Professional Documents
Culture Documents
Dragi itatelji,
Iskreno vam zahvaljujem to itate moje romane. Svaki je roman meni
poseban, a jako mi puno znai spoznaja da i vi tako mislite. Osobito sam
uivala u pisanju prie o nesreama sklonoj Juliani i njezinom vojvodi od
Redmaynea, te osjeam da je taj strastveni par prikladan finale moje serije od
sedam knjiga iji naslovi na engleskom jeziku poinju slovom V. Slijedi serija
romana pod naslovom Narukvica s privjescima, niz ljubavnih pria povezanih
arolijom narukvice koja se kao obiteljska dragocjenost uva pokoljenjima.
Potraite Dijamantnu papuicu, prvu priu iz te serije. U meuvremenu,
molim vas da svakako uete u zavodniki svijet Poroka...
Uz najtoplije elje,
Jane Feather
Posveta
Ova je knjiga, napokon, posveena Jimu. Uvijek moja inspiracija. Uvijek
pa, gotovo uvijek olienje strpljenja. Uvijek vrst oslonac i podrka.
Uvijek moja ljubav.
Prolog
London 1750.
renutno nemam nita takvoga, Vaa Milosti.
Nisam ni oekivao da ete imati, gospo. No pretpostavljam da je moete nai.
Tarquin, trei vojvoda od Redmaynea, sagnuo se i udahnuo miris rue u
dubokoj zdjeli na stolu.
Nee biti jednostavno osigurati tako specifine potrebe zamiljeno je rekla
gospoa Dennison iza svoje lepeze.
Osmijeh je preletio mravim vojvodinim licem. Vi i gospodin Dennison otkrit ete da
nagrada odgovara trudu, Elizabeth.
Njegova je domaica pogledala preko lepeze, a oi su joj zasjale. Eh, vojvodo, znate
kako mrzim raspravljati o uvjetima... tako vulgarno.
Veoma vulgarno spremno se sloio. Meutim, to mora biti pravo. Uope me ne
zanima lani djevinjak, bez obzira kako se svjeom osoba doima.
Elizabeth Dennison izgledala je povrijeeno. Kako to uope moete rei, Vaa
Milosti?
Vojvodin se osmijeh proirio, ali je neznatno odmahnuo glavom i izvadio burmuticu od
lazurita iz dubokog depa svojeg barunastog kaputa irokih skuta. U sunanom je salonu
vladala tiina dok je leerno uzimao prstohvat, zatvorio kutijicu i vratio je u dep prije nego
je ipkom obrubljenim rupiem obrisao nos.
Je li rije o neemu za vau vlastitu uporabu, ako smijem pitati? s oklijevanjem je
pitala dama. ovjek nikad ne moe biti siguran gdje vojvoda od Redmaynea povlai crtu
izmeu korisnog upita i drskosti.
Dok budete traili, moete pretpostavljati da e biti iskljuivo za moju uporabu.
Vojvoda je ustao. Tako moemo biti sigurni da e posve odgovarati mojim mjerilima.
Nadam se da ete otkriti da sve nae dame udovoljavaju najviim standardima,
gospodine. U glasu gospoe Dennison osjeao se prijekor kad je ustala, obavijena
utanjem svile. Moj mu i ja ponosimo se kvalitetom nae kue. Povukla je vrpcu
zvona.
Da u to ne vjerujem, Elizabeth, ne bih zatraio vau pomo blago e vojvoda,
uzevi rukavice i tap sa stolia uza zid.
Gospoa Dennison doimala se udobrovoljenom. Odmah u se poeti raspitivati, Vaa
Milosti.
Obavjetavajte me o napretku. elim vam ugodan dan, gospo. Posjetitelj se
uljudno naklonio, ali je u njegovim sivim oima postojao sjaj koji je neodreeno smuivao
1. poglavlje
uliana se guila. Njezin mu ju nije ni pokuao zatititi od svoje goleme teine dok je
uzdisao i puhao, crvena lica i mutnih oiju od pia na vjenanju. Rezignirano se
pomirila s ovom konzumacijom braka i sir John joj je zapravo bio drag, bez obzira na
njegove poodmakle godine i gojazno tijelo, ali je pomislila da e pod njim izdahnuti
ako ga na neki nain ne upozori to joj ini.
Golema su joj prsa pritisnula nos, a grlo joj se zatvaralo. Nije mogla dovoljno jasno
razmiljati da bi shvatila to se dogaa s ostatkom njezina tijela, ali sudei po Johnovim
psovkama i muenju, stvari se ne odvijaju kako bi trebale. Pred njezinim su oima poele
poigravati crne tokice, grudi su joj se uzdizale u oajnikoj borbi da uvue zrak u plua.
Obuzeta panikom, mahala je rukama s obje strane svojeg zarobljenog tijela, a zatim su se
prsti njezine lijeve ruke stisnuli oko mjedenog drka mangala.
S instinktivnim je oajem podigla predmet i njime udarila mueva ramena. Udarac nije
bio jak i namjera mu je bila samo ga osvijestiti, ali se inilo da je postigla suprotan uinak.
Mutne oi sir Johna su se rairile dok je zurio u zid iza njezine glave, a usta otvorila.
Tada se sruio na nju, uz neobian zvuk koji je podsjeao na isputanje zraka iz balona.
Ako je ranije mislila da je teak, tek je sad na sebi osjeala svu teinu mlitavog tijela.
Juliana ga je gurala svom snagom, neprestano izgovarala njegovo ime, pokuavala ga
probuditi.
Ranije je osjeala paniku koja se sad pretvorila u uas. Pokuala je viknuti, ali glas joj je
bio priguen ispod njegova tijela i neujan iza debelih zastora od brokata oko kreveta. Nitko
ju nije mogao uti iza zatvorenih hrastovih vrata. Kuanstvo je spavalo, a George se
onesvijestio na kauu u knjinici nakon to je popio treu bocu porta. Premda ne bi mogla
podnijeti da je ovako izloenu u neugodnom poloaju pronae mrski pastorak.
Juliana se migoljila poput jegulje, a tijelo joj je bilo sklisko od znoja tada je konano
uspjela privui koljena i nai se u boljem poloaju da oslobodi noge. Zarila je pete u madrac,
gurnula rukama i ramenima, a John se okrenuo ustranu tek toliko da se izvue prije nego se
vratio u prvobitni poloaj.
Polako je ustala i zagledala se u njega, rukom pokrivi usta, oiju rairenih od oka.
Sagnula se nad njime.
Johne? Nesigurno mu je dotaknula rame, lagano ga prodrmala. Johne?
Nije ula nikakav zvuk, a lice mu je bilo zagnjureno u jastuke. Okrenula mu je glavu. U
nju su zurile njegove prazne oi.
Slatki Isuse, smiluj se! apnula je Juliana i odmaknula se od trupla. Ubila je svojeg
mua!
Omamljena i u nevjerici, stajala je kraj kreveta i sluala none zvukove kue: kucanje
ura, kripanje podnih dasaka, podrhtavanje na vjetru okna otvorenih prozora. Nikakvih
zvukova ljudskog ivota.
Dragi Boe, opet njezina prokleta nespretnost! Zato, o zato uvijek sve to ini ispadne
pogreno?
Mora nekoga probuditi. Ali to e ljudi rei? Okrugli trag mangala jasno se vidi na
mrtvaevim leima. Zacijelo ga je udarila jae no to je namjeravala. Ali jasno, to je
neizbjeno s obzirom na njezinu trapavu, nesreama sklonu narav.
Osjeajui muninu od uasa, dotaknula je mangal i otkrila da je jo uvijek veoma vru.
Udarila je i ubila svojeg mua goruim predmetom.
George ne bi gubio vrijeme. Ne bi sluao nikakva razumna objanjenja. Javno bi je
optuio da se udala iz interesa, kao to je jutros uinio nasamo. Da se udala za ovjeka
dovoljno starog da joj bude djed samo radi njegovog novca. Optuio bi je da je manipulirala
opinjenou njegova oca, a zatim se pobrinula da umre kako bi ona mogla slobodno uivati
u svemu to joj je dodijeljeno branom nagodbom. Imovina za koju je George vjerovao da
pripada iskljuivo njemu.
Ako ena ubije svojeg mua, to se smatra izdajom. Ba kao kad sluga ubije svojega
gospodara. Proglase li je krivom, spalit e je na lomai.
Juliana se jo malo odmaknula od kreveta, razmaknula zastore oko njega i jurnula do
prozora, a ondje je stajala i duboko udisala topli noni zrak obogaen morskim povjetarcem
iz Solenta. Spalili bi je na lomai.
Jednom je to vidjela, ispred zatvora Winchester. Gospoa Goadsby osuena je za
ubojstvo mua kad je pao niza stube. Rekla je da je bio pijan i tukao je, a tada se spotaknuo i
pao. Stajala je na mjestu za optuenike s jo uvijek vidljivim masnicama na licu. Ali odveli su
je na stratite, objesili i spalili.
Juliana je tada bila tek malo vie od djeteta, ali ju je ta slika godinama progonila... vonj
zapaljenog mesa zavukao se u njezine nosnice. Obuzela ju je munina, pa je potrala natrag
do kreveta, izvukla nonu posudu i povratila.
Moda bi suci vjerovali da je John umro prirodnom smru izazvanom pojaanim
naporima... ali tu je trag udarca na njegovim leima. To nije mogao sam uiniti.
George bi to sigurno zamijetio. Maeha osuena za umorstvo mua nita ne moe
naslijediti. Brana bi se nagodba ponitila i George bi dobio ono to eli.
Juliana nije znala koliko je dugo sjedila na podu, zgrbljena nad nonom posudom, ali
znoj se postupno osuio na njezinu elu i um joj se razbistrio.
Mora otii. Ovdje nema nikoga tko bi se za nju zaloio... tko bi govorio protiv svima
vidljivih injenica. Njezin je skrbnik dogovorio branu nagodbu, pobrinuvi se, naravno, da i
on iz toga izvue korist. Potom se zahvalno rijeio one koja je uvijek samo stvarala probleme,
od prvog trenutka kad su mu isporuili njegovu neakinju koja je ostala siroe. Nitko drugi
nije za nju nimalo zainteresiran.
Ustala je, nogom gurnula nonu posudu natrag ispod kreveta i razmislila. Potanska
koija za London zaustavlja se ispred Rose & Crowna u Winchesteru u etiri ujutro. Mogla bi
preko polja pjeice prijei esnaest kilometara do Winchestera i stii na vrijeme. Kad se
kuanstvo probudi, ili kad se George otrijezni, ona e biti daleko.
Progonit e je, ali u Londonu lako moe nestati. Samo mora paziti da ne privue
pozornost na sebe ili na Rose & Crown.
Izbjegavajui pogledati krevet, Juliana je pola do ormara, nedavno napunjenom
njezinom opremom. Potajno je ubacila hlae i lanenu koulju. U tom je kostimu esto bjeala
iz Forsett Towersa kad bi joj ivot postao vie nego uobiajeno neugodan pod vladavinom
ene njezina skrbnika. Nitko nikad nije otkrio taj kostim, kao ni razna mjesta kamo je
odlazila. Naravno, po povratku bi za to platila, ali inilo se da se isplati otrpjeti udarce ibom
ledi Forsett kako bi se uivalo u tim dragocjenim satima slobode.
Brzo se odjenula, navlaei arape i izme, skupila plameno crvenu kosu u punu na
tjemenu, uvukla izdajnike pramenove ispod vunene kape navuene preko uiju.
Treba joj novac. Dovoljno za vonju koijom i nekoliko noi smjetaja dok ne nae
posao. Ali nee uzeti nita to bi nekome moglo nedostajati. Nita to bi je obiljeilo kao
kradljivicu, povrh optube da je ubojica.
Juliana nije imala pojma zato se optereuje takvim cjepidlaenjem, ali se inilo da
njezin um ima vlastitu volju, sam donosi odluke i odbacuje mogunosti uinkovitou nekog
automata.
Uzela je etiri zlatnika iz zalihe u ladici komode. Gledala je kako John prazni svoje
depove... prije mnogo sati, inilo se nakon to su se sudionici svadbenog slavlja konano
maknuli od vrata i odnijeli svoje opscene ale iz kue, ostavljajui mladence same.
John je bio previe pijan da bi uspravno stajao. Sad ga je vidjela pred oima kako se njie
dok sadraj depa prebacuje u ladicu krvlju podlivene plave oi blistale su mu od
uzbuenja, njegovo inae rumeno lice postalo je tamnocrveno.
Suze su je odjednom poele guiti u grlu dok je s prsta skidala vjenani prsten na koji se
jo uvijek nije navikla. John je prema njoj uvijek bio ljubazan na neki oinski nain. Bila je
vie nego spremna prihvatiti brak s njim kako bi pobjegla iz kue svojeg skrbnika. Vie nego
spremna dok nije shvatila da e se morati boriti s Georgeom... pakosnim, ljubomornim,
pohlepnim Georgeom. No tada je bilo prekasno za odustajanje. Spustila je prsten u ladicu s
preostalim zlatnicima. Zlatni joj je krug namigivao, njegov se sjaj rasprio kroz njezine suze.
Juliana je odluno zatvorila ladicu i okrenula se prema zrcalu kako bi provjerila svoj
izgled. Nikad se nije preruavala s ciljem da zavara ljude koji su joj blizu, a dok se prouavala,
shvatila je da lanena koulja uope ne skriva njezine bujne grudi, a hlae istiu obline
njezinih bokova.
Iz ormara je uzela teki zimski ogrta i cijela se njime obavila. Sakrio je obline, ali ni to
nije bilo dovoljno. Meutim, u to doba jutra nee biti dovoljno svjetla, a uz malo sree bit e i
drugih putnika pa nee upadati u oi.
Na prstima je prila vratima spavae sobe, osvrnuvi se prema navuenim zastorima oko
kreveta. Osjeala je da bi se nekako trebala oprostiti od pokojnika. inilo se pogrenim tako
pobjei od njegove samrtnike postelje. Ipak, nita joj drugo nije padalo na pamet. Trenutak
je razmiljala o ovjeku kojeg je poznavala samo tri mjeseca. Sjetila se njegove ljubaznosti.
Tada ga je udaljila od sebe. John Ridge je imao ezdeset pet godina. Imao je tri supruge.
Umro je brzo, bezbolno... smrt za koju je ona odgovorna.
Juliana je izila iz spavae sobe i uljala se posve mranim hodnikom, prstima dodirujui
zidove kako bi znala kuda hoda. Zastala je na vrhu stubita. Predvorje u prizemlju bilo je
mrano, ali ne onako posve crno kao hodnik iza nje. Slabana mjeseina prodirala je kroz
prozorska okna.
Pogled joj je skrenuo prema vratima knjinice. Bila su zatvorena. Hitro je sila stubama,
na prstima prila vratima i prislonila uho na hrastovinu. Srce joj je lupalo u grudima i ona se
pitala zato se zadrava, slua glasno pijano hrkanje iznutra. No kad je to ula, osjeala se
sigurnije.
Okrenula se da ode i nogom zapela za resice izlizanog elizabetanskog saga. Poletjela je,
uhvatila se za nogu stola kako bi se zaustavila i pala na koljena. Bakreni vr pun vrtnog sljeza
zanjihao se kad je pomaknula stol i tresnuo na kamenom poploan pod.
Ostala je na koljenima, sluajui kako zvuk odjekuje do strojnih greda i zatim polako
nestaje u noi. Taj bi zvuk mogao probuditi i mrtve.
Ali nita se nije dogodilo. Nitko nije viknuo, nisu se uli trei koraci... i najudesnije od
svega, hrkanje u knjinici nije se promijenilo.
Juliana se podigla, psujui ispod glasa. Opet njezina stopala, prevelika i trapava.
Pretjerano se oprezno uljala prema stranjim dijelovima kue i izila kroz kuhinjska
vrata. Vani je sve bilo tiho. Svi su u kui iza nje spavali. U kui koja je trebala biti njezin dom
njezino utoite pred hirovitim preokretima ivota koji joj je dosad donio veoma malo
sree.
Juliana slegne ramenima. Poput make lutalice, koja je odavno nauila hodati sama,
rezignirano se suoila s nesigurnom budunou. Dok je prolazila povrtnjakom, zaputivi se
prema vonjaku i poljima iza njega, crkvena je ura odbila pono.
Njezin je sedamnaesti roendan zavrio. Dan to ga je zapoela kao nevjesta, a zavrila
kao udovica i ubojica.
elim ti dobar dan, bratiu ule su se nejasne rijei iz naslonjaa kad je vojvoda od
Redmaynea uao u knjinicu svoje kue u Albermarle Streetu.
emu dugujem ovo zadovoljstvo, Lucien? mirnim je tonom pitao vojvoda, premda
mu je licem preletio izraz gnuanja. Bjei od svojih vjerovnika? Ili si me posjetio samo iz
uljudnosti?
Uh, takav sarkazam, bratiu. Lucien Courtney je ustao i pogledom naoko nehajno
odmjerio svojeg bratia i ovjeka koji je uao odmah iza njega. No, no, pa to je i na dragi
veleasni Courtney. Kakvi sramotni roaci. Kako si, mome?
Sasvim dobro mirno je odgovorio drugi ovjek. Na sebi je imao sivu odjeu i
obian bijeli al oko vrata, suta suprotnost vojvodinom jarko plavom satenskom kaputu sa
zlatnim petljama za gumbe i vezenim manetama. No fizika slinost s vojvodom bila je
zapanjujua: isti orlovski nos i duboko usaene sive oi, ista tanka lijepo oblikovana usta, ista
rascijepljena brada. Meutim, tu je slinost zavravala. Dok je Quentin Courtney na svijet i
njegove hirove gledao s blagim i iskrenim suosjeanjem pobonog sveenika, njegov polubrat
Tarquin, vojvoda od Redmaynea, promatrao je druge ljude otrim i razoaranim oima
cinika.
Onda, to te dovodi na ova raskalaena mjesta? pitao je Lucien, cerei se. Mislio
sam da si postao vana osoba u nekoj seoskoj biskupiji.
Kanonik katedrale Melchester mirno e Quentin. Trenutno sam poslovno
doputovao nadbiskupu Canterburya.
O, penjemo se daleko, brzo i svetaki ree Lucien i prezirno izvije usne. Quentin
ga je ignorirao.
Smijem li ti ponuditi neto za osvjeenje, Lucien? Tarquin je poao do boca na
bifeu. O, vidim da si se ve posluio dodao je, opazivi au konjaka u ruci mlaeg
ovjeka. Ne misli li da je malo prerano ujutro za konjak?
Dragi moj, jo nisam bio u krevetu ree Lucien i zijevne. Sto se mene tie, ovo je
pie prije spavanja. Odloio je au i pomalo nestabilno krenuo prema vratima. Nema
nita protiv da ovdje prespavam nekoliko noi?
Kako bih mogao imati? ree Tarquin i cinino uzdigne obrvu.
Stvar je u tome da je moja kua pod opsadom ree Lucien, nasloni se na vrata i u
depu potrai burmuticu. Prokleti vjerovnici i sudski slubenici lupaju na vrata u svako
doba dana i noi. ovjek se ne moe pristojno naspavati.
to e prodati kako bi ih ovaj put zadovoljio? upita vojvoda, ulijevajui maderu u
ae za sebe i svojega brata.
To e morati biti Edgecombe ree Lucien i uzme prstohvat burmuta. Uzdahne kao
da mu je veoma teko. Strana stvar. Ali ne vidim to bih drugo mogao uiniti... osim,
naravno, ako ti ne bi naao neki nain da pomogne roaku.
Njegove svijetlosmee oi, koje su plamtjele u dubokim dupljama kao posljednja
eravica umirue vatre, odjednom su se izotrile dok je prepredeno promatrao svojega
bratia. Nasmijeio se kad je vidio kako se izdajniki mii trza u Tarquinovoj eljusti dok
nastoji uspostaviti kontrolu nad svojim gnjevom.
Pa nehajno ree. Kasnije emo o tome razgovarati... kad se naspavam. Moda za
rukom?
Gubi se odavde ree Tarquin i okrene mu lea.
Lucienovo hihotanje ostalo je visjeti u zraku kad su se za njim zatvorila vrata.
Ostat e veoma malo od Edgecombea to e naslijediti maleni Godfrey ree
Quentin i popije gutljaj vina. Otkako je Lucien postao punoljetan prije jedva est mjeseci,
spiskao je imetak koji bi veini ljudi osigurao bezbrinost za cijeli ivot.
Neu mirno stajati i gledati ga kako prodaje Edgecombe gotovo bezizraajno
ustvrdi Tarquin. Niti u mirno stajati i gledati kako ono to ostane prelazi u ruke
Lucienova aljenja vrijednog bratia.
Ne vidim kako bi to mogao sprijeiti pomalo iznenaeno ree Quentin. Znam
da siroti Godfrey nije pametniji od dojeneta, ali on je ipak Lucienov zakoniti nasljednik.
Bio bi kad Lucien ne bi imao vlastitog nasljednika istakne vojvoda, nehajno
listajui Gazette.
2. poglavlje
Pitanje se inilo sasvim pristojnim, ali je njegov ton bio mrzovoljan, a oi podlivene krvlju.
Jaja, prepeenac i aj, molim lijepo, gospodine. Upravo sam stigao koijom iz Yorka.
Juliana se nasmijeila.
ovjek ju je sumnjiavo promatrao, a ona je vre stisnula plat oko sebe.
Najprije da vidim va novac rekao je.
Juliana je posegnula u dep i izvadila iling. Tresnula je njime o ank i bijesno ga
pogledala, a njezine su zelene oi odjednom plamtjele.
Krmar je gotovo nesvjesno uzmaknuo pred vrelinom njezina gnjeva. Uzeo je novi, jo
jednom je udno pogledao i prasnuo na kuhinjsku pomonicu koja je jo uvijek istila:
Ellie, idi u kuhinju i dentlmenu donesi jaja i prepeenac.
Slukinja je grubo i nestrpljivo ubacila krpu u kabli tako da se voda prelila preko ruba,
izmueno uzdahnula i ljutitim koracima otila u kuhinju iza anka.
Krmareve blijede, krvlju podlivene oi lukavo su se stisnule. Vr piva, mladi
gospodine?
Ne, samo aj, hvala.
Prepredenim je pogledom odmjerio njezinu platem obavijenu figuru. aj e ti samo
nakoditi, mome. To je pie prikladno samo za ene. Zar te nitko nije nauio da uz doruak
treba piti pivo?
Juliana je znala da njezina krinka nije uvjerljiva, ali je dosad posluila svrsi. Bila je
sigurna da se nitko nije obazirao na nju u konaitu Rose & Crown u Winchesteru, a koliko je
krmaru poznato, ona je upravo stigla koijom iz Yorka to na ovoj strani kotske granice
ne moe biti dalje od Winchestera.
Traim smjetaj i posao preutno potvrdivi njegove sumnje. Znate li za takvo
to?
ovjek je zamiljeno gladio svoju bradu. Pa, dakle, moda bih se mogao neega
sjetiti. Da vidimo to imate ispod te kape.
Juliana slegne ramenima i skine kapu. Ne vidim kakve veze moja kosa ima s
pronalaenjem posla.
U tom se trenutku Ellie vratila i donijela doruak, te je blenula u vatrenu masu koja se,
osloboena ispod kape, rasula po Julianinim ramenima.
Hej, zato si odjevena kao muko? Spustila je tanjur pred Julianu.
Tako je lake putovati odgovorila je Juliana i umoila kruh u jaje. Mogu li dobiti
moj aj, molim lijepo?
O, kako smo bahati, je li? ree Ellie. Kladim se da nisi tako dobra kako misli.
Dri jezik za zubima i donesi aj, curo naredio je krmar, zaprijetivi joj
nadlanicom.
Ellie se sagnula, mrcnula i potrala u kuhinju.
Dakle, zato jedna dama luta ulicama odjevena kao momak? nehajno je pitao dok
je o rukav brisao prljav kositreni pehar.
Juliana je lakomo pojela zadnji zalogaj doruka i odloila vilicu. Traim posao, kao
to sam vam rekla.
Govorite kao dama uporno je nastavio. Dame ne trae posao u ovom podruju.
prolazu.
urno je iziao iza anka i dubokim naklonom pozdravio gou.
Dakle, to ima za mene, Bute? pitala je dama, lupkajui cipelom od ruiaste svile
ukraene srebrnom ipkom. Paklenski je rano ujutro za posjete, pa se nadam da nisam
uzalud dola.
Vjerujem da niste, gospo rekao je krmar i opet se naklonio, nosom gotovo
dotaknuvi koljena. Djevojka kae da je stigla koijom iz Yorka.
Pa, gdje je? Elizabeth je mahala svojom lepezom, neznatno nabravi nos na ustajali
vonj, sad s primjesom kuhanog kupusa.
U toionici, gospo. Krmar joj je pridrao vrata i dama je prola kraj njega, vjeto
odmaknuvi svoje skute od zelenog satena.
Na klupi kraj kamina tiho je rekao gospodin Bute i pokazao prstom.
Gospoa Dennison je laganim koracima pola onamo, a u oima joj se pojavio sjaj
iekivanja. Stajala je i gledala usnulu figuru umotanu u plat. Procjenjivakim je pogledom
odmjerila rasko plamenocrvene kose, njeno bljedilo koe, oblik punih oputenih usta, sitne
pjegice na lijepo oblikovanom nosu.
Nije ljepotica, struno je zakljuila gospoa Dennison. Ima previe snane crte lica da bi
bila istinski lijepa. No kosa joj je velianstvena. Ima mnogo dentlmena koji preferiraju neto
pomalo neobino. Zato je, za ime svijeta, ovako odjevena? to eli sakriti? Neto skriva, to je
sigurno. Ako se pokae da je djevica...
Elizabethine su se lijepe oi naglo stisnule. Djevica koja neto eli sakriti...
Sagnula se nad Julianom i prodrmala joj rame. Draga moja, vrijeme je da se probudi.
Juliana se izvlaila iz dubine sna bez snova. Otvorila je oi i trepnula prema licu nad
sobom. Ljupko lice: nasmijeene crvene usne, ljubazne plave oi. No nije poznavala to lice i
na trenutak se smutila.
ena joj je opet dotaknula rame. Duo, ja sam gospoa Dennison.
Sjeanje joj se naglo vratilo. Juliana je sjela na klupu i spustila noge preko ruba. Kraj tog
blistavog stvorenja u raskonom satenu, s finom ipkastom kapom na tamnosmeim
uvojcima, osjeala se trkljasto i trapavo. Zavukla je stopala ispod klupe, nadajui se da nigdje
nee zapeti, i urno pokuala ukosnicama skupiti kosu.
ini se da krmar misli da moda traite kuu pomonicu, gospoo poela je.
Draga moja, oprosti mi, ali ne govori poput nekoga tko je navikao sluiti bez
uvijanja e gospoa Dennison. Sjela je na stolicu koju je spremno primaknuo revni gospodin
Bute. ujem da si stigla koijom iz Yorka.
Juliana je kimnula, ali se Elizabethin pogled izotrio. Imala je previe ivotnog iskustva
da bi je zavarala neiskusna laljivica. Osim toga, ova djevojka uope ne govori jorkirskim
naglaskom.
Gdje je tvoj dom?
Juliana je u kosu zavukla posljednju ukosnicu. Je li potrebno da to znate, gospoo?
Elizabeth se nagnula naprijed i ruku u rukavici spustila na Julianinu. Ne ako mi ne
eli rei, dijete. Ali moda tvoje ime i koliko ima godina?
Juliana Ri Beresford brzo se ispravila. Trait e Julianu Ridge. Tek sam
3. poglavlje
uliana se probudila u zoru. Uvijek je rano ustajala, pa nije bila pospana i odmah je sjela,
gledajui naokolo. Soba je bila malena, ali udobna, dobro namjetena, mada ne
luksuzno. Zastori oko kreveta i zavjese bili su od utirkanog parheta, jednostavni sagovi
prekrivali su polirani hrastov pod, areni jastuci od kretona nalazili su se na lealjci.
Soba joj se inila ugodno poznatom, slina njezinoj spavaoj odaji u Forsett Towersu. Ali
zvukovi koji su dopirali izvana s ulice nisu bili nimalo slini glasanju paunova koji se
koopere na tratinama imanja ili zapovjednom zovu pijetlova na farmi.
Odbacila je pokrivae, ustala i protegnula se uz uzdah zadovoljstva, a zatim je bosa
pola do prozora. Odmaknula je zavjese i pogledala usku ulicu krcatu teretnih kola s
namirnicama. Buni djeaci gurali su kroz mnotvo svoja kolica, kreui se prema Covent
Gardenu na kraju ulice. Iz krme na suprotnoj strani ulice teturala su dva neuredna mlada
ovjeka u veernjoj odjei i zastala trepui na suncu. Laskavo se smijeei, prila im je ena u
prljavoj crvenoj podsuknji, podignutoj tako da joj se vide listovi, s poderanom jeftinom
ipkom oko dubokog dekoltea to ga je spustila i razgolitila svoje grudi.
Jedan od mukaraca se glasno nasmijao i zgrabio je, a potom je pritisnuo usta na
njezina, grubo je drei za glavu. Potom ju je odgurnuo od sebe, i dalje se smijui, a dva su
mlada ovjeka nastavili teturati prema Strandu. Kurva se podigla iz jarka, psujui i maui
stisnutom akom. Tada je namjestila jeftinu ipku, poravnala skute i krenula prema trnici.
Juliana je fascinirano zurila u prizor ispod prozora. Winchester ak ni na sajmeni dan
nije ovako ivahan.
Ispunjena energijom znatielje i uzbuenja, Juliana je otrala do ormara. Izvadila je
jednostavnu haljinu od muslina i pamunu koulju to joj ih je prethodnog jutra dala njezina
dobroiniteljica. Juliana je prihvatila odjevne predmete upravo zbog njihove jednostavnosti.
Haljina je bila od one vrste kakvu bi nedjeljom mogla nositi dobro zbrinuta kuna
pomonica.
Navukla je koulju preko glave i potom zakoraila u haljinu. Zakopala ju je i oko vrata
privrstila maramu od muslina. Na bose noge obula je kone cipele koje joj je takoer dala
gospoa Dennison. Umila se vodom iz vra, poeljala kosu i uvrstila je u nemarnu punu
na tjemenu. Izila je iz sobe i sjurila se niz iroko stubite u predvorje za manje od deset
minuta nakon to se probudila.
Ulazna su vrata bila otvorena, a jedna je slukinja kleala i glancala parket. Juliane je
prethodnoga dana vidjela samo mali dio kue. Nakon to se preodjenula, preostalo je vrijeme
provela s gospoom Dennison u njezinom privatnom salonu. Ondje je sama veerala i rano
otila u krevet, previe shrvana udnim i uzbudljivim danom nakon iscrpljujueg putovanja
da bi dovoljno pomno prouila svoj poloaj ili mjesto gdje se nala.
njezina nagog tijela nezvana se pojavila u njegovom umu. Lagano je stisnuo oi dok je klizio
po njoj tromim pogledom, sjeajui se bujnih oblina, glatke bijele koe u neobinom
kontrastu s blistavom kosom.
Ako insistirate na iznoenju tog prijedloga, milorde vojvodo, eljela bih da to to prije
uinite. Juliana je naglo progovorila i prekinula napetu tiinu koja je na nju udno
djelovala. Osjeala je trnce po koi, bradavice su bockale ipku gornjeg dijela haljine i morala
se boriti protiv poriva da spusti pogled pred tim tromim, a ipak neobino prodornim sivim
oima.
Svakako rekao je i popio gutljaj vina. Ali najprije ti moram postaviti jedno
pitanje. Jesi li jo uvijek djevica?
Juliana je osjeala kako joj boja nestaje s lica. S nevjericom je zurila u njega. to se to
vas tie?
Itekako me se tie mirno e vojvoda. O tvojem odgovoru ovisi hou li iznijeti
svoj prijedlog ili ne.
Neu odgovoriti na takvo pitanje Juliana ree s ogorenjem koje je nadmailo
gnjev.
Draga moja, mora. Ako se eli potedjeti nelagodnog pregleda rekao je istim
mirnim tonom. Gospoa Dennison e sama otkriti odgovor ako mi ti ne eli rei.
Juliana je odmahnula glavom jer je ostala bez rijei.
Ustao je i priao joj. Sagnuo se nad njome, uhvatio joj bradu palcem i kaiprstom te
podigao njezino lice prema sebi. Juliana, rekla si gospoi Dennison da je tvoj mu umro
prije nego je brak konzumiran. Je li to istina?
Zato bih to rekla da nije? Nekako je i dalje uspijevala zvuati nepopustljivo, ak i
dok je odgovarala jer nije imala drugog izbora.
Dugi joj je trenutak drao bradu dok ga je bijesno promatrala, poeljevi da ima no pri
ruci. Zamiljala je kako bi ga zarila u njegova prsa dok joj stoji tako blizu da osjea miris
njegove koe, kao i daak suhe lavande kojom se zacijelo posipa njegovo isto rublje.
Tada ju je pustio i kratko kimnuo. Vjerujem ti.
O, ukazujete mi preveliku ast, gospodine rekla je glasom koji je podrhtavao od
bijesa. Skoila je na noge i svom ga snagom udarila akom u trbuh.
Presamitio se i zastenjao od bola, ali kad se okrenula da pobjegne, zgrabio ju je i drao,
premda je i dalje hvatao dah.
Juliana se muila kako bi oslobodila zapee iz elinog stiska. Podigla je nogu da ga
utne, ali se maknuo ustranu tako da ga je stopalom zahvatila po bedru.
Miruj! dahnuo je kroza stisnute zube. Grom i pakao, curo! Snano je trznuo
njezinim zapeem i ona se konano prestala boriti.
Tarquin se polako uspravio kad je bol popustila i on je opet mogao normalno disati.
Kosa koja plamti poput paklene vatre zacijelo ide uz paklenski temperament rekao je, a
Juliana je zapanjeno vidjela da su mu se usta izvila u skrueni smijeak, premda ju je i dalje
vrsto drao za zapee. Moram to zapamtiti za ubudue.
to elite od mene? otro upita Juliana. Nezaustavljiv osjeaj bespomonosti poeo
je nagrizati njezinu izazovnu razmetljivost i premda se pokuala boriti protiv toga, shvatila je
koliko je to uzaludno.
Posve jednostavno, dijete, elim da se uda za mojeg bratia, vikonta Edgecombea.
Pustio joj je zapee dok je to govorio, te mirno poravnao svoj kaput i ipkaste volane na
manetama.
to elite da uinim?
Mislim da si me ula. Udaljio se od nje i ponovno napunio svoju au. eli li jo
ampanjca?
Juliana odmahne glavom. Jedva je taknula ono to ima u ai. Ne razumijem.
Vojvoda se okrene prema njoj. Zamiljeno popije gutljaj vina. Treba mi ena za
mojega bratia, Luciena. ena koja e roditi dijete, nasljednika imanja Edgecombe i titule.
Trenutni nasljednik, blago reeno, malo tee shvaa. O, sasvim je dobra dua, ali ne
bi mogao izvui Edgecombe iz kaljue u koju ga je Lucien bacio. Lucien komada Edgecombe.
Ja to kanim zaustaviti. I kanim se pobrinuti da njegov nasljednik bude moj tienik.
Nasmijeio se, ali smijeak nije bio ugodan kao oni raniji. Tako u imati dvadeset
jednu godinu za ponovno uzdizanje Edgecombea... popravljanje tete to ju je Lucien poinio
a vjerujem da je to dijelom uinio i meni za inat.
Zato va brati sam ne moe nai enu? pitala je dok je s nevjericom zurila u
njega.
Pa, mislim da bi mu to moglo biti teko rekao je vojvoda i zamiljeno vrtio
peatnjak na svojem prstu. Lucien nije ugodan ovjek. Niti jedna obina, dobro odgojena
djevojka ne bi se za njega udala.
Juliana se pitala gubi li razum. U najmanju ruku, oito je uletjela meu luake.
Pokvarene, podmukle luake.
Vi... vi elite rasplodnu kobilu! uzviknula je. Ucijenili biste me da svoje tijelo
prepustim vaem bratiu za njegovo potomstvo, jer niti jedna ena koja ima malo
samopotovanja ne bi na to pristala! Vi... vi se prema meni odnosite kao prema enki koju
treba odvesti mujaku.
Tarquin se namrtio. Tvoj izbor rijei mrvicu je grub, draga moja. Nudim ti brak koji
dolazi s titulom i onim to ostaje od prilino velikog bogatstva. Mojem bratiu nije preostalo
mnogo ivota, zato je stvar hitna. Meutim, siguran sam da e se rijeiti njegovog,
priznajem, nepoeljnog drutva za manje od godine dana. Pobrinut u se, naravno, da bude
dobro zbrinuta kao udovica. I jasno, nee se spomenuti niti jedna rije o tvojoj nesretnoj
prolosti.
Popio je malo vina. Ona je i dalje zaprepateno gledala u njega, pa je nastavio: Tvoja
e tajna biti zakopana sa mnom i Dennisonima. Nitko nikad nee povezati ledi Edgecombe s
Julianom... kako god. Nemarno je zamahnuo rukom. Bit e na sigurnom, imuna i
zbrinuta za cijeli ivot.
Juliana je ispraznila svoju au. Zatim ju je bacila u kamin. Lice joj je ostalo bez kapi
krvi, oi se pretvorile u tvrdi nefrit, glas joj je postao tih i gorak. Da bih stekla takvu
sigurnost... takve pogodnosti... samo moram zatrudnjeti s nepoeljnim bolesnikom koji je
jednom nogom...
Ah, ne, ne ba. Vojvoda je podigao ruku i prekinuo je usred reenice. Nee
4. poglavlje
e znam kako bismo vam mogli pomoi, sir George. Sir Brian Forsett hladno se
nasmijeio svojem gostu. Juliana je prestala biti naa odgovornost im je prela
pod legalnu kontrolu svojeg mua. Nakon nesretne smrti vaeg oca njegova je
udovica postala neovisna jer u oporuci sir Johna nisu ostavljene upute suprotne
tome.
A to omoguuje vama, gospodine, da upravljate njezinim nasljedstvom u njezino ime
prasne sir George Ridge. Kasnih dvadesetih godina, bio je korpulentan ovjek rumena lica,
s rukama poput debelih unki. Pravi sin svojeg oca, tjelesno ako ne karakterno, tjerao je u
oaj svoje krojae koji su shvatili da sva njihova vjetina i sav novac njihova klijenta od njega
nikad nee uiniti elegantnu figuru.
To je tono sir Brian ree svojim uobiajeno turim tonom.
Vie nita nije rekao, a njegov je naprasiti gost poeo hodati knjinicom izmeu prozora
i pisaeg stola, gunajui sebi u bradu, rupiem tapkajui po oznojenim naborima mesa
iznad aka. Ali to je krajnje nepravedno konano je ustvrdio. Vaa je tienica ubila
mojeg oca. Ona pobjegne, a vi i dalje imate kontrolu nad njezinim nasljedstvom to je
znatan dio mojega, kaem vam, gospodine i uvate ga za nju. Ponavljam, gospodine, ona je
ubojica!
To je, ako smijem primijetiti, pitanje za sud ree sir Brian, a nos mu se neznatno
trzao od gnuanja. Toplina ljetnog poslijepodneva loe djeluje na njegovoga gosta.
Opet vam kaem, gospodine, ona je ubojica! ponovio je sir George, a nosnice su
mu se rairile. Vidio sam trag na oevim leima. Ako nije odgovorna za njegovu smrt,
zato je pobjegla?
Sir Brian slegne svojim mravim ramenima. Dragi moj gospodine, Juliana je uvijek
bila prava zagonetka. Ali dok je ne pronau, nita se ne moe uiniti da bi se trenutna
situacija promijenila.
Ubojica ne moe naslijediti imanje svoje rtve. Sir George tresne akom po
pisaem stolu, a njegov se domain povue unatrag, uljudno se mrtei.
Ali njezina djeca mogu podsjetio je gnjevnog mladog ovjeka. Moda je trudna,
gospodine. Njezin je mu umro u okolnostima koje daju naslutiti... Zastao je, uzeo
prstohvat burmuta i profinjeno zakljuio: Koje daju naslutiti da je brak bio konzumiran.
Njegov ga je posjetitelj maloduno pogledao. Oito mu tako neto uope nije palo na
pamet. Nije mogue. No njegov je glas djelovao nesigurno.
Zato ne? blago upita njegov domain. Na kraju krajeva, vi sami ste dokaz da
va otac nije bio impotentan. Naravno, moda nikad neemo znati za Julianu. Najprije bi je
trebalo nai.
Da, ali gdje je ona? upita sir Brian poznatim razdraenim tonom. Zato bi
pobjegla? Nije mogue da je odgovorna za starevu smrt. Upitno pogleda svoju enu. Ili
jest?
Tko zna? ledi Forsett odmahne glavom. Uvijek je bila divlja i napasna djevojka.
Neumjerenog temperamenta namrteno dometne njezin mu. No teko mi je
vjerovati da je mogla namjerno...
O, ne namjerno, ne prekine ga ledi Forsett. Ali zna kako ona uvijek posve
sluajno ini krajnje neprikladne i nepromiljene stvari. Ako je izgubila ivce...
Tono. Sir Brian je grickao donju usnu, i dalje se mrtei. Sve to ve mirie na
najvei skandal desetljea u grofoviji. Doe li do suda, bit e grozno.
Nadajmo se da je nee nai bez uvijanja e njegova ena. Onda e se sve brzo
zaboraviti. Ne budemo li je mi marljivo traili, tko bi se drugi time gnjavio?
George Ridge.
Ah... naravno. Ledi Forsett je na sporednom stoliu dovela u red hrpu knjiga u
konim uvezima.
Ali sumnjam da je dovoljno pametan da uspije ree njezin mu. Nije nimalo
pametniji od svojeg budalastog oca.
S druge strane, Juliana...
... je domiljata i pametna sir Brian dovri umjesto nje i suho se nasmijei. Ako
ne eli da je netko nae, kladim se da je George Ridge nee uhvatiti.
raspoloena, smijeila mu se, njezine su se zelene oi doimale toplima, ali je pogrijeio kad se
prepustio poticanju lascivnih snova koji su ga noima proganjali. Pokuao ju je poljubiti, a
ona mu je umalo iskopala oi. Otad nadalje njezin je pogled bio hladan i sumnjiav, njezin je
glas izgubio raskoan ton veselja, postao je distanciran i neprijateljski.
Georgeova pouda nije se smanjila, ali gnjev i kivnost bili su pakosno gorivo. Sad je
oevu nevjestu doivljavao kao uzurpatoricu. Pokvarenu, manipulativnu kuku koja je
opinila senilnog sir Johna Ridgea obeanjima svojeg mladenakog tijela. U zamjenu za ta
obeanja dobila je na trajno uivanje kuu i dvije tisue jutara vrhunske zemlje, kao i sve
prihode tih gustih uma i zakupnika.
George je sluao oeva odmjerena objanjenja za diobu Georgeova nasljedstva.
Protestirao je, ali uzalud. Sir Brian Forsett je odluno tvrdio da su to jedini uvjeti pod kojima
e dopustiti da njegova tienica postane ledi Ridge. Sir John je bio spreman pristati na bilo
to kako bi ono slatko mlado tijelo dobio u svoj krevet.
elja mu se ostvarila, a to ga je ubilo. George je divlje udarao po konjskim sapima.
Juliana je nestala, a njezin bivi skrbnik sad upravlja nasljedstvom koje joj je ostavljeno na
doivotno koritenje. A Georgeu je ostala samo polovica nasljedstva.
No kad bi je uspio nai, onda bi je njezin zloin liio nasljedstva. Osim ako nije trudna.
Kad bi se pozvala na trudnou, ne bi je osudili na smrt. I njezino bi dijete naslijedilo ono to
je ostavljeno njoj na uivanje. S druge strane, kad bi se udala za sir Georgea Ridgea mlada
oaloena udovica prikladno udana za sina pokojnog mua ne bi bilo vano je li trudna ili
ne. Sve bi se vratilo obitelji Ridge, a on, George, imao bi Julianu u svojem krevetu.
Bi li pristala? Podbo je konja, natjeravi ga da preskoi visoku ivicu od kupina. Konj je
preletio preko nje, iskesivi ute zube, kolutajui oima, i uz trzaj stigao na drugu stranu.
George je proklinjao nespretnost ivotinje i naglo povukao uzde. Juliana bi pristala jer
ne bi imala drugog izbora. U zamjenu za to, on bi prisegnuo da je oeva smrt bila prirodna.
Nitko ne bi sumnjao u Georgeovo tumaenje tako neugodnog incidenta. U grofoviji bi se
mjesecima alili na raun toga i svi bi razumjeli da se debeli starac, pijan nakon svadbe, u
svojoj prvoj branoj noi ne bi mogao nositi s mlaahnom drebicom kojoj je tek sedamnaest
godina.
Juliana bi pristala. Ali najprije ju mora pronai.
Okrenuo je konja udesno i zaputio se u Winchester. Sigurno je otila iz ovog podruja.
To je mogla uiniti jedino koijom ili na konju. Iz konjunice Ridge Halla nije nestao niti
jedan konj. Ali potanske koije iz Winchestera kreu veoma rano ujutro. Raspitat e se u
konaitu Rose & Crown i stavit e oglase po gradu za sluaj da je netko usred noi svojim
teretnim kolima povezao usamljenu enu.
Juliana je naredna tri dana provela u kui u Russell Streetu u relativnoj izolaciji, a
razgovarala je samo s Bellom, slukinjom koja je vodila brigu o njezinim potrebama i donosila
joj obroke. Neodreeno se sjeala trenutaka u salonu odmah nakon vojvodinog sramotnog
prijedloga. Ogorenje ju je shrvalo, ostavilo je bez rijei. Nije mogla ostati u njegovu drutvu,
pa je pobjegla iz sobe. Nitko nije poao za njom i vie joj nitko to nije spominjao. Vrata
njezine odaje vie nisu bila zakljuana, ali kad je jednom prilikom krenula hodnikom,
niotkuda se pojavio gospodin Garston i, tonom koji nije doputao prepirku, zamolio je da se
vrati u svoju sobu. Dobila je sve to je traila: knjige, pribor za pisanje i crtanje. No i dalje je
neosporno bila zatoenica u ovoj kui gdje je sve okrenuto naglavce, koja spava cijeli dan i
budi se tek uveer.
Leala je u krevetu i cijelu no sluala taktove glazbe iz salona, enski smijeh, zvonke
muke glasove na stubama, zveckanje porculana i stakla. Raskone arome iz kuhinje
provlaile su se ispod njezinih vrata, a ona se zabavljala pokuajima prepoznavanja delikatesa
od kojih se ire. Ona je dobivala dovoljno obine hrane za koju je pretpostavila da se
posluuje u kuhinji, ali oito je da su klijenti i zaposlene dame kue jeli neto sasvim drugo.
Drijemala je tijekom noi, a obino bi vrsto zaspala u zoru kad bi konano prestalo
lupanje alke na ulaznim vratima i kad bi utihnuli zvukovi zabave. S prvim sivilom na nebu
ula bi glasove u hodniku, tihe i umorne enske glasove, poneko hihotanje, a jednom je ula i
pla od kojeg se ovjeku paralo srce. Onu koja je plakala tjeilo je mrmljanje drugih ena, a
tada je aptanje prekinuo glas gospoe Dennison. Ljubazan, ali odluan. Juliana je sluala
kako je ene poslala na spavanje, a onu koja je plakala povela sa sobom.
Osim straha, to ga je svim silama nastojala drati pod kontrolom, Juliana se mogla
poaliti jedino na dosadu. Navikla je na aktivan ivot i zatoenost u sobi treeg je dana
postala nepodnoljiva. Nije postavljala nikakva pitanja, nije zahtijevala slobodu jer joj
tvrdoglavi ponos nije doputao da svojim tamniarima pokae kako se osjea. Pokazat e im
da moe ekati, a kad vide da je odluna, pustit e je na slobodu.
No situacija se promijenila rano poslijepodne etvrtog dana. Malena se slukinja pojavila
u Julianinoj odaji s narujem punim svile i ipke.
Jest ete u prizemlju, gospoice rekla je, ozareno se smijeei preko arene odjee.
I tada e vas predstaviti u sobi za primanje. Rairila je ruke i njezin je teret pao na
krevet. Pogledajte kako je lijepu haljinu gospoa Dennison dala saiti za vas. Rastresla
je nabore od zelene svile i podigla haljinu da je Juliana vidi.
Odnesi je, Bella ree Juliana. Srce joj je poskakivalo u prsima, ali je mislila da joj
glas zvui otresito i odluno.
Eh, gospoice, ne mogu. Bella se prestala diviti haljini i zagledala se u Julianu.
Gospoa Dennison dala ju je napraviti posebno za vas. Tek je jutros zgotovljena i zato su vas
drali ovdje. Ali sad ste spremni. Entuzijastino se okrenula hrpi tkanine na krevetu.
Vidite... novo rublje, dvije podsuknje, svilene arape, a pogledajte ove lijepe cipelice. Kladila
bih se da su to prave srebrne kope, gospoice! Gospoa Dennison ima samo najbolje za
svoje djevojke. Podigla je par finih cipela od zelene svile s visokim petama.
Juliana ih je uzela kao u nekom transu, prstom mjerei petu. Njezina su stopala dovoljno
trapava i kad stoje ravno na tlu, pa ne vrijedi niti razmiljati o tome to bi se moglo dogoditi
kad bi obula te cipele.
Spustila ih je na pod. Molim te, obavijesti gospou Dennison da nemam namjeru
Moda nije mudro sukobljavati se s ovo dvoje o kojima ovisi njezina trenutna udobnost i
sigurnost, skrueno je pomislila Juliana. Prila je krevetu i poela pregledavati odjeu.
Svijetlozelena proivena podsuknja slagala se s tamnozelenom haljinom, donja podsuknja i
koulja od vezenog batista, svilene arape i podvezice, par lanih rukava s volanima to ih
treba navui na podlaktice, i one smijene cipele.
Sjela je na krevet i navukla cipelu na stopalo u pamunoj arapi. Savreno joj je
pristajala. Zacijelo su uzeli mjeru njezinih izama. Stopala su joj tako velika da sigurno nisu
tako tono pogodili veliinu. Ispruila je nogu, nakrivila glavu i prouavala cipelu. Doista je
njezino stopalo inila neobino elegantnim. No moe li u tome hodati? Obula je drugu cipelu
i oprezno ustala. Jednako je oprezno napravila korak i opasno se zanjihala. Cipele su je sad
grozno stiskale, gnjeile su joj none prste i boljeli su je tabani.
O, gospoice, zar nisu lijepe? Bella je uzviknula s vrata dok je uurbano ulazila,
nosei vr vrele vode. elite li se okupati prije veere? Mogu rei lakaju da donese kadu.
Juliana je opet sjela i izula cipele. Posljednji put se okupala ujutro na dan svojeg
vjenanja. Moda bi bilo dobro da se pripremi za ono to e joj donijeti veer, to god to bilo.
Poput djevice koju e rtvovati, pomislila je, neoekivano se zabavljajui. Njezin smisao za
alu esto je bio neprikladan, a u prolosti ju je uvalio u jednako mnogo nevolja kao i njezina
neposluna stopala. No u trenutnim okolnostima, pomislila je, mogao bi teko pogorati
situaciju.
Da, molim te, Bella.
Mogla bih staviti kanu u vodu za ispiranje vae kose, ako elite nastavila je Bella.
Jo e jae blistati. Gospoica Deborah to koristi kad ima veer s lordom Bridgeworthom.
Premda njezina kosa nije lijepa kao vaa. Zapravo je bez sjaja u usporedbi s vaom.
Ozareno se smijeila kao da se posebno ponosi Julianinom superiornou na tom podruju.
Kod kue koristim ocat ree Juliana.
O, ali kana je daleko bolja za vau boju, gospoice.
Kad sam se ve uvalila, najbolje da idem do kraja. Neka bude. Kako god ti misli da je
najbolje, Bella.
Doimajui se veoma zadovoljnom, Bella je hitro izila, a Juliana se opet okrenula odjei
na krevetu. Istina je da je moderna i elegantna. Ledi Forsett je prouavala asopise i krojeve u
londonskom stilu, te je u Winchesteru davala ivati svoju odjeu po najnovijoj modi, mada je
Juliana zakljuila da to vjerojatno nije najnovija moda prema dvorskim mjerilima jer su
asopisi i krojevi bili stari barem est mjeseci kad su stizali u Winchester. To svoje miljenje
nije iznijela eni svojeg skrbnika.
Ledi Forsett je insistirala na tome da Juliana nosi samo najjednostavniju seosku odjeu
prikladnu za kolarku koja nema to traiti u sobi za primanje. Malo je popustila po pitanju
vjenane haljine i opreme za nevjestu, ali je Juliana bila itekako svjesna da je odjea namjerno
napravljena prema staromodnim krojevima. Ledi Forsett je bez uvijanja rekla da u braku sa
sir Johnom Ridgeom Juliani doista nee trebati moderna garderoba. On je bio imuan ovjek,
svakako, ali ne dovoljno profinjen da bi ga primali kao vou u grofovijskom visokom drutvu.
No ta je garderoba ostala uz njezinog mrtvog mua. Njezine hlae i koulja jednostavno
su nestali. Jedina je odjea koju ima ona to je trenutano na njoj, a tu je sad i ova raskona,
utava svila i fini batist. Julianu je jednostavno morala zavesti predivna slika nje same
odjevene u tako fine stvari.
Bella se vratila s lakajem i djeakom koji je istio izme, a oni su donijeli bakrene vreve
vrue vode i drvenu kadu za sjedenje. Dok su izlazili, lakaj i djeak s potovanjem su se
naklonili Juliani, a ona je poela osjeati da je njezin poloaj u kui na neki spletkarski nain
promijenjen.
Svi su veoma uzbueni, gospoice, jer ete se veeras vi pridruiti damama
povjerila joj je Bella dok je ulijevala vodu u kadu. Gospodin Garston kae da ste ve
obeani vanom pokrovitelju. Svi jedva ekaju da vas upoznaju.
Razodijevajui se, Juliana je shvatila da je cijelo kuanstvo slobodno nagaalo o
njezinom poloaju dok je bila izolirana u potkrovlju. Nekako je pretpostavila da ni ona
nikoga nee zanimati jer nju nitko ne zanima. Oito nije bilo tako.
Meutim, nije rekla nita, ve je ula u kadu i spustila se u toplu vodu, uzdahnuvi od
zadovoljstva. Nije navikla na usluge slukinje jer je ledi Forsett to smatrala nepotrebnim, ali
je uskoro otkrila da je Bella veoma iskusna, a ne samo puna entuzijazma. Juliana je za
petnaest minuta sjedila na otomanu, a Bella joj je ustro brisala kanom ispranu kosu.
Evo, gospoice, to sam vam rekla? Bella je podigla runo zrcalo kad je s Julianine
glave maknula runik. Blista kao sunce kad ujutro izie.
Juliana je prstima prola kroz vlane uvojke tako da su joj strili oko glave poput
sunevih zraka. Ali to emo sad s njom, Bella? pitala je i nasmijeila se od uha do uha.
Oduvijek je posve nepokorna nakon pranja.
Gospodin Dennison je rekao da je treba ostaviti slobodnu, gospoice. Samo moram
provui barunastu vrpcu.
Juliana se namrtila. ini se da glas gospodina Dennisona dopire do najintimnijih
kutaka spavaih odaja njegovih kurvi. Zakljuila je da joj se savjeti gospoe Dennison ne bi
inili uvredljivima, ali njezin je mu neto sasvim drugo. Sluala bi naredbe svodnika. No
moda su to naredbe vojvode od Redmaynea, prenijete preko gospodina Dennisona. Ako je
tako, jo je manje sklona posluati ih.
Sama u je podii rekla je i istrgnula runik iz Bellinih ruku. Ignorirala je
djevojine proteste i grubo dovrila brisanje vlanih uvojaka.
Gospodin Dennison je bio veoma jasan, gospoice rekla je Bella, krei u pregai
ruke ogrubjele od rada.
Njega se ne tie to u ja napraviti sa svojom kosom... kao ni bilo koga drugoga.
Bacila je runik na pod i stresla glavom poput pokislog psa. Dakle, ako je pomno
poeljam i upotrijebim mnogo ukosnica, moda u je uspjeti pokoriti.
Bella je i dalje izgledala veoma nesretno dok joj je pruala novu koulju i oprezno
odmotavala arape. Juliana ih je navukla i potom zakoraila u donju podsuknju. Pogledala se
u zrcalu i zakljuila da njezini divlje razbarueni uvojci nalikuju Meduzinim zmijama. Moda
bi ih doista trebala ostaviti takvima nepoeljane i bez ukosnica. To bi trebalo biti
dovoljno da se ak i vojvoda od Redmaynea predomisli.
S gnuanjem je pogledala steznik od brokata to ga je drala Bella, ali se okrenula da bi
slukinja mogla vezati uzice. Taj je ograniavajui odjevni predmet povezivala s dugim
munim danima kad je ledi Forsett odredila da je treba stegnuti onoliko vrsto koliko moe
podnijeti. To je navodno trebalo poboljati njezino dranje i njezino ponaanje, ali samo je
izazvalo vei prkos.
Stajala je s rukama na utegnutom struku, gledajui u zrcalu kako Bella vee vrpce
irokog obrua od kitovih kostiju. Juliana nikad nije nosila nita osim veoma skromnih
obrua. Sad je napravila korak i gledala kako se oko njezinih bokova njie obru. Izgledalo je
veoma glomazno, a pomisao da e morati manevrirati na onim nemogue visokim petama,
inila joj se smijenom.
Zakoraila je u proivenu podsuknju, a Bella joj je preko glave spustila zelenu haljinu,
zakopavi je na leima. Juliana je preko ruku navukla volane lanih rukava i gurnula ih do
laktova gdje su se spojili s volanima uskih rukava haljine. Obula je cipele i s oklijevanjem
zakoraila.
Tada se opet pogledala u zrcalu. Oi su joj se rairile od uda. Ako se izuzme njezina
neuredna kosa, uope nije sliila sebi. Steznik joj je podigao grudi tako da su se zamamno
nadimale iznad dekoltea haljine, a irok lelujav obru isticao je njezin uzak struk. Haljina je
odavala dojam zamamne zrelosti koja ju je posve smutila, premda je bila svjesna laganog
uzbuenja ispod nemira.
No izgleda li kao bludnica? Nakrivila je glavu ustranu i razmislila o pitanju. Odgovor je
definitivno nijean. Izgleda kao ena koja prati modu. Po neemu neodreenom ta je haljina
bila drukija od imitacija to ih je imala ledi Forsett stilska elegancija ili nain na koji joj
stoji ne moe se imitirati.
O, gospoice, krasno izgledate rekla je Bella, trkarajui oko nje, namjetajui
volane, popravljajui otvor haljine iznad podsuknje. Kad biste mi sad dopustili da
dovedem u red vau kosu eznutljivo je dodala i uzela vrpcu od zelenog baruna koja je
savreno odgovarala haljini.
Ne, hvala, Bella. Sama u. Juliana je uzela etku za kosu s toaletnog stolia.
Provlaila ju je kroz uvojke dok nisu malo urednije padali na njezina ramena, a zatim ih je
skupila u punu na tjemenu i nemarno uvlaila ukosnice u plamenu masu. Na koncu se
osjeala kao je, a pramenovi su i dalje bjeali iz pune. Znala je da e se za manje od pet
minuta sve to samo od sebe sruiti i da e cijelu veer namjetati ukosnice u oajnikom i na
koncu uzaludnom pokuaju da je zadri na mjestu. No tvrdoglavo je odluila da e radije
initi to nego posluati upute Richarda Dennisona ili vojvode.
Hoete li nositi vrpcu oko vrata, gospoice? Bella je drala barunastu vrpcu.
Isticala bi dekolte vae haljine.
Juliana je pristala, a slukinja se doimala malo sretnijom dok je uvrivala vrpcu oko
Julianina vrata. Tamnozelena boja naglaavala je bjelinu njezine koe i vitkost vrata, a ujedno
je privlaila poglede na obline njezinih dojki.
Ovdje je vaa lepeza, gospoice. Bella joj je pruila lepezu od pilee koe.
Juliana ju je rairila i prouila profinjenu sliku svijetlozelenih listova. Netko se itekako
potrudio oko ovog kompleta.
Odvest u vas u blagovaonicu, gospoice. Bella je potrala do vrata i irom ih
otvorila. Ruak je u etiri, a ve je gotovo etiri i pet.
Juliana je sklopila lepezu i zakoraila. Odmah je shvatila da nee moi kao obino hodati
dugim koracima jer smetaju obru i cipele. Morala je hodati sitnim koracima, a obru se oko
nje graciozno njihao. Moe ovladati malenim koracima, zakljuila je, pod uvjetom da ne
izgubi ravnoteu i trapavo ne padne, a skuti joj se prebace preko glave. Premda to ne bi bilo
prvi put.
Spremna sam mrko je rekla. Vodi me, Bella.
5. poglavlje
stolom samo zato to je u sukobu s njihovim poslodavcima. ena mojeg skrbnika takoer
je to smatrala potrebnim neutralno je rekla. injenica da ne zna otmjeno razrezati pticu,
ba kao to ne moe napraviti ravan av, nije osobito bitna. Dobro poznaje naela jednog i
drugog, ali su joj prsti previe nespretni da bi to vjeto inila.
Popila je gutljaj vina i sluala razgovor. ene u raskonim haljinama brbljale su poput
ptica arenog perja. inilo se da su sve sjajno raspoloene, priale su ale, raspravljale o
svojim muterijama i izgledu drugih ena koje su napustile kuu i skrasile se s nekim
pripadnikom plemstva.
Juliana nita nije govorila i nitko ju nije pokuao uvui u razgovor, ali je bila svjesna
iskosa dobaenih pogleda dok su razgovarale, kao da procjenjuju njezine reakcije. Pitala se je
li ovo pokazivanje dobrog raspoloenja predstava za nju... jesu li dobile upute da je pokuaju
uvjeriti kako pod krovom Dennisona vode ugodan, zabavan ivot i mogu se radovati blistavoj
budunosti. Ako je tako, uope nisu pokolebale njezine predrasude, ni na koji nain nisu
umanjile njezine sumnje i strah.
Richard Dennison je takoer malo govorio, preputajui svojoj eni usmjeravanje
razgovora. No Juliana je osjeala da on sve vidi, a opazila je da neke od djevojaka oklijevaju u
svojem govorenju ako osjete da gleda prema njima. Gospodar kurvi oito ima moan utjecaj.
Meutim, obroku nije mogla nai zamjerke. Prvo jelo zamijenilo je drugo koje se
sastojalo od zvidovkinih jaja, prepelica, slasnih pita, rajnske kreme, koare slastica i kreme u
ai. Juliana je privremeno potisnula svoj strah i s tekom jela, sjeajui se kako je sjedila u
svojoj sobi i pokuavala identificirati razliite arome iz kuhinje od kojih su joj rasle zazubice.
Kuhana govedina i puding, pita od mesa i bubrega, riba na leo, sve je to u redu za punjenje
trbuha, ali slabo golica nepce.
Na koncu je gospoa Dennison ustala. Hajde, moje dame, povucimo se. Uskoro e
poeti stizati nai prijatelji. Lilly, draga, trebala bi popraviti rumenilo. Mary, na tvojem
rukavu je malena mrlja od umaka. Idi do svoje sobarice neka to oisti. Dentlmena nita tako
ne odbija kao neuredan izgled.
Juliana je automatski podigla ruke do kose koja je bjeala iz ukosnica, kako je i
oekivala.
Zar ti Bella nije rekla kako elimo da pusti kosu da ti slobodno pada? pitao je
Richard koji je ostao sjediti za stolom dok su ene oko njega ustajale. Ulio je porto u svoju
au i pogledao Julianu.
Da, ali meni se vie svia ovako mirno je odgovorila. U prostoriji se zaulo gotovo
nezamjetljivo zaustavljanje daha.
U takvim stvarima mora nauiti prednost davati onome to se vie svia
dentlmenima, draga moja blago e Elizabeth. Posebno smo zatraili da je veeras
ostavi slobodnu.
Uvijek je vanije ono to se meni svia, a ne nekome drugome odgovori Juliana.
