You are on page 1of 256

Jane Feather, autorica uspjenica Venera i Tatina, donosi nam novi

oaravajui ljubavni roman o smionim obmanama i zabranjenim strastima.


Juliana nikako nije eljela postati bludnica. Tek to je tjedan zapoela kao
nevjesta... zavrila ga je kao ubojica. Bila je sigurna kako nitko nee povjerovati da
je svojeg postarijeg mladoenju posve sluajno udarila mangalom i ubila. Stoga je
uinila jedino to je mogla pobjegla je. Stoga nije mogla odbiti okantan
prijedlog opasno naoitog vojvode od Redmaynea: da postane ena jednog ovjeka
i ljubavnica drugog njegova ljubavnica. Moe li odigrati takvu ulogu? Je li
dorasla takvoj nagodbi? Osim toga, kad jednom upozna uitke Redmayneova
kreveta, hoe li ikad eljeti neto drugo?

Dragi itatelji,
Iskreno vam zahvaljujem to itate moje romane. Svaki je roman meni
poseban, a jako mi puno znai spoznaja da i vi tako mislite. Osobito sam
uivala u pisanju prie o nesreama sklonoj Juliani i njezinom vojvodi od
Redmaynea, te osjeam da je taj strastveni par prikladan finale moje serije od
sedam knjiga iji naslovi na engleskom jeziku poinju slovom V. Slijedi serija
romana pod naslovom Narukvica s privjescima, niz ljubavnih pria povezanih
arolijom narukvice koja se kao obiteljska dragocjenost uva pokoljenjima.
Potraite Dijamantnu papuicu, prvu priu iz te serije. U meuvremenu,
molim vas da svakako uete u zavodniki svijet Poroka...
Uz najtoplije elje,
Jane Feather

Posveta
Ova je knjiga, napokon, posveena Jimu. Uvijek moja inspiracija. Uvijek
pa, gotovo uvijek olienje strpljenja. Uvijek vrst oslonac i podrka.
Uvijek moja ljubav.

Prolog

London 1750.
renutno nemam nita takvoga, Vaa Milosti.
Nisam ni oekivao da ete imati, gospo. No pretpostavljam da je moete nai.
Tarquin, trei vojvoda od Redmaynea, sagnuo se i udahnuo miris rue u
dubokoj zdjeli na stolu.
Nee biti jednostavno osigurati tako specifine potrebe zamiljeno je rekla
gospoa Dennison iza svoje lepeze.
Osmijeh je preletio mravim vojvodinim licem. Vi i gospodin Dennison otkrit ete da
nagrada odgovara trudu, Elizabeth.
Njegova je domaica pogledala preko lepeze, a oi su joj zasjale. Eh, vojvodo, znate
kako mrzim raspravljati o uvjetima... tako vulgarno.
Veoma vulgarno spremno se sloio. Meutim, to mora biti pravo. Uope me ne
zanima lani djevinjak, bez obzira kako se svjeom osoba doima.
Elizabeth Dennison izgledala je povrijeeno. Kako to uope moete rei, Vaa
Milosti?
Vojvodin se osmijeh proirio, ali je neznatno odmahnuo glavom i izvadio burmuticu od
lazurita iz dubokog depa svojeg barunastog kaputa irokih skuta. U sunanom je salonu
vladala tiina dok je leerno uzimao prstohvat, zatvorio kutijicu i vratio je u dep prije nego
je ipkom obrubljenim rupiem obrisao nos.
Je li rije o neemu za vau vlastitu uporabu, ako smijem pitati? s oklijevanjem je
pitala dama. ovjek nikad ne moe biti siguran gdje vojvoda od Redmaynea povlai crtu
izmeu korisnog upita i drskosti.
Dok budete traili, moete pretpostavljati da e biti iskljuivo za moju uporabu.
Vojvoda je ustao. Tako moemo biti sigurni da e posve odgovarati mojim mjerilima.
Nadam se da ete otkriti da sve nae dame udovoljavaju najviim standardima,
gospodine. U glasu gospoe Dennison osjeao se prijekor kad je ustala, obavijena
utanjem svile. Moj mu i ja ponosimo se kvalitetom nae kue. Povukla je vrpcu
zvona.
Da u to ne vjerujem, Elizabeth, ne bih zatraio vau pomo blago e vojvoda,
uzevi rukavice i tap sa stolia uza zid.
Gospoa Dennison doimala se udobrovoljenom. Odmah u se poeti raspitivati, Vaa
Milosti.
Obavjetavajte me o napretku. elim vam ugodan dan, gospo. Posjetitelj se
uljudno naklonio, ali je u njegovim sivim oima postojao sjaj koji je neodreeno smuivao

gospou Dennison. No to je bio poznat osjeaj kad je rije o poslovanju s vojvodom od


Redmaynea, i ona nije jedina koja ga poznaje.
ustro i samouvjereno okrenula se slugi koji se pojavio na zvuk zvona. Njegova
Milost odlazi.
Gospo, va ponizni... promrmljao je vojvoda i jo se jednom naklonio. Slijedio je
slugu iz sobe u predvorje. U kui je vladao mir sunanog jutra, sluinad je tiho obavljala svoj
posao kao da ne eli uznemirivati one koji spavaju na katu one koje svoj posao obavljaju
nou i zaslueno se odmaraju danju.
Smijeak je nestao s lica gospoe Dennison kad su se zatvorila vrata za vojvodom. Nee
biti lako ispuniti njegov zahtjev. Djevojka koja jo uvijek ima djevinjak i koju bi se dalo
nagovoriti da slua vojvodine odredbe.
Djevice se lako mogu nai... naivnih djevojaka sa sela koje same i bez prijatelja dolaze u
veliki grad ima na svakom koraku. Ali ona koja bi imala razloga pristati na vojvodine
prohtjeve...
To nisu prohtjevi uobiajeni za ovu vrstu ugovora, to je vojvoda izriito naglasio. Nije
elio obinu kurvu jer za tu osobu ima posve neuobiajen zadatak.
Elizabeth Dennison slegne svojim punanim ramenima. Objasnit e situaciju Richardu.
Njezin mu i poslovni partner zasigurno e iznijeti neki plan. Nije preporuljivo ogluiti se o
zahtjev tako bogatog i monog klijenta kao to je Tarquin, vojvoda od Redmaynea.

1. poglavlje

uliana se guila. Njezin mu ju nije ni pokuao zatititi od svoje goleme teine dok je
uzdisao i puhao, crvena lica i mutnih oiju od pia na vjenanju. Rezignirano se
pomirila s ovom konzumacijom braka i sir John joj je zapravo bio drag, bez obzira na
njegove poodmakle godine i gojazno tijelo, ali je pomislila da e pod njim izdahnuti
ako ga na neki nain ne upozori to joj ini.
Golema su joj prsa pritisnula nos, a grlo joj se zatvaralo. Nije mogla dovoljno jasno
razmiljati da bi shvatila to se dogaa s ostatkom njezina tijela, ali sudei po Johnovim
psovkama i muenju, stvari se ne odvijaju kako bi trebale. Pred njezinim su oima poele
poigravati crne tokice, grudi su joj se uzdizale u oajnikoj borbi da uvue zrak u plua.
Obuzeta panikom, mahala je rukama s obje strane svojeg zarobljenog tijela, a zatim su se
prsti njezine lijeve ruke stisnuli oko mjedenog drka mangala.
S instinktivnim je oajem podigla predmet i njime udarila mueva ramena. Udarac nije
bio jak i namjera mu je bila samo ga osvijestiti, ali se inilo da je postigla suprotan uinak.
Mutne oi sir Johna su se rairile dok je zurio u zid iza njezine glave, a usta otvorila.
Tada se sruio na nju, uz neobian zvuk koji je podsjeao na isputanje zraka iz balona.
Ako je ranije mislila da je teak, tek je sad na sebi osjeala svu teinu mlitavog tijela.
Juliana ga je gurala svom snagom, neprestano izgovarala njegovo ime, pokuavala ga
probuditi.
Ranije je osjeala paniku koja se sad pretvorila u uas. Pokuala je viknuti, ali glas joj je
bio priguen ispod njegova tijela i neujan iza debelih zastora od brokata oko kreveta. Nitko
ju nije mogao uti iza zatvorenih hrastovih vrata. Kuanstvo je spavalo, a George se
onesvijestio na kauu u knjinici nakon to je popio treu bocu porta. Premda ne bi mogla
podnijeti da je ovako izloenu u neugodnom poloaju pronae mrski pastorak.
Juliana se migoljila poput jegulje, a tijelo joj je bilo sklisko od znoja tada je konano
uspjela privui koljena i nai se u boljem poloaju da oslobodi noge. Zarila je pete u madrac,
gurnula rukama i ramenima, a John se okrenuo ustranu tek toliko da se izvue prije nego se
vratio u prvobitni poloaj.
Polako je ustala i zagledala se u njega, rukom pokrivi usta, oiju rairenih od oka.
Sagnula se nad njime.
Johne? Nesigurno mu je dotaknula rame, lagano ga prodrmala. Johne?
Nije ula nikakav zvuk, a lice mu je bilo zagnjureno u jastuke. Okrenula mu je glavu. U
nju su zurile njegove prazne oi.
Slatki Isuse, smiluj se! apnula je Juliana i odmaknula se od trupla. Ubila je svojeg
mua!
Omamljena i u nevjerici, stajala je kraj kreveta i sluala none zvukove kue: kucanje

ura, kripanje podnih dasaka, podrhtavanje na vjetru okna otvorenih prozora. Nikakvih
zvukova ljudskog ivota.
Dragi Boe, opet njezina prokleta nespretnost! Zato, o zato uvijek sve to ini ispadne
pogreno?
Mora nekoga probuditi. Ali to e ljudi rei? Okrugli trag mangala jasno se vidi na
mrtvaevim leima. Zacijelo ga je udarila jae no to je namjeravala. Ali jasno, to je
neizbjeno s obzirom na njezinu trapavu, nesreama sklonu narav.
Osjeajui muninu od uasa, dotaknula je mangal i otkrila da je jo uvijek veoma vru.
Udarila je i ubila svojeg mua goruim predmetom.
George ne bi gubio vrijeme. Ne bi sluao nikakva razumna objanjenja. Javno bi je
optuio da se udala iz interesa, kao to je jutros uinio nasamo. Da se udala za ovjeka
dovoljno starog da joj bude djed samo radi njegovog novca. Optuio bi je da je manipulirala
opinjenou njegova oca, a zatim se pobrinula da umre kako bi ona mogla slobodno uivati
u svemu to joj je dodijeljeno branom nagodbom. Imovina za koju je George vjerovao da
pripada iskljuivo njemu.
Ako ena ubije svojeg mua, to se smatra izdajom. Ba kao kad sluga ubije svojega
gospodara. Proglase li je krivom, spalit e je na lomai.
Juliana se jo malo odmaknula od kreveta, razmaknula zastore oko njega i jurnula do
prozora, a ondje je stajala i duboko udisala topli noni zrak obogaen morskim povjetarcem
iz Solenta. Spalili bi je na lomai.
Jednom je to vidjela, ispred zatvora Winchester. Gospoa Goadsby osuena je za
ubojstvo mua kad je pao niza stube. Rekla je da je bio pijan i tukao je, a tada se spotaknuo i
pao. Stajala je na mjestu za optuenike s jo uvijek vidljivim masnicama na licu. Ali odveli su
je na stratite, objesili i spalili.
Juliana je tada bila tek malo vie od djeteta, ali ju je ta slika godinama progonila... vonj
zapaljenog mesa zavukao se u njezine nosnice. Obuzela ju je munina, pa je potrala natrag
do kreveta, izvukla nonu posudu i povratila.
Moda bi suci vjerovali da je John umro prirodnom smru izazvanom pojaanim
naporima... ali tu je trag udarca na njegovim leima. To nije mogao sam uiniti.
George bi to sigurno zamijetio. Maeha osuena za umorstvo mua nita ne moe
naslijediti. Brana bi se nagodba ponitila i George bi dobio ono to eli.
Juliana nije znala koliko je dugo sjedila na podu, zgrbljena nad nonom posudom, ali
znoj se postupno osuio na njezinu elu i um joj se razbistrio.
Mora otii. Ovdje nema nikoga tko bi se za nju zaloio... tko bi govorio protiv svima
vidljivih injenica. Njezin je skrbnik dogovorio branu nagodbu, pobrinuvi se, naravno, da i
on iz toga izvue korist. Potom se zahvalno rijeio one koja je uvijek samo stvarala probleme,
od prvog trenutka kad su mu isporuili njegovu neakinju koja je ostala siroe. Nitko drugi
nije za nju nimalo zainteresiran.
Ustala je, nogom gurnula nonu posudu natrag ispod kreveta i razmislila. Potanska
koija za London zaustavlja se ispred Rose & Crowna u Winchesteru u etiri ujutro. Mogla bi
preko polja pjeice prijei esnaest kilometara do Winchestera i stii na vrijeme. Kad se
kuanstvo probudi, ili kad se George otrijezni, ona e biti daleko.

Progonit e je, ali u Londonu lako moe nestati. Samo mora paziti da ne privue
pozornost na sebe ili na Rose & Crown.
Izbjegavajui pogledati krevet, Juliana je pola do ormara, nedavno napunjenom
njezinom opremom. Potajno je ubacila hlae i lanenu koulju. U tom je kostimu esto bjeala
iz Forsett Towersa kad bi joj ivot postao vie nego uobiajeno neugodan pod vladavinom
ene njezina skrbnika. Nitko nikad nije otkrio taj kostim, kao ni razna mjesta kamo je
odlazila. Naravno, po povratku bi za to platila, ali inilo se da se isplati otrpjeti udarce ibom
ledi Forsett kako bi se uivalo u tim dragocjenim satima slobode.
Brzo se odjenula, navlaei arape i izme, skupila plameno crvenu kosu u punu na
tjemenu, uvukla izdajnike pramenove ispod vunene kape navuene preko uiju.
Treba joj novac. Dovoljno za vonju koijom i nekoliko noi smjetaja dok ne nae
posao. Ali nee uzeti nita to bi nekome moglo nedostajati. Nita to bi je obiljeilo kao
kradljivicu, povrh optube da je ubojica.
Juliana nije imala pojma zato se optereuje takvim cjepidlaenjem, ali se inilo da
njezin um ima vlastitu volju, sam donosi odluke i odbacuje mogunosti uinkovitou nekog
automata.
Uzela je etiri zlatnika iz zalihe u ladici komode. Gledala je kako John prazni svoje
depove... prije mnogo sati, inilo se nakon to su se sudionici svadbenog slavlja konano
maknuli od vrata i odnijeli svoje opscene ale iz kue, ostavljajui mladence same.
John je bio previe pijan da bi uspravno stajao. Sad ga je vidjela pred oima kako se njie
dok sadraj depa prebacuje u ladicu krvlju podlivene plave oi blistale su mu od
uzbuenja, njegovo inae rumeno lice postalo je tamnocrveno.
Suze su je odjednom poele guiti u grlu dok je s prsta skidala vjenani prsten na koji se
jo uvijek nije navikla. John je prema njoj uvijek bio ljubazan na neki oinski nain. Bila je
vie nego spremna prihvatiti brak s njim kako bi pobjegla iz kue svojeg skrbnika. Vie nego
spremna dok nije shvatila da e se morati boriti s Georgeom... pakosnim, ljubomornim,
pohlepnim Georgeom. No tada je bilo prekasno za odustajanje. Spustila je prsten u ladicu s
preostalim zlatnicima. Zlatni joj je krug namigivao, njegov se sjaj rasprio kroz njezine suze.
Juliana je odluno zatvorila ladicu i okrenula se prema zrcalu kako bi provjerila svoj
izgled. Nikad se nije preruavala s ciljem da zavara ljude koji su joj blizu, a dok se prouavala,
shvatila je da lanena koulja uope ne skriva njezine bujne grudi, a hlae istiu obline
njezinih bokova.
Iz ormara je uzela teki zimski ogrta i cijela se njime obavila. Sakrio je obline, ali ni to
nije bilo dovoljno. Meutim, u to doba jutra nee biti dovoljno svjetla, a uz malo sree bit e i
drugih putnika pa nee upadati u oi.
Na prstima je prila vratima spavae sobe, osvrnuvi se prema navuenim zastorima oko
kreveta. Osjeala je da bi se nekako trebala oprostiti od pokojnika. inilo se pogrenim tako
pobjei od njegove samrtnike postelje. Ipak, nita joj drugo nije padalo na pamet. Trenutak
je razmiljala o ovjeku kojeg je poznavala samo tri mjeseca. Sjetila se njegove ljubaznosti.
Tada ga je udaljila od sebe. John Ridge je imao ezdeset pet godina. Imao je tri supruge.
Umro je brzo, bezbolno... smrt za koju je ona odgovorna.
Juliana je izila iz spavae sobe i uljala se posve mranim hodnikom, prstima dodirujui

zidove kako bi znala kuda hoda. Zastala je na vrhu stubita. Predvorje u prizemlju bilo je
mrano, ali ne onako posve crno kao hodnik iza nje. Slabana mjeseina prodirala je kroz
prozorska okna.
Pogled joj je skrenuo prema vratima knjinice. Bila su zatvorena. Hitro je sila stubama,
na prstima prila vratima i prislonila uho na hrastovinu. Srce joj je lupalo u grudima i ona se
pitala zato se zadrava, slua glasno pijano hrkanje iznutra. No kad je to ula, osjeala se
sigurnije.
Okrenula se da ode i nogom zapela za resice izlizanog elizabetanskog saga. Poletjela je,
uhvatila se za nogu stola kako bi se zaustavila i pala na koljena. Bakreni vr pun vrtnog sljeza
zanjihao se kad je pomaknula stol i tresnuo na kamenom poploan pod.
Ostala je na koljenima, sluajui kako zvuk odjekuje do strojnih greda i zatim polako
nestaje u noi. Taj bi zvuk mogao probuditi i mrtve.
Ali nita se nije dogodilo. Nitko nije viknuo, nisu se uli trei koraci... i najudesnije od
svega, hrkanje u knjinici nije se promijenilo.
Juliana se podigla, psujui ispod glasa. Opet njezina stopala, prevelika i trapava.
Pretjerano se oprezno uljala prema stranjim dijelovima kue i izila kroz kuhinjska
vrata. Vani je sve bilo tiho. Svi su u kui iza nje spavali. U kui koja je trebala biti njezin dom
njezino utoite pred hirovitim preokretima ivota koji joj je dosad donio veoma malo
sree.
Juliana slegne ramenima. Poput make lutalice, koja je odavno nauila hodati sama,
rezignirano se suoila s nesigurnom budunou. Dok je prolazila povrtnjakom, zaputivi se
prema vonjaku i poljima iza njega, crkvena je ura odbila pono.
Njezin je sedamnaesti roendan zavrio. Dan to ga je zapoela kao nevjesta, a zavrila
kao udovica i ubojica.

elim ti dobar dan, bratiu ule su se nejasne rijei iz naslonjaa kad je vojvoda od
Redmaynea uao u knjinicu svoje kue u Albermarle Streetu.
emu dugujem ovo zadovoljstvo, Lucien? mirnim je tonom pitao vojvoda, premda
mu je licem preletio izraz gnuanja. Bjei od svojih vjerovnika? Ili si me posjetio samo iz
uljudnosti?
Uh, takav sarkazam, bratiu. Lucien Courtney je ustao i pogledom naoko nehajno
odmjerio svojeg bratia i ovjeka koji je uao odmah iza njega. No, no, pa to je i na dragi
veleasni Courtney. Kakvi sramotni roaci. Kako si, mome?
Sasvim dobro mirno je odgovorio drugi ovjek. Na sebi je imao sivu odjeu i
obian bijeli al oko vrata, suta suprotnost vojvodinom jarko plavom satenskom kaputu sa
zlatnim petljama za gumbe i vezenim manetama. No fizika slinost s vojvodom bila je
zapanjujua: isti orlovski nos i duboko usaene sive oi, ista tanka lijepo oblikovana usta, ista
rascijepljena brada. Meutim, tu je slinost zavravala. Dok je Quentin Courtney na svijet i

njegove hirove gledao s blagim i iskrenim suosjeanjem pobonog sveenika, njegov polubrat
Tarquin, vojvoda od Redmaynea, promatrao je druge ljude otrim i razoaranim oima
cinika.
Onda, to te dovodi na ova raskalaena mjesta? pitao je Lucien, cerei se. Mislio
sam da si postao vana osoba u nekoj seoskoj biskupiji.
Kanonik katedrale Melchester mirno e Quentin. Trenutno sam poslovno
doputovao nadbiskupu Canterburya.
O, penjemo se daleko, brzo i svetaki ree Lucien i prezirno izvije usne. Quentin
ga je ignorirao.
Smijem li ti ponuditi neto za osvjeenje, Lucien? Tarquin je poao do boca na
bifeu. O, vidim da si se ve posluio dodao je, opazivi au konjaka u ruci mlaeg
ovjeka. Ne misli li da je malo prerano ujutro za konjak?
Dragi moj, jo nisam bio u krevetu ree Lucien i zijevne. Sto se mene tie, ovo je
pie prije spavanja. Odloio je au i pomalo nestabilno krenuo prema vratima. Nema
nita protiv da ovdje prespavam nekoliko noi?
Kako bih mogao imati? ree Tarquin i cinino uzdigne obrvu.
Stvar je u tome da je moja kua pod opsadom ree Lucien, nasloni se na vrata i u
depu potrai burmuticu. Prokleti vjerovnici i sudski slubenici lupaju na vrata u svako
doba dana i noi. ovjek se ne moe pristojno naspavati.
to e prodati kako bi ih ovaj put zadovoljio? upita vojvoda, ulijevajui maderu u
ae za sebe i svojega brata.
To e morati biti Edgecombe ree Lucien i uzme prstohvat burmuta. Uzdahne kao
da mu je veoma teko. Strana stvar. Ali ne vidim to bih drugo mogao uiniti... osim,
naravno, ako ti ne bi naao neki nain da pomogne roaku.
Njegove svijetlosmee oi, koje su plamtjele u dubokim dupljama kao posljednja
eravica umirue vatre, odjednom su se izotrile dok je prepredeno promatrao svojega
bratia. Nasmijeio se kad je vidio kako se izdajniki mii trza u Tarquinovoj eljusti dok
nastoji uspostaviti kontrolu nad svojim gnjevom.
Pa nehajno ree. Kasnije emo o tome razgovarati... kad se naspavam. Moda za
rukom?
Gubi se odavde ree Tarquin i okrene mu lea.
Lucienovo hihotanje ostalo je visjeti u zraku kad su se za njim zatvorila vrata.
Ostat e veoma malo od Edgecombea to e naslijediti maleni Godfrey ree
Quentin i popije gutljaj vina. Otkako je Lucien postao punoljetan prije jedva est mjeseci,
spiskao je imetak koji bi veini ljudi osigurao bezbrinost za cijeli ivot.
Neu mirno stajati i gledati ga kako prodaje Edgecombe gotovo bezizraajno
ustvrdi Tarquin. Niti u mirno stajati i gledati kako ono to ostane prelazi u ruke
Lucienova aljenja vrijednog bratia.
Ne vidim kako bi to mogao sprijeiti pomalo iznenaeno ree Quentin. Znam
da siroti Godfrey nije pametniji od dojeneta, ali on je ipak Lucienov zakoniti nasljednik.
Bio bi kad Lucien ne bi imao vlastitog nasljednika istakne vojvoda, nehajno
listajui Gazette.

Pa, svi znamo da je to nemogue ree Quentin, ustvrdivi ono za to su uvijek


vjerovali da je nepobitna injenica. Sad kad se Lucien oslobodio tvojeg nadzora, malo to
moe uiniti kako bi ga kontrolirao.
Da, i on mi to uvijek nabija na nos odgovori Tarquin. No prije e na vrbi roditi
groe, dragi moj, nego Lucien Courtney nadmudri mene. Podigao je glavu i susreo pogled
svojega polubrata.
Quentin je osjetio lagane marce na leima kad je uo tu tiho izgovorenu tvrdnju.
Poznavao je Tarquina bolje od ikoga. Poznavao je meku stranu oito nepopustljive naravi,
znao je ranjive strane svojega polubrata. Znao je da je tvrdi cinizam to ga Tarquin pokazuje
svijetu zapravo obrana, usvojena u mladosti, od onih koji su za vlastite ambicije eljeli
iskoristiti prijateljstvo budueg vojvode.
Quentin je takoer znao da ne valja podcjenjivati nemilosrdnost vojvode od Redmaynea
kad odlui dobiti ono to eli. Stoga je samo pitao: Sto e uiniti?
Tarquin iskapi svoje vino. Nasmijeio se, ali u tome nije bilo veselja. Vrijeme je da se
na mladi brati oeni i osnuje obitelj ree. To bi trebalo rijeiti problem nasljednika
Edgecombea.
Quentin je zurio u njega kao da je izgubio zdrav razum. Nitko se nee udati za
Luciena, ak i kad bi se on elio oeniti. Boluje od sifilisa, a jedine ene koje za njega dolaze u
obzir su kurve iz najbjednijih etvrti koje su spremne glumiti momka.
Istina. Ali to misli, koliko e jo ivjeti? Tarquin upita, gotovo nehajno. Samo
ga treba pogledati. Propao je od raskalaenosti i spolnih bolesti. Dao bih mu moda est
mjeseci... najvie godinu dana.
Quentin nita nije rekao, ali je zadrao pogled na bratovu licu.
On to takoer zna nastavi Tarquin. Svaki dan ivi kao da mu je posljednji.
Uope ga nije briga to e se dogoditi s Edgecombeom ili bogatstvom obitelji Courtney. Zato
bi ga bilo briga? No ja se kanim pobrinuti da barem Edgecombe prijee u sposobne ruke.
Quentin je izgledao uasnuto. Za ime svijeta, Tarquine! Ne moe neku enu osuditi
na to da s njim dijeli krevet, ak i kad bi je on prihvatio. To bi bila smrtna osuda.
Dobro me sluaj, dragi brate. Sasvim je jednostavno.

2. poglavlje

o trenutka kad je potanska koija stigla u dvorite Bella u Wood Streetu,


Cheapside, Juliana je gotovo zaboravila da postoji svijet izvan skuene
unutranjosti i drutva njezinih est suputnika. Brzinom od osam kilometara na
sat, uz zaustavljanje nakon zalaska sunca, zalo jer ni koija ni putnici nisu eljeli
putovati nou, trebalo im je vie od dvadeset etiri sata da prijeu sto dvanaest kilometara od
Winchestera do Londona. Juliana je, kao i ostali putnici, cijelu no sjedila u toionici
konaita. Unato neudobnosti tvrdih drvenih klupa, to je bila dobrodola promjena u
odnosu na neugodno poskakivanje eljeznih kotaa po cestama.
Ponovno su krenuli odmah nakon svanua i ona je malo iza sedam ujutro posljednji put
izila iz potanske koije. Stajala je u dvoritu konaita Bell, akama pritiui kria i
izvijajui se kako bi se otkoila. Koija iz Yorka takoer je upravo stigla i iz nje su se iskrcavali
iscrpljeni putnici. Lipanjski je zrak ve bio topao, ispunjen gradskim mirisima, a ona je
nabrala nos kad je osjetila vonj trulog smea u jarcima i gnoja u uskim prolazima.
Ima li neto ovdje gore, mome?
Juliana nije odmah shvatila da je koijaevo pitanje upueno njoj. Kao i tijekom cijelog
putovanja, i dalje se skrivala ispod plata, s kapom navuenom preko uiju. Okrenula se
ovjeku na koijaevu sjedalu koji je odvezivao prtljagu putnika.
Ne, nita, hvala.
Poi na ovako dalek put bez ikakve prtljage znatieljno primijeti ovjek.
Juliana je samo kimnula i pola prema ulazu u konaite. Nije joj se inilo da je pola
samo na dalek put, ve u drugi svijet... drugi ivot. Zanimala su je samo pitanja to e joj
donijeti i to e ona od toga napraviti.
Ula je u toionicu s tamnom oplatom na zidovima gdje je kuhinjska pomonica vodom
iz kabla polijevala prljave kamene ploe na podu. Juliana je preskoila prljavi potoi koji je
zaprijetio njezinim stopalima, vrhom izme zapela za rub kablia i uhvatila se za ank kako
ne bi pala. Ponovno uspostavivi ravnoteu, vedro je kimnula djevojci.
elim ti dobro jutro.
Djevojka je mrcala i uope se nije doimala zadovoljna jutrom. Mrava i blijeda, kose
gotovo bolno zategnute u tanak i mastan konjski rep. elite neto pojesti?
Molim lijepo jednako vedro odgovori Juliana. Sjedne na visok stolac za ankom i
pogleda naokolo. Usporedba sa seoskim konaitima to ih je poznavala nije bila povoljna.
Ondje je navikla na svjee cvijee i kitice suenog bilja, poliranu mjed i voskom namazano
drvo, a ovo je mjesto mrano, prljavo i zaudara po ustajalom pivu i zahodskoj jami. Ljudi se
doimaju opreznima i neprijateljski raspoloenima.
Vlasnik konaita pojavio se iz polumraka iza anka. to vam mogu donijeti?

Pitanje se inilo sasvim pristojnim, ali je njegov ton bio mrzovoljan, a oi podlivene krvlju.
Jaja, prepeenac i aj, molim lijepo, gospodine. Upravo sam stigao koijom iz Yorka.
Juliana se nasmijeila.
ovjek ju je sumnjiavo promatrao, a ona je vre stisnula plat oko sebe.
Najprije da vidim va novac rekao je.
Juliana je posegnula u dep i izvadila iling. Tresnula je njime o ank i bijesno ga
pogledala, a njezine su zelene oi odjednom plamtjele.
Krmar je gotovo nesvjesno uzmaknuo pred vrelinom njezina gnjeva. Uzeo je novi, jo
jednom je udno pogledao i prasnuo na kuhinjsku pomonicu koja je jo uvijek istila:
Ellie, idi u kuhinju i dentlmenu donesi jaja i prepeenac.
Slukinja je grubo i nestrpljivo ubacila krpu u kabli tako da se voda prelila preko ruba,
izmueno uzdahnula i ljutitim koracima otila u kuhinju iza anka.
Krmareve blijede, krvlju podlivene oi lukavo su se stisnule. Vr piva, mladi
gospodine?
Ne, samo aj, hvala.
Prepredenim je pogledom odmjerio njezinu platem obavijenu figuru. aj e ti samo
nakoditi, mome. To je pie prikladno samo za ene. Zar te nitko nije nauio da uz doruak
treba piti pivo?
Juliana je znala da njezina krinka nije uvjerljiva, ali je dosad posluila svrsi. Bila je
sigurna da se nitko nije obazirao na nju u konaitu Rose & Crown u Winchesteru, a koliko je
krmaru poznato, ona je upravo stigla koijom iz Yorka to na ovoj strani kotske granice
ne moe biti dalje od Winchestera.
Traim smjetaj i posao preutno potvrdivi njegove sumnje. Znate li za takvo
to?
ovjek je zamiljeno gladio svoju bradu. Pa, dakle, moda bih se mogao neega
sjetiti. Da vidimo to imate ispod te kape.
Juliana slegne ramenima i skine kapu. Ne vidim kakve veze moja kosa ima s
pronalaenjem posla.
U tom se trenutku Ellie vratila i donijela doruak, te je blenula u vatrenu masu koja se,
osloboena ispod kape, rasula po Julianinim ramenima.
Hej, zato si odjevena kao muko? Spustila je tanjur pred Julianu.
Tako je lake putovati odgovorila je Juliana i umoila kruh u jaje. Mogu li dobiti
moj aj, molim lijepo?
O, kako smo bahati, je li? ree Ellie. Kladim se da nisi tako dobra kako misli.
Dri jezik za zubima i donesi aj, curo naredio je krmar, zaprijetivi joj
nadlanicom.
Ellie se sagnula, mrcnula i potrala u kuhinju.
Dakle, zato jedna dama luta ulicama odjevena kao momak? nehajno je pitao dok
je o rukav brisao prljav kositreni pehar.
Juliana je lakomo pojela zadnji zalogaj doruka i odloila vilicu. Traim posao, kao
to sam vam rekla.
Govorite kao dama uporno je nastavio. Dame ne trae posao u ovom podruju.

Dame koje je srea iznevjerila, moda trae. Ulila je aj iz ajnika to ga je Ellie


stavila kraj njezina lakta, vratila ga na pult, a kad je pomaknula ruku, naborom plata
zahvatila je kljun ajnika. Zanjihao se i zveketao po anku, ali je uspjela osloboditi plat bez
previe prolijevanja.
Da. Valjda sloio se krmar, promatrajui njezine nevolje s ajnikom.
Onda, znate li za neto?
Mislim da znam. Samo priekajte malo ovdje dok ja pogledam to mogu uiniti.
Hvala. Blistavo se nasmijeila, a on je trepnuo svojim sitnim oima i otiao u
stranji dio krme, ostavivi Julianu samu s ajem.
U kuhinji je pozvao djeaka koji je kraj vrata ribao masne posude u drvenoj kadi. Hej,
mome. Idi u Russell Street u Covent Gardenu. Kua gospodina Dennisona. Reci gospoi
Dennison da Josh Bute iz Bella moda ima neto zanimljivo. Jesi li razumio?
Da, gospodine Bute rekao je djeak, mokrom i masnom rukom poteui uperak
kose na elu. Odmah, gospodine. urno se udaljio, a gospodin Bute je ondje kratko
stajao i trljao ruke. Dennisoni lijepo plaaju za dobar komad, a u onoj koja sjedi u toionici
ima neeg neodreenog, to je krmara uvjerilo da je naao vrhunski primjerak za onaj
veoma izbirljiv par.
Kimnuo je i vratio se u toionicu. Mislim da mogu neto uiniti za vas, gospoice
rekao je uz smijeak to ga je on smatrao veselim, ali koji je Julianu podsjetio na bezubog
bijesnog psa.
Kakva vrsta posla? pitala je.
O, dobar, ist posao, gospoice uvjeravao ju je. Pod uvjetom da gospoa
Dennison bude zadovoljna, bit e vam dobro.
Je li rije o poslu uz koji dolazi smjetaj?
O, da, gospoice, svakako odgovorio je i napunio sebi vr piva. Otmjen posao i
smjetaj. Ba ono pravo za mladu damu koja je sama. Gospoa Dennison vodi brigu o svojim
djevojkama. Nadlanicom je obrisao pjenu s usta i opet se nasmijeio onim svojim
neugodnim smijekom.
Juliana se namrtila. Sve se to inilo nevjerojatno prikladnim, brzim i jednostavnim.
Previe. Potom je slegnula ramenima. Nita nee izgubiti ako prieka upoznavanje s tom
gospoom Dennison, a ukoliko ona doista trai kunu pomonicu ili sobaricu, to bi bio dobar
poetak.
Trebam li poi k njoj?
Zaboga, ne. Gospoa Dennison e doi ovamo rekao je i opet napunio svoj vr
piva.
Onda u sjesti kraj kamina. Juliana je zijevnula. Malo u odrijemati dok ekam.
To je najbolje ravnoduno e gospodin Bute, ali ju je drao na oku sve dok se nije
sklupala na drvenoj klupi kraj ognjita i spustila obraz na ruku. Gotovo je odmah zatvorila
oi.
Gospodin Bute je zadovoljno oblizao svoje bezube desni. S njom nee biti nikakvih
problema do dolaska gospoe Dennison. No ipak je ostao u toionici i pazio na usnulu
djevojku sve dok, dva sata kasnije, nije uo tropot kotaa u dvoritu, a zatim i kretanje u

prolazu.
urno je iziao iza anka i dubokim naklonom pozdravio gou.
Dakle, to ima za mene, Bute? pitala je dama, lupkajui cipelom od ruiaste svile
ukraene srebrnom ipkom. Paklenski je rano ujutro za posjete, pa se nadam da nisam
uzalud dola.
Vjerujem da niste, gospo rekao je krmar i opet se naklonio, nosom gotovo
dotaknuvi koljena. Djevojka kae da je stigla koijom iz Yorka.
Pa, gdje je? Elizabeth je mahala svojom lepezom, neznatno nabravi nos na ustajali
vonj, sad s primjesom kuhanog kupusa.
U toionici, gospo. Krmar joj je pridrao vrata i dama je prola kraj njega, vjeto
odmaknuvi svoje skute od zelenog satena.
Na klupi kraj kamina tiho je rekao gospodin Bute i pokazao prstom.
Gospoa Dennison je laganim koracima pola onamo, a u oima joj se pojavio sjaj
iekivanja. Stajala je i gledala usnulu figuru umotanu u plat. Procjenjivakim je pogledom
odmjerila rasko plamenocrvene kose, njeno bljedilo koe, oblik punih oputenih usta, sitne
pjegice na lijepo oblikovanom nosu.
Nije ljepotica, struno je zakljuila gospoa Dennison. Ima previe snane crte lica da bi
bila istinski lijepa. No kosa joj je velianstvena. Ima mnogo dentlmena koji preferiraju neto
pomalo neobino. Zato je, za ime svijeta, ovako odjevena? to eli sakriti? Neto skriva, to je
sigurno. Ako se pokae da je djevica...
Elizabethine su se lijepe oi naglo stisnule. Djevica koja neto eli sakriti...
Sagnula se nad Julianom i prodrmala joj rame. Draga moja, vrijeme je da se probudi.
Juliana se izvlaila iz dubine sna bez snova. Otvorila je oi i trepnula prema licu nad
sobom. Ljupko lice: nasmijeene crvene usne, ljubazne plave oi. No nije poznavala to lice i
na trenutak se smutila.
ena joj je opet dotaknula rame. Duo, ja sam gospoa Dennison.
Sjeanje joj se naglo vratilo. Juliana je sjela na klupu i spustila noge preko ruba. Kraj tog
blistavog stvorenja u raskonom satenu, s finom ipkastom kapom na tamnosmeim
uvojcima, osjeala se trkljasto i trapavo. Zavukla je stopala ispod klupe, nadajui se da nigdje
nee zapeti, i urno pokuala ukosnicama skupiti kosu.
ini se da krmar misli da moda traite kuu pomonicu, gospoo poela je.
Draga moja, oprosti mi, ali ne govori poput nekoga tko je navikao sluiti bez
uvijanja e gospoa Dennison. Sjela je na stolicu koju je spremno primaknuo revni gospodin
Bute. ujem da si stigla koijom iz Yorka.
Juliana je kimnula, ali se Elizabethin pogled izotrio. Imala je previe ivotnog iskustva
da bi je zavarala neiskusna laljivica. Osim toga, ova djevojka uope ne govori jorkirskim
naglaskom.
Gdje je tvoj dom?
Juliana je u kosu zavukla posljednju ukosnicu. Je li potrebno da to znate, gospoo?
Elizabeth se nagnula naprijed i ruku u rukavici spustila na Julianinu. Ne ako mi ne
eli rei, dijete. Ali moda tvoje ime i koliko ima godina?
Juliana Ri Beresford brzo se ispravila. Trait e Julianu Ridge. Tek sam

navrila sedamnaest, gospoo.


Dama kimne. Nije joj promaknula zabuna. Pa, zato ne poe sa mnom, draga moja?
Treba ti odmor i osvjeenje, kao i odjea. Ljubazno se nasmijeila i ustala uz utanje
satena.
Ali... ali koji ete mi posao namijeniti, gospoo? Juliana je poela osjeati
zbunjenost. Sve se previe brzo odvijalo.
O tome emo razgovarati nakon to se malo osvjei, dijete. Gospoa Dennison ju
je povukla na noge. Vani je moja koija, a do moje se kue moramo kratko voziti.

3. poglavlje

uliana se probudila u zoru. Uvijek je rano ustajala, pa nije bila pospana i odmah je sjela,
gledajui naokolo. Soba je bila malena, ali udobna, dobro namjetena, mada ne
luksuzno. Zastori oko kreveta i zavjese bili su od utirkanog parheta, jednostavni sagovi
prekrivali su polirani hrastov pod, areni jastuci od kretona nalazili su se na lealjci.
Soba joj se inila ugodno poznatom, slina njezinoj spavaoj odaji u Forsett Towersu. Ali
zvukovi koji su dopirali izvana s ulice nisu bili nimalo slini glasanju paunova koji se
koopere na tratinama imanja ili zapovjednom zovu pijetlova na farmi.
Odbacila je pokrivae, ustala i protegnula se uz uzdah zadovoljstva, a zatim je bosa
pola do prozora. Odmaknula je zavjese i pogledala usku ulicu krcatu teretnih kola s
namirnicama. Buni djeaci gurali su kroz mnotvo svoja kolica, kreui se prema Covent
Gardenu na kraju ulice. Iz krme na suprotnoj strani ulice teturala su dva neuredna mlada
ovjeka u veernjoj odjei i zastala trepui na suncu. Laskavo se smijeei, prila im je ena u
prljavoj crvenoj podsuknji, podignutoj tako da joj se vide listovi, s poderanom jeftinom
ipkom oko dubokog dekoltea to ga je spustila i razgolitila svoje grudi.
Jedan od mukaraca se glasno nasmijao i zgrabio je, a potom je pritisnuo usta na
njezina, grubo je drei za glavu. Potom ju je odgurnuo od sebe, i dalje se smijui, a dva su
mlada ovjeka nastavili teturati prema Strandu. Kurva se podigla iz jarka, psujui i maui
stisnutom akom. Tada je namjestila jeftinu ipku, poravnala skute i krenula prema trnici.
Juliana je fascinirano zurila u prizor ispod prozora. Winchester ak ni na sajmeni dan
nije ovako ivahan.
Ispunjena energijom znatielje i uzbuenja, Juliana je otrala do ormara. Izvadila je
jednostavnu haljinu od muslina i pamunu koulju to joj ih je prethodnog jutra dala njezina
dobroiniteljica. Juliana je prihvatila odjevne predmete upravo zbog njihove jednostavnosti.
Haljina je bila od one vrste kakvu bi nedjeljom mogla nositi dobro zbrinuta kuna
pomonica.
Navukla je koulju preko glave i potom zakoraila u haljinu. Zakopala ju je i oko vrata
privrstila maramu od muslina. Na bose noge obula je kone cipele koje joj je takoer dala
gospoa Dennison. Umila se vodom iz vra, poeljala kosu i uvrstila je u nemarnu punu
na tjemenu. Izila je iz sobe i sjurila se niz iroko stubite u predvorje za manje od deset
minuta nakon to se probudila.
Ulazna su vrata bila otvorena, a jedna je slukinja kleala i glancala parket. Juliane je
prethodnoga dana vidjela samo mali dio kue. Nakon to se preodjenula, preostalo je vrijeme
provela s gospoom Dennison u njezinom privatnom salonu. Ondje je sama veerala i rano
otila u krevet, previe shrvana udnim i uzbudljivim danom nakon iscrpljujueg putovanja
da bi dovoljno pomno prouila svoj poloaj ili mjesto gdje se nala.

Meutim, sad je osvjeena i bistre glave, pa je sa zanimanjem gledala naokolo. Dvokrilna


vrata na desnoj strani predvorja bila su otvorena, otkrivajui dugi otmjeni salon. Prema
onome to je vidjela, sav je namjetaj, osim nekoliko dubokih primamljivih sofa i mekanih
otomana, bio je od finog pozlaenog i lijepo izrezbarenog drva, sag bogato vezen, a draperije i
presvlake od smaragdno zelenog baruna. U zraku se osjeao vonj duhana i vina, nadmeui
se s mirisom svjeih rua i potpurija iz zdjela na svim raspoloivim povrinama.
Juliana je vidjela lakaja i slukinju koji su polirali namjetaj u salonu, ali inae se inilo
da u kui vlada neobian mir. Ovo je kao scena na pozornici, pomislila je. Sve je spremno i
eka glumce. Uope se ne doima kao privatna kua, ve vie kao hotel.
Pomalo se zbunjeno namrtila i prila slukinji koja je glancala pod. No prije nego je
stigla do nje, neiji je glas rekao tiho, ali autoritativno: to ti misli, kamo si krenula, curo?
Naglo se okrenula, iznenaena jer iza sebe nije ula korake. Promatrao ju je krupan
ovjek u tamnocrvenoj livreji s napraenom perikom, impresivnom zlatnom pletenicom i
petljama za kopanje na kaputu, te s debelim zlatnim lancem za uru preko irokih prsa.
Odluila sam poi u etnju ree Juliana i nesvjesno podigne bradu, izazovna izraza
lica. Ako se to vas tie.
Slukinja koja je nekoliko koraka dalje jo uvijek glancala pod ispustila je udan zvuk.
Juliana ju je hitro pogledala, ali je djevojina glava bila sagnuta i inilo se da jo marljivije
radi. Juliana je opet pogledala batlera u livreji, ili je barem pretpostavila da je rije o batleru.
Promatrao ju je kao da ne vjeruje vlastitim uima. ini se da mora jo mnogo nauiti
o ovoj kui, curo rekao je. Lekcija broj jedan: moje ime je Garston. Gospodin Garston za
tebe, ili jednostavno gospodin. I mene se tie sve to ti radi.
Njezine su ga oi obasipale zelenom vatrom. Dobri ovjee, jedina osoba u ovoj kui
koja se ima pravo raspitivati o mojem kretanju je gospoa Dennison. Dakle, ako biste me
ispriali, idem u etnju. Pokuala je proi kraj njega prema vratima, ali je pomaknuo svoje
krupno tijelo i preprijeio joj put.
Vrata su zatvorena, curo. inilo se da ga njezin prkos vie zabavlja nego ljuti.
Nisu! ustvrdila je. irom su otvorena prema ulici.
Vrata su zatvorena za dame ove kue, curo, ako ja tako kaem flegmatino je
rekao, prekriio ruke i promatrao je s cininim osmijehom.
to je ovo? Juliana je zurila u njega, zbunivi se na trenutak. Dok je pokuavala srediti
svoje misli, s otvorenih se ulaznih vrata zauo smijeh i u predvorje su ule dvije ene, a za
njima lakaj. Bile su u veernjim haljinama i s crnom maskom na licu.
ovjee, kakva je to no bila rekla je jedna od njih dok je ustro mahala lepezom.
Takav par maevalaca, zaista, Lilly!
Druga je ena opet prasnula u smijeh i otkopala masku. Onaj lord Bingley, tako mi
svega, mogao bi jo sat vremena da se nisam gotovo onesvijestila od iscrpljenosti... O,
gospodine Garston, hoete li biti tako dobri i u moju sobu poslati slanu kupku? Itekako mi je
potrebna.
Odmah, gospoice Lilly. Naklonio se. ini se da ste vi i gospoica Emma imale
uspjenu no. Gospodinu i gospoi Dennison bit e drago kada to uju.
Eh, prilino uspjenu, gospodine Garston. Gospoica Emma zijevne. Ali vr

puna s mlijekom ne bi bio naodmet.


Odmah u ga naruiti, gospoice. Samo vi poite gore i sve prepustite meni.
Gospodin Garston zvuao je gotovo oinski dok se ozareno smijeio dvjema pospanim
mladim enama.
Juliana je zurila s neskrivenom znatieljom. Obje su bile veoma zgodne, raskono
odjevene, s kompliciranim frizurama, ali s tako debelim slojem minke i pudera da je bilo
teko procijeniti njihovu dob. Sigurno su mlade, ali ne bi znala rei koliko mlade.
Eh, koga to ovdje imamo? rekla je gospoica Lilly kad je iza krupnog gospodina
Garstona opazila Julianu. Sa zanimanjem ju je promatrala, uoivi jednostavnu haljinu i
povrno uvrenu kosu. Nova slukinja?
Ne vjerujem, gospoice ree Garston i znaajno kimne. Ali gospoa Dennison
nije me tono upoznala sa svojim planovima za mladu damu.
O? Gospoica Emma je uzdignute obrve prouavala Julianu. Potom je slegnula
ramenima. Pa, vjerujem da emo uskoro saznati. Doi, Lilly, ne mogu vie stajati na
nogama.
Dvije su ene krenule uza stube, brbljajui kao svrake, ostavivi Julianu s osjeajem
nelagode, razdraenosti i sve vee zbunjenosti.
No dakle, curo, samo ti poi u svoju sobu ree gospodin Garston. Ondje
pozvoni i doi e sobarica. Ona e ti dati sve to treba. Rekao bih da e te gospoa Dennison
primiti im ustane.
A kad je to? Juliana se pitala bi li uspjela mugnuti kraj njega i stii do vrata prije
nego je uhvati.
Podne rekao je. Tada prima posjete u svojoj odaji, dok se odijeva. Ali nee biti
spremna za tebe mnogo prije ruka. Kao da je pogodio njezine misli, okrenuo se i tresnuo
vratima.
Juliana je stajala i mrtila se. inilo se da je zatoenica. I kakva je to ena koja prima
posjete u svojoj spavaoj odaji dok se odijeva za predstojei dan?
inilo se da u tom trenutku ne moe mnogo uiniti, pa se zamiljeno vratila na kat kako
bi u miru svoje sobe razmislila o situaciji. Ne mogu je ondje beskonano dugo drati protiv
njezine volje, a gospoa Dennison dosad nije niim pokazala da to eli.
Sobarica, koja se pojavila kad je pozvonila inila se veoma utljivom, sposobnom za
malo vie od kniksa i mrmljanja da, gospoice na sve njezine pokuaje da pokrene razgovor.
Na izravna pitanja o ustanovi gospoe Dennison nije mogla ili nije htjela odgovarati, a kad je
otila, Juliana je shvatila da je sve vea nelagoda to ju je osjeala uvelike smanjila njezin
apetit za doruak.
Kad je nekoliko minuta kasnije ula kako se izvana okree klju u bravi, skoila je sa
stolice, jurnula do vrata da ih otvori i otkrila da su zakljuana. Desetak je minuta lupala po
vratima i vikala iz petnih ila. No iz hodnika nisu dopirali nikakvi zvukovi.
Potrala je do prozora i zagledala se na ulicu dva kata nie. Na zidu od cigle nije se imala
za to uhvatiti, nije bilo nikakvih prikladnih povijua ili penjaica. Prozori na katu ispod imali
su malene balkone od kovanog eljeza, ali Juliana nije mogla zamisliti da bi s uske prozorske
klupice na svojem prozoru bez opasnosti mogla skoiti na jedan od njih. Razmiljala je o

dozivanju prolaznika na ulici, ali to bi mogla rei? Da je zatoenica? Tko bi se uope


obazirao? Zakljuili bi da je nekakva slukinja koju su zakljuali u potkrovlju jer je neto
zgrijeila. Nitko se ne bi uplitao u kuanske probleme drugog kuevlasnika.
Juliana se bacila na lealjku i poela grickati nokat, zabrinuto se mrtei. Sama je kriva
jer je vjerovala licu koje se doimalo ljubaznim. To je zapravo samo jo jedna njezina
trapavost. Spotie se o vlastita stopala i naglavce ulijee u neto gadno. Ali nita ne moe
uiniti dok joj netko ne odlui objasniti situaciju tako da u potpunosti shvati u kakvu se
nevolju uvalila.
No, jutro je polako odmicalo i tek se rano poslijepodne opet okrenuo klju u bravi. Vrata
su se otvorila i ula je mala sobarica.
Gazdarica vas eka u malenom salonu, gospoice. Napravila je kniks. Ako biste
bili tako ljubazni i poli sa mnom.
Ve je i vrijeme rekla je Juliana i prola kraj djevojke, a ona je pourila za njom i
pretekla je kako bi je mogla voditi hodnikom i niz jedne stube do dvokrilnih vrata na vrhu
glavnog stubita.
Djevojka je irom otvorila vrata i prodornim glasom najavila: Gospoica je ovdje,
gospo.
Gospoa Dennison je nasmijeena ustala. Draga moja, doista se ispriavam zbog
zakljuanih vrata rekla je i s ispruenim rukama pola prema Juliani. Ali nakon tvojeg
jutronjeg pokuaja bojala sam se da bi mogla pobjei prije nego dobijem priliku, sve ti
objasniti. Hajde, reci da mi oprata. vrsto je uhvatila djevojine ruke i draesno se
smijeila.
Juliana nije vidjela izdajstvo u krupnim plavim oima, nije ula prepredeni ton u
mirnom i blagom glasu. Ali je odluno povukla ruke, mada ne neljubazno, i rekla:
Gospoo, teko mi je oprostiti ono to ne razumijem. Da ste me zamolili da ostanem u kui,
jasno da bih to uinila nakon to ste juer bili onako ljubazni.
Elizabeth ju je upitno promatrala. Doista? Tada je kimnula. Da, zacijelo bi.
Bojim se da ivot u gradu ovjeka ini sumnjiavim. Ovdje se zaboravlja na bezazlenost
seoske djevojke.
Sjela je na barunom presvuenu lealjku i potapala mjesto kraj sebe. Sjedni, draga
moja. Imam prijedlog za tebe.
Prijedlog? Juliana sjedne. Spremna sam raditi, gospoo, kao to sam juer jasno
rekla. Ako imate posao za mene, onda u vam biti veoma zahvalna, jasno.
Pa, ne znam moe li se moj prijedlog opisati ba kao posao ree dama, zamiljeno
se mrtei. No valjda je to ipak neka vrsta posla.
Juliana se osvrnula naokolo. Prostorija je bila manja i intimnija od salona u prizemlju, a
raskoan i elegantan namjetaj kao da je pozivao na senzualne uitke.
Gospoo, je li ovo javna kua? Postavila je pitanje na koje je tijekom dugih sati
razmiljanja ve pogodila odgovor.
Nikako. Gospoa Dennison uspravila se na lealjci, doimajui se veoma
uvrijeenom. U naim salonima imamo samo birano drutvo, a nae mlade dame
zauzimaju mjesta u najboljim drutvenim krugovima.

Shvaam suho e Juliana. Javna kua visoke klase.


Gospoa Dennison naglo je izgubila svoje dobro raspoloenje. Dakle, nemoj biti
budalasta iparica, dijete. Nema novca za osnovne potrebe. Progone te zbog umorstva mua.
Stigla si u grad bez prijatelja i imovine. Nudim ti prijateljstvo i nain da se obogati.
Kurvanje me ne zanima, gospoo. Juliana ustane s lealjke. Ako mi vratite moju
odjeu, otii u odavde onako kako sam dola. Zahvalna sam na vaem gostoprimstvu i rado
u za to platiti radom u kuhinji, ako elite.
Nemoj biti apsurdna! Gospoa Dennison uhvatila je Julianine ruke i prouavala
duge prste, mekanu kou. Nikad u ivotu nisi radila fizike poslove, mogla bih se kladiti.
Posve sam spremna sad poeti. Ljutitom je kretnjom oslobodila svoje ruke.
Nisam kilava, gospoo Dennison. A ivot bludnice uope me ne zanima. Zato, ako biste me
ispriali...
Moda ja mogu biti malo uvjerljiviji.
Juliana se naglo okrenula kad je ula tihi glas. Neki je mukarac iziao iza tamnocrvenog
zastora u dnu prostorije, a ona je iza njega ugledala malenu odaju. Nosio je jahae hlae i crni
kaput obrubljen srebrnom ipkom. Iz nabora ukrobljenog bijelog ala namigivao je
dijamant.
Zaustavio se ispred zastora i nehajno uzeo prstohvat burmuta. Pogled njegovih sivih
oiju cijelo je vrijeme poivao na njezinu licu i Juliana je imala neugodan osjeaj da joj moe
zaviriti u duu, da vidi mnogo vie od onoga to je ikad ikome otkrila.
Tko ste vi? otro je upitala, a glas joj je zvuao hrapavo. Proistila je grlo i
koraknula unatrag, prema dvokrilnim vratima iza sebe.
Nemoj bjeati blago e ovjek. Vratio je srebrnu burmuticu u dep. Nema
potrebe da paniari, to e ti i gospoa Dennison rei.
Ne, doista nema, duo. Ovo je Njegova Milost vojvoda od Redmaynea ree
Elizabeth i spusti ruku na Julianinu podlakticu. On ima prijedlog za tebe.
Rekla sam vam, vai me prijedlozi uope ne zanimaju Juliana ree glasom koji je
podrhtavao od gnjeva. Odgurnula je ruku gospoe Dennison.
Svejedno mi je dolaze li od vojvode ili smetlara.
Okrenula se na peti i pola prema vratima tako da joj je promaknuo iznenaen izraz
u oima Njegove Milosti.
U hladnoj sivoj povrini hrvali su se razdraenost i zapanjenost, a zatim ih je rastjeralo
zanimanje i nevoljko divljenje. Vojvoda, naviknut na ulizivaku pokornost, iznenadio se jer
ga je donekle zabavljalo takvo nemarno odbacivanje njegova drutvenog poloaja. No ta se
reakcija nije osjeala u njegovu glasu.
Vjerujem da je smrt na lomai kazna za umorstvo mua.
Juliana se zaustavila kad je ula vojvodin tihi otegnuti glas. Njezina ruka na kvaki
odjednom je postala skliska od znoja i krv joj je pulsirala u sljepoonicama. Polako se
okrenula i svojim krasnim zelenim oima, uarenim na smrtno blijedom licu, optuujue
fiksirala gospou Dennison. Iznevjerili ste moje povjerenje.
Draga moja, tako je najbolje ree Elizabeth. Vidjet e kako je ovo sjajna prilika,
samo kad bi posluala Njegovu Milost. Poznajem stotinjak djevojaka koje bi se za takvu

priliku odrekle vlastitih oiju. ivot ispunjen luksuzom...


Dopustite meni da iznesem koristi i nagrade, gospo. Sad se ulo da se vojvoda
zabavlja, a rascjep na njegovoj bradi produbio se kad su mu se usne izvile u osmijeh. ini
se da mladu damu treba malo nagovarati.
Nagovarati... mislite, ucijeniti prasne Juliana. To biste mi drali nad glavom?
Ako moram, draga moja, da veoma razboritim tonom ree vojvoda. No nadam
se da e prihvatiti moj prijedlog samo zato to je to rjeenje tvojih problema, vjerujem da
nee biti previe mukotrpno za tebe, a rijeit e i moj veliki problem.
Juliana okrene porculansku kvaku na vratima. Samo ih mora gurnuti, potrati preko
predvorja i izii na ulicu. No ako iz kue ode u odjei koju joj je dala gospoa Dennison,
njezina bi nazovi dobroiniteljica mogla podii galamu i optuiti je za krau. Ako bi se to
dogodilo, na tim krcatim ulicama ne bi daleko stigla. Objesili bi je zbog krae. Spalili bi je
zbog izdaje.
Elizabeth, biste li nas ostavili, molim vas? Vojvodin blag, uljudan ton probio se
kroz oajniki vrtlog Julianinih misli.
Spustila je ruku s kvake. Uhvaena je u klopku to ju je sama postavila kad se juer
onako glupavo povjerila toj eni. U ovom trenutku nita nee postii ako se bude otimala iz
klopke. Samo bi pregrizla vlastitu nogu, poput uhvaenog zeca.
Odmaknula se od vrata kad je Elizabeth krenula preko sobe.
Dobro posluaj Njegovu Milost, duo ree gospoa Dennison, tapajui Julianin
obraz. I nemoj biti tako mrzovoljna. Zaboga, dijete, trebala bi plesati od radosti. Kad
pomislim to ti se nudi...
Hvala, gospo. U vojvodinu se glasu osjeala hladnoa i malo je prirodnog rumenila
pojaalo minku na Elizabethinu glatkom obrazu.
Napravila je kniks pred vojvodom, dobacila jo jedan pogled Juliani, mjeavinu
upozorenja i ohrabrenja, te vjeto okrenula postrance svoje iroke skute dok je prolazila kroz
vrata.
Zatvori vrata.
Juliana je posluala tihu uputu. Polako se okrenula prema unutranjosti sobe. Vojvoda
od Redmaynea priao je jednom od prozora s balkonom odakle se pruao pogled na ulicu.
Zraka sunca uhvatila je kestenjasti sjaj u njegovoj kosi, srebrnom vrpcom vezanoj na zatiljku.
Doi ovamo, dijete. Pozvao ju je kretnjom bijele ruke vitkih prstiju.
Nisam dijete. Juliana se nije pomaknula s mjesta. Ostala je leima okrenuta
vratima, s rukama iza sebe, jo uvijek drei kvaku kao da je to slamka spasa.
Sedamnaest u odnosu na trideset dvije doista djeluje mlado rekao je, odjednom se
nasmijeivi. Smijeak je preobrazio njegovo lice, sive su oi zasjale, otre crte lica se ublaile,
a ona je vidjela pravilne bijele zube.
to jo znate o meni, gospodine? pitala je, ali nije reagirala na taj smijeak, nije se
maknula sa svojeg mjesta.
Znam da se zove Juliana Beresford... premda mislim da je to lano ime zamiljeno
je dodao. Je li?
Ako jest, ne biste oekivali da vam to kaem obrecnula se.