Grlo joj se stegnulo, a srce joj je lupalo u uima. Nee im se pokoriti bez borbe.
Zapanjila se kad se Elizabeth samo nasmijeila. Rekla bih da e se to uskoro
promijeniti. Doi.
Juliana ih je slijedila iz blagovaonice u dugi salon u koji je zavirila onog prvog jutra.
Nije me briga to druge ene uspijevaju! Meni su nepodnoljive. Ispruila je jednu nogu
i istegnula stopalo.
Samo treba vjebati ree Tarquin i uzme odbaenu cipelu sa stolia. Podigne i
drugu koja je zavrila u kanti za ugljen. Otpuhnuo je ugljenu prainu s blijede svile,
mrmljajui: Kakav odnos prema cipelama vrijednim pedeset gvineja.
Znai, ipak ih je on platio. Juliana se zavalila u naslonjau i nehajno rekla: Sigurna
sam da nee propasti, Vaa Milosti. Zacijelo ima mnogo bludnica koje e eljno prihvatiti
takve darove.
Moda je tako sloio se. Kad bi bilo lako nai ene s tako velikim stopalima.
Povratak lakaja koji je donio klaret pruio je Juliani priliku da se ugrize za jezik prije
nego je neto neuljudno odbrusila. Kad je ovjek otiao, bila je spremna obratiti se
vojvodinim profinjenijim osjeajima.
Milorde vojvodo poela je nakon to je ustala, a stajala je veoma uspravno i mirno.
Moram vas zamoliti da prestanete s tim proganjanjem. Ne mogu uiniti ono to traite. To
je apsurdno... barbarski je to tako neto uope traite od osobe za koju znate da nema
nikakve zatite i nikakvih prijatelja. Sigurno ima ena koje bi bile voljne... ak eljne...
sklopiti takvu nagodbu. Ali ja nisam jedna od njih. Molim vas, preklinjem vas, pustite me da
odem odavde bez da me itko zlostavlja.
Gotovo svaka ena koje se Tarquin mogao sjetiti, kad bi se nala u Julianinoj situaciji,
objeruke bi prihvatila njegovu ponudu bogatstvo, drutveni poloaj, sigurnost. Ova je
djevojka ili budala ili veoma neobina. Meutim, nije to glasno rekao, ve je primijetio:
Nekako imam dojam da je moljakanje strano tvojoj naravi, mignonne. Popio je gutljaj
klareta. Tom kratkom govoru nedostajao je uvjerljiv ton.
O, proklet bio, Judo pokvareni! vikne Juliana. Podli kurvin sine! Smrdljivi
izrode. Ako misli da me moe pokoriti svojoj volji, kaem ti, nikad u svojem bijednom
ivotu nisi vie pogrijeio!
Skoila je prema njemu, spotaknula se o rub haljine, uhvatila se za stolicu kako bi
uspostavila ravnoteu i okomila se na njega. Prste je savila kao pande, iskesila zube, iz oiju
joj je sukljala mrnja.
Tarquin je urno koraknuo unatrag. Naglo je izgubio elju za smijehom. Gospoica
Juliana ne trpi podrugljivost. Neka bude. Podigao je ruke u pomirljivoj gesti.
Ispriavam se to sam bio tako drzak. Sjedni pa emo krenuti iznova.
Juliana je stala. Rumenilo je oblilo njezine inae blijede obraze, a prsa su joj se uzdizala i
sputala u silovitom ritmu dok je nastojala uspostaviti kontrolu nad sobom. Ti si sin kuke
iz kala rekla je tihim, ali divljim glasom.
Tarquin uzdigne obrve. to je previe, previe je. Nita nije rekao dok se nije povuklo
njezino rumenilo i usporilo nepravilno disanje. Tada je mirno pitao: Jesi li zavrila s
vrijeanjem?
Ne postoje uvrede, milorde vojvodo, koje se mogu usporediti sa zlostavljanjem to ga
vi imate na umu za mene gorko je rekla.
Nemam namjeru zlostavljati te. Sjedni prije nego se soba raspadne pred tvojim
uraganom i popij au klareta.
6. poglavlje
svim gradskim kavanama. Mislim da je slinost nevjerojatna. Ovaj umjetnik ima dobro oko za
karikature.
Lucien je proitao priu, sve vie se mrtei. Umjetnikova karikatura prikazivala ga je
lascivno i sugestivno, ba kao i besraman opis incidenta u kapelici katedrale St. Pauls u
kojem su sudjelovali jedan plemi i jedan ministrant.
Tko je to napisao? Bacio je novine na pod. Pobrinut u se da dospije na stup
srama.
Svakako. Ako eli da svi saznaju tko si primijetio je vojvoda i podigao novine.
Zadivljeno je odmahnuo glavom. Slinost je doista nevjerojatna. Taj umjetnik je genij.
Lucien je zubima navalio na nokat palca. Neka je proklet! Probost u ga, samo ako
otkrijem tko je on.
Ne u lea, nadam se blagim e glasom Tarquin, ali oi su mu prezirno sijevale.
Lucien je naglo porumenio. To se nikad nije dogodilo.
Naravno da nije svilenkastim e glasom Tarquin. Nikad se ne smije rei da bi
jedan Edgecombe zario ma u ovjekova lea.
Luden skoi na noge. Optui li me za to ponovno, Redmayne, sastat emo se u
dvoboju na Barnes Commonu.
Ne, ne bih rekao odgovori Tarquin, a usne su mu se prezirno iskrivile. Nemam
namjeru poiniti umorstvo.
Misli da bi mogao...
Da! prekine ga vojvoda, a glas mu je postao otar i prodoran. Da, ubio bih te,
Lucien, maem ili pitoljem, a ti to zna. Sad se prestani svaati sa mnom i sjedni.
Lucien se opet bacio u naslonja i na sag ispljunuo komadi nokta.
Odavno sam izgubio elju da te pokuam navesti da izabere drukiji nain ivota
ree Tarquin. Ti si odvratan pokvarenjak i pederast, ali neu dopustiti da javno obeasti
obiteljsko ime. to e se dogoditi ako roditelj nekog drugog ministranta odlui podii
optunicu protiv tebe. Oeni se i budi diskretan. Glasine i skandali odmah e utihnuti.
Prstom je lupkao po novinama.
Lucien stisne oi. Nee me zavarati, Redmayne. Bilo bi ti posve svejedno kad bi me
objesili, samo bi ti smetala mrlja na obiteljskoj asti. Nasmijeio se, doimajui se veoma
samozadovoljnim kao da je upravo uspjeno dovrio sloenu intelektualnu vjebu.
Pa? Tarquin uzdigne obrvu.
Pa... zato bih uinio ono to ti eli, bratiu?
Jer u se pobrinuti da ti se to isplati.
Sad se u Lucienovim svijetlosmeim oima pojavio prepreden sjaj. O, stvarno? Molim
te, nastavi, stari moj.
Skinut u ti vjerovnike s vrata ree vojvoda. I osigurat u ti sredstva. U zamjenu
za to oenit e enu po mojem izboru i oboje ete boraviti pod ovim krovom. To ti ne bi
smjelo smetati jer je kua Edgecombe trenutno posve zaputena, a nee morati odravati ni
kuanstvo.
enu po tvojem izboru! Lucien je zurio u njega. Zato je sam ne mogu izabrati?
Jer te nee prihvatiti niti jedna koja je barem donekle prikladna.
Lucien se opet namrtio. Koga tono ima na umu? Zacijelo neku staru rugobu.
Usidjelicu koja bi bilo to prihvatila.
Laska sebi suho e vojvoda. Niti jedna ena, bez obzira koliko oajna, ne bi
svojevoljno pristala na brak s tobom, Edgecombe. ena koju imam na umu posluat e ono
to joj kaem. Tako je jednostavno. Ti se njome ne treba zamarati. Imat ete zasebne odaje i
ostavit e je na miru. Jasno, u javnosti e se vidjeti da ima mladu suprugu dobrog podrijetla.
To bi ti trebalo osigurati zadovoljavajuu sliku u javnosti.
Lucien je zurio u njega. Posluat e ono to ti kae! ovjee, Tarquine, kakav si ti
pakleni vrag? ime dri u aci tu enu kad e je natjerati da te poslua u neem takvom?
To se tebe ne tie.
Lucien ustane i poe ponovno napuniti svoju au. Ulio je sadraj u grlo i opet napunio
au. Svi moji trokovi... svi moji dugovi... ? upita.
Svi.
I nee mi cijelo vrijeme drati prodike?
Tvoje me stvari uope ne zanimaju.
No, no. Popio je gutljaj konjaka. Nikad ne bih oekivao da u doivjeti dan kad
e vojvoda od Redmaynea mene moliti za uslugu.
Tarquinov se izraz lica nije promijenio.
Imam veoma skupe navike zamiljeno e Lucien. Prepredeno je pogledao vojvodu,
ali on ni sad nije pokazao nikakvu reakciju. Poznato je da sam znao izgubiti deset tisua
gvineja tijekom jedne veeri kartanja. Opet bez reakcije. Jasno, ti si bogat kao Krez, svi
to znamo. Rekao bih da me moe uzdravati. Ne bih te elio dovesti do bankrota, bratiu.
Nacerio se.
Nee.
A ta ena... ? Kad u je vidjeti?
Pred oltarom.
O, sad si pretjerao, Tarquine! Oekuje da u posluno poi do oltara kao ovca na
klanje bez da uope vidim tu enu?
Da.
to ona kae o tome? Zar ne eli vidjeti svojeg mladoenju?
Nije vano to ona eli.
Lucien je proetao po sobi. Mrzio je kad mu je brati tako kratko i otresito odgovarao.
Osjeao se kao kolarac. No s druge strane... pomisao da e Tarquin, unato svojem preziru i
mrnji, financirati Lucienon nain ivota, izmamila je smijeak na vikontove usne. Tarquin e
se ljutiti zbog svakog bankovnog naloga to e ga potpisati, ali nee pogaziti svoju rije. A nije
postavio nikakva ogranienja na Lucienove trokove.
Osim toga, ivjeti ovdje usred dobro voenog luksuza. Njegova kua nema gotovo
nikakav red. Rijetko je kad uspijevao zadrati poslugu dulje od mjesec dana. Uvijek bi se
dogodilo neto zbog ega bi jurnuli prema vratima, ne pitajui ak ni preporuke. Ali ovdje bi
mogao uivati koliko mu srce eli, ivjeti divlje i razulareno, a sve to na troak svojeg bratia.
Predivna misao. U zamjenu za to samo mora proi obred vjenanja s nekom
nepoznatom enom. S njom nikad nee morati imati nikakvog posla. Nema to izgubiti, a sve
moe dobiti.
Neka bude, stari moj, vjerujem da ti mogu udovoljiti.
Oduevio si me, Edgecombe. Tarquin ustane. Ako bi me ispriao, sad imam
drugi dogovor.
Samo poi, stari moj, samo poi. Ja u popiti jo malo ovog izvrsnog konjaka.
Protrljao je ruke. Ima tako velianstven podrum. Jedva ekam da sve to kuam.... O,
Quentine, dragi moj... Okrenuo se kad su se vrata otvorila i dubokim naklonom pozdravio
svojeg drugog bratia. Pogodi to se dogaa. Trebao bih se oeniti... smiriti se i postati
ugledan. to misli o tome, eh?
Quentin je polubratu dobacio pogled koji je vie izraavao tugu nego ljutnju. Znai,
ustraje u tome, Tarquine.
Da.
Moja ena i ja ivjet emo pod Tarquinovim krovom nastavi Lucien. Prikladnije
za mladu damu... udobnije. Znai da e nas esto viati, dragi moj Quentine.
Quentin uzdahne. Kako krasno.
Nije nimalo kranski to si tako sumnjiav ukori ga Lucien i isprazni bocu u svoju
au. ini se da je prazna. Povukao je vrpcu zvona.
elim ti ugodan dan, Lucien. Tarquin naglo poe prema vratima. Quentine, jesi
li me elio vidjeti?
Ne ree njegov brat. Samo bih uzalud troio rijei.
Siroti moj brate! Tarquin se nasmijeio i potapao ga po ramenu. Nemoj
oajavati zbog mene. Ovo nee ispasti onako loe kako ti misli.
Volio bih da to mogu vjerovati. Quentin se okrene i poe za Tarquinom iz
knjinice. U uima mu je neugodno odzvanjalo Lucienovo hihotanje.
Proli petak, kaete? Joshua Bute potezao je svoje lijevo uho i promatrao muteriju
s dobroudnom pozornou koja je bila u suprotnosti s njegovom pronicavom, lukavom
proraunatou.
Petak ili moda subota ree George Ridge, podigne vr do usana i edno popije
nekoliko dugih gutljaja piva. Koijom iz Winchestera.
Mala dama... bez pratnje? Joshua jae potegne svoje uho. Ne mogu rei da sam
vidio neku takvu, gazda. Jasno, u isto vrijeme dolazi koija iz Yorka. U to vrijeme ovdje vlada
prilina vreva.
George se svom teinom naslonio na prljavi ank toionice. Izmeu njegovih debelih
prstiju bljesnulo je zlato kad je na pultu zavrtio gvineju. Moda e vam ovo osvjeiti
pamenje.
Joshua je zamiljeno promatrao gvineju. Pa, moda biste opet mogli opisati tu mladu
osobu?
je rano ujutro. Nije bilo mnogo svjetla. U dvoritu je prava ludnica u to doba dana. Uvijek je
tako.
George se jo vie namrtio. Donesite mi bocu burgunca odjednom je zatraio. I
zacijelo moete pripremiti rebarce ovetine.
Da, gazda. Fino rebarce ovetine, malo kuhanog krumpira i neto povra, ako elite.
Joshua se ozario. Tu je i fini komad Stiltona. Zamahnuo je i dlanom zgnjeio muhu.
Donijet u burgundac.
Udaljio se, a George je poao do otvorenih vrata. Bilo je vrue i sparno pa je rupiem
obrisao elo. Mora pronai smjetaj, a zatim tiskara. Posegnuo je u unutranji dep i izvadio
list papira. Razmotao ga je i kritiki se mrtei prouio poruku. Trebalo bi upaliti. Dat e ih
tiskati dvadesetak ili vie, a zatim e nai dva ulina derana i dati im po jedan peni kako bi
postavili oglase u tom podruju. Nagrada od pet gvineja trebala bi nekome probuditi sjeanje.
Izvolite, gospodine. Moj najfiniji burgundac ree Joshua. Izvadio je ep i napunio
dvije ae. Nemate nita protiv da vam se pridruim, gazda? U vae zdravlje, gospodine.
Podigao je au i pio. Sve je u najboljem redu. U depu ima gvineju to ju je dobio od ovog
ovjeka, a dobit e barem jo jednu od gospoe Dennison kada do nje stigne njegova poruka.
Zapravo, vjerojatno moe raunati na dvije s te strane. Sigurno e je zanimati taj dentlmen i
njegovo raspitivanje o njezinoj najnovijoj steevini. Da i ne spominje injenicu kako cura nije
stigla koijom iz Yorka, ve onom iz Winchestera. Sve je to veoma intrigantno. I sigurno e
biti unosno.
Joshua je ponovno napunio njihove ae i ozareno se nasmijeio svojoj muteriji.
7. poglavlje
uliana, eli li poi u etnju s nama? Gospoica Deborah promolila je glavu oko
Julianinih vrata. Lucy i ja idemo do kitniarke. Moram pronai tono odreenu
nijansu ruiaste vrpce. Hajde, poi s nama.
Imam dojam da mi nije doputeno izii iz kue ree Juliana. Bilo je podne dan
nakon njezinog predstavljanja u sobi za primanje, a ona se nakon rastanka s vojvodom od
Redmaynea nije maknula iz svoje odaje. Tijekom cijelog jutra kua je bila tiha kao i obino,
ali je oivjela tijekom posljednjih sat vremena, a Juliana je sjedila u svojoj sobi i ekala da se
neto dogodi.
O, ali gospoa Dennison mi je rekla neka te pozovem istinski iznenaeno ree
Deborah. Rekla je da e ti dobro doi ako malo izae na zrak.
Shvaam. Juliana ustane. Ovo je bio neoekivan preokret. Oekivala je da e nakon
njezina ponaanja prijanje veeri ogranienja biti vie, a ne manje. Kako lijepo od nje.
Onda idemo.
Deborah je iskosa pogledala Julianinu haljinu. Opet je na sebi imala jednostavan muslin
namijenjen slukinjama. Kako bi bilo da se preodjene?
Juliana slegne ramenima. To bi moglo biti teko jer nemam nita osim ovoga na sebi i
haljine koju sam sino nosila.
Deborah se oito zbunila, ali prije nego je dospjela neto rei, na vratima kraj nje
pojavila se Bella. Gospoa me poslala ovamo s ovom haljinom, gospoice, za vau etnju.
Nije li draesna? Podigla je haljinu od bronane svile. Uz nju ide i al od indijske svile.
O, kako lijepo. Deborah je struno opipala haljinu. Najfinija svila, Juliana.
Zavidno je uzdahnula. Njegova Milost sigurno je mnogo potroio. Bridgeworth je dovoljno
velikoduan, naravno, ali esto ga moram podsjeati. Tako je neugodno kad se to mora initi,
ne misli li? Upitno je pogledala Julianu koja je pokuavala nai odgovor kojim nee
uvrijediti Deboru, ali e ujedno biti istinit.
Jo se nisam nala u toj situaciji neodreeno je rekla i uzela haljinu iz Bellinih
ruku. Svila je poput vode tekla kroz njezine prste. Pogledala je prema otvorenom prozoru.
Sunce je sjalo. Koliko je ve vremena prolo otkako nije bila vani? Danima. Bila je u Londonu,
ali nije vidjela nita osim dvorita konaita Bell u Cheapsideu i ulice ispod ovog prozora. Ako
mora prihvatiti vojvodinu haljinu kako bi izila iz ovog zatvora, neka bude.
Pomogni mi, Bella.
Deborah je sjela na rub kreveta dok je Bella spremno pomagala Juliani navui donju
podsuknju i obru to ih je nosila prethodne veeri, a potom joj je preko glave spustila haljinu
od bronane svile. Kako u vas poeljati, gospoice?
Kosa mi danas nije onako divlja rekla je Juliana, nesposobna prikriti dobro
raspoloenje pri pomisli da e izii na sunce. Ako je podigne u vrstu punu, trebala bi
tako i ostati.
Bella ju je posluala, a zatim joj je oko ramena namjestila al od fine krem svile.
Odmaknula se i s odobravanjem kimnula. Juliana se prouavala u zrcalu. Bronana je boja
lijepo isticala njezine boje. Ponovno je pomislila da netko tono zna to joj odgovara.
Odluuje li vojvoda od Redmaynea? Ili samo daje novac, a odluke preputa gospoi
Dennison?
U trbuhu joj je odjednom zatreperila panika kad ju je preplavio osjeaj bespomonosti.
Klopka se iz dana u dan sve vie stee. Svakim danom osjea sve manje povjerenja u vlastitu
sposobnost odreivanja svoje sudbine. Njezina rezigniranost iz dana u dan raste.
Cvrkutanje drozda ispred otvorenog prozora i toplina sunca na njezinim leima
potisnuli su crni val. Ide u etnju tijekom predivnog ljetnog jutra i niemu ne smije dopustiti
da joj uniti to zadovoljstvo.
Hajde, Deborah, idemo. Radosno je izila iz sobe, zahvalna na injenici da nitko
nije prigovorio udobnim konim cipelama to ih je imala na nogama.
Lucy ih je ekala u predvorju. To je tako lijepa haljina pomalo je zavidno rekla dok
je Juliana ushieno poskakivala niza stube. Ti nabori na leima posljednji su krik mode.
Da, i pogledaj kako pada povlaka ree Deborah. Veoma elegantno. Moram
zamoliti Minnie da onu purpurnu tkaninu koja se prelijeva saije u istom stilu.
Juliana je jedva ekala da stigne do ulaznih vrata, pa se nije obazirala na njihov razgovor.
Gospodin Garston joj je otvorio vrata, naklonio se i nasmijeio. Uivajte u etnji,
gospoice.
O, to i namjeravam rekla je, prola kraj njega, podigla lice prema suncu, zatvorila
oi i uzdahnula od zadovoljstva.
Ah, gospoice Juliana. Savreno odabran trenutak.
Naglo je otvorila oi kad je ula blagi glas vojvode od Redmaynea. Stajao je u dnu stuba,
gledajui je s upitnim sjajem u oima, i jednom se rukom oslanjao na ogradu od kovanog
eljeza.
Savreno odabran trenutak za to? ekala je da njezino uivanje u jutru nestane,
ali se to nije dogodilo. Umjesto toga, u trbuhu je osjeala udno pjenuavo uzbuenje, lice joj
je postalo toplije, a usne su je svrbjele kao da oekuju dodir njegovih usta.
Doao sam kako bih te poveo na vonju rekao je. A vidim da si ti ve spremna.
Grijeite, gospodine. Imam dogovor s ovim damama. Pokazala je Lucy i Deboru.
Obje su napravile kniks pred vojvodom, to je Juliana posve zaboravila uiniti.
One e te ispriati ree Tarquin.
Da, svakako, Juliana brzo e Deborah.
Ali ja ne elim da me ispriaju.
elim vam ugodan dan, moje dame. Uivajte u etnji. Tarquin se naklonio pred
Deborom i Lucy, a zatim se odmaknuo kako bi prole kraj njega. Kad je Juliana pola za
njima, spustio je ruku na njezinu podlakticu. Bit e ti mnogo ugodnije u vonji sa mnom,
Juliana.
Julianu je pekla koa ondje gdje ju je dotaknuo, a pjenuavo se uzbuenje irilo njezinim
tijelom kao da joj ilama tee ampanjac. Podigla je pogled prema njemu, a u oima joj je
bljesnulo zbunjeno uzbuenje. Tarquin se nasmijeio, a zatim joj je lagano dotaknuo usne
svojima.
Tebe je veoma ugodno odijevati, mignonne. Nema mnogo ena koje bi mogle nositi
tu haljinu, a da ne izgledaju boleivo i bezbojno.
Znai, ipak ste je vi izabrali?
Svakako. Lijepo sam se zabavljao dok sam osmiljavao tvoju garderobu. Nadam se da
e biti zadovoljna kad je vidi.
Juliana je mahnito pogledala na jednu i drugu stranu ulice, kao da se nada nekoj
mogunosti bijega, da e doi neki vitez na bijelom konju doi i spasiti je. No susrela je samo
ravnodune poglede konjuara, ulinih prodavaa, piljarica i ostalih koji su urili za svojim
poslom.
Doi, moji konji postaju nemirni. Vojvoda je provukao Julianinu ruku ispod svoje i
odluno je poveo preko ulice do mjesta gdje se nalazio lagani otvoreni faeton koji su vukla
dva lijepa riana. Konjuar je skoio s mjesta za koijaa i spustio stubu za njih.
Juliana je oklijevala. Vojvoda ju je uhvatio oko struka i podigao u koiju. Jutros se
doima nevjerojatno pospanom primijetio je i popeo se za njom. Moda si loe spavala.
Sjeo je i uzeo uzde. Grimes, moe se vratiti u Albermarle Street.
Konjuar dotakne uperak kose na elu i lagano potri ulicom prema Strandu.
Dakle, kamo bi eljela ii? prijazno upita vojvoda. eli li vidjeti neto
odreeno? Moda Westminster? Parlament? Hyde Park? Lavove ispred Exchangea?
Juliana je razmiljala o mrzovoljnoj utnji, a potom je odustala. Zapravo bi se sama sebi
inatila. Sve to spremno ree.
Tarquin kimne. Tvoja je elja meni zapovijed, gospo.
Juliana mu je iskosa dobacila otar pogled. Nisam mislila da ste laljivac, milorde
vojvodo.
Samo se nasmijeio. Najprije emo se voziti po Covent Gardenu. Vjerujem da e ti biti
zanimljivo.
Juliana je shvatila to je mislio im su skrenuli iza ugla Russell Streeta i ona je konano
ugledala ono to nije vidjela sa svojeg prozora. Piazza s kolonadama bila je puna mukaraca i
ena svih klasa i zanimanja. Kicoi su etali rukom pod ruku s jako naminkanim kurvama,
moderno odjevene ene, u pratnji lakaja, paradirale su po kamenim ploama, jednako oito
pozivajui muterije kao i njihove manje sretne sestre koje su stajale naslonjene na ulazima
drvenih straara i kavana, pozivajui prljavim prstima, podiui poderane podsuknje kako bi
pokazale koljeno ili punano bedro. Ulini prodavai i pekari nosili su na glavama koare s
kruhom i pitama te se provlaili izmeu prodavaa voa i povra, glasno nudei svoju robu.
Juliana je s fasciniranim gnuanjem zurila u reprodukcije izloene u kiosku na uglu
Russell Streeta. Vojvoda je slijedio njezin pogled i leerno primijetio: Opscenost se dobro
prodaje u Gardenu. Opscenost i tijelo dodao je. To dvoje dobro ide zajedno. Pokazao
je biem. Turske kupelji i kupalita sjajno posluju na temelju pare i znoja... i tijela,
naravno.
Juliana nije znala to bi rekla. Nastavila je gledati oko sebe, istodobno opinjena i
zgaena prizorom.
Mlade dame Dennisona ne dolaze na Piazzu. Prije e ih vidjeti na dvoru nego ovdje
nastavio je vojvoda. Juliana je zurila u par koji je stajao uza zid jednog kupalita. Tada je
naglo skrenula pogled i njezinim se obrazima razlilo rumenilo.
Da, privatnost ovdje nije osobito cijenjena roba primijetio je. Kad padne mrak,
isto moe vidjeti u St. Jamess Parku... ispod svakog grma, uza svako stablo.
Juliana se sjetila Emmina upozorenja o leanju ispod grmova u St. Jamess Parku.
Najeila se. eljela ga je zamoliti da je odvede s tog mjesta, ali je znala da ju je ovamo doveo s
nekim razlogom, a nije mu eljela pruiti zadovoljstvo da vidi njezinu malodunost.
Skrenuli su u Long Acre, a vojvoda je usporio konje dok su se pribliavali crkvi St.
Martin-in-the-Fields. Skupina djece u dronjcima okupila se oko crkvenih stuba. Meu njima
su hodale tri starije ene, pregledavajui ih, posebnu pozornost obraajui djevojicama.
Neke su odbacile odmahivanjem ruke, drugima su gestom pokazale neka stanu sa strane.
to rade? Juliana je jednostavno morala postaviti to pitanje.
Djeca su za iznajmljivanje... neka od njih su na prodaju nonalantno je odgovorio.
Vlasnice javnih kua biraju onu koja bi se mogla svidjeti odreenim eljama njihovih
muterija.
Juliana je vrsto stisnula ruke u krilu i zurila ravno naprijed.
Ako ih iznajme, dobit e pristojan obrok i zaraditi nekoliko ilinga vojvoda nastavi
istim tonom. Jasno, vei dio njihove zarade dobit e osoba koja ih je ponudila.
Kako zanimljivo, milorde vojvodo. Juliana je pronala svoj glas kad je konano
shvatila svrhu ovog obilaska londonske bijede. Ukoliko nije posve u krivu, vojvoda od
Redmaynea pokazuje joj kakav je ivot onih bez zatite.
Tarquin je skrenuo faeton na Strand. Odravao je informativno avrljanje dok je vozio
korz St. Jamess Park i du Piccadillya, a Julianu su uskoro opinili drugi londonski prizori:
raskono ureeni izlozi, gradske koije, konjanici, nosiljke. Dame, koje su nosile malene
psie, etale su irokom ulicom, ushienim povicima pozdravljale poznanike, razmjenjivale
naklone i poljupce. Pratili su ih lakaji u kienim livrejama i, u veini sluajeva, maleni paevi,
takoer u livrejama, s rukama prepunim kutija za eire i paketa.
Juliana se poela oputati. Ulice u ovom dijelu Londona bile su ie, smrad zahodskih
jama nije bio tako jak, zgrade visoke i otmjene, s ostakljenim prozorima koji su svjetlucali na
suncu, blistavim mjedenim alkama na ulaznim vratima, bijelim bruenim stubama. Ovo je
London kakav je zamiljala dok je ivjela u Hampshireu. Impresivan i bogat, pun elegantnih
ljudi.
Vojvoda zaustavi koiju ispred zdanja u Albermarle Streetu. Ulazna su se vrata odmah
otvorila i niza stube se sjurio konjuar kojeg je u Covent Gardenu poslao kui. Vojvoda je
siao i pruio ruku Juliani.
Dobro e ti doi neto za osvjeenje ljubazno ree.
Juliana se nije maknula. Kakvo je ovo mjesto?
Moja kua. Budi tako ljubazna i sii. U ljubaznom tonu osjetila je otrinu kakvu je
ve ranije zapazila. Juliana pogleda du ulice, zatim u konjuara koji je bezizraajno zurio
preda se. Ima li uope izbora?
gostoprimstvo.
Juliana je zurila u njega, nita ne shvaajui. Zar e joj doista dopustiti da ode iz ove
kue nakon svega to je reeno?
Smije zadrati odjeu koju ima na sebi jer se ini da je ona u kojoj si stigla
izgubljena nastavio je uz ljubazan smijeak koji nije otkrivao njegovu unutarnju
nesigurnost. Hoe li prihvatiti njegov blef? Ili ju je tono procijenio? Impulzivna, ali ipak
razumna. Tvrdoglavo prkosna, ali bistre glave i inteligentna.
Juliana je pogledala haljinu od bronane svile, rese svilenog ala. Kamo bi uope mogla
poi u tako finoj odjei? Ovako odjevena ne moe traiti posao slukinje.
Oprosti mi blago je rekao. Ali ve sam se umorio od dranja vrata za tebe.
Juliana je prola kraj njega, pomaknuvi skute ustranu. Marirala je niza stube. Lakaj joj
je otvorio vrata i ona je izila na ulicu.
Quentin se u jutarnjoj sobi okomio na svojeg polubrata, a u oima mu je plamtio rijetko
vien gnjev. Kako se usuuje tako odnositi prema njoj!
Slobodno moe otii. Neu je zadravati protiv njezine volje. eli li popiti eri?
Ne kratko e Quentin. to e sada?
Doista ne znam. Tarquin ulije sebi eri u au. Sigurno je imala nekakav plan
kad je stigla u grad. Valjda e ga sad provesti.
Quentin je s nelagodom priao prozoru, ali je taj gledao iza kue pa nije vidio ulicu.
Idem za njom ree. Barem u joj ponuditi neto novca. Tako je mlada da bi se sama
snalazila u gradu.
Upravo tako i ja mislim, stari moj. Tarquin je popio gutljaj erija i stisnutim oima
promatrao brata. Previe mlada. I previe bezazlena.
ovjee, Tarquine, stvarno si hladan gad ree Quentin kao da nije tri godine
proveo u sjemenitu. No ako ti za nju nita nee uiniti, ja hou. Ljutitim je koracima
poao prema vratima ba kad su se ponovno otvorila.
Ondje je stajala Juliana. Gledala je Tarquina. Kamo bih trebala poi? pitala je.
to bih trebala initi?
Kamo god eli i to god eli odgovorio je, ali glas mu vie nije bio onako tvrd.
Znate to e mi se dogoditi. Zato ste mi jutros sve ono pokazali, zar ne? Lice joj je
bilo izrazito blijedo tako da su se jae vidjele pjegice na njezinu nosu. Oi su joj plamtjele
zelenom vatrom.
Draga djevojko, ne mora se zabrinjavati. Dat u ti neto novca pa se moe vratiti
kui, natrag svojoj obitelji. Quentin je traio po svojim depovima.
Juliana odmahne glavom. Hvala vam, milorde. Veoma ste ljubazni, ali vidite, ja se ne
mogu vratiti kui, to vojvoda dobro zna. Takoer zna da zapravo nemam nikakvog izbora i
moram uiniti ono to Njegova Milost zahtijeva.
8. poglavlje
ospoa Dennison je pitala moete li joj ukazati ast i posjetiti je. Gospodin
Garston se duboko naklonio, isporuivi poruku kad je vojvoda od Redmaynea pola
sata kasnije doveo Julianu u predvorje kue u Russell Streetu. Ako moete izdvojiti
malo vremena, Vaa Milosti.
Svakako ree Tarquin. Ionako elim s njom razgovarati. Okrene se Juliani.
Ostani u kui. Uskoro e poslati po tebe. Krenuo je uza stube, ne osvrnuvi se.
ini se da ste ti i Njegova Milost sklopili nekakvu nagodbu primijetio je gospodin
Garston, dobroduno se smijeei. Sretnica. Njegova Milost je pravi dentlmen. Dobro e
se pobrinuti za tebe. Utipnuo ju je za obraz. Tako mrzovoljno lice, curo. Nema
nikakvog razloga za to. Druge mlade dame pozelenjet e od zavisti, pazi to ti kaem.
Onda bih eljela da jedna od njih zauzme moje mjesto iscrpljeno e Juliana.
Nemirno se okrenula prema ulaznim vratima, jo uvijek otvorenima iza nje.
No, no, curo. ula si to je Njegova Milost rekao. Gospodin Garston je s
iznenaujuom brzinom pokrenuo svoje krupno tijelo i zatvorio vrata. Mora ostati u kui
dok ne poalju po tebe.
Kao ropkinja koja slua svojeg vlasnika, pomislila je Juliana, jo uvijek zapanjena nad
veliinom onoga na to je pristala. ula je Emmin glas iz sobe za primanje, zatim hihotanje, a
potom vie nasmijanih glasova.
Zvuale su tako vedro. Kako mogu tako veselo prihvaati ovo poniavajue ropstvo?
Moda bi je mogle nauiti dragocjenu lekciju o rezigniranosti. Juliana poe u sobu za
primanje.
O, Juliana, doi sjesti. Tri ene koje su zajedno sjedile na sofi i prelistavale modni
asopis pozdravile su je toplo i s entuzijazmom. Bila si na vonji s vojvodom. Je li ti ve
formalno dao ponudu?
Kako to misli... formalno? Juliana je sjela na rub naslonjaa.
O, mora se dogovoriti s Dennisonima. Sastavljaju ugovore ako nas netko eli
ekskluzivno objasni Rosamund. Hoe li ostati ovdje ili e te vojvoda smjestiti negdje
samu? Ne vjerujem da bi se meni to svialo, bilo bi previe samotno. Njezino punano
ljepukasto lice zadovoljno se ozarilo kad je stisnula Emminu ruku.
Trebam se udati za vojvodina bratia, vikonta Edgecombea bezizraajnim glasom
ree Juliana. Nije se mogla natjerati da im kae za drugu polovicu nagodbe.
Brak! dahne Emma. O, draga moja Juliana. Kako divno za tebe. Bit e
osigurana za cijeli ivot.
Pod uvjetom da to nije lano vjenanje mrano e Lilly. Sjeate li se Molly
Petrie? Otila je iz bordela majke Needham kako bi se udala za lorda Livertona, ali je
vjenanje bilo lano. Kad mu je dojadila, bacio ju je na ulicu samo s onim to je imala na sebi.
Na koncu je spavala ispod tandova u Covent Gardenu i primala svakoga tko joj je mogao dati
peni za din.
to je lano vjenanje? upita Juliana jer je znatielja konano probila balon njezina
transa.
O, to je kad uzmu nekog propovjednika da obavi obred. Ima toga po cijelom Fleetu
ree joj Lilly. To nije pravo vjenanje, premda djevojka to katkad ne zna... kao jadna
Molly.
Ali to je grozno! uzvikne Juliana. Pokvareno. Zlo je tako prevariti enu.
Emma slegne ramenima. Naravno. Ali mukarce nije briga. ine to ih je volja. A niti
jedna od nas ne moe ih u tome sprijeiti.
Juliana se mrtila tako da su joj obrve gotovo spojile. Kad biste se sve udruile i ne
biste dopustile da se loe odnose prema vama, morali bi promijeniti svoje ponaanje.
Lilly se popustljivo nasmijala. Draga moja Juliana, nemoj biti glupa. Za svaku od nas
koja bi odbila dati im ono to ele, ima desetak drugih koje bi jedva ekale da zauzmu nae
mjesto.
Nije ba da se loe ponaanje prema kurvama smatra zloinom mirno e
Rosamund. elim rei, ne bi mogla poi k sucu i podii optunicu ili takvo to.
Ne, suci su previe zauzeti proganjanjem nas s gnuanjem e Emma. Teko je
zaraditi za bilo kakav ivot ako nisi u nekoj uglednoj kui. U drugima su uvijek racije, a cure
esto odvlae u Bridewell.
Juliana je na ulicama Winchestera dovoljno esto vidjela kako mukarce i ene vuku za
kolima i biuju zbog skitanja ili neprihvatljivog ponaanja, ali nikad nije oekivala da e se
nai u svijetu gdje je takva kazna rizik zanimanja. Ipak mislim da bi se neto promijenilo
kad bi se svi pobunili.
Hrabre rijei, ali ti si nova u ovoj igri, Juliana ree Lilly. ekaj est mjeseci pa
e vidjeti kako e tada biti hrabra.
Ako e sklopiti pravi brak s vikontom, nee se morati navikavati istakne
Rosamund. Ali zato te vojvoda eli za svojeg bratia? To se ini veoma neobinim.
Bolje da pokua otkriti ako taj brati eli neto posebno ree Emma. Katkad
moraju uzeti kurve jer ugledne ene nee raditi ono to oni ele. Ali moda on eli neto
loe... neto bolno. Mora biti sigurna u to se uputa.
Tim enama nije mogla rei da je ucjenjuju, te da e morati udovoljiti bez obzira to
vojvoda i njegov brati od nje budu zahtijevali. Nije im mogla rei da su sve njezine hrabre
rijei o zauzimanju za sebe i traenju promjena u njihovim uvjetima zapravo samo hvastanje.
Uhvaena je u klopku jednako vrsto kao i bilo koja od njih, a u ovom trenutku nema
nikakvu mo da promijeni svoju sudbinu.
Njegova Milost vam nalae da se pridruite njemu i gospoi Dennison u malom
salonu, gospoice Juliana gospodin Garston ree s vrata.
Nalae, ne poziva. Juliana ustane. Mora udovoljiti nalogu Njegove Milosti jer nema
drugog izbora.
Oklijevala je pred vratima malog salona. Trebala bi pokucati. Tada je lagano uzdigla
bradu i odluila napraviti barem jednu malenu gestu. irom je otvorila vrata i ula u sobu.
O, tu si, Juliana. Elizabeth je izgledala iznenaeno.
To sigurno nije iznenaenje, gospo. Koliko sam shvatila, pozvali ste me.
Tarquinove su se usne trznule. Izgleda da se gospoici Juliani vratio njezin duh. Ustao je
i priao joj. Doi i sjedni, mignonne. Uzeo je njezinu ruku i dotaknuo je usnama, a
zatim joj je polako i veoma lagano poljubio usta.
To se inilo kao nehajan pozdrav, ali Juliana je tono shvatila o emu je rije. Javno
iskazivanje posesivnosti. Osjetila je marce na leima i pogledala ustranu.
Draga moja, netko se raspitivao o tebi u konaitu Bell ree gospoa Dennison.
Zna li tko bi to mogao biti?
Juliani se zaledila krv u ilama. Slijedili su je do Londona. Odmahnula je glavom.
Taj je dentlmen bio uvjeren da si dola iz Winchestera, a ne iz Yorka blago e
vojvoda. Uzdigao je obrvu kad ga ja pogledala. Prilino te tono opisao. Ali moda negdje
ima blizanku.
Nemojte se poigravati sa mnom, milorde vojvodo vatreno e Juliana. Nemam
namjeru nijekati da sam stigla koijom iz Winchestera. Kakvog bi to smisla sad imalo?
Ba nikakvog sloio se i sjeo joj suelice. Dakle, tko bi te mogao traiti... osim
policije?
Moda moj skrbnik, sir Brian Forsett.
Koliko sam shvatila, radilo se o mladom ovjeku ree Elizabeth. Pomalo
korpulentnom i donekle... pa, priprostom, kako kae gospodin Bute.
George ree Juliana. Ali zato bi se on trudio da me nae? Oekivala bih da e
biti sretan da me se rijeio. Kao i svi ostali dodala je, gotovo aptom.
Tarquinov se pogled izotrio dok je poivao na njezinu licu. Vidio je povrijeenost u
zelenim oima, kratko podrhtavanje punih usta. Zapanjio se kad je shvatio da je eli zagrliti i
utjeiti.
Samo je uz jo jednu drugu enu osjeao takav poriv. Pamelu Cartwright. Kako je bio
polaskan kad je prelijepa Pamela izabrala njega, naivnog mlaca, umjesto sofisticiranih
iskusnih mukaraca, imunih beara, monih politiara, koji su joj padali pred noge. I kako
mu je dugo trebalo da shvati da nju zanima samo njegovo bogatstvo. Kupio je svaki poljubac,
svako milovanje, i uvjerio sebe da mu ona uzvraa ljubav. Povjerio joj je svoje najintimnije
osjeaje, razgolitio je duu pred njom, a ona je zgazila njegove mladenake strasti, njegov
senzibilitet u razvoju.
Ali to je bilo u prolosti, a on vie nije idealistina mlada budala.
Ma hajde otresito je rekao. Valjda ne misli da moe nestati s lica zemlje, a da
te ne trai neki lan tvoje obitelji.
Ne vidim zato ne ree Juliana. Moj skrbnik i njegova ena jedva su doekali da
me se rijee. Nee im se uriti da me pronau, pogotovo zato to sam navodno ubojica. Prije
e me se odrei.
Govorila je staloenim glasom, ali je Tarquin vidio bol koja se jo uvijek nazirala u
njezinim oima, i dalje je lagano podrhtavala na njezinim ustima, te je na trenutak opazio
usamljeno i nevoljeno dijete kakvo je bila.
Nakon to je Juliana sama pojela obrok ula je Bella, a njezino se okruglo lice ozareno
smijeilo, kao i obino. Gazdarica vam je poslala lijep kuni ogrta, gospoice. Istresla
koji je nosio pladanj s bocama i aama. Spustio ga je na niski stoli ispred praznog kamina,
pomno izbjegavajui pogledati Julianu u njezinom zavodljivom ogrtau. Moda je to kuno
pravilo, pomislila je. Okrenuo se i iziao, ponovno bez ikakvog pozdrava, a Bella je na stol
poela slagati pokrivene posude.
Dakle, Njegova Milost voli klaret ree. Gospodin Garston kae da je ovo dobra
godina, pa nas to ne mora zabrinjavati. Ovdje je limunada za vas. Djevojke obino ne piju kad
imaju dentlmena kod sebe. Ali tu je vinska aa ako vojvoda poeli da mu se pridruite.
Prouavala je stol, prstom lupkajui po zubima. Dakle, ima pateta od jastoga i malo salate
od paroga. Njegova Milost jako voli paroge zainjene s malo ulja i octa.
Juliana nije osobito voljela paroge, a od jastoga dobije osip, ali njezine elje nisu vane,
jasno. Ondje je takoer bila zdjelica jagoda i koarica slastica koje bi je u drugim okolnostima
mamile. Meutim, bila je previe ivana da bi uope razmiljala o jelu.
Dakle, je li to sve? Bella je brojila na prste dok je podrobno prouavala prostoriju.
U vru na stalku za umivanje ima vrue vode. Hou li ja odmaknuti pokrivae, gospoice,
ili ete vi to uiniti? Teko je znati to bi bilo bolje. Neki dentlmeni vole osjeati da ih
djevojka zavodi i ne ele ui u sobu i vidjeti da je sve spremno. Ali drugi ne vole tratiti
vrijeme.
Ostavi ovako ree Juliana, svjesna da ne bi mogla sjediti i ekati vojvodu kraj
spremnog kreveta.
Onda dobro. Bella je jo jednom pogledala Julianu, popravila nabor rukava i zatim
napravila kniks. Ako neto trebate, gospoice, samo pozvonite. Kucat u prije nego uem.
Hvala, Bella. Juliana se uspjela nasmijeiti.
Jasno, doi u k vama im Njegova Milost ode. Djevojka je zastala s rukom na
vratima. Rekla bih da e vam tada trebati slana kupka, budui da ste djevica i sve to. I
vjerojatno e vam dobro doi napitak od toplog mlijeka i ruma. Hitro se nasmijeila i
izila, zatvorivi vrata za sobom.
Juliana je stajala nasred svoje odaje i grevito stezala ruke na prsima. Slana kupka! Tako
prozaino. Koliko je djevica Bella pripremala za gubitak njihova djevinjaka? Tada joj je palo
na pamet da je gubitak djevianstva u ovoj kui gdje se sve zna, koja je puna ena koje
pruaju utjehu i razumijevanje, daleko poeljniji od spavanja sa sir Johnom Ridgeom nakon
to su je pijani gosti, izvaljujui opscene ale, odnijeli u branu odaju i pred vratima je
prepustili njezinoj sudbini. Veoma je malo znala o onome to je oekuje. Ledi Forsett nije
smatrala da bi tienicu svojeg mua trebala pripremiti za njezinu prvu branu no. Sad zna
malo vie, ali ne mnogo.
Vrata su se otvorila dok je ondje stajala. Spustila je ruke niz tijelo, osjeajui kako joj
kapljice znoja klize niz kraljenicu. Vojvoda od Redmaynea tiho je zatvorio vrata. Okrenuo se
Juliani. U napetoj su atmosferi sive oi neko vrijeme netremice gledale u njezine, a potom je
pogledom polako poao niz njezino tijelo. Nasmijeio se i lagano zakoraio prema njoj.
9. poglavlje
razmaknuo noge.
Juliana je rairila bedra. Njezini su se bokovi sami od sebe podigli kad je kliznuo u
njezino vlano otvoreno tijelo. Na trenutak je punina koja ju je irila bila gotovo
nepodnoljiva. irom otvorenim oima zurila je u sive oi koje su je netremice gledale.
Pokuaj se opustiti, Juliana. Brzo e popustiti. Malo se povukao, a zatim se gurnuo
duboko. inilo joj se da se njezino tijelo rascijepilo i ula je vlastiti krik bola. Tada je sve
postalo glatko i bezbolno, a njezino je tijelo reagiralo na snane ritmike pokrete njegovoga.
Napetost koja je sad rasla bila je najljepe vrste. Kad je dolo do eksplozije, Juliana se
ponovno raspala na tisue zvjezdica.
Njegovo je tijelo svom teinom poivalo na njezinome, a njihov se znoj pomijeao.
Juliana mu je milovala lea dok je lebdjela natrag na zemlju i ponovno uspostavila kontrolu
nad sobom. Jo uvijek ga je osjeala u sebi, kako se smanjuje, te ju je njeno zahvatio val
zadovoljstva izazvan osjeajem da je ostao dio nje. Instinktivno je oko njega stegnula svoje
unutranje miie i osjetila trzaj kad je reagirao.
Tarquin joj je poljubio udubljenje vrata. Imaj strpljenja rekao je i lijeno se
nasmijao. Polako se izvukao i otkotrljao ustranu. Juliana je tiho promrmljala protest zbog
gubitka i slijedila ga svojim tijelom, sklupavi se uz njega u predivnoj tromosti.
Tarquin joj je zavukao ruku ispod glave tako da je poivala na njegovu ramenu. Milovao
joj je dojku, osjeajui kako tone u lagan san. Leao je i sluao njezino disanje, a i njemu su se
vjee sputale. Nije oekivao tako strastvenu reakciju i takvo povjerenje. Oekivao je da e je
uzbuditi i kanio je gubitak njezina djevinjaka uiniti to bezbolnijim. Oekivao je da e u
njoj uivati jednako kao u veini drugih ena. Nije oekivao da e ga ona dirnuti. Ali njezina
svjea bezazlenost u kombinaciji s tom poudnom, nesputanom strau djelovala je na njega.
Ima sve razloga da mu ne vjeruje, da se ustruava s njim, a ipak je s divnom otvorenou
jahala na valu uitka, bez ustruavanja se prepustivi njemu i seksualnoj radosti.
Dok ju je drao u naruju, imao je osjeaj da je naao neto to treba uvati. To je bila
udna pomisao, a on nije bio siguran odakle je stigla. Samo to se on jednom prepustio s
takvim radosnim povjerenjem i bio je izdan. Juliana u njegovim rukama nee doivjeti takvu
izdaju.
Juliana se promekoljila i probudila. Privila se uz njega uz tiho i zadovoljno mrmljanje.
Koliko sam dugo spavala?
Oko pet minuta. Pomilovao joj je lea i potapao je po stranjici prije nego se
izvukao i siao s kreveta. Vina, mignonne?
Da, molim. Juliana se protegnula i sjela. Na svojem dugom bijelom bedru vidjela je
mrlju krvi. Skoila je s kreveta i tiho uzviknula. Trebali smo odmaknuti pokriva.
Tarquin se okrenuo od stola s aom vina u ruci. Nasmijeio se njezinom zabrinutom
mrtenju dok je pregledavala teki damast kako bi vidjela je li se zaprljao. Odloio je au i
napunio lavor toplom vodom iz vra. Doi, dopusti da se pobrinem da ti bude ugodnije
pozvao ju je, cijedei krpu nad lavorom.
Odjednom srameljiva, Juliana mu je s oklijevanjem prilazila. Ispruila je ruku kako bi
uzela krpu, ali je rekao. Dopusti da ja to uinim za tebe.
Njeno joj je razmaknuo bedra i Juliana se prepustila njegovoj vjetoj, intimnoj panji,
Juliana je proitala opis svojeg zloina. Trai se zbog umorstva supruga: Juliana Ridge iz
sela Ashford u Hampshireu. Nudi se bogata nagrada za svaku informaciju, bez obzira koliko
malenu. Kontaktirajte sir Georgea Ridgea u Gardeners Armsu u Cheapsideu
Pitam se koliko nudi zamiljeno je rekla, u poetku vie zaintrigirana nego
prestraena ovim dokazom Georgeove potjere.
Vojvoda odmahne glavom. Bez obzira koliko, nee biti sigurna izvan ove kue sve dok
ne bude izvan dohvata tog seljaine. Zato u pribaviti posebnu dozvolu za vjenanje im
Copplethwaite sastavi ugovore. Sve bi trebalo zavriti do kraja tjedna.
Shvaam. A to u ja misliti o tvojem bratiu? Juliana je jo uvijek stajala kraj stolice
i drala pergament.
Nema sumnje da e ti biti mrzak. Opet je napunio svoju vinsku au. Ali nasamo
ne mora imati nikakve veze s njim. Oboje ete ivjeti u mojoj kui, ali u zasebnim odajama.
Lucien e te ostaviti na miru.
A kad ostanem trudna, to e se zacijelo odnositi i na tebe, milorde vojvodo?
To e ovisiti o tebi prasnuo je. Bacio je ubrus na stol i ustao, ali nije bio siguran
zato ga je njezino pitanje uznemirilo. Na kraju krajeva, to je sasvim poteno pitanje. Ne ini
se nemoguim da bih te nakon Lucienove smrti mogao negdje smjestiti kao svoju ljubavnicu. To
bi se lako moglo diskretno urediti. Udovica mojeg bratia ije je dijete pod mojim skrbnitvom
imala bi posve pravo na moju pozornost i zatitu.
Shvaam. Vojvodina stalna ljubavnica. Sve e mi kurtizane u gradu zavidjeti, milorde.
Neu se vie rjekati s tobom. Poao je do svoje odjee.
Ali zar ne moe razumjeti! strastveno uzvikne Juliana. Zar ne moe pokuati
razumjeti to ja osjeam?
Tarquin je zastao u odijevanju i okrenuo se kako bi pogledao njezino rumeno lice
uokvireno plamenom aureolom kose i zelene oi koje su izraavale gotovo oajnu frustriranost.
Valjda mogu na koncu je rekao. Ako ti moe pokuati vjerovati meni. Ne elim ti
nikakvo zlo. Naprotiv.
Brzo se odjenuo u tiini koja je uslijedila nakon njegovih rijei, a zatim joj je priao i
poljubio je. Poljubio joj je kutove usta, vrh nosa i elo. Veeras je bilo nekoliko trenutaka kad
me nisi eljela baciti u pakleni oganj, nije li tako?
Juliana kimne. Nemoj ii rekla je, odjednom sigurna u jedno to eli.
Najbolje je da odem.
Juliana vie nita nije rekla, a on je odmah otiao. Popila je gutljaj svojeg zaboravljenog
vina. Oito se ne bi smjela uputati u neugodne prepirke niti imati uznemirujua miljenja,
kao ni postavljati provokativna pitanja. Jasno je da se Njegovoj Milosti od Redmaynea to ne
svia kod ena. U tom je sluaju izabrao pogrenu enu za svoje planove. Nije joj ni nakraj
pameti obuzdavati vlastitu narav samo zato da se uklopi u vojvodinu sliku prikladne
ljubavnice.
Gospode! Ona je njegova ljubavnica. Vojvodina ljubavnica! Prvi put je to doista shvatila.
Naglo je sjela na krevet, svjesna svakog centimetra svoje osjetljive koe, neodreene boli
izmeu nogu, krajnje ugodnog osjeaja da je iskoritena, ispunjena, zadovoljena. Uivaju li
kurve u svojem poslu? Odlaze li svako jutro na spavanje ispunjene tom predivnom, tromom
tjelesnom radou? Juliana nekako nije u to vjerovala. Osjeaju li se supruge tako? Bila je
posve sigurna da ena Johna Ridgea ne bi to osjeala. Da John nije umro usred svojeg
stenjanja i puhanja, ona bi bila njegova zakonita ena, zauvijek osuena na nepoznavanje
uitaka to ih je upravo dijelila s vojvodom od Redmaynea.
Dakle, to sve to znai? Da bi s radou trebala prihvatiti ono to joj je sudbina udijelila?
Biti zadovoljna onim to ima i s radosnim uzvicima prigrliti vojvodu?
O, ne! Nee biti tako. Pronai e neki nain da uiva u pogodnostima te veze, a
istodobno e vojvodu natjerati da se dobro potrudi.
Juliana je povukla vrpcu zvona kako bi pozvala Bellu, a um joj je kljuao od energije,
prava suprotnost prema tromosti njezina tijela.
10. poglavlje
vojvodi eljeno dijete, primat e veliku plau, a ona i dijete ivjet e pod vojvodinim krovom
do djetetove punoljetnosti. Njegova Milost od Redmaynea bit e jedini djetetov skrbnik i
odluivat e o njegovoj egzistenciji. Njegova e majka imati sva prirodna prava majinstva te
e se s njom savjetovati po pitanju odluka koje se tiu djeteta, ali e vojvoda uvijek imati
konanu rije.
Sve je to savreno normalno, jasno. Djeca po zakonu pripadaju svojim oevima, a ne
majkama.Unato tome, Juliani se nije svialo to hladno ukazivanje na pomanjkanje njezinih
prava kad je rije o ivotu tog navodnog djeteta.
to ako dijete bude djevojica?
Isto ree vojvoda. Ne postoji muko pravo nasljedstva na imanje. Titulu e
dobiti Lucienov brati, Godfrey, ali nita ne prijei keri da naslijedi bogatstvo i imovinu.
A naravno, ovdje je imovina glavni motiv?
Tono.
Juliana je grickala donju usnu, a zatim se okrenula odvjetniku. Je li to sve, gospodine?
Sve to se tie vas, gospoo Ridge.
Ne moete mi rei za koliko me gospoa Dennison prodala? pitala je, gledajui ga
krupnim nedunim oima. Doista bih eljela znati koliko vrijedim.
Odvjetnik se zagrcnuo, olabavio ovratnik, opet se zagrcnuo. Elizabeth prijekorno ree:
Nema nikakve potrebe da se gospodina Copplethwaitea dovodi u nelagodnu situaciju,
Juliana.
Oekivala bih da je dosad ve navikao na takva pitanja odgovori Juliana.
Zacijelo je ve sastavio dosta takvih ugovora.
Tri tisue gvineja leerno e vojvoda. Mislim da e se sloiti da je to prilino
velikoduan iznos. Pogledom je preletio preko njezina lica, a potom ga polako spustio niz
njezino tijelo.
Juliana opet napravi kniks. Duboko sam polaskana, milorde vojvodo. Nadam se da se
neete razoarati zbog takve investicije.
Tarquin se nasmijeio. Mislim da to uope nije vjerojatno, mignonne.
George zacijelo ne nudi takav iznos zamiljeno e Juliana. ini se da sam vama
dragocjenija, gospodine, nego mojem pastorku. I jasno, idem onome tko najvie ponudi.
U oima mu je bljesnulo upozorenje. Podigni svoj ma, Juliana. Iskusniji sam
maevalac od tebe.
Ako biste eljeli potpisati dokumente, gospoo Ridge... ? Odvjetnikovo taktino
pitanje prekinulo je neugodan trenutak.
ini se da je irelevantno elim li ja to ili ne kiselo e Juliana, a potom ustane.
Ovdje su relevantne samo elje Njegove Milosti.
No, dakle, Juliana, nema potrebe da bude drska. Elizabeth je ustala u vrtlogu
blijede svile i odleprala do pisaeg stola. Doi do stola. Gospodine Copplethwaite, biste li
ovamo donijeli dokumente? Hvala vam. Dakle, pero je lijepo naotreno. Pruila ga je
Juliani. U tintarnici ima plave i crne tinte. Koju god eli.
Gospoa Dennison je oito jedva ekala da se posao obavi, da sve bude potpisano,
zapeaeno i isporueno. Stajala je nad Julianom koja je veoma polako itala sve klauzule
prije nego je stavila svoj potpis na dnu svake stranice. ega se tim potpisom odrekla? Svojeg
ivota? Svoje budunosti? Obvezala se na sudbinu koju su odredili ti neznanci meu koje je
upala poput mane s neba.
Ve je bila upaljena svijea kako bi se dobio vosak za peat. Odvjetnik Copplethwaite
paljivo je nakapao vosak na dno stranice, a potom utisnuo svoj peat kako bi posvjedoio da
je to ona potpisala. Evo, gospoo. Vjerujem da je ovo savreno sroen dokument.
Pedantno je poravnao rubove stranica, tjeskobno se mrtei. Ako ste zadovoljni, Vaa
Milosti.
Savreno, zahvaljujem. Meutim, imam jo jedan zadatak za vas, Copplethwaite.
Da, Vaa Milosti. ovjekovo se zabrinuto mrtenje pojaalo. to god elite,
naravno.
elim da budete svjedok na vjenanju vojvoda ree nehajno kao da predlae
partiju vista. Sklapanje braka izmeu gospoe Ridge i vikonta Edgecombea. Zakazano je za
dva sata u St. Jamessu, Marylebone. Mogu vas povesti svojom koijom ako elite.
Ali rekao si krajem tjedna! okirano se pobuni Juliana. Rekao si da e pribaviti
dozvolu nakon potpisivanja ugovora, a brak e se sklopiti krajem tjedna.
Uspio sam malo ubrzati stvari rekao je. Smatrao sam da je to u tvojem
interesu... u danim okolnostima. Ima li neto protiv?
Juliana duboko udahne. Ne, nemam nita protiv. Ionako nije osobito vano kad e se
to dogoditi.
Znala sam da si razumna djevojka ustro odobri Elizabeth. Poimo u tvoju
odaju da te pripremimo. Njegova je Milost izabrala prekrasnu vjenanu haljinu.
Tek je prije dva dana prihvatila njegov prijedlog! No Juliana se ve poela navikavati na
vojvodinu sposobnost da ubrza zbivanja vie no to se inilo moguim.
Haljina je doista bila prekrasna. Svila krem boje otvara se iznad bijele vezene podsuknje.
Bella je pola sata titrala oko nje, sve namjetajui prema uputama i pod budnim
Elizabethinim okom. Splela je Julianinu kosu oko glave u strogo stegnutoj pletenici, a potom
joj je preko glave prebacila pjenu od fine ipke.
Juliana se kroz tanki veo prouavala u zrcalu, razmiljajui o vjenanoj haljini to ju je
ledi Forsett dala za nju saiti. Juliana ju je smatrala lijepom, ali u usporedbi s ovom, to je bio
dosadna i lampava odjea. Ta joj je haljina loe pristajala u struku i jedva da je imala obru.
Veo je bio teak, uvren za njezinu kosu sa stotinjak bolno uskih ukosnica.
Vjenat e se po drugi put u deset dana. Prvi je obred imao svoje elemente farse, ali ovaj
je arada koja predstavlja izazov razumu. Juliana je namjestila veo, popravila ipkane volane
na laktovima i okrenula se prema vratima. Hoete li me vi pratiti, gospo? Ili idem sama?
Bella e te pratiti do crkve, draga moja. Ondje e ekati Njegova Milost i on e te
predati mladoenji.
Juliana je osjetila gotovo neodoljiv poriv da prasne u histerian smijeh kad je ula svean
glas gospoe Dennison. Kao da ta ena ne zna istinu o lanom braku i vojvodinoj ulozi u
svemu tome. Ipak je uspjela zvuati posve uvjereno i uvjerljivo dok je iznosila tu apsurdnu
verziju istine.
To je tako divno, gospoice dahne Bella. Vidjeti vas kako se udajete, postajete
njezin pratitelj stigli su do oltara i Quentin je gurnuo Luciena kako bi koraknuo naprijed.
Vojvoda je doveo Julianu do njega. Quentin u njezinu dranju nije opazio nikakvo
oklijevanje, ali joj nije vidio lice ispod vela.
Juliana je kroz veo promatrala svojeg mladoenju. Prvi dojam bio je da gleda neobino
skutrenu fguru, pogrbljenu i upalih prsa. Uz njega se osjeala veoma visokom i krnom. To joj
je ulijevalo ugodan osjeaj prednosti. Nije mu jasno vidjela lice, ali je jasno uoila njegovo
bljedilo mrtva bjelina ribljeg trbuha. Njegove su oi bile samo duplje, duboko usaene,
plamtee rupe kad ju je na poetku obreda bez imalo znatielje pogledao. Najeila se kad je
osjetila strepnju, te se nesvjesno okrenula vojvodi koji joj je stajao s druge strane. Spustio je
ruku na njezinu koja je poivala na njegovoj podlaktici i umirujue se nasmijeio.
Juliana je polizala odjednom suhe usne. Kako bi se u ovom trenutku osjeala da se udaje
za vojvodu od Redmaynea? Sigurno ne bi osjeala strepnju. Svakako se moe rei da o njemu
ve zna sve to treba znati.
Ne udaje se za njega, ali svoj ivot neopozivo ispreplie s njegovim. On kani biti otac
njezina djeteta. Koliko bliskije mogu postati dvije osobe? Bit e mnogo bliskiji nego to je to
mogue u bilo kojem lanom braku. Ta joj je pomisao ulila hrabrosti, pa je ula sebe kako
jasnim odlunim glasom daje odgovore.
Lord Quentin je bratiu pruio prsten. Vojvoda je tek tada pustio Julianinu ruku.
Ispruila je prste. Nisu bili posve mirni, ali nisu prekomjerno drhtali. Meutim, vikontovi su
se prsti gotovo nekontrolirano tresli dok joj je pokuavao staviti prsten. Divlje je psovao,
gunajui da je prokleto rano i da mu treba pie kako bi se smirio. Sveenik je uo njegovo
gunanje dok je nervozno kimao i smijeio se tijekom obreda. Izgledao je okirano i slabano
se pobunio dok se prtljanje nastavljalo.
Vojvoda je hitro reagirao. U trenu je Lucienu uzeo prsten i stavio ga na mladenkin prst.
Sveenik ih je, oito i dalje u oku, drhtavim glasom proglasio muem i enom.
Hvala Bogu da je to gotovo rekao je Lucien im se sveenikov glas izgubio u
sjenkama. Hoe li mi sad biti doputeno pogledati tu moju enu?
Gospodine... preklinjem vas... zar morate... No Lucien je ignorirao nesretnog
sveenika koji je zamuckivao i rukama koje su se silovito tresle posegnuo za Julianinim
velom. Podigao ga je i zatim je u polumraku kritiki prouavao.
Bolje no to sam oekivao primijetio je. Treba mi pie. Pozivam vas da mi se
pridruite, gospo, kako bismo nazdravili ovom sretnom dogaaju. Podrugljivo se naklonio
i ponudio joj ruku.
Odjenuo se besprijekorno i raskono u smaragdnozeleni i zlatni brokat, ali je Juliana
zadrhtala od pomisli da bi ga trebala dotaknuti. inilo se da se iz njega iri nekakva infekcija,
iz njegovih uvuenih prsa i mravih ramena, njegovih grozniavih oiju i sablasno
zelenkasto-bijele puti. Poput nekog crva iz groba, pomislila je osjeajui muninu. Nekog
odvratnog, gmizavog stanovnika grobnica. Navodno je bolestan. Ali od ega boluje da je tako
propao, da se ini kao da truli iznutra?
Juliana je oklijevala i s gotovo mahnitom molbom pogledala Quentina, a potom vojvodu.
Rekao bih da bi nam svima dobro dolo neto za okrepu Quentin je rekao prije nego je
Tarquin uspio reagirati. Doi, draga moja. Uzeo je njezinu ruku, provukao je ispod
svoje i vikontesa Edgecombe je nakon svojeg vjenanja izila iz crkve drei pod ruku bratia
svojeg mua. On je polako poao za njima, uzevi malo burmuta, a Tarquin je uao u
sakristiju sa sveenikom i odvjetnikom Copplethwaiteom kako bi rijeio poslovnu stranu
ceremonije.
Juliana je vani duboko udahnula sparan zrak i primorala se da ponovno pogleda svojeg
mua. Na jarkom je suncu njegova boja izgledala jo gore. Zelenkasta je koa bila nategnuta
preko njegove lubanje, istiui svaku kost i udubljenje. Izgledao je star kao Metuzalem i mlad
kao sama Juliana. Odjednom se presamitio od silovitog napadaja kalja, prsa su mu se
nadimala, kapljice znoja izbile po elu. Gledala je sa suosjeajnom uasnutou dok je kaljao
kao da e izbaciti plua.
Zar nita ne moemo uiniti? pitala je Quentina koji je stajao kraj nje napeta i
bijesna lica.
Ne kratko je rekao. Treba mu konjak.
to mu je? apnula je. Vojvoda je rekao da je bolestan... ali od ega boluje?
Nije ti rekao? U Quentinovim je oima bljesnuo gnjev pa je izgledao ba kao
njegov polubrat.
to joj nisam rekao? Tarquinov se glas zauo s crkvenih stuba iza njih. Pogledao je
Luciena koji je jo uvijek grevito kaljao i siao s posljednje stube.
Dijete ne zna od ega boluje njezin mu otro e Quentin. Srami se, Tarquine!
Juliana nee imati nikakve veze s Lucienom, pa zato je onda vano od ega on
boluje? rekao je Tarquin dok je vadio svoju burmuticu. Tvoj mu boluje od sifilisa,
mignonne. Ali obeavam ti da te nee taknuti ni malim prstom.
Juliana je bez rijei zurila u vojvodu dok je on leerno uzimao prstohvat burmuta, a
potom je vratio kutijicu u dep i snano udario Luciena po leima. Hajde, Edgecombe.
Ubacit emo malo konjaka u tvoje grlo i bit e sasvim dobro.
Lucien se uspravio i rupiem pokrio znojno lice. Dovraga! promuklo je izustio
kad je doao do daha. Mislio sam da vie nikad neu disati. Obrisao je nos i usta te
vratio rupi u dep. Tada se nacerio i pogledao svoju enu. ao mi je zbog toga, draga
moja. Nije ba osobito dobar prvi dojam to ga ovjek moe ostaviti na svoju nevjestu, zar ne?
Ne slabano e Juliana. Zar moramo i dalje ovako stajati na ulici? S izrazom
dubokog gnuanja dotaknula je svoju vjenanu opremu. Kakve li travestije, biti ovako
odjevena za tako dijabolinu aradu.
Moja koija je ondje. Tarquin ju je uzeo pod ruku i poveo je preko ulice do mjesta
gdje je stajala lagana gradska koija na ijim su se vratima koili grbovi obitelji Redmayne.
Quentine, ide li s nama natrag u Abermarle Street?
Njegov je brat oklijevao, jo uvijek bijesan. No kad ga je Juliana pogledala s nijemom
molbom u oima, kratko je kimnuo i preao ulicu.
Nee vam smetati ako ne poem s vama? Lucien je promolio glavu kroz otvoren
prozor koije. Mislim da moram bez odgaanja utaiti e. Ne mogu riskirati jo jedan
napadaj. Na uglu je krma. Zamahnuo je eirom.
Samo izvoli ljubazno e Tarquin.
Ali doi u na svadbenu gozbu... za to moete raunati na mene. Nasmijavi se,
namjetaj ine izrezbarene tanke noge i graciozno savijeni nasloni za ruke i lea, udobna
lealjka i stolice presvuene su zlatno-bijelim brokatom. Zrak je mirisao po utim i bijelim
ruama sloenim u vazama. Julianina su stopala utonula u mekani krem sag s uzorkom
zlatnog cvijea.
O, kako elegantna soba! Njezin je ogoreni gnjev nestao dok je oduevljeno gledala
naokolo. Nije uspijevala potisnuti nesvjesnu usporedbu ovog utjelovljenja bogatstva i dobrog
ukusa s runim, glomaznim, izgrebenim i tronim namjetajem u kui sir Johna Ridgea.
Tarquin se zadovoljno nasmijeio, a zatim se neodreeno pitao zato mu toliko znai
odobravanje ovog curetka. Juliana je doskakutala do vrata budoara i on je uo njezine
ushiene uzvike dok je istraivala malenu intimnu prostoriju. Kako je lijepo. Blistavih se
oiju vratila u spavau odaju. Nikad nisam oekivala da u boraviti u tako otmjenom
okruenju povjerila mu je.
Ti e ga ukraavati, draga moja ree Tarquin, a nesvjesni je smijeak jo uvijek
lebdio na njegovim usnama dok je gledao njezino spontano zadovoljstvo.
O, rekla bih da e za deset minuta cijela odaja izgledati kao da ju je poharao tajfun
odbrusila je.
Tarquin je pruio ruke prema njoj. Hajde, sklopimo primirje. Nisam te elio
uvrijediti. Zapravo, veoma mi se svia tvoja... nespretnost.
Juliana ga je s nevjericom promatrala. Ne shvaam kako bi se ikome mogla sviati
takva nespretnost.
U tebi ima neeg izrazito privlanog, Juliana. Bez obzira stoji li na glavi ili na
petama. Njegov je glas odjednom postao milovanje, a krajnje senzualan smijeak slao je
neodoljiv poziv.
Juliana je koraknula prema njemu jer su je bistre sive oi nezaustavljivo vukle naprijed.
Uhvatio ju ju za ramena i zagledao se u njezino lice. Ima tako mnogo ugodnijih stvari to
ih moemo raditi, slatka moja, nego svaati se.
eljela mu je rei da je prevarantski kurvin sin. eljela ga je psovati, prokleti njegovu
kuu. No samo je stajala i gledala ga, gubei se u njegovim oima dok je ekala da svojim
lijepim ustima uzme njezina. Kad je to uinio, prepustila se uz tihi zvuk slatkog zadovoljstva,
rastvorivi usne za njega, pohlepno mu gurajui vlastiti jezik duboko u usta, udiui miris
njegove koe, uvlaei prste u njegovu kosu, povukavi njegovo lice do svojega kao da ga se
ne moe nasititi.
Poveo ju je unatrag do kreveta i ona se sruila u masi djevianske bjeline. Njegovo je lice
lebdjelo nad njezinim, ali se vie nije smijeilo, ve je izraavalo duboku praiskonsku glad
koja je izazvala reakciju u njezinu trbuhu. Podigao je njezine skute i podsuknje, ignorirajui
nezgrapnu prepreku obrua. Slobodnom je rukom otkopao svoje hlae, a potom ju je
zavukao ispod njezine stranjice tako da ju je podigao i uronio u nju.
Juliana je dahnula na tako naglu penetraciju, ali ga je njezino tijelo radosno doekalo,
njezini su se bokovi sami od sebe pomicali, miii stranjice stezali su se na njegovom toplom
dlanu. Oslanjao se na jednu ruku dok se ritmiki i silovito pomicao u njoj. Njezin se trbuh
stezao pri svakom pokretu, spirala je postajala sve napetija dok nije kriknula i valovi uitka
irili su se njezinim tijelom. Zabacio je glavu, na vratu su mu iskoile ile, zatvorio je oi.
Tada je na neobian nain izgovorio njezino ime, a njegovo se sjeme izlijevalo u nju sa svakim
pulsirajuim trzajem njegova tijela, a kad je pomislila da vie ne moe podnijeti, val predivne
radosti zahvatio je svaku stanicu njezina tijela.
Tako arobno promrmljao je Tarquin kad se sagnuo i poljubio oblinu njezine
dojke iznad dekoltea.
Juliana je leala ispod njega, nesposobna pomaknuti se ili govoriti dok joj srce nije .
malo usporilo. S naporom je podigla ruku i dotaknula mu lice, a potom joj je ruka nemono
pala natrag na pokriva. Negdje sam se izgubila promrmljala je.
Tarquin se njeno izvukao iz njezina tijela. Predivan krajolik za istraivanje.
O, da sloila se Juliana, slabano gurajui svoje neuredne skute. I ak se ne
treba niti razodjenuti za to putovanje dodala je uz vragolast smijeh, odjednom puna
ivota. Sjela je. Gdje su odaje mojeg mua?
Na drugoj strani kue, sa stranje strane. Vojvoda je ustao i zakopao hlae,
promatrajui je s upitnim mrtenjem.
Kliznula je s kreveta i spustila skute. A gdje su tvoje odaje, milorde?
Odmah kraj tvojih.
Kako prikladno primijeti Juliana i pone vaditi ukosnice iz kose.
Dopusti da ti pokaem koliko je prikladno. Okrenuo se prema ormaru na drugoj
strani sobe. Doi pogledati.
Juliana je jo uvijek vadila ukosnice iz kose kad je znatieljno pola za njim. Otvorio je
vrata, a ona je zapanjeno uzdahnula pri pogledu na raskonu masu svile, satena i tafta koja je
ondje visjela. to je to?
Rekao sam ti da sam se bavio tvojom garderobom podsjetio ju je. Ali to nije ono
to ti sad elim pokazati. Gurnuo je odjevne predmete u siranu i koraknuo unatrag da
Juliana moe vidjeti unutranjost.
Ugledala je vrata na stranjoj strani ormara.
Otvori ih rekao je, uivajui u njezinoj zbunjenosti.
Juliana ga je posluala. Uska su se vrata otvorila prema drugoj spavaoj sobi koja nije
bila nimalo slina njezinoj. Umjesto elegantne, enstvene odaje vidjela je tamno drvo i
tapiserije, vrst namjetaj od hrastovine i ulaten pod.
O izustila je.
Prikladno, ne ini ti se? Oi su mu blistale.
Veoma. Juliana je koraknula unatrag i rastresla kosu iz pletenice. Jesi li ih dao
posebno ugraditi?
Odmahnuo je glavom. Ne, ugradio ih je trei vojvoda za kojeg se pria da je volio
izvoditi trikove na raun svoje vojvotkinje. Prema priama, nije bio ugodan ovjek. No
vjerujem da emo ih mi bolje iskoristiti.
Da. Juliana je opet poela osjeati omaglicu. Zar svi znaju za postojanje tih
vrata... vikont, primjerice?
Ne. Za njih zna veoma malo osoba. Jamim da Lucien nije jedan od njih. Ovu kuu ne
poznaje dobro.
Lord Quentin?
11. poglavlje
eorge Ridge sredinom poslijepodneva izie iz Cross Keys Bagnia osjeajui se kao
pripadnik otmjenih krugova. Okrene se na peti, uivajui u utali ju novog kaputa
od purpurnog brokata sa irokim skutima. Vano je spustio ruku na drak maa dok
je gledao du Little Russell Streeta, razmiljajui hoe li poi jesti u Black Lion
Chop-House ili se vratiti u Gardeners Arms kako bi vidio jesu li njegovi oglasi dali rezultata.
Zajedniki stol u Gardeners Armsu nudi razuman obrok, a ostali koji ondje jedu obino
mnogo piju, vode prostake razgovore i izvaljuju lascivne ale. Georgeu to openito sasvim
odgovara, ali je sino, kad je stol nakon jela raien i pripremljen za kockanje, otkrio da su
svi ti ljudi okorjeli kockari. Dok su naokolo kruile boce porta i prostorija se zagrijavala,
George je postajao sve glasniji, veseliji i sve manje oprezan, raspoloeno je gledao kockice i
bacao gvineje preko stola s bezbrinou koja ga je kasnije okirala. Jo nije skupio dovoljno
hrabrosti da izrauna koliko je izgubio.
Njegov bi otac pomahnitao da zna. No s druge strane, sir John je bio stari istunac, osim
kad je rije o njegovoj sklonosti mladim enama, i bio je veoma oprezan sa svojim imetkom.
George nikad ranije nije bio u Londonu. Njegov je otac London smatrao mjestom za
raspikue i lijenine, nastanjenim lakim enama i mukarcima koji e ti za sitni prerezati
grlo.
George je tog poslijepodneva u kupalitu uivao u lakim enama. Tri. Tri veoma skupe
ene. Depovi su mu se poprilino ispraznili otkako je tog jutra iziao iz Gardeners Armsa.
No vrijedilo je svake gvineje. Zakljuio je da je uobiajeno da londonske kurve piju
ampanjac. Jabukovaa je sasvim u redu za seosku djevojuru irokih bokova i rumenih
obraza koju se moe povaliti u taglju ili iza stoga sijena, ali naminkane ene u kouljama od
finog batista, s istom posteljinom na svojim krevetima, oito imaju vea oekivanja.
No slijedom toga, osjeao se krivim zbog spoznaje da je u dvadeset etiri sata zacijelo
potroio onoliko koliko je godinje potrebno za kovaa. Ako se vrati u Gardeners Arms,
sigurno e ga kasnije uvui u kockanje. Skromna veera u Black Lionu i kasnije odlazak u
kazalite definitivno bi veeras bili mudriji izbor. Budui da je Theatre Royal samo nekoliko
koraka dalje od jeftinog restorana, stii e onamo prije nego se u pet sati otvore vrata pa e
zauzeti pristojno mjesto u parteru.
S ponosom je prouavao srebrnu ipku na svojem novom trorogom eiru prije nego ga
je oprezno stavio na glavu, pazei da ne poremeti kovre svoje perike. Dlanom je lupkao po
drku maa i bahato gledao naokolo, kao da e nekome uskoro dobaciti izazov. Neki
neuredni dentlmen s otrcanom perikom urno je preao na drugu stranu ulice kad je
ugledao Georgea koji se tako ratoborno drao. London je pun agresivnih mladih pripadnika
otmjenih krugova koji smatraju da je veoma zabavno maltretirati ranjive prolaznike.
George ga je bahato pogledao i uklonio trunak burmuta s rukava. Na selu nije nosio
ma, ali je odmah shvatio da je u gradu to obiljeje dentlmena. Svoje je sadanje oruje
kupio kod oruara u Ebury Streetu nakon to ga je taj obrtnik uvjerio da ma nije samo ukras
da e u rukama iskusnog maevaoca, kakav Njegova Milost sigurno jest, biti smrtonosno
oruje i mona zatita.
George je zadovoljno kimnuo i zaputio se prema Black Lionu. Nakon to je upoznao
londonske uitke, odluio je da e svake godine provoditi nekoliko tjedana u gradu zimi,
naravno, kad imanje treba manje pozornosti.
Juliana e mu biti vie nego zadovoljavajua druica. Odrasla je u kui jednog
dentlmena, obrazovana je u svim podrujima nunim za jednu damu. Zna se ponaati u
najboljem drutvu... bolje nego on sam, morao je priznati George. On je sin svojeg oca. Sin
neotesanog, slabo obrazovanog zemljoposjednika kojeg su vie zanimali njegovi usjevi i
ume, njegov lov, njegovi obroci i boca nego knjige ili glazba, ili uljudni razgovori. No Juliana
je dama.
Ali gdje je ona, za ime svijeta? Georgeovo zadovoljstvo i uivanje u danu odjednom su
isparili. Sasvim je u redu stvarati takve sretne planove, ali to su kule u zraku ako nema
djevojke od krvi i mesa koja bi ih uinila stvarnima. Mora je dobiti za svoju enu. eli je u
svojem krevetu. eli vidjeti kako iz njezinih oiju nestaju superiornost i prezir kad ga bude
priznala kao svojeg mua i gospodara.
Juliana s oima koje mogu biti hladne i zelene poput najdubljeg oceana. Juliana s punim
ustima koje se mogu izviti u posprdan smijeak koji ponizuje mukarca. Juliana s onim
uskomeanim umskim poarom od kose i dugim udovima, te s punim, ponosno uzdignutim
dojkama.
Imat e tu Julianu, poslunu i krotku u svojoj kui i u svojem krevetu. Ili e gledati kako
je spaljuju na lomai.
George skrene u Black Lion i narui bocu burgunca. Nai e je, makar za to morao platiti
sto gvineja.
Juliana je drukije raspoloena, mislio je Quentin kad su njih troje sjeli za veeru. U
dvjema prijanjim prilikama kad je bio u njezinu drutvu, bila je vidljivo uzrujana, a jutros jo
i ogoreno gnjevna. No sad su njezine oi blistavi dragulji, a njezina blijeda koa posjeduje
sjaj koji kao da dopire iznutra. Vedra je i ivahna, spremna na smijeh i duhovite dosjetke koje
ukazuju na pronicav um. Tarquinu je dobacivala vragolaste izazove, a katkad i hitre poglede
koji su uvijek uspijevali nasmijeiti vojvodu.
Quentin nije istunac niti su mu ene nepoznate, bez obzira na njegovo zvanje. Nije
trebao biti genije da zakljui da je ledi Edgecombe tog poslijepodneva uivala u krevetu.
Popustljivo raspoloenje njegovog brata i jasno vidljivo milovanje njegovih oiju kad bi
poivale na Juliani pokazivalo je da se vojvoda od Redmaynea i ena njegovog bratia dobro
slau u spavaoj odaji, bez obzira koliko nesuglasica imaju u nekim drugim stvarima.
Quentin bi vjerojatno trebao pokazati neodobravanje. Ali on nije licemjer. Dao je svoju
podrku Tarquinovoj sramotnoj spletki istina, nevoljko, ali ipak je dio toga. Ako Juliana
uiva u voenju ljubavi s vojvodom, onda se moe rei da je barem u tom aspektu cijele
arade nitko ni na to ne primorava.
Juliana nije bila sigurna je li njezin osjeaj omamljujueg uivanja u ovoj veeri
posljedica poslijepodneva ili ima veze s novim poloajem u kojem se nala. Kao jedina ena
za stolom nalazi se u sreditu pozornosti. U Forsett Towersu bio joj je dodijeljen skuen ugao
stola, naloeno joj je da uti ukoliko joj se netko ne obrati, te je stoga trpjela beskonane
veere na kojima je provodila najdosadnije sate svojeg ivota. Svaki put kad je za ovim stolom
otvorila usta i neto rekla, vojvoda i njegov brat obraali su joj pomnu i laskavu pozornost.
Koju emo predstavu gledati? Posegnula je za svojom vinskom aom. Lakaj je
hitro priskoio kako bi uhvatio kaskadu pribora za jelo to ju je pokrenuo njezin irok rukav.
Garricka kao Macbetha odgovorio je Tarquin, nasmijeivi se kad je posramljeno
pogledala nestane volane rukava.
Sigurno e biti i neka farsa ree Quentin. Budui da je Garrick imenovao
Thomasa Arnea za glazbenog direktora, moemo biti sigurni da e tijekom glazbenih
meuigri biti ivahne zabave.
Nikad nisam bila na predstavi. Juliana je drala rukav daleko od stola kad je
posegnula za koaricom slastica. Kod kue su o Boiu dolazili pantomimiari, a katkad i
tijekom sajma, ali nikad nije bilo prave kazaline predstave.
Nadam se da e uivati. Tarquin se udio kako oaravajuim smatra njezino
entuzijastino avrljanje i spontani smijeh. Ovo je Juliana koju je dosad samo letimice vidio.
Takoer ima zdrav apetit. Ili joj nitko nije rekao da se smatra kako bi jedna dama u javnosti
trebala prikriti svoj entuzijazam za stolom, ili je to jednostavno odluila ignorirati. Vjerojatno
ovo drugo, pomislio je i nasmijeio se u sebi. Njezin je razgovor istodobno zabavan i
inteligentan. Oito je da njezini skrbnici nisu zanemarili njezino obrazovanje, bez obzira
koliko su se trudili potisnuti njezinu osobnost.
Imam li mrlju na nosu, milorde vojvodo? upita Juliana i vrhom prsta obrie nos.
Ne vidim je.
inilo se da me gleda s posebnom pozornou rekla je. Bila sam sigurna da
neto nije u redu s mojim izgledom.
Sve je u redu koliko ja vidim. Odgurnuo je stolicu. Ako si zavrila, draga moja,
predlaem da poemo popiti aj u sobi za primanje.
O, da. Juliana je porumenjela i skoila na noge, a stolica je otklizala preko
ulatenog poda. Trebala sam se sjetiti, ispriavam se. Ostavit u vas uz va porto.
Nema potrebe ree Tarquin i zaustavi stolicu kako bi je mogla s lakoom zaobii.
Quentin i ja ne volimo se predugo zadravati za stolom. Nije li tako, brate?
Apsolutno sloio se Quentin. Ne vidim zato bi Juliana trebala sama sjediti u
sobi za primanje dok se mi opijamo portom.
Lucien bi, naravno, imao drukiji stav primijeti Tarquin.
Juliana ga je brzo pogledala preko ramena, ali lice mu je bilo bezizraajno kao i glas.
porumenjela i sjenka je preletjela njezinim licem. Inae bih bila u drukijim okolnostima.
Quentin joj je suosjeajno dotaknuo rame. Tarquin je odluio ignorirati primjedbu.
Uslijedio je trenutak neugodne tiine, a tada je orkestar izveo zapovjedniki tu. Zavjesa se
podigla i na pozornicu je iziao David Garrick kako bi izgovorio prolog za veernju zabavu.
Juliana je opinjeno sluala kad je predstava zapoela. Publika je nastavila sa svojim
amorom, cijelo vrijeme brbljajui i traajui, ali Juliana nije bila svjesna niega osim
pozornice. Uope joj se nije inilo udnim to se Macbetha igra u suvremenoj odjei, a
Garrick u glavnoj ulozi bio je odjeven u sveanu odoru hanoverskog asnika.
Po zavretku prvog ina opustila se na stolici i zadovoljno uzdahnula. Kako arobno.
Sasvim je drukije sluati rijei umjesto itati, ak i glasno.
Drago mi je da ti se svia, mignonne. Tarquin ustane. Ako biste me na trenutak
ispriali, moram nekoga posjetiti. Udaljio se, a Juliana je vratila svoju pozornost na
mnotvo. Neka je prepirka u prvom redu postala gadna i jedan je ovjek zaprijetio da e
izvui ma. Netko je aljivim glasom neto doviknuo i bacio aku naranine kore na dva
protivnika. Uslijedio je smijeh i trenutak napetosti kao da je nestao.
Juliana je pogledala preko partera u loe na suprotnoj strani. Vidjela je vojvodu tono
suelice kako stoji iza stolice jedne ene odjevene u tamno-sivo, gotovo crno, s bijelom
maramom oko vrata i kosom stegnutom ispod bijele kape. Gledala je Tarquina dok joj je
neto govorio.
S kim to vojvoda razgovara?
Quentin nije podigao pogled s mnotva. Zacijelo s ledi Lydiom Melton. Sa svojom
zarunicom. Bilo je neeg lanog u njegovom namjeteno nehajnom tonu, ali je ta
obavijest previe zapanjila Julianu da bi o tome razmiljala.
Njegova zarunica? Ne bi uspjela izbaciti malodunost iz glasa ak ni da je
pokuala. On se treba oeniti?
Zar ti to nije rekao? Quentin jo uvijek nije pogledao ni nju ni enu o kojoj su
razgovarali.
Ne... ini se da ima mnogo toga to mi nije rekao. Posve je nestalo njezino uivanje
u veeri, a vratila se gorina jutra.
Vjerujem da je mislio kako njegove zaruke nisu relevantne za tebe... za bilo koga
blago je dodao.
Da, nisu relevantne kiselo je rekla. Zato bi to meni bilo vano?
Pa, to se nee tako skoro dogoditi bezizraajnim glasom ree Quentin.
Vjenanje se trebalo odrati prije dva mjeseca, ali umro je Lydiin djed i cijela je obitelj u
koroti. To e trajati pune dvije godine.
Zato je onda na predstavi? oporo e Juliana. To nije ba u skladu s dubokim
alovanjem.
Ovo je ipak Macbeth istakne Quentin. Otii e prije farse.
Meni se to ini veoma licemjernim. Juliana je kiljila preko partera, nastojei bolje
vidjeti ledi Lydiu Melton. Bilo je teko stei dojam u treperavoj svjetlosti baklji koje
osvjetljavaju pozornicu i parter. Koliko ima godina?
Dvadeset osam.
nadimale iznad izreza haljine iji u skuti uvreni tako da su joj se vidjeli glenjevi i listovi.
elite doi i uzeti ga natrag, gospodine? doviknula je i lascivno namignula. Bez
koritenja ruku. Ako ga udvostruite, tko zna gdje bi to zavrilo.
Tarquin je nasmijano odbio poziv. Iz depa na prsluku izvadio je maleni no i poeo
guliti naranu. Odvojio je kriku i primaknuo je Julianinim usnama. Otvori usta, draga
moja.
Nisam raspoloena za igre. vrsto je stisnula usne. No prstima je uzela kriku
narane i zahvalila mu s formalnom uljudnou.
Tarquin joj je bez daljnjih rijei pruio ostatak narane, ogulio drugu i podijelio je s
Quentinom koji je doao do zakljuka da Juliana moda ipak nije onakva rtva kakvom je on
smatra.
Njezino oduevljenje farsom bilo je tako zarazno da se izgubila sva prijanja napetost.
Tarquin i Quentin inae ne bi ostali na toj jeftinoj komediji koja je izazivala histerian smijeh
mnotva u parteru, ali Juliana je bila tako opinjena, od srca se smijala raskalaenim
primjedbama, pa su se opustili i jednostavno uivali u njezinom uivanju.
Kad se zastor spustio, vrhom je prsta obrisala suze smijeha. Nisam se toliko smijala
otkako sam na sajmu u Winchesteru gledala lutkarsku predstavu Punch i Judy.
George Ridge je takoer silno uivao u veeri. Farsa mu se daleko vie svidjela od
dugotrajnih sumornih govora tragedije, premda ga je impresioniralo maevanje koje se inilo
veoma realistinim. Ledi Macbeth je kapala kokoju krv, a duh Banquoa bio je grozno
unakaen.
Iziao je iz partera prepustivi se masi. Na vratima se mnogo ljudi okupilo oko
naminkane vlasnice javne kue i njezinih kurvi. Cjenkali su se za ene, a otrim oima
vlasnice nita nije promaknulo dok je prodavala svoje cure. George je oklijevao jer mu se
svidjela cura smionih oiju u jarko utoj haljini. Tada je vlasnica viknula: Deset gvineja za
dentlmena u prugastom prsluku i gurnula djevojku u ruke ovjeka kojeg je opisala, a on
joj je spremno pruio deset gvineja to ih je ena ubacila u konu kesu objeenu o struk.
George je zakljuio da je za taj dan potroio dovoljno novca na ene. Vratit e se u
Gardeners Arms i ondje veerati, a zatim e moda nekoliko puta baciti kockice. Odredit e
si strogi limit pa mu nee prijetiti opasnost da upadne u dugove.
Progurao se iz zaguljive vruine kazalita i vani duboko udahnuo svjeiji zrak. inilo se
da se navikava na londonski smrad jer mu sad ve mnogo manje smeta. Razmiljao je hoe li
uzeti nosiljku natrag do Cheapsidea ili utedjeti i proetati kad je veer ovako lijepa, a tada ju
je ugledao.
Zurio je, nesposoban vjerovati vlastitim oima, a srce mu je nepravilno lupalo. Juliana se
nalazila na drugoj strani ulice, okrenuta prema njemu. ivahno je razgovarala sa svoja dva
pratioca, mukarcima zbog ije se odjee George odmah osjetio otrcanim i seoskim. Nije
vano to je odijelo naruio kod krojaa u Bond Streetu. U usporedbi s dvojicom mukaraca
uz Julianu, jednako je tako mogao nositi radniku odjeu i vile.
I Juliana. Nikad ju nije vidio takvu. Zapravo, da nije njezine kose, izraza lica i putenog
tijela za kojim ve tjednima udi, mislio bi da ga je zavarala njegova opsjednutost. Odjevena
je jednako otmjeno kao i bilo koja dama u koju je blenuo dok je ulazila u St. Jamess Palace ili
etala Hyde Parkom. U njezinoj je odjei i nainu na koji ju je nosila ponovno vidio onaj
neodrediv dojam mode i kvalitete koji je Georgea Ridgea smjetao na farmu. Shvatio je da bi
ledi Forsett pozelenjela od zavisti kad bi svoju nekadanju tienicu vidjela u tako otmjenom
izdanju. Iako irok obru i okantno dubok dekolte njezine haljine od svijetloljubiaste svile.
Povukao se unatrag u sjenke kako ga ne bi vidjela ako sluajno pogleda na drugu stranu
ulice. Zatim je stajao i nastavio zuriti u njih troje. Koji su ti ljudi s njom? Zar je postala kurva?
Samo mu je to objanjenje padalo na pamet da je nekako u danima otkako je stigla u
London, sama i bez prijatelja, uspjela zgrabiti bogatog zatitnika s dobrim vezama. Ili moda
dvojicu. Smijala se i razgovarala sa svojim pratiteljima tako leerno i neformalno da je to
stvaralo dojam dugotrajnog poznanstva ili odreenog stupnja intimnosti.
To se objanjenje Georgeu inilo sasvim razumnim. Nesvjesno je oblizao usne,
zamiljajui kako bi ivot kurve promijenio arogantnu i neiskusnu djevojku sa sela koju je
poznavao. Ali kako bi reagirala na mogunost da se vrati u Hampshire kao ena sir Georgea
Ridgea nakon to je upoznala uitke pomodnog Londona?
Koija se zaustavila na drugoj strani ulice i sakrila ih od njegova pogleda. Izjurio je iz
sjenki na vrijeme da vidi kako jedan od mukaraca pomae Juliani da se popne u koiju. Oba
su mukarca ula za njom i vrata su se zatvorila. George je zurio u vojvodsku krunu na
vratima. Nije uspio proitati geslo na latinskom ili identificirati grb, ali je znao da koija
pripada jednom vojvodi. inilo se da Juliana visoko leti. Moda previsoko za jednostavnog
zemljoposjednika sa sela, bez obzira koliko je bogat.
Progurao se do fijakera koji se zaustavio kraj skupine pijanih mukaraca koji su se
prepirali o tome gdje bi trebali nastaviti veer. George se grubo progurao izmeu njih i uao u
fijaker prije nego su shvatili to se zbiva. Slijedite onu koiju. Crno-utu George je
viknuo koijau dok je udarao po stropu drkom maa.
Fijaker je uz trzaj krenuo naprijed, a njegovi su se nesueni putnici okrenuli i poeli
bijesno vikati. Pokuali su ga preko volje slijediti, a jedan se ak objesio za prozorsko remenje
i proklinjao Georgea kao podlog lopova, ali je nakon nekoliko metara pao u jarak.
George se zabrinuto naginjao kroz prozor, nastojei zadrati na vidiku crno-utu koiju
kad su skrenuli iza ugla. inilo se da koija uiva u lovu jer se fijaker u zavoju nagnuo na dva
kotaa lako da je George pao unatrag na ispucale i prljave kone naslone. Opsovao je i
uspravio se, a zatim se ponovno nagnuo kroz prozor.
Evo nas, gazda. Ranelagh Gardens viknuo je koija odozgo i zaustavio se ispred
kapije od kovanog eljeza. elite da poem unutra za njima?
Ne, poi u pjeice. George je iskoio van, platio koijau i urno uao u vrtove,
plativi ulaznicu prije nego se zaputio prema okrugloj graevini gdje je pretpostavljao da e
ih nai.
Ostatak je veeri slijedio Julianu, neprestano pazei da ga ona ne primijeti. Gledao je
kako veera u jednom odjeljku, sluajui orkestar koji je svirao u sredini. Bila je ivahna, ali
nije vidio nikakav znak da je u fizikoj vezi sa svoja dva pratitelja. Ako je ondje kao njihova
kurva, zacijelo bi vidio prste ondje gdje ne bi trebali biti, poljubac ili dva, svakako oijukanje.
Ipak, bez obzira na njezinu elegantnu haljinu, njih troje podsjeali su na popustljive ujake
koji su izveli svoju mladu neakinju.
Posve zbunjen, slijedio ih je van iz vrta ba kad je poelo svanjivati. Drugim je fijakerom
slijedio crno-utu koiju, a kad se vojvodska koija zaustavila ispred kue u Albermarle
Streetu i troje putnika izilo, rekao je koijau neka vozi dalje. Zapamtio je kuu u ije je
osvijetljeno predvorje ulo njih troje. Potom se opustio na sjedalu i razmiljao o svim tim
zagonetkama.
Juliana je ula u kuu s dvojicom mukaraca. To moe znaiti jedino da se poela baviti
najstarijim zanatom na svijetu. I to visoko na ljestvici. No ona je ipak ubojica njegova oca.
Kurva ne moe oekivati da e izbjei takvu optubu, bez obzira koliko je moan njezin
zatitnik.
Otkrit e sve to moe o dvojici mukaraca i tada e ekati svoj trenutak. Tada e je
iznenaditi.
12. poglavlje
Juliana se naglo okrenula prema vratima koja su se otvorila bez upozorenja. Lucien je
uao u sobu. bio je posve odjeven, ali je izgledao veoma neuredno, kao da je spavao u odjei.
Nosio je au konjaka i promatrao svoju enu s cininim sjajem u svojim krvlju podlivenim
upljim oima.
Milorde. urno je koraknula unatrag i petom zapela za rub spavaice.
ovjee, izgledate veoma iznenaeno to me vidite, miledi. Provjerio sam je li
uobiajeno da mu posjeti svoju enu ujutro nakon njihove prve brane noi. Pijuckao je
konjak i podrugljivo je glodao preko ruba ae. Ali u njegovom pogledu naziralo se neto vie
od podrugljivosti. Vidjelo se gnuanje dok je prouavao oblik njezina tijela ispod finog batista
spavaice.
Juliana je naglo odluila vratiti se u krevet. Iznenadili ste me, milorde rekla je s
onoliko dostojanstva koliko ga je uspjela prikupiti. Ponovno se popela u krevet i povukla
pokrivae do vrata. Henny, opet u uzeti okoladu.
ena joj je vratila pladanj i napravila kniks pred vikontom. Hou li otii, milorde?
Ne brzo e Juliana. Ne, nema nikakve potrebe da odete.
Lucien se samo nasmijeio i slegnuo ramenima. Polako je priao krevetu i sjeo na rub.
Dakle, nadam se da ste proveli ugodnu veer. Popio je gutljaj konjaka.
inilo se da je najbolje ponaati se normalno...
kao da je rije o sasvim obinom razgovoru s ovjekom koji ima posve pravo biti ovdje.
Da, hvala na pitanju, gospodine. Bili smo u kazalitu i kasnije u Ranelaghu. Umoila je
jo jedan keks u alicu, nastojei izgledati posve bezbrino, i uspjeno ga primaknula ustima,
cio.
Suhoparna zabava! Lucien prezirno izvije usne. Ako doista elite vidjeti grad,
gospo, trebali biste se prepustiti meni.
Sumnjam da bi Njegova Milost tako neto odobrila odgovorila je i naslonila se na
jastuke, a njezine su se oi odjednom stisnule. Lucien se glasno nasmijao, ali se smijeh
pretvorio u jo jedan siloviti napadaj kalja. Presamitio se na krevetu, a mravo se tijelo treslo
dok su mu se prsa grila kako bi dola do zraka.
No, no, milorde. Samo polako. Henny je uzela konjak iz njegove ruke i ekala da
napadaj proe. Popijte to, gospodine. Vratila mu je au, drei se poput nekoga tko
zna koji je najbolji lijek. Zacijelo poznaje sve kosture u ormaru ako ve dugo godina radi za
obitelj.
Lucien je jednim gutljajem iskapio au i uzdahnuo od olakanja. Oprostite mi, draga
moja. Neugodna navika za jednog mladoenju. Nacerio se, a Juliana je prvi put opazila da
mu nedostaju etiri prednja zuba. Bilo je teko odrediti njegove godine, ali ak i uz posve
slobodnu procjenu, ipak je previe mlad da bi tako gubio zube.
Dakle, to ste ono rekli da me tako nasmijalo...? O, da... Tarquin sigurno ne bi
blagonaklono gledao na mogunost da vam ja budem vodi kroz londonski ivot. Tiho se
nasmijao, ali ovaj put je to uinio oprezno.
Juliana zamiljeno kimne. Nije teko zamisliti kako bi na takvo to vojvoda od
Redmaynea krgutao zubima. Nimalo teko... zapravo, ba je divno... posve primamljiva
zamisao...
Dobro jutro, ledi Edgecombe... Ah, Lucien. Vidim da si doao u jutarnji posjet svojoj
nevjesti. Vojvoda od Redmaynea materijalizirao se iz njezinih misli. Juliana se iznenaeno
okrenula prema vratima. Odjeven u kuni ogrta od brokata, Tarquin se oputeno naslonio
na dovratak, ali je njegovo indolentno dranje bilo u suprotnosti s otrim sjajem u oima.
Iz nekog razloga nitko u ovom kuanstvu ne smatra da je dolino kucati na vrata,
pomislila je Juliana. elim vam dobar dan, Vaa Milosti. Popila je jo jedan gutljaj
okolade, pokuavajui izgledati kao da je posve navikla primati gospodu dok se nalazi u
krevetu i na sebi ima samo spavaicu. Naravno, to je sasvim prikladno mjesto za mueve i
ljubavnike, a ona ima po jednog od obojega. Osjeala je poriv da se nasmije. urno je spustila
alicu i gurnula pladanj na sigurno do samog ruba kreveta.
ini se da se u spavaoj odaji moje ene osjea veoma slobodno, Tarquine cerio se
Lucien. Pitam se trebam li glumiti ogorenog mua?
Nemoj biti budala. Tarquin je izgledao kao da mu je bratieva primjedba dosadna.
Uao je u sobu. Zacijelo jo nisi bio u krevetu?
Dobro si pogodio, dragi moj. Lucien podigne praznu au prema svjetlu.
Zaboga, opet je prazna. Kunem se da ova aa puta. Ima li jo uvijek bocu u svojoj sobi,
Redmayne?
Idi u svoju sobu, Lucien Tarquin mu ree istim tonom koji je izraavao dosadu.
eka te tvoj sobar, a siguran sam da e nai sve to ti treba za udobnost.
Lucien zijevne i ustane. Pa, moda ima pravo. Veoma mi je ao to moram zavriti
ovo draesno avrljanje, draga suprugo.
Smatram ga samo odgoenim, gospodine.
Nestalo je Tarquinovo dranje koje je ukazivalo na indolentnu dosadu. Kako molim,
Juliana?
Juliana se posve bezazleno nasmijeila. Samo sam rekla da se radujem nastavku
razgovora s mojim muem, gospodine. Zar neto nije u redu?
Tarquin je izgledao tako zaprepateno da je jedva zadrala ozbiljan izraz lica.
Ne moe enu udaljiti od njezina zakonitog mua, Tarquine, zna rekao je Lucien
dok se muio s burmuticom. Nije imao pojma zato je Juliana odluila bockati vojvodu, ali je
bio vie nego voljan pridruiti joj se u tome.
Tarquin poe do vrata i otvori ih. elim ti ugodan dan, Luciene.
Lucien je izgledao uvrijeeno. Baca me iz spavae odaje moje vlastite ene, bratiu?
ini se da ja imam pravo izbaciti tebe, a ne obrnuto.
Izlazi. Vojvodin je glas bio veoma blag, ali mu je ila u sljepoonici pulsirala, a
nosnice su mu pobijeljele i stisnule se.
Lucien je pogledao prema Juliani, ali je ona izbjegavala njegov pogled jer je mudro
zakljuila da se treba povui iz te konfrontacije. Nije joj se svialo kako vojvoda od
Redmaynea trenutno izgleda i nije ga eljela dodatno provocirati udruivanjem s vikontom.
Barem ne prije nego razradi suvisao plan.
Lucien slegne ramenima i poe prema vratima, svjestan da nita nee postii ako nema
saveznika. Ionako nije bio posve siguran koji je cilj toga, ali se iznenadio kad je shvatio da
mlada Juliana nije posve posluna sudionica u vojvodinoj aradi. Podrugljivo se naklonio
Sjeo je na krevet kraj nje. Moda sam ranije trebao spomenuti da u se vjenati, ali to
doista nisam smatrao vanim. Bez obzira kakav je na dogovor, draga moja, jednom se
moram oeniti. I bez obzira to bih moda elio pomalo je skrueno dodao obvezuje me
dunost prema obitelji.
Zar radije ne bi oenio ledi Lydiu? Juliana je zaboravila na vlastite brige kad je
postavila to daleko intrigantnije pitanje.
To je brak iz interesa mirno je objasnio. Netko na mojem poloaju uvijek sklapa
brak iz interesa. Za zabavu, strast ak i za ljubav ovjek ima ljubavnicu. Valjda te to ne
iznenauje?
Ne, valjda ne. Ima li jo neku ljubavnicu? Nekoga... moda nekoga koga voli?
Prsti su joj postali jo nemirniji na pokrivau, i nije ga mogla pogledati.
Iz Tarquinovih je oiju nestao svaki izraz i lice mu je postalo posve bezizraajno.
Ljubav je, draga moja, luksuz kojeg se ovjek mojeg poloaja mora odrei.
Sad ga je pogledala, iznenaena gorinom koju je osjetila u njegovom hladnom tonu.
Zato se toga mora odrei?
Kako si ti znatieljno dijete. Trenutak ju je promatrao u tiini dok ga je gledala s
otvorenom radoznalou. Ako ovjek posjeduje mo i bogatstvo, nikad ne moe doista
vjerovati u iskrenost onih oko njega. Moda je potrebna odreena koliina povjerenja da bi se
moglo voljeti jednostavno je rekao.
Kako grozno! Juliana je ispruila ruku i dotaknula njegovu koja je poivala na
krevetu. Znai li to da su se ljudi pretvarali da te vole, ali su zapravo samo eljeli ono to si
im ti mogao dati?
Pogledao je njezinu ruku na svojoj. Tako instinktivna i velikoduna gesta utjehe,
pomislio je, a zatim njeno izvukao ruku ispod njezine. Kad sam bio mlad i glup vedro
je rekao. Ali nauio sam lekciju.
Ljudi su se barem pretvarali da si im drag zamiljeno e Juliana. Nitko se nije
ak ni pretvarao da sam mu ja draga. Ne znam to je gore.
Naravno da si bila draga ljudima pobunio se, unato vlastitom cinizmu okiran
tom tvrdnjom iz usta nekog tako mladog i privlanog.
Juliana odmahne glavom. Ne ree. Nitko me nije elio, osim sir Johna, jasno.
Doista mislim da sam se njemu istinski sviala... ili je to moda bila samo pouda. George je
rekao da je on bio perverzan starac koji je udio za kolarkama.
Tarquin se nagnuo naprijed i prstom joj podigao bradu tako da ga je morala pogledati u
oi. Meni si draga, Juliana.
Zagledala se u njegove oi, ispod povrine traei dokaze o ljubaznoj lai. Nije ih nali;
zapravo su njegove oi odjednom postale neitljive, svjetlucale su s neobinom estinom koja
je u njoj izazivala nelagodu. Prela je na drugu temu, razbivi opinjenost.
Dakle, kad ledi Lydia postane tvoja vojvotkinja, kamo namjerava smjestiti mene?
Tarquin joj je pustio bradu jer je nestalo neobinog raspoloenja. Nisam te kanio
nikamo smjestiti. Naravno, ako rodi nasljednika Edgecombea, preselit e se u vlastite odaje,
u ovoj kui i u Redmayne Abbeyu. Iskljuivo e o tebi ovisiti gdje e ivjeti. Ako eli otii iz
ove kue i osnovati vlastito kuanstvo, slobodno e to moi uiniti. Meutim, dijete e ostati
ovdje.
Ako ne budem imala dijete?
Mislio sam da smo o tome raspravili s Copplethwaiteom rekao je, sad ve
nestrpljivo.
Nije se spominjalo pitanje tvojeg vjenanja.
Drei se veoma strpljivo, poeo je nabrajati na prste. Nakon to se ja oenim...
nakon smrti tvojeg mua... bez obzira hoe li imati dijete ili ne, moi e ivjeti u
Edgecombe Courtu kao vikontova udovica. Meutim, dijete e, ako ga bude, ostati pod
mojim krovom. Ukoliko ne bude djeteta, sve je savreno jednostavno. Ako ga bude, a ti
odlui ivjeti negdje drugdje, imat e velikoduni pristup djetetu. Mislio sam da je sve to
posve jasno.
Rekla bih da malo tee shvaam, Vaa Milosti.
Ha, a mjesec je napravljen od sira.
Juliana je vodila bezglasnu bitku kako bi prikrila svoje ogorenje. Svi su se njezini
instinkti bunili protiv tog hladnog, racionalnog odreivanja njezinih majinskih prava. to
ako se ona i vojvoda nau u sukobu, posvaaju se tako strano da se to vie ne moe
izgladiti? Kako bi u takvim okolnostima mogla nastaviti ivjeti pod njegovim krovom? I kako
bi uope mogla otii i ostaviti vlastito dijete?
Ali naravno, ona i dijete su za vojvodu od Redmaynea samo imovina. ene se kupuju i
prodaju na svim razinama drutva. Izgladnjeli mukarci prodaju svoje ene na trnici za kruh.
Kraljevske princeze alju se u strane zemlje kao stoka, da bi se razmnoavale i tako
uvrivale saveze, kako bi se spajale zemlje, vojske i krinje s blagom. Zna sve to otkako je
postala svjesna svijeta izvan djejih odaja. Ali kako je teko na isti nain doivljavati sebe.
Tarquin ju je promatrao upitno se mrtei. Budui da je utjela, promijenio je temu.
Ima li kakve planove za danas?
Pitanje ju je iznenadilo. Cijelog su ivota njome vladali drugi vladali i zatvorili je u
kuu u Russell Streetu. Nije joj palo na pamet da e jedna od nagrada ovog zakuastog
ropstva biti sloboda da radi to eli i ide kamo joj se svia.
Nisam razmiljala o tome.
Zna li jahati?
Zaboga, da. U Hampshireu je zimi to bio jedini nain putovanja kad su ceste bile
zametene.
eli li konja za jahanje?
Ali gdje se moe jahati?
U Hyde Parku za dostojanstvenu vrstu jahanja. Ali Richmond prua vie uzbuenja.
Njezino ushieno iznenaenje tim zaokretom u razgovoru izazvalo je u njemu
zadovoljstvo. Kako joj je lako udovoljiti. Ali i povrijediti, podsjetio se, no brzo je potisnuo tu
misao. Ako eli, jutros u ti uzeti konja kod Tattersalla.
O, smijem li i ja poi? Zbacila je pokrivae i energino skoila na noge, a oko nje je
leprala spavaica.
Bojim se da ne moe. Dame onamo ne zalaze.
Pogled mu se zaustavio na oblinama njezinih dojki i njihovim tamnim vrhovima ispod
tanke tkanine. Ali moe imati povjerenja da u dobro izabrati polako je rekao. Skini
spavaicu.
Juliana jezikom dotakne usne. Netko bi mogao ui.
Skini je. Glas mu je bio gotovo otresit, ali je u njemu jasno ula strast.
Odvezala je uzice na vratu i polako povukla spavaicu prema gore, osjeajui da e on
uivati u postupnom razotkrivanju. Kad ju je bacila ustranu i stajala naga, gutao ju je oima,
gladno pogledom prelazei po njezinu tijelu, ali ju nije ni pokuao dotaknuti.
Okreni se.
Polako je to uinila i okrenula se prema krevetu, osjeajui kako joj koa gori pod
njegovim pogledom, kao da je miluju njegove ruke, a ne njegove oi.
Tarquin je jednim hitrim pokretom odvezao pojas kunog ogrtaa i priao joj straga.
Zavukao je ruke oko njezina struka i obujmio joj pune dojke, a ona je osjeala kako joj tvrdi
ud pritie stranjicu. Tada je rukama preao po njezinu trbuhu, slijedio obline bokova,
milovao joj stranjicu.
Juliana je zadrala dah kad su njegovi prsti kliznuli izmeu njezinih guzova i bedara,
otvarajui vlanu i vrelu brazdu njezina tijela. Pouda joj je preplavila prepone, stegnula
trbuh, odaslala bujicu krvi njezinim ilama. Pomicala se uz njegove prste, zavukavi ruke iza
sebe kako bi milovala njegov ukrueni ud, osjeajui njegov brzi i vreli dah na zatiljku.
Stavi dlanove na krevet.
Juliana je posluala tihu naredbu, svjesna samo njegovog tijela uza svoje i vlastitog
bolnog sredita koje je jedva ekalo njegov dodir koji e donijeti kataklizmu. Rukama je
grubo prelazio po njezinim leima, a zatim joj je stegnuo stranjicu i zario se u nju. Bilo je
drukije divlje, predivno drukije njegov je tvrdi trbuh udarao u njezinu stranjicu sa
svakim snanim, ritmikim pokretom, a njegov je ud ulazio sve dublje i dublje u nju. ula je
vlastite tihe uzvike. Glava joj je pala na zguvane plahte, kraljenica se savila. Usta su joj se
osuila, uskomeana praznina sve se vie pribliavala... trenutak kad e se njezino tijelo
osloboditi sidra. Prstima je stiskao njezine bokove, a na njezinim je usnama bilo njegovo ime,
a svako je slovo govorilo o njihovom uitku.
Juliana je padala polako, polako poput perca koje lebdi na proljetnom povjetarcu.
Praznina joj je pola ususret i ona se izgubila u vrtoglavom udu osjeta. Sruila se na krevet, a
Tarquin je pao na nju, njegovo joj je tijelo pritiskalo lea dok ju je drao rukama oko struka,
drao ju je vrsto dok je njime harao njegov orgazam. Zagnjurio je lice u plameno crvenu
kosu na njezinu vratu, a ona je na koi osjeala njegov vreli i vlani dah. Praznina se povukla i
napetost je polako naputala njezine udove, a njezino je tijelo preuzelo njegovu teinu kad ga
je snaga napustila na valu vlastitog uitka.
Prolo je mnogo vremena prije nego se Tarquin uspravio i stao na noge. Ponovno je
uvrstio svoj kuni ogrta i pomilovao Julianina lea. Mignonne, vrati se.
Ne mogu. Izgubljena sam promrmljala je u pokriva. To je bilo posve drukije.
Sagnuo se nad nju i okrenuo je na lea. Pomilovao joj je obraz vrhom prsta, a oi su mu
bile tamne od strasti i neega to je izgledalo kao zbunjenost. Ne znam to si ti samo je
rekao. Poljubio ju je i potom tiho iziao.
Juliana je polako sjela. Tijelo joj je treperilo. Trenutno ni sama nije znala to je ona.
13. poglavlje
djevena u haljinu od ute svile sa irokim obruem koja se otvara iznad bijele
podsuknje ukraene uzorkom zelenih granica, Juliana je u podne izila iz svojih
odaja. Doista se osjeala kao pomodna dama jer se pojavila tako sramotno kasno i
odjevena sa stilom. Ledi Forsett, koja vrsto vjeruje u kuansku marljivost, uope ne
bi to odobravala. ene u kui ne skidaju svoje pregae i ne odijevaju se za dnevno ljenarenje
sve do malo prije veere.
Ta joj je pomisao izmamila smijeh i malo je poskoila, pribravi se kad je opazila pogled
slukinje koja je oito pokuavala prikriti smijeak. Dobar dan ree Juliana i oholo
kimne.
Miledi promrmlja djevojka koja je s potovanjem ostala u naklonu dok ledi
Edgecombe nije prola.
Juliana zastane na vrhu stubita, pitajui se kamo bi mogla poi. Juer je vidjela javne
prostorije zdanja i malo se pribojavala silaska stubama i ulaenja u knjinicu ili sobu za
primanje. Strogo govorei, ona je samo goa u toj kui, premda je njezin poloaj donekle
ambivalentan, bez obzira kako netko na to gleda. Tada se sjetila da ima vlastiti privatni salon.
Otvorila je vrata malene jutarnje prostorije, napola strahujui da e je nai promijenjenu
ili zauzetu, no bila je prazna i ba onakva kakva joj je ostala u sjeanju. Zatvorila je vrata za
sobom i razmislila o svojem sljedeem potezu. Godila bi joj alica kave. Dok je ovdje, zacijelo
ima pravo zatraiti sve to eli. Povukla je vrpcu zvona kraj kamina i sjela u naslonja kraj
prozora, paljivo namjestivi skute.
Kucanje na vratima uslijedilo je tako brzo da je bilo teko zamisliti da je lakaj koji je
odgovorio na njezin poziv mogao tako brzo stii iz kuhinje. No izgledao je besprijekorno i
nimalo uurbano u svojoj tamnoj livreji i s napraenom perikom na glavi. Naklonio se.
Zvonili ste, miledi.
Da, eljela bih malo kave, molim vas. Nasmijeila se, ali je njegovo lice ostalo
bezizraajno.
Odmah, gospoo. Je li to sve?
O, moda malo kruha i maslaca rekla je. Ruak e biti tek u tri, a jutarnje su joj
aktivnosti probudile apetit.
Lakaj se naklonio i iziao, a ona je dostojanstveno sjedila u naslonjau i pitala se to e
raditi do ruka. Bilo je nekih asopisa i novina na stoliu uza zid ispod zrcala u pozlaenom
okviru i ona je ba ustala kako bi ih pola pogledati kad se na vratima opet zaulo lagano
kucanje. Naprijed.
Dobro jutro, Juliana. Lord Quentin se naklonio na vratima, a potom je
nasmijeeno uao, uzeo njezinu ruku i prinio je svojim usnama. Doao sam pogledati kako
Premda ba i nema profita ree Lilly. Lucy je proli tjedan potroila deset funti
na najam, posteljinu i ae to ih je morala kupiti od majke Haddock, a na kraju tjedna ostalo
joj je samo est penija.
Richardu je prije nego je umro dala zadunicu na etrdeset funti Rosamund je
nastavila objanjavati. Jednom ju je izvukao iz dunikog zatvora, a ona mu je svakog
tjedna trebala vraati dug. Ali to ne moe ako ima samo est penija pa je majka Haddock
zatraila naplatu cijeloga duga i dala je baciti u Marshalsea.
Skupljamo novac za nju ree Lilly. Sve pokuavamo pomoi ako moemo.
Nikad ne zna kad se to tebi moe dogoditi potiteno doda Rosamund.
Neke vlasnice bordela dat e zajam bez kamata ako im se svia neka od djevojaka
koja je u nevolji ree Lilly. No Lucy je stvorila mnogo neprijatelja kad joj je dobro ilo, a
sad kad ju je srea iznevjerila, niti jedna od tih vlasnica nee podii ni mali prst.
A tamniari u Marshalseau veoma su okrutni. Emma zadrhti. Maltretiraju
zatvorenike i ne daju im hranu, ugljen ili svijee ako ne mogu platiti nevjerojatne iznose.
Lucy nema ime platiti.
Ali koliko joj treba? Juliani su misli jurile glavom. Za ovo kratko vrijeme u
Londonu vidjela je dovoljno da bi joj se Lucyina sudbina inila zastraujuom, ali sasvim
moguom. Na kraju krajeva, vojvoda se itekako potrudio da bi joj pokazao kako nezatiena
djevojka lako moe propasti. Tada vie nema izlaza.
Treba joj onih etrdeset funti da se rijei majke Haddock odgovori Rosamund.
Djevojke u Russell Streetu skupile su deset funti, a nadamo se da e svoj doprinos dati i druge
kue.
ekajte ovdje. Juliana je skoila na noge, prolivi ampanjac po haljini. Nestrpljivo
je obrisala kapljice. Odmah u se vratiti. Spustila je au i hitro izila iz salona.
Tarquin je prelazio predvorje na putu prema ulaznim vratima kad se ona sjurila niza
stube, drei skute prilino visoko.
Milorde vojvodo, moram razgovarati s tobom, veoma je hitno.
S osmijehom je promatrao njezinu jurnjavu. Oi su joj blistale od fanatine vatre, a
njezin je ton bio uzbuen. Stojim ti na usluzi, draga moja rekao je. Hoe li to dugo
trajati? Trebam li konjuaru rei da mojega konja vrati u konjunicu?
Juliana je zastala u dnu stubita. Ne vjerujem da e dugo trajati... no s druge strane,
moglo bi rekla je i zamiljeno se namrtila. To zapravo ovisi o tvojem stavu, milorde.
Ahh. Kimnuo je. Pa, recimo da e moj stav biti povoljan. Okrenuo se natrag
prema knjinici. Catlett, reci Tobyu neka ee s mojim konjem. Uskoro u doi.
Juliana ga je slijedila u knjinicu i zatvorila vrata za sobom. inilo se jednostavnijim
odmah prijei na stvar. Hou li imati deparac, milorde?
Tarquin je sjeo na naslon za ruke sofe. Uope nisam o tome razmiljao, ali jasno je da
mora imati neto za sebe.
Koliko? pitala je bez uvijanja.
Pa, da vidimo... Potezao je desno uho i zamiljeno se mrtio. Vjerujem da ve
ima adekvatnu garderobu? Upitno je uzdigao obrvu.
Da, svakako rekla je Juliana, pokuavajui obuzdati svoju nestrpljivost. Ali ima
i...
Drugih stvari prekinuo ju je. To. mi je sasvim jasno. Kad bi trebala zauzeti svoje
mjesto na dvoru, naravno, dvjesto funti godinje jedva bi bilo dovoljno za osobne sitnice, ali
budui da se to nee dogoditi, rekao bih...
Tko kae da se to nee dogoditi? otro je pitala Juliana, na trenutak zaboravivi
svoj prijanji cilj.
Tarquin se doimao zbunjenim. Imao je posve jasnu ideju o tome kako e se Juliana
ponaati pod njegovim krovom, a ukljuivanje u ekskluzivne dvorske krugove nije bilo dio
toga. Sjetio se kako se jutros inilo da ohrabruje Luciena da joj pravi drutvo jo neto to
nije uzeo u obzir. Je li to samo nestana ala s njezine strane? Ili e mu stvarati vie neprilika
no to je oekivao?
Ostavimo zasad to pitanje rekao je. Predlaem da se dogovorimo za pedeset
funti svaka tri mjeseca. Obavijestit u svoje bankare o tome. Ustao je i poao prema
vratima.
Pa, mogu li sada dobiti etrdeset funti, molim te? Juliana je stajala izmeu njega i
vrata, nesvjesno uspravivi ramena. Nikad nije dobila novac za sebe i ranije se nikad nije
usudila pitati za novac. No zakljuila je da ima pravo postaviti neke zahtjeve budui da je sad
vikontesa.
Zato ti, zaboga, treba taj novac?
Moram li ti rei kako troim svoj deparac?
Odmahnuo je glavom. Ne, valjda ne mora. Ima li kakvih problema?
Ne. ustro je odmahnula glavom. Ali treba mi etrdeset funti... pa, valjda bi bilo
dosta i trideset... ali mi treba odmah.
Neka bude. I dalje oito zbunjen, Tarquin je priao pisaem stolu i otvorio gornju
ladicu. Izvadio je maleni sef, otkljuao ga i uzeo tri novanice od dvadeset funti. Izvoli,
mignonne.
To je ezdeset funti rekla je dok je uzimala novanice.
Moda ti zatreba malo vie rekao je. Hoe li mi dati rije da nisi ni u kakvoj
nevolji?
Da, svakako, kako bih mogla biti? rekla je i tutnula novanice u njedra. Mnogo
ti hvala. Veoma sam ti zahvalna, milorde vojvodo. Okrenula se na peti i gotovo istrala iz
knjinice, ponovno visoko podigavi skute.
Tarquin je neko vrijeme namrteno stajao. Ima li ta hitna potreba neke veze s njezinim
goama iz Russell Streeta? To se inilo vjerojatnim. Veoma vjerojatnim, a on uope nije bio
siguran da odobrava Julianino pomaganje bludnicama Elizabeth Dennison. Ali doista ima
pravo na malo vlastitog novca, a on nema pravo odreivati joj kako e ga potroiti. Shvatio je
da je izgubio zanimanje za jahanje, te je u tiini namrteno stajao usred prostorije.
Evo, tu je etrdeset funti. Juliana je pred zapanjenim oima svojih prijateljica
spustila dvije novanice na stol u salonu. Tako neete morati troiti vlastiti novac da biste
izvukle Lucy iz zatvora. Hoemo li odmah poi?
Ali... ali je li to tvoj vlastiti novac, Juliana? ak se i posve razborita Lilly zapanjila.
Na neki nain bezbrino je rekla. Vojvoda mi ga je dao kao dio mojeg deparca.
Nisam bila sigurna hou li ga imati ili ne, ali lord Quentin je rekao da je Njegova Milost
pretjerano velikoduna, pa sam pomislila da bih to mogla provjeriti. I eto. Kienim je
pokretom pokazala bogatstvo na stolu, ali je pomalo pokvarila dojam kad je dodala: Na
kraju krajeva, nije da si to ne moe priutiti.
Pa, ja sigurno neu postavljati nepotrebna pitanja ree Lilly i gurne novanice u
svoj svileni muf. Znam da nee ni Lucy.
Onda smjesta poimo. Juliana energino poe prema vratima. Znate li kako se
onamo dolazi? Moemo li pjeice? Ili da pozovem koiju? dodala je uz jo jednu
grandioznu gestu.
Ne moemo poi osobno okirano se pobunila Rosamund.
Ali dolje imate lakaja.
To ipak nije mjesto za dame objasni Emma. Tamniari su grozni i nepristojni, a
trait e svakojake dodatke prije nego puste Lucy. Gospodin Garston e poi umjesto nas.
Njega nee moi zastraiti.
Nee zastraiti ni mene ustvrdi Juliana. Hajde, poimo. Zaustavit emo fijaker
jer ne smijemo gubiti ni trenutka. Samo nebo zna kakve nedae trpi Lucy.
To je prevladalo sve daljnje prigovore, mada su njezine druice jo uvijek bile prilino
sumnjiave dok su je slijedile niza stube. Ondje ih je ekao lakaj Dennisonovih, a Juliana je
Catlettu rekla da e se vratiti do ruka. Potom su izile na toplo poslijepodnevno sunce.
14. poglavlje
amo ste krenule, ledi Edgecombe? Quentin se penjao prednjim stubama kad
su izile iz kue. Uljudno se naklonio njezinim druicama.
U Marshalsea vedro e Juliana. Izvui nekoga iz zatvora.
U Marshalsea? Quentin je zurio u nju. Nemoj biti apsurdna, dijete.
Lakaj e nas pratiti rekla je i pokazala ovjeka iza sebe.
Lakaj moe pratiti tvoje prijateljice, ali ledi Edgecombe ne ide u duniki zatvor
ree Quentin.
Doista bi bilo najbolje zamoliti gospodina Garstona da poe umjesto nas, Juliana
ree Emma, spustivi ruku na Julianinu podlakticu.
Tarquin bi me ivog oderao kad bih to dopustio ree Quentin.
Juliana ga je mirno promatrala. Koliko sam shvatila, slobodno mogu poi kamo god
elim.
Ne u Marshalsea.
ak ni ako biste me vi pratili?
Juliana, nemam ni najmanju elju posjetiti duniki zatvor.
Ali vi ste sveenik. Zasigurno vam je dunost pomoi nekome tko je u nevolji? A ovo
jest milosrdan in. Njezin je glas bio njeno razuman, smijeak laskav, ali je Quentin bio
svjestan snane odlunosti iza bezazlene fasade.
Zato ne bi posluala prijateljiin prijedlog i zamolila tog gospodina Garstona da poe
umjesto vas?