Ne. Istina priznao je i posegnuo za vrpcom zvona kraj dimnjaka. Svia li ti se


ratafia?
Ne bez oklijevanja odgovori Juliana, zakljuivi da je vrijeme za preuzimanje
inicijative. Mrzim je.
Vojvoda se tiho nasmijao. Moda eri?
Pijem samo ampanjac ree Juliana, nehajno slegne ramenima i odmakne se od
vrata. Bahatom je kretnjom poravnala svoje skute i prstima zahvatila delikatnu porculansku
figuricu na sporednom stoliu tako da je pala na sag.
Dovraga! izustila je i spustila se na koljena, na trenutak zaboravivi sve osim te
poznate, potencijalne katastrofe. Molim te, Boe, samo da se nije razbila... Ah, ne, ini se
da je ostala cijela... nije ak ni napukla.
Podigla je figuricu prema svjetlu i prstima prelazila po povrini. Rekla bih da je ovo
itekako skup komad. Inae je ne bih sruila. Vratila je figuricu na stoli i brzo se maknula
iz opasne zone.
Vojvoda je pomalo zapanjeno promatrao te manevre. Ima li naviku unitavati skupe
stvari?
To je moja prokleta nespretnost uz uzdah objasni Juliana, oprezno promatrajui
figuricu kako bi bila sigurna da nee ponovno pasti.
Eventualni vojvodin odgovor omeo je dolazak gospodina Garstona koji se javio na
zvono.
ampanjac za damu, Garstone mirno naredi vojvoda. Klaret za mene. etrdeset
trea, ako ga imate.
Vjerujem da imamo, Vaa Milosti. Garston je iziao klanjajui se.
Juliana je utjela, razdraena jer ju je njezina nespretnost omela u trenutku kad joj se
inilo da se u toj zastraujuoj situaciji ipak donekle pribrala. inilo se da je vojvoda posve
zadovoljan takvim stanjem stvari. Priao je polici za knjige i veliku pozornost posvetio
pozlaenim hrptima knjiga sve dok se Garston nije vratio i donio pie.
Prepustite to meni, Garstone. Mahnuo je ovjeku neka ode i vjeto izvadio ep iz
boce ampanjca. Nadam se da e ovo biti po tvojem ukusu. Napunio je au i odnio je
Juliani koja je i dalje nepomino stajala kraj stola.
Juliana je samo jednom kuala ampanjac, na dan svojeg vjenanja. Navikla je na lagano
pivo i povremeno au klareta. No s obzirom na raniju bahatost, uzela je au, otpila maleni
gutljaj i s odobravanjem kimnula.
Vojvoda je sebi natoio au klareta, a zatim blago rekao: Ako bi eljela sjesti, moda
bih i ja sjeo.
Ta je uljudnost u danim okolnostima bila tako neoekivana da je Juliana bez
razmiljanja sjela. Vojvoda se naklonio i sjeo na stolicu suelice sofi.
Tarquin je pomirisao vino i prouavao nepominu djevojku. Podsjeala ga je na jelena u
kripcu, zraila je odreenom vrstom oajnike hrabrosti, ali je ipak prihvaala mranu
stvarnost svojeg poloaja. Susrela je njegov pogled ne trepnuvi, odluno je uzdigla vrstu
bradu i stisnula iroka puna usta. U Juliani Beresford ima neeg beskompromisnog, od vrha
glave prekrivene plamenocrvenom kosom do prstiju na njezinim dugim stopalima. Slika

njezina nagog tijela nezvana se pojavila u njegovom umu. Lagano je stisnuo oi dok je klizio
po njoj tromim pogledom, sjeajui se bujnih oblina, glatke bijele koe u neobinom
kontrastu s blistavom kosom.
Ako insistirate na iznoenju tog prijedloga, milorde vojvodo, eljela bih da to to prije
uinite. Juliana je naglo progovorila i prekinula napetu tiinu koja je na nju udno
djelovala. Osjeala je trnce po koi, bradavice su bockale ipku gornjeg dijela haljine i morala
se boriti protiv poriva da spusti pogled pred tim tromim, a ipak neobino prodornim sivim
oima.
Svakako rekao je i popio gutljaj vina. Ali najprije ti moram postaviti jedno
pitanje. Jesi li jo uvijek djevica?
Juliana je osjeala kako joj boja nestaje s lica. S nevjericom je zurila u njega. to se to
vas tie?
Itekako me se tie mirno e vojvoda. O tvojem odgovoru ovisi hou li iznijeti
svoj prijedlog ili ne.
Neu odgovoriti na takvo pitanje Juliana ree s ogorenjem koje je nadmailo
gnjev.
Draga moja, mora. Ako se eli potedjeti nelagodnog pregleda rekao je istim
mirnim tonom. Gospoa Dennison e sama otkriti odgovor ako mi ti ne eli rei.
Juliana je odmahnula glavom jer je ostala bez rijei.
Ustao je i priao joj. Sagnuo se nad njome, uhvatio joj bradu palcem i kaiprstom te
podigao njezino lice prema sebi. Juliana, rekla si gospoi Dennison da je tvoj mu umro
prije nego je brak konzumiran. Je li to istina?
Zato bih to rekla da nije? Nekako je i dalje uspijevala zvuati nepopustljivo, ak i
dok je odgovarala jer nije imala drugog izbora.
Dugi joj je trenutak drao bradu dok ga je bijesno promatrala, poeljevi da ima no pri
ruci. Zamiljala je kako bi ga zarila u njegova prsa dok joj stoji tako blizu da osjea miris
njegove koe, kao i daak suhe lavande kojom se zacijelo posipa njegovo isto rublje.
Tada ju je pustio i kratko kimnuo. Vjerujem ti.
O, ukazujete mi preveliku ast, gospodine rekla je glasom koji je podrhtavao od
bijesa. Skoila je na noge i svom ga snagom udarila akom u trbuh.
Presamitio se i zastenjao od bola, ali kad se okrenula da pobjegne, zgrabio ju je i drao,
premda je i dalje hvatao dah.
Juliana se muila kako bi oslobodila zapee iz elinog stiska. Podigla je nogu da ga
utne, ali se maknuo ustranu tako da ga je stopalom zahvatila po bedru.
Miruj! dahnuo je kroza stisnute zube. Grom i pakao, curo! Snano je trznuo
njezinim zapeem i ona se konano prestala boriti.
Tarquin se polako uspravio kad je bol popustila i on je opet mogao normalno disati.
Kosa koja plamti poput paklene vatre zacijelo ide uz paklenski temperament rekao je, a
Juliana je zapanjeno vidjela da su mu se usta izvila u skrueni smijeak, premda ju je i dalje
vrsto drao za zapee. Moram to zapamtiti za ubudue.
to elite od mene? otro upita Juliana. Nezaustavljiv osjeaj bespomonosti poeo
je nagrizati njezinu izazovnu razmetljivost i premda se pokuala boriti protiv toga, shvatila je

koliko je to uzaludno.
Posve jednostavno, dijete, elim da se uda za mojeg bratia, vikonta Edgecombea.
Pustio joj je zapee dok je to govorio, te mirno poravnao svoj kaput i ipkaste volane na
manetama.
to elite da uinim?
Mislim da si me ula. Udaljio se od nje i ponovno napunio svoju au. eli li jo
ampanjca?
Juliana odmahne glavom. Jedva je taknula ono to ima u ai. Ne razumijem.
Vojvoda se okrene prema njoj. Zamiljeno popije gutljaj vina. Treba mi ena za
mojega bratia, Luciena. ena koja e roditi dijete, nasljednika imanja Edgecombe i titule.
Trenutni nasljednik, blago reeno, malo tee shvaa. O, sasvim je dobra dua, ali ne
bi mogao izvui Edgecombe iz kaljue u koju ga je Lucien bacio. Lucien komada Edgecombe.
Ja to kanim zaustaviti. I kanim se pobrinuti da njegov nasljednik bude moj tienik.
Nasmijeio se, ali smijeak nije bio ugodan kao oni raniji. Tako u imati dvadeset
jednu godinu za ponovno uzdizanje Edgecombea... popravljanje tete to ju je Lucien poinio
a vjerujem da je to dijelom uinio i meni za inat.
Zato va brati sam ne moe nai enu? pitala je dok je s nevjericom zurila u
njega.
Pa, mislim da bi mu to moglo biti teko rekao je vojvoda i zamiljeno vrtio
peatnjak na svojem prstu. Lucien nije ugodan ovjek. Niti jedna obina, dobro odgojena
djevojka ne bi se za njega udala.
Juliana se pitala gubi li razum. U najmanju ruku, oito je uletjela meu luake.
Pokvarene, podmukle luake.
Vi... vi elite rasplodnu kobilu! uzviknula je. Ucijenili biste me da svoje tijelo
prepustim vaem bratiu za njegovo potomstvo, jer niti jedna ena koja ima malo
samopotovanja ne bi na to pristala! Vi... vi se prema meni odnosite kao prema enki koju
treba odvesti mujaku.
Tarquin se namrtio. Tvoj izbor rijei mrvicu je grub, draga moja. Nudim ti brak koji
dolazi s titulom i onim to ostaje od prilino velikog bogatstva. Mojem bratiu nije preostalo
mnogo ivota, zato je stvar hitna. Meutim, siguran sam da e se rijeiti njegovog,
priznajem, nepoeljnog drutva za manje od godine dana. Pobrinut u se, naravno, da bude
dobro zbrinuta kao udovica. I jasno, nee se spomenuti niti jedna rije o tvojoj nesretnoj
prolosti.
Popio je malo vina. Ona je i dalje zaprepateno gledala u njega, pa je nastavio: Tvoja
e tajna biti zakopana sa mnom i Dennisonima. Nitko nikad nee povezati ledi Edgecombe s
Julianom... kako god. Nemarno je zamahnuo rukom. Bit e na sigurnom, imuna i
zbrinuta za cijeli ivot.
Juliana je ispraznila svoju au. Zatim ju je bacila u kamin. Lice joj je ostalo bez kapi
krvi, oi se pretvorile u tvrdi nefrit, glas joj je postao tih i gorak. Da bih stekla takvu
sigurnost... takve pogodnosti... samo moram zatrudnjeti s nepoeljnim bolesnikom koji je
jednom nogom...
Ah, ne, ne ba. Vojvoda je podigao ruku i prekinuo je usred reenice. Nee

roditi Lucienovo dijete, draga moja Juliana. Rodit e moje.

4. poglavlje

e znam kako bismo vam mogli pomoi, sir George. Sir Brian Forsett hladno se
nasmijeio svojem gostu. Juliana je prestala biti naa odgovornost im je prela
pod legalnu kontrolu svojeg mua. Nakon nesretne smrti vaeg oca njegova je
udovica postala neovisna jer u oporuci sir Johna nisu ostavljene upute suprotne
tome.
A to omoguuje vama, gospodine, da upravljate njezinim nasljedstvom u njezino ime
prasne sir George Ridge. Kasnih dvadesetih godina, bio je korpulentan ovjek rumena lica,
s rukama poput debelih unki. Pravi sin svojeg oca, tjelesno ako ne karakterno, tjerao je u
oaj svoje krojae koji su shvatili da sva njihova vjetina i sav novac njihova klijenta od njega
nikad nee uiniti elegantnu figuru.
To je tono sir Brian ree svojim uobiajeno turim tonom.
Vie nita nije rekao, a njegov je naprasiti gost poeo hodati knjinicom izmeu prozora
i pisaeg stola, gunajui sebi u bradu, rupiem tapkajui po oznojenim naborima mesa
iznad aka. Ali to je krajnje nepravedno konano je ustvrdio. Vaa je tienica ubila
mojeg oca. Ona pobjegne, a vi i dalje imate kontrolu nad njezinim nasljedstvom to je
znatan dio mojega, kaem vam, gospodine i uvate ga za nju. Ponavljam, gospodine, ona je
ubojica!
To je, ako smijem primijetiti, pitanje za sud ree sir Brian, a nos mu se neznatno
trzao od gnuanja. Toplina ljetnog poslijepodneva loe djeluje na njegovoga gosta.
Opet vam kaem, gospodine, ona je ubojica! ponovio je sir George, a nosnice su
mu se rairile. Vidio sam trag na oevim leima. Ako nije odgovorna za njegovu smrt,
zato je pobjegla?
Sir Brian slegne svojim mravim ramenima. Dragi moj gospodine, Juliana je uvijek
bila prava zagonetka. Ali dok je ne pronau, nita se ne moe uiniti da bi se trenutna
situacija promijenila.
Ubojica ne moe naslijediti imanje svoje rtve. Sir George tresne akom po
pisaem stolu, a njegov se domain povue unatrag, uljudno se mrtei.
Ali njezina djeca mogu podsjetio je gnjevnog mladog ovjeka. Moda je trudna,
gospodine. Njezin je mu umro u okolnostima koje daju naslutiti... Zastao je, uzeo
prstohvat burmuta i profinjeno zakljuio: Koje daju naslutiti da je brak bio konzumiran.
Njegov ga je posjetitelj maloduno pogledao. Oito mu tako neto uope nije palo na
pamet. Nije mogue. No njegov je glas djelovao nesigurno.
Zato ne? blago upita njegov domain. Na kraju krajeva, vi sami ste dokaz da
va otac nije bio impotentan. Naravno, moda nikad neemo znati za Julianu. Najprije bi je
trebalo nai.

Ako je ne naemo, trebat e sedam godina da bismo je proglasili legalno mrtvom.


Sedam godina tijekom kojih ete vi imati pod kontrolom njezino nasljedstvo, a ja neu moi
ni taknuti pola mojeg imanja.
Sir Brian je samo uzdigao obrvu. Pregovarao je o branoj nagodbi svoje tienice s
hladnim, proraunatim uitkom ovjeka kojeg u poslovnom pothvatu nikad nitko nije
nadmaio. Otvoren i ljubazan sir John Ridge, ve gotovo senilan, ali posve opinjen
esnaestogodinjom Julianom, nije imao nikakvih izgleda protiv pronicavog i gramzljivog
protivnika. Julianina dobrobit bila je tek sporedni imbenik za sir Briana dok je uivao vrtjeti
u krug budalastog i opsjednutog Ridgea.
Pa, kako emo je nai? Sir George se bacio na sofu, gnjevno se mrtei.
Predlaem da to prepustimo policiji ree sir Brian.
to mislite, koliko e se truditi ta lijena skupina prokletih hulja?
Sir Brian opet slegne ramenima. Ako imate bolju ideju...
O, imam, svakako! Sir George je skoio na noge i opsovao. Sam u poi u
potragu za tom prokletom curom. I dovest u je natrag kako bi se suoila sa sucima, makar
mi to bilo posljednje to u uiniti.
Divim se vaoj odlunosti, gospodine. Sir Brian ustane i poe prema vratima, blago
potiui gosta na odlazak. Molim vas, svakako me obavjetavajte o vaem napredovanju.
Sir George ga je ljutito gledao. U tonu sir Briana Forsetta osjeala se samo formalna
uljudnost. to dulje Juliana ostane na slobodi i nedostupna, to e dulje Forsett upravljati
njezinom imovinom kako mu se svidi. ovjek ne mora imati previe mate da bi shvatio da e
se pokazati pravim strunjakom za skretanje prihoda iz zaklade u vlastite depove.
O, sir George... molim vas, primite moju suut... Tako grozna tragedija. Otar glas
ledi Amelije Forsett najavio je damu koja je u knjinicu ula s terase.
Visoka ena bahata dranja napravila je kniks. Georgeu je ulijevala strah u kosti, pa joj je
odgovorio dubokim naklonom, bez obzira na gnjev to ga je osjeao. Bistre svijetloplave oi
ledi Forsett procjenjivaki su ga odmjerile i inilo se da nije zadovoljna onim to vidi. Na
njezinim se usnama pojavio hladan osmijeh. Nadam se da nisam prekinula neto o emu
ste razgovarali s mojim muem.
Ni sluajno, draga moja mirno ju je uvjeravao sir Brian. Sir George upravo
odlazi. Povukao je vrpcu zvona.
Amelia je opet napravila kniks, a George je shvatio da se kree unatrag iz knjinice,
praen lakajem koji kao da se pojavio niotkuda.
to je elio taj debeli klipan? Amelia je odmah prela na stvar kad su se za
njihovim gostom zatvorila vrata.
Koliko sam shvatio, eli Julianu to prije predati krvniku kako bi mogao dobiti natrag
onaj dio svojeg nasljedstva koji je ostavljen njoj na doivotno uivanje.
Zaboga promrmlja ledi Forsett. Kakva vulgarna urba. Njegov je otac pokopan
prije tri dana.
Sve je to veoma neugodno ree njezin mu. Od svih kominih...
Tipino za Julianu prekinula ga je njegova ena, skupivi svoje tanke usne. Tako
nespretno, neobazrivo stvorenje.

Da, ali gdje je ona? upita sir Brian poznatim razdraenim tonom. Zato bi
pobjegla? Nije mogue da je odgovorna za starevu smrt. Upitno pogleda svoju enu. Ili
jest?
Tko zna? ledi Forsett odmahne glavom. Uvijek je bila divlja i napasna djevojka.
Neumjerenog temperamenta namrteno dometne njezin mu. No teko mi je
vjerovati da je mogla namjerno...
O, ne namjerno, ne prekine ga ledi Forsett. Ali zna kako ona uvijek posve
sluajno ini krajnje neprikladne i nepromiljene stvari. Ako je izgubila ivce...
Tono. Sir Brian je grickao donju usnu, i dalje se mrtei. Sve to ve mirie na
najvei skandal desetljea u grofoviji. Doe li do suda, bit e grozno.
Nadajmo se da je nee nai bez uvijanja e njegova ena. Onda e se sve brzo
zaboraviti. Ne budemo li je mi marljivo traili, tko bi se drugi time gnjavio?
George Ridge.
Ah... naravno. Ledi Forsett je na sporednom stoliu dovela u red hrpu knjiga u
konim uvezima.
Ali sumnjam da je dovoljno pametan da uspije ree njezin mu. Nije nimalo
pametniji od svojeg budalastog oca.
S druge strane, Juliana...
... je domiljata i pametna sir Brian dovri umjesto nje i suho se nasmijei. Ako
ne eli da je netko nae, kladim se da je George Ridge nee uhvatiti.

George Ridge se jo uvijek mrtio kad je izjahao iz dvorita konjunice u Forsett


Towersu. Njegov je konj bio koati sivac, jednako loe raspoloen kao i njegov gospodar, te
je divlje zabacivao glavu i frktao usnama iznad okrutno stegnutih vala. Kad ga je jaha
udario biem, konj je zabacio glavu i prodorno zanjitao, propeo se i jurnuo neravnim
ljunanim prilazom kao da ga gone svi vragovi iz pakla.
George je kod Forsetta naao jo manje satisfakcije no to je oekivao. Proklinjao je sir
Briana kao arogantnog, bahatog ovjeka koji se u sve uplie, a nije ak ni toliko pristojan da
ponudi pomo u potrazi za njegovom neobuzdanom, ubojitom bivom tienicom koja je sad
u bijegu.
Juliana. George je povukao uzde kad je konja izveo na stazu. Juliana. Njezina se slika
pojavila u njegovom umu u navali vrele crvene poude. Oblizao je usne. udio je za njom
otkako ju je vidio rukom pod ruku sa svojim opinjenim, slinavim ocem. Doimala se
malenom uz masivno tijelo njegova oca, ali to nije uspjelo sakriti njezine bujne grudi ispod
edne haljine, njihanje zaobljenih bokova ispod jednostavne odjee na kakvoj je ledi Forsett
insistirala.
Njezina ga je kosa uzbuivala jednako kao i skrivene obline. Plamena, neposluna masa
uvojaka koja kao da obeava nesputanu i strastvenu narav. U poetku je bila prijateljski

raspoloena, smijeila mu se, njezine su se zelene oi doimale toplima, ali je pogrijeio kad se
prepustio poticanju lascivnih snova koji su ga noima proganjali. Pokuao ju je poljubiti, a
ona mu je umalo iskopala oi. Otad nadalje njezin je pogled bio hladan i sumnjiav, njezin je
glas izgubio raskoan ton veselja, postao je distanciran i neprijateljski.
Georgeova pouda nije se smanjila, ali gnjev i kivnost bili su pakosno gorivo. Sad je
oevu nevjestu doivljavao kao uzurpatoricu. Pokvarenu, manipulativnu kuku koja je
opinila senilnog sir Johna Ridgea obeanjima svojeg mladenakog tijela. U zamjenu za ta
obeanja dobila je na trajno uivanje kuu i dvije tisue jutara vrhunske zemlje, kao i sve
prihode tih gustih uma i zakupnika.
George je sluao oeva odmjerena objanjenja za diobu Georgeova nasljedstva.
Protestirao je, ali uzalud. Sir Brian Forsett je odluno tvrdio da su to jedini uvjeti pod kojima
e dopustiti da njegova tienica postane ledi Ridge. Sir John je bio spreman pristati na bilo
to kako bi ono slatko mlado tijelo dobio u svoj krevet.
elja mu se ostvarila, a to ga je ubilo. George je divlje udarao po konjskim sapima.
Juliana je nestala, a njezin bivi skrbnik sad upravlja nasljedstvom koje joj je ostavljeno na
doivotno koritenje. A Georgeu je ostala samo polovica nasljedstva.
No kad bi je uspio nai, onda bi je njezin zloin liio nasljedstva. Osim ako nije trudna.
Kad bi se pozvala na trudnou, ne bi je osudili na smrt. I njezino bi dijete naslijedilo ono to
je ostavljeno njoj na uivanje. S druge strane, kad bi se udala za sir Georgea Ridgea mlada
oaloena udovica prikladno udana za sina pokojnog mua ne bi bilo vano je li trudna ili
ne. Sve bi se vratilo obitelji Ridge, a on, George, imao bi Julianu u svojem krevetu.
Bi li pristala? Podbo je konja, natjeravi ga da preskoi visoku ivicu od kupina. Konj je
preletio preko nje, iskesivi ute zube, kolutajui oima, i uz trzaj stigao na drugu stranu.
George je proklinjao nespretnost ivotinje i naglo povukao uzde. Juliana bi pristala jer
ne bi imala drugog izbora. U zamjenu za to, on bi prisegnuo da je oeva smrt bila prirodna.
Nitko ne bi sumnjao u Georgeovo tumaenje tako neugodnog incidenta. U grofoviji bi se
mjesecima alili na raun toga i svi bi razumjeli da se debeli starac, pijan nakon svadbe, u
svojoj prvoj branoj noi ne bi mogao nositi s mlaahnom drebicom kojoj je tek sedamnaest
godina.
Juliana bi pristala. Ali najprije ju mora pronai.
Okrenuo je konja udesno i zaputio se u Winchester. Sigurno je otila iz ovog podruja.
To je mogla uiniti jedino koijom ili na konju. Iz konjunice Ridge Halla nije nestao niti
jedan konj. Ali potanske koije iz Winchestera kreu veoma rano ujutro. Raspitat e se u
konaitu Rose & Crown i stavit e oglase po gradu za sluaj da je netko usred noi svojim
teretnim kolima povezao usamljenu enu.

Juliana je naredna tri dana provela u kui u Russell Streetu u relativnoj izolaciji, a
razgovarala je samo s Bellom, slukinjom koja je vodila brigu o njezinim potrebama i donosila

joj obroke. Neodreeno se sjeala trenutaka u salonu odmah nakon vojvodinog sramotnog
prijedloga. Ogorenje ju je shrvalo, ostavilo je bez rijei. Nije mogla ostati u njegovu drutvu,
pa je pobjegla iz sobe. Nitko nije poao za njom i vie joj nitko to nije spominjao. Vrata
njezine odaje vie nisu bila zakljuana, ali kad je jednom prilikom krenula hodnikom,
niotkuda se pojavio gospodin Garston i, tonom koji nije doputao prepirku, zamolio je da se
vrati u svoju sobu. Dobila je sve to je traila: knjige, pribor za pisanje i crtanje. No i dalje je
neosporno bila zatoenica u ovoj kui gdje je sve okrenuto naglavce, koja spava cijeli dan i
budi se tek uveer.
Leala je u krevetu i cijelu no sluala taktove glazbe iz salona, enski smijeh, zvonke
muke glasove na stubama, zveckanje porculana i stakla. Raskone arome iz kuhinje
provlaile su se ispod njezinih vrata, a ona se zabavljala pokuajima prepoznavanja delikatesa
od kojih se ire. Ona je dobivala dovoljno obine hrane za koju je pretpostavila da se
posluuje u kuhinji, ali oito je da su klijenti i zaposlene dame kue jeli neto sasvim drugo.
Drijemala je tijekom noi, a obino bi vrsto zaspala u zoru kad bi konano prestalo
lupanje alke na ulaznim vratima i kad bi utihnuli zvukovi zabave. S prvim sivilom na nebu
ula bi glasove u hodniku, tihe i umorne enske glasove, poneko hihotanje, a jednom je ula i
pla od kojeg se ovjeku paralo srce. Onu koja je plakala tjeilo je mrmljanje drugih ena, a
tada je aptanje prekinuo glas gospoe Dennison. Ljubazan, ali odluan. Juliana je sluala
kako je ene poslala na spavanje, a onu koja je plakala povela sa sobom.
Osim straha, to ga je svim silama nastojala drati pod kontrolom, Juliana se mogla
poaliti jedino na dosadu. Navikla je na aktivan ivot i zatoenost u sobi treeg je dana
postala nepodnoljiva. Nije postavljala nikakva pitanja, nije zahtijevala slobodu jer joj
tvrdoglavi ponos nije doputao da svojim tamniarima pokae kako se osjea. Pokazat e im
da moe ekati, a kad vide da je odluna, pustit e je na slobodu.
No situacija se promijenila rano poslijepodne etvrtog dana. Malena se slukinja pojavila
u Julianinoj odaji s narujem punim svile i ipke.
Jest ete u prizemlju, gospoice rekla je, ozareno se smijeei preko arene odjee.
I tada e vas predstaviti u sobi za primanje. Rairila je ruke i njezin je teret pao na
krevet. Pogledajte kako je lijepu haljinu gospoa Dennison dala saiti za vas. Rastresla
je nabore od zelene svile i podigla haljinu da je Juliana vidi.
Odnesi je, Bella ree Juliana. Srce joj je poskakivalo u prsima, ali je mislila da joj
glas zvui otresito i odluno.
Eh, gospoice, ne mogu. Bella se prestala diviti haljini i zagledala se u Julianu.
Gospoa Dennison dala ju je napraviti posebno za vas. Tek je jutros zgotovljena i zato su vas
drali ovdje. Ali sad ste spremni. Entuzijastino se okrenula hrpi tkanine na krevetu.
Vidite... novo rublje, dvije podsuknje, svilene arape, a pogledajte ove lijepe cipelice. Kladila
bih se da su to prave srebrne kope, gospoice! Gospoa Dennison ima samo najbolje za
svoje djevojke. Podigla je par finih cipela od zelene svile s visokim petama.
Juliana ih je uzela kao u nekom transu, prstom mjerei petu. Njezina su stopala dovoljno
trapava i kad stoje ravno na tlu, pa ne vrijedi niti razmiljati o tome to bi se moglo dogoditi
kad bi obula te cipele.
Spustila ih je na pod. Molim te, obavijesti gospou Dennison da nemam namjeru

nositi tu odjeu, ili biti predstavljena... ili bilo to.


Bella se doimala zaprepatenom. Ali, gospoice...
Ali nita otresito e Juliana. Sad prenesi moju poruku... i odnesi svu tu
bludniku odjeu. Prezirno je pokazala krevet.
O, ne, gospoice, ne usuujem se. Bella je napravila kniks i hitro izila.
Ignorirajui lupanje svojeg srca, Juliana je sjela na klupu u prozorskom udubljenju,
sklopila ruke u krilu i ekala daljnji razvoj dogaaja.
Brani par Dennison stigao je za manje od deset minuta. Elizabeth, blistava u haljini od
naranaste svile iznad nebesko plave podsuknje, elegantno je ula u sobu, a slijedio ju je
dentlmen u odijelu od utog tafta, napraene i nakovrane kose.
Juliana je zakljuila da nita nee izgubiti ako bude uljudna, pa je ustala i napravila
kniks, ali je brani par procjenjivala otrim pogledom. Nikad nije upoznala Richarda
Dennisona, ali je zahvaljujui Bellinu opisu pogodila da je to on.
Dakle, kakve su to besmislice, dijete? Elizabeth je odmah prela na stvar, a zvuala
je razdraeno.
Ja bih to isto mogla pitati vas, gospo mirno e Juliana. Glavom su joj letjele misli.
Mogu li je primorati na prostituciju? Mogu li je dati silovati i unititi, tako da vie nema to
izgubiti? Koa joj je bila vlana i ljepljiva, ali je njezin glas ostao miran dok je pogledom
odluno fiksirala Dennisone.
Nema potrebe da bude neuljudna, draga moja. Glas Richarda Dennisona bio je
dubok i blag, ali su njegove pronicave i prodorne oi govorile suprotno. Priao je krevetu.
Ima li neke zamjerke na haljinu... ili rublje?
To je odjea jedne bludnice, gospodine. Ja nisam bludnica.
O, za Boga miloga, curo! uzvikne Elizabeth. Ova je haljina posljednji krik mode
na dvoru. Sve to tu vidi najbolje je kvalitete i dizajna.
Zahvaljujem vam na vaoj ljubaznosti, gospo, ali neu primiti vau milostinju.
Ovo nije moj dar, dijete, ve... Naglo se prekinula kad se njezin mu nakaljao,
upozoravajui je pogledom.
Juliana se ugrizla za usnu. Ako odjea nije dar Dennisona, onda postoji samo jedno
objanjenje. Molim vas da obavijestite Njegovu Milost, vojvodu od Redmaynea, da mi ne
treba ni njegova milostinja.
Zato neprestano trabunja o milostinji, dijete? Upita Richard. Od tebe se trai da
uini jednu uslugu u zamjenu za nae gostoprimstvo i velikodunost Njegove Milosti.
Uslugu koju neu uiniti ustvrdila je, zapanjena odlunou vlastitoga glasa dok joj
koljena klecaju, a dlanovi su skliski od znoja. Nisam kurva.
Koliko sam shvatio, Njegova Milost nudi ti poloaj vikontese... to je jako daleko od
kurve suho primijeti gospodin Dennison.
Tu postoji kupac i prodava, gospodine. Ne vidim nikakvu razliku.
Tvrdoglava nezahvalnica ustvrdi gospoa Dennison. Njegova Milost insistirala
je na tome da mora imati vremena za razmiljanje o njegovoj ponudi bez nagovaranja, ali...
Gospo! strastveno je prekine Juliana. Samo elim netaknuta otii iz ove kue.
Ako biste mi vratili odjeu u kojoj sam dola, mirno u otii i nikome neu stvarati nikakve

probleme. Zato me drite ovdje protiv moje volje?


Jer smatramo, curo moja, da ti ne zna to je za tebe dobro ree Richard. to
misli, koliko bi dugo izdrala na ulici? Nema pojma kako bi ivjela u Londonu. Nema
novca, nema prijatelja, nema nikakvu zatitu. U ovoj ti je kui ponueno sve to, pa i vie. U
zamjenu samo traimo da odjene tu odjeu i sie na veeru.
Juliana je osjeala kako joj tlo klizi pod nogama jer je postajala sve nesigurnija. Istina je
sve to su rekli. Kroz prozor je vidjela dovoljno da bi znala da ju je zatieni ivot meu
pripadnicima aristokracije u grofoviji slabo pripremio za ivot siromane djevojke u
Londonu.
Bella je rekla da u biti predstavljena u sobi za primanje ree. Vjerujem da znam
to to znai.
Ja mislim da ne zna otro e Richard. Od tebe nitko nita nee traiti, osim
tvojeg drutva. Nikoga nee morati zabavljati, osim da moda malo svira i razgovara kao u
bilo kojoj civiliziranoj sobi za primanje.
A vojvoda od Redmaynea... ? pitala je, sad s oklijevanjem.
Gospodin Dennison slegne ramenima. Draga moja, vojvodini interesi nemaju veze s
nama. O tome odluuje ti i on e se dogovarati izravno s tobom. Gospoa Dennison i ja
traimo samo da jede s drugim lanovima ovoga kuanstva i popije aj u sobi za primanje.
to ako odbijem?
Licem gospodina Dennisona preletio je razdraen izraz, ali je podigao ruku kad se inilo
da e njegova ena protestirati. Mislim da si dovoljno pametna da to ne uini ree.
Potrebno ti je sigurno utoite, a ovdje ga ima. Pa se ini sasvim razumnim oekivati da e
potivati kuna pravila.
Juliana se poraeno okrenula. Prijetnja je bila sasvim jasna. Sucima ne bi mnogo trebalo
da otkriju njezin pravi identitet nakon to bi uli njezinu priu. Vlasnik krme Bell u Wood
Streetu sjetio bi se da je koija iz Winchestera stigla istodobno kad i ona iz Yorka. Ostalo bi
lako povezali.
Hajde, duo. Glas gospoe Dennison bio je blag i laskav. Njeno je spustila ruku na
Julianinu podlakticu. Pozvonit u Belli i ona e ti pomoi da se odjene. Haljina e
savreno isticati tvoje oi i kosu, vjeruj mi.
To ba i nije neki poticaj u danim okolnostima, gospo suho e Juliana, ali se
okrenula prema njima. Ako ste tako vrsto odluili oduzeti mi moje djevianstvo, ini se
da ja to ne mogu sprijeiti.
Nemoj biti tako nepovjerljiva ukori je Elizabeth, tapui je po ruci. Moj mu i ja
neemo te ni na to prisiljavati. Ima dogovor s vojvodom od Redmaynea i s njim moe
pregovarati kako god eli.
Juliana stisne oi. elite da povjerujem kako nemate nikakvih interesa, financijskih ili
nekih drugih, u vojvodinim planovima za mene? Oprostite mi, gospo, ako u to ne vjerujem.
Sigurna sam da svodnica oekuje da joj se plati.
Kako je to tvrdoglava i mrzovoljna cura, tako mi svega Elizabeth ree svojemu
muu. elim Njegovoj Milosti svaku sreu s njom. S gnuanjem je zabacila
komplicirano poeljanu glavu i izila iz sobe, a Richard ju je slijedio.

Moda nije mudro sukobljavati se s ovo dvoje o kojima ovisi njezina trenutna udobnost i
sigurnost, skrueno je pomislila Juliana. Prila je krevetu i poela pregledavati odjeu.
Svijetlozelena proivena podsuknja slagala se s tamnozelenom haljinom, donja podsuknja i
koulja od vezenog batista, svilene arape i podvezice, par lanih rukava s volanima to ih
treba navui na podlaktice, i one smijene cipele.
Sjela je na krevet i navukla cipelu na stopalo u pamunoj arapi. Savreno joj je
pristajala. Zacijelo su uzeli mjeru njezinih izama. Stopala su joj tako velika da sigurno nisu
tako tono pogodili veliinu. Ispruila je nogu, nakrivila glavu i prouavala cipelu. Doista je
njezino stopalo inila neobino elegantnim. No moe li u tome hodati? Obula je drugu cipelu
i oprezno ustala. Jednako je oprezno napravila korak i opasno se zanjihala. Cipele su je sad
grozno stiskale, gnjeile su joj none prste i boljeli su je tabani.
O, gospoice, zar nisu lijepe? Bella je uzviknula s vrata dok je uurbano ulazila,
nosei vr vrele vode. elite li se okupati prije veere? Mogu rei lakaju da donese kadu.
Juliana je opet sjela i izula cipele. Posljednji put se okupala ujutro na dan svojeg
vjenanja. Moda bi bilo dobro da se pripremi za ono to e joj donijeti veer, to god to bilo.
Poput djevice koju e rtvovati, pomislila je, neoekivano se zabavljajui. Njezin smisao za
alu esto je bio neprikladan, a u prolosti ju je uvalio u jednako mnogo nevolja kao i njezina
neposluna stopala. No u trenutnim okolnostima, pomislila je, mogao bi teko pogorati
situaciju.
Da, molim te, Bella.
Mogla bih staviti kanu u vodu za ispiranje vae kose, ako elite nastavila je Bella.
Jo e jae blistati. Gospoica Deborah to koristi kad ima veer s lordom Bridgeworthom.
Premda njezina kosa nije lijepa kao vaa. Zapravo je bez sjaja u usporedbi s vaom.
Ozareno se smijeila kao da se posebno ponosi Julianinom superiornou na tom podruju.
Kod kue koristim ocat ree Juliana.
O, ali kana je daleko bolja za vau boju, gospoice.
Kad sam se ve uvalila, najbolje da idem do kraja. Neka bude. Kako god ti misli da je
najbolje, Bella.
Doimajui se veoma zadovoljnom, Bella je hitro izila, a Juliana se opet okrenula odjei
na krevetu. Istina je da je moderna i elegantna. Ledi Forsett je prouavala asopise i krojeve u
londonskom stilu, te je u Winchesteru davala ivati svoju odjeu po najnovijoj modi, mada je
Juliana zakljuila da to vjerojatno nije najnovija moda prema dvorskim mjerilima jer su
asopisi i krojevi bili stari barem est mjeseci kad su stizali u Winchester. To svoje miljenje
nije iznijela eni svojeg skrbnika.
Ledi Forsett je insistirala na tome da Juliana nosi samo najjednostavniju seosku odjeu
prikladnu za kolarku koja nema to traiti u sobi za primanje. Malo je popustila po pitanju
vjenane haljine i opreme za nevjestu, ali je Juliana bila itekako svjesna da je odjea namjerno
napravljena prema staromodnim krojevima. Ledi Forsett je bez uvijanja rekla da u braku sa
sir Johnom Ridgeom Juliani doista nee trebati moderna garderoba. On je bio imuan ovjek,
svakako, ali ne dovoljno profinjen da bi ga primali kao vou u grofovijskom visokom drutvu.
No ta je garderoba ostala uz njezinog mrtvog mua. Njezine hlae i koulja jednostavno
su nestali. Jedina je odjea koju ima ona to je trenutano na njoj, a tu je sad i ova raskona,

utava svila i fini batist. Julianu je jednostavno morala zavesti predivna slika nje same
odjevene u tako fine stvari.
Bella se vratila s lakajem i djeakom koji je istio izme, a oni su donijeli bakrene vreve
vrue vode i drvenu kadu za sjedenje. Dok su izlazili, lakaj i djeak s potovanjem su se
naklonili Juliani, a ona je poela osjeati da je njezin poloaj u kui na neki spletkarski nain
promijenjen.
Svi su veoma uzbueni, gospoice, jer ete se veeras vi pridruiti damama
povjerila joj je Bella dok je ulijevala vodu u kadu. Gospodin Garston kae da ste ve
obeani vanom pokrovitelju. Svi jedva ekaju da vas upoznaju.
Razodijevajui se, Juliana je shvatila da je cijelo kuanstvo slobodno nagaalo o
njezinom poloaju dok je bila izolirana u potkrovlju. Nekako je pretpostavila da ni ona
nikoga nee zanimati jer nju nitko ne zanima. Oito nije bilo tako.
Meutim, nije rekla nita, ve je ula u kadu i spustila se u toplu vodu, uzdahnuvi od
zadovoljstva. Nije navikla na usluge slukinje jer je ledi Forsett to smatrala nepotrebnim, ali
je uskoro otkrila da je Bella veoma iskusna, a ne samo puna entuzijazma. Juliana je za
petnaest minuta sjedila na otomanu, a Bella joj je ustro brisala kanom ispranu kosu.
Evo, gospoice, to sam vam rekla? Bella je podigla runo zrcalo kad je s Julianine
glave maknula runik. Blista kao sunce kad ujutro izie.
Juliana je prstima prola kroz vlane uvojke tako da su joj strili oko glave poput
sunevih zraka. Ali to emo sad s njom, Bella? pitala je i nasmijeila se od uha do uha.
Oduvijek je posve nepokorna nakon pranja.
Gospodin Dennison je rekao da je treba ostaviti slobodnu, gospoice. Samo moram
provui barunastu vrpcu.
Juliana se namrtila. ini se da glas gospodina Dennisona dopire do najintimnijih
kutaka spavaih odaja njegovih kurvi. Zakljuila je da joj se savjeti gospoe Dennison ne bi
inili uvredljivima, ali njezin je mu neto sasvim drugo. Sluala bi naredbe svodnika. No
moda su to naredbe vojvode od Redmaynea, prenijete preko gospodina Dennisona. Ako je
tako, jo je manje sklona posluati ih.
Sama u je podii rekla je i istrgnula runik iz Bellinih ruku. Ignorirala je
djevojine proteste i grubo dovrila brisanje vlanih uvojaka.
Gospodin Dennison je bio veoma jasan, gospoice rekla je Bella, krei u pregai
ruke ogrubjele od rada.
Njega se ne tie to u ja napraviti sa svojom kosom... kao ni bilo koga drugoga.
Bacila je runik na pod i stresla glavom poput pokislog psa. Dakle, ako je pomno
poeljam i upotrijebim mnogo ukosnica, moda u je uspjeti pokoriti.
Bella je i dalje izgledala veoma nesretno dok joj je pruala novu koulju i oprezno
odmotavala arape. Juliana ih je navukla i potom zakoraila u donju podsuknju. Pogledala se
u zrcalu i zakljuila da njezini divlje razbarueni uvojci nalikuju Meduzinim zmijama. Moda
bi ih doista trebala ostaviti takvima nepoeljane i bez ukosnica. To bi trebalo biti
dovoljno da se ak i vojvoda od Redmaynea predomisli.
S gnuanjem je pogledala steznik od brokata to ga je drala Bella, ali se okrenula da bi
slukinja mogla vezati uzice. Taj je ograniavajui odjevni predmet povezivala s dugim

munim danima kad je ledi Forsett odredila da je treba stegnuti onoliko vrsto koliko moe
podnijeti. To je navodno trebalo poboljati njezino dranje i njezino ponaanje, ali samo je
izazvalo vei prkos.
Stajala je s rukama na utegnutom struku, gledajui u zrcalu kako Bella vee vrpce
irokog obrua od kitovih kostiju. Juliana nikad nije nosila nita osim veoma skromnih
obrua. Sad je napravila korak i gledala kako se oko njezinih bokova njie obru. Izgledalo je
veoma glomazno, a pomisao da e morati manevrirati na onim nemogue visokim petama,
inila joj se smijenom.
Zakoraila je u proivenu podsuknju, a Bella joj je preko glave spustila zelenu haljinu,
zakopavi je na leima. Juliana je preko ruku navukla volane lanih rukava i gurnula ih do
laktova gdje su se spojili s volanima uskih rukava haljine. Obula je cipele i s oklijevanjem
zakoraila.
Tada se opet pogledala u zrcalu. Oi su joj se rairile od uda. Ako se izuzme njezina
neuredna kosa, uope nije sliila sebi. Steznik joj je podigao grudi tako da su se zamamno
nadimale iznad dekoltea haljine, a irok lelujav obru isticao je njezin uzak struk. Haljina je
odavala dojam zamamne zrelosti koja ju je posve smutila, premda je bila svjesna laganog
uzbuenja ispod nemira.
No izgleda li kao bludnica? Nakrivila je glavu ustranu i razmislila o pitanju. Odgovor je
definitivno nijean. Izgleda kao ena koja prati modu. Po neemu neodreenom ta je haljina
bila drukija od imitacija to ih je imala ledi Forsett stilska elegancija ili nain na koji joj
stoji ne moe se imitirati.
O, gospoice, krasno izgledate rekla je Bella, trkarajui oko nje, namjetajui
volane, popravljajui otvor haljine iznad podsuknje. Kad biste mi sad dopustili da
dovedem u red vau kosu eznutljivo je dodala i uzela vrpcu od zelenog baruna koja je
savreno odgovarala haljini.
Ne, hvala, Bella. Sama u. Juliana je uzela etku za kosu s toaletnog stolia.
Provlaila ju je kroz uvojke dok nisu malo urednije padali na njezina ramena, a zatim ih je
skupila u punu na tjemenu i nemarno uvlaila ukosnice u plamenu masu. Na koncu se
osjeala kao je, a pramenovi su i dalje bjeali iz pune. Znala je da e se za manje od pet
minuta sve to samo od sebe sruiti i da e cijelu veer namjetati ukosnice u oajnikom i na
koncu uzaludnom pokuaju da je zadri na mjestu. No tvrdoglavo je odluila da e radije
initi to nego posluati upute Richarda Dennisona ili vojvode.
Hoete li nositi vrpcu oko vrata, gospoice? Bella je drala barunastu vrpcu.
Isticala bi dekolte vae haljine.
Juliana je pristala, a slukinja se doimala malo sretnijom dok je uvrivala vrpcu oko
Julianina vrata. Tamnozelena boja naglaavala je bjelinu njezine koe i vitkost vrata, a ujedno
je privlaila poglede na obline njezinih dojki.
Ovdje je vaa lepeza, gospoice. Bella joj je pruila lepezu od pilee koe.
Juliana ju je rairila i prouila profinjenu sliku svijetlozelenih listova. Netko se itekako
potrudio oko ovog kompleta.
Odvest u vas u blagovaonicu, gospoice. Bella je potrala do vrata i irom ih
otvorila. Ruak je u etiri, a ve je gotovo etiri i pet.

Juliana je sklopila lepezu i zakoraila. Odmah je shvatila da nee moi kao obino hodati
dugim koracima jer smetaju obru i cipele. Morala je hodati sitnim koracima, a obru se oko
nje graciozno njihao. Moe ovladati malenim koracima, zakljuila je, pod uvjetom da ne
izgubi ravnoteu i trapavo ne padne, a skuti joj se prebace preko glave. Premda to ne bi bilo
prvi put.
Spremna sam mrko je rekla. Vodi me, Bella.

5. poglavlje

ella je poskakivala ispred Juliane, silazei zavojitim stubitem do predvorja. Juliana


je hodala mnogo sporije, a jednom je rukom naoko nehajno klizila niz ogradu,
mada se prstima zapravo grevito drala.
Kad je stigla do dna stubita, gospodin Garston je dostojanstveno poao naprijed.
Zapanjila se kad se naklonio. Doista je lijepo vidjeti vas dolje, gospoice. Ako biste poli za
mnom.
Njezina se situacija tijekom nekoliko posljednjih sati definitivno promijenila. Juliana je
samo kimnula i slijedila ga do dvokrilnih vrata u stranjem dijelu predvorja. irom ih je
otvorio i zvonkim tonom najavio: Gospoica Juliana.
Ah, draga moja, dobro dola. Elizabeth Dennison bila je suta ljubaznost, kao da
nije ni bilo sukoba u Julianinoj sobi. O, da, ta je haljina doista predivna. Boja je savrena,
nije li, moje dame? Pola je prema njoj s ispruenim rukama. Dopusti da te predstavim
naoj malenoj obitelji.
Toplo ju je uzela za ruku i povela prema ovalnom stolu gdje je kraj svojih stolica stajalo
deset mladih ena. Prepoznala je Lilly i Emmu jer ih je prvoga dana vidjela u predvorju.
Imena i lica ostalih su se, zbog brzine usporavanja, stopila u jedno, ali je uspjela izdvojiti
Deboru i zapaziti njezinu kosu. Bella je tono primijetila da ne posjeduje bljetavu vitalnost
kao njezina. Ta joj je spoznaja iz nekog razloga priinjala zadovoljstvo. Juliana se poela pitati
to joj se dogaa. Rijetko je kad uope razmiljala o svojem izgledu, a sad prouava druge
djevojke kao da su joj one nekakve suparnice. Suparnice u emu?
Gospode! Poinje razmiljati kao kurva. To sigurno ima nekakve veze s atmosferom u
kui.
Uljudno se naklonila svakoj eni, a one su odgovorile na isti nain. Bila je svjesna
injenice da one procjenjuju nju jednako kao i ona njih.
Sjednite, drage moje. Elizabeth zamahne rukom oko stola. Sad kad smo se svi
okupili, nema potrebe da pazimo na formu. Juliana, sjedni kraj gospodina Dennisona.
Poasno mjesto? Juliana sjedne na stolicu s Richardove desne strane. Izvukao ju je za nju
i naklonio se kao da je doista poasna goa.
Oko stola se kretao lakaj i punio vinske ae. Hoe li kuati jarebicu, Juliana?
upita Lilly, vjeto izrezavi komad ptijih prsa na pladnju ispred sebe.
Juliana je opazila da je veina djevojaka zauzeta jednim od pladnjeva za posluivanje.
Rezale su filete arana u umaku od maslaca s perinom, razrezivale patke, golubove i jarebice.
Jesi li vjeta u razrezivanju, Juliana? upita Richard. Mi to smatramo
neophodnom kuanskom vjetinom za dobro obrazovanu mladu enu.
Za kurvu, poeljela je pitati Juliana, ali se uspjela suzdrati. Nije dolino vrijeati ene za

stolom samo zato to je u sukobu s njihovim poslodavcima. ena mojeg skrbnika takoer
je to smatrala potrebnim neutralno je rekla. injenica da ne zna otmjeno razrezati pticu,
ba kao to ne moe napraviti ravan av, nije osobito bitna. Dobro poznaje naela jednog i
drugog, ali su joj prsti previe nespretni da bi to vjeto inila.
Popila je gutljaj vina i sluala razgovor. ene u raskonim haljinama brbljale su poput
ptica arenog perja. inilo se da su sve sjajno raspoloene, priale su ale, raspravljale o
svojim muterijama i izgledu drugih ena koje su napustile kuu i skrasile se s nekim
pripadnikom plemstva.
Juliana nita nije govorila i nitko ju nije pokuao uvui u razgovor, ali je bila svjesna
iskosa dobaenih pogleda dok su razgovarale, kao da procjenjuju njezine reakcije. Pitala se je
li ovo pokazivanje dobrog raspoloenja predstava za nju... jesu li dobile upute da je pokuaju
uvjeriti kako pod krovom Dennisona vode ugodan, zabavan ivot i mogu se radovati blistavoj
budunosti. Ako je tako, uope nisu pokolebale njezine predrasude, ni na koji nain nisu
umanjile njezine sumnje i strah.
Richard Dennison je takoer malo govorio, preputajui svojoj eni usmjeravanje
razgovora. No Juliana je osjeala da on sve vidi, a opazila je da neke od djevojaka oklijevaju u
svojem govorenju ako osjete da gleda prema njima. Gospodar kurvi oito ima moan utjecaj.
Meutim, obroku nije mogla nai zamjerke. Prvo jelo zamijenilo je drugo koje se
sastojalo od zvidovkinih jaja, prepelica, slasnih pita, rajnske kreme, koare slastica i kreme u
ai. Juliana je privremeno potisnula svoj strah i s tekom jela, sjeajui se kako je sjedila u
svojoj sobi i pokuavala identificirati razliite arome iz kuhinje od kojih su joj rasle zazubice.
Kuhana govedina i puding, pita od mesa i bubrega, riba na leo, sve je to u redu za punjenje
trbuha, ali slabo golica nepce.
Na koncu je gospoa Dennison ustala. Hajde, moje dame, povucimo se. Uskoro e
poeti stizati nai prijatelji. Lilly, draga, trebala bi popraviti rumenilo. Mary, na tvojem
rukavu je malena mrlja od umaka. Idi do svoje sobarice neka to oisti. Dentlmena nita tako
ne odbija kao neuredan izgled.
Juliana je automatski podigla ruke do kose koja je bjeala iz ukosnica, kako je i
oekivala.
Zar ti Bella nije rekla kako elimo da pusti kosu da ti slobodno pada? pitao je
Richard koji je ostao sjediti za stolom dok su ene oko njega ustajale. Ulio je porto u svoju
au i pogledao Julianu.
Da, ali meni se vie svia ovako mirno je odgovorila. U prostoriji se zaulo gotovo
nezamjetljivo zaustavljanje daha.
U takvim stvarima mora nauiti prednost davati onome to se vie svia
dentlmenima, draga moja blago e Elizabeth. Posebno smo zatraili da je veeras
ostavi slobodnu.
Uvijek je vanije ono to se meni svia, a ne nekome drugome odgovori Juliana.
Grlo joj se stegnulo, a srce joj je lupalo u uima. Nee im se pokoriti bez borbe.
Zapanjila se kad se Elizabeth samo nasmijeila. Rekla bih da e se to uskoro
promijeniti. Doi.
Juliana ih je slijedila iz blagovaonice u dugi salon u koji je zavirila onog prvog jutra.

Osvjetljavale su ga visoke votanice, premda je kroz prozore jo uvijek dopirala suneva


svjetlost predveerja. Na svakoj je povrini stajalo cvijee, a u zraku se osjeao miris lavande i
pelinjeg voska. Na dugom bifeu nalazile su se boce i ae, bilo je aja i kave na niskom
stoliu ispred sofe kamo je gospoa Dennison odmah sjela. Oko nje su se sloile djevojke,
uzele alice aja i sjele. U prostoriji je vladao ugoaj iekivanja.
Juliana je odbila aj i prila prozoru s kojeg se pruao pogled na ulicu. Iza nje su zrak
ispunjavali tihi glasovi i poneki smijeh. ula je kako su se vratile Lilly i Mary, a gospoa
Dennison pohvalila je njihov trud. Netko je poeo svirati embalo.
Ulicom su hodala dva dentlmena, kreui se prema kui. Dok su razgovarali, mahali su
tapovima, a ispod skuta njihovih barunastih kaputa vidjeli su se maevi. Kad su stigli do
kue, popeli su se stubama. Na ulaznim se vratima zaula alka. Prostorijom je prostrujao
napeti apat. Djevojka na embalu nastavila je svirati, ostale su se mekoljile na stolicama,
namjetale svoje skute, rastvarale lepeze, pogledavale prema vratima dok su ekale da vide
tko e biti njihovi prvi gosti.
Lord Bridgeworth i sir Ambrose Belton najavi gospodin Garston.
Gospoa Dennison ustane i napravi kniks. Druge su ene slijedile njezin primjer, osim
Juliane koja se povukla do zastora od vezenog damasta. Deborah i blijeda plavokosa djevojka
po imenu Rosamund odleprale su prema dvojici dentlmena. Juliana se sjetila da je Bella
rekla da je lord Bridgeworth Deborahin dentlmen. Zacijelo sir Ambrose i Rosamund ine
slian par.
Ponovno se oglasila alka na ulaznim vratima i najavljena je skupina od est dentlmena.
Juliana se povukla jo dublje u sjenke, promatrajui prizor dok je nervozno gurala uvojke
natrag ispod ukosnica. Opazio ju je jedan od novih gostiju i sagnuo se kako bi neto rekao
gospoi Dennison. Juliana je jasno ula Njegova Milost od Redmaynea u Elizabethinu
odgovoru. Tada se Elizabeth nasmijeeno okrenula i pozvala je kretnjom ruke.
Juliana, vikont Amberstock te eli upoznati.
inilo se da nije imala izbora. Juliana se nevoljko maknula iz sjenki i pola preko sobe,
hodajui sitnim koracima na visokim petama, osjeajui se jednako nesigurno kao i dijete
koja tek ui hodati.
Redmayne je pravi sretnik glasno e vikont kad je uzeo njezinu ruku i primaknuo
je svojim usnama, kieno se naklonivi. Juliana je bez rijei napravila kniks i poniknula
pogledom. Zaboga, gospo, zar je ova cura previe srameljiva da bi govorila? vikont
uzvikne domaici.
Daleko od toga mirno odgovori Elizabeth. Juliana ima veoma otar jezik kad joj
to odgovara.
Ali taj jezik pripada Redmayneu, toli? Vikont se veselo nasmijao toj smionoj
dosjetki. Ah, dobro, mi ostali moramo venuti od tuge. Pustio je Julianinu ruku. edno
je napravila kniks i vratila se do svojeg mjesta kraj prozora.
Naljutit e gospou Dennison ako se bude tako izdvajala. Tiho je rekla Emma
kad je, u oblaku ruiastog muslina leerno stigla do Juliane.
To mi je posve svejedno.
Nee ti biti svejedno ako se doista naljute na tebe namrteno e Emma. Veoma

dobro skrbe o nama, ali oekuju suradnju. Ne moe se rei da je to nerazumno.


Juliana je susrela Emrnin namrten pogled i u njezinim tamnosmeim oima vidjela
znatielju i elju da pomogne. Ali ja sam ovdje protiv svoje volje objasnila je. Ne
vidim zato bih trebala suraivati. Samo elim da mi dopuste da odem.
Ali, draga moja, ne zna to govori! pobunila se Emma. Ondje vani ima
vlasnica javnih kua i svodnika koji e ti uzeti svaki novi koji ga zaradi u zamjenu za pravo
da se bavi svojim zanatom u nekoj straari na Piazzi. Naplauju pet ilinga za rabljenu
haljinu i al, a istisnut e posljednju kap krvi iz tvojih ila za vino i estice to ih mora imati
za muterije. Ako odbije ili ako ne moe platiti, bacit e te u zatvor Fleet ili Marshalsea, a
odande te nikad nee pustiti.
Juliana je zurila u nju, istodobno uasnuta i fascinirana. Ali ja uope nemam namjeru
postati kurva na koncu je rekla. Ni ovdje, ni bilo gdje drugdje.
Emma se jo vie namrtila. Ali to drugo postoji za bilo koju od nas? Kretnjom je
obuhvatila prostoriju. ivimo okruene luksuzom. Nai klijenti su plemii, senzibilni,
paljivi... uglavnom dodala je. Odigra li svoje karte kako treba, moe nai zatitnika
koji e se dobro odnositi prema tebi i osigurati tvoju budunost.
Ali ja nisam ovdje zato to to elim opet pokua Juliana.
Emma slegne ramenima. Zar je bilo koja od nas, draga? No zahvalne smo na onome
to imamo. Tako bi i ti trebala biti, inae e svaku no leati ispod grmlja u St. Jamess
Parku. Vjeruj mi, znam... O, evo lorda Farquara. Uz tihi cvrkut ushienja koji je moda
bio iskren, a moda i nije Emma je pourila preko sobe do postarijeg ovjeka u burmutom
posutom tamnocrvenom kaputu.
Garston je pet minuta kasnije najavio vojvodu od Redmaynea. Juliani se eludac stisnuo.
Okrenula je lea sobi i zagledala se u suton u Russell Streetu.
Tarquin je neko vrijeme stajao na vratima i polako uzeo prstohvat burmuta. Pogledom je
harao prostorijom i zaustavio ga na leima figure u zelenom kraj prozora. Kosa joj je blistala
pod zrakama zalazeeg sunca. Nije joj vidio lice, ali bijela su ramena djelovala ukoeno. Dok
je gledao, ispod ukosnica se izvukao uvojak kose i spustio se niz njezin vitki vrat. Ostala je
nepomina.
Krenuo je preko sobe do svoje domaice. Elizabeth, armantna kao i uvijek.
Naklonio se nad njezinom rukom. A dame... vrt uitaka. Podigao je svoj monokl i
pogledom preao po okupljenim damama, a svaka je redom napravila kniks.
Elizabeth je naglaeno pogledala preko ramena u Julianu prije nego je upitno uzdigla
obrvu. Njegova Milost odmahne glavom i sjedne kraj nje na sofu. Ostavite je zasad.
Jednako je tvrdoglava kao i ranije, Vaa Milosti tihim e glasom Elizabeth,
pruajui mu alicu aja.
No vidim da ste je nagovorili da se odjene i sie ovamo.
Prilino teko.
Hmm. Vojvoda popije gutljaj aja. Morali ste je prisiliti?
Zapravo, ukazati joj na realnost njezine situacije.
Vojvoda kimne. Pa, drago mi je to nije toliko glupa da bi ignorirala tu realnost.
O, uope ne vjerujem da je gospoica Juliana glupa ree gospoa Dennison.

Ima jezik otar poput britve.


Vojvoda se nasmijei i spusti alicu na stoli. Ako biste me ispriali, gospo, idem je
pozdraviti. Ustane i poe prema prozoru.
Juliana je osjetila da joj se pribliava. Lea su joj se najeila. Gusti pramen kose izvukao
se iz pune i nezaustavljivo pao na njezin vrat. Automatski je podigla ruke do glave.
Dopusti meni. Njegov je glas iza njezina ramena bio je dubok i mraan, a ona se
vidljivo trgnula premda ga je oekivala. Jesam li te prestraio? blago je pitao.
udno... mogao bih se zakleti da si znala da sam ovdje. Odmaknuo je njezine ruke i svoje
joj zavukao u kosu.
Potrajalo je trenutak dok Juliana nije shvatila da uklanja ukosnice. Ne! uzviknula je
i uhvatila njegove ruke. Neu je pustiti da slobodno pada.
ini se da tvoja kosa ima drukije ideje primijetio je i jednom joj rukom uhvatio
oba zapea. Doista se ini da ima vlastiti um, draga moja Juliana. Slobodnom je rukom
nastavio ono to je zapoeo i plamena je masa pala po njezinim ramenima. Eto, dakle, to
mi se ini daleko poeljnijim.
Uope me ne zanima to se vama ini poeljnim, Vaa Milosti. Povukla je svoja
zarobljena zapea i on ih je odmah oslobodio.
O, nadam se da u to promijeniti odgovorio je, spustio joj ruke na ramena i
okrenuo je prema sebi. Izgleda kao da si spremna zariti mi bode u srce!
eljela bih ga vrtjeti kao vadiep u vaoj utrobi rekla je divljim aptom. Izrezala
bih svoje inicijale na vaem trbuhu i eljela bih gledati kako vas vjeaju, utapaju i etvore! I
smijala bih se vaim patnjama. Protrljala je ruke drei se kao da je uspjeno dovrila neki
zadatak kad je to izgovorila, a oi su joj pobjedniki svjetlucale kao da ga se doista rijeila na
taj krajnje zadovoljavajui nain.
Tarquin se nasmijao. Kako si ti vatreno dijete, mignonne.
Nisam dijete! prosiktala je, istrgnuvi se iz njegova stiska. Ako mislite da sam
neiskusna glupaa koju moete kao slamku savijati prema vlastitim eljama, kaem vam,
gospodine, posve ste u krivu!
Bojim se da privlaimo pozornost na sebe rekao je. Doi, poimo na neko
privatno mjesto gdje e se moi do mile volje izvikati na mene.
Juliana se osvrnula naokolo, svjesna udne tiine koja je zavladala u prostoriji. Pogledi
su se hitro okrenuli i ponovno se zauo amor razgovora.
Doi ponovio je i ponudio joj ruku.
Nikamo ne idem s vama.
Doi ponovio je, a ispod nasmijeene dobrohotnosti u duboko usaenim sivim
oima nazirao se elik. Budui da je ona i dalje oklijevala, uzeo je njezinu ruku i provukao je
ispod svoje, tiho je savjetujui: Nita ne moe izgubiti ako se ponaa pristojno, draga
moja, a sve moe dobiti.
Juliana nije vidjela izlaza. Svuda oko sebe vidjela je mukarce ija su lica odraavala
lascivnu pohlepu onih koji ude za mesom. Mogla bi vritati i napraviti scenu, ali ne bi naila
na suosjeanje ili podrku ni kupaca ni prodavaa u ovom bordelu koji glumi blago
osvijetljeni, otmjeni salon. Ovdje nitko ne bi imao razumijevanja za jogunastu bludnicu.