Ali to bi potrajalo. A ona sirota djevojka ne bi smjela ondje provesti ni trenutka vie
no to je nuno. ula sam da tamniari mue zatvorenike kako bi im dali novac, ali je jasno
da ne mogu imati nikakvih sredstava jer inae uope ne bi dospjeli onamo. Oi su joj
ogorenu svjetlucale, a obrazi problijedjeli od gnjeva. Posve je nestalo bezazleno laskavo
nagovaranje. Vaa je dunost, lorde Quentine, da pomognete onima koji su u nevolji. Nije
li tako?
Da, volim misliti da je tako suho e Quentin. Neugodno ga je podsjetila da kao
kanonik katedrale Melchester nije proveo mnogo vremena u brizi za pastvu. Poeo se pitati
zato mu se ikad inilo da Juliana treba zatitu i smjernice. U ovom se trenutku uope nije
doimala poput neije rtve.
Imamo novac nastavi Juliana. Svih etrdeset funti Lucyina duga. Ako tamniari
budu zahtijevali vie, rei u im neka se nose dodala je dok joj je iz oiju frcalo.
Dopustimo li im da se nekanjeno bave iznudom, init e to svima.
Siguran sam da e ih dovesti u red promrmlja Quentin. alim onoga koji tebi
stane na put.
O, zvuite ba kao vojvoda ree Juliana. Tako bahato. Ali odmah vam kaem da
me neete navesti da se predomislim.
Ima pravo kad kae da je moja obveza pomagati onima u nevolji. Usta su mu se
cinino izvila, a po tome je jo vie sliio svojem polubratu. Takoer mi je obveza
spreavati ljude da se uvale u nevolje. Uvjeravam te, draga moja Juliana, biti e u nevoljama
do grla ako Tarquin otkrije da si se motala po dunikom zatvoru.
Juliana je stajala na gornjoj stubi, napola okrenuta prema otvorenim ulaznim vratima.
Krajikom oka opazila je Luciena koji je prolazio predvorjem prema sobi za primanje. Ako
moj mu nema nita protiv, ne vidim zato bi se vojvoda bunio rekla je, obuzeta
nadahnuem. Ispriavam se to sam vas gnjavila, lorde Quentine. Jasno da se time vie ni
trenutka ne smijete optereivati.
Blistavo mu se nasmijeila i okrenula se trima mladim enama. Odmah u se vratiti.
ekajte me ovdje. Pourila je u kuu, a Quentin je s nelagodom gledao za njom. Nije bio
siguran da ju je dobro uo.
O, zaboga ree Emma. Mislite li da se Juliana moda malo prenaglila?
Bojim se da je malo veoma blago reeno, gospo ree Quentin. Valjda ne kani
zatraiti Edgecombeovu podrku?
Vjerujem da kani, milorde ree Rosamund, a njezine su smee oi bile krupne i
ozbiljne na okruglom licu.
Ispriajte me. Quentin se kratko naklonio i uao u kuu kako bi potraio Tarquina,
ostavivi ene na stubama ispred kue.
Juliana je slijedila Luciena u sobu za primanje i zatvorila vrata za sobom. Milorde,
trebam vae doputenje da poem po jednom zadatku odmah je rekla.
Zaboga! to je ovo? uzvikne Lucien. Vi od mene traite doputenje?
Svakako, milorde. Juliana napravi kniks. Vi ste moj mu, zar ne?
Lucien se glasno nasmijao. To je lijepa izmiljotina, draga moja. No rekao bih da ima
svoje dobre strane.
Tono rekla je. Budui da ste vi moj mu, potrebno mi je samo vae doputenje.
Ponovno se zauo Lucienov promukli smijeh. Pa, neka sam proklet, draga moja.
Suprotstavljate me Tarquinu, je li? Hrabra djevojka! Otvorio je emajliranu burmuticu i
uzeo prstohvat, a oi su mu podsjeale na hladan ugljen usred sivkastog bljedila.
Nije ba da se suprotstavljam Njegovoj Milosti iskreno e Juliana jer s njim uope
nisam o tome razgovarala zapravo, mislim da se to njega ne tie. Ali razgovaram s vama,
gospodine, i eljela bih vae doputenje.
Da uinite to? znatieljno je pitao.
Juliana uzdahne. Da poem u Marshalsea i platim jamevinu za prijateljicu mojih
prijateljica.
Kojih prijateljica?
Djevojaka iz kue gdje sam ivjela prije nego sam dola ovamo pomalo je nestrpljivo
rekla, nadajui se da se vojvoda nee odjednom pojaviti na poziv lorda Quentina.
Lucien je silovito kihnuo i zagnjurio lice u rupi. Prolo je nekoliko minuta prije nego
se opet pojavio, bolesno rumenih obraza, vlanih oiju. Zaboga, curo! Nemoj mi rei da te
Tarquin uzeo iz javne kue! Nasmijao se, dlanom udarajui po prsima dok je bolno soptao.
To je neto posebno. Moj svetaki brati naao mi je enu u bordelu kako bi sprijeio
obiteljski skandal. Kakva cijena za obiteljsku ast, eh!
Juliana ga je promatrala sa slabo prikrivenim gnuanjem. Moete vjerovati to god
elite, milorde. Ali ja nisam i nikad nisam bila kurva.
Lucien je pomirljivo podigao ruku. Nemoj me prodrijeti, draga moja. Meni nije
vano, to si bila... ba kao ni to jesi. Bilo bi mi svejedno da si prije ruka opsluila cijelu
regimentu.
Juliana je osjeala kako u njoj raste gnjev. Usne su joj se prezirno izvile, a oi u njega
bacale otrovne bodee. Odluno je sebi rekla da vikont Edgecombe nije vrijedan njezina
gnjeva. Hoete li mi dati doputenje da poem u Marshalsea, milorde? nestrpljivo
upita.
O, ima doputenje da ini to god eli ako e to naljutiti Tarquina, miledi. Tiho
se nasmijao, sopui. Svakako posjeti duniki zatvor. Svakako biraj prijateljice u
bordelima Covent Gardena. Svakako se sa strane malo bavi tim poslom ako ti se to svia.
Ima moje bezuvjetno doputenje da se upusti u bilo kakvu vrstu raskalaenosti, da se svake
veeri valja u zloglasnim etvrtima. Samo me nemoj pitati novac. Nemam ni dva mjedena
novia.
Juliana je problijedjela tako da su joj se na nosu istaknule pjegice. Budite uvjereni da
vas vie nita neu pitati, milorde. Ledeno je napravila kniks. Ako biste me ispriali,
ekaju me moje prijateljice.
Samo trenutak. Podigao je ruku, neosjetljiv na njezin gnjev. Moda u poi s
vama po tom poslu. Unijeti mrvu dostojanstva... Nacerio se, a koa mu se nategnula preko
kostiju lica. Ako vam va mu pravi drutvo, Tarquin e morati u tiini krgutati zubima.
Juliani se nije sviala pomisao da bi trebala trpjeti drutvo svojeg mua. S druge strane,
neodoljivo je privlana mogunost da vojvodi pomrsi raune. Na kraju krajeva, to je i
zasluio.
Neka bude promrmlja Juliana.
Pa, poimo to obaviti. Zvuao je relativno krepko zbog pomisli da e izazvati
neprilike i gotovo ivahnim koracima poao prema vratima. Juliana ga je slijedila, a oi su joj
vragolasto blistale.
Quentin i vojvoda izili su iz knjinice ba kad su stigli do ulaznih vrata.
Juliana! Tarquinov je glas bio otar. to misli, kamo si krenula?
Okrenula se i napravila kniks. Na vonju sa svojim muem, milorde vojvodo. Nadam
se da tome nema prigovora.
Vojvodina su se usta stisnula i na obrazu mu se zloslutno trzao mii. Lucien, nee
poticati tu nevjerojatnu ideju.
Moja je ena zatraila moje doputenje da pomogne prijateljici, a ja sam joj ponudio
svoje drutvo kao podrku, stari moj. Lucien nije uspijevao prikriti svoje likovanje. Ne
bi bilo u redu da ledi Edgecombe sama poe u Marshalsea... ali nitko ne moe prigovoriti ako
bude u mojem drutvu.
Nemoj biti apsurdan prasne vojvoda. Juliana, idi gore u svoj salon. Odmah u
doi.
Juliana se namrtila na tu otresitu naredbu. Ispriavam se, milorde vojvodo, ali moj
mu zahtijeva moju nazonost. Vjerujem da njegove naredbe imaju prednost. Opet je
napravila kniks i izila iz kue prije nego se Tarquin dovoljno pribrao da reagira.
Lucien se nacerio, podrugljivo se naklonio bratiu i poao za svojom enom.
Drske li cure! uzvikne Tarquin. to ona misli, dovraga, tko je ona?
Vikontesa Edgecombe, oito ree njegov polubrat, nesposoban prikriti ironian
osmijeh. Ne dogaa se esto da netko potue Tarquina.
Vojvoda je u bijesnoj tiini zurio u njega, a potom se okrenuo na peti i dugim koracima
poao natrag u knjinicu. Ostavio je vrata odkrinuta, pa ga je Quentin, nakon trenutka
oklijevanja, slijedio.
Ako to dijete misli da moe iskoritavati Luciena da bi mene provocirala, trebala bi
ponovno razmisliti vojvoda procijedi kroza stisnute usne, a oi su mu postale hladne i
tvrde poput ahata. to bi uope mogla dobiti takvim ponaanjem?
Osvetu ree Quentin, spustivi se na iroku prozorsku dasku. Ona je dama koja
ima mnogo duha.
Ona je drznica! Vojvoda je dugim, ljutitim koracima hodao prostorijom.
Nee im se nita loe dogoditi umirujue e Quentin. Lucien e...
Pijani degenerik samo eli meni napakostiti prekine ga Tarquin. Juliana ga
uope ne zanima.
Pa, to nitko ne mora znati ree Quentin.
Nitko ne bi trebao znati da je vikontesa Edgecombe u drutvu tri kurve otila u
Marshalsea spasiti siromanu bludnicu! uzvikne Tarquin. Prokletstvo, Quentine! Moda
nee prepoznati Julianu, ali e sigurno prepoznati Luciena.
Nee ako pou zatvorenom koijom nesigurno e Quentin.
Tarquin je samo ljutito odmahnuo rukom na tu mogunost. Nastavio je hodati
amo-tamo, gnjevno se mrtei. Lucien e izazvati to vie neprilika. Juliana je samo bezazlena
djevojka sa sela i nema pojma s ime ima posla. Nekako e morati okonati njezin budalasti
savez s Lucienom.
grofovski grbovi. Tada su ih dva mukarca koje je vidio prethodne veeri s mnogo potovanja
i uljudnosti ispratili natrag do koije. Potom su stigle tri mlade ene u pratnji lakaja. Bio je
uvjeren da je dolo do nekakve prepirke izmeu Juliane i jednog od dvojice mukaraca koji,
ini se, ive u toj kui, a sad je u drutvu treeg mukarca i zajedno s ostalim enama hoda
niz ulicu.
Nita od toga nije imalo nikakvog smisla. Julianina je haljina veoma otmjena i uope ne
izgleda kurvinski, ali neto u djevojkama u njezinu drutvu stvaralo je dojam da se bave
najstarijim zanatom na svijetu. Skupe bludnice, svakako, ali definitivno neprikladno drutvo
za mladu damu Julianina podrijetla i odgoja. A to je s ovjekom na iju se ruku oslonila?
Stvorenje nezdrava izgleda, pomislio je George, premda iz svojeg skrovita nije dobro vidio
jer su mu smetale eljezne reetke. Dogaa se neto veoma udno i to prije otkrije o emu je
rije, to e prije moi odluiti o svojem sljedeem potezu.
Stajao je nekoliko minuta dok skupina nije stigla do kraja ulice. Tada je poao prema
konjunici iza kue. Netko e mu ondje rei kome pripada kua. To e biti poetak.
Ne mislite li da bismo trebali uzeti fijaker, gospodine? pitala je Juliana kad su stigli
do krcate prometnice na Piccadillyu.
O, sve u svoje vrijeme... sve u svoje vrijeme nehajno odgovori Lucien. Odluio
sam pokazati se svijetu u tako armantnom drutvu. Rijetkost je da se mene vidi okruenog
jatom Venerinih golubica. Sigurno emo sresti neke od mojih prijatelja... jednog ili dva
znanca. Predstavit u vas, draga suprugo... i vae prijateljice, jasno... vae prijanje kolegice.
Hihotao se.
Juliana stisne usne. Nije bila spremna rtvovati svoj ugled samo zato da naljuti vojvodu.
Lucien je pretjerao.
Fijaker je tandrkao Piccadillyem prema njima i ona ga je odluno zaustavila.
Oprostite mi, milorde, ali ne vjerujem da imamo vremena za zadravanje u drutvu.
Povukla je kvaku na vratima kad se koija zaustavila. Mislim da emo svi stati ako nemate
nita protiv da se smjestite na koijako sjedalo, gospodine. Pomirljivo mu se nasmijeila,
ali ju je iznenadio bljesak mrzovoljnoga gnjeva u njegovim tamnim oima.
Kaem da emo pjeice du Piccadillya, gospo.
Julianin se smijeak nije pokolebao dok je lakaj pomagao njezinim trima prijateljicama
da se popnu u koiju. Doista, milorde, ne smijemo tratiti vrijeme. Sirota Lucy ondje moda
u ovom trenutku umire od gladi. Ne smijemo gubiti ni minute. Okrenula se i ula u fijaker
za svojim druicama. Sjela je i nagnula se kroz jo uvijek otvorena vrata.
Ako ne elite sjediti na koijaevu sjedalu, milorde, moda bi nas mogli slijediti
drugim fijakerom.
Lucien ju je bijesno gledao. Juliana ga je nagovarala: Molim vas, doite, milorde.
Poem li sama, Njegova Milost e smatrati da ima razloga ljutiti se na mene. No kao to ste
Oho... kako smo bahati! Vratar je ustao. Sad me sluajte, fina damo. Za vas se
zovem gospodin Cogg, i bio bih vam zahvalan kad biste pokazali malo potovanja.
A ja bih vama bila zahvalna kad biste pripazili na svoje ponaanje ree Juliana.
Zanima li vas mogunost da zaradite gvineju ili ne?
Stajat e vas deset gvineja ako elite osigurati njezino oslobaanje. Oi su mu se
prepredeno stisnule.
etrdeset gvineja za plaanje njezina duga i jedna gvineja za vas ree Juliana.
Inae u poi do najblieg gradskog suca i s njim dogovoriti oslobaanje gospoice Tibbet. A
vi, Cogg, nita neete dobiti.
Vratar je izgledao zapanjeno. Nije navikao na tako autoritativne mlade ene pred
svojom kapijom. Oni koji dolaze osloboditi prijatelje i roake uglavnom su gotovo jednako
siromani kao i zatvorenik. Coggu su se obraali s gospodine, obarali su oi i uljali se
naokolo, drei se sjenki. Nisu se ugodno osjeali pri spomenu sudaca i openito je bila
dovoljna jedna prijetea rije da vratar dobije lijepu nagradu.
Lilly je prila Juliani pa je i ona ljutito gledala vratara. Emma i Rosamund, ohrabrene
stavom svojih prijateljica, takoer su pogledima fiksirale gospodina Cogga.
Vratar je trenutak kasnije puhnuo kroz nos i ispruio ruku. Onda dajte ovamo.
Juliana odmahne glavom. Ne prije nego nas odvedete do gospoice Tibbet.
Najprije elim vidjeti va novac, miledi. Uspravio se, ali ak su i tako njegove oi
bile tek u razini s Julianinima. Promatrala ga je prezirno kako bi amazonka mogla gledati
pigmejca.
Idem potraiti suca. Okrenula se na peti, molei se da njezin blef upali. Potraga za
sucem mogla bi trajati satima, a zatim jo toliko da se na taj nain osigura Lucyino putanje
iz zatvora. Osim toga, Juliana uvijek mrzi kad mora mijenjati svoje planove. Nakon to je
odluila da e odavde izii Lucy, nije eljela odustati.
ekajte, ekajte gunao je vratar. Znao je da nee vidjeti niti jedan peni ako neki
sudac naredi putanje zatvorenice na slobodu. Zlatna gvineja bolja je od niega. Popio je jo
jedan gutljaj iz kamene posude i iziao iz svoje malene kolibe, ispuhavi nos rupiem na
crvene toke. Ovuda.
Slijedile su ga preko dvorita krcatog ljudi. Dva malena djeaka jurcala su meu ljudima
i zaletjela se u vratara, njegove su ruke automatski zamahnule i svaki je djeak dobio po
uima, a on nije ak ni usporio. Djeaci su pali na tlo, plakali i trljali ui. Neka je ena vrisnula
na njih i dotrala maui valjkom za tijesto. Djeaci su ustali i tako brzo nestali da se inilo
kao da nisu ni bili ondje.
Vratar je proao kroz drugu kapiju u unutranje dvorite, jednako krcato kao i ono prvo.
Ondje je bilo vatri nad kojima se kuhalo i ene su prale odjeu na bavama za kinicu. Mrava
su tijela bila u dronjcima, a djeca uglavnom napola naga. Prizor je Julianu podsjetio na
ciganske tabore u New Forestu tijekom njezina djetinjstva.
Ali unutar zgrade situacija je bila posve drukija. Ondje je bilo boletina i oaja. Bolesno
mrave, pogrbljene figure praznih oiju sjedile su na prljanu kamenim stubama dok se vratar
zadihano penjao, a slijedile su ga Juliana i njezine prijateljice. Juliana je ovla vidjela
prostorije u koje se ulazilo s odmorita prostorije bez namjetaja, neostakljene prozore i
su mu se naglo izotrile kad je vidio Lucy na nogama. Eh, nee otii odavde prije nego ja
dobijem novac.
Juliana je kimnula Lilly, a ona je izvukla dvije novanice iz mufa. Ovo je iznos njezina
duga. Gospodin Cogg je pruio ruku prema novcu, ali ga je vrsto drala.
Kako ste zaboga...
Tiho, duo, nemoj govoriti dok se ne izvuemo odavde ree Rosamund, tapajui
Lucyinu ruku. Tada emo ti sve objasniti.
Daj to ovamo. Gospodin Cogg pucne prstima.
To treba platiti gospoi Haddock ree Juliana. Neu vam dati novac prije nego
dobijem priznanicu.
Gospodin Cogg joj dobaci pogled iste antipatije. Dobro se snalazi s obzirom da si
tako mlada gunao je i okrenuo se prema stubama. Gdje si odrasla? Kod nekog
zajmodavca?
To je trebala biti uvreda, ali se Juliana samo nasmijala, pomislivi da je sir Brian Forsett
bio dobar uzor kad je rije o novanom poslovanju.
Sama je napisala priznanicu i stajala nad gospodinom Coggom dok ju je potpisivao. Tada
je spustila etrdeset funti na klimavi stol u njegovoj kolibi. Imam samo novanicu od
dvadeset funti. Ima li netko gvineju za ovog ljubaznog dentlmena?
Rosamund je izvadila potrebnu kovanicu i one su izile iz Marshalseaa, a Lucy je
poskakivala na bosim nogama izmeu Juliane i Lilly. Lakaj i fijaker su ih ekali ondje gdje su
ih ostavile, a Luciena nije bilo na vidiku.
Dovedite vikonta Edgecombea iz krme, molim vas Juliana ree slugi koji je s
neskrivenom znatieljom zurio u patetino strailo koje su podigle u fijaker.
Lucy je zastenjala kad se spustila na ispucano kono sjedalo. Jesi li gladna, duo?
njeno je pitala Emma kad je sjela kraj nje i trljala joj ruke.
Vie ne osjeam glad rekla joj je Lucy, a glas joj je i dalje bio tih i slabaan. Prvi
je tjedan bilo bolno, ali sad ne osjeam nita.
Kamo emo je odvesti? Lilly joj je sjedila suelice i namrteno skupila obrve. Ne
moemo je vratiti majci Haddock.
Kako bi bilo da je odvedemo gospoi Dennison? Juliana je gledala kroz prozor,
ekajui hoe li se pojaviti njezin mu.
Ne ree Rosamund. Ve je rekla da nee pomoi Lucy.
Lucy je odbila bogatu muteriju koju joj je gospoa Dennison dovela objasni
Emma.
Bio je prljavi pervertit ree Lucy s vie snage u glasu nego dosad. Tada mi nije
trebao ni on ni njegov novac.
Izdravao ju je lord Amhurst ree Lilly. Gospoa Dennison se pobrinula za
sklapanje tog ugovora i vjerovala da joj Lucy duguje uslugu. Navodno se radilo samo o jednoj
noi.
Jedna no s tim ljigavcem! Lucy se iscrpljeno zavalila na sjedalu i zatvorila oi.
U svakom sluaju, zato joj gospoa Dennison nee pomoi ree Rosamund.
Moe poi sa mnom Juliana ree s vie samopouzdanja no to ga je osjeala.
Vojvoda ionako njome nee biti osobito zadovoljan. Zamoliti ga da prui krov nad glavom
siromanoj Lucy u njezinu sadanjem stanju je usluga koju bi mogao odbiti, ak i kad je
najmilosrdnije raspoloen, i nitko mu to ne bi zamjerio.
Pa, to je rijeeno. Lilly je zvuala kao da joj je laknulo kad je svojim rijeima
zapeatila Julianinu ponudu. Dok se ti oporavlja, Lucy, pokuat emo nagovoriti gospou
Dennison da te primi kad opet bude spremna raditi.
Ona je zapravo dobra srca dometne Emma. Oboje su takvi ako im se ne
zamjeri.
Poela je rasprava o mogunosti da Dennisoni popuste, ali je Juliana nastavila gledati
kroz prozor prema krmi. Lakaj je konano iziao i dotrao natrag do fijakera. Bio je sam.
Ispriavam se, miledi, ali njegovo gospodstvo kae da jo nije spremno otii i da vi
poete bez njega.
Dovraga proguna Juliana. Vikont nije pouzdan partner u zloinu. Ako on ne bude
uz nju kad se vrate u Albermarle Street, bit e joj tee i nee moi Tarquinove prigovore
preusmjeriti na svojeg mua, to joj je bila namjera. Razmislila je o mogunosti da sama poe
po Luciena, ali je odustala. Ukoliko je ve popio velike koliine konjaka, samo e samu sebe
dovesti u nepriliku.
Neka bude. Recite koijau neka se vrati u Albermarle Street rekla je i povukla
glavu s prozora. Lucy se skutrila izmeu Lilly i Rosamund, siuna krhka figura u tankoj
koulji uz raskonu odjeu ostalih ena. Nije izgledala kao da ima vie od dvadeset godina.
Kakav je ivot dosad vodila da je tako mlada mogla biti osuena na tako groznu smrt?
15. poglavlje
Sad smije nastaviti rekao je Tarquin kad je Catlett nestao u sjenkama iza stuba.
Juliana je duboko udahnula. Molim te, milorde...
Lucy je slabano zastenjala, a Quentin je progunao neki uzvik, progurao se kraj brata i
sagnuo se nad njome.
Juliana je ponovno pokuala. Izgladnjela je rekla je, a glas joj je postao snaniji dok
je razmiljala o Lucyinoj patnji. Muili su je izgladnjivanjem i ostavili je da umre na tom
groznom mjestu. Treba joj njega i ja sam rekla da moe doi ovamo.
Uistinu, Tarquine, prema djevojci su se sramotno loe ponijeli. Quentin se
uspravio, a na licu mu se vidio izraz oka. Trebali bismo poslati po lijenika im je
smjestimo u krevet.
Vojvoda je pogledao Lucy i lice mu se na trenutak smekalo, ali kad se okrenuo natrag
Juliani, opet je postalo hladno. Zasad je moe povesti gore i prepustiti Henny. Ona e
znati to treba uiniti. Ali tada elim s tobom razgovarati u knjinici.
Juliana se odmaknula od njega i napravila kniks. Hvala, milorde vojvodo. Sluam
pokorno. Oborila je pogled glumei podlonost pa joj je promaknuo izraz humora koji je
bljesnuo u njegovim oima. Kad je podigla glavu, vie ga nije bilo. Kratko je kimnuo i ustrim
se koracima zaputio prema knjinici.
Hajde, Juliana, pomoi u ti da jadnu djevojku odvede gore. Jedva je pri svijesti.
Quentin je podigao Lucy u naruje, naoko nesvjestan njezine prljave odjee i kose pritisnute
uz njegovu besprijekornu bijelu koulju i sivi svileni kaput. Nosio ju je uza stube, a Juliana ga
je slijedila.
Stavit u je u utu spavau odaju Quentin je govorio gotovo sebi u bradu,
skrenuvi desno na vrhu stubita. Tada emo pozvati Henny.
Poloio je Lucy na krevet i pokrio je njenou iskusne njegovateljice. Juliana je
pozvonila Henny, a zatim je sjela na rub kreveta kraj Lucy. Kako se usuuju? gnjevno je
izustila. Pogledajte je! Ono je mjesto bilo puno kostura... malene djece.... O, tako je
grozno!
Volio bih da je mogue promijeniti takve stvari s nelagodom e Quentin.
Ali vi biste mogli! Juliana je skoila na noge, a oi su joj plamtjele od fanatinog
entuzijazma. Vi i ljudi poput vas. Moni ste i bogati. Mogli biste neto postii. Znate da
biste mogli.
Quentin nije morao odgovoriti jer je stigla Henny i uinkovito uzela stvari u svoje ruke,
ne pokazujui nikakvo vidljivo iznenaenje stanjem pacijentice.
Doi, Henny emo pripustiti brigu o njoj. Quentin povue Julianu prema vratima.
A ti mora poi k Tarquinu.
Juliana je napravila grimasu. ini se da je veoma ljutit.
To se slobodno moe rei. Na usnama mu se pojavio osmijeh. No ako dobro
odigra svoje karte, nee ostati ljutit. Vjerovala ili ne, on je veoma pravedan ovjek. Bio je
bezbrian djeak... osim pred nekom nepravdom ili namjernom provokacijom. Quentinov
se smijeak proirio kad se sjetio nekih incidenata iz njihovog zajednikog djetinjstva. U
takvim smo trenucima svi nauili da mu se treba maknuti s puta.
ini se da ja nisam sposobna maknuti mu se s puta rekla je i bespomono slegnula
Tarquin je pokuavao vratiti osjeaj da ima kontrolu nad zbivanjima. Nije mogao
razumjeti kako takav curetak moe imati duboko uznemirujui uinak na miran tijek njegova
ivota. No jo otkako ju je vidio kroz pijunku, nagu u svjetlosti svijea, imala je odreenu
mo nad njime... mo koja se pojaala nakon to ju je upoznao sa strau. Ona djeluje snano
na njega. Vie ne zna to moe oekivati od nje, od sebe. Osjeaj nije nimalo ugodan i
zapravo mu se ini gotovo zastraujuim.
Kad je Juliana pokucala na vrata, hitro se spustio na stolicu iza masivnog pisaeg stola
od mahagonija i uzeo snop papira. Naprijed. Nije podigao pogled s dokumenata kad su
se vrata otvorila.
Juliana je stajala na vratima i ekala da je pozdravi. No on je samo rekao, jo uvijek ne
podigavi glavu: Zatvori vrata.
Juliana ga je posluala i zakoraila u sobu. Podigla je bradu. Ako je kani poniavati tim
uvredljivim ponaanjem, otkrit e da to ne djeluje. Premda joj to nije ponudio, leerno se
spustila na stolicu tako da su iroki skuti graciozno leprali oko nje, i sa sporednog stolia
uzela primjerak Morning Posta.
Tarquin je podigao pogled i onaj isti bljesak nevoljkog smijeha pojavio se u njegovim
oima dok je promatrao crvenokosu glavu sagnutu nad novinama, elegantno izvijen vrat,
prepoznavi apsolutni otpor koji je zraio iz nepomine figure. Vikontesa Edgecombe nee
popustiti ni za milimetar.
Odloio je papire i rekao: Nemojmo okoliati, mignonne... koliko sam shvatio, kani
sklopiti savez s Lucienom. Je li to tono?
Juliana uzdigne obrve. Ne znam to eli rei, milorde. Vikont je moj mu. Ve sam
sklopila savez s njim pred oima crkve i zakona.
Tarquin stisne usne. Otvoreno ti kaem, Juliana, da to neu tolerirati. Isto tako, od
ovog trenutka vie nee imati nikakve veze s djevojkama gospoe Dennison. One te nee
ovdje posjeivati i ti nee posjeivati njih. Ne smije te okaljati povezanost s bordelom.
Ali zar nisam ve okaljana? Nisam li ja samo tvoja kurva, kupljena prema ugovoru s
vlasnicom bordela?
Ti si moja ljubavnica, Juliana. To te ne ini kurvom.
O, ma hajde, milorde vojvodo prezirno je rekla. Kupio si me za tri tisue funti,
koliko se sjeam. Ili su to bile gvineje? Polaskana sam injenicom da ti toliko vrijedim, ali
zacijelo me vrijednijom ini aspekt trudnoe u toj nagodbi. Moda jesam naivna, ali ipak
znam da mukarci ne kupuju svoje ljubavnice. Kupuju kurve.
Mislim da si rekla sve to se o toj temi moe rei hladno e vojvoda. Nekoliko
puta, mogao bih dodati. Sad u se i ja ponavljati. Vie nee imati nikakvog kontakta s
djevojkama iz Russell Streeta. Henny e skrbiti o onom nesretnom stvorenju na katu dok se
ne oporavi dovoljno da moe otii, a tada u joj dati odreeni novani iznos koji e joj
omoguiti ivot bez zatitnika.
Quentin je rekao da je vojvoda prekomjerno velikoduan. inilo se da nije pretjerivao, a
ovaj milosrdni in prema djevojci koju uope ne poznaje nekako je ublaio Julianu
ratobornost. Meutim, kako njezinim planovima ne odgovara prekidanje veza s Russell
Streetom, bitka se mora nastaviti.
Veoma si ljubazan, milorde formalno je rekla. Sigurna sam da e Lucy biti
dolino zahvalna.
Za Boga miloga, curo, ne traim zahvalnost prasnuo je. Samo tvoju poslunost.
Koliko mi je poznato, milorde, poslunost dugujem samo svojemu muu.
Poslunost duguje ovjeku koji ti osigurava sredstva za ivot ustvrdio je i naglo
ustao. Juliana je morala paziti da ostane vrsta i dok je ovako odozdo gledala u njega.
Nagnuo se naprijed i dlanovima se oslonio na stol. Ve si ila na ruku Lucienu kad si
ga potaknula da me dovede u neugodnu situaciju. Sam Bog zna tko vas je jutros vidio. Tko je
znao kamo idete. Kome e on to rei. Paradirao je s tobom ulicama otmjenog Londona u
drutvu triju prostitutki i napravio je od tebe budalu, nepromiljeno dijete. Ti naivni postupci
odmazde daleko e vie nauditi tebi nego meni.
Juliana je problijedjela. Zaboljela ju je pomisao da on vjeruje da je Lucien od nje
napravio budalu. Zasigurno zasluuje malo vie povjerenja. ini se da ponaanje tvojeg
bratia dosad nije naudilo tvojem ugledu u drutvu, milorde rekla je s ledenom mirnoom.
Ne vidim kako bi njegova ena mogla promijeniti situaciju. Opet je napravila kniks.
Molim doputenje da odem, milorde.
Tarquin je zaobiao pisai stol. Uhvatio joj je bradu i uspravio je. Nemoj to initi,
Juliana tiho je rekao. Molim te.
Pogledala ga je, vidjela iskrenost u njegovim oima i otre crte njegova lica. Shvatila je
da joj nudi mogunost da se povue a da se ne osramoti, ali su njezini gnjev i ogorenje bili
previe duboki i previe vreli da bi ih se moglo tako lako izbrisati.
Milorde, ovjek anje kako je sijao.
Dugi su se trenutak gledali u oi i ona je u njegovima vidjela smuene emocije. Bilo je
gnjeva, zbunjenosti, rezigniranosti, aljenja. A ispod svega toga, plamtea udnja.
Neka bude polako je rekao. No imaj na umu da e i ti eti ono to posije.
Sagnuo je glavu i uzeo njezina usta svojima. Poljubac je bio navjetaj rata i njezina je krv
uzavrela u skladu sa snagom i strau, sa zbunjujuom spoznajom da se moe boriti zubima i
noktima, a ipak s oajnikom glau reagirati na dodir, miris, okus, na velianstvene ritmove
njegova tijela.
Kad ju je pustio, i dalje ju je promatrao, upijajui rumenu rasko njezinih usana,
delikatno rumenilo udnje na njezinim blijedim obrazima, zelene dubine njezinih oiju,
plamen crvene kose. Osjeao je kako njezino uzbuenje pulsira poput aure i znao je da je
podjednako uzbuuje navjetaj rata kao i strast.
Ima doputenje da ode rekao je.
Juliana je napravila kniks i izila, tiho zatvorivi vrata za sobom. Dok je hodala
hodnikom prema predvorju, prola je kraj nepoznatog lakaja. Znate li je li se vikont
grma. Juliana je gledala kako ih vjeto slae u buket, a na licu mu je lebdio osmijeh.
Zapanjujue koliko se razlikuje od svojeg polubrata. Zapravo, nevjerojatno je koliko su trojica
Courtneya meusobno razliiti. Lucien je krajnje podao. Vjerovala je da je Tarquin, ispod
dominantne povrine, u sutini astan ovjek. Nije se bojala da e joj se neto loe dogoditi
dok je pod njegovom zatitom. No nedostaju mu senzibilnost i blagost njegovoga polubrata.
Quentin se vratio u kuu s buketom rua, a ona se pitala kome je namijenjen. Moda
ledi Lydii?
Ta joj je misao neoekivano pala na pamet. Zbog neega je stekla dojam da bi oni bili
idealan par. A prema onome to je vidjela, inilo se da oboje za tim eznu. Ili bi barem
eznuli kad bi vjerovali da bi se to ikad moglo ostvariti. No izmeu njih stoji vojvoda od
Redmaynea. A vojvoda nije osobito zainteresiran za sklapanje braka s ledi Lydiom samo
ispunjava obvezu. Moda bi ona to mogla promijeniti. Ljudi esto ne znaju kako bi se mogli
izvui iz vlastite zbrke. to moe posvjedoiti i njezino iskustvo, kiselo je pomislila.
Zaulo se kucanje na vratima i na njezin je poziv uao lord Quentin. Nosio je rue pa je
trenutak mislila da su njoj namijenjene. No brzo se nasmijeio i rekao: Mislio sam da bi
malo cvijea moglo utjeiti tvoju prijateljicu. Tako lijepo miriu, svjee su i nekako ive. Ne
elim nenajavljeno upasti k njoj pa sam se pitao bi li pola sa mnom u njezinu odaju.
Da, svakako. Juliana je skoila na noge. Njezin se obru njihao u irokom luku dok
je urila prema vratima. Maleni okrugli stol zanjihao se kad ga je obru udario. Zastala je i
automatski umirila stoli prije nego je nastavila put. Bila je pospana kad sam je ostavila, no
bilo bi lijepo otvoriti oi i ugledati vazu punu rua. Nisu li prekrasne?
Quentin se nasmijeio kad je zagnjurila nos u mirisno cvijee. Samo mora narediti
slugama da li odreu malo cvijea za tvoje odaje.
Juliana je brzo podigla pogled, bojei se da je moda ranije pogodio njezine misli. O,
sama bih ga ubrala ree. Ali netko je ve stavio rue u moju spavau odaju i budoar.
Pola je s njim hodnikom do Lucyine sobe, poeljevi da je usvojila umijee avrljanja kako bi
prikrila trenutke nelagode.
Tiho je otvorila Lucyina vrata i na prstima ula u sobu, zavirivi iza zastora oko kreveta.
Lucy je otvorila oi i umorno se osmjehnula.
Lord Quentin ti je donio rue. Juliana se maknula ustranu kako bi Quentin mogao
prii postelji. Pozvonit u slukinji da ih stavi u vodu.
Povukla je vrpcu zvona, a potom se povukla za sluaj da Quentin eli nasamo
razgovarati s Lucy. Moda kani voditi duobrinike razgovore. No Quentinov je glas bio
vedar, vie oinski nego sveeniki, dok je pitao Lucy kako joj je i stavljao rue na noni
ormari.
Sobarica e se pobrinuti za cvijee. Ne elim ometati va odmor.
Hvala vam, gospodine. Lucyin je smijeak postao znatno vedriji. Ne znam ime
sam zavrijedila takvu ljubaznost.
Ne mora je zavrijediti pomalo ogoreno ustvrdi Juliana. Kad se prema nekome
tako runo postupalo, ima pravo na svako suosjeanje i brigu to ih pristojni ljudi mogu
ponuditi. Nije li tako, lorde Quentine?
Svakako sloio se, mada se pitao zato mu se njezina strastvena tvrdnja ini tako
novim pristupom. Kao sveenik, sam bi trebao zastupati takva naela, ali mu to dosad nije
palo na pamet. Siromani su ljudi ivotna injenica. Okrutnost i ravnodunost neprestano ih
prate. Ako je uope razmiljao o njihovoj sudbini, to je jednostavno smatrao neizbjenim
zlom u dananjem svijetu. Bogata u svojem dvorcu, siromah pred njegovom kapijom. Juliana
mu je otvarala oi prema neem novom.
Lucy je izgledala zapanjeno, a njemu je bilo drago to nije pokazao vlastito iznenaenje
Julianinom revolucionarnom doktrinom. Ostavit u vas da se odmarate rekao je. No
ako ikad poelite sa mnom razgovarati, svakako poaljite po mene. Naklonio se i iziao.
O emu bih s njim mogla razgovarati? upita Lucy, podigavi se na jastucima. Ne
bih se usudila poslati po njega.
On je sveenik ree joj Juliana nakon to je sjela na rub kreveta. Ako bi eljela
razgovarati o crkvenim pitanjima, jasno da bi ti stajao na raspolaganju.
O, shvaam. Lucy se doimala manje zbunjenom. Ispriaj mi svoju priu, Juliana.
Sad se osjeam mnogo jae.
Juliana joj je ispriala ono to su i druge djevojke znale, prekinuvi se kad je ula
sobarica da rue lavi u vodu. Henny je stigla nekoliko minuta kasnije i donijela vrui napitak
svojoj pacijentici. Juliana je otila kako bi se odjenula za veeru.
Prouavala se u zrcalu u svojoj spavaoj odaji, mrtei se na svoj neuredan izgled.
Jutarnje aktivnosti u dunikom zatvoru Marshalseaa poremetile su njezinu prijanju
eleganciju. Uznemirivala ju je pomisao da je izgledala poput neuredne kolarke kad se
konfrontirala s vojvodom. Meutim, to ga nije sprijeilo da je poljubi. Znala je da nije
pogreno protumaila udnju u njegovim oima, a sigurno nije odglumio strast onog
poljupca. Moda ga uzbuuju neuredne kolarke. Bella je u Russell Streetu na svoj iskusni
nain opisala neke od udnih matarija mukaraca koji onamo zalaze. Opatice i kolarke...
tko moe rei da je vojvoda drukiji?
U tom je trenutku ula Henny i Juliana je potisnula zanimljivo pitanje, prepustivi se
brzim vjetim rukama sobarice koja joj je splela kosu i namjestila neposlune uvojke u lijepe
kovre koje joj uokviruju lice. Nije pitala Julianinu za miljenje po pitanju haljine, ve je
izabrala haljinu francukoga kroja od ljubiaste tkanine koja se prelijeva, a otvara se iznad
tamnozelene podsuknje. Oko vrata joj je namjestila maramu od muslina, poravnala ipkaste
volane na laktovima, izravnala skute preko obrua, pruila joj lepezu i duge svilene rukavice,
te je poslala u prizemlje kao to farmerova ena tjera kokoi. No Juliani se takvo ophoenje
inilo veoma ugodnim. Nije imala ni najmanju elju prepirati se s tom enom ili glumiti
gospodaricu slukinji.
Ah, u pravom trenutku, miledi. Hoemo li zajedno sii? Lucien je iziao iz svoje
sobe dok je prolazila. Jezik mu se lagano zaplitao, oi mu nisu bile fokusirane, a kretao se
pomalo nestabilno. Oko njega se irio vonj konjaka. Inae ne jedem za stolom mojega
bratia. Dosadno je, samo to je vino kvalitetno i njegov je kuhar pravo udo. Ali mislio sam
da bih trebao ukazati ast svojoj eni, eh? Nekako se suzdrano nasmijao tako da je
izbjegao napadaj kalja. Izvolite moju ruku, draga moja.
Juliana je prihvatila ponuenu ruku u tamnocrvenom taftu. Ba nitko ne bi mogao
prigovoriti ako sa svojim muem doe za stol. Ali kako e to uzrujati vojvodu od Redmaynea!
Nasmijeila se Lucienu. Moda bismo nakon veere mogli nasamo razgovarati, milorde.
Samo ako obeate da mi nee biti dosadno.
O, uvjeravam vas, gospodine, da vam neu dosaivati. Njezine su oi, gotovo u
istoj razini s njegovima, susrele i izdrale njegov odjednom otar pogled. Tada se nasmijeio
zlobnim smijekom.
U tom sluaju, miledi, bit e mi ast posvetiti vam malo vremena. Maknuo se
ustranu i naklonio kako bi ispred njega ula u sobu za primanje.
16. poglavlje
eorge Ridge je sjedio i zurio u svoju juhu od kornjaevine, drei se poput ovjeka
koji je pretrpio straan ok. Oko njega se buka i terevenka u krmi Shakespeares
Head pojaala do razularene razine dok su muterije slavnu juhu od kornjaevine
ispirale aama klareta. Skupina striptizeta radila je nasred prostorije, ali je George
jedva primjeivao njihove provokativne poze dok su svoje najintimnije dijelove razotkrivale
muterijama. Striptizete rade na principu gledaj-ali-ne-diraj, uzbuujui gledatelje do
mahnitosti, ali ne ispunjavajui obeanja to ih daje njihov nastup.
To je unosan posao i enama prijeti manja opasnost od boletina nego da se bave
konvencionalnom prostitucijom. No to nije djelovalo na Georgea. On vjeruje da mora dobiti
ono to plati, a ovu vrstu zabave smatra zamkom i prijevarom, kad su djevojke puzale
naokolo da bi pokupile novie to ih je dobacivala prekomjerno uzbuena publika, on im je
okrenuo lea u naglaenoj gesti odbacivanja. Prila mu je jedna od ena koja je podsuknju
podigla do struka. Gurnula mu je svoje spolovilo pred lice i ispruila ruku kako bi mu
pomilovala kosu. Udario ju je po ruci i opsovao je, napola ustavi sa stolice s prijeteim
pokretom.
Smrdljivi kurvin sine rekla je ena, prezirno iskrivivi usta. Gleda, ali ne plaa.
Proklet bio. Prezirno je pljunula u piljevinu kraj njegovih nogu i ljutito se udaljila, i dalje
drei podsuknju oko struka dok je traila nekoga tko e vie cijeniti njezin trud.
George je podigao svoj vr puna i iskapio ga, a potom je dosegnuo zdjelu na sredini
stola i kutlaom ponovno kositreni vr napunio mirisnim sadrajem. Popio je polovicu i
nastavio jesti juhu od kornjaevine.
Juliana je udana za vikonta! Spustio je licu tako da se uo zveket kad je udarila u
kositrenu zdjelicu jer je prvi put doista shvatio tu injenicu. U poetku nije mogao vjerovati
kad mu je konjuar u konjunici nonalantno rekao da radi za vojvodu od Redmaynea.
George mu je opisao dva mukarca koje je vidio s Julianom, a konjuar je rekao da su to
vojvoda i njegov brat, lord Quentin. Opis dentlmena boleljiva izgleda koji je tog jutra iziao
sa enama izazvao je prezirno izvijanje usana, pa je saznao da je to zacijelo bio vikont
Edgecombe, brati Njegove Milosti. Tada su uslijedile nevjerojatne rijei: Juer se oenio.
Doveo je svoju enu ovamo... siroto stvorenje!
enu! To mu se inilo nemoguim, ali konjuar je ledi Edgecombe opisao kao damu s
nezamjenjivo upadljivom kosom, rekavi da je via od prosjeka. Nije postojala nikakva
sumnja.
George ponovno uzme licu. Nema smisla potratiti skupu delikatesu. licom je pokupio
sve do zadnje kapi, a zatim je komadom kruha obrisao zdjelicu. Tada se zavalio na stolici i
mrzovoljno se zagledao u prljav zid. uo je smijeh i pljesak iza sebe. Kriom je pogledao
preko ramena, a zatim se urno okrenuo. ene su oito imale snoaj na stolu. Georgeu se to
inilo duboko uvredljivim. U Winchesteru nema takve pokvarenosti, pa ak ni u zloglasnim
etvrtima Portsmoutha gdje se na svakoj klupi u parku moglo vidjeti mornare s kurvama.
U tom bi trenutku otiao iz krme Shakespeares Head da nije naruio gusku poslije
juhe, vjerujui da bi dobra veera mogla smiriti neugodnu muninu u njegovu trbuhu. Ako je
Juliana doista udana za vikonta, onda se ne moe udati za Georgea Ridgea. Osim ako to nije
bilo lano vjenanje. Ta mu je misao pruila malo nade pa je tanjur peene guske koja je
plivala u vlastitoj masti doekao s vie entuzijazma no to se mogao nadati.
S uitkom je vakao, prstima kidajui meso, vrhom noa uzimajui krumpir, ne
obazirui se na mast to mu se cijedila niz bradu, dok je bez zadrke ispijao klaret iz boce to
ju je krmar spustio kraj njegova lakta. Vie nije ni uo raskalaena zbivanja iza sebe. Lano
vjenanje inilo mu se sve vjerojatnijim. Kako bi se Juliana za tako kratko vrijeme mogla udati
za vojvodina bratia? George nije znao mnogo o najviim aristokratskim krugovima, ali je bio
prilino siguran da se brakovi ne sklapaju tako hirovito. I nee oeniti ene bez imena, ak i
ako su otmjeno odgojene, to Juliana svakako jest. Dakle, to mora biti nekakva kurvinska
nagodba. Zacijelo su je prevarili ilegalnim obredom. To mu se inilo savreno razumnim jer je
teko mogao zamisliti da bi Juliana prodajom svojeg tijela zaraivala za ivot.
Osjeajui se neusporedivo vedrije, rukavom je obrisao bradu te naruio bocu porta i
porciju paklara. Juliana e morati biti zahvalna nakon to shvati kako je nepovoljan njezin
sadanji poloaj. On e, naravno, morati biti veoma velikoduan. Nema mnogo mukaraca
koji bi oenili bludnicu. To e svakako naglasiti Juliani. Osim toga, obeanje da e se ukloniti
sve sumnje po pitanju njezine umijeanosti u smrt njegova oca trebalo bi je natjerati da se
pokorava svim njegovim eljama.
Zlobno se nacerio i vilicom navalio na jelo od ribe sline jegulji, trpajui ga u usta dok
nije ispraznio posudu, a potom se bacio na kuhani puding s groicama.
Dva sata kasnije svladala ga je pospanost, ali je najprije provjerio sjedi li vrsto na svojoj
kesi i tek tada pustio da mu glava padne na stol. Uskoro je glasno hrkao usred ostataka svojeg
ruka. Nitko se na njega nije obazirao.
Vikont Edgecombe popio je gutljaj konjaka i promuklo se nasmijao dok je nakon ruka
zurio u svoju enu u njezinu salonu. Svakako, pokazat u vam grad, draga moja.
tucnuo je i jo se jednom nasmijao. Mogu vam pokazati neke zanimljivosti. Zaboga, da.
Iskapio je au i opet se nasmijao.
Juliana mirno ree: To se nee sviati Njegovoj Milosti.
O, ne, to je sigurno. Lucien je pokuao izotriti pogled, ali je samo kiljio. On e
to zabraniti, naravno. Namrtio se. Mogao bi postati pravi gnjavator, znate.
Ali vi niste pod njegovom kontrolom, zar ne, gospodine? Rairila je oi. Ne
mogu zamisliti da biste se pokoravali bilo ijim naredbama.
Obavijena platem, Juliana je sjedila u kutu fijakera i kroz prozor promatrala prizore dok
se vozilo zaustavljalo i opet kretalo ulicama krcatim kao da je sredina jutra. Glavne su
prometnice osvjetljavale lampe, ali kad su skrenuli u sporednu ulicu, jedina je svjetlost
dopirala od fenjera jednog bakljonoe koji je pratio dvojicu dentlmena koji su hodali s
rukama na drku maa.
Covent Garden je bio jednako ivahan kao i prethodne veeri. Vrata kazalita ve su bila
zatvorena jer je predstava poela, ali ih je fijaker odveo do stuba ispred crkve St. Paul i ondje
se zaustavio.
Juliana je vrsto stisnula plat oko sebe i izila. Lucien ju je pomalo nestabilno slijedio i
dobacio kovanicu koijau koji ju je, sudei po njegovu mrtenju, smatrao nedovoljnom
plaom.
Buna se skupina okupila ispred crkvenih stuba. Neki je ovjek svirao frulu, ali se jedva
uo uz raskalaene povike i pijane psovke dok se masa njihala i gurala.
to se ondje dogaa?
Lucien slegne ramenima. Kako bih ja to mogao znati? Poi pogledati.
Juliana je pola do ruba mnotva i podigla se na prste kako bi vidjela preko njihovih
glava.
Proguraj se naprijed Lucien joj ree kraj ramena. Uljudnost te ovdje nikamo
nee dovesti. Poeo se gurati kroz mnotvo, a Juliana ga je slijedila, nastojei ostati tik iza
njega da se prolaz ne zatvori. Sjetila se kako su Tarquin i Quentin raistili put kroz guvu
ispred kazalita, ali to se gotovo inilo kao arolija. Nikad nisu povisili glasove, niti se inilo
da se guraju. Lucien je divlje psovao i svojim se mravim tijelom probijao naprijed, a ljudi su
psovali njega. Nekako su stigli do prednjih redova mnotva.
Mukarac u gruboj radnikoj odjei stajao je na stubama, a kraj njega ena u koulji od
grubog platna i pregai, kose skrivene ispod marame. Ruke su joj bile vezane, a oko vrata je
imala povodac od konopca. Gledala je u tlo i pogrbila ramena kao da bi se mogla uiniti
nevidljivom. Mnotvo je zaurlalo kad joj je mukarac uhvatio bradu i primorao je da podigne
pogled.
Onda, kakva je ponuda? glasno je viknuo. Dobra je u kui. vrsta tijela... dobre
jake noge i iroki bokovi. Dodirivao je dijelove o kojima je govorio, a ena je zadrhtala i
pokuala se povui unatrag. No ovjek je zgrabio kraj povoca i opet je povukao naprijed.
Lucien se smijao s ostalima. Juliana ga je, obuzeta uasom, pogledala i na njegovu licu
vidjela tako pakosno uivanje da je osjetila muninu. to se dogaa?
Prodaja ene. Nije li oito? Lucien nije skretao pogled s prizora na stubama dok je
mu nabrajao dobre strane nesretne ene.
Odjednom je neiji glas zaurlao i nadjaao buku. Dosta si se zabavljao, Dick Begg.
Obavimo to ve jednom. Miiav se mukarac progurao do stuba i skoio do para. ena je
porumenjela do korijena kose i pokuala se okrenuti ustranu, ali je njezin mu ponovno
povukao povodac pa je mogla samo okrenuti glavu.
poniti taj okus, ali je pomisao da ovdje zatrai tako neto oito apsurdna.
ovjee, ono je Edgecombe! neiji je glas viknuo iz oblaka dima. Hej, stari moj,
to te dovodi ovamo? uo sam da su ti stavili okove.
Tri su mukarca vijugala prostorijom prema njima, a svaki je nosio pehar. Perike su im
bile nakrivljene, lica rumena od pia, kretanje izrazito nestabilno. Bili su mladi, ranih
dvadesetih godina, ali je razuzdan ivot ostavio traga na njihovim licima i istjerao mladost iz
krvlju podlivenih upalih oiju.
Lucien podigne ruku na pozdrav. Doite upoznati moju enu, gospodo. Ustao je s
klupe i s podrugljivom se formalnou naklonio kad je pokazao Julianu. Ledi Edgecombe,
dragi moji. Gospo, molim vas, napravite kniks za kapetana Franka Carsona, plemenitog
Bertranda Petersa i najsimpatinijeg meu njima, Freddiea Binktona. Prebacio je ruku oko
posljednjeg i zagrlio ga prije nego ga je vrsto poljubio.
Juliana je ustala i napravila kniks, osjeajui se smijeno u ovom okruenju, ali nije znala
kako bi se drukije ponaala. Tri su se mukarca glasno nasmijala i naklonila, ali je u svima
osjeala neprijateljsku radoznalost dok su je prouavali na slabom svjetlu.
Dakle, zato si se, dovraga, oenio, Lucien? pitao je kapetan Frank nakon to je
dovrio prouavanje Juliane. Mislio sam da si zaprisegnuti neenja.
O, obiteljski pritisci, stari moj. Lucien je namignuo i popio jo jedan gutljaj iz
svojeg pehara. Moj brati misli da e se tako izbjei skandal.
Na to su se svi ponovno nasmijali, a Juliana je opet sjela. Bilo je neeg neobjanjivo
uasnog u toj skupini. Koa joj se jeila od njih, a osjeala je njihove prikrivene poglede mada
se inilo da je ignoriraju jer ih je sve zaokupila neka kapetanova skandalozna pria. Pogledala
je prema vratima gdje je stajala elegantna dama, a iza nje je bio lakaj zadubljen u razgovor sa
zaobljenim dentlmenom sa starinskom nakovranom perikom.
Dok je Juliana gledala, postariji je dentlmen izbrojio pet kovanica u damine ruke. Ona
ih je predala lakaju koji je novac spremio u dep, a zatim je uhvatila dentlmena pod ruku te
su uli u krmu i popeli se klimavim stubama u stranjem dijelu toionice. Lakaj se naslonio
na dovratak i lijeno akao zube, promatrajui prolaznike.
ena je izgledala previe imuno da bi muterije traila na ulica, razmiljala je Juliana. I
svakako previe dobro odjevena da bi vodila muterije u stranju sobu ovog uasnog mjesta.
Mora pitati Lilly da joj to objasni.
Opa, gospo, vi ne pijete? s podrugljivim je uasom ustvrdio plemeniti Bertrand.
Lucien, Lucien, sramotno zanemaruje dragu damu.
Lucien se nacerio. Pokuao sam s koktelom, ali ini se da joj nije prijao. to vam
drugo mogu ponuditi, draga moja? Moda pivo? Porto?
Pun s mlijekom, molim lijepo, gospodine rekla je Juliana iji su se ivci razbudili
jer je shvatila da se na neki nain ele njome poigravati. Pogledala je naokolo i odmah
shvatila da ovdje nee dobiti nikakvu pomo. Jedan se par valjao po podu, a enine su noge
bile u zraku, njezini skuti podignuti oko glave, razotkrivajui je do struka. Juliana je osjetila
muninu. Odgurnula je klupu i ustala.
Ako biste me ispriali, milorde, boli me glava. Vani u uzeti fijaker.
O, ali ne elim vas ispriati Lucien je zaplitao jezikom, uhvatio je za ruku i
izmeu svojih pratitelja, ekajui trenutak za bijeg. Stigli su do ugla Little Piazze i ona je
zastala pred kioskom gdje su se prodavale opscene slike, a koji je vidjela kad je bila s
vojvodom. to mislite o ovome, gospodo? sa smijekom je upitala.
Okrenuli su se prema kiosku. Juliana je oslobodila svoje ruke i brzo se okrenula. Previe
brzo. Poskliznula se na nekakvom ljigavom blatu na kaldrmi i uhvatila se za ono to joj je bilo
najblie. Kapetan Frank se pokazao kao vrst potporanj, premda se od srca nasmijao njezinoj
nespretnosti. Kad je uspostavila ravnoteu, srce joj je divlje lupalo u prsima, a kapetan ju je
drao previe vrsto pa nije vidjela kako bi mogla pobjei.
Ja bih na borbu pijetlova rekao je Bertrand i uhvatio Luciena pod ruku. to
misli, Lucien? Ve se dosta dugo nismo kladili na ptice.
Tako mi svega, to je istina. Lucien se odmah predomislio. Kladim se da e moja
supruga u tome uivati. Nasmijeio se Juliani, a oi su mu bile pune pakosnog uivanja.
to kaete? Royal Cockpit ili kupalita, draga moja?
Na borbi pijetlova barem e zadrati svoju odjeu. I sigurno e moi izdrati okrutnost
ako bude drala oi zatvorene. Borba pijetlova, molim lijepo, gospodine. Uspjela je
namjestiti jo jedan bezbrian osmijeh i izvukla odreeno zadovoljstvo iz injenice da je
takvim odgovorom smutila svojeg mua.
Onda poimo! Bertrand je zaustavio fijaker. Poslije vas, ledi Edgecombe.
Ula je u mranu unutranjost, a ostali su se natisnuli iza nje uz mnogo smijeha. No u
njihovom se veselju osjeala otrina koja ju je ispunjavala strepnjom.
U Royal Cockpit, koijau. Lucien se nagnuo kroz prozor kako bi viknuo koje je
njihovo odredite. Koija je pucnuo biem i konji su krenuli prema St. Jamess Parku.
17. poglavlje
arquin se vratio u tri ujutro. Kimnuo je nonom vrataru koji mu je otvorio vrata i
zaputio se prema stubitu. ovjek je opet gurnuo zasune i vratio se u svoj sobiak
ispod stuba.
Vojvoda je uao u svoje odaje i skinuo kaput od zlatnog brokata. Njegov pospani
sobar skoio je sa stolice kraj praznoga kamina i pokuao prikriti zijevanje.
Dobra veer, Vaa Milosti. urno je preuzeo kaput svojeg poslodavca, istresao ga i
objesio u ormar. Nadam se da ste proveli ugodnu veer.
Sasvim ugodnu, hvala. Tarquin je pogledao prema ormaru sa skrivenim vratima,
pitajui se je li Juliana budna. Zacijelo je prije nekoliko sati otila na poinak. Sobar mu je
pomogao da se razodjene i pruio mu kuni ogrta. Vojvoda je sjedio za svojim toaletnim
stoliem i ureivao nokte dok se ovjek kretao po sobi, spremao odjeu, razmicao zastore oko
kreveta i pripremao krevet.
Hoe li to biti sve, Vaa Milosti?
Vojvoda je kimnuo i poslao ga na spavanje. Tada je proao kroz vrata u ormaru i tiho
uao u susjednu odaju. Nitko nije spavao u krevetu. Henny je tiho hrkala na lealjci. Juliani
nije bilo ni traga ni glasa.
Gdje dovraga...
O, zaboga, gospodine! Henny je skoila na noge kad je zaula njegov glas. Njezine
blijede plave oi bile su mutne od sna. Doista ste me prestraili. Drhtavom je rukom
tapala prsa.
Gdje je Juliana? Glas mu je bio otar, otresit.
Pa, ne znam, Vaa Milosti. Koliko sam shvatila, izila je s lordom Edgecombeom. Jo
se nisu vratili. Ali njegovo gospodstvo nikad ne ide spavati prije zore dodala je, poravnavi
svoju pregau i zavukavi pramen sijede kose pod kapicu.
Tarquinona prva reakcija bila je bijes koji se odmah pomijeao sa strahom. Juliana ne
moe imati pojma o tome gdje i kako Lucien trai svoje uitke. Previe je naivna kad je rije o
urbanom svijetu da bi uope zamislila takve stvari. Upravo je zbog te njezine naivnosti
vjerovao da e biti podatno orue u njegovom planu. Sad je upravo ta naivnost u kombinaciji
s njezinim prkosnim duhom vodi u uase Lucienova svijeta. Moda je pogreno izabrao.
Moda je trebao ukljuiti enu koja se snalazi u svijetu, koja bi otvorenih oiju ula u
poslovnu nagodbu. Ali takva ena ne bi bila djevica. A kurva ne moe biti majka nasljednika
Edgecombea.
No izabrao je i sad mora snositi posljedice. Vjerovao je da e moi prekinuti njezine
vragolije s Lucienom, ali nije oekivao da e biti tako brza. Zapamtit e tu lekciju.
Je li sve u redu, Vaa Milosti? Henny je zvuala zabrinuto i njezine su se rijetke
obrve namrteno skupile dok je promatrala vojvodino gnjevno lice. Ako sam pogrijeila...
Dobra eno, jasno da niste otresito ju je prekinuo. Vi niste zadueni za uvanje
ledi Edgecombe. Moete poi spavati. Noas vas nee trebati.
Henny je izgledala pomalo sumnjiavo, ali je napravila kniks i izila. Tarquin je neko
vrijeme stajao i noktima lupkao po stolu, mrko stisnutih usta.
Okrenuo se na peti i vratio u svoju odaju, zbacio kuni ogrta i brzo se odjenuo u obine
hlae od jelenje koe, izme i tamni kaput. Ma kojim se opasao nije nikakva igraka, a i
njegov tap sadri otricu. Ponovno je siao u prizemlje, a zbunjeni noni vratar urno je
otvorio vrata.
Zna li kad su izili lord i ledi Edgecombe?
Ne, Vaa Milosti. Catlett je rekao da su izili prilino rano, prije Vae Milosti.
Vojvoda je proklinjao vlastitu glupost. Zato se prije nego je iziao nije sjetio provjeriti je
li ona u svojoj sobi? Posve ju je podcijenio kad je njezin prkos smatrao tek inatom jedne
kolarke.
Iziao je iz kue i pozvao bakljonou koji je stajao u vei na suprotnoj strani ulice i kraj
nogu imao ugaenu petrolejku. Momak se razbudio i dotrao preko ulice. Kamo idete,
milorde?
U Covent Garden. To e biti Lucienova prva, a vjerojatno i posljednja stanica
veeri.
Momak je hitro uredio stijenj svoje lampe i potom je upalio. uti je sjaj stvarao
osvijetljenu stazu dok je momak urio uz vojvodu, trkarajui kako bi mogao pratiti
Tarquinove brze i nestrpljive korake.
Juliana je gutala svjei zrak St. Jamess Parka, pokuavajui iz nosnica izbaciti smrad
krvi. Meutim, nije se uspijevala osloboditi slika. Premda je uglavnom oi drala zatvorene,
njezin u unutranji vid muile osakaene i izmrcvarene ptice koje su nepomino leale u
piljevini, okruene krvlju natopljenim perjem. Jo uvijek joj je u uima odzvanjao zagluujui
urlik dok je divlje klaenje postajalo sve mahnitije sa svakim novim purom pijetlova, sa
srebrnim ostrugama na nogama, koji su sputali u ring. U pamenje su joj e usjekla otvorena
usta koja su vritala ohrabrenju i psovke, od pia crvene oi ispunjene pohlepnom
okrutnou, zapanjujua odlunost pijetlova koji su se borili do smrti ak i kad su bili smrtno
ranjeni, pa se prvi put u ivotu prestraila da e se onesvijestiti.
Nekako je izdrala, svjesna Lucienovih brzih pogleda prema njezinom smrtnom bljedilu,
zatvorenim oima. Nije mu kanila priutiti zadovoljstvo da vidi kako ju je slomio taj grozni
prizor. Njegove su upale oi postajale sve zlobnije kako se odvratni dogaaj razvijao. Bila je
neodreeno svjesna injenice da brzo gubi novac. Bertrand mu je veselo pruio aku kovanica
kad je Lucien izvrnuo svoje prazne depove i estoko opsovao. No tek kad se etvrti par
pijetlova etrdeset pet minuta meusobno razdirao, a krv i perje zasipali publiku u donjim
Piazze, glasno ciei kao kad se kolju svinje. Juliana je zadrhtala i kosa joj se nakostrijeila. Iz
straare je izletjela neka ena odjevena samo u tanku koulju. Za njom je dojurio ovjek koji
je mahao tapom. Njegovo je lice izraavalo bijes, a njezino uas. Juliana je ekala da netko
intervenira, ali nitko se nije obazirao na enu dok je vijugala i skrivala se kroz guvu,
nastojei pobjei od tapa.
Prljava kurva, opet izvodi svoje trikove ree Bertrand, cerei se. Drolje misle da
se mogu nekanjeno izvui ak i s umorstvom.
Dakle, to je uinila? pitala je Juliana, a oi su joj plamtjele pod treperavim
naranastim svjetlom baklji i petrolejki.
Bertrand slegne ramenima. Odakle bih ja to znao?
Varala je, najvjerojatnije ree Frank. Sve one to ine. Varaju svoje muterije,
varaju svoje svodnike, varaju vlasnice javnih kua. Svima im s vremena na vrijeme treba
boravak u Bridewellu. To ih malo potrese.
Juliana je progutala svoj bijes. Time bi ih samo zabavljala. Mora postojati neki nain da
se poprave uvjeti pod kojima se te ene prodaju. Razumjela je da im je to jedini dostupni
nain zaraivanja za ivot... razumjela je to zahvaljujui vlastitom gorkom iskustvu. Ali
zasigurno ne moraju biti tako ranjive pred nemilosrdnom pohlepom onih koji ih
iskoritavaju.
Odluna ju je ruka vodila prema nekoj krmi ija su vrata bila otvorena prema ulici, a
iznutra su se prosipali raskalaeni pijani glasovi zajedno sa svjetlou i oblakom duhanskog
dima.
ena nagih grudi prila im je njiui bokovima i nosei pladanj pun vreva piva. to
mogu uiniti za vas, gospodo? Namignula je i jezikom dotaknula usne na hitar, sugestivan
nain.
Pivo, curo! ree Bertrand i s nepotrebnom je estinom pljesne po stranjici tako da
joj se pladanj zatresao u rukama i pivo se prolilo. Nespretna drolja ree i nehajno slegne
ramenima, a potom izvue klupu ispod jednog od dugih stolova.
Juliana je sjela s ostalima. Oednjela je i pivo e joj dobro doi. S druge strane prostorije
se kroz promukli amor ulo izvikivanje oklada, a zatim psovke i uzvici dok su se bacale
kockice. U sveopoj se galami osjeala otra zajedljivost, ratoborni ton zbog kojeg joj se
nakostrijeila kosa na zatiljku u iekivanju nasilja koje je kljualo tik ispod povrine naoko
uzbudljivog veselja.
Pred njom se uz tresak naao vr piva. Ono to se prolilo zavrilo joj je u krilu, ali je
odavno tijekom ove grozne veeri prestala brinuti za svoju odjeu. Ako su zaprljana
podsuknja i mrlja od piva na haljini najgore to e se dogoditi, smatrat e se sretnom.
Zahvalno je popila nekoliko gutljaja.
Nekoliko minuta kasnije, kad se inilo da su njezini pratitelji zaokupljeni klaenjem o
moguim dimenzijama mlake prolivenog piva, ustala je i pokuala neopazice mugnuti.
Lucien je naglo ispruio ruku i uhvatio joj zapee. Spustila je pogled na mrave bijele
prste neodreeno se udei njihovoj snazi. Tako ju je stiskao da joj je taj dio koe ostao bez
kapi krvi. Kamo ste krenuli, gospo? pitao je zajedljivim tonom, zapliui jezikom.
U poljski zahod mirno je odgovorila. Boli me ruka.
Nasmijao se i pustio joj zapee. Straga je, treba proi kraj kuhinje. Nemoj se dugo
zadrati.
Juliana se probijala kroz prostoriju. Gotovo na svakom koraku zaustavljali su je pijanci i
kockari, ali je izbjegavala kontakt oima i s prezirom gurala od sebe ruke koje su je grabile.
Zahod se nalazio u ograenom stranjem dvoritu i Juliana nije vidjela kuda bi mogla
pobjei. Borila se sa svojim skutima u smrdljivom mraku, a glava ju je boljela od buke, dima i
silnog umora. Kako e pobjei? Lucien bi uivao u onemoguavanju svakog pokuaja, a
prijatelji bi mu rado pruili podrku. Ne isplati se riskirati ponienje poraza i Lucienova
zlobnog uivanja.
Trenutak je zastala na ulazu u krmu prije nego je ponovno ula u toionicu. Lucien je
gledao vrata, ekajui da se pojavi. Pozvao ju je zapovjednikom kretnjom i nesigurno ustao
kad mu je prila. Igrat emo rekao je i uhvatio je za lakat. Vi ete stajati kraj mojeg
ramena, gospo, i smijeiti se kockicama.
Juliana nije vidjela izlaza pa je silom na lice navukla smijeak vedre popustljivosti i pola
s njima do stola za kockice. Doekani su prilino neprijateljskim pogledima, ali su im ipak
nevoljko napravili mjesta. Juliana je zijevnula i zanjihala se od iscrpljenosti dok je sa svakim
bacanjem kockica uzbuenje raslo. Lucien je sve vie zaplitao jezikom. Nezdravo se rumenilo
isticalo na njegovom zelenkastom bljedilu, a oi su mu gorjele grozniavim sjajem dok se
razina tekuine u boci konjaka to ju je drao sve vie sputala.
U poetku je pobjeivao pa se, ohrabren time, poeo sve neumjerenije kladiti. Kako se
sve vie uzbuivao, tako su rasli njegovi gubici. Sav je vlastiti novac izgubio u borbi pijetlova i
sad je potroio ono to mu je Bertrand pozajmio, a potom je na stol bacio svoj sat, prsten i
burmuticu prije nego je preao na zadunice to ih je s nehajnom impulzivnou bacao na
stol. Juliana je osjeala silnu pospanost, ali je ipak shvatila da ostali igrai nisu zadovoljni tim
narkanim papiriima, a na koncu je jedan s gnuanjem izjavio: Ako ne moe igrati s
robom ili novcem, ovjee, ja vie neu bacati. Nemam nikakve koristi od obeanja.
Da, to e ovjeku komad papira kad eli kupiti pivo? Glasovi su postajali glasniji i
lica su se natisnula oko stola, a svi su bijesno gledali Luciena.
Neka vas sve nosi vrag proklinjao ih je. Moje su zadunice vrijedne kao zlato,
kaem vam. Iza njih stoji Njegova Milost, vojvoda od Redmaynea. Ujutro ih odnesite u
njegovu kuu u Albermarle Streetu i on e vam platiti s kamatama.
Tko eli ekati do jutra? Oko stola se rogoborilo i jedan je ovjek napola ustao.
Imao je masivne ake sline malju, a jedno mu je oko bjealo tako da je dodatno pojaavalo
prijetnju dok je pijano kiljio. Plati, milorde podrugljivo je naglasio inae u ti skinuti
kaput s lea.
Lucien je pokuavao izvui svoj ma, ali je kapetan Frank Carson prvi odgurnuo svoju
stolicu i skoio na noge s maem u ruci. Usuuje se vrijeati ast jednog dentlmena!
zaurlao je, a oi su mu kolutale dok se muio kako bi ih fokusirao. Odgovarat e za to!
Zamahnuo je preko stola. Krupan se ovjek odmaknuo iznenaujue okretno, a svjetlost
svijea bljesnula je na otrici kratkog maa. Neka je ena vrisnula i mnotvo u toionici
natisnulo se blie, a neki su se popeli na stolice da bi bolje vidjeli.
Juliana se posve razbudila. Hitro je pogledala prema vratima, primamljivo otvorenima.
No eljni su se gledatelji gurali iza njih i stisnuli je uz rub stola. U prostoriji je vladalo runo
raspoloenje. Lucien i njegovi prijatelji, s isukanim maevima, suoili su se s pravom vojskom
nitkova koji su mahali noevima. Kockice su leale zaboravljene nasred stola, a raskalaena je
buka utihnula kad je uslijedio trenutak iekivanja.
Freddie Binkton prekinuo je zloslutnu napetost. Bili su beznadno u manjini, a gledatelji
su im onemoguavali uzmak. Dakle, nemojmo brzati rekao je i nervozno se nasmijao.
Lucien, stari moj, sigurno kod sebe ima neto za to moe dobiti malo gotovine. Svi
moemo neim doprinijeti. Potapao je svoje depove kao da moe stvoriti kovanice u
njihovim dubinama.
Ja bih dao svoj sat ree Bertrand, ali je alosno dodao ali sam ga izgubio kad
sam se kladio na onog prokletog crvenog pijetla... nije imao vie duha od cendravog janjeta.
Predao se bez borbe... ostao sam bez sata... vrijednog ak pedeset gvineja... izgubio sam ga u
triavoj okladi u deset funti. Glas mu je zamro kad mu je pozornost odlutala, a ma u
njegovoj ruci se spustio.
Kao da pristaje na primirje, skupina nitkova spustila je svoje noeve, njihov se agresivni
stav opustio dok su zurili u Luciena, ekajui odgovor.
Lucien je, vrsto stisnutih usta, pogledao naokolo, a puls mu je pulsirao u
sljepoonicama i isto se grozniavo rumenilo pojavilo na njegovu licu, dreavo poput boje na
licu klauna. Juliana mu je stajala sasvim blizu i osjeala kako iz njega zrai divlji bijes
pomijean s kiselkastim vonjem straha i znoja. Njegov je pogled pao na nju, a ona je
ustuknula, instinktivno se nastojei stopiti s ljudima oko sebe. Neto je odjednom bljesnulo u
svijetlim smeim oima i on se polako i zlokobno nasmijeio.
O, vjerujem da imam neto za prodaju rekao je jedva pomiui usne.
Ne! apnula je Juliana i rukom se uhvatila za vrat kad je shvatila to kani. Ne, ne
smijete!
O, ali vjerujem da smijem, gospo vedro je rekao. Supruge su imovina svojih
mueva. Vi ste moji i mogu s vama initi to god elim. Trebalo bi vam biti drago da ste od
koristi, draga moja. Opet je naglo ispruio ruku i bolno joj stisnuo zapee. Neka mi
netko donese komad konopca. Moramo to obaviti kako se prilii.
Ma daj, Lucien, to nije u redu mrmljao je Frank, napola se ispriavajui. S
nelagodom je pogledao Julianu, a ona je samo zurila u njega, tako uasnuta da nita nije
vidjela.
Nemoj biti takva baba ree Lucien i muiavo se namrti. Nije na tebi da govori
to je ili nije u redu kad je rije o mojoj eni. Ah, konopac. Uzeo je konopac to mu ga je
pruio nacerem konjuar, te napravio petlju tako da dobije povodac. Evo, gospo. Sagnite
glavu.
Ne! Juliana se odmaknula od njega, podjednako uasnuta zlom utjelovljenim u
iscerenom licu nalik kosturu i njegovom namjerom. Netko joj je uhvatio ruke i stegnuo ih iza
nje tako da je bila primorana stajati mirno. Lucien, jo uvijek s onim otrovno iskeenim
licem, grubo joj je navukao povodac preko glave. Ruke su je gurale i vukle na stol. Borila se, a
njezin je bijes nadjaao uas koji ju je obuzeo. Udarala je nogama i grebla, ozljeujui noge
na rub stola dok su je gurali i vukli prema gore. No unato njezinom otimanju, uspjeli su je
dalje vikontesa Edgecombe. Jo uvijek je pod zatitom vojvode od Redmaynea. Dragi Boe, je
li pod njegovom zatitom?
Petsto gvineja rekao je Lucien i okrenuo se Georgeu s jo jednim od svojih divljih
izraza lica. Dakle, gospodine, to je doista lijepa ponuda. Ali ona je vrhunska roba, a vi
imate dobro oko.
inilo se da ga George nije uo. Zurio je u Julianu, nastojei je snagom volje primorati da
ga pogleda. Ali ona je bila nepomina i zurila je ravno naprijed. Ispruio je ruku da joj
dotakne gleanj, ali se nije pomaknula.
Nudi li tko vie od petsto gvineja za moju dragu enu, ili e je ovaj dentlmen dobiti?
veselo je viknuo Lucien. To je dobra cijena, kaem vam.
Ima trenutaka, Edgecombe, kad ak i mene iznenauje dubinom svoje izopaenosti.
Miran je glas presjekao raskalaeno raspoloenje kad je vojvoda od Redmaynea stigao s
vrata gdje je ve nekoliko minuta nezapaen stajao.
Nona mora ju je tako zaokupila da Juliana trenutak nije reagirala. Tada su se jasni
tonovi spasa probili kroz njezin trans. Polako se okrenula, zaboravivi Georgea u bujici
olakanja i nevjerice. Doao je po nju.
Tarquin... To je vie bila molba nego tvrdnja, kao da se jo uvijek ne usuuje
vjerovati da je on ondje.
Ovdje sam potvrdio je. Njegov je glas bio milovanje, blagi melem umirenja za
njezinu izmuenu duu. Obuhvatio ju je pogledom sivih oiju koje su sve vidjele i tada se
okrenuo Lucienu.
Lucien je ustuknuo kad se na njemu zaustavio plamtei pogled njegovog bratia. Mii
se trzao u vojvodinu obrazu, ali nita nije rekao, ve je samo jednom stegnutom akom
udarao u dlan druge. Tada je, veoma polako, podigao aku i gotovo njeno, inilo se
dotaknuo Luciena u vrh brade. Vikont je bez glasa pao unatrag u mnotvo.
Tihi je amor prostrujao mnotvom kad je vojvoda polako preao pogledom po
okupljenim ljudima. Odjednom je opaka otrica bljesnula na kraju njegovog tapa. I dalje
nita nije govorio, ali se mnotvo povuklo unatrag, a dva ovjeka koji su drali Julianine
glenjeve maknuli su se od stola.
George Ridge proisti grlo. Nije znao to se tu dogaa, ali je vidio da mu eljena nagrada
izmie iz ruku. Pridolica se naglo okrenuo na taj zvuk, a George se lecnuo pred prodornim
pogledom, hladnim i smrtonosnim poput vrha strelice. Oborio je pogled u nesvjesnoj
pokornosti pred tom nepoznatom, ali daleko monijom silom.
Tarquin se opet okrenuo Juliani. Podigao je ruke i spustio je sa stola. Maknuo je povodac
i bacio ga u mnotvo.
Oi su mu ostale iste kao kad je gledao Luciena, hladne i opasne, ali joj je dotaknuo kosu
i maknuo joj pramen s ela. Dugim je prstima lagano preao po njezinu obrazu. Jesi li
povrijeena?
Odmahnula je glavom. Govorila je jedva aptom, ali je uspjela iskreno rei: Povrijeen
je samo moj ponos.
Iznenaenje je bljesnulo u njegovim oima, ublaivi otrinu njegova pogleda. Svaka
druga ena prepustila bi se suzama i histeriji. No Juliana je jedinstvena. Moe li hodati?
Koljena su joj nekontrolirano klecala, ali neto u njegovu pogledu dalo joj je snage da
kae naravno, mada se uhvatila za njegovu ruku. Nekako je stavljala nogu pred nogu dok je
razularena rulja uzmicala. Tada su se nali vani. Zora je svanjivala i neobina je tiina vladala
na Piazzi i trgu. Nekoliko je osoba spavalo pod stupovima, dvije su drolje stajale u nekoj vei,
pile pivo i zijevale. Povik i tresak uo se iz kavane Toma Kinga, a zatim je neki ovjek izletio
kroz vrata i pao u jarak gdje je ostao leati, steui kamenu posudu dina.
Vojvoda je podigao prst i fijaker se pojavio kao nekom arolijom. Tarquin je bez
oklijevanja gurnuo Julianu u vozilo tako da joj je stavio ruku ispod stranjice i odmah uao za
njom, gotovo u istom pokretu. S treskom je zatvorio vrata.
Juliana prvi put tijekom nekoliko sati nije osjetila stravu. Mrana, pljesniva unutranjost
koije bila je pravo utoite, privatno i posve zatieno. Slabana siva svjetlost dopirala je
kroz prozor tako da je vidjela vojvodino lice dok joj je sjedio suelice i zamiljeno je
promatrao u tiini.
O emu razmilja? Glas joj je zvuao slabano, kao da su je nona zbivanja posve
liila snage.
O mnogoemu odgovorio je i vrhovima prstiju preao po svojim usnama. Da si
ti najperverznija, najtvrdoglavija, najupornija cura s kojom sam u ivotu imao posla.... Ne,
dopusti da zavrim s odgovorom na tvoje pitanje. Podigao je ruku kad je Juliana ogoreno
otvorila usta. Da je Lucienova izopaenost veeras nadmaila ak i moja oekivanja; i,
najvanije od svega, da ti nikad nisam smio dopustiti da ga upozna.
Znai, ao ti je to si osmislio onu demonsku aradu?
Ne, nisam to rekao. Ali duboko alim to sam upleo tebe.
Zato?
Tarquin nije odmah odgovorio. Bilo mu je navrh jezika da jednostavno kae da ona nije
stvorena za tu ulogu, nije dovoljno posluna. Vjerovao je da bi samo nekoliko sati ranije tako
odgovorio. Ali neto mu se dogodilo kad ju je vidio na onom stolu, izloenu znojnim,
poudnim, pokvarenim pogledima opakog londonskog podzemlja. Kad je vidio kako po
njezinoj svjeini, jednostavnosti, uroenoj iskrenosti mentalno eprka ona pokvarena rulja,
spoznao je bijes kakav nikad ranije nije osjetio. A na njegovu nelagodu i zbunjenost, taj je
bijes bio podjednako usmjeren na njega samoga kao i na Luciena.
Zato? ponovila je Juliana. Zar nisam dovoljno dobra za drabu, milorde
vojvodo? Kako se njezina strava povlaila, tako je rasla gorina. Na odreenoj je razini
Tarquin jednako kriv za ono odvratno zlostavljanje kao i Lucien. ao mi je to sam te
noas izloila takvoj neugodnosti. Zubima je ljutito otrgnula koicu oko nokta.
Tarquin se nagnuo naprijed i maknuo joj ruku s usta. Drao ju je u svojem toplom dlanu
i ozbiljno je promatrao u svjetlosti praskozorja. Spreman sam preuzeti veliki dio krivnje za
noanja zbivanja, Juliana, ali i ti snosi dio odgovornosti. Odluila si se udruiti s
Edgecombeom kako bi se meni osvetila. Moe li to zanijekati?
Potenje ju je primoralo da odmahne glavom. Ali to si drugo od mene oekivao?
Ozlojeeno je pitanje izmamilo njegov tihi smijeh. O, oekivao sam da bude dobra i
posluna, da meni dopusti da znam to je za tebe najbolje. Glupo s moje strane, nije li?
Veoma. Juliana je pokuala izvui ruku, ali je vre stisnuo prste oko njezinih.
18. poglavlje
arquin se probudio uz sunevu svjetlost koja je prodirala kroz zastore oko kreveta.
Pokrivai su bili odmaknuti, a njegovo se nago tijelo predivno razbuivalo pod
vlanim, lepravim milovanjima na njegovim preponama. Julianina je koa bila
topla uz njegovu, njezina mu je kosa milovala trbuh, a dah zagrijavao unutranju
stranu bedara. Njezini su prsti bili jednako marljivi kao i usta, a on je zatvorio oi na valu
ushienja, preputajui se uitku. Rukom je prelazio po oblinama njezina tijela, milovao joj
donji dio lea, gladio joj stranjicu, prstima etao po njezinim bedrima. Osjeao je kako
njezina koa podrhtava pod njegovim prstima i nasmijeio se.
Pomogao joj je da se razodjene i stavio je u krevet kad je ve svanula ruiasta zora, a do
trenutka kad se sam razodjenuo kako bi joj se pridruio, ona je ve spavala poput iscrpljenog
djeteta, spustivi obraz na ruku. Zavukao se kraj nje, pitajui se zato je odluio dijeliti njezin
krevet samo radi spavanja kad ga u susjednoj sobi eka vlastiti.
Drao se pravila da nikad ne provede cijelu no sa svojim ljubavnicama, ali u Juliani je
bilo neeg tako primamljivog. Duboko ravnomjerno disanje, tamni polumjesec to su ga
njezine trepavice stvarale na blijedim obrazima, sitne pjegice na njezinu nosu, poloaj nagog
ramena na jastuku, svjetlucava kaskada kose koja se izvukla ispod none kapice obrubljene
ipkom. Nije mogao odoljeti pa se zavukao ispod pokrivaa kraj nje, a ona se promekoljila i
priljubila uz njega poput malene ivotinje koja trai toplinu i sigurnost.
Zaspao je smijeei se i probudio se s istim smijekom. Sad ju je lagano pljesnuo po
stranjici. Mignonne, doi gore.
Juliana je podigla glavu i okrenula se na trbuh kako bi ga pogledala. Zato?
Odgurnula je kosu lica i uputila mu upitni smijeak.
Jer e mi uskoro oduzeti mukost odgovorio je.
Juliana je promijenila poloaj i ispruila se na njemu, ustima mu milujui vrat, vrtei
preponama iznad njegovih. Bolje? promrmljala je uz njegovo grlo.
Lijeno je izvio bokove i uao u nju dok je leala na njemu. Gledao je kako se u njezinim
oima pojavljuje iznenaenje, ali ga je odmah zamijenio izraz uivanja. Ovo je drukije.
Kimnuo je. Ako klekne, vidjet e da moe biti jo bolje.
Juliana se podigla na koljena. Dahnula je kad je osjetila promjenu i polako kruila
tijelom oko njegovog tvrdog spolovila. Lagano mu je vrhom prsta dotaknula ukruene
bradavice, prouavajui mu lice kako bi vidjela njegovu reakciju, tiho se nasmijala kad je
zastenjao od uitka.
Je li dobar osjeaj kad ovo inim, milorde? Podigla se na koljenima, a zatim se
polako opet spustila, izvijajui lea kad je rukama uhvatila svoje glenjeve. Njegov je ud
pritiskao nutrinu njezina tijela i ona je odjednom izgubila zanimanje za Tarquinovu reakciju
kad ju je zapljusnuo val velianstvenih osjeta. Kriknula je, tijelo joj se napelo poput luka, a
gotovo neizdrljiva napetost rasla je u sve uim krugovima.
Tarquin je nepomino leao, svjestan da joj ne treba njegova pomo da bi dosegnula
vrhunac. Promatrao ju je kroz napola zatvorene oi, uivajui u bezazlenoj iskrenosti njezine
radosti. Kad je ponovno kriknula, uhvatio je njezine bokove i vrsto je drao dok se njihala na
njegovim bedrima sa svakim valom svojeg orgazma.
Ali to je s tobom? dahnula je kad je uspjela progovoriti, a suze radosnice blistale
su joj u oima. Zar sam te ostavila za sobom?
Ne zadugo tiho je obeao. Krajnje osjetljivo sredite njezina tijela bilo je otvoreno
za njegov dodir i on je njeno svirao na njoj dok se Juliana pomicala na njemu i oko njega.
Zubima je uhvatila jezik dok se koncentrirala na uitak svojeg ljubavnika, potisnuvi vlastiti
koji je postao manje vaan. No kad je jo jednim, gotovo leernim pokretom uronio duboko u
nju, ponovno ju je iznenadila nagla, vrela bujica ekstaze koja je topila miie i snagu kao da
su maslac na suncu.
Stezao joj je bokove tako da su mu prsti utonuli duboko u raskone obline, drei je kao
da je ona njegovo jedino sidro u olujnome moru senzualnog blaenstva. Kad je zavrilo i on je
postao svjestan linija i kontura svojega tijela na madracu, trunaka praine u zrakama sunca
koje su prodirale izmeu zastora, povukao ju je tako da se ispruila na njemu, milovao joj
vlana lea dok se njegov ud u njoj polako smanjivao.
to je to u ovoj eni da ga moe tako transportirati? Natjerati ga da zaboravi sve osim
ljepote njihovog sjedinjavanja? Zato je tako silno eli zatititi, uiniti je sretnom? Ima
trideset dvije godine, od djetinjstva je zaruen sa savrenom partnericom enom koja e mu
biti supruga, ali nee prigovarati zbog njegovih ljubavnica. Sa enom kojoj su poznata pravila
njihovih drutvenih krugova. Sa enom koju eli oeniti. Zato mu se ta injenica odjednom
ini tako neugodnom? Kad pomisli na dobro ureene godine u budunosti, osjea se
mrzovoljno i deprimirano. Ali zato? On i Lydia su dvoje odraslih ljudi koji znaju to oekuju
jedno od drugoga. Njegov e se brak pridravati pravila svih uspjenih veza. Daje ljudima ono
to oekuju od njegovog novca, poloaja i utjecaja i vodi rauna o tome da zauzvrat dobije
ono to treba dobiti.
Ranije je to uvijek funkcioniralo, ali ne funkcionira s Julianom. Bio je uvjeren da bi druga
ena u njezinu poloaju objeruke prihvatila mogunost da dobije titulu i udobnost do kraja
ivota. Ali ne i Juliana. Nju ne zanima ono to joj on moe ponuditi. ini se da eli neto vie.
eli neto od njega. Neto daleko vanije od materijalnih stvari. Ta je misao djelovala na
njega, ispunjavala ga nemirnim uzbuenjem. Iz nje izvire ova iznenadna nestrpljivost pomno
razraenom budunou.
Dok je drao to dugo puteno tijelo, osjeao pogled zelenih oiju na svojem licu, dok su
ga pramenovi crvene kose kakljali po nosu, duboko u sebi shvatio je da mu za osobnu sreu
nedostaje neto fundamentalno. Dri to u rukama, ali ne moe uiniti svojim. Nije znao kako.
Utjelovljeno je u Julianinu neobinom, vatrenom, otvorenom duhu, a on ne zna kako da ga
zarobi. Ne razumije Julianina pravila.
Naglo se pribrao. Juliana je neto novo, rekao je sebi dok je, zasiena i zadovoljna,
kratko zadrijemala na njegovim prsima. Pobrkao je njezinu neobinost s neim dubljim to se
ne moe imenovati. Ona je mlada i svjea. Njezin ga duh zabavlja, njezina strast u njemu
izaziva ganue. Njezina hrabrost i odlunost takoer na njega djeluju. Uz malo sree, bit e
majka njegovog djeteta. U najboljem od svih moguih svjetova ostat e njegova ljubavnica i
odgajat e njegovo dijete. Tu nema mjesta nema potrebe za dublje, neizrecive emocije.
Juliana se promekoljila i otvorila oi. Pospano mu je poljubila vrat. Zaboravila sam
spomenuti da je George Ridge noas bio u krmi.
Ruka mu se zaustavila na njezinim leima. Zaboga! Kako si, za ime svijeta, mogla
zaboraviti takvo to?
Imala sam mnogo drugih briga rekla je, sjela i maknula kosu s oiju. A tada sam
postala tako nesigurna na nogama i sve mi je isparilo iz glave.
Valjda je to razumljivo. Lijeno je posegnuo za jednom punom dojkom, obuhvativi
je dlanom tako da je vrhom prsta kruio po bradavici. Je li te vidio?
Teko sam mu mogla promaknuti kad sam stajala na stolu s konopcem oko vrata.
Zadrhtala je i odmaknula se od njegove ruke, naglo rekavi: ini se da nisam raspoloena
za dodire.
Tarquin je odmah spustio ruku, a njegovo se lice naglo ukoilo od gnjeva. Lucien e
platiti za ono to ti je uinio gnjevno je obeao. Kad se vrati u kuu, platit e. Naglo
je ustao i poao do prozora, zagledavi se u vedro jutro.
Juliana je promatrala njegova ukoena lea i lagano zadrhtala pred silnim gnjevom to
ga je u njemu osjeala. Nije mogla znati koliki je dio toga gnjeva usmjeren na njega samoga.
Preboljet u to rekla je. Maloas je to bio samo prolazni trenutak. Zgrbila se na
krevetu, zatitniki prekriivi ruke na prsima. Svega sam se sjetila... borbe pijetlova, prije
toga prodaja one ene, i din...
Din? uzviknuo je i okrenuo se prema njoj, na kratko zaboravivi na gorka
predbacivanja samom sebi. Lucien ti je dopustio da pije din?
Primorao me. Nisam znala o emu je rije. U oima joj je bljesnula uvijek spremna
vatrena ud.
Tarquin je to u sebi dodao raunu to ga mora izravnati sa svojim bratiem i mirno
rekao: Vratimo se na Georgea Ridgea. Prepoznao te?
Juliana kimne, prihvaajui promjenu temu kao neku vrstu isprike. Sigurno, jer je za
mene ponudio petsto gvineja.
Tarquin se namrtio. Stajao je kraj kreveta s rukama na bokovima, drei se staloeno
kao da je potpuno odjeven, a ne posve i predivno nag. to si uinila?
Nita pomalo je odsutno rekla, posve smuena njegovim izgledom, oima gutajui
vitko tijelo, razigrane miie, duga vrsta bedra. Njegovo je spolovilo mirovalo, ali dok je
njezin pogled poivao na njemu, trgnuo se i podigao kao da odgovara na neizgovorenu elju.
inilo se da Tarquin toga nije svjestan. Kako to misli, da nita nisi uinila? Sigurno si
na neki nain reagirala.
Juliana je ispruila ruku i dotaknula ga, jezik joj je provirio izmeu usana, a elo joj se
lagano namrtilo od koncentracije.
Tarquin je koraknuo unatrag i sa smijekom primijetio: Mislim da bih trebao navui
kuni ogrta ako elimo voditi razuman razgovor. Okrenuo se i podigao ogrta s lealjke.
Juliana je uivala u promatranju njegovih lea, nakupini tamnih dlaica u donjem dijelu koje
se suavaju prema dolje i nestaju u rascjepu izmeu vrstih guzova. eljela je prstima kliznuti
izmeu njegovih bedara i ve je kanila skoiti s kreveta, ali on je prebacio ogrta oko ramena,
zavukao ruke u rukave i odluno vezao pojas prije nego se okrenuo prema krevetu.
Juliana nije uspjela prikriti svoje razoaranje. Tarquin se tiho nasmijao. Polaskan sam,
mignonne. Ti doista zna kako se mukarcu daje kompliment.
To nije bilo laskanje uzdahnula je, ponovno se promekoljivi ispod pokrivaa.
Dakle, odgovori na moje pitanje. to ti znai to nita?
inilo mi se mudrim ponaati se kao da ne znam tko je on objasnila je. Nisam
mogla osobito jasno razmiljati, ali mi se inilo da e mu biti lee identificirati me ako ne
priznam da ga poznajem. Budem li tvrdila da nisam Juliana Ridge, onda je to njegova rije
protiv moje.
Hmm. Tarquin je gladio bradu. Brzo si reagirala. No na duge staze, mogu te
identificirati tvoji skrbnici.
No ja bih i dalje mogla nijekati. A ti bi mogao jamiti za moj identitet, kao da sam
posve druga osoba. Tko bi se usudio posumnjati u rije vojvode od Redmaynea?
Juliana naivno vjeruje u sposobnost aristokracije da zaobie zakon. No premda bi
Tarquin moda mogao iskoristiti svoj poloaj i utjecaj da zastrai Georgea Ridgea, a moda i
Forsette, poloaj i utjecaj slabo bi koristili pred sudom. Bilo bi najbolje da te Ridge vie
uope ne vidi rekao je nakon trenutka namrtenog razmiljanja. Zasad se dri u kui,
osim ako nisi sa mnom... ili moda s Quentinom.
Julianino se lice snudilo. Ne moe ga posluati ako se eli sastati sa svojim
prijateljicama u Russell Streetu. Ne bojim se Georgea protestirala je. Ne mogu
pristati na zatoenitvo samo zato to se onaj idiot George mota naokolo. On je takav tupan
da ne zna gdje mu je glava, a gdje rep. Bilo je drukije kad nisam imala prijatelja ni zatite, ali
kako mi moe prijetiti opasnost kad imam monu zatitu Njegove Milosti od Redmaynea?
Draesno mu se nasmijeila i povukla plahtu do brade. Ti se sigurno moe uspjeno nositi
sa seoskim klipanom, milorde vojvodo.
Upravo zato ne smije izlaziti bez mene ili Quentina. Sagnuo se i lagano je
poljubio. Barem jednom postupaj razumno i posluaj me. Njegove su sive oi bile
mirne, glas bez ikakve prijetnje, ali je Juliana znala da je to bilo upozorenje.
Kad je Tarquin otiao, Juliana je skoila s kreveta, pozvonila Henny i poela planirati
dan. Poduzet e sve mjere opreza. Vozit e se samo u zatvorenoj koiji i nee na ulici
pokazivati svoje lice, barem ne ukoliko to ne bude apsolutno nuno Lucy je spavala kad ju je
posjetila dok je silazila na doruak. Djevojka je ak i u snu ve bolje izgledala. Kao da joj se
duh vratio u tijelo i ponovno e se moi suoiti sa svijetom.
Juliana ju nije probudila, ve je na prstima izila i pola u salon za doruak gdje je za
stolom nala Quentina. Podigao je glavu i gotovo je nesvjesno odmjerio pogledom, a ona je
odmah osjetila zadovoljstvo svojom haljinom od svijetlozelenog muslina iznad ruiaste
podsuknje. Henny je izvela svoju uobiajenu aroliju s njezinom kosom, ukrotivi neposlune
uvojke i vjeto ih sloivi oko njezinih uiju.
Quentin je ustao i sa smijekom se naklonio. U kui vlada posve drukije ozraje,
Thomasa Daviesa na suprotnoj strani ulice, na broju 8. Izgledali su kao ueni ljudi sa svojim
dugim perikama i crnim salonskim kaputima. Obojica su nosili knjige u konom uvezu i
ozbiljno razgovarali. Prekoraili su enu niti je ne pogledavi i proli kraj osakaenog djeteta,
ignorirajui njegove patetine molbe dok ih je slijedilo ulicom. Molbe koje su se brzo
pretvorile u psovke kad je postalo jasno da nee staviti peni u njegovu kapu.
Dok je dijete gunajui poskakivalo natrag do svojeg poloaja u sjenkama ulaza u
knjiaru, Juliana se zbunjeno namrtila. Neto na njemu nije bilo sasvim u redu. Zurila je,
nagnuvi se kroz prozor prema ulici. Tada je vidjela. Djetetova je noga bila savijena u koljenu
i privrena uzicom oko bedra. Uope nije bez noge. Ali mu je sigurno veoma teko,
pomislila je, a suosjeanje je odmah potisnulo trenutak gnuanja nad varkom. Zacijelo ima
nekakvog gospodara prosjaka koji je smislio tu varku. Moda ima sree da nije trajno
osakaeno.
Zadrhtala je i okrenula se od prozora kad su se vrata otvorila i zaulo se brbljanje
uzbuenih glasova.
Kako je Lucy, Juliana? Prva je ula Rosamund ije je ljupko lice izraavalo
zabrinutost. Ostale su slijedile u veselom lepranju prozirnih ogrtaa i kapica obrubljenih
ipkom. Jo uvijek se nisu odjenule za dan, ega se Juliana sjeala iz dana to ih je i sama
provela u ovoj kui. Formalno e se odjenuti tek malo prije ruka.
Spavala je kad sam otila. No mislim da se brzo oporavlja. Henny skrbi o njoj.
Juliana je sjela na naslon za ruke jedne sofe presvuene brokatom. Njegova Milost ne
doputa da ima posjete jer joj treba odmor taktino je objasnila. Zato u ja morati
preuzeti ulogu vaeg kurira.
Sreom, nitko nije posumnjao u tu ljubaznu izmiljotinu, a Lilly je zapoela opisivanje
reakcije Dennisonovih na Lucyinu sudbinu i molbu da je prime natrag kad se dovoljno
oporavi da opet moe raditi.
Gospoa Dennison je sa zadovoljstvom rekla da e razmisliti o tome jer se ini da je
Lucy stekla naklonost Njegove Milosti rekla je Emma, sjedei na sofi i tapajui Julianinu
podlakticu.
Koliko je drukije kad ima utjecajnog zatitnika uzdahnula je Rosamund, ustro
odmahnuvi svojim uvojcima.
Zapravo, mislim da to nema mnogo veze s vojvodom trpko e Lilly. Rije je
samo o tome da bi gospoa Dennison rado napakostila Majci Haddock.
Na to su se tiho nasmijale, a potom Lilly ree: Dakle, kakav je to plan to si ga
spomenula, Juliana?
Ah. Nervozno je rastvarala i sklapala lepezu. Pa, mislila sam da bismo mogle
paziti jedna na drugu kad bismo se sve meusobno povezale. titile bismo jedna drugu tako
da se ne moe ponoviti ono to se dogodilo Lucy.
Kako? pitala je jedna od djevojaka bujnih tamnosmeih uvojaka i otre brade.
Kad bi sve u raznim kuama pristali svakog tjedna od svoje zarade izdvojiti malen
iznos, mogle bismo imati zakladu za pomo. Mogle bismo plaati dugove kakav je bio
Lucyin... izvlaiti osobe iz dunikog zatvora.
Lica oko nje promatrala su je u sumnjiavoj tiini. Tada netko ree: To bi moglo biti
dobro za nas... i za djevojke u nekima od boljih kua, ali za veinu... one ne zarauju dovoljno
za ivot nakon to svojim gazdama plate za pie i svijee, za ugljen, haljinu i posteljinu. Molly
Higgins mi je rekla da je proli tjedan potroila vie od pet funti jer je za svoje klijente morala
imati votanice, te nove vrpce za svoju nonu kapicu jer ne smije izgledati zaputeno ako eli
privui pravu vrstu muterija. A u tih pet funti nije raunala dar to ga je morala dati vlasnici
javne kue kako bi ostala u njezinoj milosti.
Ali bilo bi im bolje kad ne bi morale kupovati sve te stvari od svojih gospodara
istakne Juliana.
To su uvjeti pod kojima unajmljuju mjesta gdje obavljaju svoj posao strpljivo
objasni Emma, kao da djetetu govori o neemu to je svima posve jasno.
No kad bi sve odbile prihvatiti te uvjete i kad bismo uspjele prikupiti dovoljno novca
da im ga pozajmimo za sve te neophodne stvari, onda ne bi ovisile o svodnicima i vlasnicama
javnih kua.
Meni se ini da govori o golemoj koliini novca ree tamnokosa djevojka,
grickajui nokat.
Novac je klju za sve mrzovoljno e Rosamund. Ne znam kako bismo to mogle
izvesti, Juliana.
Nije toliko rije o novcu koliko o solidarnosti uporno e Juliana. Kad bi sve
pristale dati onoliko koliko mogu, iznenadile biste se kako e iznos rasti. Ali sve moraju
sudjelovati. Sve se moraju sloiti da e stajati jedna uz drugu. Kad bismo to uspjele, mogle
bismo se suprotstaviti vlasnicama javnih kua i svodnicima.
Uslijedila je jo jedna sumnjiava tiina, a Juliana je shvatila da je posve jasno to treba
uiniti. Te su ene tako navikle na ivot eksploatacije i nemoi da ne mogu prihvatiti ideju da
svoje ivote uzmu natrag. Otvorila je svoju torbicu i izvadila preostalih dvadeset funti.
Ja u ovime zapoeti zakladu. Stavila je novanicu na stol ispred sebe.
Ali, Juliana, zato bi ti sudjelovala? upita Lilly. Ti nisi jedna od nas. Zapravo,
nikad nisi ni bila.
O, ali jesam odluno je rekla. Moj je poloaj malo drukiji, malo sigurniji, ali
ipak sam u situaciji koju nisam sama izabrala, jer sam bila sama, bez prijatelja i ranjiva.
Eksploatirana sam jednako kao i bilo koja od vas. I jednako tako ovisim o dobroj volji
mukarca koji sebe ne bi nazvao mojim svodnikom, ali u sutini je upravo to.
Juliana je nesvjesno pogledala prema prozoru dok je to govorila, odjednom se
prestraivi da bi ondje mogla vidjeti vojvodu od Redmaynea. Ne isplati se ni misliti kakva bi
bila njegova reakcija kad bi uo da ga na taj nain opisuje. No s druge strane, on nije ovjek
koji bi cijenio neuljepanu istinu primijenjenu na njegove vlastite postupke.
Trebale bismo o tome razgovarati s djevojkama u drugim kuama ree Lilly.
Ako nitko drugi ne eli sudjelovati, onda nee funkcionirati. Ne moemo sve same uiniti.
Ne sloila se Juliana. To mora biti pravo sestrinstvo.
Sestrinstvo zamiljeno e Rosamund. Svia mi se ta rije. Svia mi se to znai.
Hoe li poi s nama da razgovaramo s ostalima, Juliana? Zvui tako uvjerljivo... tako
sigurno. I to je ipak tvoja ideja.
Juliana kimne. Ali ne danas. Nije objasnila kako misli da je ve dovoljno dugo
izbivala iz kue. Vojvoda bi sigurno saznao za dugotrajno izbivanje, ali kratkotrajni izlazak u
njegovoj nosiljci vjerojatno bi izazvao samo uzdah i uzdignutu obrvu.
Bilo bi najbolje kad bismo mogle okupiti sve zajedno ree Emma. Trebale bismo
poslati poruku u kojoj emo navesti mjesto i vrijeme sastanka.
Gdje bismo se trebale sastati? Sve su se oi okrenule prema Lilly koja kao da je
imala ulogu prirodnog voe.
Bedford Head odmah je rekla. Pitat emo gospou Mitchell hoe li nam jednog
prijepodneva dopustiti da koristimo stranju sobu. Tada nee imati posla.
Juliana je vidjela Bedford Head tijekom svoje none more s Lucienom. Rije je o krmi
usred Covent Gardena a to nije mjesto kamo se eli vratiti. Meutim, to se mora nije
teko, a Garden e ujutro zacijelo biti manje neugodan.
Uao je lakaj koji je donio aj i kolae, kao i poruku da gospoa Dennison moli da joj se
ledi Edgecombe pridrui u njezinom salonu kad zavri svoje druenje s mladim damama.
Moli, ne zahtijeva zamiljeno e Juliana, vragolasto se osmjehnuvi. To je neto
novo.
Ostale su se na to nasmijale i ugoaj je izgubio svoju ozbiljnost. Razgovor je postao
vedar i pjenuav poput ampanjca, uz mnogo smijeha i lepranja lepeza. Juliana se jednom
pitala je li njihovo veselje iskreno, a ne samo predstava kojom skrivaju svoje prave osjeaje, ali
se uskoro uvjerila da je posve stvarno. Malo su emu doputale da ih uzrujava. Zacijelo zato
to se vie nikad ne bi smijale kad bi se previe esto preputale razmiljanju i gledanju oko
sebe.
Nikad ranije nije uivala u enskom drutvu. Ledi Forsett je u Hampshireu ograniila
njezino druenje samo na ozbiljne vikarove keri, a obje su na Julianu gledale kao na opasnu
vrstu iz ivotinjskog carstva, uzmiui pred njom kad god su bile same u njezinu drutvu.
Naravno, stekla je glas mukarae kad je pala s velikog hrasta na ulazu u Forsett Towersu i
slomila ruku. To je bila mladenaka nepromiljenost, ali ju je incident ocrnio meu damama
grofovije. Stoga je vedro i nimalo zahtjevno prijateljstvo ena u Russell Streetu krasno novo
iskustvo.
George Ridge je vani nehajno razgovarao s vojvodinim nosaima. U poetku su s
prezirom i sumnjom gledali na krupnog mladog ovjeka koji se znojio u svojem raskono
ukraenom kaputu od tamnocrvenog baruna. No nije im trebalo dugo da shvate da je on
primitivac koji nastoji glumiti neto to nije. Njihovo je dranje postalo otvorenije, premda ne
i manje posprdno.
Onda, kakva je to kua? George je tapom pokazao ulazna vrata.
Najvjerojatnije javna kua. Nosa je pljunuo na tlo i nastavio akati zube. I to
veoma otmjena.
Ona dama nije izgledala kao kurva leerno primijeti George, traei burmuticu u
depu.
to? Ledi Edgecombe? Drugi se nosa zagrcnuo od smijeha. Ona je prava mala
dama... ili barem tako kae ona njezina sobarica. Njegova Milost dobro pazi na nju. Rekao je
gospoi Henny da joj treba malo majinske njege. Nije elio da se o njoj skrbi obina
sobarica.
krme. Pomisao na Julianu privlaila ga je poput magneta. Noge su ga gotovo protiv njegove
volje odvele natrag do Russell Streeta gdje je zauzeo poloaj na stubama knjiare, naoko
gledajui svoja posla.
pomognemo.
Gospoo. Juliana je opet napravila kniks i okrenula se da ode prije nego je oda
njezin neobuzdani jezik. U svojoj se urbi spotaknula o stoli na tankim nogama tako da se
zbirka sitnih umjetnikih predmeta razletjela na sve strane. O, doista se ispriavam.
Sagnula se kako bi podigla najblii predmet, a njezin se obru divlje zanjihao i sruio
svijenjak od alabastra s niskog stola.
Nije vano, draga moja. Elizabeth je brzo ustala i posegnula za vrpcom zvona.
Slukinja e se za to pobrinuti. Samo sve ostavi kako jest.
Juliana je oprezno izila iz prostorije, ali njezino rumenilo nije bilo posljedica nelagode,
ve skrivenoga gnjeva.
Sila je stubama. Sve su se ene povukle u svoje odaje kako bi se odjenule za posao.
Slukinja je hitro prola predvorjem i u salon odnijela vazu svjeeg cvijea. Juliana je vidjela
lakaja koji je punio boce od bruenog stakla na stolu uza zid. Klijenti e poeti stizati za
nekoliko sati.
Gospodin Garston joj se ceremonijalno klanjao dok je izlazila, a zatim je zapovjedniki
prstima pucnuo nosaima. Samo hitro. Njezino gospodstvo je spremno za odlazak.
Nosai su bijesno pogledali Garstona, ali su spremno doekali Julianu kad je sila
stubama. Kad se okrenula da ue u nosiljku, vidjela je Georgea kako gleda sa stuba knjiare
na broju 8. Nespretno joj se naklonio, a usne su mu se izvile u neveseli smijeak. Juliana se
namrtila kao da je zbunjena. Glasno je progovorila.
Nosau, onaj ovjek ondje zuri u mene na veoma neobian nain. To mi se ini
uvredljivim.
Prvi je nosa dotaknuo elo. elite da izbriem smijeak s njegova lica, miledi?
Ne urno e Juliana. To nee biti potrebno. Samo me odnesite natrag u
Albermarle Street.
George ju je proklinjao kao arogantnu drolju. Kako se usuuje gledati kroz njega kao da
nije nita vie od pua pod njezinim nogama? to ona misli, kakvu to igru igra? No sad kad ju
je naao, sad kad zna da sama izlazi, moe isplanirati svoju akciju. Kad sljedei put sama ode
iz Albermarle Streeta, zgrabit e je. Natjerat e je da dolino potuje nasljednika svojeg
pokojnog mua. Ponovno je osjetio e i vratio se svojem burguncu.
19. poglavlje
uliana se vratila kui prije vojvode. Jedan problem manje, veselo je pomislila. to ga
dulje bude mogla drati u neznanju po pitanju njezinih odlazaka u Russell Street, to e
ivot biti jednostavniji. Meutim, George je prokleta gnjavaa. Bude li slijedio svaki
njezin korak, morat e rei Tarquinu, a to znai da e mu priznati svoje izlaske. Iz
nekog je razloga s posvemanjom sigurnou vjerovala u vojvodinu sposobnost da se na neki
prikladni nain rijei Georgea Ridgea... ali je takoer slutila da bi uspio zaustaviti njezine
aktivnosti ako bi tako odluio. No taj e most prijei kasnije.
Sjela je za maleni pisai stol u svojem salonu i primaknula list papira. Umoila je pero u
tintu i poela sastavljati popis svega onoga to bi trebala pokriti zaklada sestrinstva ako e od
toga biti neke koristi. Mogu pomagati samo lanicama koje daju priloge, zakljuila je, premda
e to na ulicama ostaviti mnoge ranjive ene. One koje se uza zid krme prodaju za malo
dina ili se valjaju u jarku sa svakim tko e im za to dati novi od etiri penija. No veliki
pothvati zapoinju malim koracima.
Lakaj je prekinuo njezine izraune porukom da je Njegova Milost pred ulaznim vratima i
eli da mu se pridrui. Zbunjeno je slijedila lakaja u prizemlje. Ulazna su vrata bila otvorena
pa je ula Tarquina kako razgovara s Quentinom.
Ah, tu si, mignonne doviknuo je kad se pojavila na stubama. Doi mi rei svia
li ti se.
Juliana je podigla skute i umalo se skotrljala niza stube od nestrpljive znatielje. Tarquin
je stajao kraj kobile otmjene glave i aristokratskih linija.
O, kako je lijepa. Pogladila je barunast nos. Smijem li je jahati?
Tvoja je.
Moja? Juliana je rairenih oiju zurila u njega. Nikad nije imala vlastitoga konja i
morala se zadovoljiti ivotinjom iz konjunice sir Briana koju nitko drugi nije elio jahati
uglavnom starim konjima koje je ve trebalo otpisati. Ali zato bi mi dao tako krasan dar?
U oima joj se pojavio sumnjiav bljesak pa se gotovo nesvjesno odmaknula od konja.
Obeao sam da u ti nabaviti konja za jahanje mirno je rekao. Zar si zaboravila?
Gotovo je mogao vidjeti kako joj sumnje galopiraju umom jer se sve to vidjelo na njezinu
izraajnom licu. Pitala se to eli u zamjenu.
Ne, nisam zaboravila oprezno je rekla. Ali zato tako velianstvena ivotinja?
Niim to nisam zasluila, jesam li?
O, ne znam ozbiljno je rekao. Padaju mi na pamet odreene stvari, mignonne,
koje su mi pruile bezgranino zadovoljstvo. U oima mu se vidio zavodniki smijeak pa
je bilo sasvim jasno na to je mislio, a Juliana je osjetila kako joj obrazi gore. Iskosa je
pogledala Quentina koji se doimao neobino zainteresiran za ivicu od kaline.
Juliana je grickala donju usnu, slegnula ramenima i opet prila kobili. Odluila je da
nee svoje zadovoljstvo darom kvariti razmiljanjem o tome podrazumijeva li kakve obveze.
Ako ih ima, jednostavno e ih ignorirati. Rukama je uhvatila kobilinu glavu i njeno joj
puhnula u nozdrve. Pozdrav.
Tarquina je ponovno opinilo njezino prostoduno ushienje. Njezino ga je uivanje u
njegovu daru ispunjavalo dubokim zadovoljstvom koje nije imalo nikakve veze s njegovom
namjerom da ona bude sretna i zauzeta tako da nee imati vremena ni sklonosti stvarati mu
daljnje neprilike.
Quentin se takoer smijeio. Ne bi se moglo nai dvije ene koje se meusobno toliko
razlikuju kao to su Lydia Melton i Juliana Courtney, pomislio je. Prva je tako mirna i
staloena i moe se usporediti s blijedim dostojanstvom kameje. Druga je turbulentno, divlje
stvorenje kojim vlada strast. Usporedba ga je pogodila u srce s poznatim otrim bolom to ga
je osjeao svaki put kad bi pomislio na Lydiu. Kako je krajnje nepravedno da e je imati
Tarquin koji je zapravo ne eli, a on e ostati vani da odande promatra dok mu se srce kida
od ljubavi i gubitka. Ali mora se pokoriti bojoj volji. Pobuna protiv planova Svevinjeg nije
prikladno ponaanje za jednog sveenika.
Kako e je nazvati? naglo je upitao.
Juliana je potapala svilenkastu zaobljenost kobilina vrata. Boadicea.
Dakle, zato tako, za ime svijeta? Tarquin je uzdigao obrve.
Jer je ona bila snana, mona ena koja je radila ono u to je vjerovala. Julianin se
vragolasto nasmijeila, ali su joj oi bile nedokuive. Primjer svima nama, milorde.
Tarquin se rezignirano osmjehnuo i pokazao na ovjeka koji je drao konje.
Ovo je Ted, Juliana. On je tvoj konjuar i pratit e te kamo god poe.
Juliana se doimala iznenaenom. ovjek je na sebi imao koni haljetak i hlae, a ne
livreju. Imao je slomljen nos i lice mu je izgledalo kao da je tijekom godina bilo u kontaktu s
razliitim tvrdim predmetima. Bio je veoma visok i veoma krupan, ali je Juliana imala dojam
da nije rije o salu, ve o miiima. Imao je goleme ake s dlakavim zaglavcima i krupnim
prstima.
Mrzovoljno joj je kimnuo bez ikakvog traga osmijeha, a ni u njegovim oima nije bilo ni
traga humora ili zadovoljstva.
Posvuda? pitala je.
Posvuda ponovio je Tarquin, a smijeak je nestao iz njegovih oiju.
Ali meni ne treba tjelohranitelj pobunila se Juliana, uasnuta implikacijama takvog
ograniavanja.
O, ali treba ustvrdio je Tarquin. Budui da se ne mogu pouzdati u tebe kad je
rije o poduzimanju razumnih mjera opreza, netko to mora uiniti umjesto tebe. Ispruio
je ruku i lagano joj uhvatio bradu. Ako nee Teda, Juliana, nema ni konja.
inilo se da zna za njezin izlazak. Juliana uzdahne. Kako si saznao? Nisam oekivala
da e se vratiti.
Pod mojim se krovom ne dogaa mnogo stvari za koje ja ne znam. I dalje joj je
drao bradu i promatrao je ozbiljna izraza lica. Prihvaa li uvjet, Juliana?
Juliana je opet pogledala mrkog Teda. Hoe li on biti i pijun, a ne samo zatitnik?
Zacijelo. Kako e uspjeti poi u krmu Bedford Head ako je on bude pratio? Pa, nekako e ga
zaobii. Vratila je svoju pozornost na Boadiceu i odgovorila na zaobilazan nain: eljela
bih je odmah jahati.
Samo je jo deset minuta do ruka ree Quentin, zabavljajui se.
Nakon ruka moe jahati parkom u Tedovoj pratnji predloio je Tarquin,
prikrivajui svoje olakanje zbog njezine kapitulacije. Svi e se pitati tko si. Izazvat e
poprilinu pomutnju.
Juliana se na to nasmijala, nimalo nezadovoljna tom injenicom. Bolje da se prije
ruka malo dovedem u red. Nestano se naklonila brai i potrala natrag u kuu.
Quentin se nasmijao i uhvatio brata pod ruku dok su ulazili. Ako joj treba zatita,
Ted je pravi ovjek za to.
Tarquin kimne. Najbolji. Obojica su se nasmijeili, svaki s vlastitim djeakim
uspomenama na utljivog, beskompromisnog lovouvara koji ih je nauio jahati, kakljati
pastrve, hvatati zeeve u klopke i slijediti visoku divlja. Ted Rougley posve je odan obitelji
Courtney, uz izuzetak Luciena, i njegova je odanost nepokolebljiva. Tarquin mu nikad nita
ne bi naredio, ali ako bi ga neto zamolio, Ted bi sve tono izvrio. Juliani e biti teko neto
uiniti potajice.
Razumijem da Julianu treba drati podalje od onog njezinog pastorka, ali to e biti s
Lucienom? pitao je Quentin kad su uli u blagovaonicu.
Tarquinove su se nosnice rairile, a usta su mu postala gotovo nevidljiva. Jo se nije
vratio u kuu. Pozabavit u se njime kad se vrati.
Quentin je kimnuo i odustao od te teme kad je ula Juliana.
Dakle razgovorljivo e Juliana, posluivi se licom ragua s gljivama. Neu
primati nikakve posjete i mogu izlaziti samo u pratnji onog mrzovoljnog tjelohranitelja. Zar
e tako biti?
Draga moja, moe primati posjete koliko god eli...
Osim mojih prijateljica prekinula je Tarquina.
Osim djevojaka gospoe Dennison mirno je dovrio.
Zacijelo u se smrtno dosaivati ustvrdila je, ali je zvuala nevjerojatno veselo.
Neka nas nebo uva! uzvikne vojvoda i podigne ruke, glumei uasnutost.
Uope se ne moe pomisliti na kombinaciju tebe i dosade, draga moja Juliana. Ali upoznat
e mnogo ljudi. Bit e onih koji e ti doi estitati na vjenanju. Moe ii u Vauxhall i
Ranelagh, na predstave i opere. Ondje e upoznati ljude, a vjerujem da e primati pozivnice
za soareje, kartanje i druenja.
Pa, to je olakanje Juliana ree jednako veselo kao i ranije, ubacivi u usta peeni
krumpir.
Tarquin se osmjehnuo. Quentin je pijuckao vino, pomislivi da se u Tarquinovim oima
vidi neka blagost, popustljivost kad njegov pogled poiva na djevojci, ak i kad se prepiru.
Juliana ih je ostavila kad se pojavila boca porta, rekavi da se eli pripremiti za jahanje, a
braa su sjedila uz porto u ugodnoj tiini, svaki sa svojim mislima.
Juliana je dvadeset minuta kasnije promolila glavu iza vrata. Smijem li ponovno ui,
ili smetam? paljivo je pitala. None posude se dre u ormariu kako bi bile pri ruci
dentlmenima koji dugo sjede uz porto, a ona je znala da nije pametno nenajavljeno ulaziti.
Samo ui pozvao ju je Tarquin koji se zavalio na stolici, ispruio noge i prekriio
glenjeve. Quentin je vidio da se u njegovim oima opet pojavio onaj topli izraz.
Budui da si ti zacijelo izabrao moju jahau haljinu, mislila sam da bi volio vidjeti
kako izgleda. Juliana ue u blagovaonicu. Veoma je lijepa. Nije uspjela prikriti svoju
samodopadnost dok je iekivala njihovo divljenje. Ne misli li da je barun na ovratniku i
manetama krasan detalj? Istezala je vrat kako bi prouila svoj odraz u zrcalu iznad
kamina. Lijepo istie moju kou i oi. Kritiki se mrtila dok je namjetala crni eir
obrubljen zlatnom vrpcom. Nikad nisam imala ni tako elegantan eir.
Tarquin se nesvjesno nasmijeio. Zabavljalo ga je naruivanje te garderobe, ali je njegovo
zadovoljstvo utrostruilo oito Julianino uivanje i injenica da je dobro procijenio. Kaputi i
suknja od zelenog platna, prsluk od krem svile i ukrasi od tamnozelenog baruna isticali su
njezine krasne zelene oi i blistavu plamenu kosu. Sueni struk kaputia i graciozni nabori
suknje naglaavali su raskone linije njezina tijela.
Spustila se u kniks pred obojicom, a potom se uspravila i radosno se zavrtjela. Povlaka
njezine suknje omotala se oko noge stola. Progunala je psovku i oslobodila se prije nego je
poinjena teta.
Izgleda arobno ree Quentin. Tarquin je uvijek imao dobro oko kad je rije o
enskoj odjei.
Troi li toliko vremena i truda, da i ne spominjem novac, na garderobu svih svojih
ljubavnica? Juliana je povukla rub snjenobijelog ala kako bi namjestila nabor.
Quentin se okrenuo kako bi sakrio svoj smijeak, a Tarquin je s nevjericom zurio u
bezbrinu Julianu. inim li to?
O, je li to bilo indiskretno s moje strane? Vedro se nasmijeila. Nisam to eljela.
Samo me zanimalo. Mislim da je neobino da se mukarci toliko bave enskom odjeom.
Promijenimo temu, moe? Vojvoda je uspravno sjeo, a obrve su mu se ljutito
skupile.
O, neka bude. Slegnula je ramenima. Ali koliko ih ima?
Koliko ega? pitao je prije nego se uspio obuzdati.
Ljubavnica.
Tarquinovo se lice smrknulo i nestala je njegova popustljiva staloenost. Quentin je
hitro intervenirao, odgurnuo stolicu i ustao. Juliana, draga moja, mislim da bi bilo najbolje
kad bi pola jahati. Otpratit u te do konjunice i pomoi ti da uzjae. Izveo ju je iz
blagovaonice prije nego je uspjela jo neto nedolino rei, i prije nego je Tarquin uspio
rijeima izraziti svoj gnjev.
Nisi ba osobito taktina, je li? Quentin je primijetio kad su stigli u dvorite
konjunice.
Zar je to bilo neprilino pitanje? vedro je pitala Juliana kad se popela na blok.
Meni se inilo posve razumnim. Smjestila se na sedlu, lijepo namjestila skute i dobacila
Quentinu vragolast smijeak, a on je morao odgovoriti na isti nain.
Nepopravljiva si, Juliana.
Ted je uzjahao vrstog niskog konja i kritiki prouavao Julianu. Kobila je ivahna,
Albermarle Street i bit e mu pametnije da ondje malo istrai situaciju dok eka, ali se nije
mogao natjerati da Juliani okrene lea. Pogled ga je vukao naprijed na pjeanu stazu koja se
prua uz etnicu, a ondje su potjerali konje u kas i potom u galop, previe brzo da bi ih
mogao zadrati na vidiku.
Mogao bi sjesti i ekati da naprave cijeli krug, ili se moe vratiti na svoj poloaj. Njegov
se eludac pobunio, podsjetivi ga da je bio tako zaokupljen motrenjem da nije niti ruao.
Odluio je vratiti se u Gardeners Arms i utapati svoje frustracije. Ujutro e se vratiti da motri
i eka svoju priliku. To je bila razumna odluka, ali se ipak morao primorati da ode.
Juliana se udobno prepustila kobilinom ritmu. Galopirala je s lakoom i inilo se da
uiva u kretanju jednako kao i njezina jahaica. Mrki je Ted drao korak s njima.
Jahali su drugi krug kad je na stazi ispred sebe opazila Quentina koji je hodao prema
njima s damom odjevenom u crni taft. Juliana je prepoznala ledi Lydiu premda joj je gusti
crni veo skrivao lice. Zaustavila je konja kad je stigla do njih. elim vam dobar dan, ledi
Lydia. Lorde Quentine.
Na trenutak je u Quentinovim oima opazila malodunost, to ju je uvjerilo da nije
dobrodola, a onda se vratio njegov uobiajeno spokojan smijeak. Sjai i malo proei s
nama. Podigao je ruku kako bi joj pomogao da sie s konja. Ted e voditi Boadiceu.
Boadicea? Kako neobino ime za tako lijepu damu Lydia ree svojim blagim
glasom, odgovorivi vlastitim kniksom na Julianin, ali ne podigavi veo.
Lijepa je sloila se Juliana ali vjerujem da misli vlastitom glavom. Pruila je
uzde Tedu i uhvatila Quentina pod drugu ruku, poavi s njima. Ba je lijepo to smo se
ovako sreli. Nisam znala da ete i vi poi u park, lorde Quentine.
To je bio iznenadni poriv odgovorio je. Tako je lijepo poslijepodne.
Da, veoma lijepo sloila se Lydia. Vie ni trenutka nisam mogla izdrati u kui.
Jo uvijek smo u strogoj koroti, naravno, ali nitko ne moe prigovoriti ako poem u etnju
zastrta velom.
Ne, naravno da ne moe toplo e Quentin.
Svia li vam se u Londonu, ledi Edgecombe?
O, silno, ledi Lydia. Sve mi je tako novo. Hampshire je takva zabit.
Quentin ju je nogom udario po glenju u istom trenutku kad je shvatila svoju greku.
Hampshire? Lydia je podigla veo i iznenaeno je pogledala. Mislila sam da je
vaa obitelj iz Yorka, na sjeveru.
O, da vedro e Juliana. Zaboravila sam. Obiavala sam posjeivati rodbinu u
Hampshireu, a ondje mi se daleko vie svialo nego u Yorku. Zato o tome uvijek mislim kao o
svojem domu.
Shvaam. Lydia je spustila veo. Nisam znala da u Hampshireu ima Courtneya.
Obitelj moje sestrine ree Juliana. Veoma daleke sestrine.
Kako je neobino da ste bliskiji s rodbinom daleke sestrine nego s vaom vlastitom
zbunjeno e Lydia.
Ledi Edgecombe ima pomalo neobine ivotne stavove mirno e Quentin.
Siguran sam da eli nastaviti s jahanjem, Juliana. Zasigurno je dosadno etati kada te eka
tvoja nova kobila.
Juliana nije bila sigurna eli li je se rijeiti zbog nje ili zbog sebe, ali je shvatila mig i dala
znak Tedu koji je jahao malo iza njih i vodio Boadiceu.
Lydia je ponovno podigla veo kako bi je pozdravila. Doista se nadam da emo biti kao
sestre rekla je i poljubila Julianu u obraz. Bit e tako ugodno imati jo jednu enu u
kui.
Juliana je neto promrmljala i uzvratila poljubac. Opet je pogledala Quentina. Lice mu je
postalo gotovo runo pa je znala da, jednako kao i ona, razmilja o tome kako e Tarquin pod
istim krovom imati dvije obitelji. A ena koju Quentin voli bit e majka u jednoj od tih
obitelji.