Moe li se osloboditi i pobjei? No ak i kad bi uspjela proi kraj Garstona i krupnih


lakaja u predvorju, kamo bi mogla poi? Ovako odjevena ne bi mogla nestati u uskim,
zavojitim ulicama oko Covent Gardena.
Njezina jedina ansa je obratiti se profinjenijoj naravi vojvode od Redmaynea pod
uvjetom da je ima. Ne bi joj pomoglo izazivanje njegova bijesa.
Bez rijei mu je dopustila da je izvede iz salona. Slijedili su ih prikriveno znatieljni
pogledi. Kad su oni izili kroz dvokrilna vrata, Richard Dennison prolazio je predvorjem
prema salonu.
Vaa Milosti. Duboko se naklonio. Pogledom je preletio preko Juliane i kimnuo
kad je vidio njezinu sputenu kosu. Nasmijeio joj se. Pokazat e Njegovoj Milosti svu
gostoljubivost ove kue, Juliana.
Kad bih bila lanica ovog kuanstva, gospodine, osjeala bih se obveznom to uiniti
odbrusila je Juliana.
Richardova su se usta stisnula od razdraenosti. Tarquin se tiho nasmijao, pomislivi da
je rijetko kad upoznao stvorenje s toliko duha. elim vam dobru veer, Dennisone.
Poveo je Julianu uza stube do malenog salona gdje ga je prvi put vidjela.
Pustio joj je ruku kad su uli, zatvorio vrata i povukao vrpcu zvona. Koliko se sjeam,
ti pije samo ampanjac.
Juliana odmahne glavom. Vie nema smisla pretvarati se. Ba i ne.
Ah. Kimnuo je. Rekao bih da si mi pokuavala oitati bukvicu.
Je li to mogue?
To ga je opet nasmijalo. Ne, draga moja, ne vjerujem. to e ti donijeti lakaj?
Nita, hvala.
Kako eli. Zamolio je lakaja da donese klaret, a zatim je stao iza naslonjaa i
poloio dugu bijelu ruku na naslon, promatrajui Julianu. Stajala je kraj kamina i zurila u
prazno ognjite.
Tarquinu se neto u njoj inilo dirljivim. Ranjivost koja ide ruku pod ruku s vatrenom
odlunou da ostane svoja ak i kad nema nikakvih izgleda. Uope nije lijepa, pomislio je.
Ima neobuzdanu, neprivlanu crtu koja joj ne doputa da bude klasino lijepa. No tada se
sjetio njezinog nagog tijela, i njegovo se pri tom sjeanju razbudilo. Ne, nije lijepa, ali ovjek
ne bi bio pravi mukarac kad je ne bi smatrao poeljnom. Zahvaljujui tome, bila bi sigurna
od Luciena. Njezino je tijelo previe obdareno oblinama da bi se njemu svialo.
Odjednom se bacila u naslonja i tako silovito odbacila cipele da je jedna zavrila na
stoliu uza zid. Svijenjak se zatresao i vosak je pao na poliranu povrinu.
Proklete bile te grozne stvari! Juliana je zastenjala i sagnula se kako bi masirala
svoja stopala. Kako itko moe nositi te instrumente torture?
Veina ena to uspijeva bez problema primijetio je, a ta ga je nagla promjena
ponaanja silno zabavljala. Kosa joj je skrivala izraz lica kad se sagnula nad stopala, ali je
mogao zamisliti kako je s gnuanjem iskrivila usne, kao i razdraeni bljesak u njezinim
oima. udno, pomislio je, da samo nakon dva susreta moe tako tono zamisliti njezine
reakcije.
Podigla je glavu i trzajem odmaknula kosu s lica, a on je vidio da je sve tono pogodio.

Nije me briga to druge ene uspijevaju! Meni su nepodnoljive. Ispruila je jednu nogu
i istegnula stopalo.
Samo treba vjebati ree Tarquin i uzme odbaenu cipelu sa stolia. Podigne i
drugu koja je zavrila u kanti za ugljen. Otpuhnuo je ugljenu prainu s blijede svile,
mrmljajui: Kakav odnos prema cipelama vrijednim pedeset gvineja.
Znai, ipak ih je on platio. Juliana se zavalila u naslonjau i nehajno rekla: Sigurna
sam da nee propasti, Vaa Milosti. Zacijelo ima mnogo bludnica koje e eljno prihvatiti
takve darove.
Moda je tako sloio se. Kad bi bilo lako nai ene s tako velikim stopalima.
Povratak lakaja koji je donio klaret pruio je Juliani priliku da se ugrize za jezik prije
nego je neto neuljudno odbrusila. Kad je ovjek otiao, bila je spremna obratiti se
vojvodinim profinjenijim osjeajima.
Milorde vojvodo poela je nakon to je ustala, a stajala je veoma uspravno i mirno.
Moram vas zamoliti da prestanete s tim proganjanjem. Ne mogu uiniti ono to traite. To
je apsurdno... barbarski je to tako neto uope traite od osobe za koju znate da nema
nikakve zatite i nikakvih prijatelja. Sigurno ima ena koje bi bile voljne... ak eljne...
sklopiti takvu nagodbu. Ali ja nisam jedna od njih. Molim vas, preklinjem vas, pustite me da
odem odavde bez da me itko zlostavlja.
Gotovo svaka ena koje se Tarquin mogao sjetiti, kad bi se nala u Julianinoj situaciji,
objeruke bi prihvatila njegovu ponudu bogatstvo, drutveni poloaj, sigurnost. Ova je
djevojka ili budala ili veoma neobina. Meutim, nije to glasno rekao, ve je primijetio:
Nekako imam dojam da je moljakanje strano tvojoj naravi, mignonne. Popio je gutljaj
klareta. Tom kratkom govoru nedostajao je uvjerljiv ton.
O, proklet bio, Judo pokvareni! vikne Juliana. Podli kurvin sine! Smrdljivi
izrode. Ako misli da me moe pokoriti svojoj volji, kaem ti, nikad u svojem bijednom
ivotu nisi vie pogrijeio!
Skoila je prema njemu, spotaknula se o rub haljine, uhvatila se za stolicu kako bi
uspostavila ravnoteu i okomila se na njega. Prste je savila kao pande, iskesila zube, iz oiju
joj je sukljala mrnja.
Tarquin je urno koraknuo unatrag. Naglo je izgubio elju za smijehom. Gospoica
Juliana ne trpi podrugljivost. Neka bude. Podigao je ruke u pomirljivoj gesti.
Ispriavam se to sam bio tako drzak. Sjedni pa emo krenuti iznova.
Juliana je stala. Rumenilo je oblilo njezine inae blijede obraze, a prsa su joj se uzdizala i
sputala u silovitom ritmu dok je nastojala uspostaviti kontrolu nad sobom. Ti si sin kuke
iz kala rekla je tihim, ali divljim glasom.
Tarquin uzdigne obrve. to je previe, previe je. Nita nije rekao dok se nije povuklo
njezino rumenilo i usporilo nepravilno disanje. Tada je mirno pitao: Jesi li zavrila s
vrijeanjem?
Ne postoje uvrede, milorde vojvodo, koje se mogu usporediti sa zlostavljanjem to ga
vi imate na umu za mene gorko je rekla.
Nemam namjeru zlostavljati te. Sjedni prije nego se soba raspadne pred tvojim
uraganom i popij au klareta.

Namjerno je govorio tonom koji je izraavao dosadu, a to ju je smirilo. Juliana je sjela i


prihvatila au vina koju joj je donio. Ispad ju je iscrpio, ostavivi je na rubu beznaa.
Zato ne elite nai neku drugu? umorno je pitala.
Tarquin joj je sjeo suelice. Zato, draga moja, jer si ti savren izbor. Poeo je
nabrajati na prste. Ima potreban odgoj da bi se mogla pojavljivati kao Lucienova ena bez
da itko uzdigne obrvu. Takoer ima odgoj i odreene vrline za koje vjerujem da e te uiniti
dobrom majkom mojem djetetu. I konano, treba ti ono to ja nudim u zamjenu. Zatita,
dobar drutveni poloaj, financijska sigurnost. I povrh svega, Juliana, neovisnost.
Neovisnost? S nevjericom je uzdigla obrvu. Kako se to podudara s injenicom
da bih bila rasplodna kobila?
Tarquin je ustao i poao napuniti svoju au. Ova djevojka nije glupa, ali se poeo pitati
isplati li se na nju troiti vrijeme i trud, bez obzira koliko je neobina. Ima i drugih ena, to
je tono naglasila. ena koje bi objeruke prihvatile njegovu ponudu. Okrenuo se i prouavao
je u tiini, zamiljeno pijuckajui klaret.
Ponovno je sjedila, zatvorenih oiju, a njezina je kosa bila iva vatra oko blijedog lica.
Pogled mu je privukla duboka udubina izmeu njezinih dojki. U njoj ima neeg intrigantnog,
a ne samo neobinog. Njezin prkosni otpor je tako nov izazov da mu se ini neodoljivim.
elio je znati to ju je uinilo tako neoekivanom, tako drukijom od ostalih. Na kakvom je
tlu rasla? Moda je budala, ali instinkt mu govori da je gospoica Juliana svakako vrijedna
vremena i truda.
Spustio je au i priao joj. Sagnuo se, uzeo je za ruke i povukao na noge. Dopusti da
ti neto pokaem.
Juliana je otvorila usta kako bi se pobunila, ali se zaprepastila kad ih je zatvorio svojima.
Zavukao joj je ruke u kosu i drao joj glavu, a njegove su usne na njezinima bile vrste i
podatne. Jezikom je preao po njezinim ustima, dodirujui kutove u toplom, zaigranom
milovanju koje ju je na trenutak ostavilo bez daha. Obavila ju je crvena tmina, a sva je osjetila
fokusirala na svoja usta, na okus i dodir njegovih. Usne su joj se rastvorile pod njenim
pritiskom i njegov je jezik kliznuo unutra, krivudajui, istraujui njezina usta, ispunjavajui
ih slatkoom, a njezinim su tijelom strujali vreli valovi zbunjujue enje.
Polako se povukao i nasmijeio njezinom iznenaenom licu, s prstima jo uvijek u
njezinoj kosi. To sam ti elio pokazati.
Ti... ti si me zlostavljao!
Tarquin je zabacio glavu i nasmijao se. Nije tako, mignonne. Dao sam ti obeanje.
Premjestio je jednu ruku na njezin obraz i palcem joj milovao rumena usta.
Juliana je zurila u njega, a on je u njezinim oima vidio zbunjenost, malodunost i
uzbuenje.
Obeao sam ti da e ti ono to e se meu nama dogaati donijeti samo uitke. Nita
ti se nee dogoditi, Juliana, na to nee svim srcem pristati.
Onda me pusti da odem preklinjala je, s tihim oajem shvativi da e je Tarquin,
vojvoda od Redmaynea, pobijediti bude li primorana ostati. Prepustila se njegovom poljupcu.
Nije mu se opirala. Dragi Boe, bez trenutka oklijevanja otvorila je usta pred njegovim
jezikom.

Ne, mora ostati u ovoj kui insistiram na tome.


Juliana je polako prela sobu i podigla svoje odbaene cipele. Sjela je i obula ih. Znala je
da e on to shvatiti kao simbolinu gestu pristanka, ali trenutno je bila previe maloduna da
bi se dalje borila.
Polako je ustala i pola prema vratima. Molim za doputenje da vam zaelim laku
no, milorde vojvodo. Formalno je napravila kniks, a glas joj je bio tih i bezizraajan.
Ima doputenje odgovorio je i nasmijeio se. Sutra emo poeti iznova.

6. poglavlje

eli da se oenim! Lucien je zabacio glavu i posprdno se nasmijao, ali se smijeh


pretvorio u silovit napadaj kalja.
Tarquin je spokojno ekao dok se njegov brati borio da doe do daha. kripalo mu je
u prsima i po njegovom blijedom, nezdravom licu izbio je znoj.
Tako mi svega, Tarquine, doista mislim da si konano izgubio razum! konano je
uspio izustiti Lucien, zavalivi se u naslonjau. Oito je bio iscrpljen, ali se i dalje cerio, a u
njegovim tamnim, grozniavim oima vidio se sjaj pakosnog zanimanja.
Ne bih rekao mirno e vojvoda. Ulio je konjak u au i pruio je bratiu.
Lucien ju je iskapio jednim gutljajem i uzdahnuo. Sad je bolje. Ublaava napetost.
Potapao se po prsima i pruio au Tarquinu. Jo jedan, stari moj, molim lijepo.
Tarquin pogleda uru na polici iznad kamina. Deset ujutro. Potom slegne ramenima i
ponovno napuni vikontovu au. Moe li me sad sasluati?
O, svakako... svakako uvjeravao ga je Lucien, i dalje se cerei. Zato bih inae
tako spremno posluao tvoj poziv? Zabavi me, stari moj. Silno mi treba neto veselo.
Tarquin je sjeo i neko vrijeme bez rijei promatrao svojeg bratia. Lice mu je bilo
bezizraajno, nije pokazivalo duboko gnuanje prema tom ruglu od mladog ovjeka koji je
svojevoljno odbacio sve prednosti to ih je dobio roenjem, odgojem i bogatstvom, izabravi
put samounitenja i izopaenosti na kojem se nikakvo raskalaeno ponaanje ne smatra
previe ogavnim.
Tarquin se katkad pitao zato je Lucien postao takav. Katkad se pitao snosi li on, kao
njegov skrbnik, dio odgovornosti za to. Nastojao je biti stariji brat Lucienu, pruiti mu
razumijevanje i staloen utjecaj u ivotu, ali Lucien mu je uvijek nekako izmicao. Oduvijek je
bio odbojan, porazio je ak i Quentinovu odlunost da u njemu vidi neto dobro.
Tvoja strast za djeacima na neki je nain postala obiteljski teret primijetio je dok
je iz depa vadio Sevres burmuticu. ini se da je onaj prilino gadan incident s malim
Daltonom postao opepoznat.
Lucien vie nije izgledao kao da se zabavlja. Lice mu je postalo mrzovoljno i oprezno.
Sve je sasvim dobro zatakano.
Tarquin odmahne glavom. Oito nije. Uzeo je prstohvat burmuta i spremio
kutijicu u dep prije nego je nastavio. Ukoliko eli nastaviti s takvim nainom ivota u
Londonu, mora se zatititi od daljnjeg aptanja. Podizanje optunice protiv tebe znailo bi
izgnanstvo... osim, naravno, ako nisi spreman visjeti zbog svojih sklonosti.
Lucien ga je bijesno pogledao. Od muhe pravi slona, bratiu.
Doista? Vojvoda uzdigne obrvu. Proitaj ovo. Izvadio je dio novina iz depa
na prsluku i dobacio ih bratiu. Ta pria na naslovnici osigurala je zabavno ogovaranje u

svim gradskim kavanama. Mislim da je slinost nevjerojatna. Ovaj umjetnik ima dobro oko za
karikature.
Lucien je proitao priu, sve vie se mrtei. Umjetnikova karikatura prikazivala ga je
lascivno i sugestivno, ba kao i besraman opis incidenta u kapelici katedrale St. Pauls u
kojem su sudjelovali jedan plemi i jedan ministrant.
Tko je to napisao? Bacio je novine na pod. Pobrinut u se da dospije na stup
srama.
Svakako. Ako eli da svi saznaju tko si primijetio je vojvoda i podigao novine.
Zadivljeno je odmahnuo glavom. Slinost je doista nevjerojatna. Taj umjetnik je genij.
Lucien je zubima navalio na nokat palca. Neka je proklet! Probost u ga, samo ako
otkrijem tko je on.
Ne u lea, nadam se blagim e glasom Tarquin, ali oi su mu prezirno sijevale.
Lucien je naglo porumenio. To se nikad nije dogodilo.
Naravno da nije svilenkastim e glasom Tarquin. Nikad se ne smije rei da bi
jedan Edgecombe zario ma u ovjekova lea.
Luden skoi na noge. Optui li me za to ponovno, Redmayne, sastat emo se u
dvoboju na Barnes Commonu.
Ne, ne bih rekao odgovori Tarquin, a usne su mu se prezirno iskrivile. Nemam
namjeru poiniti umorstvo.
Misli da bi mogao...
Da! prekine ga vojvoda, a glas mu je postao otar i prodoran. Da, ubio bih te,
Lucien, maem ili pitoljem, a ti to zna. Sad se prestani svaati sa mnom i sjedni.
Lucien se opet bacio u naslonja i na sag ispljunuo komadi nokta.
Odavno sam izgubio elju da te pokuam navesti da izabere drukiji nain ivota
ree Tarquin. Ti si odvratan pokvarenjak i pederast, ali neu dopustiti da javno obeasti
obiteljsko ime. to e se dogoditi ako roditelj nekog drugog ministranta odlui podii
optunicu protiv tebe. Oeni se i budi diskretan. Glasine i skandali odmah e utihnuti.
Prstom je lupkao po novinama.
Lucien stisne oi. Nee me zavarati, Redmayne. Bilo bi ti posve svejedno kad bi me
objesili, samo bi ti smetala mrlja na obiteljskoj asti. Nasmijeio se, doimajui se veoma
samozadovoljnim kao da je upravo uspjeno dovrio sloenu intelektualnu vjebu.
Pa? Tarquin uzdigne obrvu.
Pa... zato bih uinio ono to ti eli, bratiu?
Jer u se pobrinuti da ti se to isplati.
Sad se u Lucienovim svijetlosmeim oima pojavio prepreden sjaj. O, stvarno? Molim
te, nastavi, stari moj.
Skinut u ti vjerovnike s vrata ree vojvoda. I osigurat u ti sredstva. U zamjenu
za to oenit e enu po mojem izboru i oboje ete boraviti pod ovim krovom. To ti ne bi
smjelo smetati jer je kua Edgecombe trenutno posve zaputena, a nee morati odravati ni
kuanstvo.
enu po tvojem izboru! Lucien je zurio u njega. Zato je sam ne mogu izabrati?
Jer te nee prihvatiti niti jedna koja je barem donekle prikladna.

Lucien se opet namrtio. Koga tono ima na umu? Zacijelo neku staru rugobu.
Usidjelicu koja bi bilo to prihvatila.
Laska sebi suho e vojvoda. Niti jedna ena, bez obzira koliko oajna, ne bi
svojevoljno pristala na brak s tobom, Edgecombe. ena koju imam na umu posluat e ono
to joj kaem. Tako je jednostavno. Ti se njome ne treba zamarati. Imat ete zasebne odaje i
ostavit e je na miru. Jasno, u javnosti e se vidjeti da ima mladu suprugu dobrog podrijetla.
To bi ti trebalo osigurati zadovoljavajuu sliku u javnosti.
Lucien je zurio u njega. Posluat e ono to ti kae! ovjee, Tarquine, kakav si ti
pakleni vrag? ime dri u aci tu enu kad e je natjerati da te poslua u neem takvom?
To se tebe ne tie.
Lucien ustane i poe ponovno napuniti svoju au. Ulio je sadraj u grlo i opet napunio
au. Svi moji trokovi... svi moji dugovi... ? upita.
Svi.
I nee mi cijelo vrijeme drati prodike?
Tvoje me stvari uope ne zanimaju.
No, no. Popio je gutljaj konjaka. Nikad ne bih oekivao da u doivjeti dan kad
e vojvoda od Redmaynea mene moliti za uslugu.
Tarquinov se izraz lica nije promijenio.
Imam veoma skupe navike zamiljeno e Lucien. Prepredeno je pogledao vojvodu,
ali on ni sad nije pokazao nikakvu reakciju. Poznato je da sam znao izgubiti deset tisua
gvineja tijekom jedne veeri kartanja. Opet bez reakcije. Jasno, ti si bogat kao Krez, svi
to znamo. Rekao bih da me moe uzdravati. Ne bih te elio dovesti do bankrota, bratiu.
Nacerio se.
Nee.
A ta ena... ? Kad u je vidjeti?
Pred oltarom.
O, sad si pretjerao, Tarquine! Oekuje da u posluno poi do oltara kao ovca na
klanje bez da uope vidim tu enu?
Da.
to ona kae o tome? Zar ne eli vidjeti svojeg mladoenju?
Nije vano to ona eli.
Lucien je proetao po sobi. Mrzio je kad mu je brati tako kratko i otresito odgovarao.
Osjeao se kao kolarac. No s druge strane... pomisao da e Tarquin, unato svojem preziru i
mrnji, financirati Lucienon nain ivota, izmamila je smijeak na vikontove usne. Tarquin e
se ljutiti zbog svakog bankovnog naloga to e ga potpisati, ali nee pogaziti svoju rije. A nije
postavio nikakva ogranienja na Lucienove trokove.
Osim toga, ivjeti ovdje usred dobro voenog luksuza. Njegova kua nema gotovo
nikakav red. Rijetko je kad uspijevao zadrati poslugu dulje od mjesec dana. Uvijek bi se
dogodilo neto zbog ega bi jurnuli prema vratima, ne pitajui ak ni preporuke. Ali ovdje bi
mogao uivati koliko mu srce eli, ivjeti divlje i razulareno, a sve to na troak svojeg bratia.
Predivna misao. U zamjenu za to samo mora proi obred vjenanja s nekom
nepoznatom enom. S njom nikad nee morati imati nikakvog posla. Nema to izgubiti, a sve

moe dobiti.
Neka bude, stari moj, vjerujem da ti mogu udovoljiti.
Oduevio si me, Edgecombe. Tarquin ustane. Ako bi me ispriao, sad imam
drugi dogovor.
Samo poi, stari moj, samo poi. Ja u popiti jo malo ovog izvrsnog konjaka.
Protrljao je ruke. Ima tako velianstven podrum. Jedva ekam da sve to kuam.... O,
Quentine, dragi moj... Okrenuo se kad su se vrata otvorila i dubokim naklonom pozdravio
svojeg drugog bratia. Pogodi to se dogaa. Trebao bih se oeniti... smiriti se i postati
ugledan. to misli o tome, eh?
Quentin je polubratu dobacio pogled koji je vie izraavao tugu nego ljutnju. Znai,
ustraje u tome, Tarquine.
Da.
Moja ena i ja ivjet emo pod Tarquinovim krovom nastavi Lucien. Prikladnije
za mladu damu... udobnije. Znai da e nas esto viati, dragi moj Quentine.
Quentin uzdahne. Kako krasno.
Nije nimalo kranski to si tako sumnjiav ukori ga Lucien i isprazni bocu u svoju
au. ini se da je prazna. Povukao je vrpcu zvona.
elim ti ugodan dan, Lucien. Tarquin naglo poe prema vratima. Quentine, jesi
li me elio vidjeti?
Ne ree njegov brat. Samo bih uzalud troio rijei.
Siroti moj brate! Tarquin se nasmijeio i potapao ga po ramenu. Nemoj
oajavati zbog mene. Ovo nee ispasti onako loe kako ti misli.
Volio bih da to mogu vjerovati. Quentin se okrene i poe za Tarquinom iz
knjinice. U uima mu je neugodno odzvanjalo Lucienovo hihotanje.

Proli petak, kaete? Joshua Bute potezao je svoje lijevo uho i promatrao muteriju
s dobroudnom pozornou koja je bila u suprotnosti s njegovom pronicavom, lukavom
proraunatou.
Petak ili moda subota ree George Ridge, podigne vr do usana i edno popije
nekoliko dugih gutljaja piva. Koijom iz Winchestera.
Mala dama... bez pratnje? Joshua jae potegne svoje uho. Ne mogu rei da sam
vidio neku takvu, gazda. Jasno, u isto vrijeme dolazi koija iz Yorka. U to vrijeme ovdje vlada
prilina vreva.
George se svom teinom naslonio na prljavi ank toionice. Izmeu njegovih debelih
prstiju bljesnulo je zlato kad je na pultu zavrtio gvineju. Moda e vam ovo osvjeiti
pamenje.
Joshua je zamiljeno promatrao gvineju. Pa, moda biste opet mogli opisati tu mladu
osobu?

Crvena kosa, zelene oi nestrpljivo ponovi George. Njezina vam kosa ne bi


mogla promaknuti. Poput umskog poara plamti joj oko lica. Blijedo lice... veoma blijedo...
tamnozelene oi... visoka za enu.
Ah. Joshua zamiljeno kimne. Idem se raspitati u kuhinji. Moda je netko od
njih u dvoritu vidio takvu osobu kako izlazi iz koije.
Otiao je u kuhinju, a George je ispod glasa opsovao. Oni u konaitu Rose & Crown u
Winchesteru nisu bili od pomoi. Nisu se sjeali tko je bio na popisu putnika u petak ili u
subotu. Kuhinjska je pomonica rekla da se sjea kako se neki momak ukrcao u petak, ali je
tu informaciju dobio nakon to je dao nekoliko kovanica od est penija, pa George nije mogao
biti siguran je li to doista pravo sjeanje. U svakom sluaju, momak nije odgovarao opisu
putene Juliane.
Olabavio je gornji gumb svojeg prsluka i rukom hladio lice. Oko koluta mekanog sira
Stilton na pultu zujala je muha. Jedina druga osoba u toionici bio je stariji ovjek u
udubljenju oko kamina koji je puio dugu glinenu lulu te naizmjence pljuvao u piljevinu na
podu i puhao u pjenu na svojem pivu.
Kroz otvorena su vrata dopirali zvukovi ulice, zajedno s neugodnim mirisima. George je
poznavao seosko dvorite, ali smrad trulog otpada i izmeta na podnevnom suncu bio je
dovoljan da ovjeku uniti apetit za ruak. tropotali su eljezni kotai nekih kola, a ulini je
prodava glasno nudio svoju robu. Neka je ena vrisnula. uo se ruan zvuk silovitog udarca
po mekanom mesu. Neki je pas glasno lajao. Neko je dijete plakalo.
George je odolio porivu ovjeka sa sela da pokrije ui. Buka i vreva inile su ga
nervoznim i razdraljivim, ali morat e se na to naviknuti ako eli pronai Julianu. Bio je
uvjeren da je ona negdje u gradu. To je jedino logino mjesto. Na selu se nema gdje sakriti, a
netko bi je sigurno opazio u Winchesteru ili nekom drugom manjem gradu. Sad ve svi
govore o njezinoj prii.
Pa, ini se da imate sree, gospodine. Joshua je iziao iz kuhinje, ozareno se
smijeei.
Dakle? George nije uspio prikriti gorljivost u glasu i na licu.
ini se da je jedan od momaka vidio mladu osobu koja je donekle slina onoj koju ste
opisali. Joshua je pogledom fiksirao gvineju koja se jo uvijek nalazila na anku. George ju
je gurnuo prema njemu. Krmar ju je spremio u dep.
Ne zna tono iz koje je koije izila, gazda. Ali to je mogla biti koija iz Winchestera.
Kamo je pola?
Joshua se opet potezao za uho. Nije znao rei, gospodine. Nestala je iz dvorita
zajedno sa svima ostalima.
Slijepa ulica. Ili moda nije? George se mrtio u polumranoj, pranjavoj i smrdljivoj
toionici. Sad barem zna da je u Londonu i da je stigla u Cheapside. Netko e se sjetiti da ju je
vidio. Koliko je njemu poznato, ona uope nema novca. inilo se da iz kue nita nije uzela...
injenica koja je uvelike zbunjivala policajce i suce. Zato ubojica ne bi pljakom upotpunila
zloin? To nije imalo smisla.
to je imala na sebi?
Joshuine su se sitne oi izotrile. Ne znam, gazda. Momak nije mogao tono rei. Bilo

je rano ujutro. Nije bilo mnogo svjetla. U dvoritu je prava ludnica u to doba dana. Uvijek je
tako.
George se jo vie namrtio. Donesite mi bocu burgunca odjednom je zatraio. I
zacijelo moete pripremiti rebarce ovetine.
Da, gazda. Fino rebarce ovetine, malo kuhanog krumpira i neto povra, ako elite.
Joshua se ozario. Tu je i fini komad Stiltona. Zamahnuo je i dlanom zgnjeio muhu.
Donijet u burgundac.
Udaljio se, a George je poao do otvorenih vrata. Bilo je vrue i sparno pa je rupiem
obrisao elo. Mora pronai smjetaj, a zatim tiskara. Posegnuo je u unutranji dep i izvadio
list papira. Razmotao ga je i kritiki se mrtei prouio poruku. Trebalo bi upaliti. Dat e ih
tiskati dvadesetak ili vie, a zatim e nai dva ulina derana i dati im po jedan peni kako bi
postavili oglase u tom podruju. Nagrada od pet gvineja trebala bi nekome probuditi sjeanje.
Izvolite, gospodine. Moj najfiniji burgundac ree Joshua. Izvadio je ep i napunio
dvije ae. Nemate nita protiv da vam se pridruim, gazda? U vae zdravlje, gospodine.
Podigao je au i pio. Sve je u najboljem redu. U depu ima gvineju to ju je dobio od ovog
ovjeka, a dobit e barem jo jednu od gospoe Dennison kada do nje stigne njegova poruka.
Zapravo, vjerojatno moe raunati na dvije s te strane. Sigurno e je zanimati taj dentlmen i
njegovo raspitivanje o njezinoj najnovijoj steevini. Da i ne spominje injenicu kako cura nije
stigla koijom iz Yorka, ve onom iz Winchestera. Sve je to veoma intrigantno. I sigurno e
biti unosno.
Joshua je ponovno napunio njihove ae i ozareno se nasmijeio svojoj muteriji.

7. poglavlje

uliana, eli li poi u etnju s nama? Gospoica Deborah promolila je glavu oko
Julianinih vrata. Lucy i ja idemo do kitniarke. Moram pronai tono odreenu
nijansu ruiaste vrpce. Hajde, poi s nama.
Imam dojam da mi nije doputeno izii iz kue ree Juliana. Bilo je podne dan
nakon njezinog predstavljanja u sobi za primanje, a ona se nakon rastanka s vojvodom od
Redmaynea nije maknula iz svoje odaje. Tijekom cijelog jutra kua je bila tiha kao i obino,
ali je oivjela tijekom posljednjih sat vremena, a Juliana je sjedila u svojoj sobi i ekala da se
neto dogodi.
O, ali gospoa Dennison mi je rekla neka te pozovem istinski iznenaeno ree
Deborah. Rekla je da e ti dobro doi ako malo izae na zrak.
Shvaam. Juliana ustane. Ovo je bio neoekivan preokret. Oekivala je da e nakon
njezina ponaanja prijanje veeri ogranienja biti vie, a ne manje. Kako lijepo od nje.
Onda idemo.
Deborah je iskosa pogledala Julianinu haljinu. Opet je na sebi imala jednostavan muslin
namijenjen slukinjama. Kako bi bilo da se preodjene?
Juliana slegne ramenima. To bi moglo biti teko jer nemam nita osim ovoga na sebi i
haljine koju sam sino nosila.
Deborah se oito zbunila, ali prije nego je dospjela neto rei, na vratima kraj nje
pojavila se Bella. Gospoa me poslala ovamo s ovom haljinom, gospoice, za vau etnju.
Nije li draesna? Podigla je haljinu od bronane svile. Uz nju ide i al od indijske svile.
O, kako lijepo. Deborah je struno opipala haljinu. Najfinija svila, Juliana.
Zavidno je uzdahnula. Njegova Milost sigurno je mnogo potroio. Bridgeworth je dovoljno
velikoduan, naravno, ali esto ga moram podsjeati. Tako je neugodno kad se to mora initi,
ne misli li? Upitno je pogledala Julianu koja je pokuavala nai odgovor kojim nee
uvrijediti Deboru, ali e ujedno biti istinit.
Jo se nisam nala u toj situaciji neodreeno je rekla i uzela haljinu iz Bellinih
ruku. Svila je poput vode tekla kroz njezine prste. Pogledala je prema otvorenom prozoru.
Sunce je sjalo. Koliko je ve vremena prolo otkako nije bila vani? Danima. Bila je u Londonu,
ali nije vidjela nita osim dvorita konaita Bell u Cheapsideu i ulice ispod ovog prozora. Ako
mora prihvatiti vojvodinu haljinu kako bi izila iz ovog zatvora, neka bude.
Pomogni mi, Bella.
Deborah je sjela na rub kreveta dok je Bella spremno pomagala Juliani navui donju
podsuknju i obru to ih je nosila prethodne veeri, a potom joj je preko glave spustila haljinu
od bronane svile. Kako u vas poeljati, gospoice?
Kosa mi danas nije onako divlja rekla je Juliana, nesposobna prikriti dobro

raspoloenje pri pomisli da e izii na sunce. Ako je podigne u vrstu punu, trebala bi
tako i ostati.
Bella ju je posluala, a zatim joj je oko ramena namjestila al od fine krem svile.
Odmaknula se i s odobravanjem kimnula. Juliana se prouavala u zrcalu. Bronana je boja
lijepo isticala njezine boje. Ponovno je pomislila da netko tono zna to joj odgovara.
Odluuje li vojvoda od Redmaynea? Ili samo daje novac, a odluke preputa gospoi
Dennison?
U trbuhu joj je odjednom zatreperila panika kad ju je preplavio osjeaj bespomonosti.
Klopka se iz dana u dan sve vie stee. Svakim danom osjea sve manje povjerenja u vlastitu
sposobnost odreivanja svoje sudbine. Njezina rezigniranost iz dana u dan raste.
Cvrkutanje drozda ispred otvorenog prozora i toplina sunca na njezinim leima
potisnuli su crni val. Ide u etnju tijekom predivnog ljetnog jutra i niemu ne smije dopustiti
da joj uniti to zadovoljstvo.
Hajde, Deborah, idemo. Radosno je izila iz sobe, zahvalna na injenici da nitko
nije prigovorio udobnim konim cipelama to ih je imala na nogama.
Lucy ih je ekala u predvorju. To je tako lijepa haljina pomalo je zavidno rekla dok
je Juliana ushieno poskakivala niza stube. Ti nabori na leima posljednji su krik mode.
Da, i pogledaj kako pada povlaka ree Deborah. Veoma elegantno. Moram
zamoliti Minnie da onu purpurnu tkaninu koja se prelijeva saije u istom stilu.
Juliana je jedva ekala da stigne do ulaznih vrata, pa se nije obazirala na njihov razgovor.
Gospodin Garston joj je otvorio vrata, naklonio se i nasmijeio. Uivajte u etnji,
gospoice.
O, to i namjeravam rekla je, prola kraj njega, podigla lice prema suncu, zatvorila
oi i uzdahnula od zadovoljstva.
Ah, gospoice Juliana. Savreno odabran trenutak.
Naglo je otvorila oi kad je ula blagi glas vojvode od Redmaynea. Stajao je u dnu stuba,
gledajui je s upitnim sjajem u oima, i jednom se rukom oslanjao na ogradu od kovanog
eljeza.
Savreno odabran trenutak za to? ekala je da njezino uivanje u jutru nestane,
ali se to nije dogodilo. Umjesto toga, u trbuhu je osjeala udno pjenuavo uzbuenje, lice joj
je postalo toplije, a usne su je svrbjele kao da oekuju dodir njegovih usta.
Doao sam kako bih te poveo na vonju rekao je. A vidim da si ti ve spremna.
Grijeite, gospodine. Imam dogovor s ovim damama. Pokazala je Lucy i Deboru.
Obje su napravile kniks pred vojvodom, to je Juliana posve zaboravila uiniti.
One e te ispriati ree Tarquin.
Da, svakako, Juliana brzo e Deborah.
Ali ja ne elim da me ispriaju.
elim vam ugodan dan, moje dame. Uivajte u etnji. Tarquin se naklonio pred
Deborom i Lucy, a zatim se odmaknuo kako bi prole kraj njega. Kad je Juliana pola za
njima, spustio je ruku na njezinu podlakticu. Bit e ti mnogo ugodnije u vonji sa mnom,
Juliana.
Julianu je pekla koa ondje gdje ju je dotaknuo, a pjenuavo se uzbuenje irilo njezinim

tijelom kao da joj ilama tee ampanjac. Podigla je pogled prema njemu, a u oima joj je
bljesnulo zbunjeno uzbuenje. Tarquin se nasmijeio, a zatim joj je lagano dotaknuo usne
svojima.
Tebe je veoma ugodno odijevati, mignonne. Nema mnogo ena koje bi mogle nositi
tu haljinu, a da ne izgledaju boleivo i bezbojno.
Znai, ipak ste je vi izabrali?
Svakako. Lijepo sam se zabavljao dok sam osmiljavao tvoju garderobu. Nadam se da
e biti zadovoljna kad je vidi.
Juliana je mahnito pogledala na jednu i drugu stranu ulice, kao da se nada nekoj
mogunosti bijega, da e doi neki vitez na bijelom konju doi i spasiti je. No susrela je samo
ravnodune poglede konjuara, ulinih prodavaa, piljarica i ostalih koji su urili za svojim
poslom.
Doi, moji konji postaju nemirni. Vojvoda je provukao Julianinu ruku ispod svoje i
odluno je poveo preko ulice do mjesta gdje se nalazio lagani otvoreni faeton koji su vukla
dva lijepa riana. Konjuar je skoio s mjesta za koijaa i spustio stubu za njih.
Juliana je oklijevala. Vojvoda ju je uhvatio oko struka i podigao u koiju. Jutros se
doima nevjerojatno pospanom primijetio je i popeo se za njom. Moda si loe spavala.
Sjeo je i uzeo uzde. Grimes, moe se vratiti u Albermarle Street.
Konjuar dotakne uperak kose na elu i lagano potri ulicom prema Strandu.
Dakle, kamo bi eljela ii? prijazno upita vojvoda. eli li vidjeti neto
odreeno? Moda Westminster? Parlament? Hyde Park? Lavove ispred Exchangea?
Juliana je razmiljala o mrzovoljnoj utnji, a potom je odustala. Zapravo bi se sama sebi
inatila. Sve to spremno ree.
Tarquin kimne. Tvoja je elja meni zapovijed, gospo.
Juliana mu je iskosa dobacila otar pogled. Nisam mislila da ste laljivac, milorde
vojvodo.
Samo se nasmijeio. Najprije emo se voziti po Covent Gardenu. Vjerujem da e ti biti
zanimljivo.
Juliana je shvatila to je mislio im su skrenuli iza ugla Russell Streeta i ona je konano
ugledala ono to nije vidjela sa svojeg prozora. Piazza s kolonadama bila je puna mukaraca i
ena svih klasa i zanimanja. Kicoi su etali rukom pod ruku s jako naminkanim kurvama,
moderno odjevene ene, u pratnji lakaja, paradirale su po kamenim ploama, jednako oito
pozivajui muterije kao i njihove manje sretne sestre koje su stajale naslonjene na ulazima
drvenih straara i kavana, pozivajui prljavim prstima, podiui poderane podsuknje kako bi
pokazale koljeno ili punano bedro. Ulini prodavai i pekari nosili su na glavama koare s
kruhom i pitama te se provlaili izmeu prodavaa voa i povra, glasno nudei svoju robu.
Juliana je s fasciniranim gnuanjem zurila u reprodukcije izloene u kiosku na uglu
Russell Streeta. Vojvoda je slijedio njezin pogled i leerno primijetio: Opscenost se dobro
prodaje u Gardenu. Opscenost i tijelo dodao je. To dvoje dobro ide zajedno. Pokazao
je biem. Turske kupelji i kupalita sjajno posluju na temelju pare i znoja... i tijela,
naravno.
Juliana nije znala to bi rekla. Nastavila je gledati oko sebe, istodobno opinjena i

zgaena prizorom.
Mlade dame Dennisona ne dolaze na Piazzu. Prije e ih vidjeti na dvoru nego ovdje
nastavio je vojvoda. Juliana je zurila u par koji je stajao uza zid jednog kupalita. Tada je
naglo skrenula pogled i njezinim se obrazima razlilo rumenilo.
Da, privatnost ovdje nije osobito cijenjena roba primijetio je. Kad padne mrak,
isto moe vidjeti u St. Jamess Parku... ispod svakog grma, uza svako stablo.
Juliana se sjetila Emmina upozorenja o leanju ispod grmova u St. Jamess Parku.
Najeila se. eljela ga je zamoliti da je odvede s tog mjesta, ali je znala da ju je ovamo doveo s
nekim razlogom, a nije mu eljela pruiti zadovoljstvo da vidi njezinu malodunost.
Skrenuli su u Long Acre, a vojvoda je usporio konje dok su se pribliavali crkvi St.
Martin-in-the-Fields. Skupina djece u dronjcima okupila se oko crkvenih stuba. Meu njima
su hodale tri starije ene, pregledavajui ih, posebnu pozornost obraajui djevojicama.
Neke su odbacile odmahivanjem ruke, drugima su gestom pokazale neka stanu sa strane.
to rade? Juliana je jednostavno morala postaviti to pitanje.
Djeca su za iznajmljivanje... neka od njih su na prodaju nonalantno je odgovorio.
Vlasnice javnih kua biraju onu koja bi se mogla svidjeti odreenim eljama njihovih
muterija.
Juliana je vrsto stisnula ruke u krilu i zurila ravno naprijed.
Ako ih iznajme, dobit e pristojan obrok i zaraditi nekoliko ilinga vojvoda nastavi
istim tonom. Jasno, vei dio njihove zarade dobit e osoba koja ih je ponudila.
Kako zanimljivo, milorde vojvodo. Juliana je pronala svoj glas kad je konano
shvatila svrhu ovog obilaska londonske bijede. Ukoliko nije posve u krivu, vojvoda od
Redmaynea pokazuje joj kakav je ivot onih bez zatite.
Tarquin je skrenuo faeton na Strand. Odravao je informativno avrljanje dok je vozio
korz St. Jamess Park i du Piccadillya, a Julianu su uskoro opinili drugi londonski prizori:
raskono ureeni izlozi, gradske koije, konjanici, nosiljke. Dame, koje su nosile malene
psie, etale su irokom ulicom, ushienim povicima pozdravljale poznanike, razmjenjivale
naklone i poljupce. Pratili su ih lakaji u kienim livrejama i, u veini sluajeva, maleni paevi,
takoer u livrejama, s rukama prepunim kutija za eire i paketa.
Juliana se poela oputati. Ulice u ovom dijelu Londona bile su ie, smrad zahodskih
jama nije bio tako jak, zgrade visoke i otmjene, s ostakljenim prozorima koji su svjetlucali na
suncu, blistavim mjedenim alkama na ulaznim vratima, bijelim bruenim stubama. Ovo je
London kakav je zamiljala dok je ivjela u Hampshireu. Impresivan i bogat, pun elegantnih
ljudi.
Vojvoda zaustavi koiju ispred zdanja u Albermarle Streetu. Ulazna su se vrata odmah
otvorila i niza stube se sjurio konjuar kojeg je u Covent Gardenu poslao kui. Vojvoda je
siao i pruio ruku Juliani.
Dobro e ti doi neto za osvjeenje ljubazno ree.
Juliana se nije maknula. Kakvo je ovo mjesto?
Moja kua. Budi tako ljubazna i sii. U ljubaznom tonu osjetila je otrinu kakvu je
ve ranije zapazila. Juliana pogleda du ulice, zatim u konjuara koji je bezizraajno zurio
preda se. Ima li uope izbora?

Pruila je vojvodi ruku i izila iz koije. Dobra djevojka rekao je uz osmijeh


odobravanja, a ona ga je poeljela utnuti. Meutim, samo je istrgnula ruku iz njegove i
popela se stubama do otvorenih ulaznih vrata, ostavivi ga da poe za njom.
Lakaj se naklonio kad je prola kraj njega i ula u mramorom poploano predvorje.
Juliana je na trenutak zaboravila svoj gnjev i strah dok je gledala naokolo, opazivi finu
tukaturu na visokom stropu, masivne svijenjake, profinjeno pozlaen namjetaj, graciozno
izvijeno stubite u obliku konjske potkove. Forsett Towers, gdje je odrasla, bila je otmjena
dentlmenska rezidencija, ali ova kua pripada posve drugoj klasi.
Donesi neto za osvjeenje u jutarnju sobu ree vojvoda preko ramena, a potom
obujmi Julianu oko struka i povede je prema stubama. aj, limunadu, kolae za damu. eri
za mene.
Vaa je posluga zacijelo navikla na to da ovamo dovodite dame bez pratnje ledeno
je ustvrdila Juliana dok ju je vodio uza stube tako vjeto da je nogama jedva dodirivala tlo.
Nemam pojma jesu li ili ne odgovori vojvoda. Plaeni su da izvravaju moje
naredbe i to je jedino to me zanima. Otvorio je vrata malenog salona, sunanog i vedrog
sa utim svilenim zidnim tapetama i sagom Aubusson. Mislim da bi ovo trebao biti tvoj
privatni salon. Misli li da e ti se sviati? Pritiskom ruke na lea lagano ju je gurnuo
naprijed, a ona se pitala je li ga dobro ula.
Ugodno je i tiho, a odavde se prua pogled na stranji vrt nastavio je, pokazavi
prozor. Ako eli preurediti sobu, onda svakako moe uiniti to god eli.
Juliana je rekla sebi da je to nekakav san... neka grozna, aava nona mora koja e se
uskoro raspasti poput razbijene slagalice. Ali on se okrenuo prema njoj i nasmijeeno je
povukao prema sebi. Pogledom je fiksirala njegova usta, tanka, ali tako lijepo oblikovana. U
duboko usaenim sivim oima bilo je vedrine i razumijevanja, ali jo neega bljesak udnje
koji je ponovno izazvao pjenuavost u njezinim ilama. Tada se izgubila u toplini i mirisu
njegove koe kad su njegova usta uzela njezina, bez oklijevanja, posesivno. Odgovarala je na
isti nain, bez volje ili misli. Dok su njegova usta bila na njezinima, vrhom prsta preao je po
oblinama njezinih grudi iznad dekoltea. Zastenjala je uz njegove usne, a kad je njegov prst
kliznuo u duboku udubinu izmeu njezinih dojki, eludac joj se silovito stegnuo od divlje
gladi koju ne bi mogla opisati rijeima. Stoga se priljubila uz njega dok je njome strujao
duboki, praiskonski trijumf kad je na trbuhu osjetila kako raste njegova mukost.
Kucanje na vratima prekinulo je aroliju i Juliana je odskoila unatrag, prestraeno
kriknuvi. Okrenula se, porumenjevi, i rukom pokrila usne dok je lakaj sputao pladanj na
bife i pitao vojvodu treba li jo neto. Tarquin je mirno odgovorio kao da se tijekom proteklih
minuta nita neprilino nije dogodilo. Juliana se ivo sjeala kako joj je trbuh pritiskala
njegova erekcija, pa nije mogla vjerovati da moe zvuati tako prozaino. Tek je ovla
poznavala muku anatomiju, ali nije vjerovala da se tako neto moe bez problema ignorirati.
Poskoila je kad joj je njegova ruka dotaknula rame. Naglo se okrenula i vidjela da su u
sobi opet sami. Tarquin se nasmijao iznenaenom izrazu njezina lica. Mignonne, predivna
si. Kaiprstom joj je pomilovao usta. Doista vjerujem da emo uivati.
Ne! kriknula je, napokon pronaavi svoj glas. Ne, neu vam dopustiti da mi to
uinite. Odmaknula se od njega ba kad su se vrata opet otvorila, ali bez kucanja.

Lakaj je rekao da si ovdje, Tarquine. elio sam... O, ispriavam se. Quentinov je


pogled na brzinu odmjerio Julianu. Nisam znao da ima drutvo mirno je rekao.
Catlett mi je trebao rei.
Dopusti da ti predstavim gospoicu Julianu Beresford, kako eli biti poznata.
Tarquin ju je uhvatio za ruku i povukao naprijed. Juliana, ovo je moj polubrat, lord
Quentin Courtney. Siguran sam da e ga dobro upoznati.
Juliana je na trenutak bila previe smuena, pa je samo zurila u ovjeka. Tada je shvatila
da joj se on naklonio te je urno napravila kniks. elim vam ugodan dan, milorde.
Quentin ju je ozbiljno promatrao, a ona je osjetila kako na njezinu licu jaa rumenilo.
Pitala se vide li se tragovi vojvodina poljupca na njezinim usnama, moe li taj ovjek opaziti
neto na njoj, neto to e odati besramno uzbuenje koje jo uvijek pulsira u njezinu trbuhu.
Postoji li nekakva aura? Moda miris? Okrenula se jer vie nije mogla podnijeti njegov
pogled.
Je li poteno prema jadnom djetetu dovesti je ovamo bez pratnje, Tarquine?
Quentinov je glas bio otar i prijekoran. Bit e kompromitirana ako ju je netko vidio na
ulici.
Julianin smueni um uoio je traak nade. Moda je nala saveznika u ovom
pomahnitalom svijetu. Milorde, Njegova Milost ne vjeruje da ja posjedujem ugled koji bi
mogao biti kompromitiran rekla je tihim tugaljivim glasom. Polako se okrenula i podigla
pogled do ovjeka u tamnoj odjei, opazivi izrazitu fiziku slinost izmeu dva mukarca.
Jeste li vi moda sveenik? pitala je, pogodivi po njegovom tamnom, skromno krojenom
kaputu i obinoj bijeloj koulji.
Jesam, dijete. Quentin je koraknuo prema njoj, a ona se odjednom bacila na pod
pred njegove noge i uz jecaj obujmila njegova koljena.
O, gospodine, spasite me. Molim vas, preklinjem vas, nemojte vojvodi dopustiti da sa
mnom ini to ga je volja. Ignorirajui udan, priguen zvuk vojvode koji je stajao iza nje,
briznula je u pla.
O, tiho, dijete. Tiho. Molim te, nemoj se tako uzrujavati. Quentin se sagnuo i
podigao je na noge. Tarquine, ovo mora prestati! Neu dopustiti da to poe makar i korak
dalje. Pomilovao je Julianinu sagnutu glavu i pruio joj svoj rupi. Obrisi oi, drago
dijete. U ovoj se kui niega ne mora bojati.
Juliana je uzela rupi, neto promrmljala i zagnjurila lice u utirkanu tkaninu, a svi su
joj se miii napeli kako bi otkrila vojvodinu reakciju.
Tarquine? otro e Quentin. Mora je pustiti da ode.
Svakako.
Juliana je na to naglo podigla glavu. Odmah je to poalila kad joj je vojvoda uhvatio
bradu i njezino lice okrenuo prema sebi. To je bila sjajna predstava, mignonne. estitam.
ak i prave suze. Palcem je slijedio trag suze na njezinu obrazu. Nema ih mnogo, ali
ipak.
O, vi ste odvratni! apnula je i oslobodila se njegova stiska. Pustite me.
Ali svakako. Poao je do vrata i otvorio ih. Slobodno moe ii kamo god eli...
osim, naravno, natrag u Russell Street. Gospoa Dennison vie nee imati poticaja da ti prua

gostoprimstvo.
Juliana je zurila u njega, nita ne shvaajui. Zar e joj doista dopustiti da ode iz ove
kue nakon svega to je reeno?
Smije zadrati odjeu koju ima na sebi jer se ini da je ona u kojoj si stigla
izgubljena nastavio je uz ljubazan smijeak koji nije otkrivao njegovu unutarnju
nesigurnost. Hoe li prihvatiti njegov blef? Ili ju je tono procijenio? Impulzivna, ali ipak
razumna. Tvrdoglavo prkosna, ali bistre glave i inteligentna.
Juliana je pogledala haljinu od bronane svile, rese svilenog ala. Kamo bi uope mogla
poi u tako finoj odjei? Ovako odjevena ne moe traiti posao slukinje.
Oprosti mi blago je rekao. Ali ve sam se umorio od dranja vrata za tebe.
Juliana je prola kraj njega, pomaknuvi skute ustranu. Marirala je niza stube. Lakaj joj
je otvorio vrata i ona je izila na ulicu.
Quentin se u jutarnjoj sobi okomio na svojeg polubrata, a u oima mu je plamtio rijetko
vien gnjev. Kako se usuuje tako odnositi prema njoj!
Slobodno moe otii. Neu je zadravati protiv njezine volje. eli li popiti eri?
Ne kratko e Quentin. to e sada?
Doista ne znam. Tarquin ulije sebi eri u au. Sigurno je imala nekakav plan
kad je stigla u grad. Valjda e ga sad provesti.
Quentin je s nelagodom priao prozoru, ali je taj gledao iza kue pa nije vidio ulicu.
Idem za njom ree. Barem u joj ponuditi neto novca. Tako je mlada da bi se sama
snalazila u gradu.
Upravo tako i ja mislim, stari moj. Tarquin je popio gutljaj erija i stisnutim oima
promatrao brata. Previe mlada. I previe bezazlena.
ovjee, Tarquine, stvarno si hladan gad ree Quentin kao da nije tri godine
proveo u sjemenitu. No ako ti za nju nita nee uiniti, ja hou. Ljutitim je koracima
poao prema vratima ba kad su se ponovno otvorila.
Ondje je stajala Juliana. Gledala je Tarquina. Kamo bih trebala poi? pitala je.
to bih trebala initi?
Kamo god eli i to god eli odgovorio je, ali glas mu vie nije bio onako tvrd.
Znate to e mi se dogoditi. Zato ste mi jutros sve ono pokazali, zar ne? Lice joj je
bilo izrazito blijedo tako da su se jae vidjele pjegice na njezinu nosu. Oi su joj plamtjele
zelenom vatrom.
Draga djevojko, ne mora se zabrinjavati. Dat u ti neto novca pa se moe vratiti
kui, natrag svojoj obitelji. Quentin je traio po svojim depovima.
Juliana odmahne glavom. Hvala vam, milorde. Veoma ste ljubazni, ali vidite, ja se ne
mogu vratiti kui, to vojvoda dobro zna. Takoer zna da zapravo nemam nikakvog izbora i
moram uiniti ono to Njegova Milost zahtijeva.

8. poglavlje

ospoa Dennison je pitala moete li joj ukazati ast i posjetiti je. Gospodin
Garston se duboko naklonio, isporuivi poruku kad je vojvoda od Redmaynea pola
sata kasnije doveo Julianu u predvorje kue u Russell Streetu. Ako moete izdvojiti
malo vremena, Vaa Milosti.
Svakako ree Tarquin. Ionako elim s njom razgovarati. Okrene se Juliani.
Ostani u kui. Uskoro e poslati po tebe. Krenuo je uza stube, ne osvrnuvi se.
ini se da ste ti i Njegova Milost sklopili nekakvu nagodbu primijetio je gospodin
Garston, dobroduno se smijeei. Sretnica. Njegova Milost je pravi dentlmen. Dobro e
se pobrinuti za tebe. Utipnuo ju je za obraz. Tako mrzovoljno lice, curo. Nema
nikakvog razloga za to. Druge mlade dame pozelenjet e od zavisti, pazi to ti kaem.
Onda bih eljela da jedna od njih zauzme moje mjesto iscrpljeno e Juliana.
Nemirno se okrenula prema ulaznim vratima, jo uvijek otvorenima iza nje.
No, no, curo. ula si to je Njegova Milost rekao. Gospodin Garston je s
iznenaujuom brzinom pokrenuo svoje krupno tijelo i zatvorio vrata. Mora ostati u kui
dok ne poalju po tebe.
Kao ropkinja koja slua svojeg vlasnika, pomislila je Juliana, jo uvijek zapanjena nad
veliinom onoga na to je pristala. ula je Emmin glas iz sobe za primanje, zatim hihotanje, a
potom vie nasmijanih glasova.
Zvuale su tako vedro. Kako mogu tako veselo prihvaati ovo poniavajue ropstvo?
Moda bi je mogle nauiti dragocjenu lekciju o rezigniranosti. Juliana poe u sobu za
primanje.
O, Juliana, doi sjesti. Tri ene koje su zajedno sjedile na sofi i prelistavale modni
asopis pozdravile su je toplo i s entuzijazmom. Bila si na vonji s vojvodom. Je li ti ve
formalno dao ponudu?
Kako to misli... formalno? Juliana je sjela na rub naslonjaa.
O, mora se dogovoriti s Dennisonima. Sastavljaju ugovore ako nas netko eli
ekskluzivno objasni Rosamund. Hoe li ostati ovdje ili e te vojvoda smjestiti negdje
samu? Ne vjerujem da bi se meni to svialo, bilo bi previe samotno. Njezino punano
ljepukasto lice zadovoljno se ozarilo kad je stisnula Emminu ruku.
Trebam se udati za vojvodina bratia, vikonta Edgecombea bezizraajnim glasom
ree Juliana. Nije se mogla natjerati da im kae za drugu polovicu nagodbe.
Brak! dahne Emma. O, draga moja Juliana. Kako divno za tebe. Bit e
osigurana za cijeli ivot.
Pod uvjetom da to nije lano vjenanje mrano e Lilly. Sjeate li se Molly
Petrie? Otila je iz bordela majke Needham kako bi se udala za lorda Livertona, ali je

vjenanje bilo lano. Kad mu je dojadila, bacio ju je na ulicu samo s onim to je imala na sebi.
Na koncu je spavala ispod tandova u Covent Gardenu i primala svakoga tko joj je mogao dati
peni za din.
to je lano vjenanje? upita Juliana jer je znatielja konano probila balon njezina
transa.
O, to je kad uzmu nekog propovjednika da obavi obred. Ima toga po cijelom Fleetu
ree joj Lilly. To nije pravo vjenanje, premda djevojka to katkad ne zna... kao jadna
Molly.
Ali to je grozno! uzvikne Juliana. Pokvareno. Zlo je tako prevariti enu.
Emma slegne ramenima. Naravno. Ali mukarce nije briga. ine to ih je volja. A niti
jedna od nas ne moe ih u tome sprijeiti.
Juliana se mrtila tako da su joj obrve gotovo spojile. Kad biste se sve udruile i ne
biste dopustile da se loe odnose prema vama, morali bi promijeniti svoje ponaanje.
Lilly se popustljivo nasmijala. Draga moja Juliana, nemoj biti glupa. Za svaku od nas
koja bi odbila dati im ono to ele, ima desetak drugih koje bi jedva ekale da zauzmu nae
mjesto.
Nije ba da se loe ponaanje prema kurvama smatra zloinom mirno e
Rosamund. elim rei, ne bi mogla poi k sucu i podii optunicu ili takvo to.
Ne, suci su previe zauzeti proganjanjem nas s gnuanjem e Emma. Teko je
zaraditi za bilo kakav ivot ako nisi u nekoj uglednoj kui. U drugima su uvijek racije, a cure
esto odvlae u Bridewell.
Juliana je na ulicama Winchestera dovoljno esto vidjela kako mukarce i ene vuku za
kolima i biuju zbog skitanja ili neprihvatljivog ponaanja, ali nikad nije oekivala da e se
nai u svijetu gdje je takva kazna rizik zanimanja. Ipak mislim da bi se neto promijenilo
kad bi se svi pobunili.
Hrabre rijei, ali ti si nova u ovoj igri, Juliana ree Lilly. ekaj est mjeseci pa
e vidjeti kako e tada biti hrabra.
Ako e sklopiti pravi brak s vikontom, nee se morati navikavati istakne
Rosamund. Ali zato te vojvoda eli za svojeg bratia? To se ini veoma neobinim.
Bolje da pokua otkriti ako taj brati eli neto posebno ree Emma. Katkad
moraju uzeti kurve jer ugledne ene nee raditi ono to oni ele. Ali moda on eli neto
loe... neto bolno. Mora biti sigurna u to se uputa.
Tim enama nije mogla rei da je ucjenjuju, te da e morati udovoljiti bez obzira to
vojvoda i njegov brati od nje budu zahtijevali. Nije im mogla rei da su sve njezine hrabre
rijei o zauzimanju za sebe i traenju promjena u njihovim uvjetima zapravo samo hvastanje.
Uhvaena je u klopku jednako vrsto kao i bilo koja od njih, a u ovom trenutku nema
nikakvu mo da promijeni svoju sudbinu.
Njegova Milost vam nalae da se pridruite njemu i gospoi Dennison u malom
salonu, gospoice Juliana gospodin Garston ree s vrata.
Nalae, ne poziva. Juliana ustane. Mora udovoljiti nalogu Njegove Milosti jer nema
drugog izbora.
Oklijevala je pred vratima malog salona. Trebala bi pokucati. Tada je lagano uzdigla

bradu i odluila napraviti barem jednu malenu gestu. irom je otvorila vrata i ula u sobu.
O, tu si, Juliana. Elizabeth je izgledala iznenaeno.
To sigurno nije iznenaenje, gospo. Koliko sam shvatila, pozvali ste me.
Tarquinove su se usne trznule. Izgleda da se gospoici Juliani vratio njezin duh. Ustao je
i priao joj. Doi i sjedni, mignonne. Uzeo je njezinu ruku i dotaknuo je usnama, a
zatim joj je polako i veoma lagano poljubio usta.
To se inilo kao nehajan pozdrav, ali Juliana je tono shvatila o emu je rije. Javno
iskazivanje posesivnosti. Osjetila je marce na leima i pogledala ustranu.
Draga moja, netko se raspitivao o tebi u konaitu Bell ree gospoa Dennison.
Zna li tko bi to mogao biti?
Juliani se zaledila krv u ilama. Slijedili su je do Londona. Odmahnula je glavom.
Taj je dentlmen bio uvjeren da si dola iz Winchestera, a ne iz Yorka blago e
vojvoda. Uzdigao je obrvu kad ga ja pogledala. Prilino te tono opisao. Ali moda negdje
ima blizanku.
Nemojte se poigravati sa mnom, milorde vojvodo vatreno e Juliana. Nemam
namjeru nijekati da sam stigla koijom iz Winchestera. Kakvog bi to smisla sad imalo?
Ba nikakvog sloio se i sjeo joj suelice. Dakle, tko bi te mogao traiti... osim
policije?
Moda moj skrbnik, sir Brian Forsett.
Koliko sam shvatila, radilo se o mladom ovjeku ree Elizabeth. Pomalo
korpulentnom i donekle... pa, priprostom, kako kae gospodin Bute.
George ree Juliana. Ali zato bi se on trudio da me nae? Oekivala bih da e
biti sretan da me se rijeio. Kao i svi ostali dodala je, gotovo aptom.
Tarquinov se pogled izotrio dok je poivao na njezinu licu. Vidio je povrijeenost u
zelenim oima, kratko podrhtavanje punih usta. Zapanjio se kad je shvatio da je eli zagrliti i
utjeiti.
Samo je uz jo jednu drugu enu osjeao takav poriv. Pamelu Cartwright. Kako je bio
polaskan kad je prelijepa Pamela izabrala njega, naivnog mlaca, umjesto sofisticiranih
iskusnih mukaraca, imunih beara, monih politiara, koji su joj padali pred noge. I kako
mu je dugo trebalo da shvati da nju zanima samo njegovo bogatstvo. Kupio je svaki poljubac,
svako milovanje, i uvjerio sebe da mu ona uzvraa ljubav. Povjerio joj je svoje najintimnije
osjeaje, razgolitio je duu pred njom, a ona je zgazila njegove mladenake strasti, njegov
senzibilitet u razvoju.
Ali to je bilo u prolosti, a on vie nije idealistina mlada budala.
Ma hajde otresito je rekao. Valjda ne misli da moe nestati s lica zemlje, a da
te ne trai neki lan tvoje obitelji.
Ne vidim zato ne ree Juliana. Moj skrbnik i njegova ena jedva su doekali da
me se rijee. Nee im se uriti da me pronau, pogotovo zato to sam navodno ubojica. Prije
e me se odrei.
Govorila je staloenim glasom, ali je Tarquin vidio bol koja se jo uvijek nazirala u
njezinim oima, i dalje je lagano podrhtavala na njezinim ustima, te je na trenutak opazio
usamljeno i nevoljeno dijete kakvo je bila.