Juliana vie uope nije sumnjala da Quentin voli Lydiu Melton, a vjerovala je da mu ona
uzvraa ljubav. Tarquin je priznao da ne voli Lydiu, a ipak je njezin zarunik. Mora postojati
neki nain da se razrijei ta zbrka. Quentin nije ba tako poeljan mu kao njegov brat, ali je
ipak mlai sin jednog vojvode, takoer je bogat i oito e postii velike stvari u svojem
zvanju. Bio bi savren par za Lydiu nakon to se razvrgnu zaruke s Tarquinom.
Ali tako bi Tarquin ostao bez supruge. Bez majke za svoje zakonite nasljednike.
To je problem za neki drugi dan. Uz Tedovu je pomo ponovno uzjahala, veselo
domahnula Quentinu i njegovoj dami, te pola dalje. Zar dugo poznajete obitelj Courtney,
Tede?
Da.
Oduvijek?
Da.
Otkako je Njegova Milost bio djeak?
Otkako je bio beba.
To je bila duga reenica, pomisli Juliana. Moda je to obeavajui znak. Poznajete li
dugo ledi Lydiu i njezinu obitelj?
Da.
Oduvijek?
Da.
Znai da i oni oduvijek poznaju Courtneye?
Da. Posjedi Courtneya i Meltona granie.
Ah ree Juliana. To je mnogo toga objanjavalo, ukljuujui i brak iz interesa. Ted
bi se lako mogao pokazati kao koristan izvor informacija ako bude pravilno birala pitanja.
Meutim, sad je vrsto stisnuo usne i ona je zakljuila da zasad vie nita ne kani rei.
Sjahala je pred ulaznim vratima i Ted je poveo konje u konjunicu. Juliana se zaputila na
kat. Kad je skrenula prema svojim odajama, nala se licem u lice s Lucienom. Srce joj je
poskoilo u grudima. Tarquin je rekao da se vie nikad nee morati suoiti sa svojim
izopaenim muem. Rekao je da e se on njime pozabaviti. Dakle, gdje je on?
No, no, nije li to moja ne ba malena supruga. Lucien joj je preprijeio put. Pijano
petljanje jezikom nije uspjelo prikriti zlobu u njegovu glasu, a oi u dubokim tamnim
dupljama plamtjele su mrnjom. Na bradi mu se vidjela modrica. Sino si tako naglo
otila, draga moja. Zacijelo nisi bila zadovoljna zabavom.
Pustite me da proem, molim lijepo. Govorila je mirnim glasom, premda joj se
svaki milimetar koe najeio, miii su joj se napeli od gnuanja, a u trbuhu ju je peklo
uareno ugljevlje bijesa.
Juer nisi tako silno eljela otii od mene ustvrdio je i zgrabio je za struk na nain
koji je izazvao bujicu zapamenog straha u njezinim ilama. Iskrivio joj je zapee i ona je
kriknula od boli, a popustio je i stisak njezinih prstiju oko jahaeg bia. Istrgnuo joj ga je iz
ruke.
Kako si neposluna ena postala, draga moja. Uhvatio je pramen kose koji se
izvukao ispod njezina eira i snano ga povukao, privukavi je blie sebi. Obeao sam ti
da e platiti za onaj udarac nogom sino. ini se da misli da si bolja od obine bludnice iz
Russell Streeta. Mislim da te moram nauiti kako se ukazuje dolino potovanje.
Juliana je krajikom oka opazila pokret kad je podigao bi. Tada je vrisnula, od oka
jednako kao od boli, kad ju je udario preko ramena.
Lucienove su oi svjetlucale od divljakog zadovoljstva kad je kriknula. Ponovno je
podigao ruku, istodobno joj brutalno povukavi kosu kao da je eli iupati. Ali je podcijenio
svoju rtvu. Jedno je uhvatiti Julianu nespremnu, ali je sasvim neto drugo suoiti se s njom
nakon to je imala priliku pribrati se. Tijekom godina nauila je kontrolirati svoj neobuzdani
temperament, ali sad je to odluila zaboraviti.
Lucien je otkrio da u rukama ima jednu od Furija. Vukao joj je kosu, ali ona kao da nije
osjeala bol. Bi mu je ispao kad ga je s opasnom preciznou tresnula koljenom. Suze su mu
navrle na oi kad je zastenjao od bola. Prije nego se dospio zatititi, utnula ga je u goljenice i
ve se okomila na njegove oi prstima savijenim u pande. Instinktivno je rukama pokrio lice.
Prljavi gade... sine najbjednije kuke! siktala je i koljenom ga tresnula u trbuh.
Presamitio se od bola i zahvatio ga je silovit napadaj kalja, te se inilo kao da e iskaljati
crijeva iz utrobe. Juliana je zgrabila bi i podigla ruku kako bi ga udarila po leima.
Isuse, Marijo i Josipe! Tarquinov je glas probio grimizni krug njezinog slijepog
bijesa. Uhvatio je njezinu podignutu ruku i prisilio je da je spusti. to se ovdje dogaa,
prokletstvo?
Juliana se muila kako bi opet uspostavila kontrolu nad sobom. Prsa su joj se nadimala,
obrazi su joj bili smrtno blijedi, oi su joj plamtjele i nije vidjela nita osim ogavnog,
sklupanog tijela ovjeka koji se usudio na nju podii ruku. Podli ljigave rekla je
glasom koji je podrhtavao od bijesa. Slinavi kurvin sine. Dabogda trunuo u grobu, ti zeleni
sluzavi crve!
Tarquin joj je izvukao bi iz ruke. Duboko udahni, mignonne.
Gdje si bio? pitala je drhtavim glasom. Rekao si da ga vie nikad neu morati
vidjeti. Obeao si da e ga drati daleko od mene. Dotaknula je bolno vlasite i lecnula se
kad je taj pokret pomaknuo trag bia na njezinim leima.
Dosad nisam znao da se vratio ree Tarquin. Ne bih mu dopustio da ti prie da
sam znao. Vjeruj mi, Juliana. Silovito je drhtala i on joj je spustio ruku na nadlakticu, a lice
mu je bilo napeto od gnjeva i kajanja. Sad poi u svoje odaje i ovo prepusti meni. Henny e
se pobrinuti za tvoje ozljede. Uskoro u doi.
Udario me onim prokletim biem ree Juliana, a gnjevni je jecaj ostavi bez daha.
Platit e za to mrko e Tarquin. Ovla joj je dotaknuo obraz. Sad uini kako sam
ti rekao.
Juliana je jo jednom prezirno pogledala Luciena koji se jo uvijek grio, a potom se
udaljila, ali vie nije bilo radosti u njezinim koracima.
Tarquin je tihim, ali opasnim glasom rekao: elim da u roku od sat vremena ode iz
moje kue, Edgecombe.
Lucien podigne pogled, muei se kako bi doao do daha. Oi su mu bile podlivene
krvlju, pune bola, ali mu je jezik i dalje ostao isti otrov. No, dakle izustio je. Kri
nagodbu, dragi bratiu! Sram te bilo. Blistavi primjer asti i dunosti ipak nije savren.
Otkucaji pulsa vidjeli su se na Tarquinovoj sljepoonici, ali je govorio bez emocija.
Bio sam budala kad sam mislio da je s tobom mogue sklopiti asnu nagodbu. Ugovor
smatram nitavnim. Sad se gubi iz moje kue.
Napokon odustaje od mene, Tarquine? Lucien se podigao tako da je stajao
naslonjen na zid. Njegove su duboko usaene oi odjednom bljesnule. Jednom si mi
obeao da nikad nee odustati od mene. Rekao si da e uvijek ostati uz mene, ak i kad to
nitko drugi ne bude elio. Rekao si da je krv gua od vode. Sjea li se toga? Glas mu je
bio plaljiv, ali mu je u oima i dalje svjetlucao neobian trijumf.
Tarquin je zurio u njega sa saaljenjem i prezirom u oima. Da, sjeam se rekao je.
Bio si dvanaestogodinji laljivac i lopov, a ja sam u svojoj budalastoj naivnosti mislio da to
moda nije tvoja krivnja. Da mora osjeati da te obitelj prihvaa kako bi postao jedan od
nas...
Nikad me niste primili u obitelj prekinuo ga je Lucien i nadlanicom obrisao usta.
Ti i Quentin prezirali ste me od prvog trenutka kad ste me ugledali.
To nije istina staloeno e Tarquin. Nastojali smo ti ukazati povjerenje jer smo
znali u kakvim si loim uvjetima odgojen.
Loim uvjetima! posprdno e Lucien, a plave su se modrice isticale na njegovom
zelenkastom bljedilu. Ludi otac i majka koja nikad nije ustajala iz kreveta.
Uinili smo sve to smo mogli ree Tarquin, i dalje staloeno. No kao i uvijek, ak i
dok je to izgovarao, pitao se je li to istina. Svakako je istina da su on i Quentin prezirali svojeg
mravog, laljivog, podmuklog bratia, ali su obojica nastojali prikriti svoj prezir kad je
Lucien doao s njima ivjeti, a kad je Tarquin postao njegov skrbnik, obojica su pokuavali
pozitivno utjecati na njegovu izopaenu osobnost. Pokuali su, ali su doivjeli neuspjeh.
Na trenutak je susreo pogled svojeg bratia i istina njihovog odnosa leala je razgoliena
pred obojicom. Potom je s hladnom odlunou rekao: Gubi se iz moje kue, Edgecombe, i
ne pojavljuj mi se pred oima. Od ovog trenutka perem ruke od tebe.
Lucienova su se usta izvila u prepredeni osmijeh. A kako e to izgledati? Mu i ena
ive odvojeno nakon nekoliko dana branog blaenstva?
Posve mi je svejedno kako e izgledati. Ne elim da udie isti zrak kao i Juliana.
Tarquin mu je prezirno okrenuo lea.
Odrei u se nje soptao je Lucien. Zatrait u razvod na temelju toga to je
bludnica.
Tarquin se veoma polako okrenuo. Nisi dostojan ni da isti njezine izme rekao
je, naglaavajui svaku rije. I sada te upozoravam, Edgecombe, kae li jednu rije protiv
Juliane, u javnosti ili u privatnim krugovima, poslat u te u grob prije vremena, ak bre no
to to sam moe uiniti. Plamteim je pogledom usjekao tu istinu u sablasnu glavu svojeg
bratia. Potom se okrenuo na peti i otiao.
Poalit e zbog toga, Redmayne. Vjeruj mi, poalit e. No obeanje je izgovoreno
jedva ujnim aptom i vojvoda ga nije uo. Lucien je zurio za njim sa strahom i mrnjom.
Zatim se odvukao hodnikom do svojih odaja, umirujui svoju osramoenu duu obeanjem
osvete.
20. poglavlje
ledi Edgecombe. Moj se mrski brati za to pobrinuo. Proklet bio! Opet je podigao pehar.
George je bio zbunjen. Njegovo razoaranje kad je uo da je Juliana zakonski udana bilo
je tako golemo da se trenutak nije mogao sjetiti to da kae. Uvjerio je sebe da ona nikako ne
moe biti ono to se ini da jest, a sad su se svi njegovi planovi sruili kao kua od karata.
Dakle, zato vas tako zanima ta kurva? upita Lucien.
George je polizao suhe usne. Ona je ubila mojeg oca.
O, ma je li? Lucien se uspravio na stolici, a oi su mu odjednom oivjele. Pa, to
me ne udi. Umalo je i mene ubila danas poslijepodne. Da je po mome, stavio bih joj brnjicu
za alapae, vezao je na stolicu za potapanje i utopio je!
George je kimnuo, a njegove su sitne oi svjetlucale. Ona je ubojica. Neu mirovati
dok ne budem vidio kako gori.
Sjednite, stari moj. Lucien je pokazao stolicu i zaurlao: Bocu burgunca ovamo,
ljenino! Zavalio se na stolici i zamiljeno promatrao Georgea. ini se da imamo
zajedniki interes. Priajte mi o prljavoj prolosti moje drage ene.
George se nagnuo naprijed i poeo priati tihim, povjerljivim tonom. Lucien je
bezizraajna lica sluao priu, ispijajui vino, uglavnom zaboravljajui ponovno napuniti au
svojeg sugovornika. Brzo je otkrio poudu iza Ridgeove elje za osvetom pa je znao da se to
moe dobro iskoristiti. Taj ovjek je glupa seljaina, bez imalo profinjenosti. Ali kad nekoga
pokreu pouda i elja za osvetom, moe biti nepobjediv neprijatelj ako ga se pravilno
usmjerava. Veoma vrijedno orue.
Kad bi Lucien uspio razotkriti Julianu, gledati je kako drhti na optuenikoj klupi dok je
osuuju na smrt, Tarquinova bi sramota bila gotovo jednako poraavajua kao i djevojina.
Njegov bi se prokleti ponos pretvorio u prah. Postao bi predmet rugla u Londonu.
George je dovrio priu i iskapio au. Mislio sam da bi to najprije trebalo rei vojvodi
rekao je, alosno gledajui praznu bocu. Razotkriti Julianu pred njim i vidjeti to on
kae.
Lucien odmahne glavom. Moete biti sigurni da on sve to zna.
George je naglaeno podigao bocu i okrenuo je nad svojom aom. Kako moete biti
sigurni?
Jer mi je to gotovo rekao. Lucien je konano naruio jo jednu bocu. Rekao mi
je da e bludnica postupati kako joj on odredi. Tada sam pomislio da sigurno ima neto ime
je ucjenjuje. Neto to joj visi nad glavom. Sve je vie petljao jezikom, ali je pakost u
njegovim oima postajala izraenija.
Kad bih podigao optunicu protiv nje revno e George kad bih to uinio, morala
bi odgovarati, ak i kad bi zanijekala svoj identitet. No kad bih doveo njezine skrbnike da je
identificiraju, to bi zasigurno uvjerilo suce.
Lucien je izgledao sumnjiavo. Problem je u tome to je Tarquin spreman na sve
trikove. ovjek mora biti otar poput igle i klizav poput jegulje da ga nadmai.
Ali ak ni vojvoda ne bi mogao pobiti svjedoenje Julianinih skrbnika. ivjela je s
njima od svoje etvrte godine. Ako oni i ja prisegnemo o njezinom identitetu, to bi moralo
biti dovoljno.
Moglo bi. Pod uvjetom da Tarquin unaprijed za to ne sazna. Lucien je zurio u
svoju au u kojoj je vrtio tamnocrveni sadraj. Moda bi bilo lake pozabaviti se samom
kurvom.
Oteti je, mislite. Georgeove su oi svjetlucale. I ja sam tako nekako razmiljao.
Brzo bih iz nje izvukao priznanje.
George je zurio u prazno. Glad koja ga izjeda mogao bi zadovoljiti jedino kad bi Julianu
imao u svojim akama. Tada bi se smirio, mogao bi zatraiti natrag nasljedstvo koje mu po
pravu pripada. Vie ga ne zanima mogunost sklapanja braka s njom. No znao je da nee
imati mira dok ne udovolji toj poudi koja ga nagriza kao orao koji je kljucao Prometejevu
jetru.
Lucienova su se usta izvila u posprdan osmijeh. itao je ovjekove misli kao da mu piu
na elu. Slinavi, nesposobni klipan... jedva eka da se dokopa onog odvratno putenog tijela.
Mislim da bismo najprije trebali pokuati zakonskim putem ozbiljno je rekao, uivajui
u razoaranju koje se jasno vidjelo na ovjekovu snudenu licu. Podii optunicu protiv
nje uz podrku njezinih skrbnika. Ako to ne upali, onda... Slegnuo je ramenima. Vidjet
emo.
George je vrhom prsta prelazio po rubu tamne mrlje na daskama stola. Ovdje bi to
moglo biti od crnog vina ili od krvi. U njegovom se smuenom umu javila spoznaja da bi se
moglo podmititi straare ako Juliana dospije u zatvor. Mogao bi je imati koliko god bi elio.
Bilo koji plan pruio bi mu priliku za kojom udi.
Podigao je pogled i kimnuo. Ujutro u se vratiti u Hampshire. Sve u iznijeti
Forsettima. Gdje u vas nai, milorde?
Lucien se namrtio, sjetivi se da je osuen na boravak pod vlastitim neudobnim
krovom. Moja je kua u Mount Streetu, ali ovo je jednako dobro mjesto. Ostavite poruku
kod Gideona. Glavom je pokazao ovjeka koji je za ankom punio vreve pivom, a potom
je opet podigao svoju au i djelomice okrenuo rame prema Georgeu, to je on tono shvatio
kao otputanje.
George odgurne stolicu i ustane. Oklijevao je, razmiljajui o pozdravu. inilo se
neprikladnim samo otii, ali vikont mu nije pomogao. elim vam laku no, gospodine
na koncu je rekao, a zauzvrat je dobio samo neodreeno gunanje. Udaljio se, namjeravajui
se vratiti na svoje prijanje mjesto, ali ispunjavala ga je nemirna energija, osjeaj ushienja pri
pomisli da vie nije sam u svojoj misiji. Stoga je iziao. Prila mu je neuredna mlada ena i
uputila mu gotovo bezubi smijeak.
Pola gvineje, plemeniti gospodine? Isprsila se prema njemu, a crne su joj oi
bljesnule.
Pet ilinga odgovorio je.
Slegnula je ramenima, uzela ga za ruku i povela do ograde ispod tandova. Za pet ilinga
ne isplati se voditi ga u sobu u King Streetu gdje bi morala platiti svijee i vjerojatno
promijeniti posteljinu.
Tarquin je sjedio za svojim pisaim stolom i iznova pisao govor to ga je napisao njegov
tajnik, a trebao ga je te veeri odrati u Domu lordova. Njegov je tajnik vrijedna dua, ali je
pomalo dosadan i vojvoda je bio uvjeren da bi tim govorom uspavao samog sebe, a kamoli ne
sluatelje. Premda njegovi kolege ne bi obraali previe pozornosti ni najuzbudljivijoj debati.
Uglavnom e hrkati nakon obilnog obroka i mnogo pia.
Podigao je glavu kad je Juliana pokucala i ula. Smjerno se naklonila. elio si me
vidjeti, milorde vojvodo?
Odgurnuo je stolicu i pozvao je blie. Kad mu je prila, uzeo je njezine ruke i okrenuo ih
dlanovima prema gore. Zapanjila se kad ih je podigao do svojih usana i poljubio joj dlanove.
Kako su tvoje ozljede, mignonne?
Ramena me jo uvijek bole, bez obzira na Hennyinu pomadu odgovorila je
neobino muklim glasom. Osjeala je njegov topli dah na svojim rukama koje je sad drao
uza svoja usta. Poljubio je svaki zglavak, uvlaio jezik izmeu njezinih savijenih prstiju, svaki
je brz i vlaan potez podizao tanke vlasi na njezinu zatiljku, a koa joj se najeila od
uzbuenja.
Jesi li mi oprostila injenicu da nisam na vrijeme zaustavio Luciena? Nastavio je s
malenim milovanjima, usnama joj dotiui nadlanice, zubima razigrano grickajui kou.
Juliana je gubila doticaj sa stvarnou. Jedva je ula njegove rijei. Pomicala je stopala na
perzijskom sagu i zurila u njegovu sagnutu glavu, rastreseno opazivi kako mu gusta kosa
valovito pada sa irokog ela. Kako bi mogla rei da mu bilo to nije oprostila kad jedan
njean dodir njezino tijelo moe pretvoriti u rastaljenu lavu?
Podigao je pogled, i dalje joj drei ruke. Njegove su se oi smijeile, ali mu je ton postao
ozbiljan. Moemo u mnogoemu uivati, mignonne. Moemo li odsad nadalje poi
ugodnijim putem?
Juliana nije uspijevala nai rijei. Njezino je tijelo govorilo jedno, a um drugo. Kako bi
uope mogla zaboraviti da je i dalje zarobljenica njegova plana? I dalje bi trebala roditi
njegovo dijete, posve se prepustiti njegovoj kontroli, ivjeti u prijevari emocionalno ovisna o
vojvodinoj naklonosti. Gledala ga je zbunjenim oima, ali bez rijei.
Tarquin joj je nakon dugog trenutka pustio ruke. U njegovim se oima vidjelo aljenje,
ali je mirnim tonom rekao: Mislim da je vrijeme da uzvrati posjet ledi Melton. ovjek ne
dadilja esto gunala da nitko nije onako slijep kao onaj koji ne eli vidjeti. Ali, naravno,
vojvodi od Redmaynea nikad ne bi palo na pamet da bi neto tako frivolno i nezgodno, kao
to je zabranjena ljubav, moglo poremetiti njegove planove.
Sjednite kraj mene, Juliana s blagim ju je smijekom pozvala Lydia. Potapala je
sofu kraj sebe, a potom uzela svoj vez. Juliana je sjela i promatrala, odravajui povran
razgovor s Lydiom na koji se samo djelomice koncentrirala. Vojvoda je ostao kraj ledi Melton,
zadubljen u neki razgovor. Jedva je razmijenio dvije rijei sa svojom zarunicom, ako se
izuzmu uljudnosti, ali Lydia niim nije pokazivala da se osjea zapostavljenom. Oito brak iz
interesa ne iziskuje nikakve panje i njenosti meu partnerima.
Dolazak dviju prilino impozantnih dama onemoguio je Juliani nastavak prouavanja
zaruenog para. Predstavili su je, a dame su se raspitivale o njezinu muu.
Koliko sam shvatila, sad ivite pod krovom Njegove Milosti ree udova vojvotkinja
od Mowbraya.
Kuu mojeg mua treba preurediti odgovori Juliana. Njegova Milost ljubazno je
ponudio svoje gostoprimstvo dok se radovi ne dovre.
Shvaam. Znai, Edgecombe takoer boravi u Albermarle Streetu, Redmayne?
Moj je brati zauzet renoviranjem svoje kue mirno e Tarquin. Smatra
prikladnijim ivjeti ondje kako bi mogao nadzirati radove.
Juliana je progutala smijeh izazvan tom nevjerojatnom izmiljotinom. Nitko od onih koji
poznaju Luciena to ne bi povjerovao. Kriom je pogledala naokolo, procjenjujui njihove
reakcije.
to ste to rekli? upita druga dama, ledi Briscow, nagnuvi se naprijed i stavivi
ruku iza uha.
Udova je uzela malenu trubu iz njezine ruke i viknula: Redmayne kae da Edgecombe
ivi u vlastitoj kui. Cura boravi pod Redmayneovim krovom.
inilo se da je ledi Briscow to apsorbirala cijelu minutu dok su glasne rijei odzvanjale
prostorijom. Ah na koncu ree. Pa, rekla bih da je tako najbolje. Okrenula se kako
bi prouila Julianu. Veoma je mlada, nije li?
Navrila sam sedamnaest, gospo. Juliana je zakljuila da je vrijeme da neto kae.
Previe mlada za Edgecombea glasno ustvrdi dama. Osim toga, mislila sam da
mu se ene ne sviaju.
Dakle, Cornelia, to nije prikladna tema u nazonosti mladih dama prijekorno e
vojvotkinja.
to si rekla? Mislila sam da taj ovjek voli samo djeake.
Cornelia! preklinjala je vojvotkinja, govorei kroz trubu. To nije za ui mladih
dama.
Pih! ree ledi Briscow. Nevinost curi nee biti od velike koristi kad je rije o tom
njezinom muu.
Moramo se oprostiti, ledi Melton. Tarquin je ustao, a lice mu je bilo posve
bezizraajno, kao da nije uo ono to je izgovoreno. Juliana je brzo skoila na noge, previe
brzo, i alica aja pala je na pod s naslona za ruke. Ostatak aja prolio se po sagu, a delikatna
alica udarila je o nogu stolice i razbila se.
Svakako. Biskupi, takoer. Usmjerio je konje prema konjunici iza svoje kue.
Quentin e si nai savrenu suprugu za jednog biskupa, onu koja e uljepati njegove dvore i
pruati lijepi primjer enama njegove pastve, i imat e mnogo djece.
Dobacio je uzde konjuaru i skoio na kamene ploe. Doi.
Juliana je prihvatila pruenu ruku i skoila dolje kraj njega, a obru haljine zanjihao se
oko nje. Stajala je i namrteno promatrala bavu za kinicu gdje je kozak brzao preko mutne
povrine.
Hej, o emu razmilja? Tarquin joj je podigao bradu.
Odmahnula je glavom. Nije mu kanila rei da pokuava smisliti nain na koji bi u njegov
tvrdoglavi mozak mogla posijati malo sjemena. Mislila sam da bi Lucy moda godila
vonja koijom.
Svakako rekao je. Ali povest ete Teda kao pratnju.
Juliana je napravila grimasu, ali se nije bunila. Lagano se naklonila i na stranja vrata
ula u kuu.
Tarquin je gledao za njom. Uope nije razmiljala o Lucy. Iza tih krasnih zelenih oiju
odvijalo se neto daleko kompliciranije.
Shvatio je da eli proniknuti u njezine misli, eli kliznuti iza njezinih oiju u Julianin
posve privatni svijet. Ona daje tako veliki dio sebe, ali uvijek postoji neto to uskrauje. elio
bi je poznavati onako dobro kako ona poznaje sebe... moda jo i bolje. Tu je elju pratila jo
jedna. elio bi da ona poznaje i razumije njega kao to ga nikad nitko nije poznavao i
razumio.
Odmahnuo je glavom kao da se eli rijeiti tih nevjerojatnih razmiljanja. Romantine
besmislice kojima nema mjesta u njegovim planovima. Nikad ga ranije nisu muile takve
sentimentalne ideje. Moda ga hvata groznica. Preao je rukom preko ela, ali se inilo posve
hladnim. Jo jednom razdraeno odmahnuo glavom i slijedio Julianu u kuu.
21. poglavlje
vo opet onog uasnog ovjeka. Ledi Forsett okrene se od prozora sobe za primanje,
a njezin se orlovski nos trzao od prezira.
Koji uasni ovjek, draga? Sir Brian podigne pogled sa svojih novina.
Sin Johna Ridgea. Taj neotesani klipan. to li sad hoe?
Zacijelo e to imati neke veze s Julianom mirno primijeti njezin mu. Amelia je
prikladno zaboravila sve o njihovoj bivoj tienici. Nije se mogao sjetiti da ju je jednom
spomenula nakon to je nestala.
Ameliin nos ponovno se trznuo kao da je otkrio osobito neugodan vonj. To je dijete
uvijek samo stvaralo nevolje ustvrdila je. Upravo je njoj slino da nas optereuje tim
vulgarnim ovjekom.
Sumnjam da bi Juliana poticala Georgea Ridgea da nas gnjavi blago e sir Brian.
Poznajui Julianu, rekao bih da bi svojeg pastorka radije poslala dovraga.
Doista, sir Briane, zar ba mora tako govoriti u mojem drutvu? Ledi Forsett je
prijekorno rastvarala i sklapala svoju lepezu.
Iskreno se ispriavam, draga... Ah, Dawkinse, uvedi dentlmena. Lakaj, koji je
stigao da bi najavio gosta, doimao se iznenaen injenicom da je preduhitren.
Ne u moju sobu za primanje pobuni se Amelia. Sigurno ima stajskoga gnojiva
na izmama. Uvedi ga u jutarnju sobu.
Lakaj se naklonio i iziao. ini mi se da ne eli sresti Ridgea ree sir Brian i
nevoljko ustane. Sam u ga primiti.
Istina, ali elim uti zbog ega je doao odluno e njegova ena. Ako ima
vijesti o Juliani, onda to elim uti. Pola je prema vratima okruena utanjem utirkanog
tafta. Ne misli da ju je uspio pronai, je li? Njezine su blijede oi pokazivale samo
malodunost na tu mogunost.
Nadam se da nije, draga. Taj ovjek ne bi mogao nai hrast ni kad bi mu stajao na
putu. Zacijelo je doao zahtijevati Julianino nasljedstvo ili takvo to. Sir Brian je slijedio
svoju enu do jutarnje sobe.
George je smeteno stajao nasred malene prostorije. Bio je naglaeno svjestan svoje fine
londonske odjee pa je natezao prsluk na grimizne i zelene pruge kad su se otvorila vrata i
uli njegovi domaini. Naklonio se na nain za koji se nadao da je kieno londonski, vrsto
odluivi primorati te bahate ljude da priznaju njegove gradske manire to ih je stekao
tijekom proteklog tjedna.
Sir George. Sir Brian se takoer naklonio.
Ledi Forsett je samo kimnula. George se vidljivo naroguio. Gledala ga je kao da je doao
u posjet zaudarajui po farmerskom dvoritu i sa slamom u kosi.
Sir Briane... gospoo poeo je zloslutnim tonom doao sam s vijestima koje bi
vam u sretnijim okolnostima donijele utjehu, ali naalost, bojim se da vam donosim samo
duevnu bol. ekao je odgovor, ali uzalud. Domaini su ga samo promatrali s veoma malo
zanimanja. Oblizao je suhe usne i nesvjesno olabavio utirkanu kravatu. Silno je oednio, ali
nitko mu nita nije ponudio... ak ni au vina.
Juliana opet je pokuao. Tie se Juliane.
To sam i oekivao uljudno e sir Brian. ini se da vam je malo vrue, sir George.
Rekao bih da vas je jahanje prilino zagrijalo.
Paklenski vrue... o, ispriavam se, gospoo. Porumenio je i potraio svoj rupi
kako bi obrisao elo.
Moda biste popili au limunade hladno e Amelia, posegnuvi za uzicom zvona.
George je sir Brianu dobacio izmuen pogled i domain mu se smilovao. Rekao bih da
bi ovjek po ovakvoj vruini radije popio vr piva. Dao je naredbu lakaju koji se pojavio na
zvono i opet se okrenuo Georgeu. Mogu li zakljuiti da ste nali Julianu, sir George?
O, da, da, svakako, gospodine. George gorljivo korakne naprijed. Sir Brian korakne
natrag. Ali naao sam je u veoma neugodnim okolnostima.
ivi u bijedi? hladno upita ledi Forsett.
Ne... ne, ne vjerujem, gospoo. No istina je... pa, istina... nije prikladna za ui jedne
dame, gospodine. Okrenuo se i znaajno kimnuo sir Brianu.
Uvjeravam vas da moje ui nisu tako osjetljive ree Amelia. Molim vas, prijeite
na stvar.
George je duboko udahnuo i zapoeo svoju priu. Pozorno su ga sluali, a zastao je samo
kad je stiglo pjenuavo pivo. Ledi Forsett sjedne na delikatnu pozlaenu stolicu i ondje ostane
nepomina, s rukama oko lepeze u krilu. Sir Brian je kaiprstom lupkao po ustima, ali inae
nije pokazivao nikakve emocije.
Kad je George zavrio svoju priu i edno pio pivo, sir Brian ree: Dopustite da malo
pojasnim, sir George. Kaete da je Juliana sad vikontesa Edgecombe i ivi pod krovom
vojvode od Redmaynea?
Da, gospodine. George ustro kimne i nadlanicom obrie brkove od pjene sa svoje
gornje usne.
Zakonski je udana?
Oito jest.
Onda joj zacijelo treba estitati.
George se doimao zbunjenim. Postala je kurva, gospodine. Mislio sam da sam to
objasnio.
Ali je sklopila ugledan brak s pripadnikom plemstva? Sir Brian se zbunjeno
namrtio. Ne vidim kako bi mogla biti jedno i drugo.
George je poeo osjeati da mu tlo izmie pod nogama. Nijee svoj identitet rekao
je. Ignorira me... gleda ravno kroz mene.
Nikad ne bih oekivala da ima tako mnogo zdravog razuma promrmlja Amelia.
Gospoo, ubila je svojeg mua... mojeg oca. George je praznim vrem tresnuo po
stolu.
muevu smrt. Za smrt njezinog prvog mua dometne. Doista je bila veoma marljiva.
Moram se diviti njezinoj snalaljivosti. No ona je oduvijek imala vika energije.
Amelia je razdraeno odmahnula rukom na to divljenje. Nasljedstvo e ostati u
tvojim rukama samo ako se dokae da je dijete sir Johnovo.
Kako bi mogli dokazati da nije?
To bi bilo pitanje datuma ree Amelia. Dijete se mora roditi unutar devet
mjeseci od sir Johnove smrti.
Tako je spokojno se sloio njezin mu. Vidjet emo to e biti, u redu? Ako je
pronau i optue, onda emo se javno odrei bilo kakve veze s njom. No nadam se da se to
nee dogoditi. Doista ne elim nikakvo zlo Juliani. A ti, draga?
Amelia je namrteno razmiljala. Ne na koncu je rekla. Ne vjerujem. Uvijek je
bila grozna gnjavaa, ali pod uvjetom da nama vie ne stvara nikakve probleme, moe se
udati za vojvodu ako to eli, ili poi dovraga, sve uz moj blagoslov.
Njezin mu kimne. Bezopasno zanemarivanje je u interesu svih, gospo. Osim u
interesu sir Georgea, jasno.
Juliana e se znati nositi s tom budalom ree ledi Forsett.
Ako ne bude tako, ponovno emo razmisliti o naem poloaju. Sir Brian poe
prema vratima. Bit u u knjinici do veere.
Njegova se ena lagano nakloni i pozove slugu kako bi mu rekla neka prozrai jutarnju
sobu. ovjek se tako grozno namirisao, pa je to vie zaudaralo nego ustajali znoj to ga je
pokuao prikriti.
Gospoa Mitchell unula je blie zidu i uz uho pritisnula naopako okrenutu au. Jedva
je mogla vjerovati onome to je ula. Nezahvalne drolje ale se zbog iskoritavanja i uvjeta
njihovog zaposlenja, razmjenjuju prie o zlostavljanju, a sad predlau urotu protiv svojih
zatitnika. Govore o kupovanju vlastitih zaliha svijea, vina, ugljena. O stvaranju zajednike
zaklade koja bi im pomogla kad su u nevolji tako da se ne bi morale zaduivati kod vlasnica
javnih kua ili svodnika. Neuveno. To je pobuna. A zaetnica svega toga je ona slatkorjeiva
zmija koju je Elizabeth Dennison smjestila kod vojvode od Redmaynea. Oito se umislila
otkako je otila u kuanstvo Njegove Milosti. Zar ne zna da bi trebala na koljenima
zahvaljivati gospoi Dennison? No ako misli da i druge moe povesti u krivom smjeru, onda
gospoicu Julianu, ili kako god se zove, oekuje gadno iznenaenje. Zapravo, oekuje sve
njih.
Gospoa Mitchell se snagom volje natjerala da nastavi sluati, odoljevi porivu da s
vijestima o tom izdajnikom sastanku odmah odjuri k svojim kolegicama. Bilo joj je drago da
se obuzdala kad je ula kako planiraju novi sastanak. Malo su raspravljale o vremenu i
mjestu, sloivi se da ne bi smjele dvaput koristiti isto mjesto kako ne bi pobudile sumnju.
Gospoa Mitchell je na to posprdno puhnula kroz nos. Bez obzira kakve e mjere opreza
poduzeti, kako uope mogu oekivati da e pred nosom onih koji njima upravljaju izvesti
tako podlu izdaju?
Priljubila se uza zid kad je mrmljanje postalo manje razgovijetno. Tada je ula kako
spominju majku Cocksedge. Mrko se osmjehnula. Ako se sastanu u kui Cocksedge, moi e
im se prirediti veoma neugodno iznenaenje.
ulo se struganje stolica, utanje haljina i povieni tonovi, pa se inilo da se sastanak
blii kraju. Gospoa Mitchell se svojim krupnim tijelom hitro spustila stranjim stubama i
doekala ih u toionici kad su sile.
Jeste li imale lijepu proslavu, duice?
Da, hvala, gospoo Mitchell. Deborah se uljudno spustila u naklon.
iji ste roendan slavile?
Uslijedila je kratkotrajna tiina, a tada Lilly odluno ree: Moj, gospoo. I moram
vam zahvaliti na vaoj gostoljubivosti.
Nema na emu, duice, nema na emu. ena se nasmijeila i kimnula, pregaom
marljivo latei mjedeni svijenjak. Kad god elite, drage moje.
Juliana je posljednja sila stubama. Trenutak je stajala i sluala razmjenu rijei, pitajui
se to je kod te ene izazvalo njezinu nelagodu. Bilo je neeg lanog u njezinoj ljubaznosti,
neto namjeteno u njezinu smijeku. Tada je shvatila da smijeak uope ne dopire do
eninih prodornih crnih oiju da te oi zvjeraju naokolo, gledaju na sve strane, ali ne
direktno u skupinu ena.
Doi, Juliana. Hoe li proetati s nama do Russell Streeta? Lilly se okrenula prema
njoj, a Juliana se nastojala osloboditi nelagodnog osjeaja. Sastanak je bio veoma ohrabrujui.
Njezini su prijedlozi doekani s vie entuzijazma nego sumnjiavosti, premda je u skupini
bilo nekoliko skeptinih onih koje nisu mogle vjerovati da kurva moe preivjeti bez
zatitnike i izrabljivake ruke gospodara ili gospodarice.
Izila je s ostalima i kimnula na pozdrav gospoi Mitchell iji je smijeak razotkrio
pocrnjele krbe u mlitavim ustima. Vlasnica ove javne kue drukija je od gospoe Dennison,
pomislila je Juliana. Drutvena hijerarhija u ovom podzemlju jednako je strogo definirana kao
i u njezinu svijetu.
Hodala je prema Russell Streetu rukom pod ruku s Lilly, osvrui se preko ramena,
napola oekujui da e iza sebe ugledati ravnodunog Teda. Uspjela mu je umai tako to je
iz kue izila na stranja vrata i nikome nita nije rekla. Suoit e se s neizbjenim
vatrometom kad se vrati kui. Ne mora priznati gdje je bila. Vojvoda vie nije spominjao
Lucyino pismo, pa je zakljuila da nije proitao relevantni odjeljak.
Pogledala je Lilly koja je uzbueno opisivala svoje iznenaenje entuzijazmom svih na
sastanku. Juliana je odjednom naglo pogledala ustranu. Odmah se pokajala zbog refleksnog
postupka. George je stajao na uglu Russell Streeta i zurio u nju. Vidio je kako se okrenula.
Zacijelo je vidio i iznenaeni bljesak prepoznavanja u njezinim oima, bez obzira koliko ga je
brzo potisnula.
Sad ne moe riskirati i uzeti nosiljku samo za sebe. George bi je lako mogao slijediti i
nametnuti joj se. Sad bi sve dala samo da se pojavi staloeni Ted. Bila je svjesna injenice da
ih George slijedi. Nije to ni pokuao prikriti. Zapravo, koraci su mu bili gotovo ivahni.
George nije mogao vjerovati u svoju sreu. Juliana je opet u javnoj kui. Ovaj put nije
stigla vojvodinom nosiljkom i nema snanih vojvodinih zaposlenika koji je tite. Takoer na
vidiku nema ni runog ovjeka koji ju je dosad svuda pratio. Zrak je ist. Pokuao je
zakonskim putem kad se obratio Forsettima za pomo. Sad e uiniti ono to doista eli.
Ugrabit e je s ulice. I zadrat e je dok se ne zasiti. Tada e je predati sucima. Ne treba mu
pomo onog pijanca Edgecombea. Ovo moe sam izvesti.
Ali ona ga je vidjela. Vidio je bljesak prepoznavanja u njezinim oima. Nee mu uletjeti
u ake. Zadovoljan svojom lukavou, George se vratio i potraio stranji dio kue. Juliana je
domiljata kuka. Pokuat e mu pobjei, a za to postoji samo jedan nain.
Juliana je stigla u usku uliicu i pogledala naokolo, svjesna vrata koja vode na sigurno iza
svojih lea. ugavi je pas njukao po smeu u jarku, ali u uliici se nita drugo nije micalo.
Udaljila se od vrata i pourila prema Charles Streetu, pravokutniku svjetla na kraju mranog,
prljavog prolaza. Stigla je do ulice i pogledala naokolo, traei nosiljku ili fijaker.
Tada se dogodilo. U jednom je trenutku stajala na suncu, a u iduem ju je obavila gusta
zaguljiva tmina. Nita nije ula ni vidjela. Sad su joj se udovi zapetljali u nabore debele
tkanine. Ruka joj je vrsto pritiskala lice, priguujui njezine povike. Netko ju je podigao,
savio i ubacio kroz uski otvor tako da je pokrivenom glavom udarila u rub neega. Stezale su
je ruke poput eljeznih okova, drei je tako da se nije mogla maknuti. Zaulo se pucketanje
bia pa je shvatila da je u nekakvoj koiji. Vozilo je krenulo naprijed, a ruke oko nje vre su
se stegnule. Otimala se i mlatarala nogama, ali je ruka pritiskala debeli materijal uz njezina
usta i nos sve dok joj pred oima nisu zaigrale crne toke i njezina su plua vritala za
zrakom. Umirila se i pritisak koji ju je guio odmah je popustio. Navikla je misliti o sebi kao o
nezgrapnoj djevojci krupnih kostiju, dovoljno jakoj da se istrgne iz svakog stiska, ali nije se
mogla boriti protiv guenja.
Silom se nastojala smiriti. Deka u koju je bila umotana vonjala je po konju. Kad joj se um
razbistrio, shvatila je da se nalazi u Georgeovim rukama. Njezin je otmiar krupan ovjek,
poput Georgea, i ona je osjeala njegovu mlitavost, osjeala je kako se na njemu pomie salo
dok je vrsto dri. Njome je prostrujao drhtaj gnuanja. to e uiniti s njom? No savreno je
dobro znala odgovor na to pitanje. U mislima je vidjela pripitog Georgea, njegove sitne oi
pune poude, mlohave usne vlane i gladne. Gotovo je mogla osjetiti njegove velike ake na
svojem tijelu, kako joj trgaju odjeu, kako pada na nju dok lei prikovana ispod njega, njegov
je smrdljivi dah gui...
Zahvatila ju je panika pa se opet poela otimati, a njezine su noge oajniki mlatarale
ispod nabora haljine i deke. Ponovno joj je debeli materijal pritisnuo nos i usta. Ponovno se
borila da doe do daha... tada se vozilo odjednom zaustavilo. uli su se zbunjeni povici,
udarci. Koija se zanjihala kao da je netko skoio u vozilo. Pritisak je naglo nestao. Gutala je
vrui ustajali zrak uhvaen u pljesnivim naborima deke.
George je urlao, jo uvijek je drei, ali ne onako vrsto kao ranije. Obnovila je svoja
nastojanja da se oslobodi deke. Nije imala pojma to se oko nje dogaa, ali bez obzira o emu
je rije, to joj je prualo priliku za bijeg.
Georgeov je stisak odjednom posve popustio i ona se skotrljala s njegovih koljena na pod
koije. Okrenula se na ruke i koljena, a potom se uspravila i zbacila sa sebe deku, pojavivi se
rumena, zadihana i znojna... te ugledala Georgea bez svijesti na sjedalu fijakera i Teda, s jo
uvijek stisnutom akom, kako je gleda s neskrivenom razdraenou.
Imam pametnijeg posla no to je jurnjava po cijelom gradu u potrazi za vama
rekao je prije nego je otvorio vrata i doviknuo koijau. Hej, ovjee. Pomogni mi da se
rijeim ovoga.
Koija se pojavio kraj otvorenih vrata. Ravnoduno je pogledao onesvijetenog Georgea.
Tko e mi platiti vonju?
Ted nije odgovorio. Uhvatio je Georgea za ramena i povukao ga s klupe. Hajde, uhvati
ga za noge.
Koija ga je posluao. Oko njih se okupilo maleno mnotvo, ali se nitko nije zabrinjavao
dok su dva mukarca izvlaila Georgea iz koije i sputala ga uza zid neke krme.
Dobro rekao je Ted, otresavi ruke. Sad idemo u Albermarle Street, koijau.
Znai, vi ete platiti i njegovu i svoju vonju? sumnjiavo je pitao koija.
Bit e ti plaeno nestrpljivo e Ted, popevi se u vozilo s iznenaujuom
okretnou za tako krupnog ovjeka. Juliana je shvatila da je onaj udarac to ga je osjetila
sigurno bio Tedov neoekivani ulazak u fijaker.
Onda dobro. Koija se popeo na svoje mjesto, veselo fukajui. Ide bilo kamo,
ini bilo to, to vam je Joe Hogg. Samo da mi vonja bude plaena. Sve je to dio mojeg posla.
Juliana je nogom gurnula smrdljivu konjsku deku ispod sjedala. Zacijelo ju je susretljivi
koija posudio Georgeu. Nakon svega to je vidjela na londonskim ulicama otkako je stigla u
grad, nije se udila injenici da ju je George mogao oteti bez ikakvog uplitanja sa strane.
Ted se zavalio u kutu i promatrao je u mrzovoljnoj tiini.
Kako ste znali gdje biste me trebali traiti? oprezno upita Juliana.
Njegova Milost je neto slutila.
Znai, proitao je pismo. Ali zato nita nije rekao... nita nije uinio kako bi je sprijeio
da pobjegne Tedu? No moda uope nije pobjegla Tedu. Zar ste me cijelo jutro slijedili?
Ted je gunajui potvrdio.
Znai da mi zapravo nikad nije prijetila stvarna opasnost od Georgea glasno je
razmiljala Juliana, a gnjev je zamijenio olakanje. Ted je namjerno dopustio da upadne u
Georgeovu zasjedu.
Ted nita nije odgovorio. Koija se zaustavila u Albermarle Streetu i Juliana je skoila na
ulicu za Tedom. Ostavivi ga da se cjenka s koijaem, ljutitim se koracima popela stubama i
ula u kuu.
Gdje je Njegova Milost, Catlett?
Ovdje. Vojvoda se javio s vrata knjinice prije nego je Catlett dospio odgovoriti.
Sive su mu oi bile hladne poput zimskog neba, usta stisnuta. Poimo u tvoju spavau
odaju, ledi Edgecombe. Kretnjom ju je pozvao da poe stubama ispred njega.
Juliana je oklijevala, a zatim je popustila, zakljuivi da pred batlerom ne moe iskaliti
sav svoj gnjev. Vojvoda moda misli da ima razloga za ljutnju, ali ima ga i ona.
Marirala je uza stube i irom otvorila vrata svoje odaje, naglo se okrenuvi prema njemu
kad je uao. Tresnuo je vratima i, prije nego je dospjela otvoriti usta, uhvatio je za ramena i
protresao. Samo se pogledaj, Juliana. Izgleda kao da te netko vukao natrake kroz
nekakvu ivicu. Izgleda sramotno. Gurnuo ju je prema zrcalu. Pogledaj se! Svatko bi
pomislio da si se valjala u jarku s nekim radnikom na farmi!
Julianu je tako iznenadio ovaj naoko irelevantan napad da neko vrijeme nije mogla
govoriti. Zurila je u svoj odraz u zrcalu. Kosa joj je padala po ramenima, a po uvojcima je
imala dlaice i neto to je izgledalo poput slame. Haljinu je prekrivala praina i vunene niti,
kao i konjska dlaka. Lice joj je bilo zamrljano.
Nala je svoj glas. Kako oekuje da izgledam nakon to me pograbio onaj klipan i
pokrio me smrdljivom konjskom dekom tako da sam se umalo uguila? A tko je za to kriv,
eljela bih znati? Ti si dopustio da upadnem u njegovu klopku. Glas joj je podrhtavao od
obnovljenoga gnjeva. Ti si pravi kurvin sin! Rukom je trljala usta, pokuavajui ukloniti
jamstvo da nikad nee ivjeti u bijedi. Meni se ini da je to udna vrsta ucjene. Govorio je
ledenim glasom.
Da ga nisam potpisala, izdao bi me gorko mu je dobacila.
Jesam li to ikad rekao?
Zapanjeno je otvorila usta. Ne, ali... ali to se dalo naslutiti.
Slegnuo je ramenima. Nisam ja odgovoran za nain na koji ti tumai moje rijei.
Kako to moe rei? S nevjericom je zurila u njega. Kakve li lukave, gmizave
zmije! O, odlazi i ostavi me na miru! Gnjevnom se kretnjom okrenula od njega, nastojei
prikriti svoje suze.
Tarquin je namrteno promatrao njezina lea, prstima zamiljeno prelazei po svojim
usnama. Nikad je ne bi izdao pred zakonom, ali Juliana to nikako nije mogla znati. Meutim,
spasio ju je od bijednog ivota na ulici i vjerojatno od prerane, rune smrti. injenica da je to
uinio radi vlastitih ciljeva ne mijenja istinu. Zato jednostavno ne prihvati situaciju? Nije
razumio emu moe prigovoriti u svojem sadanjem ivotu. Uiva u strasti koju dijele. Ne
prijeti joj nikakva opasnost od Luciena. Osigurana je do kraja ivota. Zato onda toliko uiva
kad njemu prkosi? Ona je najneobinije stvorenje s kojim je u ivotu imao posla. Negdje bi
drugdje potraio orue za kontroliranje Luciena da je znao da e mu stvarati toliko neprilika
onda kad ju je promatrao kroz pijunku gospoe Dennison.
Odlazi! ljutito ponovi Juliana. Rekao si svoje. Nema potrebe da likuje.
Likuje! Umalo se glasno nasmijao. Ako bi netko trebao likovati, onda je to Juliana.
Okrenuo se na peti i prepustio je njezinim gnjevnim suzama.
22. poglavlje
jerujem da cijeli ivot poznajete ledi Lydiu Juliana ree lordu Quentinu nekoliko
dana kasnije kad se vratio u salon nakon to je njezine goe ispratio do njihovih
koija.
Zato to kae? Priao je prozoru i gledao u vrt tako da mu nije vidjela lice.
O, samo mi se ini da ste veoma oputeni kad ste zajedno. Kao veoma stari prijatelji.
Drei se nonalantno, ponovno je napunila njihove alice za kavu.
Ledi Lydia je tijekom nekoliko proteklih dana esto posjeivala ledi Edgecombe. Njezini
su se posjeti nekako poklapali s naoko leernom nazonou lorda Quentina u Julianinu
salonu. Ledi Lydia nikad nije dolazila sama. Uvijek ju je pratila neka prijateljica ili poznanica
njezine majke, dama koja je eljela doi u kurtoazni posjet nedavno udanoj eni. No Juliani je
bilo jasno da te pratilje slue samo za zavaravanje. Ledi Lydia i Quentin su u njihovoj
nazonosti mogli razgovarati i smijeiti se, ovla jedno drugome dotaknuti ruku, sjediti jedno
uz drugo na sofi, sagnuti glavu nad nekom knjigom ilustracija.
Mi smo stari prijatelji. Quentin se okrenuo od prozora i uzeo svoju iznova
napunjenu alicu, a u oima mu se nazirao onaj isti tmurni izraz.
Ali jedno prema drugome osjeate neto vie od prijateljstva. Juliana je bez
svjesnog razmiljanja o tome uhvatila bika za rogove. Njezini su porivi uvijek jai od nje, ali
moda e se to u ovom sluaju pokazati korisnim.
Quentin cijelu minutu nita nije rekao. Pio je kavu, a potom upita: Zar je tako oito?
Meni jest.
Tako se silno trudim uspostaviti kontrolu nad time, Juliana. Quentinov je glas bio
tih i izmueni odraavao je tugu u njegovim oima. Ali ne mogu podnijeti pomisao da e
se ona udati za Tarquina. Da e se udati za bilo koga osim za mene. Poeo je hodati od
prozora do vrata i natrag, a rijei su navirale iz njega kao da je Juliana izvadila neki ep.
Trebao bih se smjesta vratiti u Melchester. Maknuti se daleko od iskuenja. Ali ne mogu.
Jeste li dovrili svoj posao s nadbiskupom?
Quentin odmahne glavom. Da barem jesam, ne bih imao izliku za ostanak... da
izdajem Tarquina svake minute to je provedem u Lydiinu drutvu.
Previe ste strogi prema sebi realno e Juliana. Ne izdajete vojvodu time to
sjedite s Lydiom...
udim za njom! izmueno ju je prekinuo. Neka mi Bog pomogne, Juliana, ali
udim za enom drugog ovjeka.
Ona jo nije njegova ena istakne Juliana.
Nemoj cjepidlaiti. Sjeo je i spustio glavu u ake. To je smrtni grijeh. Znam to, a
ipak se ne mogu zaustaviti.
Ima jo neto to biste trebali znati, Vaa Milosti. Tedov je ton bio pomalo
zamiljen, ali je sadravao i notu koja je ukazivala na vanost. Vidjevi da ga vojvoda pozorno
slua, nastavio je. Prema onome to kae gazdarica u Gardeners Armsu, imao je
posjetitelja. Redovitog.
O? Tarquin uzdigne obrve.
Neki ovjek veoma boleljiva izgleda, rekla je gazdarica. Jeila se od njega. Sav zelen i
blijed, s oima kao u mrtvaca.
Slikovito se izraava primijetio je Tarquin, popivi gutljaj klareta. Trebamo li
zakljuiti da su Lucien i George sklopili nepoeljan savez?
Izvadio je burmuticu i trenutak noktom lupkao po emajlu. Sjetio se da se George nalazio
u krmi Shakespeares Head one noi kad je Lucien pokuao prodati Julianu. Juliana je rekla
da je dao ponudu za nju. Sasvim je mogue da su ta dvojica, obojica kivni na Julianu, a Lucien
mrzi i svojeg bratia, sklopili avolsko partnerstvo.
Ted nije odgovorio na retoriko pitanje, ve je samo preko vra piva mirno promatrao
svojeg poslodavca.
Najprije emo se pozabaviti Georgeom ree Tarquin. Kasnije veeras posjetit
emo Gardeners Arms... kad se klipan vrati nakon zabavljanja u Gardenu. Ponesi jahai bi.
Moramo mu neke stvari dobro utuviti u glavu.
Imate pravo, Vaa Milosti. Ted je spustio prazan vr na pladanj, naklonio se
trzajem glave i iziao.
Vojvoda se mrtio dok je izmeu palca i kaiprsta vrtio tanki stalak ae. Naumio je
prekinuti Georgeove ludorije im mu Ted ue u trag nakon pokuaja otmice, ali ako se Ridge
udruio s Lucienom, onda je situacija daleko opasnija. Lucien je nepredvidljiv i mogao bi biti
krajnje suptilan u svojoj pakosti. Ridge bi se oslanjao na brutalnu silu, to je ve pokazao.
Njih dvojica ine opasnu kombinaciju.
Odjednom se uspravio, tjeran silom protiv koje se ve nekoliko dana bori. elio je
Julianu. Ovo mu je otuenje kidalo vitalne organe. Postalo je gotovo nemogue zadrati
hladnu distanciranost. Svaki je dan preko stola gledao plamteu ivahnost njezine kose, sjaj
njezinih oiju, raskone obline njezina tijela. A drao se podalje od nje. To je prava tortura,
kao da ga razapinju na muilima. A Juliana, prokleta bila, daje sve od sebe. Zuri jednako
hladno kao i on, govori bezizraajnim glasom, vodi razgovore koji nikad ne prelaze banalno
avrljanje izmeu neznanaca. elio ju je zadaviti jednako kao to je elio utaiti svoju bolnu
udnju s njezinim voljnim tijelom koje uvijek gorljivo reagira.
Nikad se ranije nije tako osjeao. Kao da se zapetljala svaka pomno istkana nit njegove
osobnosti, a njegov je ivot postao ispremijeana slagalica. I sve zato to
sedamnaestogodinja cura ne zna to je za nju dobro. to jo eli od njega, za Boga miloga?
Progunao je psovku, izjurio iz knjinice i grabio po dvije stube na kat. Uao je u
Julianin salon bez kucanja, zatvorio vrata za sobom i zatim se na njih naslonio, promatrajui
je u mrzovoljnoj tiini.
Juliana je pisala poruku Lilly. U pono su se sve trebale sastati u kui majke Cocksedge.
Juliana je veoma pomno isplanirala veer. Poi e na opernu predstavu u drutvu to ga je
okupila jedna od poznanica ledi Melton. Bit e lako mugnuti prije veere. Mogla bi se
izgovoriti glavoboljom, insistirati na tome da se sama fijakerom vrati kui, a koijau rei
neka je odveze u Covent Garden. U sluaju da se vojvoda prije nje vrati kui, to nije osobito
vjerojatno, zakljuit e da se drutvo zadralo na veeri.
U svojem pismu Lilly objanjavala je da e u kuu Cocksedge stii odmah iza ponoi, i
tada je uletio Tarquin. Osjetila je kako je porumenjela. Instinktivno je list papira gurnula u
stranji dio pisaeg stola.
Mi... milorde. Ovo je iznenaenje uspjela je izustiti, nastojei govoriti hladnim
tonom to ga ja u posljednje vrijeme usavrila.
Nedostaje mi, dovraga! ustvrdio je i odgurnuo se od vrata. Prokleta bila,
Juliana. Ne mogu dalje ovako. Ne znam to si mi uinila. Povukao ju je sa stolice. Objema
joj je rukama drao lice i strastveno je poljubio. Poao je rukama prema gore i izvukao joj
ukosnice iz kose, grubo provukavi prste kroz bujne uvojke kako bi ih raspustio. Jezikom je
cijelo vrijeme gladno harao po njezinim ustima.
Juliana se tako iznenadila da trenutak nije reagirala, no tada je njome prostrujala divlja,
gotovo primitivna bujica trijumfa. Ima tu mo nad njim. ensku mo. Mo za koju je bila
sigurna da je nikad ranije nije priznao. Sad se priljubila uz njega jer je nakon dana odricanja
konano mogla izraziti neutaivu strast koja je ispunjava. Njezin se jezik ogledavao s
njegovim, pripijala je tijelo uz njega, trljajui, pritiui, preputajui se iskuenju, osjeajui
kako je tvrd i nestrpljiv uz njezin trbuh.
Tarquin ju je gurao unatrag prema sofi i ona je u oblaku skuta pala na svjetlucavi taft.
Nije joj pustio usta, ve joj je samo gurnuo skute do struka, oslobodio svoj ud i zario se
duboko u nju. Obavila mu je noge oko lea i njezino se tijelo pomicalo sa strau koja ima
mnogo uzroka, ali samo jedan izlaz. Gnjev, povrijeenost, nepovjerenje, udnja, sve je to
prodirao plamen.
Podigao je njezine noge na svoja ramena, dlanovima prelazei po vrstim listovima, po
glatkim bedrima iznad podvezica, steui joj stranjicu. Zatvorio je oi dok ju je vrsto drao,
a njegov je ud uranjao duboko u tamne barunaste dubine njezina tijela. Dok su maleni valovi
poetka njezina orgazma izazivali njegov ud, otvorio je oi i zagledao se u njezino lice.
Njezine su oi bile irom otvorene, blistave od radosti, bez ikakvog znaka dvojbe ili
suzdravanja ispod zelene povrine. Davala mu je sebe kao da meu njima nikad nije
postojala nikakva sumnja, a on je u tom trenutku znao da je to istinski izriaj njezine due.
U istom je trenutku shvatio to eli od njega. Dar koji dolazi bez ikakvih ograda. Dar
sebe. Pred sobom ima mogunost ljubavi za sva vremena. Partnericu za njegovo srce i duu.
Juliana je podigla ruku i dotaknula mu lice, a u oima joj se nazirao izraz uenja.
Doimao se preobraenim. Dah joj je zastao u grlu kad je proitala poruku u estini njegova
pogleda. Ovo vie nije mukarac koji ne vjeruje u stvarnost ljubavi.
23. poglavlje
eorge Ridge baci kockice. Zakotrljale su se preko raienog dijela stola i zaustavile u
lokvi piva. estica i jedinica. S gnuanjem je pljunuo u piljevinu na podu i nagnuo
bocu porta na usta, popivi dugi gutljaj. Njegove je gvineje s radosnim smijekom
pokupio njegov suigra koji je dvaput pljunuo u aku, prebacivao kockice s dlana na
dlan, promrmljao bogohulnu molitvu i zakotrljao ih. Mnotvo okupljeno oko stola zastenjalo
je kad su se zaustavile. Jednooki morski kapetan cijele veeri ima vraju sreu.
George odgurne svoju stolicu. Nastavio je igrati i nakon to je prekoraio svoj limit i sad
ga je obuzeo muan osjeaj da su njegovi gubici zacijelo vei no to je izraunao. Mozak mu
se previe smutio od piva i porta da bi funkcionirao dovoljno dobro za tonu procjenu, ali e
se na hladnom, bolnom svjetlu dana morati suoiti sa stvarnou.
Dok je nesigurno ustajao, neija se ruka spustila na njegovo rame i uo je kako mu tihi
glas govori u uho. Glas hladan poput zimskog mora, a izazvao je drhtaje na njegovim leima
kao da e ga upravo baciti u takve vode.
Idete nekamo, Ridge?
George se okrenuo i ugledao par bezizraajnih sivih oiju na mravom i otmjenom licu.
Tanka su se usta izvila u jedva zamjetljiv osmijeh, ali hladan i nemilosrdan kao i glas. Odmah
je prepoznao ovjeka. Pogledom je zvjerao naokolo, traei podrku, ali nitko na njega nije
obraao pozornost. Usredotoili su se na igru.
Mislim da e biti prikladnije ako na kratak razgovor obavimo u dvoritu konjunice
ree vojvoda od Redmaynea. Maknuo je ruku s Georgeova ramena. George se odjednom
naao u rukama koje su mu prikovale laktove iza lea, ilavo i vrsto kao da se radi o
krakovima hobotnice.
Ovuda, mome potakne ga glas koji mu je govorio u uho. George je stopalima
jedva doticao pod dok ga je ovjek vodio kroz krcatu toionicu i van, u dvorite iza krme.
No je bila topla. Dva su konjuara sjedila na naopako okrenutim bavama za vodu.
Puili su lule i povrno avrljali, a zatim su prilino nezainteresirano podigli glave kad su tri
mukarca ula u dvorite. Oi su im se rairile kad su ih bolje vidjeli. Dentlmen u crnoj,
zlatom vezenoj svili izgledao je kao da je upravo iziao iz palae St. Jamess. Drugi dentlmen,
debeo i rumena lica, u odijelu od grimiznog tafta i prsluku na ute pruge. Trei mukarac u
grubim konim hlaama i haljetku obinog radnika. Drugi je dentlmen poeo protestirati,
pokuavajui se osloboditi radnikova stiska. Otmjeni se dentlmen nehajno naslonio na niski
kameni zid. Drao je dugi jahai bi koji se obavijao oko njegovih cipela od crvene koe sa
srebrnim kopama.
Mii te ruke s mene! bjesnio je George nakon to je konano uspio pogledati
ovjeka koji ga je drao. Samo se neodreeno sjeao onoga to se dogodilo u fijakeru prije
nego je izgubio svijest, ali neto mu se na ovjeku koji ga je sad vrsto drao inilo neugodno
poznatim. Poeo se otimati s obnovljenom estinom.
Samo elim malo popriati s vama nehajno e vojvoda, pucketajui biem po tlu.
Georgeov se pogled naglo spustio. Bilo je neeg prijeteeg u tankoj konoj uzici koja je
poigravala preko kamenih ploa. Ted je gotovo nehajno prilagodio svoj stisak, ali je njegova
rtva odmah shvatila da ga dri jo vre nego ranije.
Sluaj Njegovu Milost, ovjee savjetovao mu je Ted. Dobro sluaj.
Tarquin je Georgea Ridgea odmjerio ravnodunim pogledom prije nego je rekao:
Moda biste eljeli objasniti zato ste tako hitno trebali ledi Edgecombe. Koliko sam shvatio
po njezinim rijeima, uope nije eljela ui u va fijaker.
Ted je pomicao noge u izmama po kamenim ploama i nezainteresirano gledao
naokolo, ali je ponovno pojaao stisak, povukavi Georgeove ruke jo malo unatrag.
George je polizao odjednom suhe usne. Imate ubojicu pod svojim krovom, Vaa
Milosti. Ubojicu mojeg oca, pokojnog mua Juliane Ridge. Nastojao je zvuati odluno dok
je to govorio, pun samopouzdanja i pravednikog gnjeva, ali mu je glas bio priguen i
nesiguran.
Recite mi, molim vas, tko je ta Juliana Ridge? vojvoda je pitao tonom kao da se
dosauje, izvadivi burmuticu iz dubokog depa kaputa. Podigao je poklopac i lijeno uzeo
prstohvat dok se George muio kako bi sve to shvatio. Vikont Edgecombe bio je siguran da
vojvoda zna sve Julianine tajne.
Duboko je udahnuo. ena koja ivi u vaoj kui. ena koja se predstavlja kao
vikontesa Edgecombe. Bila je udana za mojeg oca, sir Johna Ridgea iz sela Ashford u grofoviji
Hampshire. Zastao je, tjeskobno promatrajui vojvodu. Izraz lica Njegove Milosti nije se
promijenio, samo je izgledao kao da mu je dosadno.
George je pomalo oajniki nastavio: Rekao bih, Vaa Milosti, da nita niste znali o
njezinoj prolosti kad ste je nali u onoj javnoj kui... ali... Glas mu je zamro pred
vojvodinim oima koje su sad plamtjele.
ini se da ste izgubili zdrav razum, gospodine blago e vojvoda, namatajui bi u
ruci. Inae ne biste vrijeali ime ene udane za mojeg bratia koja ivi pod mojim krovom
i mojom zatitom. Biste li?
Pitanje je izgovoreno otrim glasom i vojvoda je zakoraio prema Georgeu koji se nije
mogao maknuti jer ga je ovjek iza lea vrsto drao.
Milorde vojvodo rekao je, a oaj se sad osjeao u njegovu glasu i vidio u oima.
Uvjeravam vas da dobro znam kakva je ona. Obmanula vas je i treba je dovesti pred lice
pravde. Njezin e je mu odbaciti im bude dovedena pred sud i...
Mislim da sam dovoljno uo prekine ga vojvoda. Nije se inilo da je povisio glas, ali
dva su se konjuara pozorno uspravila na svojim bavama.
Vojvoda je drveni drak bia gurnuo ispod Georgeove brade, gotovo njeno, ali je
George osjeao jak i bolan pritisak. Dama koja ivi pod mojim krovom je moja daleka
roakinja iz Yorka. Bilo bi vam pametnije da provjerite svoje injenice prije nego ponete
klevetati one koji su bolji od vas.
Sivi je pogled probijao mutne Georgeove oi, kao kad ledene svijee probijaju snijeg. No
George je znao da vojvoda lae. ovjek zna istinu o Juliani. Meutim, ostao je kao gromom
oinut pred tom smionom tvrdnjom, kao i pred podrugljivim pogledom koji ga je izazivao da
se usudi protusloviti.
Vojvoda je dugi trenutak ekao, gledajui u Georgeove smuene oi, a potom je gotovo
nehajno rekao: Nemojte dopustiti da ikad vie vidim vae lice u blizini ledi Edgecombe.
Povukao je bi i dobacio ga Tedu, a on ga je vjeto uhvatio jednom rukom.
Vojvoda je bez rijei zurio u Georgea, a njemu se inilo da u sivim oima vidi hladnu
namjeru. Potom je kratko kimnuo Tedu, okrenuo se na peti i iziao iz dvorita.
No, dakle, mome veselo e Ted. Hajde da se neto dogovorimo, moe?
Podigao je ruku u kojoj je drao bi. George je zurio, obuzet uasom, kad je bi zamahnuo
zrakom. Tada je zaurlao kao pomahnitali bik kad je konano shvatio to e mu se dogoditi.
Prizori su joj postali poznati. Kurve su se pijano njihale u razliitim fazama razodijevanja, ili
su traile muterije ili su udovoljavale njihovim zahtjevima. Nasred prostorije dva su se psa
borila oko komadia iznutrica, a oko njih se stvorio krug mladih dentlmena koji su se glasno
kladili. Na sebi su imali elegantnu odjeu dvorana, ali su odvezali kravate, perike su im se
naherile, arape iskrivile. ene su se natiskivale oko njih, dodirujui, milujui, pipkajui, a u
zamjenu su primale poljupce i poneki udarac po stranjici dok su mladi ljudi ispijali koktele s
dinom i vikali opscenosti.
Juliana se odmah osjetila izloenom. Ovo nije kao sastanak u stranjoj sobi kod gospoe
Mitchell. No znala je da e se ene koje noas ele pridobiti ugodnije osjeati ovdje nego na
nekom ekskluzivnijem i skupljem mjestu. Progurala se do stranjeg dijela toionice, a njezina
visoka figura i plameno crvena kosa odmah su privukle pozornost.
Hej, kamo si krenula, ljepotice? Neki ju je mladi ovjek zgrabio za podlakticu i
tupo joj se nacerio. Nisam te ranije ovdje vidio.
Pustite me hladno e Juliana, oslobodivi svoju ruku.
Oho! Bahata dama zaurlao je drugi mladi ovjek sitnih i crvenih oiju na
okruglom, gotovo djetinjem licu. Daj nam poljubac, duo, pa emo te pustiti da proe.
Zanio se prema njoj, cerei se.
Juliana ga je gurnula tako da se sruio unatrag na stol, a ostali su vritali od smijeha.
Prije nego se uspio oporaviti, Juliana se progurala do stranjeg dijela prostorije.
Juliana! zaula je Lillyin apat kad je zastala, pitajui se kamo da poe i koga moe
pitati. Mlada ju je ena pozivala s jednih vrata. Brzo. Ne znaju da smo ovdje, ali ako
saznaju, poet e prava guva. Povukla je Julianu u sobu i tresnula vratima za njom. To
je veoma nezgodno, ali nema kljua na vratima. A mladi su dentlmeni uvijek najgori.
Zapoet e kavgu za svaku sitnicu i mogle bismo se nai usred nereda prije nego se dospijemo
okrenuti.
To ti vjerujem mrko e Juliana, istresavi skute svoje haljine koji su se zgnjeili dok
se probijala kroz prostoriju. Odvratne zvijeri.
Na kruh i maslac ree jedna ena koja je sjedila za stolom i podizala vr piva do
usana. Ali nisu za nekoga poput vas, miledi. Cinino se nasmijeila. Lako je smiljati
velike planove kad nije na kocki tvoj nain zaraivanja za ivot.
Dakle, Tina, nemoj biti tako otra. Pusti da djevojka kae to ima na umu. Starija
ena u jeftinoj utoj haljini uputila je Juliani mnogo ljubazniji smijeak. Samo prii,
duice. Ne obaziri se na Tinu. Ljuti se jer se njezin dentlmen upravo onesvijestio i nije
uspjela dobiti ni novia.
Juliana je pogledala naokolo i u prilino velikoj skupini ena prepoznala nekoliko lica s
prvog sastanka. ene su sjedile za stolom, naslonile se na iroku prozorsku dasku, spustile se
na klupe s obje strane ognjita. Sve su pile, ak i one iz Russell Streeta, a one nepoznate
Juliani uglavnom su je skeptino promatrale kad se predstavila.
Pa, ujmo to nam eli rei ree Tina, jo uvijek ratoborno. Nemamo cijelu no
na raspolaganju. Neke od nas moraju zaraivati za ivot.
Juliana je zakljuila da bi bilo besmisleno pokuati opravdati vlastiti poloaj. Neka o njoj
vjeruju to god ele. Mora se usredotoiti na vanije stvari. ene s ulica imale su iscrpljena
mrava lica, a njihova se odjea doimala otrcanom i iznoenom. Kraj njih su djevojke iz
Russell Streeta i slinih kua izgledale razmaeno i imuno, ali sve su imale neto zajedniko:
oprez, nepovjerenje u oima, rezignirano prihvaanje hirova sudbine, kao da sigurnost to je
danas imaju ve sutra moe nestati, a one tu nita ne mogu promijeniti. U usporedbi s tim,
sigurnost i trajnost njezine situacije sigurno se doima poput raja. A ovo nisu najsiromanije
ene ondje vani. Ima ena i mladih djevojaka, gotovo djece, koje se zimi i ljeti prodaju
svakome tko im moe dati koru kruha i gutljaj dina.
Poela je objanjavati svoju ideju, polako i jednostavno, ali ubrzo su je svladale slike
onoga to je vidjela, svijest o tome kakvim ivotima te ene ive, spoznaja da je ona to za
dlaku izbjegla, pa joj je glas postao strastven i oi su joj plamtjele.
Nigdje nije zapisano da moramo ivjeti onako kako to odreuju vlasnice javnih kua i
svodnici. Nigdje nije zapisano da moramo gledati kako naa zarada nestaje u depovima
pohlepnih gospodara. Nigdje nije zapisano da moramo ivjeti u strahu od zatvora zbog
najmanjeg prekraja, za najbezazleniju nepromiljenu rije. Nita od toga nije zapisano ako
budemo pomagale jedna drugoj. Instinktivno je cijelo vrijeme govorila u prvom licu
mnoine. Ako se ne poistovjeti s tim enama, doimat e se kao propovjednica koja im govori
s neke udaljene propovjedaonice. Osim toga, doista se osjeala kao jedna od njih, premda je
njezina situacija uvelike drukija.
Zastala je kako bi dola do daha i Lilly se ubacila, a oi su joj zamutile suze. Moramo
imati zakladu, kako Juliana kae. Svaka e uloiti onoliko koliko si moe priutiti...
Priutiti! uzvikne Tina i nakalje se u rupi. To je ba dobro, stvarno. Vi koje
ivite u pristojnoj kui to moete. Ali mi... nemamo ni prebijene pare, samo poneki peni s
vremena na vrijeme, ako imamo sree.
Ali upravo o tome govorim gorljivo e Juliana. Sluajte, kad ne biste morale
plaati sve te trokove, mogle biste dati svoj doprinos za zakladu sestrinstva. One meu
nama koje najvie imaju, najvie e i davati, tako je poteno. Ostale e davati koliko budu
mogle. Ali nai emo vlastite ljude koji e nas opskrbljivati ugljenom, svijeama, hranom i
vinom. Kad bismo mogle jamiti odreenu koliinu posla, sigurna sam da bismo nale
trgovce koji bi bili voljni s nama poslovati. Voljni dati nam zajam za poetak.
Nebesa, duo, ali tko e nama dati zajam? hroptavim je glasom rekla ena na klupi,
nasmijavi se apsurdnosti prijedloga.
Dat e zajam vikontesi Edgecombe tvrdoglavo e Juliana.
Na to je zavladala tiina. Juliana je ekala, a krv joj je jurila ilama od strastvene potrebe
da uvjeri te ene da mogu preuzeti kontrolu nad svojim ivotima. To mora biti mogue.
Znai, bila bi spremna izloiti svoje ime? Tina ju je odjednom gledala s
potovanjem.
Da. ustro je kimnula. Svaki u tjedan ulagati vlastiti novac, ba kao i svi ostali,
a preuzet u na sebe i zadatak pronalaenja trgovaca koji bi poslovali s nama.
Ali, Juliana, oni nee poslovati s tobom istakne Deborah. Ti ne mora kupovati
zalihe kako bi obavljala posao.
Juliana slegne ramenima. Ne vidim nikakav problem u tome.
Pa, ako je tako, onda emo ti mi ljubazno zahvaliti na pomoi ree Tina. Je li
24. poglavlje
ojvodin je koija sjedio na klupi ispred krme smjetene ispod kolonade Piazze,
bezbrino ekajui povratak svoje putnice. Vidio je koiju i derana koji je drao
konje, ali malo to drugo iza mora tijela koja se vrtloe po trgu. Buku iz kue
Cocksedge uo je kao samo jo jedan mjehuri koji je prasnuo u sveopoj
kakofoniji, te naruio jo jedno pivo.
Redari su izveli raciju na neku kuu primijetila je neka neuredna ena na klupi kraj
njega. Rekla bih da gamad iz otmjenih etvrti stvara nevolje. Razbijaju glave jedni
drugima, mrtvi pijani... jasno, veina su lordovi. Hihotala se i iskapila svoj vr. Mada e
se onaj sir John praviti da ne vidi to oni rade. ene e patiti, kao i obino.
Neko je vrijeme zurila u svoj prazan vr, a potom je uzdahnula i ustala. To pivo
stvarno samo proleti kroz tijelo. Teturala je do ceste i zapovjedniki podigla ruku prema
ovjeku koji je stajao nekoliko metara dalje, a imao je vjedro i irok plat. Dotrao je do nje i
ona mu je dala peni. ovjek je spustio vjedro na tlo i zatim rairio plat oko ene, a ona je
nestala ispod nabora kako bi se olakala u relativnoj privatnosti.
Koija John nije se obazirao na prizor kakav se moe vidjeti na svakom uglu u gradu.
Promatrao je svoju koiju za sluaj da nemiri pou u tom smjeru. uli su se zvukovi tranja,
te vikanje i psovanje, uglavnom ena. Neto je progunao, ustao i popeo se na koijako
sjedalo kako bi s povienog poloaja vidio to se zbiva na drugoj strani trga.
Nije mnogo vidio, samo skupinu pozornika koji vode neke ene prema Bow Streetu,
zacijelo kako bi ih odveli pred sir Johna Fieldinga, lokalnog suca. Oko redara i njihovih
zatoenica kretalo se mnotvo bijesnih ena koje su na pozornike bacale trulo voe i
obasipale ih estokim psovkama. Pozornici su izbjegavali voe, ignorirali psovke i uz pomo
svojih palica tjerali svoje zarobljenice. Mladi ljudi iz kue Cocksedge galamili su i njihali se u
pijanom krugu, a zatim ih je odjednom zahvatio zajedniki impuls pa su se svi okrenuli i
vratili u Cocksedge. Zvukovi razbijanja stakla i unitavanja namjetaja pridodani su sveopoj
galami, a najglasnije su bile psovke i oajnike molbe majke Cocksedge.
Koija John poeo se osjeati nelagodno. Gdje je ledi Edgecombe u cijelom tom kaosu?
Zacijelo ju je trebao pratiti kad je pola po svojem poslu, ali mu zapravo nije pruila priliku da
joj to ponudi. Njegovim je leima prostrujao drhtaj strepnje kad je pomislio na moguu
vojvodinu reakciju na takvo zanemarivanje dunosti.
Stajao je na svojem sjedalu i napeto gledao preko mnotva. Skupina ena i redara
pribliavala se uglu Russell Streeta. Usred skupine opazio je plameno crvenu kosu i srce mu
je poskoilo u prsima. Tada je naglo sjeo. Ledi Edgecombe nikako ne moe biti u drutvu
uhienih kurvi. Vjerojatno eka da se neredi smire i tada e se vratiti do koije. Nije mogao
ostaviti konje i poi u potragu za njom, ak i kad bi znao kamo je nestala u ovom paklu. Ako
se vrati i ne nae ga ondje, bit e jo gore nego sada. Zijevnuo je, pospan od piva to ga je bez
zadrke ispijao, prekriio ruke i smjestio se na koijakom sjedalu kako bi ekao da se ledi
Edgecombe vrati.
Juliana se nastavila otimati i protestirati dok su je vodili iz Covent Gardena prema Bow
Streetu. Vidjela je samo Lilly i Rosamund od djevojaka iz Russell Streeta pa se nadala da su
ostale pobjegle. Redari nikako nisu mogli uhititi sve ene iz one sobe, a inilo joj se da su
birali koje e povesti sa sobom. Opazila je da je nekolicini ena iz skupine doputeno da
mugnu u mrane uliice kraj kojih su prolazili. No ona nije imala takvu mogunost. Jedan je
redar bio zaduen samo za nju i vrsto joj je drao lakat dok ju je vukao naprijed.
Rosamund je plakala, s druge strane, Lilly je psovala svoje tamniare estinom prave
piljarice. Lice joj je bilo napeto i mrko, ali Juliana nije vjerovala da e se slomiti. Kamo nas
vode? pitala je.
Fieldingu kratko e Lilly kroza stisnute usne. A zatim vjerojatno u Bridewell.
Juliana je progutala slinu. Bridewell? Ali zato?
To je popravni dom za raskalaene ene Lilly joj je rekla jednako odsjenim
tonom. Valjda nisi toliko naivna da to ne zna.
Da, jasno da znam. Ali nita nismo uinile. Juliana je nastojala zadrati smirenost,
svjesna da je Lilly tako otresita jer se boji.
Bile smo usred nereda. To je sasvim dovoljno.
Juliana je grickala usnu. Ondje je bila gospoa Mitchell u drutvu nekog prljavog
stvorenja, zacijelo majke Cocksedge.
Vidjela sam je.
Misli li da je ona nahukala redare na nas?
Naravno. Lilly se okrenula i pogledala Julianu, a strah joj se jasno vidio u oima.
Pokuale smo ti rei da je nemogue pobjei vladavini vlasnica javnih kua tmurno je
rekla. Bila sam glupa kad sam dopustila da me ponese tvoja rjeitost, Juliana. Veeras sam
u jednom trenutku doista pomislila da je to mogue. Kupovale bismo vlastite potreptine,
brinule jedna o drugoj kad bi neku snala bolest ili nesrea, prkosile bismo tim gnjidama.
Odmahnula je glavom od ljutnje i nestrpljivosti. Glupae... sve smo bile glupae.
Juliana vie nita nije rekla. Nita od onoga to bi u ovom trenutku mogla rei ne bi
popravilo situaciju, a morala se usredotoiti i na vlastitu nevolju. Pred sucima ne moe
priznati svoj identitet ni jedan ni drugi. Prezime Courtney mora drati podalje od vlastite
sramote. Bez obzira koliko je neiskren, vojvoda ne zasluuje skandal izazvan injenicom da
su suprugu njegovog bratia javno odveli u Bridewell.
Odveli? Ili odvukli? Krv joj se ohladila u ilama i ljepljivi je znoj izbio po njezinim
rukama i elu. Hoe li ih odvui u Bridewell privezane za kola? Hoe li je uskoro ibati
londonskim ulicama?
Osjetila je kako joj se munina penje uz grlo. Znala je da je to dio uobiajene kazne za
vlasnice javnih kua. Ali one nisu vlasnice javnih kua. One su njihove ropkinje. Zacijelo e to
u oima sir Johna Fieldinga biti manji prekraj.
Stigli su do visoke zgrade u Bow Streetu i jedan je pozornik palicom udario po vratima.
Otvorio ih je pospani lakaj. Doveli smo bludnice kojima sir John treba suditi sveano
A ove tri... Majka Cocksedge je dramatinom gestom zbacila pregau i pokazala Julianu,
Lilly i Rosamund. Ove tri, koje bi trebale biti pametnije, one su ohrabrivale ostale, sirotice
koje nemaju ni pola njihovih privilegija, da moju kuu koriste za nemoralne svrhe.
Juliana zapanjeno dahne. Dakle, ti stara...
Tiina! Sudac je ljutito pogledao Julianu. Ako jo jednom otvori usta, eno,
vui e te od crkve St. Pauls do Drury Lanea i natrag.
Juliana je zatvorila usta, a u njoj je kljuao bijes jer je bila primorana sluati kako dvije
ene priaju izmiljotine. Gospoa Mitchell se prikazivala kao povrijeena dobroduna ena
ija je dobrota iskoritena dok je objanjavala kako je nekim djevojkama dopustila da u
njezinom najboljem salonu proslave neiji roendan, ali su se one zapravo dogovarale kako
e izazvati nerede u tako uglednoj kui majke Cocksedge. Neto su zamjerale majci
Cocksedge i kanile su joj se osvetiti tako da skupinu mladih dentlmena navedu da joj unite
kuu.
One su zle, posrnule ene bez ikakvog morala, odlune stvarati probleme, dometnula je
majka Cocksedge, ponovno se povukavi ispod svoje pregae. Ali ja i gospoa Mitchell,
asni sue, ne mislimo da bi sve trebale biti kanjene kao ove koje su ih nagovorile na zlo.
Ove tri iz Russell Streeta.
Gospoa Mitchell se naroguila, a potom je dostojanstveno kimnula u znak slaganja.
Sir John Fielding je s gnuanjem na licu promatrao dvije tuiteljice. Jednako kao i svi
ostali, tono je znao ime se bave. Ali ovom se prilikom ne sudi njima, a njihova je prituba
sasvim legitimna. Pogledom je polako preao po polukrugu tuenih ena, a potom ga
zaustavio na tri kolovoe.
Lilly i Rosamund su odmah oborile oi, ali je smiona crvenokosa hrabro susrela njegov
optuujui pogled, a njezine su mu zelene oi dobacivale izazov.
Ime? pitao je.
Juliana Beresford. Govorila je jasno i nije se naklonila.
S druge strane, Lilly i Rosamund spustile su se u duboki kniks i promrmljale svoja imena
kad ih je pitao, uz dodatak asni sue.
Imate li neto rei na ove optube? Pokazao je Julianu.
Samo da su to bezone lai mirno je odgovorila.
Niste se okupile u kui te ene? Sueve su se upave bijele obrve uzdigle.
Da, jesmo, ali...
Niste se sastale iza zatvorenih vrata? prekinuo ju je.
Da, ali...
Udario je akom po stolu i ponovno je uutkao. Samo to elim znati. Protuzakonito je
da se ljudi okupljaju s ciljem poticanja na nasilje i nerede. Osuujem tebe i tvoje dvije
kolegice na tri mjeseca u zatvoru Tothill Bridewell. One koje ste nagovorile da pou s vama
bit e slobodne kad plate kaznu od pet ilinga.
Kad je to izgovorio, odgurnuo je stolicu i ustao, zijevajui. Sino sam kasno poao
spavati, a zatim me u sitne sate izvlae iz kreveta kako bih se pozabavio trima bludnicama
usijanih glava koje stvaraju nevolje. To je vie no to ovjek moe podnijeti glasno je
primijetio ovjeku u tamnom odijelu koji je cijelo vrijeme stajao iza njega i koji je sad s njim
iziao.
Pokazat ete malo vie potovanja prema boljima od sebe nakon tri mjeseca tekog
rada rekla je majka Cocksedge kad je prila trima mladim enama, a u njezinim se sitnim
oima vidjela zloba. Sumnjam da e vas gospoa Dennison i njezin mu nakon toga uzeti
natrag. U Gardenu ne volimo mutikae, i bolje ti je da to ne zaboravi, curo. Prstom je
Julianu udarala po prsima. Juliana bi joj uzvratila da ju pozornik nije tako vrsto drao. Poriv
da eni pljune u lice bio je gotovo neodoljiv, ali se nekako obuzdala i skrenula pogled s
mrskog, trijumfalnog cerenja.
Rosamund ne moe preivjeti Bridewell Lilly apne Juliani. Ja mogu i ti moe.
Ali Rosamund je krhka. Nee izdrati na nogama vie od tjedan dana.
Nee ni morati Juliana ustvrdi sa sigurnou koju nije osjeala. Vezivali su joj ruke
grubim konopcem, a sa svakim je zaokretom i vorom osjeala sve veu bespomonost.
Lilly joj je dobacila preziran pogled kao da eli rei suoi se sa stvarnou, a zatim je
stisnutih usana trpjela vezivanje. Rosamund je nastavila tiho plakati dok su i nju vezivali.
Druge su ene izveli iz prostorije i moglo ih se uti kako u predvorju izraavaju kajanje i
zahvalnost dok su dvije vlasnice javnih kua plaale njihovu globu. Upravo im je odrana
lekcija kako bi zapamtile kome duguju zahvalnost, pa e prije na vrbi roditi groe nego se
one ponovno zauzmu za sebe.
Idemo, ljepotice moje. Jedan im se pozornik cerio i dotaknuo Rosamund ispod
brade. Suze e nagrditi tvoje ljupke oi, curo. tedi ih za Bridewell. Njegova je ala
izazvala glasan smijeh, a potom su Julianu, Lilly i Rosamund napola gurali, napola vukli iz
kue do otvorenih kola koja su vani ekala.
Juliana je s munom strepnjom ekala da joj vezane ruke privrste za konopac iza kola i
spuste joj gornji dio haljine do struka. Ali gurnuli su ih na kola i njezino je olakanje bilo tako
golemo da je prvi put, otkako je sve to poelo, pomislila da e izgubiti svijest. Zagrlila je
Rosamund i vrsto uhvatila Lillyinu ruku dok su stajale u vozilu bez klupa, njiui se i
poskakujui preko kaldrme.
Svanjivalo je i gradske su se ulice punile ulinim prodavaima, sakupljaima nonog
smea, djeacima koju su gurali kola s namirnicama, slugama svih vrsta koji su urili na
trnicu. U Covent Gardenu je utihnula nona buka, a zamijenili su je promukli povici
prodavaa, kloparanje kotaa i topot konjskih kopita. Dok su ulicama prolazila kola s tri
vezane ene, ljudi su podrugljivo dovikivali i na njih bacali grumene blata ili komade trulog
voa, maleni su djeaci trali uz kola i glasno pjevali opscene pjesme.
Juliana je razmiljala o spaljivanju na lomai. Zamiljala je kako je vezana za stup ispred
gomile koja joj se ruga. Razmiljala je o omi oko svojeg vrata koja milosrdno istiskuje ivot
iz njezina tijela prije nego zapale prue. Proivljavala je tu nonu moru i tako potisnula
groznu stvarnost poniavajueg putovanja.
podivljao. Ledi Edgecombe odveli su kao kurvu, odvukli su je u Tothill Bridewell. To nije
imalo nikakvog smisla. Ipak nije postojalo nikakvo drugo objanjenje za neobjanjiv nestanak
njezina gospodstva.
Okrenuo je konje prema Albermarle Streetu, a misli su mu letjele glavom. Postojale su
glasine da ima neeg mutnog u nainu na koji je ledi Edgecombe stigla u kuu. Cijeli taj brak
s vikontom zaudara do neba. Smjetena je u sobu kraj vojvodine, a njezin mu vie ne boravi
u kui.
Meutim, znao je da mu zakljuci do kojih je doao nimalo nee pomoi kad se suoi s
vojvodinim gnjevom. Potiteno je stigao u konjunicu, konje prepustio konjuaru i na
stranja vrata uao u kuu.
U kui je vladao uobiajen, ali uinkovit ranojutarnji mir, a sluinad je tiho polirala,
istila i brisala prainu. Kuhinju je ispunjavala raskona aroma slanine i krvavica, a djeak koji
isti izme i kuhinjska pomonica nosili su pladnjeve s kojih se puilo u blagovaonicu za
poslugu. Koija je znao da e se morati povjeriti Catlettu ako eli razgovarati s vojvodom. I
znao je da veoma brzo mora razgovarati s Njegovom Milosti.
Priao je dostojanstvenom Catlettu koji je sjedio na elu dugog stola, kuao svoje pivo i
kritikim okom prouavao jela to ih je pred njega stavio djeak zaduen za izme. Slina je
navrla u djeakova usta dok je gledao kako se posude pomiu niza stol. On i kuhinjska
pomonica morat e ekati dok svi ne pojedu prije nego mogu dorukovati ono to ostane.
Eh, koijau Johne, kako si ti ovog lijepog jutra? ljubazno je pitao Catlett i vrhom
noa uzeo komad krvavice.
elio bih nasamo razgovarati s vama, gospodine Catlett, molim lijepo. Koija je
vrtio eir u rukama, a oi su mu bile pune zabrinutosti.
to? Usred mojeg doruka?
Veoma je hitno, gospodine Catlett. Tie se njezina gospodstva i Njegove Milosti.
Catlett razdraeno odgurne svoju stolicu. Onda najbolje da doete u spremnicu
srebrnine. Ti, mali. Stavi moj tanjur na toplo. Nee se dobro provesti ako moje jelo bude
mrvicu hladnije nego sada.
Ubrusom je obrisao usta i poveo koijaa u spremnicu. Dakle, to je?
Sluao je dok je koija priao o noanjim zbivanjima i nestanku ledi Edgecombe, a oi
su mu se sve vie irile.
Uhitili su je kao kurvu? Catlett je s nevjericom odmahnuo glavom. Kako je to
mogue?
Ne znam. Nesretan sluaj, rekao bih. Pola je po lepezu i nala se usred nereda.
John pucne prstima.
Sir John ne bi ledi Edgecombe poslao u Tothill Bridewell ree Catlett. Znai da
mu sigurno nije rekla tko je ona.
Da. Ali zato?
Nije na nama da to pitamo odluno e Catlett. Ali treba smjesta obavijestiti
Njegovu Milost. Najbolje da poe sa mnom u njegovu odaju. Vratio se tek prije dva sata.
Koija je slijedio Catletta u prednji dio kue i stubama na kat. Kuna pomonica, koja je
latilom mazala ogradu stubita, znatieljno ga je pogledala, ali je odmah oborila oi kad je
dobila zaunicu od Catletta. Nema pametnijeg posla, curo, osim blenuti u bolje od sebe?
Da, gospodine... gospodine Catlett... ne, gospodine mrmljala je.
Catlett je ispred vojvodine spavae odaje rekao: ekaj ovdje. Otvorio je vrata i uao
u zamraenu odaju. Zastori su bili navueni oko kreveta. Odmaknuo ih je ustranu i znaajno
se nakaljao.
inilo se da je vojvoda u dubokom snu. Jednu je ruku zabacio iznad glave, lice mu se
doimalo neobino mladenakim, usta oputena, gotovo nasmijeena.
Catlett se ponovno nakaljao, a kad ni to nije dalo rezultata, poao je razmaknuti zastore
na prozoru tako da je svjetlost preplavila sobu.
to dovraga... ? Tarquin otvori oi.
Ispriavam se, Vaa Milosti, ali stvar je prilino hitna. Catlett se hitro vratio do
kreveta, govorei jasnim i dobro moduliranim glasom.
Tarquin se podigne na lakat i trepne prema ovjeku. Zato budi mene, Catlett, a ne
mojeg sobara?
Catlett se nakalje. Mislio sam, Vaa Milosti, da biste eljeli da to manje ljudi bude
upueno u situaciju.
Tarquin sjedne, odmah se razbudivi. Pogled mu je poletio prema ormaru i skrivenim
vratima. Juliana. Nije bila kod kue kad se ranije vratio, ali nije se time optereivao. Bila je u
pratnji njegovog koijaa, u drutvu impozantne i nadasve ugledne ledi Bowen.
Da ujem.
Koija John eka vani, Vaa Milosti. Vjerojatno je najbolje da vam on ispria svojim
rijeima. Catlett se naklonio.
Dovedi ga.
Koija je, vidljivo drhtei, priao vojvodinu krevetu. Jo uvijek je u rukama gnjeio svoj
eir, a obrazi su mu porumenjeli dok je zamuckujui priao. Vojvoda je sluao posve
bezizraajna lica, hladnih oiju, stisnutih usta.
Kad je koija zavrio svoju priu i nesretno stajao navlaei obod eira, oborena
pogleda, vojvoda je odgurnuo pokrivae i ustao. Kasnije u se tobom pozabaviti mrko
ree. Nosi mi se s oiju.
Koija je iziao. Catlett je poao prema uzici zvona. elite svojeg sobara, Vaa
Milosti.
Ne. Tarquin mu je mahnuo neka ode. Posve sam sposoban sam se odjenuti.
Neka odmah dovedu moj faeton. Zbacio je nonu koulju i izvukao hlae od jelenje koe iz
ormara.
Catlett se naklonio i otiao, a Tarquin se hitro odijevao dok su mu misli letjele glavom.
Nije mu padalo na pamet nikakvo razumno objanjenje za Julianinu neugodnu situaciju. No s
druge strane, Juliani ne trebaju logini razlozi da bi se uvalila u nevolje, mrko je pomislio.
Znao je da George Ridge ne moe biti upleten jer je bio zauzet drugdje. Ta bi se vrsta osvete
sviala Lucienu, svakako, ali on nema strpljenja za organiziranje tako sofisticiranog plana. On
je ovjek koji djeluje na temelju izopaenih poriva. Ali to je, za ime svijeta, odvelo Julianu u
Covent Garden u to doba noi kad je razvratnitvo na vrhuncu, a protivno njegovim izriitim
naredbama?
25. poglavlje
Maggie ih je slijedila onamo i stajala, podboivi se, dok je tamniar vadio tri debela
navoja konoplje iz koare na zidu, te ih bacio na panjeve. ena je ispruila ruku i uzela
Rosamundinu. Ovo nee dugo izdrati primijetila je, okreui malenu bijelu aku na
svojem prljavom, okrvavljenom dlanu. Dajem ti sat vremena, a tada e ti ruke tako krvariti
da nee moi niti dotaknuti bat. Hihotala se, a ostale su se nasmijale jer su sve prestale
raditi kako bi gledale to se zbiva.
Tamniar se cerio. One koje nee raditi idu u stup srama.
Rosamund je bila omamljena od strave i sad je tako jako plakala da nita nije shvaala,
ali Juliana i Lilly pogledale su onamo kamo je ovjek pokazao prstom. Zidni stup srama s
rupama tako visoko da rtve moraju stajati na prstima i ramena su im pod nepodnoljivim
pritiskom. Iznad toga vidio se natpis: Bolje je raditi nego tako stajati.
Juliana je podigla bat, snano zamahnula i udarila po konoplji. Zapanjila ju je teina
bata, a uinak udarca po konoplji bio je nevidljiv. Trebalo je udarati po tome tako da se
sredinja vlakna mogu odvojiti od debele kore. Zapee ju je boljelo nakon tri udarca, koa na
njezinim dlanovima poela se guliti, a konoplja se samo neznatno poravnala. Pogledala je
Rosamund koja je, oblivena suzama, slabano udarala, bez ikakvog rezultata na konoplji. Lilly
je stisnula usta dok je, blijeda lica, podizala bat iznad ramena i sputala ga s odlunom
estinom. Brzo e postati iscrpljena, zabrinuto je pomislila Juliana. Ako bude iscrpljena, nee
moi nastaviti.
Opet je pogledala Rosamundinu konoplju, a zatim je hitro zamijenila svoj, djelomice
rascijepljeni navoj s Rosamundinim koji je bio jedva dotaknut. Lilly joj je brzo s
odobravanjem kimnula i apnula: Zajedno bismo joj mogle pomoi.
Eh, prestanite brbljati ondje. Tamniar im se pribliavao, maui svojom palicom.
Nema vremena za razgovore. Do podneva morate rijeiti est komada, inae ete se nai
na stupu za bievanje.
Julianu je obuzeo hladni oaj. Nije vidjela izlaza. Nije se imala kome obratiti. Zatvorene
su u ovoj smrdljivoj rupi tako daleko od civilizacije da su mogle posve nestati s lica zemlje i
nitko u vanjskom svijetu to ne bi znao. No zacijelo e se netko pitati gdje je ona. Koija e je
traiti. Netko e otkriti to se dogodilo.
No zato bi ita uinili da joj pomognu? Kakvo pravo ima oekivati pomo? Vojvoda e
misliti da je dobila to je zasluila. Kako bi isposlovao njezino oslobaanje, morao bi priznati
svoju vezu s osuenom kurvom koja se nalazi u popravnom domu. Nije mogla zamisliti zato
bi itko, a kamoli vojvoda od Redmaynea, to elio uiniti.
Osim, naravno, kako bi zatitio svoju investiciju. Bijesno je mahala batom, ignorirajui
bolove u akama, ignorirajui kapljice krvi koje su poele padati na panj i drak bata inile
skliskim. Prigrlila je gnjev jer je potiskivao onaj grozni, umrtvljujui oaj za koji je
instinktivno znala da je njezin najvei neprijatelj.
Ona i Lilly moraju srediti svaka svojih est navoja konoplje, kao i est Rosamundinih ako
je ele spasiti od stupa srama ili jo gore, od bievanja. U ovom paklu u kojem ivi talog
ovjeanstva, slabi nee izdrati. Juliana je znala da e se moi nositi s tamniarom, kao i s
pakosnom Maggie, sve dok uspije zadrati svoju snagu i suzbije muan osjeaj
bespomonosti. Lilly e takoer biti teko slomiti. Ali Rosamund nema nikakvih izgleda.
Njezin je duh ve slomljen, a poniene ene koje ih okruuju silno bi se zabavljale kad bi
mogle gledati njezinu potpunu propast.
Sir John Fielding je s uljudnim uenjem promatrao svoje goste. Ledi Edgecombe je
meu kurvama koje sam poslao u Tothill Bridewell? Dragi gospodine, sigurno ste pogrijeili.
Ne bih rekao ree Tarquin, a usta su mu se tako stisnula da su se jedva vidjela.
Crvena kosa, zelene oi. Visoka.
Da, dobro sam je zapamtio. Cura smionih oiju zamiljeno e sudac, gladei bradu.
Sad kad to spominjete, doista se inilo da joj nije mjesto meu prostitutkama. Ali zato se
ne bi predstavila? Kako se mogla nai...
Oprostite mi to vas prekidam. Quentin korakne naprijed. Vjerujem da to ima
neke veze s Julianinim zanimanjem za ivote ena na ulicama. Diskretno se nakaljao.
Veoma se uzrujala zbog sudbine mlade Lucy, ako se sjea, Tarquine. Insistirala je na tome da
je treba izvui iz zatvora Marshalsea. Vjerujem da bi njoj bilo slino da... da proiri polje
djelovanja, ako se tako moe rei.
Tarquin kratko kimne. To bi joj doista bilo slino.
to zapravo elite rei, vae gospodstvo? Sir John je izgledao zbunjeno. Ne
razumijem ba sasvim. Zato bi se jedna dama zanimala za ivot kurvi?
Vjerujem da nepravde to ih trpe veoma mue ledi Edgecombe ozbiljno objasni
Quentin.
Pa, neka sam proklet. Odluila ih je reformirati, je li? Sir John podigne alicu kave i
s uitkom popije nekoliko gutljaja.
Vjerojatno ne ba reformirati, sir Johne ree Quentin, takoer pijuckajui kavu.
Juliana ima praktian um.
Nema kad je rije o samoouvanju mrko e Tarquin.
Pa, ako se uplitala u profite ena kao to su Mitchell i Cocksedge, nije ni udo da je
izazvala gnjev demona primijeti sir John. Dovraga, gospodine, njegovo bi gospodstvo
trebalo obuzdati svoju enu.
O, vjerujte mi, sir Johne, odsad nadalje najvre uzde i najstroe zabrane obea
Tarquin, odloi svoju alicu i naglo ustane. Ako biste mi dali naredbu za njezino
oslobaanje, gospodine, poi emo to obaviti.
Da, Vaa Milosti. Da, svakako. Sudac pozove svojeg tajnika koji je napeto sluao
razgovor. Napiite to, Hansone. Ledi Edgecombe smjesta mora biti putena na slobodu.
Vjerujem da se njezino gospodstvo predstavilo kao Juliana Beresford podsjetio ga
je tajnik. Tako je zapisano u presudi.
Rekao bih da je smatrala da bi tebe dovela u neugodnu situaciju kad bi otkrila svoj
pravi identitet Quentin promrmlja svojem bratu.
Juliana je uvijek takav uzor obzirnosti odbrusi Tarquin.
ekali su dok je tajnik marljivo pisao naredbu, a vojvoda je bio vidljivo nestrpljiv.
Tarquin je gotovo istrgnuo naredbu iz ovjekove ruke, gurnuo je u dep kaputa, kratko se
preko ramena zahvalio sir Johnu i iziao iz sobe, a Quentin je poao za njim.
to misli, koliko je dugo bila ondje, Quentine? Tarquinov je glas bio napet, a
njegovo lice maska kad je oinuo konje, potjeravi ih trkom kroz sve punije ulice.
Quentin je pogledao na svoj depni sat. Bilo je devet ujutro. Kod Fieldinga su bile
malo prije zore. U Bridewell su stigle moda dva sata kasnije.
Znai, oko sedam. Dva sata. U glasu mu se osjealo malo olakanja. Trebalo bi
mnogo vie od toga da se Juliana slomi. Je li s tobom razgovarala o toj svojoj opsjednutosti
kurvama? U glasu mu se nije osjeala razdraenost to ju je osjeao jer se nije njemu
povjerila razdraenost vie usmjerena na njega nego na Julianu. Nije se dovoljno
pozabavio pitanjem to je proli put radila u Covent Gardenu, onda kad ju je George Ridge
pokuao oteti. Pretpostavio je da se jednostavno radi zabave sastaje sa svojim prijateljicama.
Sad se ini da je u tome postojalo neto vie.
Neto malo. Obino kad bismo sjedili s Lucy. Vjerujem da su Julianu njezina vlastita
iskustva uinila posebno osjetljivom na sudbine tih ena. Eksploatacija, kako ona kae.
Grom i pakao! Tarquin je na uskoj ulici pretekao spora teretna kola, tako blizu da
je ostrugao boju faetona. Eksploatacija! Tko je, dovraga, nju eksploatirao?
Ti.
Tarquinovo se lice smrknulo, a u oima mu je bljesnuo gnjev. Ali nita nije rekao, a
Quentin je mudro utio.
Pred njima se pojavila runa zgrada Tothill Bridewella. Tarquin je zaustavio konje ispred
masivne eljezne kapije. Otvorila su se malena vrata u kapiji i pojavio se neuredni straar.
Pogledom je odmjerio koiju i konje, opazivi bahatu nestrpljivost ovjeka koji je drao uzde.
Nevoljko je povukao uperak kose na elu. Jeste li sigurni da niste doli na pogreno
mjesto, gospodo?
Tarquin skoi s faetona. Drite uzde ree i gurne ih u ruke zapanjenog straara.
Gdje u nai upravitelja ovog mjesta?
Eh, Vaa Milosti, vjerojatno dorukuje. Straar je zabrinuto gledao dva ivahna
konja koja su mu predana na brigu. U njegovoj kui susretljivo je dodao.
A gdje bi to moglo biti? brzo upita Quentin, osjeajui kako Tarquinu malo
nedostaje da zadavi straara.
Preko dvorita, na lijevoj strani. Ona kua koja je odvojena od glavne zgrade.
Hvala. Quentin izvue zlatnik. Za va trud. Dobit ete jo jedan kad se vratimo.
Zatim je krenuo za Tarquinom koji je ve nestao kroz malena vrata.
Dvorite su okruivali visoki zidovi. U sredini se nalazio stup za bievanje, klade i stup
srama. Na jednoj se strani okretalo masivno kolo, glasno stenjui pri svakom okretu. Skupina
ena s podsuknjama podignutim do koljena, bosih nogu, umorno je gazila naokolo, a
tamniar s dugim biem hodao je oko njih i tjerao ih da se vie potrude.
Oba su mukarca odmah vidjela da Juliana nije upregnuta u to kolo. Tarquin je udario
po vratima malene kolibe odvojene od duge, uske i niske zgrade u kojoj se nalazi zatvor
Bridewell.
Dobro... dobro... dolazim. Vrata su se otvorila i pojavila se glava neke ene. Neko
je zacijelo bila zgodna, glatkih obraza, veselih plavih oiju i zlaane kose. No lice joj je sada
nosilo tragove boginja, u oima joj se vidjela zloba i prihvaanje jadne egzistencije, a
prosijeda kosa visjela je u mlitavim uvojcima do njezinih mravih ramena. Oi su joj se
rairile kad je vidjela tko je pred vratima.
elim razgovarati s upraviteljem ovog mjesta odrjeito e Tarquin. Dovedite ga,
dobra eno.
On dorukuje, milorde. Napravila je kniks. Ali ako biste eljeli ui. Pokazala
je iza sebe u prljav, smrdljiv hodnik.
Tarquin je prihvatio poziv, a Quentin je uao za njim. Hodnik je vodio do etvrtaste
prostorije koja je zaudarala po prenom luku i kuhanom bakalaru. ovjek u zamrljanom
prsluku, raskopana ovratnika i zavrnutih rukava, otricom je noa ubacivao kuhane tripice u
usta.
Podigao je pogled kad su se vrata otvorila. Agnes, rekao sam ti da me nitko ne smije
smetati... Glas mu je zamro kad je ugledao posjetitelje. U oima mu se pojavio prepreden
izraz. Nadlanicom je obrisao bradu i ulizikim tonom rekao: Pa, to Jeremiah Bloggs moe
uiniti za vas, gospodo?
Tarquin je vidio da ve izraunava koliko bi mita mogao izvui iz te situacije, kakva god
ona bila. Upravitelji zatvora ne dobivaju plau, ali slobodno mogu iznuivati i naplaivati
kanjenicima i njihovim posjetiteljima sve to im padne na pamet.
Imam naredbu za oslobaanje ene koja je jutros grekom dovedena ovamo rekao
je i spustio dokument na ugao blatom prekrivenog stola. Kad biste bili tako dobri da
poaljete po nju.
Prepredeni se izraz pojaao. Blogg je vrhom palca gladio mlitavu donju usnu. Pa, to
nije ba tako jednostavno, asni gospodine.
Jasno da jest prasne vojvoda. Ovaj dokument kae da se zatvorenica Juliana
Beresford odmah mora pustiti na slobodu. Bez ikakvih zapreka i ometanja. Ako vam je teko
obavljati vae dunosti, dobri ovjee, pobrinut u se da vas zamijeni netko kome to nee biti
teko.
Prepredeni se izraz pretvorio u pakosno zurenje. Ne znam gdje bi mogla biti, Vaa
Milosti cvilio je. Ima desetak ili vie odjela, ukljuujui one za luake. Moda biste
eljeli sami potraiti. Moglo bi biti bre.
Svakako. Ali vi idete s nama.
Gunajui ispod glasa, upravitelj je ostavio svoje tripice, iskapio koktel od dina, uzeo
masivni kolut s kljuevima i ljutitim koracima iziao na dvorite.
Smrad izmeta zapahnuo ih je im su se otvorila vrata zgrade. Quentin se zagrcnuo.
Tarquin je izvadio rupi i njime pokrio nos, a lice mu se jo vie smrknulo. Smrad nije
djelovao na upravitelja. Svojim je krupnim tijelom manevrirao kroz prolaz, zaustavljajui se
kraj svakog odjela, otkljuavajui vrata i mrzovoljno im pokazujui neka pogledaju unutra.
Mrave ene tupih pogleda okretale su se prema njima, ali nisu prekidale ritmiko
udaranje batovima. takori su utali kroz prljavu slamu kraj njihovih nogu, tamniari su
oputeno sjedili na stolcima uza zidove, povremeno zamahujui svojim palicama kad bi
ju je proivljavao tijekom proteklih sat vremena, ni traga velianstvenoj bujici olakanja kad
je vidio da nije slomljena niti ozbiljnije ozlijeena.
to ti ovdje radi? Nije vjerovala da je to tako razdraljivo izgovorila. eljela mu je
poletjeti u zagrljaj, privinuti se uz njegovo snano tijelo, sigurna u njegovu zatitu. eljela je
da je umiruje i mazi, da uje njene rijei ljubavi na njegovim usnama. Odluila je vjerovati
da e, ukoliko doe po nju, to uiniti jer njemu tako odgovara, a ne zato to to eli. No dok je
ondje stajao s tako zastraujuim bijesom u svakom napetom miiu, osjeala je razoaranje
dublje nego ikad ranije.
Skrenula je pogled na Quentina koji je stajao iza vojvode i na ijem se licu jasno
odraavao uas. Quentin bi razumio to ju je na to navelo. Razumio bi ono to njegov brat ne
razumije, njezinu slabost i nezamislivo olakanje da je kunja zavrila.
Isto bih ja mogao tebe pitati odgovorio je vojvoda i poao prema njoj.
Uzeo je njezine ruke u svoje tople i snane, te ih okrenuo. Njegov bijes zbog onoga to je
vidio nije imao granica i jedva se suzdrao da svojim njenim poljupcima ne pone milovati
razderanu kou. Ali nije bio trenutak za to. Ona je izvan opasnosti i najprije je mora odvesti s
ovog prljavog i uasnog mjesta.
Doi rekao je glasom odsjenim od tjeskobe. Okrenuo se prema vratima.
Juliana je istrgnula ruke iz njegova stiska, a bolovi u njima nisu bili nita u usporedbi s
navalom gnjevne nevjerice. Zar doista oekuje da e ona izii s njim i napustiti svoje
prijateljice?
Ne idem odavde bez Lilly i Rosamund. Opet je podigla svoj bat. One su ovdje
zbog mene. Ovdje im nije mjesto ba kao ni meni. Ona nas je pokvarena ljigava kuka izdala,
a ja svoje prijateljice neu ostaviti u ovom paklu. Niti elim niti mi treba tvoja intervencija.
Podigla je bat objema krvavim rukama i svom ga snagom spustila, borei se protiv agonije
razderanih dlanova.
Tarquin se okrenuo natrag prema njoj i s nevjericom izustio: to? Quentin je
potisnuo smijeak to ga je izmamio pogled na uvijek spokojnog polubrata koji je sad
izgledao posve smueno.
Juliana je ignorirala pitanje, a Tarquin je, ljutito se mrtei, pogledao patetino,
nemono tijelo djevojke na podu, a zatim oajanje na blijedom licu druge djevojke.
Odjednom se posramio.
Nije navikao na tu emociju. Nestrpljivo je istrgnuo bat iz Julianine ruke i bacio ga na
pod. Quentine, odvedi je odavde dok se ja ne pobrinem za ostale. Podigao ju je i odnio
do svojega brata koji ju je vrsto uhvatio.
Ne idem odavde bez njih! Julianino je protestiranje priguio Quentinov crni
prsluk.
Juliana, barem jednom u svojem kratkom ivotu posluaj to ti se kae prijeteim
e tonom Tarquin.
Doi promrmlja Quentin. Tarquin e se nagoditi da ih oslobode.
Juliana je pogledala jednog i drugog i u njihovim oima vidjela samo istinu i
samouvjerenost. Rosamund e trebati nositi rekla je. Moramo nai nosila za nju.
To moe meni prepustiti. Sad idi da se makne iz ovog smrdljivog zraka. Ne moe se
znati kakva zaraza tu vreba... Bloggs, elim razgovarati s vama. Trgnuo je glavom prema
upravitelju ije su oi svjetlucale. Ukoliko nije sve pogreno shvatio, uskoro e primiti povee
mito. Poao je do vojvode koji se povukao u kut odjela.
Juliana je dopustila Quentinu da je povue odande. Kad su stigli do suncem obasjanog
dvorita, duboko je udisala zrak. Jeste li znali da postoje ovakva mjesta, Quentine?
Da kratko je rekao. Ali nikad ranije nisam bio unutra. Uas onoga to je vidio
jo uvijek mu je lebdio pred oima. Povukao ju je prema vratima u kapiji, jedva ekajui da
iza sebe ostavi posljednje tragove tog pakla.
Neu prihvatiti poraz rekla je tihim i odlunim glasom kad je s njim izila na ulicu.
Neu dopustiti onim zlim enama da me pobijede.
Za ime boje, Juliana! Nikako ne moe sama poi u borbu sa svijetom poroka.
Preuzeo je konje od straara kojemu je laknulo, pruivi mu jo jednu kovanicu.
Neu biti sama vatreno je rekla. Pomoi e mi ljudi kao to ste vi. Ljudi poput
vas koji imaju mo da se suprotstave eksploataciji i bijedi. Tada e se stvari promijeniti.
Dirnut njezinom gorljivou, Quentin nije elio svojim cinizmom pokvariti njezine
snove.
Evo Tarquina s olakanjem je rekao. Vojvoda se pojavio na kapiji, nosei
Rosamund u naruju, a Lilly je bila korak ili dva iza njih. Jeremiah Blogg je hodao kraj njega, a
na licu mu je lebdio blaeni smijeak dok je ponovno brojio snop novanica koje su kupile
oslobaanje tih ena. Vojvoda se nije ak ni cjenkao, ve je samo izbrojio novanice s izrazom
gnuanja i prezira na licu, to uope nije djelovalo na upravitelja.
Juliana im je brzo prila. Rosamund moramo odvesti lijeniku... ali ne, Henny e je
moi njegovati jednako dobro kao i bilo koji lijenik. Ne mogu se vratiti Dennisonima dok ne
saznamo je li gospoa Dennison imala kakve veze sa zavjerom.
Juliana njegovu kuu ponovno pretvara u spasilako utoite i dom za rekonvalescenciju
zlostavljanih drolja. Tarquin je sam sebe iznenadio kad se kiselo nasmijeio. Podigao je
Rosamund u faeton i suzdrao se od komentara. Zanima ga samo jedno i nita drugo.
Namjerava bez odugovlaenja razodjenuti Julianu, okupati je i smjestiti u krevet.
Quentin se popeo u vozilo i uzeo Rosamund u krilo, vrsto je drei. Tiha, blijeda i
drhtava nakon iznenadnog bijega iz pakla, Lilly je sjela kraj njega.
Nema dovoljno mjesta za mene ree Juliana Uzet u fijaker... O, ali nemam
novca. Milorde vojvodo, bi li mogao... ?
Ne, ne bih! prasnuo je. Ako misli da u te opet pustiti iz vida, posve si u krivu,
dijete moje. Podigao ju je na stubu, stavio joj ruku ispod stranjice sa svojom uobiajenom
familijarnou, i gurnuo je gore. Morat e se stisnuti.
Uinila bih to, ali mi obru smeta. Juliana se nastojala ugurati na komadi
slobodne klupe izmeu Lilly i sjedala za koijaa.
Onda ga skini.
Ovdje? Iskosa je pogledala ulicu.
Da, ovdje mirno je rekao. Opet sii na ulicu. Podigao je ruku i povukao je
dolje. Okreni se i podigni skute.
Juliana je trenutak oklijevala, a potom je slegnula ramenima i posluala ga. Nakon svega
to se dogodilo, skidanje obrua pred oima znatieljnih prolaznika inilo se kao tek manja
neprilika. Meutim, opazila je da je Quentin diskretno skrenuo pogled kad je podigla skute,
razotkrivajui pjenuave nabore svoje donje podsuknje, mada sad i prljave.
Tarquin je vjeto odvezao vrpce na njezinu struku i oslobodio obrue od kitovih kostiju.
Bacio ih je uz rub ulice i jo jednom podigao Julianu u faeton, a zatim se popeo za njom.
Stisnula je oko sebe mekane nabore svoje haljine i podsuknji tako da je zauzimala to
manje mjesta. Tarquinovo je bedro pritiskalo njezino dok je zauzimao preostali prostor na
klupi i potjerao konje. Juliana je dotaknula Lillyinu ruku, podjednako traei i pruajui
utjehu. Lilly joj se slabano osmjehnula, a zatim su obje pogledale Rosamund koju je lord
Quentin vrsto drao. Oi su joj bile otvorene na samrtniki blijedom licu i tupo su zurile u
nebo. inilo se da je u stanju oka, nepomina i nesvjesna svoje okoline.
Rosamund nije stvorena za ono to joj je ivot udijelio, mislila je Juliana. Lilly moe tako
ivjeti bez da izgubi sebe. Zapravo, ona esto uiva u takvom nainu ivota. Veina djevojaka
u Russell Streetu dobro se osjea u vlastitoj koi. Ima mnogo toga to ih nasmijava, dijele
blisko prijateljstvo. Nita im ne manjka, a uvijek postoji i mogunost lijepe i sigurne
budunosti ako im se srea nasmijei. Ali takoer postoji i mogunost Bridewella. Ili
Marshalseaa. irenja nogu ispod ograda u Covent Gardenu za pola truce kruha. Ali one
svjesno ne ele razmiljati o posljedicama loe sree, i tko bi im to mogao zamjeriti?
Juliana je potiteno priznala da sama nee moi stvarati uda. Iskosa je pogledala
vojvodino nepopustljivo lice. On bi bio moan zagovornik kad bi ga se moglo nagovoriti da
iskoristi svoj utjecaj. Ali to je uzaludna nada.
Osim... Ozlijeenom je rukom dotaknula trbuh. Uskoro e Tarquinu morati rei za
dijete koje nosi. Zacijelo e biti ushien. Moda e biti tako ushien da e biti spreman sluati
prijedloge. Voljan da se za promjenu zalae za tue interese. No s druge strane, moda e je
samo htjeti dodatno tititi, jo e vie paziti da na nju ne padne mrlja izazvana kontaktom sa
ivotom u Covent Gardenu. Moda e joj samo jo vie ograniiti slobodu kretanja kako bi
zatitio svoje neroeno dijete. Na kraju krajeva, ona i to dijete njegova su investicija. A on je
ovjek koji pazi na svoje investicije.
26. poglavlje
eorge Ridge izie iz nosiljke, lecnuvi se kad mu se koa na leima nabrala od tog
pokreta. Mrko je gledao ispucanu kamenu fasadu kue vikonta Edgecombea u Mount
Streetu. Kua je izgledala otrcano i zaputeno, mjed na vratima bez imalo sjaja,
prozori prljavi, boja ostrugana. Premda je bilo rano, malena skupina ljudi, u kojima je
George odmah, po odjei i dranju, prepoznao predstavnike reda i zakona, stajala je
naslonjena na eljeznu ogradu u dnu stubita koje je vodilo do ulaznih vrata. Kad se George
pribliio stubama, ljudi su se uspravili i oi su im odjednom postale budne, a dojam da se
dosauju zbog dugotrajnog ekanja naglo je nestao.
Imate nekog posla s njegovim gospodstvom, gospodine? pitao je jedan od njih,
prljavim noktom eprkajui po zubima.
to se to vas tie? George se namrteno progurao kraj njega.
Samo vam elim rei da ste mnogo lukaviji od nas ako uspijete postii da se ta vrata
otvore prezirno e ovjek. Zatvorio se ondje i nije ni nosa promolio.
George ga je ignorirao i nekoliko puta udario alkom. Nije dobio odgovor. Koraknuo je
unatrag i pogledao gore, opazivi na prozoru na katu lice koje je virilo kroz prljavtinu. Opet
je lupao po vratima i nakon nekoliko minuta uo struganje zasuna. Ostali su to takoer uli i
jurnuli uza stube. Vrata su se odkrinula. Ruka je zgrabila Georgea za rukav i povukla ga
unutra. Vrata su se uz tresak zatvorila, udarivi nogu jednog od ljudi vani. Zauo se bijesan
povik, a zatim silovito lupanje alke tako da se pranjava porculanska figurica zatresla na
stolu.
Vikont je gore. Tijelo koje je pripadalo ruci bilo je mravo, usko lice slino lasici, s
parom dugih sjekutia koji su strali ispod tankih usana. ovjek je trgnuo glavom prema
stubama. Prva vrata lijevo. Potom se odvukao u sjenke iza stubita.
George se sve vie mrtio dok se penjao stubama prekrivenim debelim slojem praine.
Oi su mu bile crvene od pia i plamtjele su tako zastraujuim bijesom da se to inilo gotovo
neljudski. George Ridge je podbodeni bik koji ima samo jednu misao i jedan cilj. Osvetiti se
ovjeku koji ga je dao bievati kao da je kmet. Osvetit e se preko Juliane. Vojvoda od
Redmaynea jasno je pokazao da su mu od vitalne vanosti Julianino zdravlje, ugled i opa
dobrobit. Juliana e gorjeti na lomai na trnici u Winchesteru. Prije nego se to dogodi,
njezin e je pastorak posjedovati... pretvorit e u prah njezin arogantni prezir. Vidjet e je
poniznu, gledat e kako je njezin zatitnik ne moe zatititi. Kad ona bude osuena, on e
dobiti natrag svoje nasljedstvo.
Otvorio je vrata lijevo od stubita. kripala su na nepodmazanim arkama i pred njim se
pojavila oskudno namjetena prostorija, ali dojam zaputenosti nije sakrio njezine lijepe
proporcije i vjeto izraene ukrase na stropu.
Lucien se zavalio u troan naslonja kraj kamina u kojem se nalazio pepeo od prole
zime. Kraj njegovih nogu nalazila se boca konjaka, a jo jedna, prazna, leala je na izlizanom
sagu. Prstima je mlitavo drao au.
Uspravio se kad je George uao. Dick, gade jedan, rekao sam ti da... o. Promatrao
je svojega gosta cinino upitnim pogledom. emu dugujem ovo zadovoljstvo?
Vi ete mi pomoi ree George. Sagnuo se, podigao bocu konjaka, prinio je svojim
usnama i popio dugi gutljaj.
Lucienove su se oi izotrile. Dogodilo se neto zanimljivo. Sir George je izgubio svoju
eprtljavu, zastraenu nesposobnost.
Samo se posluite, stari moj ree mu Lucien, ali je njegov tromi ton bio u
suprotnosti s pronicavim izrazom u oima. Ima toga jo. Barem se nadam da ima.
Hvala. George je popio jo nekoliko gutljaja, a grlo mu se pomicalo dok ga je
estoka tekuina arila i dodavala gorivo na vatru koja je bjenjela u njegovu trbuhu.
Dakle, kako vam mogu pomoi? Lucien je uzeo bocu i nagnuo je u svoja usta.
Prokletstvo, prazna je! Pozvonite Dicku, stari moj. Pokazao je raehanu uzicu zvona kraj
vrata.
George ju je povukao, napola oekujui da e mu ostati u ruci, ali je iz utrobe tihe kue
ipak zauo slabanu zvonjavu.
Otet u Julianu rekao je, hodajui amo-tamo, a pri svakom je pokretu osjeao
bolno peckanje, podsjeajui ga na grozno ponienje u rukama vojvodina konjuara. I ovaj
put me nitko nee zaustaviti.
O? Lucien se jo malo uspravio, a bljesak pakosne znatielje u njegovim oima
postao je jai.
Namjeravam je sutra oteti gotovo je monotono govorio George, kao da ponavlja
dobro nauenu lekciju. Pripremit u zatvorenu koiju i odmah u je odvesti u Winchester.
Forsetti e je morati identificirati ako to suci budu zahtijevali. Ondje ima i mnogo drugih
ljudi koji e je prepoznati. Nee moi pobjei onom vragu, a kad bude zakljuana u zatvoru u
Winchesteru, nikako je nee moi spasiti.
Lucien je potezao svoje desno uho. Neto se dogodilo to vas je tako uzrujalo, stari
moj... Ah, Dick. Donesi jo jednu bocu onog konjaka.
Nisam siguran da je imamo proguna mrzovoljni sluga.
Onda idi i kupi!
ime, milorde? upita i podrugljivo se nakloni.
Evo. George izvue novanicu iz depa i prui je ovjeku.
Ah, dobar ovjek! s odobravanjem e Lucien. Kreni ve jednom, lijenino. Suh
sam ko barut.
Dick puhne kroz nos, spremi novanicu u dep i nestane.
Drski klipan ree Lucien. Ostao je ovdje samo zato to mu est mjeseci nisam
nita platio, a zna da nee vidjeti ni penija ako ode prije nego umrem. Dakle nastavi uz jo
jedan otar pogled zato je ta otmica tako hitna?
George svojem pakosnom partneru nije kanio razotkriti to mu je vojvoda uinio.
Slegnuo je ramenima, prikrio kako ga je to zaboljelo i rekao: Moram se vratiti na imanje.
Moj cijenjeni brati ima odaju tik uz na plijen. Vjerujem da mu ta blizina odgovara.
Sigurno znate da je Juliana njegova ljubavnica? George je govorio muklim glasom.
Znao je to, ali elio je potvrdu.
Zato bi se inae moj brati toliko zanimao za tu curu? Lucien slegne ramenima.
Isto tako, nikad ranije nije neka ena ivjela pod njegovim krovom. Zacijelo e biti veoma
uzrujan kad je izgubi. Nasmijeio se. Mislim da bih sutra mogao pokuati izvui bratia
iz kue. Bilo bi najbolje kad bi on bio negdje drugdje dok mi otimamo njegovu djevojuru...
Ah, napokon... Dick i malo neega za duu. Nazdravit emo tom pothvatu. Stavi to onamo,
ovjee. Ne mora natoiti. Imam dovoljno snage za to.
George je uzeo zamrljanu au koju mu je pruio njegov domain. Pio je i trenutak
zamiljao svoju osvetu. On je ovjek zahvaen ludilom. Vojvoda od Redmaynea oslobodio je
demone kad je odluio pokoriti sir Georgea Ridgea.
Vojvoda je zaustavio konje ispred kue u Albermarle Streetu. Ted se pojavio kao nekom
arolijom, sjurivi se niza stube s lakoom za tako krupnog ovjeka. uo je koijaevu priu,
kao i ostatak kuanstva, i sad je ljutito gledao Julianu kao da ga je svojom opasnom
pustolovinom osobno uvrijedila.
Prihvati konje, Tede. Tarquin je skoio dolje i podigao ruku kako bi pomogao
Juliani, a zatim i Lilly. Uzeo je Rosamund iz Quentinovih ruku tako da njegov brat moe sii,
a zatim je jo uvijek mlitavo tijelo vratio Quentinu i ispred ostalih krenuo u kuu.
Catlett, pozovi domaicu i neka ove dvije mlade ene odvede u jednu spavau sobu.
Poalji im sobaricu. Zamoli Henny da smjesta doe u odaje ledi Edgecombe.