Taj George potaknula ju je Elizabeth, naglo vrativi vojvodu na trenutni problem.


Je li on lan tvoje obitelji?
Sin mojeg mua ree Juliana. Zacijelo je sad sir George jer je John mrtav.
Vjerojatno me eli nai kako bi dobio natrag cijelo svoje nasljedstvo. Bio je bijesan zbog
uvjeta u branoj nagodbi.
Ah ree Tarquin. Novac. To je jak motiv. to misli, koliko je on pametan?
Veoma je glup ree Juliana. Ali postaje opak poput terijera kad si neto zabije u
glavu. Ne puta.
Pa, rekao bih da ga moemo zavesti na pogrean trag ree vojvoda. Kao supruga
vikonta Edgecombea, bit e izvan dohvata nekog seoskog prostaka.
Ali neu biti izvan dohvata vojvode od Redmaynea odbrusila je.
Tarquin ju je neko vrijeme cinino promatrao u tiini, a ona je zurila u njega, ne elei
spustiti pogled. Potom se opet okrene prema Elizabeth. Ako biste poslali po gospodina
Copplethwaitea, gospo, mogli bismo rijeiti formalnosti. Juliana e biti sigurnija ako se sve to
to prije obavi.
to ako se obavi, ako smijem pitati? Juliana je razdraeno osjetila kako joj glas
podrhtava. Hoe li me vjenati neki lani propovjednik?
Dakle, tko ti je stavio u glavu tako apsurdnu i uvredljivu ideju? otro upita
Tarquin, istinski iznenaen.
Ona je tako nezahvalno stvorenje, doista ree Elizabeth, prijekorno pogledavi
Julianu. Tako je neuljudna, a kakva joj se prilika nudi.
O, potedite me vaeg licemjerja, gospo! Juliana skoi na noge. Prinuena sam
na prostituciju, i zato recimo popu pop, a bobu bob. Okrenula se na peti i ljutito pola
prema vratima. Naalost, dramatian dojam njezina izlaza malo je pokvarila injenica da su
joj vrata, kad ih je s treskom zatvorila za sobom, uhvatila skute pa ih je morala opet otvoriti
da se oslobodi.
Vojvoda od Redmaynea nehajno uzme prstohvat burmuta. Predviam nekoliko
pomalo turbulentnih mjeseci primijeti. No oekujem da e mi u najmanju ruku biti
zanimljivi. Ustao je. Vratit u se veeras. Ne elim da se Juliana danas drui s drugim
djevojkama. Mislim da je ula dovoljno njihovih pria i traeva. Neka ostatak dana provede u
svojoj odaji. Kada doem, elim je ondje nai samu.
A odvjetnik, gospodine? Elizabeth je pola s njim do vrata.
Recite Copplethwaiteu neka me posjeti u Albermarle Streetu im sastavi ugovore
kojima ete biti zadovoljni rekao je. Tada u pribaviti posebnu dozvolu. Brak treba to
prije sklopiti... O, umirite to dijete po pitanju braka, hoete li? Ne elim da vjeruje da u je
prevariti.
Ne shvaam kako je to uope mogla pomisliti. Elizabeth je kraj vrata napravila
kniks.
Ni ja suho je odgovorio. elim vam ugodan dan, gospo. Naklonio se i polako
siao stubama, a Elizabeth je ostala gore, doimajui se zamiljeno i razdraeno. Potom se
okrenula i pola stubama do Julianine odaje.
Juliana je skinula obru i muila se s vezicama steznika kad je gospoa Dennison ula.

Trebala bi pozvati Bellu da ti pomogne ree Elizabeth.


Navikla sam sama brinuti o sebi odgovorila je Juliana, nestrpljivo se vrtei dok je
potezala tvrdokorni uzao. Odvezao se te je uzdahnula od olakanja i maknula steznik sa sebe,
bacivi ga na krevet. eljeli ste razgovarati sa mnom, gospo?
Njegova Milost nalae da ostane u svojoj odaji ree Elizabeth.
Juliana, samo u koulji i donjoj podsuknji, sjedne na krevet. Zato?
Njegova Milost se veoma uzrujao jer si sluala prie o lanim vjenanjima ree
gospoa Dennison. elio bi da vie ne slua takve besmislice.
O? Juliana uzdigne obrvu. Znai, to su besmislice, gospo, je li? Sve su izmislile?
Ne odgovori Elizabeth. Takve se stvari dogaaju, ali djevojkama koje u ovoj kui
sklapaju ugovore ne prijeti ta opasnost. A Njegova Milost od Redmaynea je astan ovjek.
Ha! s gnuanjem e Juliana. Ono to on predlae teko bi se moglo nazvati
asnim, gospo.
O, baca me u oaj, curo. Elizabeth ljutito podigne ruke. Vie se neu prepirati s
tobom. Hoe li mi dati rije da e ostati u ovoj sobi do povratka Njegove Milosti? Ili te
moram zakljuati?
Neu otii ree Juliana, srui se na krevet i zatvori oi. Svejedno mi je hoete li
me zakljuati ili ne. Ionako sam zatoenica.
Elizabeth puhne kroz nos i ljutito izie, tresnuvi vratima za sobom.
Dok je leala na krevetu, Juliana je zamislila vojvodu od Redmaynea. On je moan
ovjek, oito navikao da uvijek bude po njegovu. Od poetka joj je jasno stavio do znanja da
e i u ovome provesti svoju volju.
Pitala se kako bi reagirala da joj je to predloio na drukiji nain. Da ju je pitao bi li na to
pristala umjesto to joj je od prvog trenutka prijetio ucjenom.
Moda bi joj se prijedlog inio gotovo primamljivim da joj je drukije predstavljen. Lako
je mogue da bi ozbiljno razmislila o tome da je predloeno kao partnerstvo korisno za oboje.
Takva sudbina ne bi bila gora od leanja ispod Johna Ridgea, iz noi u no, raanja njegove
djece...
Nesvjesno je prela rukama po tijelu ispod tanke koulje. Njome ponovno struji ona
udna pjenuavost. Radosni, uzbudljivi osjeaj iekivanja. Vojvoda od Redmaynea je
arogantan tiranin, ali kad je dotakne, njezino tijelo krene u neki neobini let kroz matu, a
njezin um nad time nema nikakvu kontrolu. Mogla bi uivati u tome, kad bi tako odluila.
Mogla bi uivati s vojvodom od Redmaynea, kad bi tako odluila. Ali to mu ne mora staviti
do znanja.
Njezina su se usta izvila u lijeni smijeak.

Nakon to je Juliana sama pojela obrok ula je Bella, a njezino se okruglo lice ozareno
smijeilo, kao i obino. Gazdarica vam je poslala lijep kuni ogrta, gospoice. Istresla

je nabore bijelog ogrtaa od finog batista obrubljenog ipkom. Hoete li ga odjenuti?


Juliana uzme ogrta. Predivno mekana pjena od ipke i nabora, vezena siunim krem
tratinicama. Jo jedno vojvodino krojako nadahnue?
To je za vojvodin posjet ree Bella, potvrujui tu neizgovorenu pretpostavku.
Moram vam pomoi da se pripremite za njega.
Sada? Bez obzira na ranije odluke, Juliani je krv poela juriti ilama, a srce joj je
divlje lupalo. Prerano je. Nije spremna.
Njegova Milost e doi na aj ree Bella. Gazdarica je rekla da vam trebam
pokazati o parfemu i kakva se vrsta osvjeenja svia gospodi. Spustila je malenu boicu na
toaletni stoli. Ovime samo malo dotaknete mjesta iza uiju i koljena, te izmeu dojki.
Nekim se dentlmenima svia i na drugim mjestima, ali vjerujem da e vam Njegova Milost
rei to eli. Obino to ine. Nasmijeila se i ohrabrujue kimnula. Gospoica
Rosamund je jednom imala dentlmena koji je elio da parfem stavi izmeu nonih prstiju.
Volio ih je sisati. Bella se hihotala. Rekla je da ju je to strano kakljalo. Ali nije se
smjela smijati da se ne bi uzrujao.
Bella je bez oklijevanja poela Juliani skidati koulju i podsuknju. Juliana je na trenutak
ostala bez rijei dok je sluala sobariino avrljanje. ula je sline rasprave o ukraavanju
svinje za aukciju na ljetnom sajmu.
Pitam se trebamo li staviti malo rumenila na vae bradavice glasno je razmiljala
Bella. Ne znam kako se to svia Njegovoj Milosti. Mnogima se svia. Ulila je vruu vodu
u lavor i umoila krpu. Samo u vas malo oprati. Osvjeiti. Gospoa Dennison jako pazi na
istou u ovoj kui. Ovdje ne trebaju nikakve terapije ivom ili pilule dr. Leakeya.
emu slue? Julianu je to trgnulo iz zaprepatene tiine.
Za spolne bolesti, naravno iznenaeno e Bella. Zar ne znate za sifilis?
Ne ba suho e Juliana. No to je zacijelo opasnost zanimanja, kao to je
potezanje za kolima i Bridewell.
Sarkazam uope nije djelovao na Bellu dok je krpom prelazila po Julianinu nagu tijelu.
O, nae dame se toga ne boje, gospoice rekla je. Ovo je ugledna kua. Samo najbolje
muterije i najsvjeiji komadi. Mi nismo dio trita. Ovdje nikad nema racija.
Laknulo mi je. Juliana se prepustila Bellinim rukama. Djevojka oito zna to treba
raditi kad priprema bludnicu za muteriju. Obrisala je Julianu, a zatim joj je stavila malo
parfema iza uiju, na grlo, zapea i iza koljena.
Onda, to emo s rumenilom, gospoice? Bella je otvorila posudicu od alabastra i
umoila prst. Samo mrvicu. Njezin se prst pribliavao Julianinoj dojci.
Juliana skoi unatrag. Ne s gnuanjem je rekla. Ima nekih stvari koje u otrpjeti,
ali to nije jedna od njih.
Bella je izgledala razoarano, ali je krpom obrisala prst. Kako bi bilo da obojimo vae
nokte na nogama? Mnogim se dentlmenima to svia.
Ne ree Juliana. Nikakve boje, nikakav puder, nikakvo rumenilo. Samo mi dodaj
taj ogrta.
Bella je hitro uzela ogrta i prebacila ga preko Julianinih ramena. U mekanim je
naborima padao do njezinih bosih nogu, milujui joj mirisnu kou. Bella joj je oko struka

privrstila vezeni pojas i namjestila nabrani ovratnik.


O, to je tako edno, gospoice zadivljeno je rekla. Uope se nita ne vidi. Onda
se pitam to se svia Njegovoj Milosti? Neki mukarci vole da se djevojke odijevaju kao
kolarke... a onom lordu Tartletonu svia se da su odjevene kao opatica. Odmahnula je
glavom. Ti su dentlmeni stvarno udni.
Juliana se prouavala u zrcalu. edno je svakako prava rije, ali ipak ne sasvim. Materijal
je tako fin da joj se nazire ruiasti sjaj koe, a kad se kree, ogrta se pripija uz nju,
razotkrivajui oblike i sjenke njezina tijela. Veoma zavodljiv odjevni predmet.
Gospode, poinje razmiljati kao kurva! Napravila je nekoliko koraka po sobi, osjeajui
senzualno milovanje tkanine, udiui vlastiti miris kad ga je zagrijala njezina koa. Osjeala
je kako joj u trbuhu raste uzbuenje i alje malene plamsave strelice u njezine prepone.
Vaa kosa, gospoice. Bella je mahala etkom za kosu. Poeljat u je.
Juliana je sjela na otoman i sagnula glavu pod Bellinim snanim ritmikim potezima.
Kosa joj je pucketala i bjeala ispod etke kao da ima vlastiti ivot. inilo se da sobu
ispunjava bojom. U zrcalu je gledala kako svaki pramen hvata sjaj svijee.
Hou li uplesti vrpcu u uvojke? Bella je spustila etku i uzela vrpcu od bjelokosne
svile. Juliana kimne. Veeras nema volje za sitne, besmislene geste neovisnosti. Mogu je
pripremati za vojvodin krevet kako god ele. Ona ima dovoljno posla s mentalnom
pripremom.
Gledala je kako Bella uvruje vrpcu oko njezina ela tako da joj je drala kosu navrh
glave, ali je odande padala poput vatrenih slapova, uokvirivala joj lice i sputala se do bijelog
ogrtaa od batista. Izgledam kao neka djevianska pastirica promrmljala je. Ta je
pomisao iz nekog razloga izazvala sjaj u njezinim oima, potaknut uzbuenjem koje joj se
irilo trbuhom.
Sve djeluje tako neduno sloila se Bella. Valjda Njegova Milost veeras to eli.
Zar dentlmeni uvijek unaprijed kau to ele?
Ne uvijek. Bella pone istiti toaletni stoli. Katkad se dame moraju odjednom
preodjenuti ako neki dentlmen poeli neto drugo. Tada im ja pomaem. Ja i Minnie.
Uzela je lavor, vr i krpu za pranje. Rijeit u se ovoga, gospoice. Zatim u donijeti
okrepu.
Juliana je pola do prozora kad je sobarica izila. Sputao se sumrak, a u toplom i
sparnom zraku jasno su se uli zvukovi Piazze. ula se glazba, frula i bubnjevi, glasnija od
ope kakofonije. Na nekom sanduku u ulici ispod nje sjedio je slijepi svira harfe, alosno
prebirui po svojim icama, nadmeui se s istaem cipela koji je prodornim tonom pozivao
potencijalne muterije.
Gledala je kad e stii vojvoda od Redmaynea. No dok je gledala, pitala se nije li ve u
kui. Alka na ulaznim vratima neprestano se uje ve sat vremena, a kua je oivjela kao i
svake veeri. urni koraci, hihotanje, uurbano aptanje, sve je to ula ispred svojih vrata dok
su se djevojke vraale u svoje sobe kako bi neto popravile. Jo nije ula muki glas, ali
zacijelo jo uvijek piju aj i razgovaraju u sobi za primanje kao da je ovo zdanje u Russell
Streetu obino otmjeno kuanstvo.
Dakle, evo nas. Bella je teturala pod teretom krcatog pladnja. Slijedio ju je lakaj

koji je nosio pladanj s bocama i aama. Spustio ga je na niski stoli ispred praznog kamina,
pomno izbjegavajui pogledati Julianu u njezinom zavodljivom ogrtau. Moda je to kuno
pravilo, pomislila je. Okrenuo se i iziao, ponovno bez ikakvog pozdrava, a Bella je na stol
poela slagati pokrivene posude.
Dakle, Njegova Milost voli klaret ree. Gospodin Garston kae da je ovo dobra
godina, pa nas to ne mora zabrinjavati. Ovdje je limunada za vas. Djevojke obino ne piju kad
imaju dentlmena kod sebe. Ali tu je vinska aa ako vojvoda poeli da mu se pridruite.
Prouavala je stol, prstom lupkajui po zubima. Dakle, ima pateta od jastoga i malo salate
od paroga. Njegova Milost jako voli paroge zainjene s malo ulja i octa.
Juliana nije osobito voljela paroge, a od jastoga dobije osip, ali njezine elje nisu vane,
jasno. Ondje je takoer bila zdjelica jagoda i koarica slastica koje bi je u drugim okolnostima
mamile. Meutim, bila je previe ivana da bi uope razmiljala o jelu.
Dakle, je li to sve? Bella je brojila na prste dok je podrobno prouavala prostoriju.
U vru na stalku za umivanje ima vrue vode. Hou li ja odmaknuti pokrivae, gospoice,
ili ete vi to uiniti? Teko je znati to bi bilo bolje. Neki dentlmeni vole osjeati da ih
djevojka zavodi i ne ele ui u sobu i vidjeti da je sve spremno. Ali drugi ne vole tratiti
vrijeme.
Ostavi ovako ree Juliana, svjesna da ne bi mogla sjediti i ekati vojvodu kraj
spremnog kreveta.
Onda dobro. Bella je jo jednom pogledala Julianu, popravila nabor rukava i zatim
napravila kniks. Ako neto trebate, gospoice, samo pozvonite. Kucat u prije nego uem.
Hvala, Bella. Juliana se uspjela nasmijeiti.
Jasno, doi u k vama im Njegova Milost ode. Djevojka je zastala s rukom na
vratima. Rekla bih da e vam tada trebati slana kupka, budui da ste djevica i sve to. I
vjerojatno e vam dobro doi napitak od toplog mlijeka i ruma. Hitro se nasmijeila i
izila, zatvorivi vrata za sobom.
Juliana je stajala nasred svoje odaje i grevito stezala ruke na prsima. Slana kupka! Tako
prozaino. Koliko je djevica Bella pripremala za gubitak njihova djevinjaka? Tada joj je palo
na pamet da je gubitak djevianstva u ovoj kui gdje se sve zna, koja je puna ena koje
pruaju utjehu i razumijevanje, daleko poeljniji od spavanja sa sir Johnom Ridgeom nakon
to su je pijani gosti, izvaljujui opscene ale, odnijeli u branu odaju i pred vratima je
prepustili njezinoj sudbini. Veoma je malo znala o onome to je oekuje. Ledi Forsett nije
smatrala da bi tienicu svojeg mua trebala pripremiti za njezinu prvu branu no. Sad zna
malo vie, ali ne mnogo.
Vrata su se otvorila dok je ondje stajala. Spustila je ruke niz tijelo, osjeajui kako joj
kapljice znoja klize niz kraljenicu. Vojvoda od Redmaynea tiho je zatvorio vrata. Okrenuo se
Juliani. U napetoj su atmosferi sive oi neko vrijeme netremice gledale u njezine, a potom je
pogledom polako poao niz njezino tijelo. Nasmijeio se i lagano zakoraio prema njoj.

9. poglavlje

obro ree Tarquin i uhvati je za ruke. Drago mi je to vidim da ne koristi


nikakvu minku ili rumenilo. Zaboravio sam rei gospoi Dennison da mi se to ne
svia... ili barem dodao je ne na tebi. Odmaknuo se, i dalje je drei za
ruke, i ponovno je odmjerio od glave do pete.
Veoma ste odreeni kad je rije o onome to vam se svia, milorde vojvodo.
Julianin je glas bio tih i bezizraajan dok je pokuavala prikriti navalu vreline koja joj je
zahvatila kou tijekom njegove inspekcije.
Ne vie od veine mukaraca nehajno je rekao. Moje se sklonosti povremeno
mijenjaju, to e sigurno otkriti.
Nadam se da u dovoljno brzo nauiti koje su mi dunosti, milorde vojvodo, tako da
budete zadovoljni. Oborila je oi, svjesna da u njima plamti bespomoni bijes.
Tarquin joj je palcem i kaiprstom uhvatio bradu i primorao je da podigne lice. Tiho se
nasmijao. Izgleda kao da si spremna baciti me u pakleni oganj, mignonne.
Naalost, nemam vile prasnula je, nesposobna odoljeti.
Jesam li te uvrijedio? Ispriavam se rekao je tako naglo promijenjenim tonom i
dranjem da je to Julianu posve izbacilo iz ravnotee. Poljubio ju je prije nego se uspjela
pribrati. Njean dodir njegovih usana na njezinima, poput perca, od ega joj se koa najeila.
Katkad znam biti pomalo bahat ozbiljno e Tarquin, milujui joj obraz vrhom
prsta. Bojim se da je to posljedica mojeg odgoja. Ali doputam ti da mi u pravom trenutku
ukae na moje propuste.
A kad bi to bilo?
U trenucima kao to je ovaj. Kad smo sami i vodimo... Upitno je uzdigao obrvu.
Prisan razgovor. Nastavio joj je milovati obraz i ona se nesvjesno poela oputati, crte
njezina lica su se ublaile, usta se rastvorila, oi su izgubile estinu.
Tarquin se nasmijeio i pustio joj bradu kad je u njoj osjetio promjenu. Ostavio ju je
nasred sobe i poao po au vina za sebe. eli li popiti malo Mareta, Juliana?
Da, molim. Moda se pripadnice hrama Dennisonovih moraju odrei alkohola
tijekom svojih radnih sati, ali Juliana je osjeala potrebu za neim jaim to e joj dati
hrabrosti. Uzela je au koju joj je pruio i iskapila njezin sadraj.
Tarquin se lagano namrtio, uzeo njezinu praznu au i stavio je na stol. Zar se boji,
mignonne?
Ne. No krila je ruke uza skute ogrtaa.
Naslonio se na stol, polako pio klaret i bez problema prozreo njezino hrabro nijekanje.
Reci mi to se dogodilo u tvojoj prvoj branoj noi.
Juliana trepne. Mislite, osim to sam se umalo uguila, udarila svojeg mua vruim

mangalom i ubila ga?


Da, osim toga.
Zato elite znati?
elio bih razumjeti neke stvari rekao je. Je li te tvoj mu dodirivao kao
ljubavnik? Je li te na bilo koji nain nastojao uzbuditi?
Juliana samo odmahne glavom. Sir John se jednostavno sruio na nju na krevetu.
Jesi li bila naga?
Kimnula je.
Znai, zna kakvo je muko tijelo? Zna kako izgleda?
Znam kakav je osjeaj kada te netko gotovo ugui ustvrdila je. Zapravo se malo
ega drugog sjeala od tih groznih pola sata. Johnovo tijelo bilo je velika masa oznojenog
mesa koja ju je pritiskala na krevet, muei se i nastojei uiniti neto za to je znala da mu
nije uspjelo.
Tarquin kimne. Onda pretpostavimo da ba nita ne zna. Spustio je au i nogom
povukao otoman prema sebi. Sjeo je i kretnjom je pozvao.
Juliana mu je nesigurno prila.
Vojvoda ju je povukao izmeu svojih koljena i leernim pokretom odvezao pojas oko
njezina struka. Ogrta se rastvorio, a on ga je jo vie rairio kako bi mogao vidjeti njezino
tijelo. Juliana je zadrhtala. Stavio je ruke na nju. Bile su tople, vrste i sigurne. Stajala je i
njegova su joj koljena pritiskala bedra, a koa joj je naizmjence bila vrela i hladna dok je
rukama prelazio preko njezinih bokova, palevima je slijedio otre izboine njezinih kukova,
na trbuhu je osjeala njegov topao dah. Rukama joj je obujmio struk, kliznuo prema gore,
njeno joj pokrio dojke.
Kad je sagnuo glavu i uzeo u usta jednu bradavicu, Julianino je tijelo postalo bojno polje
osjeta. Poriv da se prepusti velianstvenoj tekuoj toplini koja je strujala njezinim ilama
borio se protiv paninog instinkta da se ne preda jer bi predajom izgubila neki dio sebe.
Ugledala je svoj odraz u zrcalu. Zurila je u svoje bijelo tijelo, zaobljene dojke i trbuh
uokvirene delikatnom pjenom ogrtaa. Svjetlost svijee obasjavala je kestenjaste pramenove u
glavi sagnutoj uz bjelinu njezine dojke. Tada su se njegove ruke opet pokrenule, polako su
klizile preko njezina trbuha. Opinjeno je gledala kako joj oi postaju teke i sjajne, koa
njeno rumena. Njezine su se usne, vlane i ruiaste, rastvorile jer je naglo udahnula kad ju
je dotaknuo, otvorio. Bilo je kao da promatra neku drugu enu, nekog drugog mukarca.
Gleda enu koja se topi od neopisivog uitka koji raste iz dubine njezina trbuha. Gledala je, a
ipak se ona topila. Kroz njezine su usne dopirali tihi uzvici uenja. Njezine su oi postale
goleme dok su zurile natrag u nju, arenice tamne i blistave u zelenim dubinama. Tada je
njezinu sliku u zrcalu zahvatio val uitka koji joj je ispunio svaku poru tijela. Zatvorila je oi,
a koljena su joj se pretvorila u med.
Tarquin ju je povukao u krilo kad se sruila uz njega. Lagano ju je drao i milovao joj
kosu. Prepone su mu oteale od vlastite udnje dok se mekoljila na njegovim koljenima, a on
je udisao njean miris parfema pomijean s raskonim mirisima njezina orgazma.
Doi. Podigao ju je u naruje, pomalo ironino pomislivi da ovjek ne bi elio
previe daleko nositi to bujno tijelo. Spustio ju je na krevet i stajao gledajui je odozgo. Oi su

joj jo uvijek bile omamljene, koa rumena.


Juliana je naglo zatvorila oi. Kako se to dogodilo? Kako je mogue da se tako posve
izgubila?
Otvori oi, Juliana.
Gotovo je nesvjesno posluala tihu naredbu. Tarquin je skinuo kaput i poeo otkopavati
prsluk.
Juliana sjedne. Sad je s otvorenom znatieljom gledala kako se on razodijeva, a svaki
njegov pokret je staloen i uinkovit. Kako je skidao svaki raskoni odjevni predmet, slagao
ga je preko stolice. Oi su joj se rairile kad je skinuo koulju od finog batista. No imala je
malo vremena da se navikne na njegov nagi torzo prije nego je spustio hlae i gae.
Juliani je dah zastao u grlu dok je zurila u njega, bespomono shvativi da ga prouava
jednako pomno kao to je on prouavao nju kad joj je razmaknuo krajeve ogrtaa.
Nag, vojvoda od Redmaynea bio je vitak i ilav, miii su mu se mrekali ispod napete
glatke koe. Imao je vitke bokove i iroka ramena, a niz tamnih dlaica sputao mu se preko
trbuha i spajao se s otrom kovravom umom ondje gdje se spajaju njegova duga bedra.
Pogledom je fiksirala njegov ud, sjetivi se kako je pulsirao uz njezin trbuh kad ju je poljubio
u jutarnjoj sobi svoje kue u Albermarle Streetu.
Dakle, gospo? Smijeio se otvorenoj radoznalosti i uzbuenju u njezinim oima.
Svia li ti se ono to vidi?
eljela je da se okrene kako bi ga vidjela straga, ali nije se usudila to zamoliti. Bez rijei
je kimnula.
Kao da joj je proitao misli, polako joj je okrenuo lea. Juliana se impulzivno nagnula
naprijed i dotaknula mu stranjicu. vrsti su se miii stegnuli pod njezinom rukom, a ona se
podigla na koljena i prstom krenula od rascjepa prema gore. Na opip si posve drukiji od
mene.
Hvala milostivom gospodu rekao je i okrenuo se prema njoj. Sagnuo se i zavukao
ruke do njezinih ramena ispod rastvorenog ogrtaa, gurnuvi ga s nje. Dakle, sad se
upoznajemo u istim uvjetima, mignonne. Izvukao je ogrta ispod nje i bacio ga na pod
prije nego se spustio na krevet.
Rukom je preao po njoj, leerno je milujui, ali je to ipak bio zahtjev da legne. Juliana je
istodobno osjeala znatielju i uzbuenje. Uope se nije bojala i posve je zaboravila na ono
to ju je ovamo dovelo. Instinktivno je ispruila ruku i dotaknula njegovu erekciju, uhvativi
ud rukom kad se nagnuo nad nju. Izboene ile snano su pulsirale uz njezin dlan, a njezin je
prst naao vlaan vrh. Tarquin je neto promrmljao, ali Juliana je znala da je u redu to to
radi. Njezino je uzbuenje raslo dok ga je milovala, osjeala kako podrhtava i postaje jo tvri
pod njezinom rukom. Pogledala mu je lice i vidjela da je on takoer izgubljen u nekom
drugom svijetu, ba kao i ona maloas. Izgubljen je u vlastitom uitku, a takvu je u zrcalu
vidjela i sebe. Ponovno posluavi instinkt, pojaala je pritisak svojih milovanja, a tada joj je
Tarquin naglo uhvatio zapee i maknuo njezinu ruku od sebe.
Dosta je promuklo ree.
Ali zato? Znam da si uivao.
Jo uvijek mora nauiti neke stvari, mignonne. Tiho se nasmijao i koljenom joj

razmaknuo noge.
Juliana je rairila bedra. Njezini su se bokovi sami od sebe podigli kad je kliznuo u
njezino vlano otvoreno tijelo. Na trenutak je punina koja ju je irila bila gotovo
nepodnoljiva. irom otvorenim oima zurila je u sive oi koje su je netremice gledale.
Pokuaj se opustiti, Juliana. Brzo e popustiti. Malo se povukao, a zatim se gurnuo
duboko. inilo joj se da se njezino tijelo rascijepilo i ula je vlastiti krik bola. Tada je sve
postalo glatko i bezbolno, a njezino je tijelo reagiralo na snane ritmike pokrete njegovoga.
Napetost koja je sad rasla bila je najljepe vrste. Kad je dolo do eksplozije, Juliana se
ponovno raspala na tisue zvjezdica.
Njegovo je tijelo svom teinom poivalo na njezinome, a njihov se znoj pomijeao.
Juliana mu je milovala lea dok je lebdjela natrag na zemlju i ponovno uspostavila kontrolu
nad sobom. Jo uvijek ga je osjeala u sebi, kako se smanjuje, te ju je njeno zahvatio val
zadovoljstva izazvan osjeajem da je ostao dio nje. Instinktivno je oko njega stegnula svoje
unutranje miie i osjetila trzaj kad je reagirao.
Tarquin joj je poljubio udubljenje vrata. Imaj strpljenja rekao je i lijeno se
nasmijao. Polako se izvukao i otkotrljao ustranu. Juliana je tiho promrmljala protest zbog
gubitka i slijedila ga svojim tijelom, sklupavi se uz njega u predivnoj tromosti.
Tarquin joj je zavukao ruku ispod glave tako da je poivala na njegovu ramenu. Milovao
joj je dojku, osjeajui kako tone u lagan san. Leao je i sluao njezino disanje, a i njemu su se
vjee sputale. Nije oekivao tako strastvenu reakciju i takvo povjerenje. Oekivao je da e je
uzbuditi i kanio je gubitak njezina djevinjaka uiniti to bezbolnijim. Oekivao je da e u
njoj uivati jednako kao u veini drugih ena. Nije oekivao da e ga ona dirnuti. Ali njezina
svjea bezazlenost u kombinaciji s tom poudnom, nesputanom strau djelovala je na njega.
Ima sve razloga da mu ne vjeruje, da se ustruava s njim, a ipak je s divnom otvorenou
jahala na valu uitka, bez ustruavanja se prepustivi njemu i seksualnoj radosti.
Dok ju je drao u naruju, imao je osjeaj da je naao neto to treba uvati. To je bila
udna pomisao, a on nije bio siguran odakle je stigla. Samo to se on jednom prepustio s
takvim radosnim povjerenjem i bio je izdan. Juliana u njegovim rukama nee doivjeti takvu
izdaju.
Juliana se promekoljila i probudila. Privila se uz njega uz tiho i zadovoljno mrmljanje.
Koliko sam dugo spavala?
Oko pet minuta. Pomilovao joj je lea i potapao je po stranjici prije nego se
izvukao i siao s kreveta. Vina, mignonne?
Da, molim. Juliana se protegnula i sjela. Na svojem dugom bijelom bedru vidjela je
mrlju krvi. Skoila je s kreveta i tiho uzviknula. Trebali smo odmaknuti pokriva.
Tarquin se okrenuo od stola s aom vina u ruci. Nasmijeio se njezinom zabrinutom
mrtenju dok je pregledavala teki damast kako bi vidjela je li se zaprljao. Odloio je au i
napunio lavor toplom vodom iz vra. Doi, dopusti da se pobrinem da ti bude ugodnije
pozvao ju je, cijedei krpu nad lavorom.
Odjednom srameljiva, Juliana mu je s oklijevanjem prilazila. Ispruila je ruku kako bi
uzela krpu, ali je rekao. Dopusti da ja to uinim za tebe.
Njeno joj je razmaknuo bedra i Juliana se prepustila njegovoj vjetoj, intimnoj panji,

zaboravivi na nelagodu kad je shvatila da on uiva u onome to radi. Od jednostavnog je


ienja napravio delikatno uzbudljiv ritual.
Oi su joj oteale kad se uspravio i bacio krpu natrag u lavor. To nije bilo tako
strano, zar ne? zadirkivao ju je, poljubivi joj usta.
Osjeam se veoma udno povjerila mu je Juliana. Kao da sam izgubila doticaj s
tlom.
Moda e te lagana veera vratiti u stvarnost.
Tarquin je otvorio ormar i izvadio muki kuni ogrta od baruna. Navukao ga je i s
poda podigao Julianin. Odjeni ovo, nakratko.
Juliana ga je uzela. Nakratko je zvualo obeavajue. Neodreeno se pitala koliko dugo
njegov ogrta visi u njezinu ormaru. Jednako se neodreeno pitala kako je znao da e biti
ondje. Uzela je au vina koju joj je pruio.
Odmahnula je glavom kad joj je ponudio jastoga i paroge, ali je grickala kandirano
voe, pijuckala vino i gledala ga kako jede.
Zacijelo bismo morali pouriti sa sklapanjem braka rekla je neto kasnije. Ako
sam zanijela, moglo bi biti nezgodno objasniti prijevremeno roenje.
Tarquin je podigao pogled sa svoje veere i namrtio se. Nema potrebe da veeras o
tome razgovaramo, Juliana.
Ali budui da je to cilj svega ovoga... Nije znala zato je sad naela tu temu.
Odmah je bacila sjenu na njezino dobro raspoloenje. No inilo se da se ne moe zaustaviti.
Ispriavam se, milorde vojvodo. Napravila je kniks. Bilo je veoma nespretno od mene
kad sam to spomenula. Valjda je to zato to nemam iskustva u umijeu udovoljavanja
mukarcima. Kad se vie naviknem na ivot u javnoj kui, sigurna sam da vie nikoga neu
uvrijediti.
Vojvoda je trenutak zurio u nju i onda se tiho nasmijao. Kako si ti provokativno dijete
ree. Pojedi jo jedan slatki. Pruio joj je koaricu.
Juliana je oklijevala. Potom je slegnula ramenima, uzela ueereni badem i sjela na
lealjku.
Tarquin je kratko kimnuo, odobravajui, i vratio se jastogu. Sluajno i ja mislim da
bismo obred vjenanja trebali to prije obaviti rekao je dok je ubrusom brisao usta. U
depu mojeg prsluka nai e neto to bi te moglo zanimati.
Juliana je prila stolici na koju je odloio svoju odjeu. Nala je dep njegova prsluka i
izvadila presavijeni pergament. to je to?
Pogledaj. Zavalio se na stolici, popio gutljaj vina i pozorno je promatrao dok je
odmatala papir.
O? To sam ja!
Do tog sam zakljuka i ja doao.
Juliana je zurila u sliku. Netko ju je nacrtao... pomalo grubo, ali prilino tono.
Meutim, fiziki je opis bio detaljan i nepogreiv, ak do pjegica na njezinu nosu. Pogledala
je u zrcalo, usporeujui sebe sa slikom i opisom. Odavale su je kosa i oi.
Gdje si to naao?
Ima ih po cijelom gradu. Prstima je izabrao parogu i podigao je do usta.

Juliana je proitala opis svojeg zloina. Trai se zbog umorstva supruga: Juliana Ridge iz
sela Ashford u Hampshireu. Nudi se bogata nagrada za svaku informaciju, bez obzira koliko
malenu. Kontaktirajte sir Georgea Ridgea u Gardeners Armsu u Cheapsideu
Pitam se koliko nudi zamiljeno je rekla, u poetku vie zaintrigirana nego
prestraena ovim dokazom Georgeove potjere.
Vojvoda odmahne glavom. Bez obzira koliko, nee biti sigurna izvan ove kue sve dok
ne bude izvan dohvata tog seljaine. Zato u pribaviti posebnu dozvolu za vjenanje im
Copplethwaite sastavi ugovore. Sve bi trebalo zavriti do kraja tjedna.
Shvaam. A to u ja misliti o tvojem bratiu? Juliana je jo uvijek stajala kraj stolice
i drala pergament.
Nema sumnje da e ti biti mrzak. Opet je napunio svoju vinsku au. Ali nasamo
ne mora imati nikakve veze s njim. Oboje ete ivjeti u mojoj kui, ali u zasebnim odajama.
Lucien e te ostaviti na miru.
A kad ostanem trudna, to e se zacijelo odnositi i na tebe, milorde vojvodo?
To e ovisiti o tebi prasnuo je. Bacio je ubrus na stol i ustao, ali nije bio siguran
zato ga je njezino pitanje uznemirilo. Na kraju krajeva, to je sasvim poteno pitanje. Ne ini
se nemoguim da bih te nakon Lucienove smrti mogao negdje smjestiti kao svoju ljubavnicu. To
bi se lako moglo diskretno urediti. Udovica mojeg bratia ije je dijete pod mojim skrbnitvom
imala bi posve pravo na moju pozornost i zatitu.
Shvaam. Vojvodina stalna ljubavnica. Sve e mi kurtizane u gradu zavidjeti, milorde.
Neu se vie rjekati s tobom. Poao je do svoje odjee.
Ali zar ne moe razumjeti! strastveno uzvikne Juliana. Zar ne moe pokuati
razumjeti to ja osjeam?
Tarquin je zastao u odijevanju i okrenuo se kako bi pogledao njezino rumeno lice
uokvireno plamenom aureolom kose i zelene oi koje su izraavale gotovo oajnu frustriranost.
Valjda mogu na koncu je rekao. Ako ti moe pokuati vjerovati meni. Ne elim ti
nikakvo zlo. Naprotiv.
Brzo se odjenuo u tiini koja je uslijedila nakon njegovih rijei, a zatim joj je priao i
poljubio je. Poljubio joj je kutove usta, vrh nosa i elo. Veeras je bilo nekoliko trenutaka kad
me nisi eljela baciti u pakleni oganj, nije li tako?
Juliana kimne. Nemoj ii rekla je, odjednom sigurna u jedno to eli.
Najbolje je da odem.
Juliana vie nita nije rekla, a on je odmah otiao. Popila je gutljaj svojeg zaboravljenog
vina. Oito se ne bi smjela uputati u neugodne prepirke niti imati uznemirujua miljenja,
kao ni postavljati provokativna pitanja. Jasno je da se Njegovoj Milosti od Redmaynea to ne
svia kod ena. U tom je sluaju izabrao pogrenu enu za svoje planove. Nije joj ni nakraj
pameti obuzdavati vlastitu narav samo zato da se uklopi u vojvodinu sliku prikladne
ljubavnice.
Gospode! Ona je njegova ljubavnica. Vojvodina ljubavnica! Prvi put je to doista shvatila.
Naglo je sjela na krevet, svjesna svakog centimetra svoje osjetljive koe, neodreene boli
izmeu nogu, krajnje ugodnog osjeaja da je iskoritena, ispunjena, zadovoljena. Uivaju li
kurve u svojem poslu? Odlaze li svako jutro na spavanje ispunjene tom predivnom, tromom

tjelesnom radou? Juliana nekako nije u to vjerovala. Osjeaju li se supruge tako? Bila je
posve sigurna da ena Johna Ridgea ne bi to osjeala. Da John nije umro usred svojeg
stenjanja i puhanja, ona bi bila njegova zakonita ena, zauvijek osuena na nepoznavanje
uitaka to ih je upravo dijelila s vojvodom od Redmaynea.
Dakle, to sve to znai? Da bi s radou trebala prihvatiti ono to joj je sudbina udijelila?
Biti zadovoljna onim to ima i s radosnim uzvicima prigrliti vojvodu?
O, ne! Nee biti tako. Pronai e neki nain da uiva u pogodnostima te veze, a
istodobno e vojvodu natjerati da se dobro potrudi.
Juliana je povukla vrpcu zvona kako bi pozvala Bellu, a um joj je kljuao od energije,
prava suprotnost prema tromosti njezina tijela.

10. poglavlje

dvjetnik Copplethwaite je nizak, okrugao ovjek kojemu je prsluk nategnut preko


velikog trbuha. Doima se zabrinuto i perika mu je nakrivljena tako da razotkriva
elu koju nervozno eka.
Gospoo Ridge. Naklonio se kad je Juliana idueg jutra ula u salon gospoe
Dennison, odazvavi se na poziv. Pogledom je zvjerao naokolo, gledajui sve osim izravno
nju. Zapravo, inilo se da mu je veoma neugodno. Izgledao je kao netko tko nikad ne zalazi u
javne kue, pa je Juliana zakljuila da njegova nelagoda proizlazi iz njegove trenutne okoline.
edno se naklonila odvjetniku, a potom i Elizabethi koja je sa snopom papira u krilu
sjedila na sofi ispod otvorenog prozora.
Dobro jutro, mignonne. Vojvoda, odjeven u odijelo od tamnocrvene svile
obrubljene srebrnom ipkom, odmaknuo se od kamina i priao joj. Juliana nije bila sigurna
kako e ga pozdraviti nakon prethodne veeri. Nisu se rastali kao neprijatelji, ali niti kao
intimni ljubavnici. Sad je kriom prouavala izraz njegova lica i vidjela bljesak humora u
njegovim oima, kao i posve oito zadovoljstvo dok joj se smijeio.
Vragolasti poriv nagnao ju je da se spusti u duboki kniks i pokae pretjerano ponizno
dranje. Tarquin je uzeo njezinu ruku i poljubio je dok ju je podizao. Moda jesam
vojvoda, draga moja, ali ne zasluujem naklon prikladan za kraljevskog princa ozbiljno je
rekao. Premda sam ushien tako draesno pokornim pozdravom. Humor u njegovim
oima postao je izraeniji, a ona mu se jednostavno morala nestano nasmijeiti. Morat e
ustajati veoma rano ujutro kako bi vojvodu od Redmaynea nadmaila u tim igricama.
Nadam se da si dobro spavala rekao je i povukao je prema sredini prostorije.
Nikad nemam problema sa spavanjem krotko je rekla.
Samo je uzdigao obrvu i privukao stolicu. Sjedni, molim te. Gospodin Copplethwaite
proitat e onaj dio ugovora koji se tie tebe.
Odvjetnik je plaho proistio grlo. Ako smijem, gospo.
Da, svakako. Elizabeth mu je pruila snop papira. Uslijedio je trenutak tiine
naruen jedino utanjem papira dok je odvjetnik birao relevantne dokumente. Tada je
ponovno proistio grlo i poeo itati.
ula je niz klauzula, sve posve jednostavno, sve uglavnom onako kako je Juliani ve
objanjeno. Pozorno je sluala, osobito klauzulu koja se tie mogunosti da ne uspije
zatrudnjeti za ivota sadanjeg vikonta Edgecombea. Odvjetnik je lagano porumenio dok je
to itao, ustro se ekajui po glavi tako da mu je perika kliznula ustranu i umalo pala s
blistave povrine.
Dok je sluala, Juliana je nastojala zadrati bezizraajno lice. Ako ne uspije zatrudnjeti
za vikontova ivota, primat e razumno velikodunu mirovinu nakon njegove smrti. Podari li

vojvodi eljeno dijete, primat e veliku plau, a ona i dijete ivjet e pod vojvodinim krovom
do djetetove punoljetnosti. Njegova Milost od Redmaynea bit e jedini djetetov skrbnik i
odluivat e o njegovoj egzistenciji. Njegova e majka imati sva prirodna prava majinstva te
e se s njom savjetovati po pitanju odluka koje se tiu djeteta, ali e vojvoda uvijek imati
konanu rije.
Sve je to savreno normalno, jasno. Djeca po zakonu pripadaju svojim oevima, a ne
majkama.Unato tome, Juliani se nije svialo to hladno ukazivanje na pomanjkanje njezinih
prava kad je rije o ivotu tog navodnog djeteta.
to ako dijete bude djevojica?
Isto ree vojvoda. Ne postoji muko pravo nasljedstva na imanje. Titulu e
dobiti Lucienov brati, Godfrey, ali nita ne prijei keri da naslijedi bogatstvo i imovinu.
A naravno, ovdje je imovina glavni motiv?
Tono.
Juliana je grickala donju usnu, a zatim se okrenula odvjetniku. Je li to sve, gospodine?
Sve to se tie vas, gospoo Ridge.
Ne moete mi rei za koliko me gospoa Dennison prodala? pitala je, gledajui ga
krupnim nedunim oima. Doista bih eljela znati koliko vrijedim.
Odvjetnik se zagrcnuo, olabavio ovratnik, opet se zagrcnuo. Elizabeth prijekorno ree:
Nema nikakve potrebe da se gospodina Copplethwaitea dovodi u nelagodnu situaciju,
Juliana.
Oekivala bih da je dosad ve navikao na takva pitanja odgovori Juliana.
Zacijelo je ve sastavio dosta takvih ugovora.
Tri tisue gvineja leerno e vojvoda. Mislim da e se sloiti da je to prilino
velikoduan iznos. Pogledom je preletio preko njezina lica, a potom ga polako spustio niz
njezino tijelo.
Juliana opet napravi kniks. Duboko sam polaskana, milorde vojvodo. Nadam se da se
neete razoarati zbog takve investicije.
Tarquin se nasmijeio. Mislim da to uope nije vjerojatno, mignonne.
George zacijelo ne nudi takav iznos zamiljeno e Juliana. ini se da sam vama
dragocjenija, gospodine, nego mojem pastorku. I jasno, idem onome tko najvie ponudi.
U oima mu je bljesnulo upozorenje. Podigni svoj ma, Juliana. Iskusniji sam
maevalac od tebe.
Ako biste eljeli potpisati dokumente, gospoo Ridge... ? Odvjetnikovo taktino
pitanje prekinulo je neugodan trenutak.
ini se da je irelevantno elim li ja to ili ne kiselo e Juliana, a potom ustane.
Ovdje su relevantne samo elje Njegove Milosti.
No, dakle, Juliana, nema potrebe da bude drska. Elizabeth je ustala u vrtlogu
blijede svile i odleprala do pisaeg stola. Doi do stola. Gospodine Copplethwaite, biste li
ovamo donijeli dokumente? Hvala vam. Dakle, pero je lijepo naotreno. Pruila ga je
Juliani. U tintarnici ima plave i crne tinte. Koju god eli.
Gospoa Dennison je oito jedva ekala da se posao obavi, da sve bude potpisano,
zapeaeno i isporueno. Stajala je nad Julianom koja je veoma polako itala sve klauzule

prije nego je stavila svoj potpis na dnu svake stranice. ega se tim potpisom odrekla? Svojeg
ivota? Svoje budunosti? Obvezala se na sudbinu koju su odredili ti neznanci meu koje je
upala poput mane s neba.
Ve je bila upaljena svijea kako bi se dobio vosak za peat. Odvjetnik Copplethwaite
paljivo je nakapao vosak na dno stranice, a potom utisnuo svoj peat kako bi posvjedoio da
je to ona potpisala. Evo, gospoo. Vjerujem da je ovo savreno sroen dokument.
Pedantno je poravnao rubove stranica, tjeskobno se mrtei. Ako ste zadovoljni, Vaa
Milosti.
Savreno, zahvaljujem. Meutim, imam jo jedan zadatak za vas, Copplethwaite.
Da, Vaa Milosti. ovjekovo se zabrinuto mrtenje pojaalo. to god elite,
naravno.
elim da budete svjedok na vjenanju vojvoda ree nehajno kao da predlae
partiju vista. Sklapanje braka izmeu gospoe Ridge i vikonta Edgecombea. Zakazano je za
dva sata u St. Jamessu, Marylebone. Mogu vas povesti svojom koijom ako elite.
Ali rekao si krajem tjedna! okirano se pobuni Juliana. Rekao si da e pribaviti
dozvolu nakon potpisivanja ugovora, a brak e se sklopiti krajem tjedna.
Uspio sam malo ubrzati stvari rekao je. Smatrao sam da je to u tvojem
interesu... u danim okolnostima. Ima li neto protiv?
Juliana duboko udahne. Ne, nemam nita protiv. Ionako nije osobito vano kad e se
to dogoditi.
Znala sam da si razumna djevojka ustro odobri Elizabeth. Poimo u tvoju
odaju da te pripremimo. Njegova je Milost izabrala prekrasnu vjenanu haljinu.
Tek je prije dva dana prihvatila njegov prijedlog! No Juliana se ve poela navikavati na
vojvodinu sposobnost da ubrza zbivanja vie no to se inilo moguim.
Haljina je doista bila prekrasna. Svila krem boje otvara se iznad bijele vezene podsuknje.
Bella je pola sata titrala oko nje, sve namjetajui prema uputama i pod budnim
Elizabethinim okom. Splela je Julianinu kosu oko glave u strogo stegnutoj pletenici, a potom
joj je preko glave prebacila pjenu od fine ipke.
Juliana se kroz tanki veo prouavala u zrcalu, razmiljajui o vjenanoj haljini to ju je
ledi Forsett dala za nju saiti. Juliana ju je smatrala lijepom, ali u usporedbi s ovom, to je bio
dosadna i lampava odjea. Ta joj je haljina loe pristajala u struku i jedva da je imala obru.
Veo je bio teak, uvren za njezinu kosu sa stotinjak bolno uskih ukosnica.
Vjenat e se po drugi put u deset dana. Prvi je obred imao svoje elemente farse, ali ovaj
je arada koja predstavlja izazov razumu. Juliana je namjestila veo, popravila ipkane volane
na laktovima i okrenula se prema vratima. Hoete li me vi pratiti, gospo? Ili idem sama?
Bella e te pratiti do crkve, draga moja. Ondje e ekati Njegova Milost i on e te
predati mladoenji.
Juliana je osjetila gotovo neodoljiv poriv da prasne u histerian smijeh kad je ula svean
glas gospoe Dennison. Kao da ta ena ne zna istinu o lanom braku i vojvodinoj ulozi u
svemu tome. Ipak je uspjela zvuati posve uvjereno i uvjerljivo dok je iznosila tu apsurdnu
verziju istine.
To je tako divno, gospoice dahne Bella. Vidjeti vas kako se udajete, postajete

ugledni i sve to.


Ugledna promrmlja Juliana i otvori vrata. Da, svakako.
Meutim, nije bila spremna za uzbuenje djevojaka koje su je ekale u predvorju.
Leprale su oko nje, prouavale njezinu haljinu, s oito istinskim zadovoljstvom uzvikivale
kakva ju je srea snala. Crpe nadu i ohrabrenje iz sree jedne od njih, pomislila je Juliana.
Ako jedna od njih ima sree, mogla bi je imati i druga. Odgovarala je to je toplije mogla jer
nije mogla rei istinu, ali joj je laknulo kad joj je gospodin Dennison ceremonijalno ponudio
ruku i poveo je van, do fijakera koji je ekao. Bella se popela u vozilo za njom i poravnala
Julianine skute, pazei da ne zapnu o vrata.
Crkva se nalazila u malenoj tihoj uliici. Marylebone je gotovo na selu i zrak je bio ii,
bolje se uo ptiji cvrkut. Bella je prva skoila iz koije, a Juliana je skupila svoje skute
nadajui se da e joj taj manevar uspjeti bez neke katastrofe. Za nju bi bilo tipino da zapne
petom za stubu i naglavce tresne na tlo.
No vojvoda se pojavio na otvorenim vratima. Izgledao je mrko kad je ispruio ruku da
joj pomogne.
Juliana je prihvatila ponuenu ruku i uspjela sebe i svoje skute provui kroz uski otvor.
Gdje je tvoj brati?
eka pred oltarom. Vjetim je trzajem poravnao njezin veo.
Jesam li prola kontrolu, milorde vojvodo? Nije uspjela izbaciti alac iz glasa, ali on
je samo kimnuo.
Izgleda ba onako kako sam oekivao. Dok je ona pokuavala otkriti je li to
kompliment ili ne, zavukao je njezinu ruku ispod svoje. Spremna?
Kao to uope mogu biti. Juliana je hrabro podigla glavu i suoila se s otvorenim vratima
crkve. Bella se drala veoma vano kad se sagnula da poravna njezine skute, a potom se
sveano odmaknula i gledala, obrisavi suzu s oka kad su vojvoda od Redmaynea i Juliana
nestali u crkvi gdje ju je ekao mladoenja.
Lucien je stajao pred oltarom s Quentinom i nestrpljivo pogledavao prema vratima,
cupkajui po hladnom kamenom podu. Odvjetnik Copplethwaite sjedio je u prednjoj klupi i
napeto zurio u prazno. Postariji je sveenik nervozno prelistavao stranice molitvenika kao da
trai pravi odjeljak.
Ne razumijem zato ti to nisi htio obaviti gunao je Lucien. Sve bi ostalo unutar
obitelji.
Quentinovo je lice bilo kao isklesano od granita. Ne bih poinio takvo svetogre
odgovorio je odsjenim aptom, pitajui se zato je uope ondje. Samo to svojem bratu nikad
nita nije mogao odbiti. Takoer je osjeao potrebu da bude uz djevojku. Treba joj prijatelj,
bez obzira koliko se Tarquin kune da nee biti povrijeena... zapravo e joj biti bolje jer je
pristala na njegov plan.
Okrenuo se prema vratima kad je par uao u polumrak crkve. Juliana je djelovala kao
bijela prikaza uz vojvodino tamnocrveno odijelo.
Visoka je, zar ne? Prava Long Meg tihim glasom primijeti Lucien. Nadam se da
usto nema i mravo lice otrih crta. Ne bih elio da mi se cijeli grad smije.
Quentin je stisnuo usta i prstima obavio jednostavan zlatan prsten u depu. Mladenka i

njezin pratitelj stigli su do oltara i Quentin je gurnuo Luciena kako bi koraknuo naprijed.
Vojvoda je doveo Julianu do njega. Quentin u njezinu dranju nije opazio nikakvo
oklijevanje, ali joj nije vidio lice ispod vela.
Juliana je kroz veo promatrala svojeg mladoenju. Prvi dojam bio je da gleda neobino
skutrenu fguru, pogrbljenu i upalih prsa. Uz njega se osjeala veoma visokom i krnom. To joj
je ulijevalo ugodan osjeaj prednosti. Nije mu jasno vidjela lice, ali je jasno uoila njegovo
bljedilo mrtva bjelina ribljeg trbuha. Njegove su oi bile samo duplje, duboko usaene,
plamtee rupe kad ju je na poetku obreda bez imalo znatielje pogledao. Najeila se kad je
osjetila strepnju, te se nesvjesno okrenula vojvodi koji joj je stajao s druge strane. Spustio je
ruku na njezinu koja je poivala na njegovoj podlaktici i umirujue se nasmijeio.
Juliana je polizala odjednom suhe usne. Kako bi se u ovom trenutku osjeala da se udaje
za vojvodu od Redmaynea? Sigurno ne bi osjeala strepnju. Svakako se moe rei da o njemu
ve zna sve to treba znati.
Ne udaje se za njega, ali svoj ivot neopozivo ispreplie s njegovim. On kani biti otac
njezina djeteta. Koliko bliskije mogu postati dvije osobe? Bit e mnogo bliskiji nego to je to
mogue u bilo kojem lanom braku. Ta joj je pomisao ulila hrabrosti, pa je ula sebe kako
jasnim odlunim glasom daje odgovore.
Lord Quentin je bratiu pruio prsten. Vojvoda je tek tada pustio Julianinu ruku.
Ispruila je prste. Nisu bili posve mirni, ali nisu prekomjerno drhtali. Meutim, vikontovi su
se prsti gotovo nekontrolirano tresli dok joj je pokuavao staviti prsten. Divlje je psovao,
gunajui da je prokleto rano i da mu treba pie kako bi se smirio. Sveenik je uo njegovo
gunanje dok je nervozno kimao i smijeio se tijekom obreda. Izgledao je okirano i slabano
se pobunio dok se prtljanje nastavljalo.
Vojvoda je hitro reagirao. U trenu je Lucienu uzeo prsten i stavio ga na mladenkin prst.
Sveenik ih je, oito i dalje u oku, drhtavim glasom proglasio muem i enom.
Hvala Bogu da je to gotovo rekao je Lucien im se sveenikov glas izgubio u
sjenkama. Hoe li mi sad biti doputeno pogledati tu moju enu?
Gospodine... preklinjem vas... zar morate... No Lucien je ignorirao nesretnog
sveenika koji je zamuckivao i rukama koje su se silovito tresle posegnuo za Julianinim
velom. Podigao ga je i zatim je u polumraku kritiki prouavao.
Bolje no to sam oekivao primijetio je. Treba mi pie. Pozivam vas da mi se
pridruite, gospo, kako bismo nazdravili ovom sretnom dogaaju. Podrugljivo se naklonio
i ponudio joj ruku.
Odjenuo se besprijekorno i raskono u smaragdnozeleni i zlatni brokat, ali je Juliana
zadrhtala od pomisli da bi ga trebala dotaknuti. inilo se da se iz njega iri nekakva infekcija,
iz njegovih uvuenih prsa i mravih ramena, njegovih grozniavih oiju i sablasno
zelenkasto-bijele puti. Poput nekog crva iz groba, pomislila je osjeajui muninu. Nekog
odvratnog, gmizavog stanovnika grobnica. Navodno je bolestan. Ali od ega boluje da je tako
propao, da se ini kao da truli iznutra?
Juliana je oklijevala i s gotovo mahnitom molbom pogledala Quentina, a potom vojvodu.
Rekao bih da bi nam svima dobro dolo neto za okrepu Quentin je rekao prije nego je
Tarquin uspio reagirati. Doi, draga moja. Uzeo je njezinu ruku, provukao je ispod

svoje i vikontesa Edgecombe je nakon svojeg vjenanja izila iz crkve drei pod ruku bratia
svojeg mua. On je polako poao za njima, uzevi malo burmuta, a Tarquin je uao u
sakristiju sa sveenikom i odvjetnikom Copplethwaiteom kako bi rijeio poslovnu stranu
ceremonije.
Juliana je vani duboko udahnula sparan zrak i primorala se da ponovno pogleda svojeg
mua. Na jarkom je suncu njegova boja izgledala jo gore. Zelenkasta je koa bila nategnuta
preko njegove lubanje, istiui svaku kost i udubljenje. Izgledao je star kao Metuzalem i mlad
kao sama Juliana. Odjednom se presamitio od silovitog napadaja kalja, prsa su mu se
nadimala, kapljice znoja izbile po elu. Gledala je sa suosjeajnom uasnutou dok je kaljao
kao da e izbaciti plua.
Zar nita ne moemo uiniti? pitala je Quentina koji je stajao kraj nje napeta i
bijesna lica.
Ne kratko je rekao. Treba mu konjak.
to mu je? apnula je. Vojvoda je rekao da je bolestan... ali od ega boluje?
Nije ti rekao? U Quentinovim je oima bljesnuo gnjev pa je izgledao ba kao
njegov polubrat.
to joj nisam rekao? Tarquinov se glas zauo s crkvenih stuba iza njih. Pogledao je
Luciena koji je jo uvijek grevito kaljao i siao s posljednje stube.
Dijete ne zna od ega boluje njezin mu otro e Quentin. Srami se, Tarquine!
Juliana nee imati nikakve veze s Lucienom, pa zato je onda vano od ega on
boluje? rekao je Tarquin dok je vadio svoju burmuticu. Tvoj mu boluje od sifilisa,
mignonne. Ali obeavam ti da te nee taknuti ni malim prstom.
Juliana je bez rijei zurila u vojvodu dok je on leerno uzimao prstohvat burmuta, a
potom je vratio kutijicu u dep i snano udario Luciena po leima. Hajde, Edgecombe.
Ubacit emo malo konjaka u tvoje grlo i bit e sasvim dobro.
Lucien se uspravio i rupiem pokrio znojno lice. Dovraga! promuklo je izustio
kad je doao do daha. Mislio sam da vie nikad neu disati. Obrisao je nos i usta te
vratio rupi u dep. Tada se nacerio i pogledao svoju enu. ao mi je zbog toga, draga
moja. Nije ba osobito dobar prvi dojam to ga ovjek moe ostaviti na svoju nevjestu, zar ne?
Ne slabano e Juliana. Zar moramo i dalje ovako stajati na ulici? S izrazom
dubokog gnuanja dotaknula je svoju vjenanu opremu. Kakve li travestije, biti ovako
odjevena za tako dijabolinu aradu.
Moja koija je ondje. Tarquin ju je uzeo pod ruku i poveo je preko ulice do mjesta
gdje je stajala lagana gradska koija na ijim su se vratima koili grbovi obitelji Redmayne.
Quentine, ide li s nama natrag u Abermarle Street?
Njegov je brat oklijevao, jo uvijek bijesan. No kad ga je Juliana pogledala s nijemom
molbom u oima, kratko je kimnuo i preao ulicu.
Nee vam smetati ako ne poem s vama? Lucien je promolio glavu kroz otvoren
prozor koije. Mislim da moram bez odgaanja utaiti e. Ne mogu riskirati jo jedan
napadaj. Na uglu je krma. Zamahnuo je eirom.
Samo izvoli ljubazno e Tarquin.
Ali doi u na svadbenu gozbu... za to moete raunati na mene. Nasmijavi se,

Lucien se udaljio prema krmi Lamb & Flag na uglu.