O, ne! uzvikne Juliana. Ne... meni ne treba Henny. Mora pogledati Rosamund.
Ja se stvarno mogu pobrinuti za sebe, ali Rosamund treba strunu njegu.
Uzeo je njezine ruke i okrenuo ih dlanovima prema gore. Nita ne moe uiniti za
sebe dok su ti ruke u ovakvom stanju. Ako ne eli Henny, onda u se ja pobrinuti za tebe.
Nema potrebe da se time optereuje, milorde. Govorila je ukoenim glasom.
Ne treba mi bolniarka.
U oima mu je bljesnula nestrpljivost. Duboko je udahnuo i rekao: Za tebe e se
pobrinuti ili Henny ili ja. Biraj.
Onda ti posluno je odgovorila jer nije vidjela drugu mogunost. Rosamund treba
Hennyine vjetine.
Neka bude. Kratko je kimnuo i opet se okrenuo Catlettu. elim da se u odaje
ledi Edgecombe odmah odnese kada, vrua voda, melem, zavoji i lunati sapun.... Quentine,
ti e voditi rauna o tome da druge dvije budu adekvatno smjetene?
Naravno.
Doi, Juliana. Vojvoda ju je vrsto uhvatio za zapee i poeo se penjati stubama.
Juliana ga je slijedila, htjela ne htjela.
trudnou. Zacijelo joj nije palo na pamet da je to moda sam pogodio. Bilo je neeg dirljivo
naivnog u pomisli da ona ne zna kako je njemu dobro poznat ciklus njezina tijela.
Osmjehnuo se u sebi, ali niim nije otkrio svoje misli. Rei e mu kad bude spremna.
Mislim da si ista konano je rekao. Nisam naao nikakvu gamad. Treba se
nadati da ondje nisi bila dovoljno dugo da pokupi nekakvu zarazu. Izii. Uzeo je veliki
runik.
Juliana je mirno stajala dok ju je on brisao njeno kao da je porculanska lutka, temeljito
se pozabavivi njezinim najintimnijim dijelovima, ali opet posve smireno. Na koncu joj je
spustio spavaicu preko glave.
Sad moe poi u krevet i tono mi ispriati kakva je matovita ideja dovela do ovog
najnovijeg debakla.
Matovita ideja! Zar ti to tako zove? Juliana je trenutno zaboravili na umor i
zbunjenost te ga ljutito pogledala, a vlana joj je kosa letjela oko lica. Pokuavam tim
enama pomoi da nau neki nain na koji e stei nekakvu kontrolu nad svojim ivotima, a
ti to zove matovitom idejom! Kao da ga je oprljio prezir u njezinim oima. Ondje vani
postoji svijet robova... robova u ijim tijelima ti uiva, naravno, pa ti je u interesu da ostanu
robovi.
Potiteno se okrenula ustranu i popela u krevet. Nema nimalo suosjeanja, nimalo
due, milorde vojvodo. Ba kao i ostali tvoje vrste. Kad bi ti progovorio... ti i lord Quentin, i
drugi poput vas... onda bi ljudi sluali. Kad biste insistirali na potenom odnosu prema
enama ija tijela koristite, onda bi se to dogodilo. Povukla je pokrivae preko sebe i legla
na bok, okrenuvi se od njega.
Tarquin je zurio u njezino tijelo ispod pokrivaa. Rastreseno je proao rukom kroz kosu
u nimalo svojstvenoj gesti smuenosti. Nitko mu se nikad nije obratio, pogledao ga, s tako
bijesnim prezirom. Umjesto da reagira gnjevom, osjeao je samo malodunost.
Sedamnaestogodinja djevojka optuila ga je da je njegov nain ivota, njegov pogled na
svijet, krajnje beutan, a on je ondje stajao i pitao se je li ona u pravu.
Gura ga prema rubu ludila. Kad mu ne tjera strah u kosti svojim kriarskim pohodima,
rasplie svaku urednu nit u tapiseriji njegova ivota, primoravajui ga da gleda i vidi stvari
koje ga nikad ranije nisu optereivale. Poprilian broj tih otkria odnosi se na njega, a nisu
osobito ugodna.
Koraknuo je prema krevetu, a zatim je zbunjeno odmahnuo glavom i iziao iz odaje, tiho
zatvorivi vrata za sobom.
Kad su se vrata zatvorila, Juliana se okrenula na lea. Zurila je u baldahin s cvjetnim
uzorkom, pogledom fiksirajui granicu brljana, ali ju nije vidjela. Zatvorila je oi kad su
potekle suze, uvjeravajui sebe da plae samo zato to je umorna. Zbog reakcije na ono to je
pretrpjela.
27. poglavlje
aboga, ne znam kamo ide ovaj svijet kad se vi tako mlade moete dovesti u ovo
stanje. Henny je odmahivala glavom dok je idueg jutra skidala zavoje s
Julianinih ozlijeenih aka.
Kako je Rosamund? Juliana se osjeala malaksalo, ispunjena dubokom i veoma
udnom tromou. Spavala je cijeli dan i cijelu no, a sad se ini da se ne moe posve
razbuditi. Kia je bubnjala po prozorskom oknu i svijee su osvjetljavale njezinu odaju, to
nije pomagalo.
Bit e dobro. Doivjela je gadan ok, ali se lijepo oporavlja. Dola je ona gospoa
Dennison i obje odvela kui.
Ve? Juliana se lecnula jer se dio zavoja zalijepio za otvorenu posjekotinu. Zato
mi to nitko nije rekao?
Spavali ste i vojvoda je naredio da vas nitko ne smije uznemiravati dok ne pozvonite.
Henny je umoila krpu u zdjelu tople vode. eli vas vidjeti u knjinici kad se odjenete.
Odnosno, ako se osjeate sposobnom za to. Oprala je Julianine dlanove i tapkanjem ih
osuila prije nego je nanijela novi sloj melema.
Juliana je zatvorila teke vjee, pitajui se nije li nesvjesno popila napitak koji uspavljuje.
Nije se sjeala niega nakon to ju je Tarquin juer ujutro ostavio da spava. Tko je obavijestio
gospou Dennison da su Lilly i Rosamund ovdje? Zamjera li im to? ini se da ne ako ih je
tako brzo primila natrag pod svoje okrilje. Tarquin e znati odgovore.
Obuzela ju je deprimiranost kad se sjetila kako je ljutito otiao, ne rekavi ni rijei na
njezine ogorene optube. Veoma je uinkovito unitila svaku toplinu to ju je prema njoj
osjeao. Nije alila zbog onoga to je rekla, mislila je svaku rije, ali sad joj se inilo
beutnim da ga je onako napala nakon svih njegovih panji i brige.
Mislim da bi bilo najbolje kad biste se vratili u krevet, duice govorila je Henny
dok joj je ponovno stavljala zavoje. Javit u Njegovoj Milosti da jo niste spremni za silazak
u prizemlje.
Ne... ne, jasno da jesam. Juliana je silom otvorila oi. Ne bi mogla dugo izbjegavati
susret s njim, a osim toga, eli odgovore na svoja pitanja. Umit u se i popiti malo kave, a
to e me sasvim razbuditi. Spava mi se zato to pada kia i ovdje je tako ugodno.
Henny je pucketala jezikom, ali vie nita nije rekla, i Juliana se pola sata kasnije
potiteno prouavala u zrcalu. Kosa joj je jutros osobito neposluna, zapanjujue ivahna uz
njezino lice koje je bljee nego inae. Oi joj se doimaju neobino krupnima, s tamnim
sjenkama odozdo za koje je zakljuila da je ine prilino zanimljivom. Tajanstvenom i
posebnom. Zbog te je hirovite misli postala mrvicu veselija. Bilo bi teko nai nekoga manje
tajanstvenog od nezgrapne i trapave osobe velikih stopala kakva je ona. No muslin boje
lavande i u bijelo zamotane ake ipak stvaraju dojam da je nekako delikatnija nego inae.
Onda poite. Ali nemojte se previe dugo zadrati. Morate se odmoriti prije ruka.
Tako ste dragi prema meni ree Juliana. Nikad ranije nitko nije tako pazio na
mene ili se zabrinjavao. Impulzivno je poljubila Henny, a ena se zadovoljno nasmijeila i
poslala je iz odaje, rekavi: Samo idite, miledi.
Kad je ula u knjinicu, Juliana nije odmah vidjela Tarquinova gosta jer su joj pitanja
navirala na usta prije nego je zatvorila vrata. Je li se gospoa Dennison ljutila na Lilly i
Rosamund, milorde? Kako je znala da su ovdje? Jesi li siguran da nee biti gruba prema
njima?
Ne. Ja sam joj rekao. Da. Redom je odgovarao Tarquin dok je ustajao sa stolice.
Duboko udahni, mignonne, i pozdravi gospodina Bonnella Thorntona.
Juliana duboko udahne. Zapanjila se kad je vidjela da se vojvoda smijei i u njegovim
oima jo uvijek postoji onaj topao sjaj. Nikakva traga hladnoi to ju je oekivala.
Juliana? potaknuo ju je i pokazao svojega gosta kad ona nije odmah pola naprijed.
Ispriavam se, gospodine. Nisam vas odmah vidjela. Juliana se pribrala i napravila
kniks pred visokim, mravim dentlmenom u nevjerojatnom odijelu od ruiastog satena.
Neizmjerno mi je drago, gospo. Dentlmen se naklonio. Njegova Milost
ispriala mi je sve o vaim pustolovinama i njihovom uzroku.
Juliana je upitno pogledala Tarquina, nesigurna kako bi to trebala shvatiti. Pruio joj je
neke novine. Proitaj ovo pa e moda poeti shvaati da nisi jedina koja se zalae za tu
stvar, Juliana.
Nikad ranije nije u rukama drala Drury Lane Journal. Podnaslov Na vama je red postao
je jasan im je poela itati. Radilo se o besramnom, traerskom asopisu, punom aluzija i
navodno istinitih pria o skandaloznim podvizima pripadnika londonskog otmjenog i
politikog svijeta. Bio je gotovo zloesto zabavan. No Juliana nije razumjela to je Tarquin
elio rei. Pogledom je preletjela kritike i osvrte na predstave i opere, a zatim je podigla
glavu. Ovo je veoma zabavno, milorde, ali ne shvaam...
U sredini ete nai lanak to ga je napisala osoba po imenu Roxanna Termagant
ree gospodin Thornton.
Spustila je glavu i nala lanak. Usne su joj se bezglasno rastvorile. Gospoica
Termagant iznijela je precizan opis takozvane pobune u kui Cocksedge, izravno optuujui
gospoe Mitchell i Cocksedge da su organizirale nerede, a potom i raciju s ciljem uhienja
etiriju ena od kojih jedna uope nije prostitutka, ve supruga jednog vikonta. Zatim je
uslijedilo otro kritiziranje vlasti koje su dopustile da ih za svoje podle svrhe iskoriste vlasnice
bordela zbog ega su nedune ene, koje su se okupile samo radi miroljubive rasprave o tome
kako bi mogle poboljati uvjete svojeg rada i ivota, zavrile u zatvoru.
Tko je ta dama?
Gospodin Thornton se otmjeno naklonio. Vidite je pred sobom, gospo. Vragolasto
se nasmijeio.
Moda to objanjava ruiasti saten. Meutim, i dalje je osjeala zbunjenost. Vojvoda
vam je sve to ispriao?
To nije nimalo neobina pria, miledi. Svaki pokuaj ena da se kod svojih takozvanih
poslodavaca izbore za svoja temeljna prava uvijek zavrava porazom. Meutim... uzeo je
novine i njima lupkao po dlanu ... moemo im oteavati ivot javnim ismijavanjem i
ogorenjem. Naalost, meni je teko otkriti sve uase koji se dogaaju. Nisam znao za sluaj
gospoice Lucy Tibbet, naprimjer. Zato imam jedan prijedlog za vas, ledi Edgecombe.
Juliana se spustila na naslon za ruke na sofi. Pogledala je Tarquina koji se zavalio na
stolici, spojio prste ispred usta i promatrao njezino lice. Nije ba da svi pripadnici naega
drutva zatvaraju oi pred nepravdom, mignonne. Gospodin Thornton ima moan glas u
Covent Gardenu. Vjerujem da su njegove metode uinkovitije od poticanja bludnica da se
pobune i zavravanja u Bridewellu.
Znai, ti... ti takoer eli pomoi? pitala je, sumnjiavo se namrtivi. To se inilo
nevjerojatnim, ali to je drugo moglo znaiti?
Recimo samo da si mi ti otvorila oi kiselo se osmjehnuo.
Juliana se tako iznenadila da trenutak nije bila svjesna injenice da je gospodin
Thornton opet poeo govoriti. Nakaljao se kako bi privukao njezinu pozornost i nastavio.
Kao to sam rekao, ledi Edgecombe, shvatio sam da imate prijateljice u Gardenu. ene koje
mogu znati to se zbiva. Kad biste ih naveli da vam se povjeravaju, tada bih ja imao materijala
za borbu.
Da budem pijun, elite rei?
Dounica ree Tarquin.
Takoer bih drao sredstva to ih uspijete prikupiti nastavio je gospodin Thornton
i preuzeo odgovornost za isplate onim enama kojima su potrebna. Njihovi poslodavci
mogu se buniti protiv moje filantropije, ali nee imati nikakve izlike da se osveuju enama i
nitko se ne mora bojati odmazde. Gospodin Thornton odluno kimne.
Vie volim neto raditi ree Juliana. Samo prepriavanje zbivanja ini mi se
pomalo patetinim.
Ali kada ti neto radi, Juliana, naglavce se uvali u nevolje istakne vojvoda.
Bonnell Thornton se tiho nasmijao i Juliana je porumenjela, ali nije ni pokuala zanijekati
istinu.
Tvoja je mana, mignonne, to precjenjuje svoje sposobnosti za mijenjanje svijeta
nastavio je Tarquin. To ne moe uiniti bez pomoi.
To sam i ja juer rekla.
Kao to vidi, ozbiljno sam te shvatio.
Da polako se sloila. Jo uvijek joj je bilo teko vjerovati da su njezine rijei mogle
imati takav uinak. Opet se okrenula Bonnellu Thorntonu. Pa, ako mislite da e to
djelovati, gospodine Thornton, onda u vam svakako pomoi koliko god budem mogla.
Dobro. Vidjet ete da malo-pomalo moemo promijeniti situaciju.... Pa, sad bih se
oprostio. Vaa Milosti... Naklonio se vojvodi koji je uljudno ustao i otpratio ga do vrata.
Juliana je napravila kniks kad je posjetitelj njeno uzeo njezinu zamotanu ruku i lagano joj
poljubio prste. elim vam ugodan dan, ledi Edgecombe. Radujem se naoj suradnji.
Tarquin je zatvorio vrata za njim, a potom se okrenuo Juliani. Znam da ti to smatra
nedovoljnim, draga moja, ali vjeruj mi, to je najbolje to moe uiniti.
Juliana nije bila previe sigurna da je to tono. Padalo joj je na pamet mnogo naina na
Henny kae da joj se ini da se Juliana danas ne moe razbuditi. Quentin je zvuao
zabrinuto dok je stajao ispred vatre u knjinici, zapaljene kako bi se suzbila vlana
prohladnost kinoga dana. Je li moda pretrpjela neto vie od onoga to smo vidjeli?
Ne vjerujem. Tarquin popije gutljaj porta. Mislim da iza toga stoji neto drugo.
to? Quentin posegne za svojom aom na polici iznad kamina.
Tarquin zijevne. Na Juliani je da to kae. Vjerujem da e mi rei kad bude spremna.
Ispruio je noge prema vatri. Ima trenutaka kad je krasno provesti veer kod kue.
Osobito ako se to slua. Quentin pokae prema prozoru po kojemu je monotono
bubnjala kia. Neugodna veer za boravak vani.
Da, a pomisao da je moja neobuzdana mignonne sigurna u svojem krevetu veoma je
ugodna. Tarquin opet zijevne.
Quentin pogleda u svoju au. Hoe li tu vezu skrivati pred Lydiom kad se vjenate?
Glas mu je bio ukoen, oi napete.
Tarquin je podigao pogled, a pospani nehaj nestao mu je iz oiju. to eli rei,
Quentine?
to ti misli da elim rei? Quentin skoi na noge. Vie odjednom nije mogao
podnijeti agoniju svoje frustriranosti. Imat e pod svojim krovom Julianu i Lydiu. Hoe li
pred Lydiom skrivati svoj pravi odnos s Julianom?
Tarquin je zapanjeno zurio u njega. Quentinovo je lice bilo blijedo, usne bez kapi krvi.
Ne mogu to podnijeti, Tarquine! Ne mogu podnijeti da se na takav nain odnosi
prema Lydii. Volim je, neka mi Bog pomogne. I neu mirno stajati i gledati kako ti unitava
nae ivote. Krio je ruke, a sive su mu oi postale plamtee rupe na bijelom licu.
To... ti i Lydia! zamuckivao je Tarquin. Ti i Lydia?
Da.
Lydia... Lydia zna kakvi su tvoji osjeaji? inilo se da to jo uvijek ne moe shvatiti.
Da.
I... ona ti uzvraa te osjeaje?
Quentin kimne.
Dragi Boe! Tarquin prstima proe kroz kosu. Ti i Lydia se volite? Znam da si
uvijek imao posebnog obzira prema njoj, ali...
Katkad si, Tarquine, tako prokleto slijep da ne vidi ni prst pred nosom! ustvrdio je
Quentin, odjednom se osjeajui proienim, kao da mu je netko s ramena skinuo golem
teret. Juliani je trebalo pet minuta da vidi...
Juliana! Sad se sjetio njezinih aluzija. Isuse, Marijo i Josipe gunao je.
Neu mirno stajati sa strane i gledati kako vrijea Lydiu tako da pod istim krovom
dri svoju ljubavnicu ponovio je Quentin, sad odlunim glasom.
Tarquin nita nije rekao, ve je samo zurio u vatru. Poeo je shvaati da ne bi mogao
zamisliti ni mogunost da na taj nain uvrijedi Julianu. to mu se to dogaa, dovraga?
uje li me, Tarquine?
Podigao je pogled i odmahnuo glavom, napola se nasmijavi od nevjerice i
rezigniranosti. O, da, ujem te, brate. Jednako jasno kao i sebe.
Quentin je ekao da jo neto kae, ali se Tarquin opet okrenuo prema vatri, vrtei au
porta izmeu prstiju. Kao da je podigao zid oko sebe. Tiina se produljila i Quentin je na
koncu iziao iz sobe, tiho zatvorivi vrata za sobom. Nita se nije rijeilo, ali on je rekao svoje.
Istina je na vidjelu, a umjesto da se zbog toga osjea loe, samo ga je preplavilo silno
olakanje.
Tarquin je dugo ostao nepomian. Potom je ustao i ponovno napunio svoju au. Pogled
mu je pao na minijaturu Lydie Melton na polici iznad kamina. Ozbiljna, smirena,
dostojanstvena. Savrena supruga za jednog biskupa.
Odjednom se glasno nasmijao. Kako je sve veoma jednostavno ako ovjek gleda svijet
Julianinim oima.
Jo uvijek se tiho smijao kad se zaulo kucanje na vratima i uao je Catlett s pisamcem
na srebrnoj plitici. Ispriavam se, Vaa Milosti, ali ovo je upravo stiglo. Dostavlja kae da
je rije o neemu veoma hitnom.
Tarquin se namrtio i uzeo zapeaeno pismo. Proitao je loe sastavljen i pogreno
napisan sadraj, a lice mu se smrknulo. Prokleti izopaeni, raskalaeni glupan! Zguvao
je papir i bacio ga u vatru. Neka mi dovedu koiju.
Izlazite, Vaa Milosti? Catlett je hitro pogledao prozor iza kojeg je pljutala kia.
To moe zakljuiti iz moje naredbe kiselo e vojvoda. Reci mojem sobaru neka
mi donese plat i tap.
Prokleti Lucien! Smrtno bolestan lei u kui za privremeno zatvaranje dunika. Pisamce
je poslao vlasnik kue, zacijelo na Lucienov nagovor. Treba podmiriti dug od petsto funti da
bi ga pustili na slobodu. Dotad e leati u hladnoi i vlazi, guiti se od kalja, bez lijekova,
hrane ili pokrivaa.
Tarquin nita nije posumnjao. Ovo nije prvi put da se to dogodilo tijekom proteklih pet
godina. Isto tako, nije mu palo na pamet da bi Luciena mogao prepustiti njegovoj sudbini,
premda ga je s onakvom konanou izbacio iz svoje kue. Znao je, jednako dobro kao i
Lucien, da e mu Tarquin u ekstremnim situacijama uvijek priskoiti u pomo. Bez obzira
koliko je Lucien postao pokvaren i vrijedan prezira, Tarquin se nije mogao osloboditi okova
odgovornosti.
Otvorio je sef u knjinici i izvadio petsto funti. To je veoma maleni dio Lucienovih
dugova, pa ga je zacijelo uhvatio jedan od njegovih manjih vjerovnika. Vjerojatno kroja ili
klobuar.
Sobar mu je donio debeli plat s pelerinom i tap sa skrivenom otricom. Tarquin je
podigao visoki ovratnik, navukao rukavice i iziao na pljusak. Koija je drhtao na svojem
sjedalu.
Ludgate Hill. Tarquin ga nije ni pogledao dok je davao naredbu i penjao se u
koiju.
Koija zamahne biem. Tek je poeo raditi za vojvodu i silno je elio ostaviti dobar
dojam pa mu nije palo na pamet prigovarati zbog vonje po tako odvratnom vremenu.
Nakon to je koija nestala u noi, George i Lucien su se popeli podrumskim stubama na
drugoj strani ulice. Grom i pakao gunao je Lucien dok se voda slijevala s oboda
njegovog eira. Zato ba veeras? Mjesec dana nije padala kia.
George je krenuo na drugu stranu, sagnuvi glavu kako bi se zatitio od pljuska. Zapravo
nije bio niti svjestan kie jer ga je ispunjavala vrua elja za osvetom. Ve je tako blizu.
Potrao je oko kue u uliicu koja vodi do konjunice i ondje stao, zadihano se naslonivi na
zid.
Lucien se pojavio kraj njega, promoena prikaza u usporedbi s krupnim tijelom drugog
ovjeka. Dugovat e mi jo petsto za ovo rekao je, kaljui u rukav.
George je samo nestrpljivo pokazao prema vratima u zidu kue. Hoe li sluinad biti
budna?
Ne u ovo doba... osim ako se Catlett jo uvijek ne mota naokolo. Lucien ispljune
katar na ulicu. Noni uvar e biti u svojem sobiku ispod stubita, ali neemo se ni
pribliiti prednjem dijelu kue.
to je s tim Catlettom?
Bit e u spremnici srebrnine ako nije u krevetu. Znam rutinu. Lucien je uvukao
klju u bravu i vrata su se beumno otvorila. Ovdje imamo dobro odravano kuanstvo
cinino je primijetio i uao u usko predsoblje. Sada dri jezik za zubima i neujno hodaj.
Otvorio je druga vrata i pojavilo se stubite ugraeno u zid. Vladao je mrkli mrak, nije
bilo svijea u zidnim svijenjacima, ali se Lucien penjao sigurnim koracima osobe koja se
ondje snalazi i po mraku. George se penjao za njim, zadravajui dah, svjestan golemog
uzbuenja, teine u svojim preponama to ju je dosad povezivao jedino s tjelesnim uicima.
Lucien je na vrhu stubita otvorio jo jedna vrata i pogledao naokolo. Hodnik su
prigueno osvjetljavali iroko razmaknuti zidni svijenjaci. Nije uo nikakav zvuk. Uao je u
hodnik i George iza njega, a na zidu se vidjela njegova ogromna sjena.
U kui je vladala tiina kao u grobu kad su stigli do Julianinih vrata. Lucien je koraknuo
unatrag i priljubio se uza zid. Ona je tu unutra. Sam nai izlaz. Zaustavit u fijaker i
dovesti ga do ugla ulice.
George je kimnuo, a oi su mu svjetlucale na votanom, znojnom licu vlanih usana.
Stavio je ruku na kvaku dok je Lucien bjeao na sigurno. Vikont nije elio imati jo vie veze s
tom otmicom.
George je gurnuo vrata koja su se beumno otvorila. Soba je bila u mraku i vidio se
jedino slabaan sjaj eravice u kaminu. Oko kreveta nisu navueni zastori pa je jasno vidio
usnulu figuru. Trenutak je stajao i promatrao je. Gledao je kako joj se sa svakim
ravnomjernim udisajem podie plahta na prsima. Nain na koji joj se raskona kosa rairila
po bijelom batistu jastunice. Namrtio se kad je vidio zavoje na njezinim akama, a potom je
slegnuo ramenima. Nee joj trebati za ono to on ima na umu.
Sagnuo se nad njome, a njegove su ake bile krupne, teke, prsti snani kao u bilo kojeg
radnika. Ti su prsti obavili Julianin vrat i stiskali.
Njezine su se oi naglo otvorile, ispunjene snom i uasom. Povijenim je rukama grabila
prste koji su joj stiskali vrat. Otvorila je usta kako bi vrisnula, ali nije se uo nikakav zvuk.
Utapala se, guila, a njezin smueni mozak nije znao je li ovo stvarnost ili nona mora. Lice
koje je lebdjelo nad njome, tako napeto, tako odluno, bilo joj je poznato, ali ipak nije. To je
bila maska... maska grozne pakosti... maska iz none more. Sigurno je to samo nona mora.
Molim te, Boe, neka bude samo nona mora. Ali nije mogla disati. Svim se silama nastojala
probuditi. Oi su joj iskoile iz duplji. Prsa su joj ostala bez zraka. Prekrio ju je crni val.
George je olabavio stisak kad je beivotno pala na jastuke, a vjee su joj prekrile
prestravljene oi. Tragovi njegovih prstiju vidjeli su se kao tamne sjenke na bjelini njezina
vrata. Stavio joj je ruku na usta. Jo uvijek je disala, ali plitko i nepravilno. Izvadio je debeli al
iz depa i njime joj vezao usta, napravivi vor na njezinu zatiljku. Tada je odmaknuo
pokrivae i zagledao se u njezino onesvijeteno tijelo, a svaka se oblina jasno nazirala ispod
tanke spavaice od finog batista.
Otrgnuo je pogled s nje, svjestan da minute brzo prolaze, i otvorio ormar. Izvadio je
debeli plat, a zatim je potraio svilene arape u ladicama komode.
Sagnuo se nad njome i jednom joj arapom vezao glenjeve, a drugom joj je vezao
zapea. Potom je nepomino tijelo umotao u plat i stavio joj kapuljau preko glave. Jo
uvijek je plitko disala, ali sad pravilnije. Prebacio ju je preko ramena, jo jednom pogledao
naokolo i poao prema vratima. Bio je tako uzbuen da mu je bilo teko kretati se polako i
oprezno pustim hodnikom. Oekivao je da e se svakog trenutka otvoriti neka vrata i netko
e ga bijesnim povikom zaustaviti. No stigao je do vrata stubita bez ikakvih problema.
mugnuo je u mrak i zatvorio vrata za sobom. Oko njega je vladao mrkli mrak, a nije
bilo Luciena da ga vodi. Dok mu je srce divlje lupalo i ruke se znojile, ekao je da se dovoljno
smiri kako bi sa svojim teretom mogao sii strmim uskim stubama. Osjeao je njezin oblik,
miris njezine kose i koe, njezin topao dah na svojem vratu.
Siao je stubama i naao se u malenom predsoblju. Sporedna su vrata bila odkrinuta i
srce mu je poskoilo. Samo je sekundu udaljen od uspjeha. Iziao je na uliicu.
Poskoio je kad je zauo prodoran zviduk. No to je bio Lucien koji ga je dozivao s
poetka uliice. George je trapavo potrao, a Julianina mu je glava udarala po leima. Na ulici
je stajao fijaker i Lucien je ve bio unutra, drhturei od hladnoe i vlage.
Prokletstvo, zbog ovoga noas dobit u groznicu prigovarao je dok je George
sputao Julianu s ramena na klupu i uspentrao se za njom. Dakle, ima je. S blagom je
znatieljom prouavao svoju onesvijetenu suprugu. to si joj uinio? Nije mrtva, je li?
George je olabavio plat i maknuo kapuljau. Julianina je glava pala na prljavu kou
sjedala. Lucien je uzdigao obrve kad je vidio njezina vezana usta, a zatim se nagnuo naprijed i
lagano dotaknuo modrice na njezinu vratu, nehajno primijetivi: Zaboga, bili ste prilino
grubi, zar ne, stari moj?
Nisam elio riskirati odgovorio je George i sjeo kraj Luciena odakle je mogao
gledati svoju rtvu kako se pomie na sjedalu sa svakim trzajem eljeznih kotaa na kaldrmi.
Nasmijeio se i pogladio svoju bradu.
Lucien je cvokotao zubima i potraio plosku konjaka u depu. Zadrhtao je, prislonio
plosku na usta i izlio sadraj u grlo. Dragi Boe, kako mi je hladno. Opet je pio,
oajniki nastojei zagrijati ledenu prazninu u svojem trbuhu. Nije osjeao ake i stopala,
prsti su mu postali plavkasto-bijeli, kao da mu je krv prestala tei ilama. Opet je psovao dok
su mu se prsa nadimala i zahvatio ga je siloviti napadaj kalja.
George nikad nije vidio nekoga da tako grevito kalje. Lucien je zgrabio rupi i stavio
ga na usta. George je vidio da je bijela tkanina potamnjela od krvi. Instinktivno se malo
odmaknuo od njega, bojei se zaraze. Posegnuo je u dep i izvadio malenu boicu miriljavih
soli.
Lucien je nastavio kaljati tako silovito da su mu od napora popucale kapilare u oima.
No ipak je gledao kako njegov partner otvara boicu, naginje se naprijed i stavlja je ispod
Julianina nosa.
Zato je eli probuditi? hrapavim glasom upita Lucien. ekaj dok ne stignemo
onamo, glupane. Ne eli da stvara nevolje.
Nee mrzovoljno e George, ali se uspravio i vratio boicu u dep. elio je biti
nazoan kad se osvijesti. elio je vidjeti kako se njezine oi otvaraju. elio je vidjeti kako
shvaa to joj se dogodilo. elio je vidjeti kako njezin pogled pada na njega i ona shvati da je
bespomona kad osjeti spone na rukama i nogama, al na ustima. No ekat e. Okrenuo je
glavu i zagledao se u crnu no, a zato mu je promaknuo trenutak kad su Julianine vjee
zadrhtale, otvorile se i odmah ponovno zatvorile.
Grlo ju je boljelo. Jedva je gutala. Nije se mogla maknuti. Nije mogla otvoriti usta. U
nosu je osjeala peckavi vonj miriljavih soli. Drala je oi zatvorene. to se dogodilo? Navrla
su sjeanja na zastraujuu nonu moru. Ruke oko njezina vrata. Georgeovo lice, oteeno,
masno i trijumfalno.
Nije bila nona mora.
Tarquin je stajao na kii i s nevjericom zurio u ruevine kue na Ludgate Hillu. Izgorjela
je... prije nekoliko mjeseci. Pocrnjela ljutura bez krova. Znao je da je adresa tona. Ali ovdje
nema kue za zatvaranje dunika.
Lucien ga je prevario. elio ga je izvui iz kue.
Okrenuo se na peti. Kui! prasnuo je mokrom koijau. to bre. Uskoio je
u koiju i tresnuo vratima kad su konji jurnuli naprijed tjerani revnim koijaem.
Misli su mu mahnito letjele glavom. Bez obzira kakav je razlog Lucien imao da ga
odvue iz kue, to je sigurno imalo veze s Julianom. Ali kakve? Impulzivno izopaenom
Lucienu uope nije svojstveno stvaranje planova.
Skoio je iz koije gotovo prije nego se zaustavila. Ostani ovdje. Moda e mi opet
trebati.
Koija je nesretno kimnuo i jo dublje navukao obod eira.
Noni je vratar otvorio vrata na vojvodino estoko lupanje. Tko je bio ovdje za mojeg
izbivanja? prasne vojvoda.
ovjek je izgledao prestraeno, defanzivno, kao da ga za neto optuuju. Nitko, Vaa
Milosti. Cijelo vrijeme sam sjedim ovdje. Ni iva dua nije ula ni izila, mogu na to
prisegnuti.
Tarquin nije odgovorio, ve je jurnuo stubama, grabei po dvije odjednom. irom je
otvorio Julianina vrata, znajui to e otkriti, a ipak se molei da je pogrijeio.
Zurio je u prazan krevet. Nije vidio tragove borbe. Vrata ormara bila su odkrinuta, a
ladice komode otvorene i njihov sadraj ispremijean. Neprestano je potezao uzicu zvona sve
dok se na hodniku nisu zauli trei koraci. Catlett je navlaio livreju, Henny je gledala
pospanim oima, Quentin je trao u nonoj koulji, obuzet panikom.
Ledi Edgecombe nije u kui promuklim e glasom vojvoda. Henny, pogledaj to
nedostaje od njezine odjee. Catlette, pitaj sluinad je li netko neto uo... vidio bilo to
neobino tijekom protekla dva sata.
Quentin je glupavo zurio u prazan krevet. Kamo je mogla poi u ovakvoj noi?
Nikamo svojom voljom mrko e Tarquin. Lucien u tome ima svoje prste, ali
kako ju je, za ime svijeta, uspio izvesti odavde? Ona je snanija od njega. ak i da ju je uspio
svladati, nikako je ne bi uspio odnijeti niza stube.
Zato bi to uinio?
Zato Lucien uope izvodi gluposti?... Dakle? pitao je Henny koja je dovrila
pregledavanje ormara i komode.
Samo debeli plat, Vaa Milosti, i par arapa rekla je. Ne vidim da jo neto
nedostaje.
Nikakve cipele?
Henny odmahne glavom. ini se da je izila samo u spavaici, gospodine.
George tiho izusti Tarquin, gotovo za sebe. George Ridge. Pogrijeio je, posve
je pogreno procijenio ovjekov karakter. Umjesto da ga je zastraio, samo je probudio vraga.
28. poglavlje
romijenili su konje tri puta prije zore. Juliana se nije micala, ak ni kad joj je pramen
kose kakljao nos i tjerao je na kihanje. Lucien je kaljao i drhturio, uglavnom
utei, esto poteui iz ploske konjaka. George je zurio u zamotanu figuru na
suprotnoj klupi.
Svanula je siva zora i sipila je kia. Uli su u dvorite krme Red Lion u Winchesteru, a
konji su podrhtavali od napora. Koija ih je silovito tjerao jer ga je oekivala lijepa nagrada
ako za sedam sati prijee sto deset kilometara do Winchestera. Dvostruko veom brzinom od
one kojom potanska koija inae vozi. George je promolio glavu kroz prozor.
Promijenite konje. Neemo se zadravati dulje od toga.
Ploska je prazna Lucien je progunao kroza stisnute zube. Neka je napune.
Nagnuo se kako bi otvorio vrata, ali ga je zahvatio jo jedan napadaj kalja pa se presamitio i
ve posve crven rupi pritisnuo na usta.
Hajde, daj to meni. George je nestrpljivo istrgnuo plosku iz njegove mlitave ruke.
Iziao je iz koije i pourio preko dvorita do toionice. Napunite ovo i dajte mi jo tri
boce. S obzirom na brzinu kojom Lucien pije, te bi mu tri boce trebale potrajati do kraja
dana.
Vratio se u koiju kako bi nastavio motriti Julianu. Nije razumio zato se jo nije
osvijestila. Die. Lice joj je smrtno blijedo, to je istina, ali njezina je put uvijek mlijeno
blijeda uz plameno crvenu kosu. Nagnuo se nad nju i dotaknuo joj obraz. Koa joj je bila
umirujue topla.
Juliana je znala da se vie nee moi dugo pretvarati. Njezini su miii vritali za
olakanjem, a najgore od svega, hitno je morala na zahod. Nije znala kako e izraziti tu
potrebu dok su joj usta pokrivena, ali ako joj se uskoro ne ukae prilika, morat e nekako
uspostaviti komunikaciju. Nije ula nita to bi joj otkrilo njihovu destinaciju, ali je po
trajanju putovanja, i po onome to je znala o Georgeu, zakljuila da je vodi natrag svojoj kui.
Na mjesto zloina. Zar e je odmah odvui pred suce? Ili ima neki mutniji plan? Koija je
poskoila preko rupe na cesti i njezina se neudobnost poveala. Nastojala je to ignorirati,
primoravajui se da se sjeti rasporeda u kui. Zamiljala je prozore, vrata, pomone zgrade,
stazu koja prolazi iza konjunice.
Koija je skrenula na kolni prilaz niske Ridgeove kue od crvene cigle i zaustavila se
pred ulaznim vratima. George je skoio dolje, posegnuo za Julianom i izvukao je van,
povukavi je za noge. Glava joj je udarila o pod i ona je otvorila oi.
Ah, uspavana ljepotice, to te probudilo zadovoljno je rekao i opet je prebacio
preko ramena. Vjerujem da emo lijepo zabavljati jedno drugo. Nosio ju je do vrata.
Otvorila su se im je onamo stigao. Postarija domaica je napravila kniks, gledajui ga
iznenaenim oima.
Eh, sir George, nismo vas oekivali.
Samo je neto progunao i progurao se kraj ene. Lucien ga je slijedio, pogrbljen zbog
duboke, duboke hladnoe to ju je osjeao u tijelu, cvokoui zubima, drhtavih udova.
Pobrini se za mojega gosta, Dolly naredio je George dok je hodao prema stubama.
ovjek treba vatru, vruu vodu, krevet.
Konjak slabano doda Lucien i podigne plosku do usana.
ena je uasnuto zurila u njega. Znala je prepoznati nekoga tko umire. Ovuda,
gospodine. Uhvatila ga je za nadlakticu, ali je otresao njezinu ruku i opsovao.
Samo mi donesi konjak i vruu vodu, eno. Teturao je prema sobi u prizemlju,
pritiui rupi na usta dok je iskaljavao krvavu sluz iz plua.
Dok je to sluala, Juliana je osjetila traak nade. Lucien je oito previe bolestan da bi
bio sposoban za nasilje. Tako ostaje samo George. No dok je ovako sputana, George je sasvim
dovoljan.
George je nogom otvorio vrata na vrhu stubita i bacio Julianu na krevet. Sjea se
ove sobe, draga moja? Tvoja brana odaja. Povukao je plat i okrenuo je na trbuh dok ga je
potezao.
Juliana je bila svjesna injenice da joj se spavaica podigla do bedara jer je osjeala
hladan zrak na stranjoj strani nogu. Trzajem se okrenula na lea, vezanim i povijenim
rukama pokuavajui spustiti spavaicu.
George se hihotao i ponovno je podigao. Meni se ba ovako svia.
Podigla je ruke do usta, nastojei odmaknuti povez, dok mu je oima mahnito
signalizirala. U tom joj je trenutku na umu bilo samo jedno.
eli neto rei? Nasmijeio se. Uskoro e mnogo priati, draga moja maeho.
Priznat e umorstvo. Napisat e priznanje, a zatim emo na magistrat pa e i sucima
ispriati sve o tome.
Juliana je spustila noge s kreveta i zavukla stopala ispod, pokuavajui nai nonu
posudu. George je na trenutak izgledao zbunjeno, no tada se opet nasmijeio.
Ah, razumijem. Dopusti da ti pomognem. Sagnuo se, izvukao nonu posudu i
nogom je gurnuo nasred odaje. Evo susretljivo je rekao. Nadam se da e se snai.
Vratit u se kad pojedem doruak.
Julianine su oi rigale zelenu vatru. Ali barem ju je ostavio da se sama mui. I ruke su joj
vezane sprijeda, a ne straga. Uvijek postoji neto na emu treba biti zahvalan, kiselo je
pomislila kad je ustala i skakutala do none posude.
Nekako je uspjela, a ak je uspjela i gurnuti nonu posudu natrag ispod kreveta. Tada je
poskakivala do prozora i razmislila. Povez na ustima bio je tako vrsto stegnut da ga prstima
nije uspjela pomaknuti, a s ovako vezanim zapeima nije mogla doprijeti do vora na
zatiljku. Svilene su arape vrsto nategnute, a smetali su joj i zavoji na akama.
Pogledom je preletjela sobu, vidjela sir Johnov remen za bruenje britve kako visi na
zidu kraj stalka za lavor. Gdje postoji remen, obino se moe nai i britva. Skakutala je do
stalka za lavor. Britva je leala kraj vra i lavora, ekajui sir Johna, kao i svakog jutra njegova
ivota. Nitko nije taknuo sobu otkako je umro.
Oprezno je vrhovima prstiju podigla britvu i pokuala je postaviti tako da otrica bude
okrenuta prema gore. Namjestila je ruke tako da su arape bile tono iznad otrice, a zatim je
pomicala materijal po otrici. Bila je tupa i trebalo ju je naotriti, ali je Juliana bila previe
nestrpljiva da bi to pokuala. Prevrnula se. Oprezno ju je ponovno namjestila, drei je tako
da je pojaala pritisak svile. Opet je poela. Tanka, vrsta svila je malo-pomalo poela
poputati. Otrica se dvaput prevrnula kad se pritisak smanjio. Strpljivo ju je ponovno
namjetala dok joj je srce lupalo, a ui napregnuto oslukivale hoe li vani uti korake ili
kripanje podnih dasaka. Grlo ju je tako jako boljela da nije bila sigurna hoe li moi govoriti
ak i kad skine povez s usta. Tada se materijal konano razdvojio i britva se prevrnula.
Juliana je protresla svoja zapea, osjeajui greve u rukama i prstima. Potom se muila
s povezom i oslobodila usta. Vunene dlaice zalijepile su joj se za jezik i usne, podsjetivi je
na Tedovu nemilosrdnu lekciju o opasnostima londonskih ulica. ini se da je spavanje u
vlastitom krevetu jednako opasno kao i sve drugo, pomislila je dok je britvom rezala spone na
glenjevima.
Oslobodila se. Pod bujicom ushienja zaboravila je na sve bolove. Kad je George iziao,
ula je kako okree klju u bravi. Potrala je do prozora. Prilino je visoko odavde do mekane
zemlje cvjetne gredice. Ali brljan je vrst. Ili barem tako izgleda. Tek treba vidjeti hoe li
izdrati njezinu teinu. Nema druge mogunosti.
Podigla je prozor. Puhao je hladan i vlaan vjetar, priljubivi joj tanku spavaicu uz
tijelo, ali je to ignorirala. Okrenula se i izila kroz prozor, prstima se uhvativi za prozorsku
dasku, ignorirajui bolove u ranjavim dlanovima. Njezina su stopala traila uporite u
brljanu. Nala je izboenu ciglu. Srce joj je skoilo u grlo, ali je jednom rukom pustila
prozorsku dasku i uhvatila se za brljan. Izdrao je. Spustila je i drugu ruku i sad je cijelu
njezinu teinu drao brljan i izboena cigla. Polako se sputala, osjeajui kako se brljan
odvaja od zida. No svaki je put uspjela premjestiti ruke i noge prije nego je penjaica
popustila.
Tako se usredotoila na opasno sputanje da nije ula tranje u sobi iz koje je pobjegla.
Ali je ula Georgeov divlji povik. Pogledala je gore i vidjela njegovo bijesno lice kako zuri u
nju. Pustila se i pala preostala tri metra do tla. Nezgrapno se doekala i uganula gleanj.
Sudbonosnu minutu ili dvije sjedila je na zemlji i hvatala dah, iznenaena takvim bolom.
Tada je opet ula Georgeovo urlanje, znala je da tri u prizemlje i da e se pojaviti na
kuhinjskim vratima. Ustala je i potrala kroz kiu, ignorirajui bol u glenju, nastojei stii do
kolnog prilaza. Instinktivno je traila nekoga na otvorenom, nekoga tko e biti svjedok.
Sad je iza sebe ula Georgea, ula je njegovo ubrzano disanje, inilo joj se da njegov dah
osjea na zatiljku. U normalnim bi mu okolnostima lako pobjegla. No bila je bosa, a ljunak
veoma otar. Gleanj joj se izvijao sa svakim korakom tako da su joj suze navrle na oi.
Zaobila je kuu. ljunani prilaz pruao se do seoske ceste. Kad bi uspjela stii do ceste,
moda e proi neki vozar, farmerski radnik... netko... bilo tko.
George je smanjivao razdaljinu meu njima. Bio je veoma zadihan, veliki mu je trbuh
poskakivao, stisnuo je masivne ake, ali ju je sustizao. Juliana je usporavala jer su je muila
stopala. Sustigao ju je, uhvatio rub njezine spavaice i povukao je unatrag dok se borila,
udarala nogama, grebla, a kosa joj je divlje letjela oko glave.
Nekako se uspjela istrgnuti. ula je kako se para tanki materijal spavaice, ali je jurnula
naprijed prema izlazu na cestu... tako blizu... jo tri koraka...
Osjetila je Georgeov dah na zatiljku i njegove ruke kako je hvataju. Zvuk eljeznih
kotaa na seoskoj cesti, poskakuju po gruboj ljunanoj povrini... Juliana je s posljednjim
ostacima snage skoila na cestu, pred kola sa sijenom.
Koija je povukao uzde, s nevjericom se zagledavi u mahnitu figuru koja se pojavila
pred njegovim teretnim konjima.
Molim vas... Juliana je pokuavala doi do daha kako bi mogla govoriti. Molim
vas... pomognite mi... ja...
Nije stigla dalje. George ju je zgrabio s lea i rukom joj pokrio usta, a drugom ju je
uhvatio za kosu tako da nije mogla maknuti glavu. Njegov je glas bio smiren, razborit. To
uope nije bio njegov glas dok je zapanjenom koijau objanjavao da je ona poremeena i
dre je zatvorenu radi njezine vlastite sigurnosti. Rekao je da je pobjegla iz svoje odaje tako
to je napala slukinju koja joj je donijela jelo. Da je nasilna i opasna.
ovjek je gledao napola nagu mahnitu enu raskutrane kose koja se otima u rukama
ovjeka koji je oito posve pribran, koji govori tako razborito, s toliko sigurnosti. Djevojka ga
je gledala oajnim, gotovo ivotinjskim oima, a on je zadrhtao, mrmljajui molitvu, i
skrenuo pogled od opasnog zurenja luakinje. urno je potjerao konje dok je George vukao
luakinju ustranu i odvezao se, tjerajui ivotinje da budu bre.
Juliana je snano zagrizla Georgeov dlan. Zaurlao je i snano je udario po uhu tako da joj
se zavrtjelo u glavi. Potom ju je prebacio preko ramena, prije nego joj je prestalo zvoniti u
uima, i odnio je natrag u kuu.
Lucien je nesigurnim koracima iziao iz sobe za primanje u prizemlju, drei au u ruci,
kad su se ulazna vrata zatresla jer ih je George nogom otvorio. Dobri Boe zaplitao je
jezikom. to je sad?
Mislila je da moe pobjei... lukava kuka ree George. Proao je kraj Luciena u
sobu za primanje i bacio Julianu u naslonja.
Ostala je nepomina, sklupana na mekanim jastucima, obamrla od oka i bola to ga je
izazvao udarac. Na trenutak se osjeala poraeno.
George si je natoio konjak, iskapio ga i natoio drugi. Najbolje da je to prije strpaju
u zatvor u Winchesteru. Iskapio je drugu au. Idemo.
Kamo? Lucien se naslonio na dovratak. Oi su mu grozniavo svjetlucale, drhtaji
su potresali njegovo tijelo, a au konjaka stezao je kao da je to njegova jedina veza sa
ivotom.
K Forsettima ree George i spusti au. Oni e pred sucem identificirati ovu
kurvu, a ti e je identificirati kao svoju enu te rei kako i kada je to postala. Podii e
optunicu protiv nje i staviti je pod klju. A tada... Nadlanicom je polako i lascivno obrisao
usta. A tada... draga moja maeho... posjeivat u te u tvojoj eliji.
Juliana nita nije rekla. Vie nije imala snage i znala je da nee uspjeti ponovno pobjei
Georgeu. Ne ovdje... ne sada. Moda e joj Forsetti ponuditi zatitu. No znala je da se uzalud
nada. Nee eljeti da ih dotakne skandal to ga je izazvala tienica koja im je bila krajnje
antipatina i mrska. Odmah e je odbaciti.
Tarquin se zaustavio u dvoritu krme Rose & Crown u Winchesteru. Quentin je iziao
iz faetona i na vlanom jutarnjem zraku protegnuo svoje zgrene, pothlaene udove.
Kamo sada?
Tarquin se okrenuo od konjuara kojemu je davao upute o promjeni konja. Nisam
siguran. Najbolje da pojedemo doruak i malo se raspitamo.
Quentin ga je slijedio u krmu. Za nekoliko su se minuta nali u privatnom salonu i
slukinja je zapalila trijee u kaminu.
Malo tamnog piva za hladnou, milorde? predloio je krmar, kritiki pogledavi
malenu prostoriju s drvenom oplatom na zidovima, provjeravajui ima li pocrnjelog bakra,
zamrljanih prozora ili praine.
Moe, hvala. Tarquin je skinuo rukavice. I kavu, bubrenjak i jaja. Priao je
prozoru i pogledao na ulicu. Gdje je najblii magistrat?
U Castle Streetu, milorde.
Poaljite mi momka. Treba mi netko da obavi jedan zadatak.
Krmar se naklonio i iziao.
Dakle? Quentin se nagnuo nad vatru i protrljao ruke. Kia mu se cijedila s mokrog
plata.
Dakle, saznat emo je li Ridge Julianu odveo ravno na magistrat ree Tarquin i
skine svoj mokar plat. Ah, hvala. Kimnuo je djevojci koja je na stol stavila dva
kositrena vra tamnog piva.
elite da se neto obavi, gospodine? Vedar glas uo se s vrata gdje je stajao djeak
rumenih obraza s konom pregaom, a njegova se kutrava kosa opirala vodi i etki.
Tarquin mu je dao kratke upute. Trebao je poi na magistrat i saznati je li u posljednjih
nekoliko sati neka ena dovedena pred suca.
Ako nije? Quentin je zahvalno popio nekoliko gutljaja tamnog piva.
Onda emo pretpostaviti da ju je odveo svojoj kui.
Ako nije? Quentin je bacio svoj plat na klupu gdje se iz njega lagano dizala para
dok se suio kraj vatre.
Forsett Towers. Tarquin je popio nekoliko gutljaja iz svojeg vra. Govorio je
bezizraajnim glasom. Ako sam pogrijeio, onda... ne znam. Slegnuo je ramenima, ali
nehajna gesta nije uspjela prikriti njegovu duboku tjeskobu.
Stigao je doruak pa su u tiini jeli, svaki zaokupljen vlastitim mislima. Djeak se vratio.
Sudac jo nije ustao i proveo je mirnu no.
Tarquin je kimnuo, dao mu novi i pozvao krmara. Poznajete li imanje Ridge?
Da, gospodine. esnaest kilometara ravno prema jugu. ovjek im je dao precizne
upute. Veliki kameni stupovi kapije... ali su nekako ruevni, milorde. Ne moete promaiti.
Spreman, Quentine?
Ve sam ti za petama, brate. Quentin je spustio vr i slijedio Tarquina u dvorite.
Kia je napokon prestala, a na nebu su se vidjele daleke munje. Tarquin je platio kad su im
Lucien je pao ba kad su skrenuli na ljunani kolni prilaz koji je vodio do sivog
kamenog zdanja Forsett Towersa. Jedva je bio svjestan tijekom cijelog puta, mlitavo se spustio
na konjski vrat i labavo drao uzde. Njegovo se tijelo svakih nekoliko minuta grilo od
napadaja dok je iskaljavao katar u sad ve grimizni rupi. Kad se njegov konj spotaknuo o
rupu na kolnom prilazu, Lucien je kliznuo ustranu. Iznenaeni konj odjednom je krenuo
kasom, a njegov je jaha pao iz sedla.
Juliana je uasnuto gledala kako zbunjeni konj ubrzava i vue Luciena, kojemu je jedna
noga ostala u stremenu, po grubom ljunku. Nije ni pokuao osloboditi nogu, ve je samo
inertno visio dok George nije uspio uhvatiti uzde i zaustaviti konja.
George je sjahao i povukao Julianu sa sobom. vrsto je drei za zapee, oslobodio je
Lucienovu nogu, a zatim se zagledao u nepominu figuru na tlu. Lucien je glavom udario u
neto otro i krv je ikljala iz posjekotine na njegovu elu. Oi su mu bile zatvorene i jedva je
disao.
Neka ide dovraga! Uzviknuo je George, a smiren, kontroliran izraz lica promijenio
se prvi put otkako je na seoskoj cesti uhvatio Julianu. Odvukao ju je natrag do svojega konja i
gurnuo je u sedlo, te ponovno uzjahao iza nje.
Ne moe ga samo tako ostaviti. Juliana je konano opet nala svoj glas. Proklinjala
je Luciena, ali pomisao da e ga ostaviti onesvijetenog dok tako krvari inila joj se
okantnom.
Niemu mi ne koristi u tom stanju. George je uhvatio uzde Lucienova konja, grubo
petama stisnuo slabine vlastitoga tako da je ponovno krenuo prema kui, vodei ivotinju bez
jahaa.
Juliana se okrenula i pogledala figuru koja je ostala leati na kolnom prilazu. Trebali
bismo ga odnijeti u kuu.
Netko drugi to moe uiniti. Dri jezik za zubima! Snano ju je povukao za kosu
kako bi naglasio svoje rijei i ona je opet uutjela. Uvijek je znala da je George nasilnik i
glupan, ali nije shvaala koliko je zapravo nasilan.
Kad su stigli do kue, George je sjahao i povukao Julianu sa sobom. Drao ju je za kosu i
zatiljak, gurajui je stubama prema ulaznim vratima, a ondje je lupao alkom kao da oglaava
uzbunu. Lakaj je otvorio vrata, doimajui se gnjevno i zabrinuto zbog tako neciviliziranog
postupka. Zurio je u Julianu kao da ne vjeruje vlastitim oima. Zaboga, gospoice Juliana...
George se progurao kraj njega, vodei Julianu ispred sebe. Gdje je tvoj gospodar?
U knjinici... ali...
George ga je ignorirao i nastavio gurati Julianu prema vratima knjinice. Meutim,
otvorila su se prije nego je onamo stigao. Sir Brian ih je pogledao s izrazom akutnog gnuanja
na licu.
Vidim da ste je nali. Njegov je glas odavao samo razdraenost.
Da... i gledat u je kako gori ispred zatvora u Winchesteru ustvrdio je George i
gurnuo Julianu u knjinicu. Drao ju je za vrat i pobjedniki zurio u sir Briana. A vi,
gospodine, i vaa supruga identificirat ete je pred sucem, jo danas.
Nebesa, to se dogaa? S vrata se zauo Amelijin razdraeni ton. Juliana, to
zaboga radi ovdje?
Nita svojevoljno, gospo rekla je Juliana kojoj se u poznatom okruenju vratio dio
smionosti. Na kolnom prilazu je teko ranjen ovjek. Biste li poslali nekoga da ga unese u
kuu?
Amelia je pogledavala as oznojenog, namrgoenog i trijumfalnog Georgea, a as
njegovu blijedu zarobljenicu. Uvijek si samo stvarala nevolje ustvrdila je. Najprije
dovede ovog klipana u moju kuu... a sad eli da otvorim vrata nekoj rtvi nesree. Tko je
on?
Moj mu, gospo. Vikont Edgecombe. Juliana je poela osjeati kako joj iz prsiju
navire histerian smijeh. Nevjerojatno je da se prema njoj i dalje ponaaju s istom
razdraenou kao u njezinu djetinjstvu. Uskoro e je optuiti za umorstvo. Napola je naga,
puna modrica i ogrebotina, dri je pokvareni nasilnik, njezin mu lei na samrti u lokvi na
njihovom kolnom prilazu, a njih dvoje zamjeraju joj jer ometa njihov mir, kao da je u kuu
29. poglavlje
Quentin se maknuo ustranu. Tarquin ga je slijedio van, a vrh maa i dalje je prijetio
Georgeovoj drhtavoj mukosti.
Lucien? Juliana je odmahnula glavom u nastojanju da razbije osjeaj slian transu.
Je li mu dobro, Quentine?
Quentin nije odgovorio. Priao joj je u dva duga koraka i vrsto je uhvatio za ruke.
Jadno moje dijete ree. to si morala pretrpjeti.
Nije bilo tako strano. Slabano se osmjehnula. Tako mi je drago da vas vidim.
Zar si mislila da Tarquin nee poi za tobom? Quentin je zvuao gotovo
prijekorno.
Tvoj mu umire u mojem predvorju Amelia je rekla prije nego je Juliana uspjela
odgovoriti. Doista mislim da je to veoma bezobzirno s tvoje strane, Juliana, dovesti ove
ljude k nama.
Ne bih rekao da je Juliana za to kriva, gospo ree Quentin. Ako biste me
ispriali, vratit u se k mojem bratiu i ekati lijenika.
Juliana je pola za njim do mjesta gdje je Lucien leao na klupi, a tijelo mu je bilo udno
mlitavo, lice poput voska. Krv se zgruala u posjekotini na njegovu elu, a kapljice krvi vidjele
su se i na njegovim plavkastim usnama. inilo se da ne die. Juliana mu je stavila ruku iznad
usta i osjetila jedva zamjetljivo pomicanje zraka. Jo je iv. Zadrala je ruku ondje,
ispunjena udnim saaljenjem za ovjeka koji ju je muio. Podigla je glavu i vidjela istu
emociju u Quentinovim oima.
Vani je George bio prikovan uza zid konjunice komadom drveta koji mu je gnjeio vrat.
Nije znao kako se to dogodilo, ali u jednom je trenutku bio na nogama, a u iduem je oboren
udarcem u zatiljak. Potom ga je vojvoda podigao na noge i njime tresnuo o zid konjunice.
Tarquin je snanije gurnuo drvo. Nije ba ugodan osjeaj, rekao bih hladno ree.
Odbacio je drvo i ponovno gurnuo otricu izmeu Georgeovih debelih bedara. George je
kolutao oima od straha.
Sad me veoma pozorno sluaj, prijatelju. Najbliem e sucu rei da Juliana nije
mogla biti odgovorna za smrt tvojeg oca. Rei e da je tvoj otac bio star, imao je slabo srce,
previe je pio. Rei e da uope ne sumnja u to da je umro od uzbuenja i pretjeranog
napora, ostavivi svoju mladu nevjestu samu i prestravljenu, ali ni za to krivu.
George ponovno zakoluta oima. Pokuao je odmahnuti glavom, pokuao je govoriti, ali
je uspio samo neto progunati, to se pretvorilo u cviljenje kad je otrica pritisnula prema
gore i on ju je osjetio na svojem smeuranom spolovilu.
Sad u ti rei zato e to uiniti, glupane. Tarquin je zastao i preko ramena
pogledao konjuara koji je uao u dvorite i sad je stajao i zabezeknuto gledao prizor. Vojvoda
ga je izbacio iz svojih misli i opet se okrenuo sir Georgeu.
Kae li neto drugo, optuit u te za napad s namjerom umorstva ledi Edgecombe.
Optuit u te za vrebanje, otmicu, provalu u moju kuu, krau. Imat u svjedoke za svaki tvoj
postupak. Rei u da si opsjednut s ledi Edgecombe, da vjeruje da je ona udovica tvojeg oca.
Dokazat u da ledi Edgecombe nije udovica sir Johna Ridgea. Rei u da mi se eli osvetiti jer
sam te dao bievati nakon to si pokuao provaliti u moju kuu. Vjeruj mi, sve to mogu
uiniti. to misli, kome e sudac vjerovati? Vojvodi od Redmaynea, ili zatucanom glupanu,
seoskom vlastelinu?
George je zurio u hladne sive oi. Znao je da je izgubio. Ne bi se mogao obraniti od tih
optubi. Znao je da bi vojvoda doveo svjedoke koji bi prisegnuli da je kriv. Znao je da bi
neartikulirano trabunjao, a vojvoda i njegovi odvjetnici vrtjeli bi ga oko malog prsta. Odbacili
bi sve to bi osueni zloinac rekao protiv vikontese Edgecombe koja je brakom ula u obitelj
vojvode od Redmaynea. Objesili bi ga... izgnali ako bi imao sree.
Jasno, ako moje rijei nisu dovoljno uvjerljive, ima i drugih naina zamiljeno e
vojvoda. Otrica se pomaknula prema gore. Georgeu su crijeva proradila, otvorio je usta kako
bi zaurlao od straha, ali nije se uo nikakav zvuk. Ovo je doista pravo iskuenje
promrmlja Tarquin. kopljenje se ini kao tako prikladna kazna, ne misli li? George je
osjetio kako mu je otrica zasjekla unutranju stranu bedra. Nije mogao vjerovati da bi se to
moglo dogoditi, a ipak je vjerovao da je taj osvetniki avo s ledeno hladnim oima sposoban
za sve. Otrica je zarezala njegovo drugo bedro i George je zastenjao od uasa, a gorka u
ispunila mu je usta. Zahvatio ga je podraaj na povraanje.
Tarquin se odmaknuo od njega i iskrivio usta od gnuanja. Ti si budala prezirno je
rekao. O, moda bi uspio zastraiti Julianu da nije bila pod mojim okriljem. Jo uvijek je
bezazlena... po mnogoemu dijete. Ali kad si ukrstio maeve sa mnom, prijatelju, poinio si
najveu greku u svojem bijednom glupavom ivotu. Ako se ikad ponovno priblii Juliani,
ukopit u te. Savjetujem ti da to vjeruje. Okrenuo se na peti i ostavio Georgea nemono
naslonjenog na zid konjunice gdje je povratio svoj doruak.
U predvorju su Juliana i Quentin jo uvijek stajali kraj Luciena. Sir Brian i njegova ena
nisu bili na vidiku. Tarquin je priao klupi. Juliana je i dalje drala ruku iznad Lucienovih
usta, ali vie nije znala zato. Pogledala je Tarquina. On umire.
On ve dugo umire ree Tarquin. to mu se dogodilo?
Juliana je poela objanjavati, ali se prekinula kad je Lucien otvorio oi. Zurio je u njih, a
ona je ustuknula pred istom pakou u oima koje su postajale sve mutnije. Prokleti bili
svi vi! ree Lucien. Glava mu je pala ustranu, a oi su mu prazno zurile u zid.
Juliana je koraknula unatrag, odjednom svjesna nevidljive niti koja povezuje Tarquina i
Quentina. Kad se povukla u knjinicu, Tarquin se sagnuo i zatvorio Lucienove oi. Quentin
mu je poloio ruke na prsa. Stajali su u tiini i promatrali mrtvog ovjeka.
Mrtav je potiteno je rekla Juliana kad je ula u knjinicu.
Tko? Tvoj mu ili onaj glupan Ridge? sir Brian je pitao s tek povrnom
znatieljom.
Edgecombe.
Pa, nikad nisam poznavala tog ovjeka, ali ako je imalo nalik onom neotesanom volu,
svijetu e biti bolje bez njega ustvrdila je ledi Forsett. No smatram krajnje neukusnim
umrijeti u predvorju nepoznatih ljudi.
Nitko nikad ne bi mogao optuiti Edgecombea da je imao ukusa, gospo Tarquin e
ironino s vrata. No jo se jednom ispriavam zbog smetnje. Krajnje je bezobzirno od
njega to je na taj nain okaljao vau kuu.
Pa, rekao bih da to nije ba vaa krivnja dopusti sir Brian. Ovamo ga je doveo
onaj glupan Ridge, koliko sam shvatio. Ili je to uinila Juliana?
Da, draga moja. Nije bilo teko. Nasmijao se zlovoljnom izrazu njezina lica. Ve
tjednima znam da si ti moje srce i dua, mignonne. Nema tajni koje moe preda mnom
skrivati.
Nema tajni koje bih eljela skrivati rekla je, izgubljena u njegovim oima, u srei
koja je uslijedila tako brzo nakon oaja, nesvjesna injenice da Quentin njihove domaine
diskretno vodi van iz prostorije. Nesvjesna bilo ega osim slatkoe njegovih usta na svojima,
iznenadne vatre kad je priljubio tijelo uz njezino. Apsolutne spoznaje ljubavi.