Svadbenu gozbu? Juliana je gnjevno pogledala dva mukarca koji su joj sjedili
suelice. Kad e ova sprdnja zavriti, milorde vojvodo?
Lucienova smisao za alu ree Tarquin. Nisam nita takvo planirao. Planirao
sam odlazak u kazalite, a potom veeru u Ranelaghu. Ako bi time bila zadovoljna, Juliana.
eli li poi s nama, Quentine?
Ako bi mi Juliana dopustila da vam se pridruim ree njegov brat, jo uvijek
hladno. No moda bi se radije povukla u vlastite odaje i ondje plakala.
O, ne vjerujem da je Juliana sklona takvoj melodrami odgovori Tarquin. Nadao se
da e joj njegove poticajne rijei pomoi da zadri hrabrost. Instinktivno je znao da e joj
kasnije biti mnogo tee ako se sad slomi.
Kako bi ti to mogao znati, milorde? Juliana se skutrila u kutu i neprijateljskim
oima zurila u vojvodino lice.
Pogaam rekao je. Dakle, nemoj se sad prepustiti zlovolji, dijete. Predlaem
veer uitaka. Nee vidjeti Luciena zapravo, sasvim je mogue da ga nee vidjeti sve dok
se ne bude morala pojaviti u visokom drutvu. O, poslao sam obavijesti o vjenanju u
Morning Post i Times, pa moe oekivati posjete ve tijekom ovog tjedna.
Ali moj mu nee biti uza me, pretpostavljam?
O, takve stvari nisu za Luciena. No Quentin i ja emo biti ondje i pruati ti podrku.
Nije li tako, dragi brate?
Naravno. Quentin je shvatio da je sada duboko upleten u aradu svojeg polubrata,
bez obzira eli li to ili ne. Juliana ga je u to uvukla mnogo uinkovitije nego Tarquin. Juliana
koja se ne moe nositi s Tarquinom... ne moe se nositi s Lucienom... kojoj e trebati njegovo
prijateljstvo i zatita. Oi su joj bile mutne dok je zurila kroz prozor, napetih usta, ruku
vrsto stisnutih u krilu.
Tako je mlada. Tako ranjiva. Tako neduna. Siroto dijete. Nije mogla ni sanjati da e se
nai uhvaena u tu mahnitu aradu vojvode od Redmaynea. Tarquin je uvijek preferirao
zakuaste putove do svojih ciljeva, a ovo je prepredeno i domiljato kao nikad ranije. Ali je
krajnje neoprostivo to to je ukljuio nekoga nezatienog i neiskusnog kao to je Juliana.
Iskosa je pogledao svojega polubrata koji je nepomino sjedio kraj njega. Tarquin se
zavalio na sjedalu, prekriio ruke i napola zatvorio oi. No Quentin je znao da netremice
promatra Julianu. Tarquinova su se usta lagano izvila kao da neto smatra zabavnim ili
ugodnim. Quentin je iznenaeno osjetio da iz njegovog polubrata zrai neobina blagost.
Uvijek je mogao proniknuti u Tarquinovo raspoloenje. Ta je vjetina plod niza godina
bliskosti, godina tijekom kojih je oboavao svojega polubrata i pokuavao ga oponaati.
Vie ga ne pokuava oponaati... vie to ne eli. Quentin je naao vlastiti put, a to nije
onaj to ga je izabrao njegov brat. No veza meu njima jednako je jaka kao uvijek. Sad je
Quentin zapanjeno osjeao njenost u Tarquinu toplinu dok je promatrao Julianu, toplinu
koja je u suprotnosti s hladnim cinizmom njegovog ponaanja.
Quentin je vratio pogled na Julianu, tako napetu i nepominu u bjelini vjenane haljine,
s velom zabaenim unatrag tako da je njezina kosa plamtjela u polumraku koije. Ako ona na
neki nain djeluje na Tarquina, onda sve ovo nee zavriti onako loe kako se Quentin boji.

Koija je usporila i zaustavila se. Juliana se trgnula iz svojeg gorkog, gnjevnog


razmiljanja. Pogledala je kroz prozor i prepoznala kuu u Albermarle Streetu. Kuu koja bi u
doglednoj budunosti trebala biti njezin dom. Ukoliko vojvodi uspije podariti eljeno dijete,
onda e to mnogo godina biti njezin dom.
Lakaj je otvorio vrata. Tarquin je lagano skoio na tlo, ne obazirui se na stubu, i pruio
ruku Juliani. Dobro dola u svoj novi dom, ledi Edgecombe.
Juliana je okrenula lice od njega kad je prihvatila ponuenu ruku i sila na tlo, a Quentin
ju je slijedio. Njezin je gnjev gorio vrelo i duboko poput Zemljine jezgre. Kako ju je mogao
udati za onu bijednu ruevinu od ovjeka ne rekavi joj istinu? On misli da je ona samo skupa
roba koja nema pravo ita znati ili imati svoje miljenje. Traio je njezino povjerenje, ali kako
bi ikad mogla vjerovati njezinoj rijei kad joj je tako neto zatajio?
Ali osvetit e se. Dragi Boe, itekako e se osvetiti. Ta joj je odlunost omoguila da
visoko uzdignute glave ue u kuu, a dostojanstvo ju nije napustilo ni kad je petom zapela za
prag i morala se uhvatiti za lakaja kako ne bi pala na koljena.
Quentin je skoio naprijed i uhvatio je za lakat kako bi uspostavila ravnoteu.
Hvala ukoeno je rekla, odmaknuvi se od Quentina i lakaja.
Juliana je sklona padanju i spoticanju primijeti Tarquin. U odreenim
okolnostima moe stvoriti dojam tajfuna.
Kako galantno od tebe, milorde vojvodo prasnula je, grubo povukavi veo s glave i
bacivi ga prema stolu od palisandrovine prislonjenom uza zid. Promaila je i veo je u
treperavom oblaku pao na mramorni pod.
Pa, nemojmo se svaati pred poslugom mirno e Tarquin. Poi sa mnom pa u
ti pokazati tvoje odaje. Uhvatio ju je za lakat i poveo prema stubitu.
Quentin je ostao iza njih, podigao odbaeni veo i paljivo ga stavio na stol, a potom se
zaputio u knjinicu i potraio bocu erija.
Juliana i vojvoda stigli su do vrha stubita u obliku konjske potkove.
Kao to sam ve spomenuo, mislio sam da bi jutarnju sobu moda eljela koristiti kao
vlastiti privatni salon vojvoda ree s odlunom vedrinom, pokazujui niz hodnik do vrata
na prvom odmoritu to ih se Juliana sjeala. Ondje e moi u privatnosti primati vlastite
prijatelje.
Koje prijatelje? Juliana je odluno zatvorila usta kako ne bi postavila zajedljivo pitanje.
Tvoja spavaa odaja i budoar nalaze se u prednjem dijelu kue, na drugom katu. Poveo
ju je drugim stubitem na desnoj strani odmorita. Trebat e ti sobarica pa sam angairao
enu s mojeg imanja. Udovica njezin je mu bio jedan od mojih zakupaca, a umro je prije
nekoliko mjeseci. Ona je dobra dua. Veoma ugledna. Siguran sam da ete se slagati.
Nije rekao da je zakljuio da Juliana treba majinsku duu koja e o njoj skrbiti, a ne
jednu od onih bahatih ena koje obino obavljaju poslove sobarica za dame iz visokog
drutva.
Juliana je i dalje utjela. Otvorio je dvokrilna vrata.
Tvoja spavaa odaja. Budoar je iza vrata na lijevoj strani. Kretnjom ju je pozvao da
ispred njega ue u veliku, vedru odaju namjetenu u bijelim i zlatnim tonovima. Ogroman
krevet imao je baldahin od zlatnog damasta i pokriva od vezenog batista. Delikatan

namjetaj ine izrezbarene tanke noge i graciozno savijeni nasloni za ruke i lea, udobna
lealjka i stolice presvuene su zlatno-bijelim brokatom. Zrak je mirisao po utim i bijelim
ruama sloenim u vazama. Julianina su stopala utonula u mekani krem sag s uzorkom
zlatnog cvijea.
O, kako elegantna soba! Njezin je ogoreni gnjev nestao dok je oduevljeno gledala
naokolo. Nije uspijevala potisnuti nesvjesnu usporedbu ovog utjelovljenja bogatstva i dobrog
ukusa s runim, glomaznim, izgrebenim i tronim namjetajem u kui sir Johna Ridgea.
Tarquin se zadovoljno nasmijeio, a zatim se neodreeno pitao zato mu toliko znai
odobravanje ovog curetka. Juliana je doskakutala do vrata budoara i on je uo njezine
ushiene uzvike dok je istraivala malenu intimnu prostoriju. Kako je lijepo. Blistavih se
oiju vratila u spavau odaju. Nikad nisam oekivala da u boraviti u tako otmjenom
okruenju povjerila mu je.
Ti e ga ukraavati, draga moja ree Tarquin, a nesvjesni je smijeak jo uvijek
lebdio na njegovim usnama dok je gledao njezino spontano zadovoljstvo.
O, rekla bih da e za deset minuta cijela odaja izgledati kao da ju je poharao tajfun
odbrusila je.
Tarquin je pruio ruke prema njoj. Hajde, sklopimo primirje. Nisam te elio
uvrijediti. Zapravo, veoma mi se svia tvoja... nespretnost.
Juliana ga je s nevjericom promatrala. Ne shvaam kako bi se ikome mogla sviati
takva nespretnost.
U tebi ima neeg izrazito privlanog, Juliana. Bez obzira stoji li na glavi ili na
petama. Njegov je glas odjednom postao milovanje, a krajnje senzualan smijeak slao je
neodoljiv poziv.
Juliana je koraknula prema njemu jer su je bistre sive oi nezaustavljivo vukle naprijed.
Uhvatio ju ju za ramena i zagledao se u njezino lice. Ima tako mnogo ugodnijih stvari to
ih moemo raditi, slatka moja, nego svaati se.
eljela mu je rei da je prevarantski kurvin sin. eljela ga je psovati, prokleti njegovu
kuu. No samo je stajala i gledala ga, gubei se u njegovim oima dok je ekala da svojim
lijepim ustima uzme njezina. Kad je to uinio, prepustila se uz tihi zvuk slatkog zadovoljstva,
rastvorivi usne za njega, pohlepno mu gurajui vlastiti jezik duboko u usta, udiui miris
njegove koe, uvlaei prste u njegovu kosu, povukavi njegovo lice do svojega kao da ga se
ne moe nasititi.
Poveo ju je unatrag do kreveta i ona se sruila u masi djevianske bjeline. Njegovo je lice
lebdjelo nad njezinim, ali se vie nije smijeilo, ve je izraavalo duboku praiskonsku glad
koja je izazvala reakciju u njezinu trbuhu. Podigao je njezine skute i podsuknje, ignorirajui
nezgrapnu prepreku obrua. Slobodnom je rukom otkopao svoje hlae, a potom ju je
zavukao ispod njezine stranjice tako da ju je podigao i uronio u nju.
Juliana je dahnula na tako naglu penetraciju, ali ga je njezino tijelo radosno doekalo,
njezini su se bokovi sami od sebe pomicali, miii stranjice stezali su se na njegovom toplom
dlanu. Oslanjao se na jednu ruku dok se ritmiki i silovito pomicao u njoj. Njezin se trbuh
stezao pri svakom pokretu, spirala je postajala sve napetija dok nije kriknula i valovi uitka
irili su se njezinim tijelom. Zabacio je glavu, na vratu su mu iskoile ile, zatvorio je oi.

Tada je na neobian nain izgovorio njezino ime, a njegovo se sjeme izlijevalo u nju sa svakim
pulsirajuim trzajem njegova tijela, a kad je pomislila da vie ne moe podnijeti, val predivne
radosti zahvatio je svaku stanicu njezina tijela.
Tako arobno promrmljao je Tarquin kad se sagnuo i poljubio oblinu njezine
dojke iznad dekoltea.
Juliana je leala ispod njega, nesposobna pomaknuti se ili govoriti dok joj srce nije .
malo usporilo. S naporom je podigla ruku i dotaknula mu lice, a potom joj je ruka nemono
pala natrag na pokriva. Negdje sam se izgubila promrmljala je.
Tarquin se njeno izvukao iz njezina tijela. Predivan krajolik za istraivanje.
O, da sloila se Juliana, slabano gurajui svoje neuredne skute. I ak se ne
treba niti razodjenuti za to putovanje dodala je uz vragolast smijeh, odjednom puna
ivota. Sjela je. Gdje su odaje mojeg mua?
Na drugoj strani kue, sa stranje strane. Vojvoda je ustao i zakopao hlae,
promatrajui je s upitnim mrtenjem.
Kliznula je s kreveta i spustila skute. A gdje su tvoje odaje, milorde?
Odmah kraj tvojih.
Kako prikladno primijeti Juliana i pone vaditi ukosnice iz kose.
Dopusti da ti pokaem koliko je prikladno. Okrenuo se prema ormaru na drugoj
strani sobe. Doi pogledati.
Juliana je jo uvijek vadila ukosnice iz kose kad je znatieljno pola za njim. Otvorio je
vrata, a ona je zapanjeno uzdahnula pri pogledu na raskonu masu svile, satena i tafta koja je
ondje visjela. to je to?
Rekao sam ti da sam se bavio tvojom garderobom podsjetio ju je. Ali to nije ono
to ti sad elim pokazati. Gurnuo je odjevne predmete u siranu i koraknuo unatrag da
Juliana moe vidjeti unutranjost.
Ugledala je vrata na stranjoj strani ormara.
Otvori ih rekao je, uivajui u njezinoj zbunjenosti.
Juliana ga je posluala. Uska su se vrata otvorila prema drugoj spavaoj sobi koja nije
bila nimalo slina njezinoj. Umjesto elegantne, enstvene odaje vidjela je tamno drvo i
tapiserije, vrst namjetaj od hrastovine i ulaten pod.
O izustila je.
Prikladno, ne ini ti se? Oi su mu blistale.
Veoma. Juliana je koraknula unatrag i rastresla kosu iz pletenice. Jesi li ih dao
posebno ugraditi?
Odmahnuo je glavom. Ne, ugradio ih je trei vojvoda za kojeg se pria da je volio
izvoditi trikove na raun svoje vojvotkinje. Prema priama, nije bio ugodan ovjek. No
vjerujem da emo ih mi bolje iskoristiti.
Da. Juliana je opet poela osjeati omaglicu. Zar svi znaju za postojanje tih
vrata... vikont, primjerice?
Ne. Za njih zna veoma malo osoba. Jamim da Lucien nije jedan od njih. Ovu kuu ne
poznaje dobro.
Lord Quentin?

Da, on zna, naravno.


Ba kao to zna sve o ovoj aradi? Provukla je prste kroz kosu, nastojei je
razmrsiti.
Da.
to on o tome misli?
Uope ne odobrava bez uvijanja e Tarquin. Ali predomislit e se. Uvijek je
tako. Opet se okrenuo prema ormaru. Hoemo li izabrati haljinu koja je dovoljno
prikladna da je ledi Edgecombe odjene za kazalite i odlazak u Ranelagh?
Zato ne? Ovaj je ovjek lavina koja se kotrlja preko svih prepreka, nezaustavljiva.
Premda ju je ta spoznaja zbunjivala, shvatila je da ga zasad ne eli zaustaviti.

11. poglavlje

eorge Ridge sredinom poslijepodneva izie iz Cross Keys Bagnia osjeajui se kao
pripadnik otmjenih krugova. Okrene se na peti, uivajui u utali ju novog kaputa
od purpurnog brokata sa irokim skutima. Vano je spustio ruku na drak maa dok
je gledao du Little Russell Streeta, razmiljajui hoe li poi jesti u Black Lion
Chop-House ili se vratiti u Gardeners Arms kako bi vidio jesu li njegovi oglasi dali rezultata.
Zajedniki stol u Gardeners Armsu nudi razuman obrok, a ostali koji ondje jedu obino
mnogo piju, vode prostake razgovore i izvaljuju lascivne ale. Georgeu to openito sasvim
odgovara, ali je sino, kad je stol nakon jela raien i pripremljen za kockanje, otkrio da su
svi ti ljudi okorjeli kockari. Dok su naokolo kruile boce porta i prostorija se zagrijavala,
George je postajao sve glasniji, veseliji i sve manje oprezan, raspoloeno je gledao kockice i
bacao gvineje preko stola s bezbrinou koja ga je kasnije okirala. Jo nije skupio dovoljno
hrabrosti da izrauna koliko je izgubio.
Njegov bi otac pomahnitao da zna. No s druge strane, sir John je bio stari istunac, osim
kad je rije o njegovoj sklonosti mladim enama, i bio je veoma oprezan sa svojim imetkom.
George nikad ranije nije bio u Londonu. Njegov je otac London smatrao mjestom za
raspikue i lijenine, nastanjenim lakim enama i mukarcima koji e ti za sitni prerezati
grlo.
George je tog poslijepodneva u kupalitu uivao u lakim enama. Tri. Tri veoma skupe
ene. Depovi su mu se poprilino ispraznili otkako je tog jutra iziao iz Gardeners Armsa.
No vrijedilo je svake gvineje. Zakljuio je da je uobiajeno da londonske kurve piju
ampanjac. Jabukovaa je sasvim u redu za seosku djevojuru irokih bokova i rumenih
obraza koju se moe povaliti u taglju ili iza stoga sijena, ali naminkane ene u kouljama od
finog batista, s istom posteljinom na svojim krevetima, oito imaju vea oekivanja.
No slijedom toga, osjeao se krivim zbog spoznaje da je u dvadeset etiri sata zacijelo
potroio onoliko koliko je godinje potrebno za kovaa. Ako se vrati u Gardeners Arms,
sigurno e ga kasnije uvui u kockanje. Skromna veera u Black Lionu i kasnije odlazak u
kazalite definitivno bi veeras bili mudriji izbor. Budui da je Theatre Royal samo nekoliko
koraka dalje od jeftinog restorana, stii e onamo prije nego se u pet sati otvore vrata pa e
zauzeti pristojno mjesto u parteru.
S ponosom je prouavao srebrnu ipku na svojem novom trorogom eiru prije nego ga
je oprezno stavio na glavu, pazei da ne poremeti kovre svoje perike. Dlanom je lupkao po
drku maa i bahato gledao naokolo, kao da e nekome uskoro dobaciti izazov. Neki
neuredni dentlmen s otrcanom perikom urno je preao na drugu stranu ulice kad je
ugledao Georgea koji se tako ratoborno drao. London je pun agresivnih mladih pripadnika
otmjenih krugova koji smatraju da je veoma zabavno maltretirati ranjive prolaznike.

George ga je bahato pogledao i uklonio trunak burmuta s rukava. Na selu nije nosio
ma, ali je odmah shvatio da je u gradu to obiljeje dentlmena. Svoje je sadanje oruje
kupio kod oruara u Ebury Streetu nakon to ga je taj obrtnik uvjerio da ma nije samo ukras
da e u rukama iskusnog maevaoca, kakav Njegova Milost sigurno jest, biti smrtonosno
oruje i mona zatita.
George je zadovoljno kimnuo i zaputio se prema Black Lionu. Nakon to je upoznao
londonske uitke, odluio je da e svake godine provoditi nekoliko tjedana u gradu zimi,
naravno, kad imanje treba manje pozornosti.
Juliana e mu biti vie nego zadovoljavajua druica. Odrasla je u kui jednog
dentlmena, obrazovana je u svim podrujima nunim za jednu damu. Zna se ponaati u
najboljem drutvu... bolje nego on sam, morao je priznati George. On je sin svojeg oca. Sin
neotesanog, slabo obrazovanog zemljoposjednika kojeg su vie zanimali njegovi usjevi i
ume, njegov lov, njegovi obroci i boca nego knjige ili glazba, ili uljudni razgovori. No Juliana
je dama.
Ali gdje je ona, za ime svijeta? Georgeovo zadovoljstvo i uivanje u danu odjednom su
isparili. Sasvim je u redu stvarati takve sretne planove, ali to su kule u zraku ako nema
djevojke od krvi i mesa koja bi ih uinila stvarnima. Mora je dobiti za svoju enu. eli je u
svojem krevetu. eli vidjeti kako iz njezinih oiju nestaju superiornost i prezir kad ga bude
priznala kao svojeg mua i gospodara.
Juliana s oima koje mogu biti hladne i zelene poput najdubljeg oceana. Juliana s punim
ustima koje se mogu izviti u posprdan smijeak koji ponizuje mukarca. Juliana s onim
uskomeanim umskim poarom od kose i dugim udovima, te s punim, ponosno uzdignutim
dojkama.
Imat e tu Julianu, poslunu i krotku u svojoj kui i u svojem krevetu. Ili e gledati kako
je spaljuju na lomai.
George skrene u Black Lion i narui bocu burgunca. Nai e je, makar za to morao platiti
sto gvineja.

Juliana je drukije raspoloena, mislio je Quentin kad su njih troje sjeli za veeru. U
dvjema prijanjim prilikama kad je bio u njezinu drutvu, bila je vidljivo uzrujana, a jutros jo
i ogoreno gnjevna. No sad su njezine oi blistavi dragulji, a njezina blijeda koa posjeduje
sjaj koji kao da dopire iznutra. Vedra je i ivahna, spremna na smijeh i duhovite dosjetke koje
ukazuju na pronicav um. Tarquinu je dobacivala vragolaste izazove, a katkad i hitre poglede
koji su uvijek uspijevali nasmijeiti vojvodu.
Quentin nije istunac niti su mu ene nepoznate, bez obzira na njegovo zvanje. Nije
trebao biti genije da zakljui da je ledi Edgecombe tog poslijepodneva uivala u krevetu.
Popustljivo raspoloenje njegovog brata i jasno vidljivo milovanje njegovih oiju kad bi
poivale na Juliani pokazivalo je da se vojvoda od Redmaynea i ena njegovog bratia dobro

slau u spavaoj odaji, bez obzira koliko nesuglasica imaju u nekim drugim stvarima.
Quentin bi vjerojatno trebao pokazati neodobravanje. Ali on nije licemjer. Dao je svoju
podrku Tarquinovoj sramotnoj spletki istina, nevoljko, ali ipak je dio toga. Ako Juliana
uiva u voenju ljubavi s vojvodom, onda se moe rei da je barem u tom aspektu cijele
arade nitko ni na to ne primorava.
Juliana nije bila sigurna je li njezin osjeaj omamljujueg uivanja u ovoj veeri
posljedica poslijepodneva ili ima veze s novim poloajem u kojem se nala. Kao jedina ena
za stolom nalazi se u sreditu pozornosti. U Forsett Towersu bio joj je dodijeljen skuen ugao
stola, naloeno joj je da uti ukoliko joj se netko ne obrati, te je stoga trpjela beskonane
veere na kojima je provodila najdosadnije sate svojeg ivota. Svaki put kad je za ovim stolom
otvorila usta i neto rekla, vojvoda i njegov brat obraali su joj pomnu i laskavu pozornost.
Koju emo predstavu gledati? Posegnula je za svojom vinskom aom. Lakaj je
hitro priskoio kako bi uhvatio kaskadu pribora za jelo to ju je pokrenuo njezin irok rukav.
Garricka kao Macbetha odgovorio je Tarquin, nasmijeivi se kad je posramljeno
pogledala nestane volane rukava.
Sigurno e biti i neka farsa ree Quentin. Budui da je Garrick imenovao
Thomasa Arnea za glazbenog direktora, moemo biti sigurni da e tijekom glazbenih
meuigri biti ivahne zabave.
Nikad nisam bila na predstavi. Juliana je drala rukav daleko od stola kad je
posegnula za koaricom slastica. Kod kue su o Boiu dolazili pantomimiari, a katkad i
tijekom sajma, ali nikad nije bilo prave kazaline predstave.
Nadam se da e uivati. Tarquin se udio kako oaravajuim smatra njezino
entuzijastino avrljanje i spontani smijeh. Ovo je Juliana koju je dosad samo letimice vidio.
Takoer ima zdrav apetit. Ili joj nitko nije rekao da se smatra kako bi jedna dama u javnosti
trebala prikriti svoj entuzijazam za stolom, ili je to jednostavno odluila ignorirati. Vjerojatno
ovo drugo, pomislio je i nasmijeio se u sebi. Njezin je razgovor istodobno zabavan i
inteligentan. Oito je da njezini skrbnici nisu zanemarili njezino obrazovanje, bez obzira
koliko su se trudili potisnuti njezinu osobnost.
Imam li mrlju na nosu, milorde vojvodo? upita Juliana i vrhom prsta obrie nos.
Ne vidim je.
inilo se da me gleda s posebnom pozornou rekla je. Bila sam sigurna da
neto nije u redu s mojim izgledom.
Sve je u redu koliko ja vidim. Odgurnuo je stolicu. Ako si zavrila, draga moja,
predlaem da poemo popiti aj u sobi za primanje.
O, da. Juliana je porumenjela i skoila na noge, a stolica je otklizala preko
ulatenog poda. Trebala sam se sjetiti, ispriavam se. Ostavit u vas uz va porto.
Nema potrebe ree Tarquin i zaustavi stolicu kako bi je mogla s lakoom zaobii.
Quentin i ja ne volimo se predugo zadravati za stolom. Nije li tako, brate?
Apsolutno sloio se Quentin. Ne vidim zato bi Juliana trebala sama sjediti u
sobi za primanje dok se mi opijamo portom.
Lucien bi, naravno, imao drukiji stav primijeti Tarquin.
Juliana ga je brzo pogledala preko ramena, ali lice mu je bilo bezizraajno kao i glas.

Koliko bi nazonost njezina mua promijenila ugoaj? Znatno, zakljuila je.


No nije dopustila da joj takve misli poremete zadovoljstvo tom veeri. Upala je u ovu
situaciju pa moe uivati u njezinim dobrobitima.
Vojvodinom gradskom koijom odvezli su se u Covent Garden, a Juliana je gledala kroz
prozor, zaintrigirana nonim ivotom Londona. Sad je prvi put izila uveer otkako je sila s
koije kod Bella, a kad su skrenuli u Covent Garden, vidjela je da se veoma razlikuje u odnosu
na dnevne prizore. Nestali su ulini trgovci i kola s robom, tandovi su se zatvorili. Sredite
Gardena sad je puno ena u pratnji lakaja koje su traile muterije, te djeaka koji su jurcali
kroz mnotvo i izvikivali kakve se uitke moe nai u specijaliziranim bordelima koji rade
pod krinkom kavana ili slastiarnica.
Ispod stupova Piazze etali su otmjeni ljudi i promatrali prizor dok su hodali prema
Theatre Royalu ija su vrata bila otvorena. Bilo je malo prije est i guvu na vratima inila je
masa ljudi koji su se hrvali i svaali kako bi se progurali unutra i nali slobodno mjesto.
Juliana je sumnjiavo promatrala guvu i pitala se kako e onuda proi sa svojim irokim
obruem. Sigurno e neto poderati. Zar predstava ne poinje u est?
Poinje. Tarquin joj je pomogao da sie na kamene ploe ispred kazalita.
Ali ako nemamo sjedala...
Imamo, draga moja s osmijehom ju je umirio Quentin. Tarquinov je lakaj doao
u etiri i osigurao nam lou.
Znai tako se snalaze privilegirani. Juliana uzdigne obrvu i zakljui da joj se svia biti
meu njima. Hodala je izmeu vojvode i lorda Quentina dok su se pribliavali guvi na
vratima. Ne bi znala rei kako se to dogodilo, ali kroz mnotvo se stvorila staza i ona se
odjednom nala u kazalitu. Haljina joj je ostala u jednom komadu, nita se nije poderalo,
obje su joj cipele i dalje bile na nogama, a njezin se obru ponaao besprijekorno. Imala je
neodreen dojam da su njezini pratitelji tu i tamo dotaknuli neije rame, tihim glasovima
izgovorili nekoliko rijei, odmaknuli ustranu neije tijelo. Bez obzira kako su to izveli, oni su
se nali unutra.
Orkestar je svirao, ali se jedva uo povrh amora i brbljanja dok su se ljudi kretali
izmeu sjedala, zastajkujui kako bi popriali s prijateljima ili dovikivali preko glava da bi
privukli pozornost nekoga u drugom dijelu gledalita. Glasniji od svega toga bili su prodorni i
imperativni povici prodavaa narani.
Ovuda. Julianu su vjeto odveli do loe iznad pozornice gdje je stajao i klanjao se
lakaj u livreji obitelji Redmayne. Tarquin nije putao Julianin lakat sve dok se nije smjestila
na stolicu u prednjem dijelu loe. Sad e biti sigurna ako ne pokua istraivati rekao
je i sjeo kraj nje.
Nee mi nedostajati zabave. Juliana se nagnula preko ruba loe. Ako je
predstava upola zanimljiva kao mnotvo, bit u veoma zadovoljna. Zato imaju one eljezne
iljke du pozornice?
Kako bi sprijeili publiku da skoi na pozornicu. Tarquin se nasmijeio njezinom
ushienom izrazu lica. Vidi li one prilino krne ljude straga? Oni su ondje iz istog
razloga.
Juliana se nasmijala. Tako mi je drago to sam dola u London. Tada je

porumenjela i sjenka je preletjela njezinim licem. Inae bih bila u drukijim okolnostima.
Quentin joj je suosjeajno dotaknuo rame. Tarquin je odluio ignorirati primjedbu.
Uslijedio je trenutak neugodne tiine, a tada je orkestar izveo zapovjedniki tu. Zavjesa se
podigla i na pozornicu je iziao David Garrick kako bi izgovorio prolog za veernju zabavu.
Juliana je opinjeno sluala kad je predstava zapoela. Publika je nastavila sa svojim
amorom, cijelo vrijeme brbljajui i traajui, ali Juliana nije bila svjesna niega osim
pozornice. Uope joj se nije inilo udnim to se Macbetha igra u suvremenoj odjei, a
Garrick u glavnoj ulozi bio je odjeven u sveanu odoru hanoverskog asnika.
Po zavretku prvog ina opustila se na stolici i zadovoljno uzdahnula. Kako arobno.
Sasvim je drukije sluati rijei umjesto itati, ak i glasno.
Drago mi je da ti se svia, mignonne. Tarquin ustane. Ako biste me na trenutak
ispriali, moram nekoga posjetiti. Udaljio se, a Juliana je vratila svoju pozornost na
mnotvo. Neka je prepirka u prvom redu postala gadna i jedan je ovjek zaprijetio da e
izvui ma. Netko je aljivim glasom neto doviknuo i bacio aku naranine kore na dva
protivnika. Uslijedio je smijeh i trenutak napetosti kao da je nestao.
Juliana je pogledala preko partera u loe na suprotnoj strani. Vidjela je vojvodu tono
suelice kako stoji iza stolice jedne ene odjevene u tamno-sivo, gotovo crno, s bijelom
maramom oko vrata i kosom stegnutom ispod bijele kape. Gledala je Tarquina dok joj je
neto govorio.
S kim to vojvoda razgovara?
Quentin nije podigao pogled s mnotva. Zacijelo s ledi Lydiom Melton. Sa svojom
zarunicom. Bilo je neeg lanog u njegovom namjeteno nehajnom tonu, ali je ta
obavijest previe zapanjila Julianu da bi o tome razmiljala.
Njegova zarunica? Ne bi uspjela izbaciti malodunost iz glasa ak ni da je
pokuala. On se treba oeniti?
Zar ti to nije rekao? Quentin jo uvijek nije pogledao ni nju ni enu o kojoj su
razgovarali.
Ne... ini se da ima mnogo toga to mi nije rekao. Posve je nestalo njezino uivanje
u veeri, a vratila se gorina jutra.
Vjerujem da je mislio kako njegove zaruke nisu relevantne za tebe... za bilo koga
blago je dodao.
Da, nisu relevantne kiselo je rekla. Zato bi to meni bilo vano?
Pa, to se nee tako skoro dogoditi bezizraajnim glasom ree Quentin.
Vjenanje se trebalo odrati prije dva mjeseca, ali umro je Lydiin djed i cijela je obitelj u
koroti. To e trajati pune dvije godine.
Zato je onda na predstavi? oporo e Juliana. To nije ba u skladu s dubokim
alovanjem.
Ovo je ipak Macbeth istakne Quentin. Otii e prije farse.
Meni se to ini veoma licemjernim. Juliana je kiljila preko partera, nastojei bolje
vidjeti ledi Lydiu Melton. Bilo je teko stei dojam u treperavoj svjetlosti baklji koje
osvjetljavaju pozornicu i parter. Koliko ima godina?
Dvadeset osam.

Ve je usidjelica ustvrdi Juliana.


Ne bi trebala osuivati kad ne zna sve injenice otro e Quentin. Lydia i
Tarquin zarueni su od kolijevke, ali je smrt Tarquinove majke prije tri godine odgodila
vjenanje. Sad je umro Lydiin djed i opet je dolo do odgode.
O. Nisam eljela biti zlobna. Juliana mu je uputila skruen smijeak. Samo sam
iznenaena.
Quentinov se izraz lica ublaio. Da, mogu zamisliti.
Juliana je zurila na suprotnu stranu i odjednom opazila da dama gleda ravno u nju. Bilo
je jasno da je sama Juliana tema razgovora kad je Tarquin podigao ruku na pozdrav, a ledi
Lydia se lagano naklonila. Juliana je odgovorila na isti nain. Pitam se to govore o meni.
Tarquin zacijelo objanjava da si Lucienova supruga ree Quentin. Meltoni su
se sigurno pitali to on i ja radimo u loi s nepoznatom damom.
Ali zar im se nee initi udnim to da vikont nije s nama tako brzo nakon vjenanja?
Ne kratko e Quentin, bez dodatnih objanjenja.
Orkestar je zapoeo jo jedan tu upozorenja, a Tarquin je iziao iz loe Meltonovih.
Nekoliko minuta kasnije ve je bio kraj Juliane.
Nisi mi rekao da si zaruen optuujuim je tonom apnula kad je poeo drugi in.
To nije osobito vano odgovorio je. Sad budi tiho i sluaj.
Juliani je bilo teko koncentrirati se na ostatak predstave. Pitala se kad joj je Tarquin
namjeravao rei za svoju zarunicu. Pitala se to e biti s njihovim dogovorom kad se pojavi
nova vojvotkinja. Zacijelo e ljubavnica i njezino dijete biti smjeteni u jednom krilu kue, a
vojvotkinja i njezina djeca u drugom dok e vojvoda po elji posjeivati jednu i drugu obitelj.
Moda njezine sadanje draesne odaje po pravu pripadaju vojvodinoj eni. Sigurno je
tako s obzirom na to kako su blizu njemu, da i ne spominje skrivena vrata. Stoga e se
zacijelo morati odande iseliti kad onamo doe nova vojvotkinja.
Juliana je rastvorila i sklopila svoju lepezu tako silovitim pokretima da je puknuo jedan
od tankih tapia. Oba njezina pratitelja iznenaeno su pogledala ustranu.
Vojvoda je spustio ruku na njezine koje su i dalje grubo rukovale lepezom to ju je sada
drala u krilu. Okrenula se i pogledala ga s takvim bijesom da je gotovo osjetio kako ga pri
plamen iz njezinih oiju. Jedno se moe rei za Julianu, potiteno je pomislio: ovjek uvijek
zna na emu je. Tako je puna strasti svake vrste da nije sposobna prikriti svoje emocije.
Ako se eli svaati, odgodimo to za kasnije apnuo je. Neemo to raditi usred
krcatog kazalita. Molim te, Juliana.
Juliana je vratila pogled na pozornicu, ali su joj usta ostala napeta, eljust stisnuta, a lea
ukoena kao da se u njima nalazi elina ipka. Tarquin je razmijenio pogled sa svojim
bratom, ali nije naiao na razumijevanje.
Meltoni su, kao to je Quentin predvidio, otili prije farse. Izili su tako diskretno da to
Juliana nije niti opazila. Pogledala je prema loi kad su upalili baklje kako bi osvijetlili parter i
vidjela da je prazna.
Tarquin se nagnuo iz loe i pozvao prodavaicu narani. Prila je s drskim osmijehom i
dobacila mu dvije narane. Spretno ih je uhvatio i bacio joj kovanicu od est penija.
Nasmijeila se i napravila kniks, a potom je gurnula novi izmeu bujnih dojki koje su se

nadimale iznad izreza haljine iji u skuti uvreni tako da su joj se vidjeli glenjevi i listovi.
elite doi i uzeti ga natrag, gospodine? doviknula je i lascivno namignula. Bez
koritenja ruku. Ako ga udvostruite, tko zna gdje bi to zavrilo.
Tarquin je nasmijano odbio poziv. Iz depa na prsluku izvadio je maleni no i poeo
guliti naranu. Odvojio je kriku i primaknuo je Julianinim usnama. Otvori usta, draga
moja.
Nisam raspoloena za igre. vrsto je stisnula usne. No prstima je uzela kriku
narane i zahvalila mu s formalnom uljudnou.
Tarquin joj je bez daljnjih rijei pruio ostatak narane, ogulio drugu i podijelio je s
Quentinom koji je doao do zakljuka da Juliana moda ipak nije onakva rtva kakvom je on
smatra.
Njezino oduevljenje farsom bilo je tako zarazno da se izgubila sva prijanja napetost.
Tarquin i Quentin inae ne bi ostali na toj jeftinoj komediji koja je izazivala histerian smijeh
mnotva u parteru, ali Juliana je bila tako opinjena, od srca se smijala raskalaenim
primjedbama, pa su se opustili i jednostavno uivali u njezinom uivanju.
Kad se zastor spustio, vrhom je prsta obrisala suze smijeha. Nisam se toliko smijala
otkako sam na sajmu u Winchesteru gledala lutkarsku predstavu Punch i Judy.
George Ridge je takoer silno uivao u veeri. Farsa mu se daleko vie svidjela od
dugotrajnih sumornih govora tragedije, premda ga je impresioniralo maevanje koje se inilo
veoma realistinim. Ledi Macbeth je kapala kokoju krv, a duh Banquoa bio je grozno
unakaen.
Iziao je iz partera prepustivi se masi. Na vratima se mnogo ljudi okupilo oko
naminkane vlasnice javne kue i njezinih kurvi. Cjenkali su se za ene, a otrim oima
vlasnice nita nije promaknulo dok je prodavala svoje cure. George je oklijevao jer mu se
svidjela cura smionih oiju u jarko utoj haljini. Tada je vlasnica viknula: Deset gvineja za
dentlmena u prugastom prsluku i gurnula djevojku u ruke ovjeka kojeg je opisala, a on
joj je spremno pruio deset gvineja to ih je ena ubacila u konu kesu objeenu o struk.
George je zakljuio da je za taj dan potroio dovoljno novca na ene. Vratit e se u
Gardeners Arms i ondje veerati, a zatim e moda nekoliko puta baciti kockice. Odredit e
si strogi limit pa mu nee prijetiti opasnost da upadne u dugove.
Progurao se iz zaguljive vruine kazalita i vani duboko udahnuo svjeiji zrak. inilo se
da se navikava na londonski smrad jer mu sad ve mnogo manje smeta. Razmiljao je hoe li
uzeti nosiljku natrag do Cheapsidea ili utedjeti i proetati kad je veer ovako lijepa, a tada ju
je ugledao.
Zurio je, nesposoban vjerovati vlastitim oima, a srce mu je nepravilno lupalo. Juliana se
nalazila na drugoj strani ulice, okrenuta prema njemu. ivahno je razgovarala sa svoja dva
pratioca, mukarcima zbog ije se odjee George odmah osjetio otrcanim i seoskim. Nije
vano to je odijelo naruio kod krojaa u Bond Streetu. U usporedbi s dvojicom mukaraca
uz Julianu, jednako je tako mogao nositi radniku odjeu i vile.
I Juliana. Nikad ju nije vidio takvu. Zapravo, da nije njezine kose, izraza lica i putenog
tijela za kojim ve tjednima udi, mislio bi da ga je zavarala njegova opsjednutost. Odjevena
je jednako otmjeno kao i bilo koja dama u koju je blenuo dok je ulazila u St. Jamess Palace ili

etala Hyde Parkom. U njezinoj je odjei i nainu na koji ju je nosila ponovno vidio onaj
neodrediv dojam mode i kvalitete koji je Georgea Ridgea smjetao na farmu. Shvatio je da bi
ledi Forsett pozelenjela od zavisti kad bi svoju nekadanju tienicu vidjela u tako otmjenom
izdanju. Iako irok obru i okantno dubok dekolte njezine haljine od svijetloljubiaste svile.
Povukao se unatrag u sjenke kako ga ne bi vidjela ako sluajno pogleda na drugu stranu
ulice. Zatim je stajao i nastavio zuriti u njih troje. Koji su ti ljudi s njom? Zar je postala kurva?
Samo mu je to objanjenje padalo na pamet da je nekako u danima otkako je stigla u
London, sama i bez prijatelja, uspjela zgrabiti bogatog zatitnika s dobrim vezama. Ili moda
dvojicu. Smijala se i razgovarala sa svojim pratiteljima tako leerno i neformalno da je to
stvaralo dojam dugotrajnog poznanstva ili odreenog stupnja intimnosti.
To se objanjenje Georgeu inilo sasvim razumnim. Nesvjesno je oblizao usne,
zamiljajui kako bi ivot kurve promijenio arogantnu i neiskusnu djevojku sa sela koju je
poznavao. Ali kako bi reagirala na mogunost da se vrati u Hampshire kao ena sir Georgea
Ridgea nakon to je upoznala uitke pomodnog Londona?
Koija se zaustavila na drugoj strani ulice i sakrila ih od njegova pogleda. Izjurio je iz
sjenki na vrijeme da vidi kako jedan od mukaraca pomae Juliani da se popne u koiju. Oba
su mukarca ula za njom i vrata su se zatvorila. George je zurio u vojvodsku krunu na
vratima. Nije uspio proitati geslo na latinskom ili identificirati grb, ali je znao da koija
pripada jednom vojvodi. inilo se da Juliana visoko leti. Moda previsoko za jednostavnog
zemljoposjednika sa sela, bez obzira koliko je bogat.
Progurao se do fijakera koji se zaustavio kraj skupine pijanih mukaraca koji su se
prepirali o tome gdje bi trebali nastaviti veer. George se grubo progurao izmeu njih i uao u
fijaker prije nego su shvatili to se zbiva. Slijedite onu koiju. Crno-utu George je
viknuo koijau dok je udarao po stropu drkom maa.
Fijaker je uz trzaj krenuo naprijed, a njegovi su se nesueni putnici okrenuli i poeli
bijesno vikati. Pokuali su ga preko volje slijediti, a jedan se ak objesio za prozorsko remenje
i proklinjao Georgea kao podlog lopova, ali je nakon nekoliko metara pao u jarak.
George se zabrinuto naginjao kroz prozor, nastojei zadrati na vidiku crno-utu koiju
kad su skrenuli iza ugla. inilo se da koija uiva u lovu jer se fijaker u zavoju nagnuo na dva
kotaa lako da je George pao unatrag na ispucale i prljave kone naslone. Opsovao je i
uspravio se, a zatim se ponovno nagnuo kroz prozor.
Evo nas, gazda. Ranelagh Gardens viknuo je koija odozgo i zaustavio se ispred
kapije od kovanog eljeza. elite da poem unutra za njima?
Ne, poi u pjeice. George je iskoio van, platio koijau i urno uao u vrtove,
plativi ulaznicu prije nego se zaputio prema okrugloj graevini gdje je pretpostavljao da e
ih nai.
Ostatak je veeri slijedio Julianu, neprestano pazei da ga ona ne primijeti. Gledao je
kako veera u jednom odjeljku, sluajui orkestar koji je svirao u sredini. Bila je ivahna, ali
nije vidio nikakav znak da je u fizikoj vezi sa svoja dva pratitelja. Ako je ondje kao njihova
kurva, zacijelo bi vidio prste ondje gdje ne bi trebali biti, poljubac ili dva, svakako oijukanje.
Ipak, bez obzira na njezinu elegantnu haljinu, njih troje podsjeali su na popustljive ujake
koji su izveli svoju mladu neakinju.

Posve zbunjen, slijedio ih je van iz vrta ba kad je poelo svanjivati. Drugim je fijakerom
slijedio crno-utu koiju, a kad se vojvodska koija zaustavila ispred kue u Albermarle
Streetu i troje putnika izilo, rekao je koijau neka vozi dalje. Zapamtio je kuu u ije je
osvijetljeno predvorje ulo njih troje. Potom se opustio na sjedalu i razmiljao o svim tim
zagonetkama.
Juliana je ula u kuu s dvojicom mukaraca. To moe znaiti jedino da se poela baviti
najstarijim zanatom na svijetu. I to visoko na ljestvici. No ona je ipak ubojica njegova oca.
Kurva ne moe oekivati da e izbjei takvu optubu, bez obzira koliko je moan njezin
zatitnik.
Otkrit e sve to moe o dvojici mukaraca i tada e ekati svoj trenutak. Tada e je
iznenaditi.

12. poglavlje

obro jutro, miledi.


Juliana se izvukla iz niti toplog i maglovitog sna kad se jarka suneva svjetlost
razlila preko kreveta. Trepnula je i podigla se na lakat.
Niska ena, okrugla poput peciva, s blijedoplavim oima i sijedom kosom ispod
uredne bijele kapice, stajala je kraj kreveta gdje je upravo razmaknula zastore kako bi unutra
pustila dnevnu svjetlost. Napravila je kniks.
Dobro jutro ree Juliana. Vi ste sigurno...
Gospoa Henley, miledi. Ali obitelj me zove Henny, pa ako biste vi uinili isto, dobro
emo se slagati.
Neka bude, Henny. Juliana sjedne i ogleda se po lijepoj spavaoj odaji dok su joj se
vraala sjeanja na proteklu veer. Porumenjela je kad joj je pogled pao na hrpu nemarno
odbaene odjee kraj prozora. Po povratku iz Ranelagha vojvoda je inzistirao na tome da
glumi sobaricu, ali nije bio osobito paljiv s finom svilom i delikatnim batistom njezinog
donjeg rublja. Ispriavam se to sam odjeu ostavila u takvom neredu rekla je.
Nebesa, miledi, zato sam ja ovdje? vedro je odgovorila Henny. Zaas u to
pokupiti dok vi pijete jutarnju okoladu. Okrenula se, uzela pladanj i stavila ga na
Julianina koljena. Iz kljuna srebrnog vra za okoladu uzdizala se mirisna para.
Julianine su se oi rairile na taj neuveni luksuz. Rutina u Forsett Towersu zahtijevala je
da se odjene i dorukuje prije sedam svakog jutra. Ledi Forsett vrsto je vjerovala da
razmaen ivot loe djeluje na mlade pa je Juliana za zimskih jutara morala razbijati led na
vru da bi se mogla umiti.
Oprezno je ulila okoladu u iroku plitku alicu. Porculan je bio obrubljen zlatom i
tanak poput papira, zabrinjavajue krhak. Naslonila se na jastuke i oprezno popila gutljaj, a
potom se ohrabrila, uzela keks s odgovarajueg tanjura i umoila ga u okoladu. Natopljeni
komadi pljusnuo je natrag u alicu dok je keks prinosila ustima, a kapljice okolade
poprskale su pokriva.
Zar neto nije u redu, miledi? Henny je istresala nabore haljine od
svijetlo-ljubiaste svile te se okrenula kad je Juliana posramljeno uzviknula.
Prolila sam okoladu po krevetu rekla je, grickajui usnicu dok je trljala kapljice.
Sigurna sam da e ostati mrlje.
Pralju nee uzrujati malo okolade. Henny joj je prila kako bi pogledala tetu.
Draga moja, nije to nita.
Meni izgleda kao da jest s gnuanjem e Juliana. Moda bi bilo bolje da sjedim
na stolici dok je pijem. Pruila je pladanj Henny i skoila s kreveta.
elim vam dobar dan, gospo suprugo.

Juliana se naglo okrenula prema vratima koja su se otvorila bez upozorenja. Lucien je
uao u sobu. bio je posve odjeven, ali je izgledao veoma neuredno, kao da je spavao u odjei.
Nosio je au konjaka i promatrao svoju enu s cininim sjajem u svojim krvlju podlivenim
upljim oima.
Milorde. urno je koraknula unatrag i petom zapela za rub spavaice.
ovjee, izgledate veoma iznenaeno to me vidite, miledi. Provjerio sam je li
uobiajeno da mu posjeti svoju enu ujutro nakon njihove prve brane noi. Pijuckao je
konjak i podrugljivo je glodao preko ruba ae. Ali u njegovom pogledu naziralo se neto vie
od podrugljivosti. Vidjelo se gnuanje dok je prouavao oblik njezina tijela ispod finog batista
spavaice.
Juliana je naglo odluila vratiti se u krevet. Iznenadili ste me, milorde rekla je s
onoliko dostojanstva koliko ga je uspjela prikupiti. Ponovno se popela u krevet i povukla
pokrivae do vrata. Henny, opet u uzeti okoladu.
ena joj je vratila pladanj i napravila kniks pred vikontom. Hou li otii, milorde?
Ne brzo e Juliana. Ne, nema nikakve potrebe da odete.
Lucien se samo nasmijeio i slegnuo ramenima. Polako je priao krevetu i sjeo na rub.
Dakle, nadam se da ste proveli ugodnu veer. Popio je gutljaj konjaka.
inilo se da je najbolje ponaati se normalno...
kao da je rije o sasvim obinom razgovoru s ovjekom koji ima posve pravo biti ovdje.
Da, hvala na pitanju, gospodine. Bili smo u kazalitu i kasnije u Ranelaghu. Umoila je
jo jedan keks u alicu, nastojei izgledati posve bezbrino, i uspjeno ga primaknula ustima,
cio.
Suhoparna zabava! Lucien prezirno izvije usne. Ako doista elite vidjeti grad,
gospo, trebali biste se prepustiti meni.
Sumnjam da bi Njegova Milost tako neto odobrila odgovorila je i naslonila se na
jastuke, a njezine su se oi odjednom stisnule. Lucien se glasno nasmijao, ali se smijeh
pretvorio u jo jedan siloviti napadaj kalja. Presamitio se na krevetu, a mravo se tijelo treslo
dok su mu se prsa grila kako bi dola do zraka.
No, no, milorde. Samo polako. Henny je uzela konjak iz njegove ruke i ekala da
napadaj proe. Popijte to, gospodine. Vratila mu je au, drei se poput nekoga tko
zna koji je najbolji lijek. Zacijelo poznaje sve kosture u ormaru ako ve dugo godina radi za
obitelj.
Lucien je jednim gutljajem iskapio au i uzdahnuo od olakanja. Oprostite mi, draga
moja. Neugodna navika za jednog mladoenju. Nacerio se, a Juliana je prvi put opazila da
mu nedostaju etiri prednja zuba. Bilo je teko odrediti njegove godine, ali ak i uz posve
slobodnu procjenu, ipak je previe mlad da bi tako gubio zube.
Dakle, to ste ono rekli da me tako nasmijalo...? O, da... Tarquin sigurno ne bi
blagonaklono gledao na mogunost da vam ja budem vodi kroz londonski ivot. Tiho se
nasmijao, ali ovaj put je to uinio oprezno.
Juliana zamiljeno kimne. Nije teko zamisliti kako bi na takvo to vojvoda od
Redmaynea krgutao zubima. Nimalo teko... zapravo, ba je divno... posve primamljiva
zamisao...

Dobro jutro, ledi Edgecombe... Ah, Lucien. Vidim da si doao u jutarnji posjet svojoj
nevjesti. Vojvoda od Redmaynea materijalizirao se iz njezinih misli. Juliana se iznenaeno
okrenula prema vratima. Odjeven u kuni ogrta od brokata, Tarquin se oputeno naslonio
na dovratak, ali je njegovo indolentno dranje bilo u suprotnosti s otrim sjajem u oima.
Iz nekog razloga nitko u ovom kuanstvu ne smatra da je dolino kucati na vrata,
pomislila je Juliana. elim vam dobar dan, Vaa Milosti. Popila je jo jedan gutljaj
okolade, pokuavajui izgledati kao da je posve navikla primati gospodu dok se nalazi u
krevetu i na sebi ima samo spavaicu. Naravno, to je sasvim prikladno mjesto za mueve i
ljubavnike, a ona ima po jednog od obojega. Osjeala je poriv da se nasmije. urno je spustila
alicu i gurnula pladanj na sigurno do samog ruba kreveta.
ini se da se u spavaoj odaji moje ene osjea veoma slobodno, Tarquine cerio se
Lucien. Pitam se trebam li glumiti ogorenog mua?
Nemoj biti budala. Tarquin je izgledao kao da mu je bratieva primjedba dosadna.
Uao je u sobu. Zacijelo jo nisi bio u krevetu?
Dobro si pogodio, dragi moj. Lucien podigne praznu au prema svjetlu.
Zaboga, opet je prazna. Kunem se da ova aa puta. Ima li jo uvijek bocu u svojoj sobi,
Redmayne?
Idi u svoju sobu, Lucien Tarquin mu ree istim tonom koji je izraavao dosadu.
eka te tvoj sobar, a siguran sam da e nai sve to ti treba za udobnost.
Lucien zijevne i ustane. Pa, moda ima pravo. Veoma mi je ao to moram zavriti
ovo draesno avrljanje, draga suprugo.
Smatram ga samo odgoenim, gospodine.
Nestalo je Tarquinovo dranje koje je ukazivalo na indolentnu dosadu. Kako molim,
Juliana?
Juliana se posve bezazleno nasmijeila. Samo sam rekla da se radujem nastavku
razgovora s mojim muem, gospodine. Zar neto nije u redu?
Tarquin je izgledao tako zaprepateno da je jedva zadrala ozbiljan izraz lica.
Ne moe enu udaljiti od njezina zakonitog mua, Tarquine, zna rekao je Lucien
dok se muio s burmuticom. Nije imao pojma zato je Juliana odluila bockati vojvodu, ali je
bio vie nego voljan pridruiti joj se u tome.
Tarquin poe do vrata i otvori ih. elim ti ugodan dan, Luciene.
Lucien je izgledao uvrijeeno. Baca me iz spavae odaje moje vlastite ene, bratiu?
ini se da ja imam pravo izbaciti tebe, a ne obrnuto.
Izlazi. Vojvodin je glas bio veoma blag, ali mu je ila u sljepoonici pulsirala, a
nosnice su mu pobijeljele i stisnule se.
Lucien je pogledao prema Juliani, ali je ona izbjegavala njegov pogled jer je mudro
zakljuila da se treba povui iz te konfrontacije. Nije joj se svialo kako vojvoda od
Redmaynea trenutno izgleda i nije ga eljela dodatno provocirati udruivanjem s vikontom.
Barem ne prije nego razradi suvisao plan.
Lucien slegne ramenima i poe prema vratima, svjestan da nita nee postii ako nema
saveznika. Ionako nije bio posve siguran koji je cilj toga, ali se iznenadio kad je shvatio da
mlada Juliana nije posve posluna sudionica u vojvodinoj aradi. Podrugljivo se naklonio

bratiu i iziao na hodnik.


Ledi Edgecombe e pozvoniti kada te bude trebala, Henny otresito e vojvoda, i
dalje drei vrata.
Sobarica je napravila kniks, uzela Julianin pladanj i izila.
Dakle, to je sve to zapravo bilo? Vojvoda je priao krevetu.
to sve? Julianin je smijeak bio posve bezazlen. Moj me mu doao posjetiti.
Razgovarali smo.
Shvaam. Tarquin je prouavao njezine oi. Zar mi baca rukavicu, Juliana?
Zato bih takvo to uinila, zaboga?
Ne znam. Ali ako to ini, moram te upozoriti da u prihvatiti izazov.
Ne bi ba imalo smisla baciti je, milorde, kad ne bi bilo tako.... Premda dodala je
slatkim glasom to nemam namjeru uiniti, jasno.
Tarquin je stajao i namrteno je promatrao. Zraila je vragolijama, vibrirala od strujanja
energije od koje kao da joj je kosa pucketala. No nije imao pojma kakvo zadovoljstvo ili cilj
moe postii ako se udrui s Lucienom, osim ukoliko ne eli samo uzrujavati Tarquina.
Odluivi da je nee ohrabrivati daljnjim bavljenjem time, ljubazno se nasmijeio i
promijenio temu. Sino sam ti zaboravio rei da e ti jutros ledi Lydia Melton i njezina
majka vjerojatno doi estitati sklapanje braka.
O? Tvoja je zarunica veoma ljubazna hladno je rekla.
Teko da je rije o ljubaznosti ako ti je dunost posjetiti novu roakinju tvojeg
zarunika, koja usto ivi i pod njegovim krovom.
Ne, zacijelo nije zamiljeno e Juliana. Pitam se je li svjesna injenice da je ta
nova roakinja takoer smjetena u vojvotkinjinim odajama?
Nemoj biti smijena.
Juliana je nemirnim prstima gnjeila pokriva. Zacijelo e me preseliti nekamo
drugamo kad se oeni... ili e sve ovo zavriti im zatrudnim s tobom?
ini se da si jutros vrsto odluila svaati se sa mnom primijeti Tarquin.
Probudio sam se prije pola sata osjeajui se kao da me dotaknula arolija. Glas mu je
postao dublji, oi su mu sjale, usta se izvila u smijeak senzualnog zadovoljstva. Sjeanje
na tebe ostalo je na mojoj koi, teklo je kroz moju krv.
Sagnuo se nad nju i oslonio se rukama na jastuk s obje strane njezine glave. Juliana nije
uspijevala skrenuti pogled s njegovih oiju koje su joj sada prile tako blizu, zahtijevajui
njezinu reakciju. Na obrazu je osjeala toplinu njegova daha, njegova su usta lebdjela nad
njezinima... lebdjela su cijelu vjenost sve dok nije poraeno zastenjala, uhvatila mu lice
rukama i povukla njegova usta na svoja. Gladno ga je ljubila, gurajui mu jezik u usta,
kuajui ga, uvlaei njegov posebni miris u svoja plua. Nepomino se prepustio njezinom
istraivanju, preputajui joj inicijativu, sve dok nije ostala bez daha, pustila mu lice i
maknula usta s njegovih.
Mnogo ugodniji pozdrav nasmijeeno e Tarquin. Jesi li ujutro uvijek loe volje?
Ili se noas nisi dovoljno naspavala?
Moja su pitanja bila posve razumna odgovorila je Juliana, ali joj je glas bio tih i
sladak, usta mekana, oi blistave.

Sjeo je na krevet kraj nje. Moda sam ranije trebao spomenuti da u se vjenati, ali to
doista nisam smatrao vanim. Bez obzira kakav je na dogovor, draga moja, jednom se
moram oeniti. I bez obzira to bih moda elio pomalo je skrueno dodao obvezuje me
dunost prema obitelji.
Zar radije ne bi oenio ledi Lydiu? Juliana je zaboravila na vlastite brige kad je
postavila to daleko intrigantnije pitanje.
To je brak iz interesa mirno je objasnio. Netko na mojem poloaju uvijek sklapa
brak iz interesa. Za zabavu, strast ak i za ljubav ovjek ima ljubavnicu. Valjda te to ne
iznenauje?
Ne, valjda ne. Ima li jo neku ljubavnicu? Nekoga... moda nekoga koga voli?
Prsti su joj postali jo nemirniji na pokrivau, i nije ga mogla pogledati.
Iz Tarquinovih je oiju nestao svaki izraz i lice mu je postalo posve bezizraajno.
Ljubav je, draga moja, luksuz kojeg se ovjek mojeg poloaja mora odrei.
Sad ga je pogledala, iznenaena gorinom koju je osjetila u njegovom hladnom tonu.
Zato se toga mora odrei?
Kako si ti znatieljno dijete. Trenutak ju je promatrao u tiini dok ga je gledala s
otvorenom radoznalou. Ako ovjek posjeduje mo i bogatstvo, nikad ne moe doista
vjerovati u iskrenost onih oko njega. Moda je potrebna odreena koliina povjerenja da bi se
moglo voljeti jednostavno je rekao.
Kako grozno! Juliana je ispruila ruku i dotaknula njegovu koja je poivala na
krevetu. Znai li to da su se ljudi pretvarali da te vole, ali su zapravo samo eljeli ono to si
im ti mogao dati?
Pogledao je njezinu ruku na svojoj. Tako instinktivna i velikoduna gesta utjehe,
pomislio je, a zatim njeno izvukao ruku ispod njezine. Kad sam bio mlad i glup vedro
je rekao. Ali nauio sam lekciju.
Ljudi su se barem pretvarali da si im drag zamiljeno e Juliana. Nitko se nije
ak ni pretvarao da sam mu ja draga. Ne znam to je gore.
Naravno da si bila draga ljudima pobunio se, unato vlastitom cinizmu okiran
tom tvrdnjom iz usta nekog tako mladog i privlanog.
Juliana odmahne glavom. Ne ree. Nitko me nije elio, osim sir Johna, jasno.
Doista mislim da sam se njemu istinski sviala... ili je to moda bila samo pouda. George je
rekao da je on bio perverzan starac koji je udio za kolarkama.
Tarquin se nagnuo naprijed i prstom joj podigao bradu tako da ga je morala pogledati u
oi. Meni si draga, Juliana.
Zagledala se u njegove oi, ispod povrine traei dokaze o ljubaznoj lai. Nije ih nali;
zapravo su njegove oi odjednom postale neitljive, svjetlucale su s neobinom estinom koja
je u njoj izazivala nelagodu. Prela je na drugu temu, razbivi opinjenost.
Dakle, kad ledi Lydia postane tvoja vojvotkinja, kamo namjerava smjestiti mene?
Tarquin joj je pustio bradu jer je nestalo neobinog raspoloenja. Nisam te kanio
nikamo smjestiti. Naravno, ako rodi nasljednika Edgecombea, preselit e se u vlastite odaje,
u ovoj kui i u Redmayne Abbeyu. Iskljuivo e o tebi ovisiti gdje e ivjeti. Ako eli otii iz
ove kue i osnovati vlastito kuanstvo, slobodno e to moi uiniti. Meutim, dijete e ostati

ovdje.
Ako ne budem imala dijete?
Mislio sam da smo o tome raspravili s Copplethwaiteom rekao je, sad ve
nestrpljivo.
Nije se spominjalo pitanje tvojeg vjenanja.
Drei se veoma strpljivo, poeo je nabrajati na prste. Nakon to se ja oenim...
nakon smrti tvojeg mua... bez obzira hoe li imati dijete ili ne, moi e ivjeti u
Edgecombe Courtu kao vikontova udovica. Meutim, dijete e, ako ga bude, ostati pod
mojim krovom. Ukoliko ne bude djeteta, sve je savreno jednostavno. Ako ga bude, a ti
odlui ivjeti negdje drugdje, imat e velikoduni pristup djetetu. Mislio sam da je sve to
posve jasno.
Rekla bih da malo tee shvaam, Vaa Milosti.
Ha, a mjesec je napravljen od sira.
Juliana je vodila bezglasnu bitku kako bi prikrila svoje ogorenje. Svi su se njezini
instinkti bunili protiv tog hladnog, racionalnog odreivanja njezinih majinskih prava. to
ako se ona i vojvoda nau u sukobu, posvaaju se tako strano da se to vie ne moe
izgladiti? Kako bi u takvim okolnostima mogla nastaviti ivjeti pod njegovim krovom? I kako
bi uope mogla otii i ostaviti vlastito dijete?
Ali naravno, ona i dijete su za vojvodu od Redmaynea samo imovina. ene se kupuju i
prodaju na svim razinama drutva. Izgladnjeli mukarci prodaju svoje ene na trnici za kruh.
Kraljevske princeze alju se u strane zemlje kao stoka, da bi se razmnoavale i tako
uvrivale saveze, kako bi se spajale zemlje, vojske i krinje s blagom. Zna sve to otkako je
postala svjesna svijeta izvan djejih odaja. Ali kako je teko na isti nain doivljavati sebe.
Tarquin ju je promatrao upitno se mrtei. Budui da je utjela, promijenio je temu.
Ima li kakve planove za danas?
Pitanje ju je iznenadilo. Cijelog su ivota njome vladali drugi vladali i zatvorili je u
kuu u Russell Streetu. Nije joj palo na pamet da e jedna od nagrada ovog zakuastog
ropstva biti sloboda da radi to eli i ide kamo joj se svia.
Nisam razmiljala o tome.
Zna li jahati?
Zaboga, da. U Hampshireu je zimi to bio jedini nain putovanja kad su ceste bile
zametene.
eli li konja za jahanje?
Ali gdje se moe jahati?
U Hyde Parku za dostojanstvenu vrstu jahanja. Ali Richmond prua vie uzbuenja.
Njezino ushieno iznenaenje tim zaokretom u razgovoru izazvalo je u njemu
zadovoljstvo. Kako joj je lako udovoljiti. Ali i povrijediti, podsjetio se, no brzo je potisnuo tu
misao. Ako eli, jutros u ti uzeti konja kod Tattersalla.
O, smijem li i ja poi? Zbacila je pokrivae i energino skoila na noge, a oko nje je
leprala spavaica.
Bojim se da ne moe. Dame onamo ne zalaze.
Pogled mu se zaustavio na oblinama njezinih dojki i njihovim tamnim vrhovima ispod

tanke tkanine. Ali moe imati povjerenja da u dobro izabrati polako je rekao. Skini
spavaicu.
Juliana jezikom dotakne usne. Netko bi mogao ui.
Skini je. Glas mu je bio gotovo otresit, ali je u njemu jasno ula strast.
Odvezala je uzice na vratu i polako povukla spavaicu prema gore, osjeajui da e on
uivati u postupnom razotkrivanju. Kad ju je bacila ustranu i stajala naga, gutao ju je oima,
gladno pogledom prelazei po njezinu tijelu, ali ju nije ni pokuao dotaknuti.
Okreni se.
Polako je to uinila i okrenula se prema krevetu, osjeajui kako joj koa gori pod
njegovim pogledom, kao da je miluju njegove ruke, a ne njegove oi.
Tarquin je jednim hitrim pokretom odvezao pojas kunog ogrtaa i priao joj straga.
Zavukao je ruke oko njezina struka i obujmio joj pune dojke, a ona je osjeala kako joj tvrdi
ud pritie stranjicu. Tada je rukama preao po njezinu trbuhu, slijedio obline bokova,
milovao joj stranjicu.
Juliana je zadrala dah kad su njegovi prsti kliznuli izmeu njezinih guzova i bedara,
otvarajui vlanu i vrelu brazdu njezina tijela. Pouda joj je preplavila prepone, stegnula
trbuh, odaslala bujicu krvi njezinim ilama. Pomicala se uz njegove prste, zavukavi ruke iza
sebe kako bi milovala njegov ukrueni ud, osjeajui njegov brzi i vreli dah na zatiljku.
Stavi dlanove na krevet.
Juliana je posluala tihu naredbu, svjesna samo njegovog tijela uza svoje i vlastitog
bolnog sredita koje je jedva ekalo njegov dodir koji e donijeti kataklizmu. Rukama je
grubo prelazio po njezinim leima, a zatim joj je stegnuo stranjicu i zario se u nju. Bilo je
drukije divlje, predivno drukije njegov je tvrdi trbuh udarao u njezinu stranjicu sa
svakim snanim, ritmikim pokretom, a njegov je ud ulazio sve dublje i dublje u nju. ula je
vlastite tihe uzvike. Glava joj je pala na zguvane plahte, kraljenica se savila. Usta su joj se
osuila, uskomeana praznina sve se vie pribliavala... trenutak kad e se njezino tijelo
osloboditi sidra. Prstima je stiskao njezine bokove, a na njezinim je usnama bilo njegovo ime,
a svako je slovo govorilo o njihovom uitku.
Juliana je padala polako, polako poput perca koje lebdi na proljetnom povjetarcu.
Praznina joj je pola ususret i ona se izgubila u vrtoglavom udu osjeta. Sruila se na krevet, a
Tarquin je pao na nju, njegovo joj je tijelo pritiskalo lea dok ju je drao rukama oko struka,
drao ju je vrsto dok je njime harao njegov orgazam. Zagnjurio je lice u plameno crvenu
kosu na njezinu vratu, a ona je na koi osjeala njegov vreli i vlani dah. Praznina se povukla i
napetost je polako naputala njezine udove, a njezino je tijelo preuzelo njegovu teinu kad ga
je snaga napustila na valu vlastitog uitka.
Prolo je mnogo vremena prije nego se Tarquin uspravio i stao na noge. Ponovno je
uvrstio svoj kuni ogrta i pomilovao Julianina lea. Mignonne, vrati se.
Ne mogu. Izgubljena sam promrmljala je u pokriva. To je bilo posve drukije.
Sagnuo se nad nju i okrenuo je na lea. Pomilovao joj je obraz vrhom prsta, a oi su mu
bile tamne od strasti i neega to je izgledalo kao zbunjenost. Ne znam to si ti samo je
rekao. Poljubio ju je i potom tiho iziao.
Juliana je polako sjela. Tijelo joj je treperilo. Trenutno ni sama nije znala to je ona.

Mladenka, ljubavnica... kurva? ena, djevojka? Osoba ili imovina?


Ako vie ne poznaje sebe, onda vojvodu poznaje jo manje.

13. poglavlje

djevena u haljinu od ute svile sa irokim obruem koja se otvara iznad bijele
podsuknje ukraene uzorkom zelenih granica, Juliana je u podne izila iz svojih
odaja. Doista se osjeala kao pomodna dama jer se pojavila tako sramotno kasno i
odjevena sa stilom. Ledi Forsett, koja vrsto vjeruje u kuansku marljivost, uope ne
bi to odobravala. ene u kui ne skidaju svoje pregae i ne odijevaju se za dnevno ljenarenje
sve do malo prije veere.
Ta joj je pomisao izmamila smijeh i malo je poskoila, pribravi se kad je opazila pogled
slukinje koja je oito pokuavala prikriti smijeak. Dobar dan ree Juliana i oholo
kimne.
Miledi promrmlja djevojka koja je s potovanjem ostala u naklonu dok ledi
Edgecombe nije prola.
Juliana zastane na vrhu stubita, pitajui se kamo bi mogla poi. Juer je vidjela javne
prostorije zdanja i malo se pribojavala silaska stubama i ulaenja u knjinicu ili sobu za
primanje. Strogo govorei, ona je samo goa u toj kui, premda je njezin poloaj donekle
ambivalentan, bez obzira kako netko na to gleda. Tada se sjetila da ima vlastiti privatni salon.
Otvorila je vrata malene jutarnje prostorije, napola strahujui da e je nai promijenjenu
ili zauzetu, no bila je prazna i ba onakva kakva joj je ostala u sjeanju. Zatvorila je vrata za
sobom i razmislila o svojem sljedeem potezu. Godila bi joj alica kave. Dok je ovdje, zacijelo
ima pravo zatraiti sve to eli. Povukla je vrpcu zvona kraj kamina i sjela u naslonja kraj
prozora, paljivo namjestivi skute.
Kucanje na vratima uslijedilo je tako brzo da je bilo teko zamisliti da je lakaj koji je
odgovorio na njezin poziv mogao tako brzo stii iz kuhinje. No izgledao je besprijekorno i
nimalo uurbano u svojoj tamnoj livreji i s napraenom perikom na glavi. Naklonio se.
Zvonili ste, miledi.
Da, eljela bih malo kave, molim vas. Nasmijeila se, ali je njegovo lice ostalo
bezizraajno.
Odmah, gospoo. Je li to sve?
O, moda malo kruha i maslaca rekla je. Ruak e biti tek u tri, a jutarnje su joj
aktivnosti probudile apetit.
Lakaj se naklonio i iziao, a ona je dostojanstveno sjedila u naslonjau i pitala se to e
raditi do ruka. Bilo je nekih asopisa i novina na stoliu uza zid ispod zrcala u pozlaenom
okviru i ona je ba ustala kako bi ih pola pogledati kad se na vratima opet zaulo lagano
kucanje. Naprijed.
Dobro jutro, Juliana. Lord Quentin se naklonio na vratima, a potom je
nasmijeeno uao, uzeo njezinu ruku i prinio je svojim usnama. Doao sam pogledati kako

si. Ima li neto to mogu uiniti za tebe... neto to bi eljela?


Neto to bih mogla raditi ree Juliana i skrueno se nasmije. Lijepo sam se
dotjerala, spremna sam vidjeti i biti viena, ali nemam kamo poi ni to raditi.
Quentin se nasmijao. Za dan ili dva morat e uzvraati posjete, a koliko sam shvatio,
Tarquin e ti osigurati konja za jahanje. Ali dotad moe etati parkom, ako bi prihvatila
moju pratnju. Ili bi mogla poi u putujuu knjinicu i obii prodavaonice. Na raspolaganju ti
je nosiljka, kao i lagana koija. No ako bi radije ila pjeice, pratit e te lakaj.
O slabano e Juliana, prilino zateena takvom lepezom opcija. Pretpostavljam
da smijem koristiti i vojvodinu knjinicu?
Naravno odgovori Quentin. Sve u ovoj kui stoji ti na raspolaganju.
Je li Njegova Milost to rekla?
Quentin se nasmijeio. Ne, ali moj je brat prekomjerno dareljiv. Svi do odreene
mjere ivimo na njegov raun, a nikad nisam vidio da nekome neto uskrauje, ak ni
Lucienu.
Juliana je mogla vjerovati u vojvodinu velikodunost. Osjeala je da je to jedina njegova
osobina koja nije potaknuta vlastitim interesima. Na trenutak je osjetila empatiju prema
njemu, pomislivi kako mora biti bolno kad netko iskoritava njegovu velikodunost.
ivite li ovdje, milorde?
Samo kada doem u London. Moj dom je u podruju katedrale u Melchesteru,
Hertfordshire, gdje sam kanonik.
Juliana zamiljeno kimne. Kanonici su veoma vani u crkvenoj hijerarhiji. Promijenila je
temu. Zato moj mu ovdje ivi? Zar nema vlastitu kuu?
Stigao je lakaj i donio kavu, a Quentin je priekao s odgovorom. Juliana je vidjela da su
na pladnju dvije alice. Oito je da sluinad uvijek zna gdje se u kui nalaze njihovi
gospodari.
To je dio nagodbe na kojem je Tarquin insistirao rekao joj je Quentin kad je lakaj
iziao. Prihvatio je alicu koju mu je pruila i kimanjem joj zahvalio. Radi tvoje dobrobiti.
Jasno je da se od tebe oekuje da boravi pod istim krovom kao i tvoj mu. Lucienova je kua
neudobna, najblae reeno. Opsjedaju ga vjerovnici. Osim toga, Tarquin ga ima pod
kontrolom ako boravi ovdje.
Moe paziti da me ne napastuje? Juliana uzdigne obrvu.
Quentin porumeni. Kad bih vjerovao da te Tarquin nee zatititi, gospo, ne bih
sudjelovao u ovome.
Biste li mogli birati? blago je pitala. Va brat je veoma... veoma uvjerljiv.
Quentin je jo vie porumenio. Da, istina. No elio bih vjerovati da me ne bi mogao
nagovoriti da inim neto to se protivi mojoj savjesti.
A ova manipulativna arada to nije? Juliana je zvuala istinski zapanjeno dok je s
tanjura uzimala komad kruha i maslaca. Poalila je zbog pitanja kad je vidjela kako se
Quentin uzrujao. Njemu nita nije zamjerala zapravo je osjeala da bi bez oklijevanja bio
njezin prijatelj i zatitnik kad bi ga to zamolila.
Kako mogu rei da nije? nesretno je rekao. To je sramotan plan... a ipak e
rijeiti tako mnogo potekoa i sramote za obitelj.

A interes obitelji je, naravno, na prvomu mjestu?


Uglavnom jednostavno je rekao. Ja sam Courtney prije nego bilo to drugo. Isto
vrijedi za Tarquina. Ali doista vjerujem da e se pobrinuti da ti ne trpi zbog svega toga... i...
Zastao je od nelagode. Oprosti mi, ali meni se uistinu ini da bi iz ove arade mogla
imati koristi, ukoliko se ne gnua samog Tarquina.
Juliana je bila previe potena da bi lagala. Spustila je alicu, svjesna da su joj se obrazi
zagrijali. Ne rekla je. Sve je to veoma zbunjujue. Katkad ga mrzim, a ipak u drugim
prilikama... Bespomono je slegnula ramenima.
Quentin je ozbiljno kimnuo i odloio svoju alicu. vrsto ju je uhvatio za ruke i usrdno
rekao: Mora razumjeti, Juliana, da uvijek moe raunati na mene. Imam neto utjecaja
na polubrata, premda se moe initi da ga nitko ne moe imati.
Njegove su sive oi bile mirne i iskrene dok su poivale na njezinu licu i ona se zahvalno
nasmijeila, osjeajui se neizmjerno obodrenom. To je bila prva prava izjava prijateljstva to
ju je u ivotu ula.
Novo kucanje na vratima prekinulo je trenutak napete tiine i pojavio se batler. Ledi
Melton i ledi Lydia, gospo najavio je. Bio sam tako slobodan da ih uvedem u sobu za
primanje.
Hvala, Catlette brzo odgovori Quentin. Ledi Edgecombe e odmah sii... Bez
brige rekao je Juliani kad je batler iziao, hitro se osmjehnuvi. Pruat u ti podrku
tijekom te kunje.
Zar e to biti kunja? Juliana je prouila svoj odraz u zrcalu i nervoznom rukom
potapala kosu.
Ni sluajno. Lydia ima najugodniju narav na svijetu, a ni ledi Melton nije osobito
opasna.
ini se da vojvoda nije sklon sklapanju braka s ledi Lydiom rekla je Juliana,
polizala vrh prsta i zagladila obrvu. Rekao je da je to brak iz interesa. Opazila je izraz
Quentinova lica u zrcalu i srce joj je poskoilo kad je u njegovim oima jasno vidjela munu
frustriranost. Tada se okrenuo i otvorio vrata, pridravi ih za nju. Sad se jasno sjeala
njegove namjetene ravnodunosti u kazalitu, ravnodunosti za koju je bila uvjerena da
skriva duboku napetost.
No sad nije trenutak za razmiljanje o toj zagonetki. Juliana ju je pohranila za kasnije
istraivanje i pripremila se za svoj prvi kurtoazni susret kao ledi Edgecombe. Tek dok je
hodala predvorjem prema sobi za primanje shvatila je da nema nikakvu priu koja bi
objasnila njezin brak s vikontom. Tko je ona? Odakle je dola? Je li vojvoda u kazalitu neto
rekao Meltonima? Ako jest, to?
Panino se zaustavila nasred predvorja i uhvatila Quentinov rukav od crne svile. Tko
sam ja? apnula je.
Zbunjeno se namrtio; tada je shvatio. Daleka roakinja Courtneya iz Yorka. Zar ti
Tarquin nije rekao... ali ne, jasno da nije. Odmahnuo je glavom.
Mogla bih mu iupati jezik! bijesno apne Juliana. On je krajnje bezobziran,
nepodnoljiv, kukaviki...
Moja draga Juliana. Vojvodin blagi glas uo se sa stuba iza nje. Je li mogue da

govori o meni? Oi su mu svjetlucale.


Naglo se okrenula i petom zapela za rub haljine. uo se ruan zvuk paranja. O, grom
i pakao! uzviknula je. Pogledaj to sam zbog tebe uinila!
Poi zamoliti Henny da to privrsti mirno e Tarquin. Quentin i ja zabavljat
emo tvoje goe dok ne bude spremna.
Juliana podigne svoje skute i dobaci mu pogled za koji se nadala da izraava krajnji
prezir. Ali on ju je lagano utipnuo za nos dok je prolazila kraj njega, a ona mu je isplazila
jezik sa alosnim pomanjkanjem dostojanstva. Njihov tihi smijeh slijedio ju je uza stube.
Kad je dvadeset minuta kasnije ula u sobu za primanje, Tarquin joj je odmah priao.
Ledi Edgecombe, dopustite mi da vas upoznam s ledi Melton i ledi Lydiom Melton. Uzeo
ju je za ruku i povukao naprijed.
Dvije dame sjedile su na sofi i naklonile se iz struka kad je Juliana napravila kniks. Obje
su nosile crninu, a ledi Melton je takoer imala crnu kapicu koja joj je posve prekrivala kosu.
Njezina je ki imala skromniju kapu tamnosive boje. No sveopi dojam bio je izrazito
melankolian.
Poaena sam, gospo promrmlja Juliana. Molim vas, primite moju suut zbog
vaeg gubitka.
Ledi Melton se osmjehnula. Ledi Edgecombe, koliko sam shvatila, tek ste nedavno
stigli iz Yorka.
Juliana kimne i spusti se na krhku pozlaenu stolicu to ju je Tarquin gurnuo naprijed.
Ledi Lydia se smijeila, ali je malo govorila, preputajui rije svojoj majci. Julianu je daleko
vie zanimala ki nego majka. Zapazila je draesno, ali ne osobito izraajno lice, blage plave
oi, pomalo povueno dranje. Vojvoda je bio formalno uljudan s obje dame distanciran,
inilo se Juliani, za razliku od svojeg polubrata koji je bio topao i paljiv. Opazila je da je
veina plahih osmijeha ledi Lydie upuena lordu Quentinu.
Posjet je trajao petnaest minuta, a Juliana je sa zahvalnou opazila da je kroz razgovor
vodi vojvoda od Redmaynea. Odgovarao je na mnoga pitanja umjesto nje, ali na takav nain
da se inilo da ona sama odgovara. Vjeto je otvarao neutralne povrne teme razgovora koje
su ih vodile kroz isto kurtoazno avrljanje i doticale se onoga za to je znao da e Juliani biti
poznato. Kad su se dame oprostile, Juliana je pomislila da e sljedei posjet moi sama
primiti.
Quentin i vojvoda ispratili su dame do njihove koije. Juliana je gledala s prozora sobe
za primanje. Quentin je pomogao ledi Lydii da se popne u koiju, a Tarquin je pomogao
njezinoj majci to je neobino, pomislila je Juliana. Lydia se nasmijeila Quentinu dok se
smjetala na sjedalu, a on je paljivo namjestio nabore njezine povlake.
Tada je Juliana odjednom s posvemanjom sigurnou znala da bi Quentin i ledi Lydia
bili savreni zarunici. To bi objasnilo Quentinovo udno dranje u kazalitu, i svakako bi
razjasnilo onaj muni frustrirani izraz to ga je opazila na njegovom licu kad je nehajno
ponovila ono to je Tarquin rekao o svojem predstojeem vjenanju. inilo se da je bila
uobiajeno nespretna.
Dok je gledala, Quentin je poao ulicom za koijom, a vojvoda se vratio u kuu. ula je
njegov glas u predvorju i ekala da se vrati k njoj, ali nije to uinio. Oekivala je

odobravanje... kratak razgovor o posjetu... barem neto. Ljutito je izila u predvorje.


Gdje je Njegova Milost, Catlett?
Mislim da je u knjinici, miledi.
Pola je hodnikom do knjinice u stranjem dijelu kue. Pokucala je i odluno ula.
Tarquin je iznenaeno podigao pogled sa svojih novina.
Jesam li se prikladno ponaala, milorde vojvodo? rekla je i ironino napravila
kniks.
Tarquin je odloio novine i zavalio se na stolici. Bojim se da sam te opet uvrijedio.
Reci mi u emu sam pogrijeio da to mogu ispraviti.
To glumljenje ukorene poniznosti bilo je tako apsurdno da je Juliana prasnula u smijeh.
Bojim se da si ti izgubljen sluaj, milorde vojvodo.
Prije nego se razgovor mogao nastaviti, pojavio se batler na otvorenim vratima iza nje.
Posjetitelji za ledi Edgecombe. Uveo sam ih u va privatni salon, gospo.
Juliana se iznenaeno okrenula. Posjetitelji. Tko?
Tri mlade dame, gospo. Gospoica Emma, gospoica Lilly i gospoica Rosamund.
Mislio sam da e se ugodnije osjeati u vaem salonu. Njegovo je lice ostalo posve
bezizraajno.
Je li Catlett pogodio da su dame iz Russell Streeta drukije od ledi Melton i njezine
keri? Ili je samo zakljuio da e svoje prijateljice primiti u svojem salonu?
Ispriavam se, Vaa Milosti. Nasmijeila se, napravila kniks i pourila na kat u
svoju privatnu prostoriju.
Tarquin je uzdigao obrvu i slegnuo ramenima. Jedina ena s kojom je do sada ivio bila
je njegova majka. Oito mora nauiti poneto o bavljenju s njenijim spolom a ini se da
e mu tu edukaciju pruiti Juliana Courtney, vikontesa Edgecombe. Rastreseno se pitao zato
ta misao nije iritantnija.
Juliana je pourila u svoj salon, neodreeno iznenaena injenicom da tako eljno
iekuje susret s prijateljicama iz Russell Streeta. Nije imala mnogo vremena da ih bolje
upozna, ali ivot pod istim krovom s njima, bez obzira koliko kratko, tvorio je leerno
drugarstvo koje proizlazi iz zajednikog smijeha, ali i iz zajednikih briga.
Juliana, ovo je veoma otmjen salon Rosamund je ustvrdila im je Juliana ula.
ovjee, cijela je kua veoma elegantna. Lilly je pola preko sobe i zagrlila Julianu.
Ti si najsretnije stvorenje. Pogledaj samo tu haljinu! Tako je lijepa. Kladila bih se da su to
prave srebrne kope na tvojim cipelama. Strunim je okom odmjerila svaku pojedinost
Julianine odjee.
Kunem se da u umrijeti od zavisti izjavila je Emma, hladei se lepezom. Osim,
naravno, ako ovdje nema neeg neugodnog. Pogled joj se izotrio kad je preko lepeze
pogledala Julianu. Sve ovo sigurno mora na neki nain platiti.
Da, ispriaj nam sve o tome. Rosamund je uhvatila Julianu ispod ruke i povukla je
na sofu kraj sebe. Nama moe rei to god eli.
Juliana je bila u iskuenju da im sve ispria dok su sjedile oko nje, zraei suosjeanjem i
znatieljom. No trenutak razmiljanja potisnuo je opasan poriv. Mora nauiti uvati svoje
tajne bolje nego dosad. Da nije popustila slabosti i gospoi Dennison povjerila svoju priu,

sad ne bi bila u ovoj zbrci.


Nema se to priati ree. Tono je onako kako vidite. Juer sam se udala za
vikonta Edgecombea, a on i ja ivimo pod krovom vojvode od Redmaynea.
Znai, vojvoda te nije kupio za sebe? uporno e Emma, nagnuvi se naprijed da
bolje vidi Julianino lice.
Na neki nain jest oprezno e Juliana.
Znai, ljubavnici su ti on i vikont. Lilly je poravnala svilene rukavice na svojim
prstima, promatrajui je otrim procjenjivakim oima.
Ne ba.
Hajde, Juliana, nemoj biti tako tajanstvena! uzvikne Emma. Svi ele znati kako
si uspjela osigurati tako udesnu sreu sebi. Nema nieg udnog u tome da te dijele... osobito
ako su ti osigurani tako dobri uvjeti. Jesu, naravno?
Da. Juliana je zakljuila da e biti jednostavnije ako ih ostavi u uvjerenju da je
vojvoda i njegov mladi brati dijele. To ionako nije potpuna izmiljotina. Dobro se skrbe
za mene, a valjda bi se moglo rei da pripadam i vojvodi i vikontu. Ustala je i povukla
vrpcu zvona. Hoete li liker, ili eri... ili ampanjac? dodala je kad ju je obuzelo
nestano nadahnue. Volite li ampanjac?
ovjee, kako divno ree Lilly. U ovoj kui moe traiti takve stvari za sebe?
to god elim pomalo hvalisavo ree Juliana kad se na njezin poziv pojavio batler.
Catlett, donesite nam ampanjac, molim vas.
Miledi. Catlett se naklonio i iziao, a da nije okom trepnuo.
Vidite ree Juliana i nasmijei se. Imam pravo zahtijevati to god poelim.
Kako predivno uzdahne Rosamund. Kad pomislim na sirotu Lucy Tibbet...
Oblak mrzovolje prekrio je tri Julianine goe, a dotad vedra i mlaahna lica postala su
cinina i umorna.
Lucy Tibbet? potaknula ih je.
Radila je u jednoj od kitniarskih radnji Haddock ree Emma, a njezin inae
njean glas postao je kiseo poput octa. Dri se podalje od majke Haddock, Juliana, ako ti je
ivot mio.
Jednako je loa kao i Richard Haddock ree Rosamund. Kad je on umro, svi smo
mislili da e biti lake raditi za njegovu enu. No Elizabeth ju jednako opaka i okrutna kakav
je bio Richard.
Catlettov dolazak sa ampanjcem izazvao je sjetnu tiinu koju je prekinulo samo vaenje
epa i um pjenuave tekuine u aama. Catlett ih je pruio enama, naklonio se i iziao.
to ne valja s kitniarskom radnjom? Juliana je pijuckala ampanjac, skupivi nos
jer su joj mjehurii kakljali nepce.
To je javna kua, duo ree Lilly, drei se pomalo saaljivo. Sve su u Covent
Gardenu... kao i slastiarnice i kavane. To su samo razliita imena kako bi se zadovoljilo
lokalne pozornike. Ne moemo ih zvati javnim kuama, mada svi znaju o emu je rije.
Ostale su se tiho nasmijale Julianinu neobinu neznanju. Haddocki iznajmljuju
prodavaonice i straare na Piazzi... obino za tri gvineje tjedno. Plaaju pristojbe i oekuju
dio profita.

Premda ba i nema profita ree Lilly. Lucy je proli tjedan potroila deset funti
na najam, posteljinu i ae to ih je morala kupiti od majke Haddock, a na kraju tjedna ostalo
joj je samo est penija.
Richardu je prije nego je umro dala zadunicu na etrdeset funti Rosamund je
nastavila objanjavati. Jednom ju je izvukao iz dunikog zatvora, a ona mu je svakog
tjedna trebala vraati dug. Ali to ne moe ako ima samo est penija pa je majka Haddock
zatraila naplatu cijeloga duga i dala je baciti u Marshalsea.
Skupljamo novac za nju ree Lilly. Sve pokuavamo pomoi ako moemo.
Nikad ne zna kad se to tebi moe dogoditi potiteno doda Rosamund.
Neke vlasnice bordela dat e zajam bez kamata ako im se svia neka od djevojaka
koja je u nevolji ree Lilly. No Lucy je stvorila mnogo neprijatelja kad joj je dobro ilo, a
sad kad ju je srea iznevjerila, niti jedna od tih vlasnica nee podii ni mali prst.
A tamniari u Marshalseau veoma su okrutni. Emma zadrhti. Maltretiraju
zatvorenike i ne daju im hranu, ugljen ili svijee ako ne mogu platiti nevjerojatne iznose.
Lucy nema ime platiti.
Ali koliko joj treba? Juliani su misli jurile glavom. Za ovo kratko vrijeme u
Londonu vidjela je dovoljno da bi joj se Lucyina sudbina inila zastraujuom, ali sasvim
moguom. Na kraju krajeva, vojvoda se itekako potrudio da bi joj pokazao kako nezatiena
djevojka lako moe propasti. Tada vie nema izlaza.
Treba joj onih etrdeset funti da se rijei majke Haddock odgovori Rosamund.
Djevojke u Russell Streetu skupile su deset funti, a nadamo se da e svoj doprinos dati i druge
kue.
ekajte ovdje. Juliana je skoila na noge, prolivi ampanjac po haljini. Nestrpljivo
je obrisala kapljice. Odmah u se vratiti. Spustila je au i hitro izila iz salona.
Tarquin je prelazio predvorje na putu prema ulaznim vratima kad se ona sjurila niza
stube, drei skute prilino visoko.
Milorde vojvodo, moram razgovarati s tobom, veoma je hitno.
S osmijehom je promatrao njezinu jurnjavu. Oi su joj blistale od fanatine vatre, a
njezin je ton bio uzbuen. Stojim ti na usluzi, draga moja rekao je. Hoe li to dugo
trajati? Trebam li konjuaru rei da mojega konja vrati u konjunicu?
Juliana je zastala u dnu stubita. Ne vjerujem da e dugo trajati... no s druge strane,
moglo bi rekla je i zamiljeno se namrtila. To zapravo ovisi o tvojem stavu, milorde.
Ahh. Kimnuo je. Pa, recimo da e moj stav biti povoljan. Okrenuo se natrag
prema knjinici. Catlett, reci Tobyu neka ee s mojim konjem. Uskoro u doi.
Juliana ga je slijedila u knjinicu i zatvorila vrata za sobom. inilo se jednostavnijim
odmah prijei na stvar. Hou li imati deparac, milorde?
Tarquin je sjeo na naslon za ruke sofe. Uope nisam o tome razmiljao, ali jasno je da
mora imati neto za sebe.
Koliko? pitala je bez uvijanja.
Pa, da vidimo... Potezao je desno uho i zamiljeno se mrtio. Vjerujem da ve
ima adekvatnu garderobu? Upitno je uzdigao obrvu.
Da, svakako rekla je Juliana, pokuavajui obuzdati svoju nestrpljivost. Ali ima

i...
Drugih stvari prekinuo ju je. To. mi je sasvim jasno. Kad bi trebala zauzeti svoje
mjesto na dvoru, naravno, dvjesto funti godinje jedva bi bilo dovoljno za osobne sitnice, ali
budui da se to nee dogoditi, rekao bih...
Tko kae da se to nee dogoditi? otro je pitala Juliana, na trenutak zaboravivi
svoj prijanji cilj.
Tarquin se doimao zbunjenim. Imao je posve jasnu ideju o tome kako e se Juliana
ponaati pod njegovim krovom, a ukljuivanje u ekskluzivne dvorske krugove nije bilo dio
toga. Sjetio se kako se jutros inilo da ohrabruje Luciena da joj pravi drutvo jo neto to
nije uzeo u obzir. Je li to samo nestana ala s njezine strane? Ili e mu stvarati vie neprilika
no to je oekivao?
Ostavimo zasad to pitanje rekao je. Predlaem da se dogovorimo za pedeset
funti svaka tri mjeseca. Obavijestit u svoje bankare o tome. Ustao je i poao prema
vratima.
Pa, mogu li sada dobiti etrdeset funti, molim te? Juliana je stajala izmeu njega i
vrata, nesvjesno uspravivi ramena. Nikad nije dobila novac za sebe i ranije se nikad nije
usudila pitati za novac. No zakljuila je da ima pravo postaviti neke zahtjeve budui da je sad
vikontesa.
Zato ti, zaboga, treba taj novac?
Moram li ti rei kako troim svoj deparac?
Odmahnuo je glavom. Ne, valjda ne mora. Ima li kakvih problema?
Ne. ustro je odmahnula glavom. Ali treba mi etrdeset funti... pa, valjda bi bilo
dosta i trideset... ali mi treba odmah.
Neka bude. I dalje oito zbunjen, Tarquin je priao pisaem stolu i otvorio gornju
ladicu. Izvadio je maleni sef, otkljuao ga i uzeo tri novanice od dvadeset funti. Izvoli,
mignonne.
To je ezdeset funti rekla je dok je uzimala novanice.
Moda ti zatreba malo vie rekao je. Hoe li mi dati rije da nisi ni u kakvoj
nevolji?
Da, svakako, kako bih mogla biti? rekla je i tutnula novanice u njedra. Mnogo
ti hvala. Veoma sam ti zahvalna, milorde vojvodo. Okrenula se na peti i gotovo istrala iz
knjinice, ponovno visoko podigavi skute.
Tarquin je neko vrijeme namrteno stajao. Ima li ta hitna potreba neke veze s njezinim
goama iz Russell Streeta? To se inilo vjerojatnim. Veoma vjerojatnim, a on uope nije bio
siguran da odobrava Julianino pomaganje bludnicama Elizabeth Dennison. Ali doista ima
pravo na malo vlastitog novca, a on nema pravo odreivati joj kako e ga potroiti. Shvatio je
da je izgubio zanimanje za jahanje, te je u tiini namrteno stajao usred prostorije.
Evo, tu je etrdeset funti. Juliana je pred zapanjenim oima svojih prijateljica
spustila dvije novanice na stol u salonu. Tako neete morati troiti vlastiti novac da biste
izvukle Lucy iz zatvora. Hoemo li odmah poi?
Ali... ali je li to tvoj vlastiti novac, Juliana? ak se i posve razborita Lilly zapanjila.
Na neki nain bezbrino je rekla. Vojvoda mi ga je dao kao dio mojeg deparca.

Nisam bila sigurna hou li ga imati ili ne, ali lord Quentin je rekao da je Njegova Milost
pretjerano velikoduna, pa sam pomislila da bih to mogla provjeriti. I eto. Kienim je
pokretom pokazala bogatstvo na stolu, ali je pomalo pokvarila dojam kad je dodala: Na
kraju krajeva, nije da si to ne moe priutiti.
Pa, ja sigurno neu postavljati nepotrebna pitanja ree Lilly i gurne novanice u
svoj svileni muf. Znam da nee ni Lucy.
Onda smjesta poimo. Juliana energino poe prema vratima. Znate li kako se
onamo dolazi? Moemo li pjeice? Ili da pozovem koiju? dodala je uz jo jednu
grandioznu gestu.
Ne moemo poi osobno okirano se pobunila Rosamund.
Ali dolje imate lakaja.
To ipak nije mjesto za dame objasni Emma. Tamniari su grozni i nepristojni, a
trait e svakojake dodatke prije nego puste Lucy. Gospodin Garston e poi umjesto nas.
Njega nee moi zastraiti.
Nee zastraiti ni mene ustvrdi Juliana. Hajde, poimo. Zaustavit emo fijaker
jer ne smijemo gubiti ni trenutka. Samo nebo zna kakve nedae trpi Lucy.
To je prevladalo sve daljnje prigovore, mada su njezine druice jo uvijek bile prilino
sumnjiave dok su je slijedile niza stube. Ondje ih je ekao lakaj Dennisonovih, a Juliana je
Catlettu rekla da e se vratiti do ruka. Potom su izile na toplo poslijepodnevno sunce.

14. poglavlje

amo ste krenule, ledi Edgecombe? Quentin se penjao prednjim stubama kad
su izile iz kue. Uljudno se naklonio njezinim druicama.
U Marshalsea vedro e Juliana. Izvui nekoga iz zatvora.
U Marshalsea? Quentin je zurio u nju. Nemoj biti apsurdna, dijete.
Lakaj e nas pratiti rekla je i pokazala ovjeka iza sebe.
Lakaj moe pratiti tvoje prijateljice, ali ledi Edgecombe ne ide u duniki zatvor
ree Quentin.
Doista bi bilo najbolje zamoliti gospodina Garstona da poe umjesto nas, Juliana
ree Emma, spustivi ruku na Julianinu podlakticu.
Tarquin bi me ivog oderao kad bih to dopustio ree Quentin.
Juliana ga je mirno promatrala. Koliko sam shvatila, slobodno mogu poi kamo god
elim.
Ne u Marshalsea.
ak ni ako biste me vi pratili?
Juliana, nemam ni najmanju elju posjetiti duniki zatvor.
Ali vi ste sveenik. Zasigurno vam je dunost pomoi nekome tko je u nevolji? A ovo
jest milosrdan in. Njezin je glas bio njeno razuman, smijeak laskav, ali je Quentin bio
svjestan snane odlunosti iza bezazlene fasade.
Zato ne bi posluala prijateljiin prijedlog i zamolila tog gospodina Garstona da poe
umjesto vas?
Ali to bi potrajalo. A ona sirota djevojka ne bi smjela ondje provesti ni trenutka vie
no to je nuno. ula sam da tamniari mue zatvorenike kako bi im dali novac, ali je jasno
da ne mogu imati nikakvih sredstava jer inae uope ne bi dospjeli onamo. Oi su joj
ogorenu svjetlucale, a obrazi problijedjeli od gnjeva. Posve je nestalo bezazleno laskavo
nagovaranje. Vaa je dunost, lorde Quentine, da pomognete onima koji su u nevolji. Nije
li tako?
Da, volim misliti da je tako suho e Quentin. Neugodno ga je podsjetila da kao
kanonik katedrale Melchester nije proveo mnogo vremena u brizi za pastvu. Poeo se pitati
zato mu se ikad inilo da Juliana treba zatitu i smjernice. U ovom se trenutku uope nije
doimala poput neije rtve.
Imamo novac nastavi Juliana. Svih etrdeset funti Lucyina duga. Ako tamniari
budu zahtijevali vie, rei u im neka se nose dodala je dok joj je iz oiju frcalo.
Dopustimo li im da se nekanjeno bave iznudom, init e to svima.
Siguran sam da e ih dovesti u red promrmlja Quentin. alim onoga koji tebi
stane na put.

O, zvuite ba kao vojvoda ree Juliana. Tako bahato. Ali odmah vam kaem da
me neete navesti da se predomislim.
Ima pravo kad kae da je moja obveza pomagati onima u nevolji. Usta su mu se
cinino izvila, a po tome je jo vie sliio svojem polubratu. Takoer mi je obveza
spreavati ljude da se uvale u nevolje. Uvjeravam te, draga moja Juliana, biti e u nevoljama
do grla ako Tarquin otkrije da si se motala po dunikom zatvoru.
Juliana je stajala na gornjoj stubi, napola okrenuta prema otvorenim ulaznim vratima.
Krajikom oka opazila je Luciena koji je prolazio predvorjem prema sobi za primanje. Ako
moj mu nema nita protiv, ne vidim zato bi se vojvoda bunio rekla je, obuzeta
nadahnuem. Ispriavam se to sam vas gnjavila, lorde Quentine. Jasno da se time vie ni
trenutka ne smijete optereivati.
Blistavo mu se nasmijeila i okrenula se trima mladim enama. Odmah u se vratiti.
ekajte me ovdje. Pourila je u kuu, a Quentin je s nelagodom gledao za njom. Nije bio
siguran da ju je dobro uo.
O, zaboga ree Emma. Mislite li da se Juliana moda malo prenaglila?
Bojim se da je malo veoma blago reeno, gospo ree Quentin. Valjda ne kani
zatraiti Edgecombeovu podrku?
Vjerujem da kani, milorde ree Rosamund, a njezine su smee oi bile krupne i
ozbiljne na okruglom licu.
Ispriajte me. Quentin se kratko naklonio i uao u kuu kako bi potraio Tarquina,
ostavivi ene na stubama ispred kue.
Juliana je slijedila Luciena u sobu za primanje i zatvorila vrata za sobom. Milorde,
trebam vae doputenje da poem po jednom zadatku odmah je rekla.
Zaboga! to je ovo? uzvikne Lucien. Vi od mene traite doputenje?
Svakako, milorde. Juliana napravi kniks. Vi ste moj mu, zar ne?
Lucien se glasno nasmijao. To je lijepa izmiljotina, draga moja. No rekao bih da ima
svoje dobre strane.
Tono rekla je. Budui da ste vi moj mu, potrebno mi je samo vae doputenje.
Ponovno se zauo Lucienov promukli smijeh. Pa, neka sam proklet, draga moja.
Suprotstavljate me Tarquinu, je li? Hrabra djevojka! Otvorio je emajliranu burmuticu i
uzeo prstohvat, a oi su mu podsjeale na hladan ugljen usred sivkastog bljedila.
Nije ba da se suprotstavljam Njegovoj Milosti iskreno e Juliana jer s njim uope
nisam o tome razgovarala zapravo, mislim da se to njega ne tie. Ali razgovaram s vama,
gospodine, i eljela bih vae doputenje.
Da uinite to? znatieljno je pitao.
Juliana uzdahne. Da poem u Marshalsea i platim jamevinu za prijateljicu mojih
prijateljica.
Kojih prijateljica?
Djevojaka iz kue gdje sam ivjela prije nego sam dola ovamo pomalo je nestrpljivo
rekla, nadajui se da se vojvoda nee odjednom pojaviti na poziv lorda Quentina.
Lucien je silovito kihnuo i zagnjurio lice u rupi. Prolo je nekoliko minuta prije nego
se opet pojavio, bolesno rumenih obraza, vlanih oiju. Zaboga, curo! Nemoj mi rei da te

Tarquin uzeo iz javne kue! Nasmijao se, dlanom udarajui po prsima dok je bolno soptao.
To je neto posebno. Moj svetaki brati naao mi je enu u bordelu kako bi sprijeio
obiteljski skandal. Kakva cijena za obiteljsku ast, eh!
Juliana ga je promatrala sa slabo prikrivenim gnuanjem. Moete vjerovati to god
elite, milorde. Ali ja nisam i nikad nisam bila kurva.
Lucien je pomirljivo podigao ruku. Nemoj me prodrijeti, draga moja. Meni nije
vano, to si bila... ba kao ni to jesi. Bilo bi mi svejedno da si prije ruka opsluila cijelu
regimentu.
Juliana je osjeala kako u njoj raste gnjev. Usne su joj se prezirno izvile, a oi u njega
bacale otrovne bodee. Odluno je sebi rekla da vikont Edgecombe nije vrijedan njezina
gnjeva. Hoete li mi dati doputenje da poem u Marshalsea, milorde? nestrpljivo
upita.
O, ima doputenje da ini to god eli ako e to naljutiti Tarquina, miledi. Tiho
se nasmijao, sopui. Svakako posjeti duniki zatvor. Svakako biraj prijateljice u
bordelima Covent Gardena. Svakako se sa strane malo bavi tim poslom ako ti se to svia.
Ima moje bezuvjetno doputenje da se upusti u bilo kakvu vrstu raskalaenosti, da se svake
veeri valja u zloglasnim etvrtima. Samo me nemoj pitati novac. Nemam ni dva mjedena
novia.
Juliana je problijedjela tako da su joj se na nosu istaknule pjegice. Budite uvjereni da
vas vie nita neu pitati, milorde. Ledeno je napravila kniks. Ako biste me ispriali,
ekaju me moje prijateljice.
Samo trenutak. Podigao je ruku, neosjetljiv na njezin gnjev. Moda u poi s
vama po tom poslu. Unijeti mrvu dostojanstva... Nacerio se, a koa mu se nategnula preko
kostiju lica. Ako vam va mu pravi drutvo, Tarquin e morati u tiini krgutati zubima.
Juliani se nije sviala pomisao da bi trebala trpjeti drutvo svojeg mua. S druge strane,
neodoljivo je privlana mogunost da vojvodi pomrsi raune. Na kraju krajeva, to je i
zasluio.
Neka bude promrmlja Juliana.
Pa, poimo to obaviti. Zvuao je relativno krepko zbog pomisli da e izazvati
neprilike i gotovo ivahnim koracima poao prema vratima. Juliana ga je slijedila, a oi su joj
vragolasto blistale.
Quentin i vojvoda izili su iz knjinice ba kad su stigli do ulaznih vrata.
Juliana! Tarquinov je glas bio otar. to misli, kamo si krenula?
Okrenula se i napravila kniks. Na vonju sa svojim muem, milorde vojvodo. Nadam
se da tome nema prigovora.
Vojvodina su se usta stisnula i na obrazu mu se zloslutno trzao mii. Lucien, nee
poticati tu nevjerojatnu ideju.
Moja je ena zatraila moje doputenje da pomogne prijateljici, a ja sam joj ponudio
svoje drutvo kao podrku, stari moj. Lucien nije uspijevao prikriti svoje likovanje. Ne
bi bilo u redu da ledi Edgecombe sama poe u Marshalsea... ali nitko ne moe prigovoriti ako
bude u mojem drutvu.
Nemoj biti apsurdan prasne vojvoda. Juliana, idi gore u svoj salon. Odmah u

doi.
Juliana se namrtila na tu otresitu naredbu. Ispriavam se, milorde vojvodo, ali moj
mu zahtijeva moju nazonost. Vjerujem da njegove naredbe imaju prednost. Opet je
napravila kniks i izila iz kue prije nego se Tarquin dovoljno pribrao da reagira.
Lucien se nacerio, podrugljivo se naklonio bratiu i poao za svojom enom.
Drske li cure! uzvikne Tarquin. to ona misli, dovraga, tko je ona?
Vikontesa Edgecombe, oito ree njegov polubrat, nesposoban prikriti ironian
osmijeh. Ne dogaa se esto da netko potue Tarquina.
Vojvoda je u bijesnoj tiini zurio u njega, a potom se okrenuo na peti i dugim koracima
poao natrag u knjinicu. Ostavio je vrata odkrinuta, pa ga je Quentin, nakon trenutka
oklijevanja, slijedio.
Ako to dijete misli da moe iskoritavati Luciena da bi mene provocirala, trebala bi
ponovno razmisliti vojvoda procijedi kroza stisnute usne, a oi su mu postale hladne i
tvrde poput ahata. to bi uope mogla dobiti takvim ponaanjem?
Osvetu ree Quentin, spustivi se na iroku prozorsku dasku. Ona je dama koja
ima mnogo duha.
Ona je drznica! Vojvoda je dugim, ljutitim koracima hodao prostorijom.
Nee im se nita loe dogoditi umirujue e Quentin. Lucien e...
Pijani degenerik samo eli meni napakostiti prekine ga Tarquin. Juliana ga
uope ne zanima.
Pa, to nitko ne mora znati ree Quentin.
Nitko ne bi trebao znati da je vikontesa Edgecombe u drutvu tri kurve otila u
Marshalsea spasiti siromanu bludnicu! uzvikne Tarquin. Prokletstvo, Quentine! Moda
nee prepoznati Julianu, ali e sigurno prepoznati Luciena.
Nee ako pou zatvorenom koijom nesigurno e Quentin.
Tarquin je samo ljutito odmahnuo rukom na tu mogunost. Nastavio je hodati
amo-tamo, gnjevno se mrtei. Lucien e izazvati to vie neprilika. Juliana je samo bezazlena
djevojka sa sela i nema pojma s ime ima posla. Nekako e morati okonati njezin budalasti
savez s Lucienom.

George Ridge popeo se podrumskim stubama kue nasuprot vojvodinu zdanju u


Albermarle Streetu, a potom je stajao i gledao skupinu od etiri ene i jednog mukarca koji
su krenuli ulicom, a pratio ih je lakaj. Stajao je lagano rairenih nogu, samodopadno je
popravio prsluk i drao ruku na drku maa. Promatrao je kuu u Albermarle Streetu od
sredine jutra, a nita od onoga to je vidio nije imalo smisla. Sino je pretpostavio da su dva
mukarca koji su je uveli u kuu kupili Julianu za tu no. No sad se ini da ona tu ivi.
Njegova prva misao bila je da je to javna kua i mukarci je ondje posjeuju. No dvije dame,
oito besprijekorna ugleda i u alobnoj odjei, stigle su koijom na ijim su se vratima koili

grofovski grbovi. Tada su ih dva mukarca koje je vidio prethodne veeri s mnogo potovanja
i uljudnosti ispratili natrag do koije. Potom su stigle tri mlade ene u pratnji lakaja. Bio je
uvjeren da je dolo do nekakve prepirke izmeu Juliane i jednog od dvojice mukaraca koji,
ini se, ive u toj kui, a sad je u drutvu treeg mukarca i zajedno s ostalim enama hoda
niz ulicu.
Nita od toga nije imalo nikakvog smisla. Julianina je haljina veoma otmjena i uope ne
izgleda kurvinski, ali neto u djevojkama u njezinu drutvu stvaralo je dojam da se bave
najstarijim zanatom na svijetu. Skupe bludnice, svakako, ali definitivno neprikladno drutvo
za mladu damu Julianina podrijetla i odgoja. A to je s ovjekom na iju se ruku oslonila?
Stvorenje nezdrava izgleda, pomislio je George, premda iz svojeg skrovita nije dobro vidio
jer su mu smetale eljezne reetke. Dogaa se neto veoma udno i to prije otkrije o emu je
rije, to e prije moi odluiti o svojem sljedeem potezu.
Stajao je nekoliko minuta dok skupina nije stigla do kraja ulice. Tada je poao prema
konjunici iza kue. Netko e mu ondje rei kome pripada kua. To e biti poetak.

Ne mislite li da bismo trebali uzeti fijaker, gospodine? pitala je Juliana kad su stigli
do krcate prometnice na Piccadillyu.
O, sve u svoje vrijeme... sve u svoje vrijeme nehajno odgovori Lucien. Odluio
sam pokazati se svijetu u tako armantnom drutvu. Rijetkost je da se mene vidi okruenog
jatom Venerinih golubica. Sigurno emo sresti neke od mojih prijatelja... jednog ili dva
znanca. Predstavit u vas, draga suprugo... i vae prijateljice, jasno... vae prijanje kolegice.
Hihotao se.
Juliana stisne usne. Nije bila spremna rtvovati svoj ugled samo zato da naljuti vojvodu.
Lucien je pretjerao.
Fijaker je tandrkao Piccadillyem prema njima i ona ga je odluno zaustavila.
Oprostite mi, milorde, ali ne vjerujem da imamo vremena za zadravanje u drutvu.
Povukla je kvaku na vratima kad se koija zaustavila. Mislim da emo svi stati ako nemate
nita protiv da se smjestite na koijako sjedalo, gospodine. Pomirljivo mu se nasmijeila,
ali ju je iznenadio bljesak mrzovoljnoga gnjeva u njegovim tamnim oima.
Kaem da emo pjeice du Piccadillya, gospo.
Julianin se smijeak nije pokolebao dok je lakaj pomagao njezinim trima prijateljicama
da se popnu u koiju. Doista, milorde, ne smijemo tratiti vrijeme. Sirota Lucy ondje moda
u ovom trenutku umire od gladi. Ne smijemo gubiti ni minute. Okrenula se i ula u fijaker
za svojim druicama. Sjela je i nagnula se kroz jo uvijek otvorena vrata.
Ako ne elite sjediti na koijaevu sjedalu, milorde, moda bi nas mogli slijediti
drugim fijakerom.
Lucien ju je bijesno gledao. Juliana ga je nagovarala: Molim vas, doite, milorde.
Poem li sama, Njegova Milost e smatrati da ima razloga ljutiti se na mene. No kao to ste

tono primijetili, poete li vi sa mnom, morat e pregristi jezik.


Djelovalo je. Vikont je i dalje bijesno gledao, ali se popeo na mjesto kraj koijaa. U
Marshalsea zareao je. Koija je pucnuo biem i fijaker je krenuo, a lakaj je skoio na
stranju stubu i drao se za koni remen.
Zato si tako zapela za ovo, Juliana? Lilly se hladila lepezom u toploj unutranjosti,
a otar pogled bio je u suprotnosti s njezinim nehajnim dranjem. Kladila bih se da to
nema veze samo s Lucyinom munom sudbinom.
Moda nema ree Juliana i spokojno se nasmijei. Ali Lucyna je situacija sad
najvanija.
Rosamund je bez rijei sjedila u kutu, a ovratnik od muslina njezina kratkog plata
podigla je oko uiju kao da se od neega skriva. Kad je progovorila, glas joj je bio promukao i
udan. Oprosti mi, Juliana, ne elim zabadati nos. Ali... ali ovjek koji nas prati je tvoj
mu?
Da, za moje grijehe odgovori Juliana i zadrhti. im se malo udaljila od vikonta,
nije mogla sakriti svoje gnuanje.
On je bolestan ovjek s oklijevanjem e Rosamund. Ne znam je li...
Ima sifilis bez uvijanja e Lilly. Nema smisla okoliati, Rosamund, znakovi su
nam svima poznati. Jesi li bila u njegovu krevetu, Juliana?
Juliana odmahne glavom. Ne, a neu ni biti. To nije dio nagodbe.
Pa, to je olakanje! Emma uzdahne i opusti se. Nisam znala to bih rekla... kako
bih te upozorila.
Nema potrebe. Upozorena sam ree Juliana, gledajui kroz prozor kako bi pred
njima sakrila svoj izraz lica. I uope mi ne prijeti opasnost... barem ne te vrste tihim je
glasom dodala.
Treba se nadati da se neemo neim zaraziti u Marshalseau proguna Rosamund.
Ondje hara zatvorska groznica i svakakve druge boletine. Moe se zaraziti samo
udisanjem tog zraka.
Onda moe ostati u fijakeru ree Juliana. Vikont i ja poi emo unutra i
osigurati da puste Lucy.
Ja sigurno idem unutra odluno e Lilly. Ti ne poznaje Lucy. Ona nee znati da
ti moe vjerovati.
Ne, imala je tako mnogo nesree u ivotu s uzdahom se sloila Emma. Nee
znati kome moe vjerovati.
Koija se buno zaustavila na neravnoj kaldrmi ispred zastraujue graevine visokih
zidova. Velika eljezna kapija bila je otvorena prema ulici, a onuda su prolazila stvorenja u
dronjcima oko kojih se irila oajnika poraenost.
Tko su oni? Juliana je gledala van kad je lakaj otvorio vrata.
Dunici ree Lilly i prije nje sie na cestu.
Ali nisu zatvoreni.
Ne, putaju ih van od zore do sumraka tako da mogu prositi ili raditi ako neto
uspiju nai objasnila je Emma dok je izlazila za Julianom. Imaju i posjetitelje koji im
donose hranu, ako spadaju meu one sretnije. Ondje unutra su cijele obitelji. Bebe, malena

djeca, starci i ene.


Lucien se spustio s koijaeva sjedala, a oito je u taj manevar morao uloiti podosta
truda. Trenutak je stajao i soptao, naslonjen na koiju, a po blijedom elu izbio mu je znoj.
Sigurno sam lud kad sam pristao na tako apsurdan plan gunao je dok je rupiem brisao
elo. Vi samo poite za svojim poslom, gospo suprugo. Ja u smiriti svoja prsa u onoj tamo
krmi. Pokazao je tronu graevinu s nakrivljenim dovratkom i labavim kurama. Neitljiv
natpis visio je na avlu iznad vrata. Doite k meni u toionicu kad obavite svoj milosrdni
in.
Juliana je u sebi odluila da e kroz ta vrata neugodna izgleda poslati lakaja, ali je krotko
napravila kniks pred muem, pogleda oborena prema blatom slijepljenim kamenim ploama
na tlu.
Lucien je ignorirao pozdrav i urno se udaljio prema mirisu konjaka koji ga je privlaio
kao to psa privlai kost.
O, zaboga, mislila sam da e vikont pregovarati umjesto nas maloduno e
Rosamund.
Edgecombe nam trenutno nije potreban. Juliana podigne svoje skute i krene
prema kapiji, pazei kamo staje dok je oprezno prolazila smrdljivim jarkom nasred ulice,
nadajui se da nee petom zapeti za neku neravninu.
Vratar je mutnim oima zurio u njih kad su se zaustavile ispred njegove kolibe. Njegove
su sitne oi bile crvene i nefokusirane, a oko njega se irio vonj dina. Popio je gutljaj iz
kamene posude to ju je drao u krilu i tek se tada udostojao odgovoriti na Julianino pitanje.
Lucy Tibbet? Nadlanicom je obrisao usta. Tibbet, eh? Dakle, tko ju je strpao
ovamo?
Gospoa Haddock ree Lilly.
O, ta drolja! Vratar je zabacio glavu i nasmijao se, irei smrad kroz sparni ljetni
zrak. Lucifera mi, ta je opaka. Gora je od onog njezinog mua. Onog Richarda. Tako mi
svega, on je bio dobro potkovan.
Ako time mislite da je uzimao svaki peni to su ga njegove cure zaradile, sloit u se s
vama kiselo e Lilly. Ona je oito sazdana od vreg materijala nego Rosamund i Emma,
koje su se drale podalje i podigle svoje skute visoko iznad slijepljene slame i trulog povra na
kamenim ploama.
Jesi li ti jedna od njih, curo? Vratar se cerio. Moda bismo se mogli neto
dogovoriti.
A moda biste nam mogli rei gdje emo nai gospoicu Tibbet ree Juliana,
koraknuvi naprijed. Vratar je nesvjesno ustuknuo pred njezinim plamteim oima, napete
linije usta, visoke uspravne figure. Ta je dama izgledala kao da nije navikla na protivljenje, a
drala se tako samouvjereno kako se rijetko moe vidjeti kod kurvi.
Pa, dakle, moda bih mogao, miledi... za nagradu rekao je, gladei svoju ekinjavu
bradu.
Ovdje imam etrdeset funti za plaanje njezina duga otresito e Juliana. Povrh
toga, dat u vam gvineju, dobri ovjee, ako nam olakate situaciju. Inae emo se snai bez
vas.

Oho... kako smo bahati! Vratar je ustao. Sad me sluajte, fina damo. Za vas se
zovem gospodin Cogg, i bio bih vam zahvalan kad biste pokazali malo potovanja.
A ja bih vama bila zahvalna kad biste pripazili na svoje ponaanje ree Juliana.
Zanima li vas mogunost da zaradite gvineju ili ne?
Stajat e vas deset gvineja ako elite osigurati njezino oslobaanje. Oi su mu se
prepredeno stisnule.
etrdeset gvineja za plaanje njezina duga i jedna gvineja za vas ree Juliana.
Inae u poi do najblieg gradskog suca i s njim dogovoriti oslobaanje gospoice Tibbet. A
vi, Cogg, nita neete dobiti.
Vratar je izgledao zapanjeno. Nije navikao na tako autoritativne mlade ene pred
svojom kapijom. Oni koji dolaze osloboditi prijatelje i roake uglavnom su gotovo jednako
siromani kao i zatvorenik. Coggu su se obraali s gospodine, obarali su oi i uljali se
naokolo, drei se sjenki. Nisu se ugodno osjeali pri spomenu sudaca i openito je bila
dovoljna jedna prijetea rije da vratar dobije lijepu nagradu.
Lilly je prila Juliani pa je i ona ljutito gledala vratara. Emma i Rosamund, ohrabrene
stavom svojih prijateljica, takoer su pogledima fiksirale gospodina Cogga.
Vratar je trenutak kasnije puhnuo kroz nos i ispruio ruku. Onda dajte ovamo.
Juliana odmahne glavom. Ne prije nego nas odvedete do gospoice Tibbet.
Najprije elim vidjeti va novac, miledi. Uspravio se, ali ak su i tako njegove oi
bile tek u razini s Julianinima. Promatrala ga je prezirno kako bi amazonka mogla gledati
pigmejca.
Idem potraiti suca. Okrenula se na peti, molei se da njezin blef upali. Potraga za
sucem mogla bi trajati satima, a zatim jo toliko da se na taj nain osigura Lucyino putanje
iz zatvora. Osim toga, Juliana uvijek mrzi kad mora mijenjati svoje planove. Nakon to je
odluila da e odavde izii Lucy, nije eljela odustati.
ekajte, ekajte gunao je vratar. Znao je da nee vidjeti niti jedan peni ako neki
sudac naredi putanje zatvorenice na slobodu. Zlatna gvineja bolja je od niega. Popio je jo
jedan gutljaj iz kamene posude i iziao iz svoje malene kolibe, ispuhavi nos rupiem na
crvene toke. Ovuda.
Slijedile su ga preko dvorita krcatog ljudi. Dva malena djeaka jurcala su meu ljudima
i zaletjela se u vratara, njegove su ruke automatski zamahnule i svaki je djeak dobio po
uima, a on nije ak ni usporio. Djeaci su pali na tlo, plakali i trljali ui. Neka je ena vrisnula
na njih i dotrala maui valjkom za tijesto. Djeaci su ustali i tako brzo nestali da se inilo
kao da nisu ni bili ondje.
Vratar je proao kroz drugu kapiju u unutranje dvorite, jednako krcato kao i ono prvo.
Ondje je bilo vatri nad kojima se kuhalo i ene su prale odjeu na bavama za kinicu. Mrava
su tijela bila u dronjcima, a djeca uglavnom napola naga. Prizor je Julianu podsjetio na
ciganske tabore u New Forestu tijekom njezina djetinjstva.
Ali unutar zgrade situacija je bila posve drukija. Ondje je bilo boletina i oaja. Bolesno
mrave, pogrbljene figure praznih oiju sjedile su na prljanu kamenim stubama dok se vratar
zadihano penjao, a slijedile su ga Juliana i njezine prijateljice. Juliana je ovla vidjela
prostorije u koje se ulazilo s odmorita prostorije bez namjetaja, neostakljene prozore i

slamu na podovima. Na slami su leala sklupana tijela, zguvana poput komadia


odbaenog papira. Zrak je zaudarao po smrti i oaju. Ti ljudi ovdje umiru. To su oni za koje
nema spasa. Koji nemaju nikoga na svijetu tko ima novca za njihovo oslobaanje ili da im
barem osigura dovoljno kruha da im dua i tijelo ostanu jedno.
Njezine su tri druice utjele, nisu gledale ni lijevo ni desno, izbjegavale su pogled na
uase koji lebde na rubovima njihovih vlastitih ivota. Uase koji neizbjeno dolaze starima i
nemonima u Covent Gardenu ako nisu dovoljno lukavi ili sretni da si osiguraju budunost.
Ovdje je. Gospodin Cogg se zaustavio pred otvorenim vratima na vrhu posljednjeg
stubita. Teko je disao i znoj mu se cijedio niz lice. Lucy Tibbet! zaurlao je u slabo
osvijetljenu prostoriju u potkrovlju. Lucy Tibbet... pokai se.
Kraj suprotnog se zida zaulo tiho stenjanje i Lilly se progurala kraj njega i gotovo
utrala u prostoriju, a njezini su se ruiasti skuti graciozno njihali. Ostale su je slijedile,
plava i svijetlozelena, pa su se sve tri sagnule nad tijelom na slami. Izgledaju poput ljetnih
leptira u tamnici, pomislila je Juliana dok je ulazila kako bi im se pridruila, skupivi nos na
smrad koji se irio iz limene kante u kutu.
Lucy je napola zatvorenih oiju leala na slami. Prljava, slijepljene kose, bez cipela i
samo u poderanoj koulji. Na njezinim se mravim obrazima vidjelo grozniavo rumenilo, a
ruka slina pandi drhtala je u Lillyinu dlanu.
Nebesa, to su ti uinili? krikne Emma i klekne na prljavu slamu. Gdje ti je
odjea?
Tamniar ju je uzeo hrapavim e glasom Lucy. Plaa za kruh i vodu. Sve dok
nita nije ostalo... Okrenula je glavu na slami i dvije suze pustile su se ispod zatvorenih
vjea. Uzeli su moju finu koulju i dali mi ovu. Valjda bih trebala biti zahvalna da me nisu
ostavili nagu.
O, kako okrutno! Rosamundine su suze padale po slami.
Dole smo te odvesti odavde ree Juliana, ustrom akcijom prikrivajui vlastitu
zaprepatenost od oka. Rosamund, ako bi Lucy posudila svoj plat, malo e je zatititi dok
je ne ukrcamo u fijaker.
Rosamund je spremno otkopala svoj plat. Lilly je podigla Lucy sa slame i prebacila joj
oko ramena odjevni predmet od mekane svile. Kontrast izmeu svjetlucave svile i djevojine
prljave raskutrane kose, mravih obraza i poderane koulje bio je okantan.
Moe li hodati? Juliana je pridravala Lucy dok se nesigurno zanosila.
Vrti mi se u glavi. Lucyin je glas bio slab i drhtav. Danima nisam stajala na
nogama.
Brzo e se osjeati snanije ree Emma, milujui Lucyinu mravu ruku. Mogla
bih zariti no u majku Haddock! gnjevno doda. Tek smo prije nekoliko dana saznale da
si ovdje. Drolja je svojim djevojkama rekla neka ute o tome ako ti se ne ele pridruiti.
Mora postojati neki nain da joj vratimo istom mjerom gunala je Lilly, gledajui
naokolo kao da tek sad prvi put vidi gdje se nalazi. eljela je da umre u ovoj rupi.
Kasnije emo razmiljati o vraanju istom mjerom. Juliana je zavukla ruku oko
Lucyina struka kako bi je pridrala. Lilly, ti je uhvati za drugu ruku.
Vratar je jo uvijek stajao na vratima i s malo zanimanja promatrao prizor. Meutim, oi

su mu se naglo izotrile kad je vidio Lucy na nogama. Eh, nee otii odavde prije nego ja
dobijem novac.
Juliana je kimnula Lilly, a ona je izvukla dvije novanice iz mufa. Ovo je iznos njezina
duga. Gospodin Cogg je pruio ruku prema novcu, ali ga je vrsto drala.
Kako ste zaboga...
Tiho, duo, nemoj govoriti dok se ne izvuemo odavde ree Rosamund, tapajui
Lucyinu ruku. Tada emo ti sve objasniti.
Daj to ovamo. Gospodin Cogg pucne prstima.
To treba platiti gospoi Haddock ree Juliana. Neu vam dati novac prije nego
dobijem priznanicu.
Gospodin Cogg joj dobaci pogled iste antipatije. Dobro se snalazi s obzirom da si
tako mlada gunao je i okrenuo se prema stubama. Gdje si odrasla? Kod nekog
zajmodavca?
To je trebala biti uvreda, ali se Juliana samo nasmijala, pomislivi da je sir Brian Forsett
bio dobar uzor kad je rije o novanom poslovanju.
Sama je napisala priznanicu i stajala nad gospodinom Coggom dok ju je potpisivao. Tada
je spustila etrdeset funti na klimavi stol u njegovoj kolibi. Imam samo novanicu od
dvadeset funti. Ima li netko gvineju za ovog ljubaznog dentlmena?
Rosamund je izvadila potrebnu kovanicu i one su izile iz Marshalseaa, a Lucy je
poskakivala na bosim nogama izmeu Juliane i Lilly. Lakaj i fijaker su ih ekali ondje gdje su
ih ostavile, a Luciena nije bilo na vidiku.
Dovedite vikonta Edgecombea iz krme, molim vas Juliana ree slugi koji je s
neskrivenom znatieljom zurio u patetino strailo koje su podigle u fijaker.
Lucy je zastenjala kad se spustila na ispucano kono sjedalo. Jesi li gladna, duo?
njeno je pitala Emma kad je sjela kraj nje i trljala joj ruke.
Vie ne osjeam glad rekla joj je Lucy, a glas joj je i dalje bio tih i slabaan. Prvi
je tjedan bilo bolno, ali sad ne osjeam nita.
Kamo emo je odvesti? Lilly joj je sjedila suelice i namrteno skupila obrve. Ne
moemo je vratiti majci Haddock.
Kako bi bilo da je odvedemo gospoi Dennison? Juliana je gledala kroz prozor,
ekajui hoe li se pojaviti njezin mu.
Ne ree Rosamund. Ve je rekla da nee pomoi Lucy.
Lucy je odbila bogatu muteriju koju joj je gospoa Dennison dovela objasni
Emma.
Bio je prljavi pervertit ree Lucy s vie snage u glasu nego dosad. Tada mi nije
trebao ni on ni njegov novac.
Izdravao ju je lord Amhurst ree Lilly. Gospoa Dennison se pobrinula za
sklapanje tog ugovora i vjerovala da joj Lucy duguje uslugu. Navodno se radilo samo o jednoj
noi.
Jedna no s tim ljigavcem! Lucy se iscrpljeno zavalila na sjedalu i zatvorila oi.
U svakom sluaju, zato joj gospoa Dennison nee pomoi ree Rosamund.
Moe poi sa mnom Juliana ree s vie samopouzdanja no to ga je osjeala.

Vojvoda ionako njome nee biti osobito zadovoljan. Zamoliti ga da prui krov nad glavom
siromanoj Lucy u njezinu sadanjem stanju je usluga koju bi mogao odbiti, ak i kad je
najmilosrdnije raspoloen, i nitko mu to ne bi zamjerio.
Pa, to je rijeeno. Lilly je zvuala kao da joj je laknulo kad je svojim rijeima
zapeatila Julianinu ponudu. Dok se ti oporavlja, Lucy, pokuat emo nagovoriti gospou
Dennison da te primi kad opet bude spremna raditi.
Ona je zapravo dobra srca dometne Emma. Oboje su takvi ako im se ne
zamjeri.
Poela je rasprava o mogunosti da Dennisoni popuste, ali je Juliana nastavila gledati
kroz prozor prema krmi. Lakaj je konano iziao i dotrao natrag do fijakera. Bio je sam.
Ispriavam se, miledi, ali njegovo gospodstvo kae da jo nije spremno otii i da vi
poete bez njega.
Dovraga proguna Juliana. Vikont nije pouzdan partner u zloinu. Ako on ne bude
uz nju kad se vrate u Albermarle Street, bit e joj tee i nee moi Tarquinove prigovore
preusmjeriti na svojeg mua, to joj je bila namjera. Razmislila je o mogunosti da sama poe
po Luciena, ali je odustala. Ukoliko je ve popio velike koliine konjaka, samo e samu sebe
dovesti u nepriliku.
Neka bude. Recite koijau neka se vrati u Albermarle Street rekla je i povukla
glavu s prozora. Lucy se skutrila izmeu Lilly i Rosamund, siuna krhka figura u tankoj
koulji uz raskonu odjeu ostalih ena. Nije izgledala kao da ima vie od dvadeset godina.
Kakav je ivot dosad vodila da je tako mlada mogla biti osuena na tako groznu smrt?

15. poglavlje

oija se zaustavila u Albermarle Streetu i Juliana je izila, podigavi ruke kako bi


pomogla Lucy dok su je njezine prijateljice sputale.
Hoemo li ui s tobom?
Juliana je trenutak razmiljala i odmahnula glavom. Ne, mislim da je bolje da
to sama obavim, Emma. Moglo bi biti malo neugodno. Uspjet u bez pomoi odvesti Lucy
uza stube.
Ako si sigurna rekla je Rosamund, bezuspjeno pokuavajui prikriti svoje
olakanje.
Vi biste trebale nagovoriti Dennisone da prime Lucy kad se oporavi rekla je
Juliana, pridravajui Lucy oko struka. Sutra u doi u Russell Street i rei vam kako joj je.
Isto tako dodala je zamiljeno se mrtei imam jednu ideju o kojoj elim sa svima vama
razgovarati. I s drugim djevojkama, ako bi bile zainteresirane.
Zainteresirane za to? Lilly se nagnula naprijed, gledajui je prodornim oima.
Ne mogu ovdje objanjavati. Ionako najprije moram sama dobro razmisliti.
Nasmijeila se i podigla ruku na pozdrav. Do sutra.
Uslijedili su pozdravi dok je ona pomagala Lucy da se popne stubama do ulaznih vrata.
Catlett ih je otvorio prije nego je dospjela pokucati, a njegovo se bezizraajno lice ipak
promijenilo kad je ugledao koga je dovela. Juliana mu to nije mogla zamjeriti. Lucy je doista
grozno izgledala. Rosamundin fini plat obrubljen muslinom samo je naglaavao njezino
gotovo nago stanje. Meutim, Juliana je samo kimnula Catlettu dok je pomagala djevojci da e
spusti na stolicu u predvorju.
Lucy je pala unatrag, lica bijelog poput mlijeka, otvorenih oiju, srca koje je divlje lupalo
od napora to ga je iziskivao put od koije do stolice. Juliana je stajala i promatrala je, na
trenutak smetena. Kakve bi naredbe trebala dati? U kui sigurno ima slobodnih spavaih
soba, no ima li pravo bez vojvodina doputenja zauzeti jednu? Vjerojatno nema, zakljuila je,
ali se doista inilo da nema mnogo izbora.
Catlett, biste li zamolili domaicu da me odvede do...
to se ovdje dogaa, za ime svijeta?
Juliana se naglo okrenula kad je zaula vojvodin glas. Znai, nije mu se vratilo dobro
raspoloenje za njezina izbivanja mada to nije niti oekivala. Opazila je Quentina iza
njega, zasjenjenog bratom, ne toliko visinom koliko Tarquinovom osobnou.
Proistila je grlo i poela: Milorde vojvodo, ovo je ena koju smo dovele iz
Marshalseaa i...
Catlett, moete se udaljiti. Vojvoda ju je prekinuo tom kratkom naredbom slugi
koji je zurio u blijedu pogrbljenu Lucy, fascinirano kao da je ona dvoglava ena na sajmu.

Sad smije nastaviti rekao je Tarquin kad je Catlett nestao u sjenkama iza stuba.
Juliana je duboko udahnula. Molim te, milorde...
Lucy je slabano zastenjala, a Quentin je progunao neki uzvik, progurao se kraj brata i
sagnuo se nad njome.
Juliana je ponovno pokuala. Izgladnjela je rekla je, a glas joj je postao snaniji dok
je razmiljala o Lucyinoj patnji. Muili su je izgladnjivanjem i ostavili je da umre na tom
groznom mjestu. Treba joj njega i ja sam rekla da moe doi ovamo.
Uistinu, Tarquine, prema djevojci su se sramotno loe ponijeli. Quentin se
uspravio, a na licu mu se vidio izraz oka. Trebali bismo poslati po lijenika im je
smjestimo u krevet.
Vojvoda je pogledao Lucy i lice mu se na trenutak smekalo, ali kad se okrenuo natrag
Juliani, opet je postalo hladno. Zasad je moe povesti gore i prepustiti Henny. Ona e
znati to treba uiniti. Ali tada elim s tobom razgovarati u knjinici.
Juliana se odmaknula od njega i napravila kniks. Hvala, milorde vojvodo. Sluam
pokorno. Oborila je pogled glumei podlonost pa joj je promaknuo izraz humora koji je
bljesnuo u njegovim oima. Kad je podigla glavu, vie ga nije bilo. Kratko je kimnuo i ustrim
se koracima zaputio prema knjinici.
Hajde, Juliana, pomoi u ti da jadnu djevojku odvede gore. Jedva je pri svijesti.
Quentin je podigao Lucy u naruje, naoko nesvjestan njezine prljave odjee i kose pritisnute
uz njegovu besprijekornu bijelu koulju i sivi svileni kaput. Nosio ju je uza stube, a Juliana ga
je slijedila.
Stavit u je u utu spavau odaju Quentin je govorio gotovo sebi u bradu,
skrenuvi desno na vrhu stubita. Tada emo pozvati Henny.
Poloio je Lucy na krevet i pokrio je njenou iskusne njegovateljice. Juliana je
pozvonila Henny, a zatim je sjela na rub kreveta kraj Lucy. Kako se usuuju? gnjevno je
izustila. Pogledajte je! Ono je mjesto bilo puno kostura... malene djece.... O, tako je
grozno!
Volio bih da je mogue promijeniti takve stvari s nelagodom e Quentin.
Ali vi biste mogli! Juliana je skoila na noge, a oi su joj plamtjele od fanatinog
entuzijazma. Vi i ljudi poput vas. Moni ste i bogati. Mogli biste neto postii. Znate da
biste mogli.
Quentin nije morao odgovoriti jer je stigla Henny i uinkovito uzela stvari u svoje ruke,
ne pokazujui nikakvo vidljivo iznenaenje stanjem pacijentice.
Doi, Henny emo pripustiti brigu o njoj. Quentin povue Julianu prema vratima.
A ti mora poi k Tarquinu.
Juliana je napravila grimasu. ini se da je veoma ljutit.
To se slobodno moe rei. Na usnama mu se pojavio osmijeh. No ako dobro
odigra svoje karte, nee ostati ljutit. Vjerovala ili ne, on je veoma pravedan ovjek. Bio je
bezbrian djeak... osim pred nekom nepravdom ili namjernom provokacijom. Quentinov
se smijeak proirio kad se sjetio nekih incidenata iz njihovog zajednikog djetinjstva. U
takvim smo trenucima svi nauili da mu se treba maknuti s puta.
ini se da ja nisam sposobna maknuti mu se s puta rekla je i bespomono slegnula

ramenima. Da sam to mogla, sad ne bih ovdje ivjela.

Tarquin je pokuavao vratiti osjeaj da ima kontrolu nad zbivanjima. Nije mogao
razumjeti kako takav curetak moe imati duboko uznemirujui uinak na miran tijek njegova
ivota. No jo otkako ju je vidio kroz pijunku, nagu u svjetlosti svijea, imala je odreenu
mo nad njime... mo koja se pojaala nakon to ju je upoznao sa strau. Ona djeluje snano
na njega. Vie ne zna to moe oekivati od nje, od sebe. Osjeaj nije nimalo ugodan i
zapravo mu se ini gotovo zastraujuim.
Kad je Juliana pokucala na vrata, hitro se spustio na stolicu iza masivnog pisaeg stola
od mahagonija i uzeo snop papira. Naprijed. Nije podigao pogled s dokumenata kad su
se vrata otvorila.
Juliana je stajala na vratima i ekala da je pozdravi. No on je samo rekao, jo uvijek ne
podigavi glavu: Zatvori vrata.
Juliana ga je posluala i zakoraila u sobu. Podigla je bradu. Ako je kani poniavati tim
uvredljivim ponaanjem, otkrit e da to ne djeluje. Premda joj to nije ponudio, leerno se
spustila na stolicu tako da su iroki skuti graciozno leprali oko nje, i sa sporednog stolia
uzela primjerak Morning Posta.
Tarquin je podigao pogled i onaj isti bljesak nevoljkog smijeha pojavio se u njegovim
oima dok je promatrao crvenokosu glavu sagnutu nad novinama, elegantno izvijen vrat,
prepoznavi apsolutni otpor koji je zraio iz nepomine figure. Vikontesa Edgecombe nee
popustiti ni za milimetar.
Odloio je papire i rekao: Nemojmo okoliati, mignonne... koliko sam shvatio, kani
sklopiti savez s Lucienom. Je li to tono?
Juliana uzdigne obrve. Ne znam to eli rei, milorde. Vikont je moj mu. Ve sam
sklopila savez s njim pred oima crkve i zakona.
Tarquin stisne usne. Otvoreno ti kaem, Juliana, da to neu tolerirati. Isto tako, od
ovog trenutka vie nee imati nikakve veze s djevojkama gospoe Dennison. One te nee
ovdje posjeivati i ti nee posjeivati njih. Ne smije te okaljati povezanost s bordelom.
Ali zar nisam ve okaljana? Nisam li ja samo tvoja kurva, kupljena prema ugovoru s
vlasnicom bordela?
Ti si moja ljubavnica, Juliana. To te ne ini kurvom.
O, ma hajde, milorde vojvodo prezirno je rekla. Kupio si me za tri tisue funti,
koliko se sjeam. Ili su to bile gvineje? Polaskana sam injenicom da ti toliko vrijedim, ali
zacijelo me vrijednijom ini aspekt trudnoe u toj nagodbi. Moda jesam naivna, ali ipak
znam da mukarci ne kupuju svoje ljubavnice. Kupuju kurve.
Mislim da si rekla sve to se o toj temi moe rei hladno e vojvoda. Nekoliko
puta, mogao bih dodati. Sad u se i ja ponavljati. Vie nee imati nikakvog kontakta s
djevojkama iz Russell Streeta. Henny e skrbiti o onom nesretnom stvorenju na katu dok se

ne oporavi dovoljno da moe otii, a tada u joj dati odreeni novani iznos koji e joj
omoguiti ivot bez zatitnika.
Quentin je rekao da je vojvoda prekomjerno velikoduan. inilo se da nije pretjerivao, a
ovaj milosrdni in prema djevojci koju uope ne poznaje nekako je ublaio Julianu
ratobornost. Meutim, kako njezinim planovima ne odgovara prekidanje veza s Russell
Streetom, bitka se mora nastaviti.
Veoma si ljubazan, milorde formalno je rekla. Sigurna sam da e Lucy biti
dolino zahvalna.
Za Boga miloga, curo, ne traim zahvalnost prasnuo je. Samo tvoju poslunost.
Koliko mi je poznato, milorde, poslunost dugujem samo svojemu muu.
Poslunost duguje ovjeku koji ti osigurava sredstva za ivot ustvrdio je i naglo
ustao. Juliana je morala paziti da ostane vrsta i dok je ovako odozdo gledala u njega.
Nagnuo se naprijed i dlanovima se oslonio na stol. Ve si ila na ruku Lucienu kad si
ga potaknula da me dovede u neugodnu situaciju. Sam Bog zna tko vas je jutros vidio. Tko je
znao kamo idete. Kome e on to rei. Paradirao je s tobom ulicama otmjenog Londona u
drutvu triju prostitutki i napravio je od tebe budalu, nepromiljeno dijete. Ti naivni postupci
odmazde daleko e vie nauditi tebi nego meni.
Juliana je problijedjela. Zaboljela ju je pomisao da on vjeruje da je Lucien od nje
napravio budalu. Zasigurno zasluuje malo vie povjerenja. ini se da ponaanje tvojeg
bratia dosad nije naudilo tvojem ugledu u drutvu, milorde rekla je s ledenom mirnoom.
Ne vidim kako bi njegova ena mogla promijeniti situaciju. Opet je napravila kniks.
Molim doputenje da odem, milorde.
Tarquin je zaobiao pisai stol. Uhvatio joj je bradu i uspravio je. Nemoj to initi,
Juliana tiho je rekao. Molim te.
Pogledala ga je, vidjela iskrenost u njegovim oima i otre crte njegova lica. Shvatila je
da joj nudi mogunost da se povue a da se ne osramoti, ali su njezini gnjev i ogorenje bili
previe duboki i previe vreli da bi ih se moglo tako lako izbrisati.
Milorde, ovjek anje kako je sijao.
Dugi su se trenutak gledali u oi i ona je u njegovima vidjela smuene emocije. Bilo je
gnjeva, zbunjenosti, rezigniranosti, aljenja. A ispod svega toga, plamtea udnja.
Neka bude polako je rekao. No imaj na umu da e i ti eti ono to posije.
Sagnuo je glavu i uzeo njezina usta svojima. Poljubac je bio navjetaj rata i njezina je krv
uzavrela u skladu sa snagom i strau, sa zbunjujuom spoznajom da se moe boriti zubima i
noktima, a ipak s oajnikom glau reagirati na dodir, miris, okus, na velianstvene ritmove
njegova tijela.
Kad ju je pustio, i dalje ju je promatrao, upijajui rumenu rasko njezinih usana,
delikatno rumenilo udnje na njezinim blijedim obrazima, zelene dubine njezinih oiju,
plamen crvene kose. Osjeao je kako njezino uzbuenje pulsira poput aure i znao je da je
podjednako uzbuuje navjetaj rata kao i strast.
Ima doputenje da ode rekao je.
Juliana je napravila kniks i izila, tiho zatvorivi vrata za sobom. Dok je hodala
hodnikom prema predvorju, prola je kraj nepoznatog lakaja. Znate li je li se vikont

Edgecombe vratio kui?


Mislim da nije, miledi.
Zurio je nekamo iza njezine glave, a Juliana je pomislila da su sluge u ovoj kui nauene
izbjegavati kontakt oima sa svojim poslodavcima, uz izuzetak Henny.
Hoete li me obavijestiti kad se vrati? ljubazno je pitala. Bit u u svojem salonu.
Lakaj se naklonio i ona je pola dalje, a glavom su joj se vrtloile misli dok ih je
pokuavala organizirati. Nije uspijevala osloboditi um pjenuavog vulkana svojeg tijela.
Vojvoda je onim poljupcem zapoeo neto to se nee tako brzo ugasiti. Pitala se je li on to
znao... je li isto i njemu. Mrko je pretpostavila da on zna to joj je uinio i, za razliku od nje,
on moe kontrolirati svoje reakcije.
U utoj spavaoj sobi na katu nala je Lucy poduprtu jastucima dok ju je Henny hranila
zobenom kaom. O, izgleda mnogo bolje rekla je i prila krevetu. Lucyina je kosa bila
ista, premda bez sjaja i raskutrana, a na mravom licu vie nije bilo skorenog blata. Na sebi
je imala bijelu spavaicu koja joj je oito prevelika, ali se u njezine tamne oi vratilo malo
ivota.
Okrenula je glavu prema Juliani i slabano se osmjehnula. Ne znam tko ste vi. Niti
gdje sam. Ali dugujem vam svoj ivot.
Juliana ustro odmahne glavom. Nije uinila nita vie od onoga to bi uinilo svako
suosjeajno ljudsko bie, a zahvalnost joj se inila nepotrebnom i izazivala je u njoj nelagodu.
Zovem se Juliana ree i sjedne na rub kreveta. Nalazi se u kui vojvode od
Redmaynea. Udana sam za njegova bratia, vikonta Edgecombea.
Lucy se jo vie zbunila. Odmahnula je glavom kad joj je Henny ponudila jo jednu licu
zobene kae. Mislim da vie ne mogu jesti.
Da, rekla bih da tvoj eludac nije navikao da bude pun vedro e Henny, maknuvi
zdjelu. Ostavit u te s njezinim gospodstvom. Samo pozvoni ako me treba. Pokazala je
ue zvona kraj kreveta i izila.
Odakle poznajete Lilly i ostale? upita Lucy i spusti se na jastuke.
Ah, to je prava pria nasmijeeno e Juliana. No izgleda kao da ti treba san pa
u ti je ispriati kasnije, kad bude snanija.
Lucyine su se oi zatvarale i nije se bunila. Juliana navue zastore oko kreveta i na
prstima izie iz sobe. Pola je u vlastiti salon i stala kraj prozora. Zamiljeno se mrtila dok je
gledala u vrt. Tarquin moe sprijeiti Lucyine prijateljice da je posjeuju u njegovoj kui, ali
nju nikako ne bi mogao sprijeiti da posjeti Russell Street kad bi za to imala doputenje
svojeg mua. Zvualo je kao da misli da moe, ali kako bi to uinio?
Time to bi Luciena primorao da joj uskrati svoje doputenje, naravno. To bi mogao
postii ako bi mu uskratio svoju financijsku pomo. Stoga mora prije vojvode doi do
Luciena. Mora pronai neki nain na koji e ga nagovoriti da se usprotivi Tarquinu, bez
obzira kakav e pritisak morati podnijeti. To bi moralo biti mogue. Lucien joj se nije inio
osobito pametnim. Osvetoljubiv, inatljiv, pokvaren, ali nema otar um. Moi e ga vrtjeti oko
malog prsta ako pronae pravu motivaciju.
Quentin je uao u vrt ispod nje i poao stazom od kamenih ploa. Nosio je vrtne kare i
zaustavio se kraj grma utih rua. Odrezao je est rua, a potom jo est bijelih sa susjednoga

grma. Juliana je gledala kako ih vjeto slae u buket, a na licu mu je lebdio osmijeh.
Zapanjujue koliko se razlikuje od svojeg polubrata. Zapravo, nevjerojatno je koliko su trojica
Courtneya meusobno razliiti. Lucien je krajnje podao. Vjerovala je da je Tarquin, ispod
dominantne povrine, u sutini astan ovjek. Nije se bojala da e joj se neto loe dogoditi
dok je pod njegovom zatitom. No nedostaju mu senzibilnost i blagost njegovoga polubrata.
Quentin se vratio u kuu s buketom rua, a ona se pitala kome je namijenjen. Moda
ledi Lydii?
Ta joj je misao neoekivano pala na pamet. Zbog neega je stekla dojam da bi oni bili
idealan par. A prema onome to je vidjela, inilo se da oboje za tim eznu. Ili bi barem
eznuli kad bi vjerovali da bi se to ikad moglo ostvariti. No izmeu njih stoji vojvoda od
Redmaynea. A vojvoda nije osobito zainteresiran za sklapanje braka s ledi Lydiom samo
ispunjava obvezu. Moda bi ona to mogla promijeniti. Ljudi esto ne znaju kako bi se mogli
izvui iz vlastite zbrke. to moe posvjedoiti i njezino iskustvo, kiselo je pomislila.
Zaulo se kucanje na vratima i na njezin je poziv uao lord Quentin. Nosio je rue pa je
trenutak mislila da su njoj namijenjene. No brzo se nasmijeio i rekao: Mislio sam da bi
malo cvijea moglo utjeiti tvoju prijateljicu. Tako lijepo miriu, svjee su i nekako ive. Ne
elim nenajavljeno upasti k njoj pa sam se pitao bi li pola sa mnom u njezinu odaju.
Da, svakako. Juliana je skoila na noge. Njezin se obru njihao u irokom luku dok
je urila prema vratima. Maleni okrugli stol zanjihao se kad ga je obru udario. Zastala je i
automatski umirila stoli prije nego je nastavila put. Bila je pospana kad sam je ostavila, no
bilo bi lijepo otvoriti oi i ugledati vazu punu rua. Nisu li prekrasne?
Quentin se nasmijeio kad je zagnjurila nos u mirisno cvijee. Samo mora narediti
slugama da li odreu malo cvijea za tvoje odaje.
Juliana je brzo podigla pogled, bojei se da je moda ranije pogodio njezine misli. O,
sama bih ga ubrala ree. Ali netko je ve stavio rue u moju spavau odaju i budoar.
Pola je s njim hodnikom do Lucyine sobe, poeljevi da je usvojila umijee avrljanja kako bi
prikrila trenutke nelagode.
Tiho je otvorila Lucyina vrata i na prstima ula u sobu, zavirivi iza zastora oko kreveta.
Lucy je otvorila oi i umorno se osmjehnula.
Lord Quentin ti je donio rue. Juliana se maknula ustranu kako bi Quentin mogao
prii postelji. Pozvonit u slukinji da ih stavi u vodu.
Povukla je vrpcu zvona, a potom se povukla za sluaj da Quentin eli nasamo
razgovarati s Lucy. Moda kani voditi duobrinike razgovore. No Quentinov je glas bio
vedar, vie oinski nego sveeniki, dok je pitao Lucy kako joj je i stavljao rue na noni
ormari.
Sobarica e se pobrinuti za cvijee. Ne elim ometati va odmor.
Hvala vam, gospodine. Lucyin je smijeak postao znatno vedriji. Ne znam ime
sam zavrijedila takvu ljubaznost.
Ne mora je zavrijediti pomalo ogoreno ustvrdi Juliana. Kad se prema nekome
tako runo postupalo, ima pravo na svako suosjeanje i brigu to ih pristojni ljudi mogu
ponuditi. Nije li tako, lorde Quentine?
Svakako sloio se, mada se pitao zato mu se njezina strastvena tvrdnja ini tako

novim pristupom. Kao sveenik, sam bi trebao zastupati takva naela, ali mu to dosad nije
palo na pamet. Siromani su ljudi ivotna injenica. Okrutnost i ravnodunost neprestano ih
prate. Ako je uope razmiljao o njihovoj sudbini, to je jednostavno smatrao neizbjenim
zlom u dananjem svijetu. Bogata u svojem dvorcu, siromah pred njegovom kapijom. Juliana
mu je otvarala oi prema neem novom.
Lucy je izgledala zapanjeno, a njemu je bilo drago to nije pokazao vlastito iznenaenje
Julianinom revolucionarnom doktrinom. Ostavit u vas da se odmarate rekao je. No
ako ikad poelite sa mnom razgovarati, svakako poaljite po mene. Naklonio se i iziao.
O emu bih s njim mogla razgovarati? upita Lucy, podigavi se na jastucima. Ne
bih se usudila poslati po njega.
On je sveenik ree joj Juliana nakon to je sjela na rub kreveta. Ako bi eljela
razgovarati o crkvenim pitanjima, jasno da bi ti stajao na raspolaganju.
O, shvaam. Lucy se doimala manje zbunjenom. Ispriaj mi svoju priu, Juliana.
Sad se osjeam mnogo jae.
Juliana joj je ispriala ono to su i druge djevojke znale, prekinuvi se kad je ula
sobarica da rue lavi u vodu. Henny je stigla nekoliko minuta kasnije i donijela vrui napitak
svojoj pacijentici. Juliana je otila kako bi se odjenula za veeru.
Prouavala se u zrcalu u svojoj spavaoj odaji, mrtei se na svoj neuredan izgled.
Jutarnje aktivnosti u dunikom zatvoru Marshalseaa poremetile su njezinu prijanju
eleganciju. Uznemirivala ju je pomisao da je izgledala poput neuredne kolarke kad se
konfrontirala s vojvodom. Meutim, to ga nije sprijeilo da je poljubi. Znala je da nije
pogreno protumaila udnju u njegovim oima, a sigurno nije odglumio strast onog
poljupca. Moda ga uzbuuju neuredne kolarke. Bella je u Russell Streetu na svoj iskusni
nain opisala neke od udnih matarija mukaraca koji onamo zalaze. Opatice i kolarke...
tko moe rei da je vojvoda drukiji?
U tom je trenutku ula Henny i Juliana je potisnula zanimljivo pitanje, prepustivi se
brzim vjetim rukama sobarice koja joj je splela kosu i namjestila neposlune uvojke u lijepe
kovre koje joj uokviruju lice. Nije pitala Julianinu za miljenje po pitanju haljine, ve je
izabrala haljinu francukoga kroja od ljubiaste tkanine koja se prelijeva, a otvara se iznad
tamnozelene podsuknje. Oko vrata joj je namjestila maramu od muslina, poravnala ipkaste
volane na laktovima, izravnala skute preko obrua, pruila joj lepezu i duge svilene rukavice,
te je poslala u prizemlje kao to farmerova ena tjera kokoi. No Juliani se takvo ophoenje
inilo veoma ugodnim. Nije imala ni najmanju elju prepirati se s tom enom ili glumiti
gospodaricu slukinji.
Ah, u pravom trenutku, miledi. Hoemo li zajedno sii? Lucien je iziao iz svoje
sobe dok je prolazila. Jezik mu se lagano zaplitao, oi mu nisu bile fokusirane, a kretao se
pomalo nestabilno. Oko njega se irio vonj konjaka. Inae ne jedem za stolom mojega
bratia. Dosadno je, samo to je vino kvalitetno i njegov je kuhar pravo udo. Ali mislio sam
da bih trebao ukazati ast svojoj eni, eh? Nekako se suzdrano nasmijao tako da je
izbjegao napadaj kalja. Izvolite moju ruku, draga moja.
Juliana je prihvatila ponuenu ruku u tamnocrvenom taftu. Ba nitko ne bi mogao
prigovoriti ako sa svojim muem doe za stol. Ali kako e to uzrujati vojvodu od Redmaynea!

Nasmijeila se Lucienu. Moda bismo nakon veere mogli nasamo razgovarati, milorde.
Samo ako obeate da mi nee biti dosadno.
O, uvjeravam vas, gospodine, da vam neu dosaivati. Njezine su oi, gotovo u
istoj razini s njegovima, susrele i izdrale njegov odjednom otar pogled. Tada se nasmijeio
zlobnim smijekom.
U tom sluaju, miledi, bit e mi ast posvetiti vam malo vremena. Maknuo se
ustranu i naklonio kako bi ispred njega ula u sobu za primanje.

16. poglavlje

eorge Ridge je sjedio i zurio u svoju juhu od kornjaevine, drei se poput ovjeka
koji je pretrpio straan ok. Oko njega se buka i terevenka u krmi Shakespeares
Head pojaala do razularene razine dok su muterije slavnu juhu od kornjaevine
ispirale aama klareta. Skupina striptizeta radila je nasred prostorije, ali je George
jedva primjeivao njihove provokativne poze dok su svoje najintimnije dijelove razotkrivale
muterijama. Striptizete rade na principu gledaj-ali-ne-diraj, uzbuujui gledatelje do
mahnitosti, ali ne ispunjavajui obeanja to ih daje njihov nastup.
To je unosan posao i enama prijeti manja opasnost od boletina nego da se bave
konvencionalnom prostitucijom. No to nije djelovalo na Georgea. On vjeruje da mora dobiti
ono to plati, a ovu vrstu zabave smatra zamkom i prijevarom, kad su djevojke puzale
naokolo da bi pokupile novie to ih je dobacivala prekomjerno uzbuena publika, on im je
okrenuo lea u naglaenoj gesti odbacivanja. Prila mu je jedna od ena koja je podsuknju
podigla do struka. Gurnula mu je svoje spolovilo pred lice i ispruila ruku kako bi mu
pomilovala kosu. Udario ju je po ruci i opsovao je, napola ustavi sa stolice s prijeteim
pokretom.
Smrdljivi kurvin sine rekla je ena, prezirno iskrivivi usta. Gleda, ali ne plaa.
Proklet bio. Prezirno je pljunula u piljevinu kraj njegovih nogu i ljutito se udaljila, i dalje
drei podsuknju oko struka dok je traila nekoga tko e vie cijeniti njezin trud.
George je podigao svoj vr puna i iskapio ga, a potom je dosegnuo zdjelu na sredini
stola i kutlaom ponovno kositreni vr napunio mirisnim sadrajem. Popio je polovicu i
nastavio jesti juhu od kornjaevine.
Juliana je udana za vikonta! Spustio je licu tako da se uo zveket kad je udarila u
kositrenu zdjelicu jer je prvi put doista shvatio tu injenicu. U poetku nije mogao vjerovati
kad mu je konjuar u konjunici nonalantno rekao da radi za vojvodu od Redmaynea.
George mu je opisao dva mukarca koje je vidio s Julianom, a konjuar je rekao da su to
vojvoda i njegov brat, lord Quentin. Opis dentlmena boleljiva izgleda koji je tog jutra iziao
sa enama izazvao je prezirno izvijanje usana, pa je saznao da je to zacijelo bio vikont
Edgecombe, brati Njegove Milosti. Tada su uslijedile nevjerojatne rijei: Juer se oenio.
Doveo je svoju enu ovamo... siroto stvorenje!
enu! To mu se inilo nemoguim, ali konjuar je ledi Edgecombe opisao kao damu s
nezamjenjivo upadljivom kosom, rekavi da je via od prosjeka. Nije postojala nikakva
sumnja.
George ponovno uzme licu. Nema smisla potratiti skupu delikatesu. licom je pokupio
sve do zadnje kapi, a zatim je komadom kruha obrisao zdjelicu. Tada se zavalio na stolici i
mrzovoljno se zagledao u prljav zid. uo je smijeh i pljesak iza sebe. Kriom je pogledao

preko ramena, a zatim se urno okrenuo. ene su oito imale snoaj na stolu. Georgeu se to
inilo duboko uvredljivim. U Winchesteru nema takve pokvarenosti, pa ak ni u zloglasnim
etvrtima Portsmoutha gdje se na svakoj klupi u parku moglo vidjeti mornare s kurvama.
U tom bi trenutku otiao iz krme Shakespeares Head da nije naruio gusku poslije
juhe, vjerujui da bi dobra veera mogla smiriti neugodnu muninu u njegovu trbuhu. Ako je
Juliana doista udana za vikonta, onda se ne moe udati za Georgea Ridgea. Osim ako to nije
bilo lano vjenanje. Ta mu je misao pruila malo nade pa je tanjur peene guske koja je
plivala u vlastitoj masti doekao s vie entuzijazma no to se mogao nadati.
S uitkom je vakao, prstima kidajui meso, vrhom noa uzimajui krumpir, ne
obazirui se na mast to mu se cijedila niz bradu, dok je bez zadrke ispijao klaret iz boce to
ju je krmar spustio kraj njegova lakta. Vie nije ni uo raskalaena zbivanja iza sebe. Lano
vjenanje inilo mu se sve vjerojatnijim. Kako bi se Juliana za tako kratko vrijeme mogla udati
za vojvodina bratia? George nije znao mnogo o najviim aristokratskim krugovima, ali je bio
prilino siguran da se brakovi ne sklapaju tako hirovito. I nee oeniti ene bez imena, ak i
ako su otmjeno odgojene, to Juliana svakako jest. Dakle, to mora biti nekakva kurvinska
nagodba. Zacijelo su je prevarili ilegalnim obredom. To mu se inilo savreno razumnim jer je
teko mogao zamisliti da bi Juliana prodajom svojeg tijela zaraivala za ivot.
Osjeajui se neusporedivo vedrije, rukavom je obrisao bradu te naruio bocu porta i
porciju paklara. Juliana e morati biti zahvalna nakon to shvati kako je nepovoljan njezin
sadanji poloaj. On e, naravno, morati biti veoma velikoduan. Nema mnogo mukaraca
koji bi oenili bludnicu. To e svakako naglasiti Juliani. Osim toga, obeanje da e se ukloniti
sve sumnje po pitanju njezine umijeanosti u smrt njegova oca trebalo bi je natjerati da se
pokorava svim njegovim eljama.
Zlobno se nacerio i vilicom navalio na jelo od ribe sline jegulji, trpajui ga u usta dok
nije ispraznio posudu, a potom se bacio na kuhani puding s groicama.
Dva sata kasnije svladala ga je pospanost, ali je najprije provjerio sjedi li vrsto na svojoj
kesi i tek tada pustio da mu glava padne na stol. Uskoro je glasno hrkao usred ostataka svojeg
ruka. Nitko se na njega nije obazirao.

Vikont Edgecombe popio je gutljaj konjaka i promuklo se nasmijao dok je nakon ruka
zurio u svoju enu u njezinu salonu. Svakako, pokazat u vam grad, draga moja.
tucnuo je i jo se jednom nasmijao. Mogu vam pokazati neke zanimljivosti. Zaboga, da.
Iskapio je au i opet se nasmijao.
Juliana mirno ree: To se nee sviati Njegovoj Milosti.
O, ne, to je sigurno. Lucien je pokuao izotriti pogled, ali je samo kiljio. On e
to zabraniti, naravno. Namrtio se. Mogao bi postati pravi gnjavator, znate.
Ali vi niste pod njegovom kontrolom, zar ne, gospodine? Rairila je oi. Ne
mogu zamisliti da biste se pokoravali bilo ijim naredbama.

O, inae ne bih sloio se i ponovno napunio svoju au. No otvoreno u vam


rei: Tarquin kontrolira novac. Veoma je velikoduan, istina, ali ne bih elio riskirati da mi
uskrati sredstva. Ne mogu vam rei kako je ivot skup u dananje vrijeme.
Zato vas on financira? ekala je da prestane napadaj kalja kad se zagrcnuo
konjakom.
Pa, draga moja, zato to sam pristao na ovaj prokleti brak sopui joj je rekao.
Onda zasigurno moete rei da ete me odbaciti kao svoju enu ako vas ne nastavi
financirati predloila je Juliana dok je nehajno gladila damast na sofi.
Lucien je zurio u nju. ovjee, kako ste vi prepredeno stvorenje. Zato vam je tako
vano prkositi Tarquinu?
Juliana slegne ramenima. Lucien zacijelo ne zna sve pojedinosti njezina ugovora s
vojvodom. Smeta mi kad netko na taj nain sa mnom manipulira.
U Lucienovim se upalim oima pojavio lukav izraz. Ah ree. Tarquin je rekao da
ete ga sluati. Ima neto ime vas ucjenjuje, zar ne?
Samo to da nemam prijatelja ni zatite mirno je rekla. I stoga ovisim o njemu.
Zato ga onda elite ljutiti? Lukav izraz nije nestao iz njegovih oiju. Rekao bih
da vam to nije u interesu.
Imam legalan ugovor koji ne moe ponititi Juliana odgovori uz hladan osmijeh.
Sastavio ga je odvjetnik, a svjedoila mu je gospoa Dennison. Obvezan je izdravati me,
bez obzira to se dogodi.
Lucien se na to nacerio. Iz iste u vam ljubaznosti rei, draga moja, da ete morati
ustati veoma rano ujutro ako elite preveslati Tarquina.
Moda je tako pomalo nestrpljivo ree Juliana. Ali elim poi u Covent Garden.
elim vidjeti kako je ondje, kako ljudi ive, osobito ene. Va me brati ne eli odvesti na
mjesta koja elim vidjeti, ali vi to moete. Budui da ionako ondje provodite vrijeme, koliko
sam shvatila, ne bi vam trebalo smetati ako me povedete sa sobom.
Pa, rekao bih da ne bi. Ali to e stvoriti neprilike Tarquinu. Uzeo je jo konjaka i
kritiki odmjerio njezinu odjeu. Naravno, ene iz visokog drutva doista posjeuju
kupalita. Siroti Fred uvijek sa sobom vue enu nekog dvoranina.
Siroti Fred?
Princ od Walesa. Svi ga zovu Siroti Fred jadnik nikad nita ne moe uiniti kako
treba, vodi pasji ivot. Njegov ga otac prezire. U svakoj ga prilici poniava u javnosti. Ne bih
se s njim mijenjao ni za sve krune u Europi.
Znai, zapravo ne bi bilo nieg loeg u tome da poem s vama?
Opet se zagrcnuo konjakom. Nieg loeg! Mala budalice! uzviknuo je. To nisu
ugledna mjesta, draga moja. No nisu svi u visokom drutvu utogljeni poput mojih cijenjenih
bratia. Glasno je spustio au na stol. Isplatit e se samo zato da vidim Tarquinovo lice.
Uinit emo to, a zaprijeti li da e me ostaviti bez sredstava, ja u zaprijetiti njemu.
Znala sam da imate hrabrosti toplo e Juliana, skrivajui gnuanje iza
pobjednikog izraza lica. Hoemo li odmah poi?
Ako elite. Lucien ju je ponovno odmjerio pogledom, kritiki se mrtei.
Zacijelo nemate hlae, je li?

Hlae? Juliana se doimala zapanjenom. Imala sam ih, ali...


Nije vano rekao je, otresito je prekinuvi. Imate previe oblina da biste bili
privlani. Nikako ne biste mogli izgledati kao momak, bez obzira koliko se trudili.
Juliana se na trenutak nije mogla sjetiti prikladnih rijei. Sjetila se izraza gnuanja u
njegovim oima kad ju je vidio u spavaici. Na koncu polako upita: Svia vam se kad se
ene odjenu kao momci, gospodine?
Napravio je grimasu. Vie volim same momke, draga moja. No ako mora biti ena,
onda mi se sviaju mrave koje mogu odjenuti hlae i igrati tu ulogu.
Dragi Boe, to li e jo saznati o svojemu muu? ula je za mukarce kojima se sviaju
mukarci, ali to je zloin kanjiv smru, a u idilinom miru Hampshirea takve se sklonosti
smatraju vrajim djelom.
Kakvo ste vi nevinace podrugljivo e Lucien, pogodivi njezine misli. Bit e
pravi uitak osloboditi vas dijela tog neznanja. Upoznat u vas s neobinijim oblicima zabave
koji se mogu nai u Gardenu. Tko zna, moda e se i vama svidjeti. Uzmite plat.
Julianu je na trenutak obuzela nesigurnost. U to se to uvaljuje? Preputa se rukama
ovog pokvarenog degenerika koji boluje od sifilisa... ali ne, ne ini to. Ima vlastitog novca i
moe se bilo kad bez pratnje vratiti kui. A doista eli sama vidjeti to se dogaa enama koje
za ivot zarauju na ulicama Covent Gardena.
Odmah u doi. Pola je prema vratima. Hoete li me ovdje priekati?
Sa zadovoljstvom rekao je i naklonio se. Sve dok je boca puna. Poao je do
stola i ponovno napunio au.
Juliana je iz ormara uzela tamni plat s kapuljaom i zakopala ga ispod vrata. Nije
nosila nakit jer ga nije niti imala, osim tankog zlatnog vjenanog prstena, a plat je skrivao
bogatstvo njezine haljine. Zbog toga se osjeala bezbrinije po pitanju ove ekspedicije, gotovo
kao da je inkognito.
Pourila je natrag u salon gdje se Lucien zavalio na sofi, izgubljen u svom svijetu, vrtei
tekuinu jantarne boje u ai. Podigao je pogled kad je ula, a inilo se da mu je trebalo neko
vrijeme dok ju nije prepoznao. O, tu ste. Pomalo je nesigurno ustao, a Juliana je opazila
da je tijekom nekoliko minuta njezina izbivanja poeo jo vie zaplitati jezikom.
Jeste li sigurni da vam je dovoljno dobro za izlazak?
Nemojte biti glupi! Zabacio je glavu i jednim pokretom izlio ostatak tekuine niz
svoje grlo. Nita mi nije. I nemam namjeru veer provesti u ovom mauzoleju. Teturao je
prema vratima gdje je stajala i nepristojno se progurao kraj nje.
Namrteno ga je slijedila iz kue i u fijaker to ga je zaustavio.
Tarquin je pet minuta kasnije iziao iz sobe za primanje. Odluio je poi u Whites
Chocolate House u St. Jamess Streetu kako bi veer proveo u politikim raspravama i odigrao
partiju faraona. Dok je od lakaja uzimao svoj plat i rukavice, rekao mu je neka na ulaznim
vratima ostavi nonog uvara jer e se kasno vratiti. Potom je iziao u ugodnu veer. Nije mu
palo na pamet pitati gdje bi Juliana mogla biti. Mislio je da je u svojem salonu ili sjedi uz
bolesnicu u utoj spavaoj odaji.

Obavijena platem, Juliana je sjedila u kutu fijakera i kroz prozor promatrala prizore dok
se vozilo zaustavljalo i opet kretalo ulicama krcatim kao da je sredina jutra. Glavne su
prometnice osvjetljavale lampe, ali kad su skrenuli u sporednu ulicu, jedina je svjetlost
dopirala od fenjera jednog bakljonoe koji je pratio dvojicu dentlmena koji su hodali s
rukama na drku maa.
Covent Garden je bio jednako ivahan kao i prethodne veeri. Vrata kazalita ve su bila
zatvorena jer je predstava poela, ali ih je fijaker odveo do stuba ispred crkve St. Paul i ondje
se zaustavio.
Juliana je vrsto stisnula plat oko sebe i izila. Lucien ju je pomalo nestabilno slijedio i
dobacio kovanicu koijau koji ju je, sudei po njegovu mrtenju, smatrao nedovoljnom
plaom.
Buna se skupina okupila ispred crkvenih stuba. Neki je ovjek svirao frulu, ali se jedva
uo uz raskalaene povike i pijane psovke dok se masa njihala i gurala.
to se ondje dogaa?
Lucien slegne ramenima. Kako bih ja to mogao znati? Poi pogledati.
Juliana je pola do ruba mnotva i podigla se na prste kako bi vidjela preko njihovih
glava.
Proguraj se naprijed Lucien joj ree kraj ramena. Uljudnost te ovdje nikamo
nee dovesti. Poeo se gurati kroz mnotvo, a Juliana ga je slijedila, nastojei ostati tik iza
njega da se prolaz ne zatvori. Sjetila se kako su Tarquin i Quentin raistili put kroz guvu
ispred kazalita, ali to se gotovo inilo kao arolija. Nikad nisu povisili glasove, niti se inilo
da se guraju. Lucien je divlje psovao i svojim se mravim tijelom probijao naprijed, a ljudi su
psovali njega. Nekako su stigli do prednjih redova mnotva.
Mukarac u gruboj radnikoj odjei stajao je na stubama, a kraj njega ena u koulji od
grubog platna i pregai, kose skrivene ispod marame. Ruke su joj bile vezane, a oko vrata je
imala povodac od konopca. Gledala je u tlo i pogrbila ramena kao da bi se mogla uiniti
nevidljivom. Mnotvo je zaurlalo kad joj je mukarac uhvatio bradu i primorao je da podigne
pogled.
Onda, kakva je ponuda? glasno je viknuo. Dobra je u kui. vrsta tijela... dobre
jake noge i iroki bokovi. Dodirivao je dijelove o kojima je govorio, a ena je zadrhtala i
pokuala se povui unatrag. No ovjek je zgrabio kraj povoca i opet je povukao naprijed.
Lucien se smijao s ostalima. Juliana ga je, obuzeta uasom, pogledala i na njegovu licu
vidjela tako pakosno uivanje da je osjetila muninu. to se dogaa?
Prodaja ene. Nije li oito? Lucien nije skretao pogled s prizora na stubama dok je
mu nabrajao dobre strane nesretne ene.
Odjednom je neiji glas zaurlao i nadjaao buku. Dosta si se zabavljao, Dick Begg.
Obavimo to ve jednom. Miiav se mukarac progurao do stuba i skoio do para. ena je
porumenjela do korijena kose i pokuala se okrenuti ustranu, ali je njezin mu ponovno
povukao povodac pa je mogla samo okrenuti glavu.

Deset funti ree pridolica. I ostavit e je na miru odsad nadalje.


Vrijedi ree mu. Oba su mukarca pljunula u dlanove i pljesnula jedan o drugi
kako bi zapeatili nagodbu. Drugi je ovjek izbrojao deset kovanica u aku prvoga, a mnotvo
je ponovno glasno odobravalo. Tada je uhvatio kraj povoca i uplakanu enu poveo dalje od
mnotva, prema stranjoj strani crkve.
Dick Begg spremio je novac u dep. Dobro sam se rijeio loeg smea nacereno je
izjavio. Ionako se nikad nisam slagao s tom kukom.
Kako odvratno! proguna Juliana. ula je za takve aukcije, ali nikad ih ranije nije
vidjela.
Mnotvo se razilazilo sad kad je zabava zavrila, ali je tada zapoela tunjava dvojice
ulinih prodavaa. Navalili su jedan na drugoga golim akama i oko njih se brzo formirao
krug ljudi koji su ili poticali.
Sad je Lucien izgledao zgaeno. ivotinje prezirno je rekao. Krenuo je prema
krmi Green Man, ne trudei se priekati Julianu.
Slijedila ga je u toionicu niska stropa, a oi su joj odmah poele suziti zbog duhanskog
dima koji je inio gustu plavkastu maglu u zraku.
Blue ruin[1]! Lucien je viknuo momku koji je posluivao, a istodobno je izvukao
klupu ispod dugog stola i sjeo. Klupa je bila jednako prljava kao i daske stola pune skorenog
blata. Juliana je bezus pjeno pokuavala ukloniti prljavtinu, a potom je u mislima slegnula
ramenima i sjela. Njezin e tamni plat zatititi finu haljinu.
Nije ba privlano i po vaem ukusu, rekao bih cerio se Lucien.
Ne ba mirno e Juliana. Ovo je mjesto pravi svinjac.
Pazite da vas ne uje domain. Lucien se hihotao. Tom King se veoma ponosi
svojim lokalom. Tresnuo je kovanicom od est penija po stolu kad se momak vratio s
kamenom posudom i dva pehara. Napuni ih.
Momak ga je posluao, a potom je prstom obrisao kapljice sa stola i polizao ih. Ruke su
mu bile jednako prljave kao i pregaa, a kosa mu je visjela u mlitavim masnim uvojcima do
ramena. Uzeo je est penija i nestao u guvi kad ga je netko drugi glasno pozvao. Oito nije
stigao dovoljno brzo jer ga je doekao snaan udarac tako da je tresnuo o zid.
Juliana je s uasnutom fasciniranou promatrala prizor, trepui svojim suznim oima.
Kad je Lucien prema njoj gurnuo pehar i otresito joj rekao neka pije, primaknuta ga je
usnama i rastreseno popila veliki gutljaj.
Grlo joj je gorjelo, a inilo joj se da u trbuhu ima uareno ugljevlje. Presamitila se preko
stola, guei se dok su joj iz oiju tekle suze.
ovjee, kakav ste vi mekuac! Lucien ju je dlanom udarao po leima, nimalo
njeno. Ne moete podnijeti malo dina! No ula je zloban prizvuk u njegovu glasu dok
ju je nastavio udarati po leima. Zacijelo je reagirala tono onako kako je elio.
Ostavite me na miru! bijesno je rekla, uspravila se i odgurnula njegovu ruku.
Zato me niste upozorili?
Kako bih se onda zabavljao? Prijekorno je pucketao jezikom.
Juliana je stisnula usne i odgurnula pehar to dalje od sebe. eljela je au mlijeka da
1

Koktel od dina i likera

poniti taj okus, ali je pomisao da ovdje zatrai tako neto oito apsurdna.
ovjee, ono je Edgecombe! neiji je glas viknuo iz oblaka dima. Hej, stari moj,
to te dovodi ovamo? uo sam da su ti stavili okove.
Tri su mukarca vijugala prostorijom prema njima, a svaki je nosio pehar. Perike su im
bile nakrivljene, lica rumena od pia, kretanje izrazito nestabilno. Bili su mladi, ranih
dvadesetih godina, ali je razuzdan ivot ostavio traga na njihovim licima i istjerao mladost iz
krvlju podlivenih upalih oiju.
Lucien podigne ruku na pozdrav. Doite upoznati moju enu, gospodo. Ustao je s
klupe i s podrugljivom se formalnou naklonio kad je pokazao Julianu. Ledi Edgecombe,
dragi moji. Gospo, molim vas, napravite kniks za kapetana Franka Carsona, plemenitog
Bertranda Petersa i najsimpatinijeg meu njima, Freddiea Binktona. Prebacio je ruku oko
posljednjeg i zagrlio ga prije nego ga je vrsto poljubio.
Juliana je ustala i napravila kniks, osjeajui se smijeno u ovom okruenju, ali nije znala
kako bi se drukije ponaala. Tri su se mukarca glasno nasmijala i naklonila, ali je u svima
osjeala neprijateljsku radoznalost dok su je prouavali na slabom svjetlu.
Dakle, zato si se, dovraga, oenio, Lucien? pitao je kapetan Frank nakon to je
dovrio prouavanje Juliane. Mislio sam da si zaprisegnuti neenja.
O, obiteljski pritisci, stari moj. Lucien je namignuo i popio jo jedan gutljaj iz
svojeg pehara. Moj brati misli da e se tako izbjei skandal.
Na to su se svi ponovno nasmijali, a Juliana je opet sjela. Bilo je neeg neobjanjivo
uasnog u toj skupini. Koa joj se jeila od njih, a osjeala je njihove prikrivene poglede mada
se inilo da je ignoriraju jer ih je sve zaokupila neka kapetanova skandalozna pria. Pogledala
je prema vratima gdje je stajala elegantna dama, a iza nje je bio lakaj zadubljen u razgovor sa
zaobljenim dentlmenom sa starinskom nakovranom perikom.
Dok je Juliana gledala, postariji je dentlmen izbrojio pet kovanica u damine ruke. Ona
ih je predala lakaju koji je novac spremio u dep, a zatim je uhvatila dentlmena pod ruku te
su uli u krmu i popeli se klimavim stubama u stranjem dijelu toionice. Lakaj se naslonio
na dovratak i lijeno akao zube, promatrajui prolaznike.
ena je izgledala previe imuno da bi muterije traila na ulica, razmiljala je Juliana. I
svakako previe dobro odjevena da bi vodila muterije u stranju sobu ovog uasnog mjesta.
Mora pitati Lilly da joj to objasni.
Opa, gospo, vi ne pijete? s podrugljivim je uasom ustvrdio plemeniti Bertrand.
Lucien, Lucien, sramotno zanemaruje dragu damu.
Lucien se nacerio. Pokuao sam s koktelom, ali ini se da joj nije prijao. to vam
drugo mogu ponuditi, draga moja? Moda pivo? Porto?
Pun s mlijekom, molim lijepo, gospodine rekla je Juliana iji su se ivci razbudili
jer je shvatila da se na neki nain ele njome poigravati. Pogledala je naokolo i odmah
shvatila da ovdje nee dobiti nikakvu pomo. Jedan se par valjao po podu, a enine su noge
bile u zraku, njezini skuti podignuti oko glave, razotkrivajui je do struka. Juliana je osjetila
muninu. Odgurnula je klupu i ustala.
Ako biste me ispriali, milorde, boli me glava. Vani u uzeti fijaker.
O, ali ne elim vas ispriati Lucien je zaplitao jezikom, uhvatio je za ruku i

povukao je natrag do sebe. Dugujete poslunost svojemu muu, gospo, a va mu zahtijeva


da mu pravite drutvo i popijete svoj pun s mlijekom.
Juliana je pomislila da bi se vjerojatno bez problema mogla istrgnuti iz Lucienova stiska,
ali su je ostali fiksirali pogledima u kojima se vidjela zlokobna napetost dok su ekali da vide
to e uiniti. Ne bi se mogla svih njih osloboditi kad bi je pokuali zadrati. Ovdje joj nitko
ne bi priskoio u pomo. I doivjela bi krajnje ponienje. Lucien bi uivao u svakom
trenutku. Upravo mu se to svialo kad je onaj ovjek prodavao svoju enu. Posvemanja
degradacija ene navela ga je da oblizuje usne poput hijene koja slini nad trulom strvinom.
Sjela je i mirno se nasmijeila. Kako elite, milorde.
Lucien je izgledao pomalo razoarano, no tada je pljesnuo rukama i viknuo momku
neka donese pun s mlijekom. Juliana je nepomino sjedila, nastojei zadrati smiren osmijeh
i dojam nonalantnog zanimanja za okolinu. ena na podu sad je bila na rukama i koljenima,
a ovjek iza nje dlanovima je udarao po njezinim bokovima dok je oponaao in snoaja uz
buno klicanje publike u kojoj su ljudi podizali pehare u nizu zdravica. ena se smijala kao i
ostali, zabacila je glavu i ritmiki se gurala unatrag kao da zajedno uivaju.
Juliana je nastojala prikriti gnuanje. Opazila je da Luciena prizor uope ne zanima,
mada su njegovi prijatelji sudjelovali u sveopoj galami, lupali peharima po stolu i povicima
poticali par.
Hoe li joj platiti za to? nehajno je pitala.
Pitanje kao da je iznenadilo Luciena. Mutnim je oima sumnjiavo prouavao njezino
lice. Spokojno mu se nasmijeila kao da je ba nita na ovomu mjestu ne moe uznemiriti.
Valjda rekao je i slegnuo ramenima. Meni se takva zabava ne svia.
Odgurnuo je klupu i ustao. Doite.
Kamo idemo?
Pokazati vam jo nekoliko razonoda koje su dostupne u ovom zdravom podruju.
Ipak ste me zamolili da vas upoznam s londonskim drutvom... a vaa je elja meni zapovijed,
draga moja gospo.
Ironino se naklonio.
Juliana je na isti nain napravila kniks i prihvatila ponuenu ruku, vrsto odluivi da
mu nee pruiti zadovoljstvo da vidi njezinu malodunost.
O, zar ba moramo poi? prigovarao je kapetan dok je nesigurno ustajao.
O, da. Kamo god idu Lucien i njegova ena, tamo idemo i mi rekao je Bertrand,
iskapivi svoj pehar. Ne bih elio da im ove brane veeri ponestane drutva. Uzeo je
Julianinu drugu ruku pa su je odveli van na Piazzu.
Kamo sada? pitao je Freddie i pogledao naokolo, glumei silno zanimanje.
U kupalita odgovori Lucien. Pokazat emo mojoj eni to se zbiva u
prostorijama s parom.
Ne vjerujem da bi prostorija s parom bila dobra zamisao libila se Juliana. Nee li
to unititi moju haljinu?
ovjee, ne, gospo! nasmijao se kapetan. Uzet e svu vau odjeu i dati vam
runik. Veoma ugodna mjesta, ta kupalita.
Juliana nije imala namjeru poi onamo, bez obzira koliko su ta mjesta ugodna. Hodala je

izmeu svojih pratitelja, ekajui trenutak za bijeg. Stigli su do ugla Little Piazze i ona je
zastala pred kioskom gdje su se prodavale opscene slike, a koji je vidjela kad je bila s
vojvodom. to mislite o ovome, gospodo? sa smijekom je upitala.
Okrenuli su se prema kiosku. Juliana je oslobodila svoje ruke i brzo se okrenula. Previe
brzo. Poskliznula se na nekakvom ljigavom blatu na kaldrmi i uhvatila se za ono to joj je bilo
najblie. Kapetan Frank se pokazao kao vrst potporanj, premda se od srca nasmijao njezinoj
nespretnosti. Kad je uspostavila ravnoteu, srce joj je divlje lupalo u prsima, a kapetan ju je
drao previe vrsto pa nije vidjela kako bi mogla pobjei.
Ja bih na borbu pijetlova rekao je Bertrand i uhvatio Luciena pod ruku. to
misli, Lucien? Ve se dosta dugo nismo kladili na ptice.
Tako mi svega, to je istina. Lucien se odmah predomislio. Kladim se da e moja
supruga u tome uivati. Nasmijeio se Juliani, a oi su mu bile pune pakosnog uivanja.
to kaete? Royal Cockpit ili kupalita, draga moja?
Na borbi pijetlova barem e zadrati svoju odjeu. I sigurno e moi izdrati okrutnost
ako bude drala oi zatvorene. Borba pijetlova, molim lijepo, gospodine. Uspjela je
namjestiti jo jedan bezbrian osmijeh i izvukla odreeno zadovoljstvo iz injenice da je
takvim odgovorom smutila svojeg mua.
Onda poimo! Bertrand je zaustavio fijaker. Poslije vas, ledi Edgecombe.
Ula je u mranu unutranjost, a ostali su se natisnuli iza nje uz mnogo smijeha. No u
njihovom se veselju osjeala otrina koja ju je ispunjavala strepnjom.
U Royal Cockpit, koijau. Lucien se nagnuo kroz prozor kako bi viknuo koje je
njihovo odredite. Koija je pucnuo biem i konji su krenuli prema St. Jamess Parku.

17. poglavlje

arquin se vratio u tri ujutro. Kimnuo je nonom vrataru koji mu je otvorio vrata i
zaputio se prema stubitu. ovjek je opet gurnuo zasune i vratio se u svoj sobiak
ispod stuba.
Vojvoda je uao u svoje odaje i skinuo kaput od zlatnog brokata. Njegov pospani
sobar skoio je sa stolice kraj praznoga kamina i pokuao prikriti zijevanje.
Dobra veer, Vaa Milosti. urno je preuzeo kaput svojeg poslodavca, istresao ga i
objesio u ormar. Nadam se da ste proveli ugodnu veer.
Sasvim ugodnu, hvala. Tarquin je pogledao prema ormaru sa skrivenim vratima,
pitajui se je li Juliana budna. Zacijelo je prije nekoliko sati otila na poinak. Sobar mu je
pomogao da se razodjene i pruio mu kuni ogrta. Vojvoda je sjedio za svojim toaletnim
stoliem i ureivao nokte dok se ovjek kretao po sobi, spremao odjeu, razmicao zastore oko
kreveta i pripremao krevet.
Hoe li to biti sve, Vaa Milosti?
Vojvoda je kimnuo i poslao ga na spavanje. Tada je proao kroz vrata u ormaru i tiho
uao u susjednu odaju. Nitko nije spavao u krevetu. Henny je tiho hrkala na lealjci. Juliani
nije bilo ni traga ni glasa.
Gdje dovraga...
O, zaboga, gospodine! Henny je skoila na noge kad je zaula njegov glas. Njezine
blijede plave oi bile su mutne od sna. Doista ste me prestraili. Drhtavom je rukom
tapala prsa.
Gdje je Juliana? Glas mu je bio otar, otresit.
Pa, ne znam, Vaa Milosti. Koliko sam shvatila, izila je s lordom Edgecombeom. Jo
se nisu vratili. Ali njegovo gospodstvo nikad ne ide spavati prije zore dodala je, poravnavi
svoju pregau i zavukavi pramen sijede kose pod kapicu.
Tarquinona prva reakcija bila je bijes koji se odmah pomijeao sa strahom. Juliana ne
moe imati pojma o tome gdje i kako Lucien trai svoje uitke. Previe je naivna kad je rije o
urbanom svijetu da bi uope zamislila takve stvari. Upravo je zbog te njezine naivnosti
vjerovao da e biti podatno orue u njegovom planu. Sad je upravo ta naivnost u kombinaciji
s njezinim prkosnim duhom vodi u uase Lucienova svijeta. Moda je pogreno izabrao.
Moda je trebao ukljuiti enu koja se snalazi u svijetu, koja bi otvorenih oiju ula u
poslovnu nagodbu. Ali takva ena ne bi bila djevica. A kurva ne moe biti majka nasljednika
Edgecombea.
No izabrao je i sad mora snositi posljedice. Vjerovao je da e moi prekinuti njezine
vragolije s Lucienom, ali nije oekivao da e biti tako brza. Zapamtit e tu lekciju.
Je li sve u redu, Vaa Milosti? Henny je zvuala zabrinuto i njezine su se rijetke

obrve namrteno skupile dok je promatrala vojvodino gnjevno lice. Ako sam pogrijeila...
Dobra eno, jasno da niste otresito ju je prekinuo. Vi niste zadueni za uvanje
ledi Edgecombe. Moete poi spavati. Noas vas nee trebati.
Henny je izgledala pomalo sumnjiavo, ali je napravila kniks i izila. Tarquin je neko
vrijeme stajao i noktima lupkao po stolu, mrko stisnutih usta.
Okrenuo se na peti i vratio u svoju odaju, zbacio kuni ogrta i brzo se odjenuo u obine
hlae od jelenje koe, izme i tamni kaput. Ma kojim se opasao nije nikakva igraka, a i
njegov tap sadri otricu. Ponovno je siao u prizemlje, a zbunjeni noni vratar urno je
otvorio vrata.
Zna li kad su izili lord i ledi Edgecombe?
Ne, Vaa Milosti. Catlett je rekao da su izili prilino rano, prije Vae Milosti.
Vojvoda je proklinjao vlastitu glupost. Zato se prije nego je iziao nije sjetio provjeriti je
li ona u svojoj sobi? Posve ju je podcijenio kad je njezin prkos smatrao tek inatom jedne
kolarke.
Iziao je iz kue i pozvao bakljonou koji je stajao u vei na suprotnoj strani ulice i kraj
nogu imao ugaenu petrolejku. Momak se razbudio i dotrao preko ulice. Kamo idete,
milorde?
U Covent Garden. To e biti Lucienova prva, a vjerojatno i posljednja stanica
veeri.
Momak je hitro uredio stijenj svoje lampe i potom je upalio. uti je sjaj stvarao
osvijetljenu stazu dok je momak urio uz vojvodu, trkarajui kako bi mogao pratiti
Tarquinove brze i nestrpljive korake.

Juliana je gutala svjei zrak St. Jamess Parka, pokuavajui iz nosnica izbaciti smrad
krvi. Meutim, nije se uspijevala osloboditi slika. Premda je uglavnom oi drala zatvorene,
njezin u unutranji vid muile osakaene i izmrcvarene ptice koje su nepomino leale u
piljevini, okruene krvlju natopljenim perjem. Jo uvijek joj je u uima odzvanjao zagluujui
urlik dok je divlje klaenje postajalo sve mahnitije sa svakim novim purom pijetlova, sa
srebrnim ostrugama na nogama, koji su sputali u ring. U pamenje su joj e usjekla otvorena
usta koja su vritala ohrabrenju i psovke, od pia crvene oi ispunjene pohlepnom
okrutnou, zapanjujua odlunost pijetlova koji su se borili do smrti ak i kad su bili smrtno
ranjeni, pa se prvi put u ivotu prestraila da e se onesvijestiti.
Nekako je izdrala, svjesna Lucienovih brzih pogleda prema njezinom smrtnom bljedilu,
zatvorenim oima. Nije mu kanila priutiti zadovoljstvo da vidi kako ju je slomio taj grozni
prizor. Njegove su upale oi postajale sve zlobnije kako se odvratni dogaaj razvijao. Bila je
neodreeno svjesna injenice da brzo gubi novac. Bertrand mu je veselo pruio aku kovanica
kad je Lucien izvrnuo svoje prazne depove i estoko opsovao. No tek kad se etvrti par
pijetlova etrdeset pet minuta meusobno razdirao, a krv i perje zasipali publiku u donjim

redovima, Lucien je ustao s prljave klupe i rekao da mu je dosta te gadarije.


Juliana je doteturala iz okrugle prostorije i izila u toplu no. eljela se zavui iza grmlja
i povraati. Ali takvo zadovoljstvo nije htjela priutiti svojem prezira vrijednom muu.
Pa, draga moja, nadam se da uiva u upoznavanju londonskih razonoda. Lucien je
uzeo malo burmuta, promatrajui je s ironinim osmijehom.
To je svakako veoma pouno, milorde odgovorila je, iznenaena i zahvalna na
injenici da joj glas zvui jasno i mirno.
Lucien se namrtio dok ju je ljutito promatrao u treperavoj svjetlosti baklji to su
osvjetljavale put od ringa prostorije za borbu pijetlova do kapije. ena je pravo razoaranje.
Oekivao je da e se ve ranije slomiti.
Hej, ovjee, paklenski sam edan ree Frank Carson i olabavi ve ionako
neurednu kravatu. Poimo u Shakespeares Head. Malo bih bacao kockice.
Da, dobra ideja odobravao je Freddie dok je ipkom obrubljenim rupiem brisao
znojno elo. Ide li, Edgecombe?
Svakako ree vikont. No je tek poela. Doite, gospo. Uhvatio je Julianu za
lakat i povukao je stazom do ulice. Fijaker! Hej, ovjee. Ti tamo, lijeni gade! Ratoborno
je mahao koijau fijakera koji je spokojno puio na mjestu gdje su stajali fijakeri i ekali
muterije koje su izlazile iz Royal Cockpita.
Koija je zamahnuo biem i svojeg umornog konja usmjerio preko ulice. Kamo,
gazda?
U Shakespeares Head. Lucien se popeo u vozilo, ostavivi Julianu da ga slijedi.
Podsuknja joj se zaprljala na prljavom podu oko ringa, a njezine je elegantne cipele prekrivalo
neto neprepoznatljivo i odvratno. vre je stisnula plat oko sebe, unato toplini noi, i
skutrila se u kutu dok su ostali buno ulazili u vozilo.
Bila je veoma umorna i obuzimao ju je sve vei sirah. U ponaanju njezina mua bilo je
neke mahnitosti, a u uarenim oima vidjela je zastraujui sjaj. Boja njegova lica bila je gora
nego inae i dah mu je kripao u prsima. Instinktivno je znala da je na neki nain kani
izvrgnuti ruglu. Budalasto je s njim pokuala sklopiti savez kako bi se suprotstavila vojvodi.
Budalasto je vjerovala da je nala savren motiv za Edgecombeovu suradnju. Budalasto je
mislila da e ga moi iskoristiti za vlastite ciljeve. Ali Lucien ne surauje s njom. Iskoritava je
za vlastitu zabavu. I jo nije zavrio.
Nita nije mogla uiniti jer njih ima vie, jedino paziti i ekati priliku za bijeg. Moda e
ih kockanje tako zaokupiti i pie tako svladati da e moi neopazice mugnuti. Moda e joj
odlazak u poljski zahod krme pruiti eljenu priliku.
Covent Garden i dalje je bio krcat, ali je opijenost mnotva dosegla novi vrhunac. Ljudi
su govorili glasno i zaplitali jezicima, povisivali su Ion u gnjevu i psovkama jednako esto kao
i u smijehu. Mukarci i ene zanosili su se preko kamenih ploa, steui kamene posude
dina, i Juliana je gledala kako neka ena pijano pada u odvodni jarak i prolijeva po sebi pie.
ovjek s kojim je bila pao je na nju i zaurlao, a zatim joj je podigao skute preko glave uz
odobravanje i klicanje prolaznika.
Juliana je skrenula pogled. Nije znala je li ena voljna sudionica u onome to se dogaa,
ili samo ne zna za sebe. inilo se da se ne opire. Netko je vrisnuo u jednoj straari ispod

Piazze, glasno ciei kao kad se kolju svinje. Juliana je zadrhtala i kosa joj se nakostrijeila. Iz
straare je izletjela neka ena odjevena samo u tanku koulju. Za njom je dojurio ovjek koji
je mahao tapom. Njegovo je lice izraavalo bijes, a njezino uas. Juliana je ekala da netko
intervenira, ali nitko se nije obazirao na enu dok je vijugala i skrivala se kroz guvu,
nastojei pobjei od tapa.
Prljava kurva, opet izvodi svoje trikove ree Bertrand, cerei se. Drolje misle da
se mogu nekanjeno izvui ak i s umorstvom.
Dakle, to je uinila? pitala je Juliana, a oi su joj plamtjele pod treperavim
naranastim svjetlom baklji i petrolejki.
Bertrand slegne ramenima. Odakle bih ja to znao?
Varala je, najvjerojatnije ree Frank. Sve one to ine. Varaju svoje muterije,
varaju svoje svodnike, varaju vlasnice javnih kua. Svima im s vremena na vrijeme treba
boravak u Bridewellu. To ih malo potrese.
Juliana je progutala svoj bijes. Time bi ih samo zabavljala. Mora postojati neki nain da
se poprave uvjeti pod kojima se te ene prodaju. Razumjela je da im je to jedini dostupni
nain zaraivanja za ivot... razumjela je to zahvaljujui vlastitom gorkom iskustvu. Ali
zasigurno ne moraju biti tako ranjive pred nemilosrdnom pohlepom onih koji ih
iskoritavaju.
Odluna ju je ruka vodila prema nekoj krmi ija su vrata bila otvorena prema ulici, a
iznutra su se prosipali raskalaeni pijani glasovi zajedno sa svjetlou i oblakom duhanskog
dima.
ena nagih grudi prila im je njiui bokovima i nosei pladanj pun vreva piva. to
mogu uiniti za vas, gospodo? Namignula je i jezikom dotaknula usne na hitar, sugestivan
nain.
Pivo, curo! ree Bertrand i s nepotrebnom je estinom pljesne po stranjici tako da
joj se pladanj zatresao u rukama i pivo se prolilo. Nespretna drolja ree i nehajno slegne
ramenima, a potom izvue klupu ispod jednog od dugih stolova.
Juliana je sjela s ostalima. Oednjela je i pivo e joj dobro doi. S druge strane prostorije
se kroz promukli amor ulo izvikivanje oklada, a zatim psovke i uzvici dok su se bacale
kockice. U sveopoj se galami osjeala otra zajedljivost, ratoborni ton zbog kojeg joj se
nakostrijeila kosa na zatiljku u iekivanju nasilja koje je kljualo tik ispod povrine naoko
uzbudljivog veselja.
Pred njom se uz tresak naao vr piva. Ono to se prolilo zavrilo joj je u krilu, ali je
odavno tijekom ove grozne veeri prestala brinuti za svoju odjeu. Ako su zaprljana
podsuknja i mrlja od piva na haljini najgore to e se dogoditi, smatrat e se sretnom.
Zahvalno je popila nekoliko gutljaja.
Nekoliko minuta kasnije, kad se inilo da su njezini pratitelji zaokupljeni klaenjem o
moguim dimenzijama mlake prolivenog piva, ustala je i pokuala neopazice mugnuti.
Lucien je naglo ispruio ruku i uhvatio joj zapee. Spustila je pogled na mrave bijele
prste neodreeno se udei njihovoj snazi. Tako ju je stiskao da joj je taj dio koe ostao bez
kapi krvi. Kamo ste krenuli, gospo? pitao je zajedljivim tonom, zapliui jezikom.
U poljski zahod mirno je odgovorila. Boli me ruka.

Nasmijao se i pustio joj zapee. Straga je, treba proi kraj kuhinje. Nemoj se dugo
zadrati.
Juliana se probijala kroz prostoriju. Gotovo na svakom koraku zaustavljali su je pijanci i
kockari, ali je izbjegavala kontakt oima i s prezirom gurala od sebe ruke koje su je grabile.
Zahod se nalazio u ograenom stranjem dvoritu i Juliana nije vidjela kuda bi mogla
pobjei. Borila se sa svojim skutima u smrdljivom mraku, a glava ju je boljela od buke, dima i
silnog umora. Kako e pobjei? Lucien bi uivao u onemoguavanju svakog pokuaja, a
prijatelji bi mu rado pruili podrku. Ne isplati se riskirati ponienje poraza i Lucienova
zlobnog uivanja.
Trenutak je zastala na ulazu u krmu prije nego je ponovno ula u toionicu. Lucien je
gledao vrata, ekajui da se pojavi. Pozvao ju je zapovjednikom kretnjom i nesigurno ustao
kad mu je prila. Igrat emo rekao je i uhvatio je za lakat. Vi ete stajati kraj mojeg
ramena, gospo, i smijeiti se kockicama.
Juliana nije vidjela izlaza pa je silom na lice navukla smijeak vedre popustljivosti i pola
s njima do stola za kockice. Doekani su prilino neprijateljskim pogledima, ali su im ipak
nevoljko napravili mjesta. Juliana je zijevnula i zanjihala se od iscrpljenosti dok je sa svakim
bacanjem kockica uzbuenje raslo. Lucien je sve vie zaplitao jezikom. Nezdravo se rumenilo
isticalo na njegovom zelenkastom bljedilu, a oi su mu gorjele grozniavim sjajem dok se
razina tekuine u boci konjaka to ju je drao sve vie sputala.
U poetku je pobjeivao pa se, ohrabren time, poeo sve neumjerenije kladiti. Kako se
sve vie uzbuivao, tako su rasli njegovi gubici. Sav je vlastiti novac izgubio u borbi pijetlova i
sad je potroio ono to mu je Bertrand pozajmio, a potom je na stol bacio svoj sat, prsten i
burmuticu prije nego je preao na zadunice to ih je s nehajnom impulzivnou bacao na
stol. Juliana je osjeala silnu pospanost, ali je ipak shvatila da ostali igrai nisu zadovoljni tim
narkanim papiriima, a na koncu je jedan s gnuanjem izjavio: Ako ne moe igrati s
robom ili novcem, ovjee, ja vie neu bacati. Nemam nikakve koristi od obeanja.
Da, to e ovjeku komad papira kad eli kupiti pivo? Glasovi su postajali glasniji i
lica su se natisnula oko stola, a svi su bijesno gledali Luciena.
Neka vas sve nosi vrag proklinjao ih je. Moje su zadunice vrijedne kao zlato,
kaem vam. Iza njih stoji Njegova Milost, vojvoda od Redmaynea. Ujutro ih odnesite u
njegovu kuu u Albermarle Streetu i on e vam platiti s kamatama.
Tko eli ekati do jutra? Oko stola se rogoborilo i jedan je ovjek napola ustao.
Imao je masivne ake sline malju, a jedno mu je oko bjealo tako da je dodatno pojaavalo
prijetnju dok je pijano kiljio. Plati, milorde podrugljivo je naglasio inae u ti skinuti
kaput s lea.
Lucien je pokuavao izvui svoj ma, ali je kapetan Frank Carson prvi odgurnuo svoju
stolicu i skoio na noge s maem u ruci. Usuuje se vrijeati ast jednog dentlmena!
zaurlao je, a oi su mu kolutale dok se muio kako bi ih fokusirao. Odgovarat e za to!
Zamahnuo je preko stola. Krupan se ovjek odmaknuo iznenaujue okretno, a svjetlost
svijea bljesnula je na otrici kratkog maa. Neka je ena vrisnula i mnotvo u toionici
natisnulo se blie, a neki su se popeli na stolice da bi bolje vidjeli.
Juliana se posve razbudila. Hitro je pogledala prema vratima, primamljivo otvorenima.

No eljni su se gledatelji gurali iza njih i stisnuli je uz rub stola. U prostoriji je vladalo runo
raspoloenje. Lucien i njegovi prijatelji, s isukanim maevima, suoili su se s pravom vojskom
nitkova koji su mahali noevima. Kockice su leale zaboravljene nasred stola, a raskalaena je
buka utihnula kad je uslijedio trenutak iekivanja.
Freddie Binkton prekinuo je zloslutnu napetost. Bili su beznadno u manjini, a gledatelji
su im onemoguavali uzmak. Dakle, nemojmo brzati rekao je i nervozno se nasmijao.
Lucien, stari moj, sigurno kod sebe ima neto za to moe dobiti malo gotovine. Svi
moemo neim doprinijeti. Potapao je svoje depove kao da moe stvoriti kovanice u
njihovim dubinama.
Ja bih dao svoj sat ree Bertrand, ali je alosno dodao ali sam ga izgubio kad
sam se kladio na onog prokletog crvenog pijetla... nije imao vie duha od cendravog janjeta.
Predao se bez borbe... ostao sam bez sata... vrijednog ak pedeset gvineja... izgubio sam ga u
triavoj okladi u deset funti. Glas mu je zamro kad mu je pozornost odlutala, a ma u
njegovoj ruci se spustio.
Kao da pristaje na primirje, skupina nitkova spustila je svoje noeve, njihov se agresivni
stav opustio dok su zurili u Luciena, ekajui odgovor.
Lucien je, vrsto stisnutih usta, pogledao naokolo, a puls mu je pulsirao u
sljepoonicama i isto se grozniavo rumenilo pojavilo na njegovu licu, dreavo poput boje na
licu klauna. Juliana mu je stajala sasvim blizu i osjeala kako iz njega zrai divlji bijes
pomijean s kiselkastim vonjem straha i znoja. Njegov je pogled pao na nju, a ona je
ustuknula, instinktivno se nastojei stopiti s ljudima oko sebe. Neto je odjednom bljesnulo u
svijetlim smeim oima i on se polako i zlokobno nasmijeio.
O, vjerujem da imam neto za prodaju rekao je jedva pomiui usne.
Ne! apnula je Juliana i rukom se uhvatila za vrat kad je shvatila to kani. Ne, ne
smijete!
O, ali vjerujem da smijem, gospo vedro je rekao. Supruge su imovina svojih
mueva. Vi ste moji i mogu s vama initi to god elim. Trebalo bi vam biti drago da ste od
koristi, draga moja. Opet je naglo ispruio ruku i bolno joj stisnuo zapee. Neka mi
netko donese komad konopca. Moramo to obaviti kako se prilii.
Ma daj, Lucien, to nije u redu mrmljao je Frank, napola se ispriavajui. S
nelagodom je pogledao Julianu, a ona je samo zurila u njega, tako uasnuta da nita nije
vidjela.
Nemoj biti takva baba ree Lucien i muiavo se namrti. Nije na tebi da govori
to je ili nije u redu kad je rije o mojoj eni. Ah, konopac. Uzeo je konopac to mu ga je
pruio nacerem konjuar, te napravio petlju tako da dobije povodac. Evo, gospo. Sagnite
glavu.
Ne! Juliana se odmaknula od njega, podjednako uasnuta zlom utjelovljenim u
iscerenom licu nalik kosturu i njegovom namjerom. Netko joj je uhvatio ruke i stegnuo ih iza
nje tako da je bila primorana stajati mirno. Lucien, jo uvijek s onim otrovno iskeenim
licem, grubo joj je navukao povodac preko glave. Ruke su je gurale i vukle na stol. Borila se, a
njezin je bijes nadjaao uas koji ju je obuzeo. Udarala je nogama i grebla, ozljeujui noge
na rub stola dok su je gurali i vukli prema gore. No unato njezinom otimanju, uspjeli su je

podii na stol, a Lucien je uhvatio kraj povoca.


Juliana, zaslijepljena bijesom, zamahnula je nogom i potplatom ga zahvatila ispod brade.
Pao je unatrag i pustio konopac. Pokuala je skoiti sa stola, ali su je dva ovjeka uhvatila za
glenjeve, drei je dok Lucien nije ustao. Stisnuo je oi i rukom pokrio bradu.
Kuko tiho je rekao. Platit e za to.
Opet bi ga utnula da joj nisu tako vrsto drali glenjeve. Vrtjelo joj se u glavi tako da
se njihala na stolu, munina joj se dizala u grlu, hladan znoj izbio joj je na leima. Kako je
ula u ovu nonu moru? Znala je da je Lucien pokvaren, ali ak ni u svojim najmranijim
razmiljanjima ne bi mogla naslutiti da je sposoban za takvo zlo. Ali vojvoda je znao. Uvijek
je znao za to je njegov brati sposoban. Znao je, ali ga to nije sprijeilo da je iskoristi... da je
izloi tom zlu.
Lucien je pijanim glasom izvikivao: Dakle, to mi se nudi za ovaj lijepi komad,
gospodo? Hoemo li poeti s dvadeset gvineja?
Zrak je ispunila vika. Juliana je pogledala dolje i vidjela sitne crvene oi kako pohlepno
zure u nju, skidaju je pogledima, zlostavljaju je svojim lascivnim cerenjem. Nije se mogla
maknuti jer su joj vrsto drali glenjeve, a Lucien je vukao konopac tako da joj se usjekao u
zatiljak.
George Ridge probudio se kad su povici oko njega postali jo raskalaeniji. Podigao je
glavu sa stola i treptao, na trenutak dezorijentiran. Sjetio se gdje je kad je vidio da je spavao
usred ostataka svojeg obroka. Glasno je podrignuo i podigao bocu porta do usana. Ostao je
jedan gutljaj i on je cmoknuo usnama, spustio bocu i okrenuo se kako bi naruio jo jednu.
Pogled mu je pao na prizor na drugoj strani prostorije. Najprije nije mogao odgonetnuti
to se dogaa jer je buka bila previe glasna, a guva prevelika. U neto su se kladili, a
mahnita napetost u licitiranju silovito je na njega djelovala. Trepnuo je i protresao glavom
kako bi se oslobodio smuenosti.
Juliana je stajala na stolu. To nije mogao biti nitko drugi. Ne s onim bujnim umskim
poarom od kose, onim zelenim oima koje plamte s tako oajnikim bijesom, onom
visokom putenom figurom.
Ali to se, za ime svijeta, ondje dogaa? Odgurnuo je stolicu i polako ustao,
pokuavajui razabrati rijei u sveopoj galami. uo je kako netko izvikuje: Sto gvineja.
Hajde, gospodo. Moja ena barem toliko vrijedi.
ena! Pribliio se rubu mnotva. Licitiranje je postajalo ustrije. Sto pedeset, dvjesto.
Juliana je stajala kao okamenjena. ovjek koji je drao konopac, ovjek koji se predstavljao
kao njezin mu, izazvao je mahnitanje gomile kad je poeo isticati Julianine atribute.
Georgeova su se usta osuila. Gutnuo je, nastojei stvoriti malo sline. Situacija je bila
nevjerojatna, a ipak je bila stvarna. Progurao se kroz guvu i proistio grlo. Petsto gvineja!
Glas mu je zvuao hrapavo i slabano pa se u poetku inilo da ga nitko nije uo. Pokuao
je ponovno, viui. Nudim za nju petsto gvineja!
Juliana je ula Georgeov glas koji je probio trans u koji se povukla pred nepodnoljivim
ponienjem, a inilo joj se da je usisavaju valovi uasa. Nemoj ga gledati. Nemoj reagirati.
Unutranji joj je glas vritao usprkos osjeaju omamljenosti. Ne smije pokazati da ga je
prepoznala. Ako bude tvrdila da ga ne poznaje, nee moi dokazati njezin identitet. Ona je i

dalje vikontesa Edgecombe. Jo uvijek je pod zatitom vojvode od Redmaynea. Dragi Boe, je
li pod njegovom zatitom?
Petsto gvineja rekao je Lucien i okrenuo se Georgeu s jo jednim od svojih divljih
izraza lica. Dakle, gospodine, to je doista lijepa ponuda. Ali ona je vrhunska roba, a vi
imate dobro oko.
inilo se da ga George nije uo. Zurio je u Julianu, nastojei je snagom volje primorati da
ga pogleda. Ali ona je bila nepomina i zurila je ravno naprijed. Ispruio je ruku da joj
dotakne gleanj, ali se nije pomaknula.
Nudi li tko vie od petsto gvineja za moju dragu enu, ili e je ovaj dentlmen dobiti?
veselo je viknuo Lucien. To je dobra cijena, kaem vam.
Ima trenutaka, Edgecombe, kad ak i mene iznenauje dubinom svoje izopaenosti.
Miran je glas presjekao raskalaeno raspoloenje kad je vojvoda od Redmaynea stigao s
vrata gdje je ve nekoliko minuta nezapaen stajao.
Nona mora ju je tako zaokupila da Juliana trenutak nije reagirala. Tada su se jasni
tonovi spasa probili kroz njezin trans. Polako se okrenula, zaboravivi Georgea u bujici
olakanja i nevjerice. Doao je po nju.
Tarquin... To je vie bila molba nego tvrdnja, kao da se jo uvijek ne usuuje
vjerovati da je on ondje.
Ovdje sam potvrdio je. Njegov je glas bio milovanje, blagi melem umirenja za
njezinu izmuenu duu. Obuhvatio ju je pogledom sivih oiju koje su sve vidjele i tada se
okrenuo Lucienu.
Lucien je ustuknuo kad se na njemu zaustavio plamtei pogled njegovog bratia. Mii
se trzao u vojvodinu obrazu, ali nita nije rekao, ve je samo jednom stegnutom akom
udarao u dlan druge. Tada je, veoma polako, podigao aku i gotovo njeno, inilo se
dotaknuo Luciena u vrh brade. Vikont je bez glasa pao unatrag u mnotvo.
Tihi je amor prostrujao mnotvom kad je vojvoda polako preao pogledom po
okupljenim ljudima. Odjednom je opaka otrica bljesnula na kraju njegovog tapa. I dalje
nita nije govorio, ali se mnotvo povuklo unatrag, a dva ovjeka koji su drali Julianine
glenjeve maknuli su se od stola.
George Ridge proisti grlo. Nije znao to se tu dogaa, ali je vidio da mu eljena nagrada
izmie iz ruku. Pridolica se naglo okrenuo na taj zvuk, a George se lecnuo pred prodornim
pogledom, hladnim i smrtonosnim poput vrha strelice. Oborio je pogled u nesvjesnoj
pokornosti pred tom nepoznatom, ali daleko monijom silom.
Tarquin se opet okrenuo Juliani. Podigao je ruke i spustio je sa stola. Maknuo je povodac
i bacio ga u mnotvo.
Oi su mu ostale iste kao kad je gledao Luciena, hladne i opasne, ali joj je dotaknuo kosu
i maknuo joj pramen s ela. Dugim je prstima lagano preao po njezinu obrazu. Jesi li
povrijeena?
Odmahnula je glavom. Govorila je jedva aptom, ali je uspjela iskreno rei: Povrijeen
je samo moj ponos.
Iznenaenje je bljesnulo u njegovim oima, ublaivi otrinu njegova pogleda. Svaka
druga ena prepustila bi se suzama i histeriji. No Juliana je jedinstvena. Moe li hodati?

Koljena su joj nekontrolirano klecala, ali neto u njegovu pogledu dalo joj je snage da
kae naravno, mada se uhvatila za njegovu ruku. Nekako je stavljala nogu pred nogu dok je
razularena rulja uzmicala. Tada su se nali vani. Zora je svanjivala i neobina je tiina vladala
na Piazzi i trgu. Nekoliko je osoba spavalo pod stupovima, dvije su drolje stajale u nekoj vei,
pile pivo i zijevale. Povik i tresak uo se iz kavane Toma Kinga, a zatim je neki ovjek izletio
kroz vrata i pao u jarak gdje je ostao leati, steui kamenu posudu dina.
Vojvoda je podigao prst i fijaker se pojavio kao nekom arolijom. Tarquin je bez
oklijevanja gurnuo Julianu u vozilo tako da joj je stavio ruku ispod stranjice i odmah uao za
njom, gotovo u istom pokretu. S treskom je zatvorio vrata.
Juliana prvi put tijekom nekoliko sati nije osjetila stravu. Mrana, pljesniva unutranjost
koije bila je pravo utoite, privatno i posve zatieno. Slabana siva svjetlost dopirala je
kroz prozor tako da je vidjela vojvodino lice dok joj je sjedio suelice i zamiljeno je
promatrao u tiini.
O emu razmilja? Glas joj je zvuao slabano, kao da su je nona zbivanja posve
liila snage.
O mnogoemu odgovorio je i vrhovima prstiju preao po svojim usnama. Da si
ti najperverznija, najtvrdoglavija, najupornija cura s kojom sam u ivotu imao posla.... Ne,
dopusti da zavrim s odgovorom na tvoje pitanje. Podigao je ruku kad je Juliana ogoreno
otvorila usta. Da je Lucienova izopaenost veeras nadmaila ak i moja oekivanja; i,
najvanije od svega, da ti nikad nisam smio dopustiti da ga upozna.
Znai, ao ti je to si osmislio onu demonsku aradu?
Ne, nisam to rekao. Ali duboko alim to sam upleo tebe.
Zato?
Tarquin nije odmah odgovorio. Bilo mu je navrh jezika da jednostavno kae da ona nije
stvorena za tu ulogu, nije dovoljno posluna. Vjerovao je da bi samo nekoliko sati ranije tako
odgovorio. Ali neto mu se dogodilo kad ju je vidio na onom stolu, izloenu znojnim,
poudnim, pokvarenim pogledima opakog londonskog podzemlja. Kad je vidio kako po
njezinoj svjeini, jednostavnosti, uroenoj iskrenosti mentalno eprka ona pokvarena rulja,
spoznao je bijes kakav nikad ranije nije osjetio. A na njegovu nelagodu i zbunjenost, taj je
bijes bio podjednako usmjeren na njega samoga kao i na Luciena.
Zato? ponovila je Juliana. Zar nisam dovoljno dobra za drabu, milorde
vojvodo? Kako se njezina strava povlaila, tako je rasla gorina. Na odreenoj je razini
Tarquin jednako kriv za ono odvratno zlostavljanje kao i Lucien. ao mi je to sam te
noas izloila takvoj neugodnosti. Zubima je ljutito otrgnula koicu oko nokta.
Tarquin se nagnuo naprijed i maknuo joj ruku s usta. Drao ju je u svojem toplom dlanu
i ozbiljno je promatrao u svjetlosti praskozorja. Spreman sam preuzeti veliki dio krivnje za
noanja zbivanja, Juliana, ali i ti snosi dio odgovornosti. Odluila si se udruiti s
Edgecombeom kako bi se meni osvetila. Moe li to zanijekati?
Potenje ju je primoralo da odmahne glavom. Ali to si drugo od mene oekivao?
Ozlojeeno je pitanje izmamilo njegov tihi smijeh. O, oekivao sam da bude dobra i
posluna, da meni dopusti da znam to je za tebe najbolje. Glupo s moje strane, nije li?
Veoma. Juliana je pokuala izvui ruku, ali je vre stisnuo prste oko njezinih.

Pobrinut u se da ti se Lucien vie nikad ne priblii. Imam li tvoju rije da ga nee


sama potraiti?
Uim na svojim grekama, milorde rekla je hladnim dostojanstvom.
Ja u nastojati uiti na mojima kiselo je rekao i pustio joj ruku kad se koija
zaustavila u Albermarle Streetu. Moda se moemo radovati skladnijoj budunosti.
Moda, pomislila je Juliana, ali bez mnogo optimizma. Zavrila je s Lucienom, ali je
nakon noanjih zbivanja bila odlunija nego ikad u svojoj namjeri da pomogne enama iz
Covent Gardena.
U glavi joj se odjednom zavrtjelo kad je sila na ulicu. Koljena su joj popustila od silnog
umora pa je naslijepo potraila oslonac. Tarquin ju je uhvatio uza se i vrsto drao.
Polako, mignonne. Njegov ju je glas smirio pa se prepustila toplini i snazi njegova
zagrljaja.
Sva sam klimava promrmljala je u njegov kaput, kao da se ispriava. Ne znam
zato.
Tiho se nasmijao. Pa, ja znam. Hajde, idemo te strpati u krevet. Sagnuo se,
zavukao rame ispod njezina trbuha i podigao je. Oprosti zbog pomanjkanja dostojanstva,
duo, ali ovo je najlaki nain.
Juliana ga je jedva ula. Ve je gotovo usnula, tijelo joj je postalo mlitavo i nije prualo
nikakav otpor dok ju je unosio.

18. poglavlje

arquin se probudio uz sunevu svjetlost koja je prodirala kroz zastore oko kreveta.
Pokrivai su bili odmaknuti, a njegovo se nago tijelo predivno razbuivalo pod
vlanim, lepravim milovanjima na njegovim preponama. Julianina je koa bila
topla uz njegovu, njezina mu je kosa milovala trbuh, a dah zagrijavao unutranju
stranu bedara. Njezini su prsti bili jednako marljivi kao i usta, a on je zatvorio oi na valu
ushienja, preputajui se uitku. Rukom je prelazio po oblinama njezina tijela, milovao joj
donji dio lea, gladio joj stranjicu, prstima etao po njezinim bedrima. Osjeao je kako
njezina koa podrhtava pod njegovim prstima i nasmijeio se.
Pomogao joj je da se razodjene i stavio je u krevet kad je ve svanula ruiasta zora, a do
trenutka kad se sam razodjenuo kako bi joj se pridruio, ona je ve spavala poput iscrpljenog
djeteta, spustivi obraz na ruku. Zavukao se kraj nje, pitajui se zato je odluio dijeliti njezin
krevet samo radi spavanja kad ga u susjednoj sobi eka vlastiti.
Drao se pravila da nikad ne provede cijelu no sa svojim ljubavnicama, ali u Juliani je
bilo neeg tako primamljivog. Duboko ravnomjerno disanje, tamni polumjesec to su ga
njezine trepavice stvarale na blijedim obrazima, sitne pjegice na njezinu nosu, poloaj nagog
ramena na jastuku, svjetlucava kaskada kose koja se izvukla ispod none kapice obrubljene
ipkom. Nije mogao odoljeti pa se zavukao ispod pokrivaa kraj nje, a ona se promekoljila i
priljubila uz njega poput malene ivotinje koja trai toplinu i sigurnost.
Zaspao je smijeei se i probudio se s istim smijekom. Sad ju je lagano pljesnuo po
stranjici. Mignonne, doi gore.
Juliana je podigla glavu i okrenula se na trbuh kako bi ga pogledala. Zato?
Odgurnula je kosu lica i uputila mu upitni smijeak.
Jer e mi uskoro oduzeti mukost odgovorio je.
Juliana je promijenila poloaj i ispruila se na njemu, ustima mu milujui vrat, vrtei
preponama iznad njegovih. Bolje? promrmljala je uz njegovo grlo.
Lijeno je izvio bokove i uao u nju dok je leala na njemu. Gledao je kako se u njezinim
oima pojavljuje iznenaenje, ali ga je odmah zamijenio izraz uivanja. Ovo je drukije.
Kimnuo je. Ako klekne, vidjet e da moe biti jo bolje.
Juliana se podigla na koljena. Dahnula je kad je osjetila promjenu i polako kruila
tijelom oko njegovog tvrdog spolovila. Lagano mu je vrhom prsta dotaknula ukruene
bradavice, prouavajui mu lice kako bi vidjela njegovu reakciju, tiho se nasmijala kad je
zastenjao od uitka.
Je li dobar osjeaj kad ovo inim, milorde? Podigla se na koljenima, a zatim se
polako opet spustila, izvijajui lea kad je rukama uhvatila svoje glenjeve. Njegov je ud
pritiskao nutrinu njezina tijela i ona je odjednom izgubila zanimanje za Tarquinovu reakciju

kad ju je zapljusnuo val velianstvenih osjeta. Kriknula je, tijelo joj se napelo poput luka, a
gotovo neizdrljiva napetost rasla je u sve uim krugovima.
Tarquin je nepomino leao, svjestan da joj ne treba njegova pomo da bi dosegnula
vrhunac. Promatrao ju je kroz napola zatvorene oi, uivajui u bezazlenoj iskrenosti njezine
radosti. Kad je ponovno kriknula, uhvatio je njezine bokove i vrsto je drao dok se njihala na
njegovim bedrima sa svakim valom svojeg orgazma.
Ali to je s tobom? dahnula je kad je uspjela progovoriti, a suze radosnice blistale
su joj u oima. Zar sam te ostavila za sobom?
Ne zadugo tiho je obeao. Krajnje osjetljivo sredite njezina tijela bilo je otvoreno
za njegov dodir i on je njeno svirao na njoj dok se Juliana pomicala na njemu i oko njega.
Zubima je uhvatila jezik dok se koncentrirala na uitak svojeg ljubavnika, potisnuvi vlastiti
koji je postao manje vaan. No kad je jo jednim, gotovo leernim pokretom uronio duboko u
nju, ponovno ju je iznenadila nagla, vrela bujica ekstaze koja je topila miie i snagu kao da
su maslac na suncu.
Stezao joj je bokove tako da su mu prsti utonuli duboko u raskone obline, drei je kao
da je ona njegovo jedino sidro u olujnome moru senzualnog blaenstva. Kad je zavrilo i on je
postao svjestan linija i kontura svojega tijela na madracu, trunaka praine u zrakama sunca
koje su prodirale izmeu zastora, povukao ju je tako da se ispruila na njemu, milovao joj
vlana lea dok se njegov ud u njoj polako smanjivao.
to je to u ovoj eni da ga moe tako transportirati? Natjerati ga da zaboravi sve osim
ljepote njihovog sjedinjavanja? Zato je tako silno eli zatititi, uiniti je sretnom? Ima
trideset dvije godine, od djetinjstva je zaruen sa savrenom partnericom enom koja e mu
biti supruga, ali nee prigovarati zbog njegovih ljubavnica. Sa enom kojoj su poznata pravila
njihovih drutvenih krugova. Sa enom koju eli oeniti. Zato mu se ta injenica odjednom
ini tako neugodnom? Kad pomisli na dobro ureene godine u budunosti, osjea se
mrzovoljno i deprimirano. Ali zato? On i Lydia su dvoje odraslih ljudi koji znaju to oekuju
jedno od drugoga. Njegov e se brak pridravati pravila svih uspjenih veza. Daje ljudima ono
to oekuju od njegovog novca, poloaja i utjecaja i vodi rauna o tome da zauzvrat dobije
ono to treba dobiti.
Ranije je to uvijek funkcioniralo, ali ne funkcionira s Julianom. Bio je uvjeren da bi druga
ena u njezinu poloaju objeruke prihvatila mogunost da dobije titulu i udobnost do kraja
ivota. Ali ne i Juliana. Nju ne zanima ono to joj on moe ponuditi. ini se da eli neto vie.
eli neto od njega. Neto daleko vanije od materijalnih stvari. Ta je misao djelovala na
njega, ispunjavala ga nemirnim uzbuenjem. Iz nje izvire ova iznenadna nestrpljivost pomno
razraenom budunou.
Dok je drao to dugo puteno tijelo, osjeao pogled zelenih oiju na svojem licu, dok su
ga pramenovi crvene kose kakljali po nosu, duboko u sebi shvatio je da mu za osobnu sreu
nedostaje neto fundamentalno. Dri to u rukama, ali ne moe uiniti svojim. Nije znao kako.
Utjelovljeno je u Julianinu neobinom, vatrenom, otvorenom duhu, a on ne zna kako da ga
zarobi. Ne razumije Julianina pravila.
Naglo se pribrao. Juliana je neto novo, rekao je sebi dok je, zasiena i zadovoljna,
kratko zadrijemala na njegovim prsima. Pobrkao je njezinu neobinost s neim dubljim to se

ne moe imenovati. Ona je mlada i svjea. Njezin ga duh zabavlja, njezina strast u njemu
izaziva ganue. Njezina hrabrost i odlunost takoer na njega djeluju. Uz malo sree, bit e
majka njegovog djeteta. U najboljem od svih moguih svjetova ostat e njegova ljubavnica i
odgajat e njegovo dijete. Tu nema mjesta nema potrebe za dublje, neizrecive emocije.
Juliana se promekoljila i otvorila oi. Pospano mu je poljubila vrat. Zaboravila sam
spomenuti da je George Ridge noas bio u krmi.
Ruka mu se zaustavila na njezinim leima. Zaboga! Kako si, za ime svijeta, mogla
zaboraviti takvo to?
Imala sam mnogo drugih briga rekla je, sjela i maknula kosu s oiju. A tada sam
postala tako nesigurna na nogama i sve mi je isparilo iz glave.
Valjda je to razumljivo. Lijeno je posegnuo za jednom punom dojkom, obuhvativi
je dlanom tako da je vrhom prsta kruio po bradavici. Je li te vidio?
Teko sam mu mogla promaknuti kad sam stajala na stolu s konopcem oko vrata.
Zadrhtala je i odmaknula se od njegove ruke, naglo rekavi: ini se da nisam raspoloena
za dodire.
Tarquin je odmah spustio ruku, a njegovo se lice naglo ukoilo od gnjeva. Lucien e
platiti za ono to ti je uinio gnjevno je obeao. Kad se vrati u kuu, platit e. Naglo
je ustao i poao do prozora, zagledavi se u vedro jutro.
Juliana je promatrala njegova ukoena lea i lagano zadrhtala pred silnim gnjevom to
ga je u njemu osjeala. Nije mogla znati koliki je dio toga gnjeva usmjeren na njega samoga.
Preboljet u to rekla je. Maloas je to bio samo prolazni trenutak. Zgrbila se na
krevetu, zatitniki prekriivi ruke na prsima. Svega sam se sjetila... borbe pijetlova, prije
toga prodaja one ene, i din...
Din? uzviknuo je i okrenuo se prema njoj, na kratko zaboravivi na gorka
predbacivanja samom sebi. Lucien ti je dopustio da pije din?
Primorao me. Nisam znala o emu je rije. U oima joj je bljesnula uvijek spremna
vatrena ud.
Tarquin je to u sebi dodao raunu to ga mora izravnati sa svojim bratiem i mirno
rekao: Vratimo se na Georgea Ridgea. Prepoznao te?
Juliana kimne, prihvaajui promjenu temu kao neku vrstu isprike. Sigurno, jer je za
mene ponudio petsto gvineja.
Tarquin se namrtio. Stajao je kraj kreveta s rukama na bokovima, drei se staloeno
kao da je potpuno odjeven, a ne posve i predivno nag. to si uinila?
Nita pomalo je odsutno rekla, posve smuena njegovim izgledom, oima gutajui
vitko tijelo, razigrane miie, duga vrsta bedra. Njegovo je spolovilo mirovalo, ali dok je
njezin pogled poivao na njemu, trgnuo se i podigao kao da odgovara na neizgovorenu elju.
inilo se da Tarquin toga nije svjestan. Kako to misli, da nita nisi uinila? Sigurno si
na neki nain reagirala.
Juliana je ispruila ruku i dotaknula ga, jezik joj je provirio izmeu usana, a elo joj se
lagano namrtilo od koncentracije.
Tarquin je koraknuo unatrag i sa smijekom primijetio: Mislim da bih trebao navui
kuni ogrta ako elimo voditi razuman razgovor. Okrenuo se i podigao ogrta s lealjke.

Juliana je uivala u promatranju njegovih lea, nakupini tamnih dlaica u donjem dijelu koje
se suavaju prema dolje i nestaju u rascjepu izmeu vrstih guzova. eljela je prstima kliznuti
izmeu njegovih bedara i ve je kanila skoiti s kreveta, ali on je prebacio ogrta oko ramena,
zavukao ruke u rukave i odluno vezao pojas prije nego se okrenuo prema krevetu.
Juliana nije uspjela prikriti svoje razoaranje. Tarquin se tiho nasmijao. Polaskan sam,
mignonne. Ti doista zna kako se mukarcu daje kompliment.
To nije bilo laskanje uzdahnula je, ponovno se promekoljivi ispod pokrivaa.
Dakle, odgovori na moje pitanje. to ti znai to nita?
inilo mi se mudrim ponaati se kao da ne znam tko je on objasnila je. Nisam
mogla osobito jasno razmiljati, ali mi se inilo da e mu biti lee identificirati me ako ne
priznam da ga poznajem. Budem li tvrdila da nisam Juliana Ridge, onda je to njegova rije
protiv moje.
Hmm. Tarquin je gladio bradu. Brzo si reagirala. No na duge staze, mogu te
identificirati tvoji skrbnici.
No ja bih i dalje mogla nijekati. A ti bi mogao jamiti za moj identitet, kao da sam
posve druga osoba. Tko bi se usudio posumnjati u rije vojvode od Redmaynea?
Juliana naivno vjeruje u sposobnost aristokracije da zaobie zakon. No premda bi
Tarquin moda mogao iskoristiti svoj poloaj i utjecaj da zastrai Georgea Ridgea, a moda i
Forsette, poloaj i utjecaj slabo bi koristili pred sudom. Bilo bi najbolje da te Ridge vie
uope ne vidi rekao je nakon trenutka namrtenog razmiljanja. Zasad se dri u kui,
osim ako nisi sa mnom... ili moda s Quentinom.
Julianino se lice snudilo. Ne moe ga posluati ako se eli sastati sa svojim
prijateljicama u Russell Streetu. Ne bojim se Georgea protestirala je. Ne mogu
pristati na zatoenitvo samo zato to se onaj idiot George mota naokolo. On je takav tupan
da ne zna gdje mu je glava, a gdje rep. Bilo je drukije kad nisam imala prijatelja ni zatite, ali
kako mi moe prijetiti opasnost kad imam monu zatitu Njegove Milosti od Redmaynea?
Draesno mu se nasmijeila i povukla plahtu do brade. Ti se sigurno moe uspjeno nositi
sa seoskim klipanom, milorde vojvodo.
Upravo zato ne smije izlaziti bez mene ili Quentina. Sagnuo se i lagano je
poljubio. Barem jednom postupaj razumno i posluaj me. Njegove su sive oi bile
mirne, glas bez ikakve prijetnje, ali je Juliana znala da je to bilo upozorenje.
Kad je Tarquin otiao, Juliana je skoila s kreveta, pozvonila Henny i poela planirati
dan. Poduzet e sve mjere opreza. Vozit e se samo u zatvorenoj koiji i nee na ulici
pokazivati svoje lice, barem ne ukoliko to ne bude apsolutno nuno Lucy je spavala kad ju je
posjetila dok je silazila na doruak. Djevojka je ak i u snu ve bolje izgledala. Kao da joj se
duh vratio u tijelo i ponovno e se moi suoiti sa svijetom.
Juliana ju nije probudila, ve je na prstima izila i pola u salon za doruak gdje je za
stolom nala Quentina. Podigao je glavu i gotovo je nesvjesno odmjerio pogledom, a ona je
odmah osjetila zadovoljstvo svojom haljinom od svijetlozelenog muslina iznad ruiaste
podsuknje. Henny je izvela svoju uobiajenu aroliju s njezinom kosom, ukrotivi neposlune
uvojke i vjeto ih sloivi oko njezinih uiju.
Quentin je ustao i sa smijekom se naklonio. U kui vlada posve drukije ozraje,

draga moja, otkako si nam se ti pridruila. Smijem li ti narezati malo unke?


Hvala. Juliana se spustila na stolicu to ju je lakaj za nju izvukao. Lagano se
namrtila, pitajui se to je mislio kad je rekao drukije ozraje. Kad bi joj ljudi govorili takve
stvari, obino bi je korili, ali nije se inilo da je to sluaj s lordom Quentinom. Je li ozraje
ugodnije, gospodine? oprezno je pitala.
Quentin se nasmijao. O, definitivno. Kua se openito doima vedrijom i veselijom.
Juliana se iroko nasmijeila. Nadam se da se Njegova Milost slae s vama.
S ime bih se trebao slagati? Tarquin je uao u prostoriju i zauzeo mjesto na elu
stola. Bacio je pogled na Gazette kraj svojeg tanjura.
Lord Quentin je bio veoma ljubazan i rekao da sam kuu uinila veselijom. Juliana
je uzela komad kruha s maslacem i vedro povjerila: Nisam navikla da mi se govore takve
stvari. Veina ljudi kae da im ivot inim neugodnim.
Vojvoda je zamiljeno skupio usne. Moda je to za neke ljude isto.
Kako galantno, milorde vojvodo!
Valjda bi neki ljudi doista mogli uivati ako te u tri ujutro love po cijelom gradu.
O! Kako sad to moe spominjati! uzviknula je, a oi su joj ogoreno bljesnule.
To nije nimalo viteki!
Tarquin se osmjehnuo. Draga moja, kako si mi jednom tako prikladno rekla, ovjek
anje ono to je posijao. Juliani je laknulo kad se okrenuo Quentinu i promijenio temu.
Jo nema vijesti o tome kad e nas morati napustiti?
Ne, ini se da je nadbiskup posve zadovoljan time to ovdje besposliarim dok on
razmatra molbu mojeg biskupa.
Pa, bit e mi ao kad otie uljudno e vojvoda. Zato se nadam da e jo neko
vrijeme razmatrati.
Juliana se uskoro ispriala i ostavila brau da dorukuju. inilo se razumnim priekati
da vojvoda ode obavljati svoje jutarnje poslove prije nego sama neto poduzme, pa je stoga
vrebala iz hodnika na katu, oslukivala to se zbiva u predvorju i ekala da vojvoda izie iz
kue.
Otiao je malo prije podneva, nakon to je naredio da mu dovedu konja. Juliana je
potrala u svoju sobu i s prozora gledala kako je odjahao na snanom arcu. Tako je ostao
samo Quentin. Pourila je niza stube i zamolila Catletta da joj pozove nosiljku.
Miledi, zacijelo biste radije uzeli nosiljku Njegove Milosti? s neodobravanjem e
Catlett.
Juliana se sjetila da joj je Quentin rekao da joj na raspolaganju stoji vojvodina nosiljka.
Ako je uzme, bit e pod zatitom Tarquinovih ljudi. Uvijek moe rei da je smatrala kako je
to jednako dobro kao i njegova osobna pratnja, ako je pozove na red kad se vrati.
Da, hvala, Catlett rekla je i draesno se nasmijeila. Nisam znala je li Njegova
Milost uzeo nosiljku.
Donekle udobrovoljen, Catlett se naklonio i poslao djeaka u konjunicu po nosiljku.
Nosai su je donijeli u predvorje gdje je Catlett pomogao Juliani da ue i potom rekao
nosaima: Budite ustri. I pazite na njezino gospodstvo. Bez trzaja. Nagnuvi se unutra,
pitao je: to u im rei, miledi, kamo da vas nose?

U Bond Street mirno e Juliana. Kasnije e nosaima dati drugu adresu.


Nosili su je Albermarle Streetom, nesvjesni mukarca koji je stajao u vei na drugoj
strani ulice. Nisu ga opazili kad je krenuo za njima, gotovo trei kako ih ne bi izgubio. elo
mu se obilno znojilo od napora, prsluk mu se zategnuo preko trbuha, a uvijek rumeno lice
postalo je tamnocrveno.
Juliana je ekala dok nisu skrenuli iza ugla na Piccadilly. Tada je lepezom lupnula po
krovu. Predomislila sam se. Odnesite me u Russell Street, molim lijepo arogantno je
rekla.
Nosa je izgledao pomalo iznenaeno. Adrese u Covent Gardenu nisu za nekoga poput
ledi Edgecombe. Ali je promjenu doviknuo drugom nosau koji je drao stranje ipke, te su
krenuli u drugom smjeru.
George je zaustavio nosiljku i jedva uvukao svoje krupno tijelo. Slijedite onu nosiljku.
Onu s plemikom krunom.
Nosai su podigli ipke na miiava ramena, iskrivivi lica u grimase pod teinom svojeg
putnika. Potom su krenuli za nosiljkom na kojoj se koila vojvodska kruna, ali su se kretali
daleko sporije od nosiljke koju su slijedili.
Juliana je izila pred vratima kue branog para Dennison. Poravnala je svoje skute i
pogledala kuu koja je neko bila njezin zatvor. Najprije utoite, a zatim zatvor. Vidjela je
svoj nekadanji prozor na treem katu gdje je nou leala u krevetu i sluala kako stanovnice
kue rade. to bi se s njom dogodilo da vlasnik krme nije poslao po Elizabeth Dennison?
Nikad ne bi upoznala Tarquina, vojvodu od Redmaynea, to je sigurno. Ruka joj je nesvjesno
pola do trbuha. Moda ve u sebi nosi njegovo sjeme?
Odluno odbacivi tu misao, rekla je nosaima: Najbolje da me ovdje priekate.
Glavni je nosa dotaknuo svoj eir i namjestio jastuie na ramenima gdje je drao
ipke. Njegov drug je potrao uza stube i pokucao na vrata. Juliana ga je slijedila, drei se
jednako arogantno kao ranije, kao da ih izaziva neka se pitaju to ona radi na ovakvomu
mjestu.
Gospodin Garston je otvorio vrata i na trenutak izgledao posve zapanjeno. Tada se
naklonio onako kako se nikad nije naklonio Juliani Ridge. Molim vas, uite, miledi.
Juliana je ula. Dola sam posjetiti gospoicu Lilly i ostale. Zatvorenom je lepezom
lupkala po dlanu i bahato gledala naokolo po predvorju, kao da neto nedostaje cijelom
prostoru. Potajno se radovala kad je vidjela da se gospodin Garston doima pomalo
zastraenim, kao da nije siguran kako bi se prema njoj trebao odnositi. To je bila malena
osveta za njihov prvi susret, kao i za druge prilike kad joj nije doputao da izie.
Biste li eljeli ekati u salonu, miledi? Dostojanstvenim je koracima poao prema
prostoriji koje se tako ivo sjeala i irom otvorio dvokrilna vrata.
Salon je oien i doveden u red, ali se ondje od sino jo uvijek zadrao vonj vina i
duhana pomijean s parfemom djevojaka, unato irom otvorenim prozorima. Dekadentna
kombinacija mirisa. Juliana je prila prozoru i zagledala se u prizor na ulici. Suneva je
svjetlost uvelike ublaavala tmurnu sliku: dijete s jednom nogom koje poskakuje sa takom i
gura prema prolaznicima naopako okrenutu kapu, prosjaei planim glasom, ena koja
spava ili je bez svijesti u jarku, a na prsima stee bocu. Dva su dentlmena izila iz knjiare

Thomasa Daviesa na suprotnoj strani ulice, na broju 8. Izgledali su kao ueni ljudi sa svojim
dugim perikama i crnim salonskim kaputima. Obojica su nosili knjige u konom uvezu i
ozbiljno razgovarali. Prekoraili su enu niti je ne pogledavi i proli kraj osakaenog djeteta,
ignorirajui njegove patetine molbe dok ih je slijedilo ulicom. Molbe koje su se brzo
pretvorile u psovke kad je postalo jasno da nee staviti peni u njegovu kapu.
Dok je dijete gunajui poskakivalo natrag do svojeg poloaja u sjenkama ulaza u
knjiaru, Juliana se zbunjeno namrtila. Neto na njemu nije bilo sasvim u redu. Zurila je,
nagnuvi se kroz prozor prema ulici. Tada je vidjela. Djetetova je noga bila savijena u koljenu
i privrena uzicom oko bedra. Uope nije bez noge. Ali mu je sigurno veoma teko,
pomislila je, a suosjeanje je odmah potisnulo trenutak gnuanja nad varkom. Zacijelo ima
nekakvog gospodara prosjaka koji je smislio tu varku. Moda ima sree da nije trajno
osakaeno.
Zadrhtala je i okrenula se od prozora kad su se vrata otvorila i zaulo se brbljanje
uzbuenih glasova.
Kako je Lucy, Juliana? Prva je ula Rosamund ije je ljupko lice izraavalo
zabrinutost. Ostale su slijedile u veselom lepranju prozirnih ogrtaa i kapica obrubljenih
ipkom. Jo uvijek se nisu odjenule za dan, ega se Juliana sjeala iz dana to ih je i sama
provela u ovoj kui. Formalno e se odjenuti tek malo prije ruka.
Spavala je kad sam otila. No mislim da se brzo oporavlja. Henny skrbi o njoj.
Juliana je sjela na naslon za ruke jedne sofe presvuene brokatom. Njegova Milost ne
doputa da ima posjete jer joj treba odmor taktino je objasnila. Zato u ja morati
preuzeti ulogu vaeg kurira.
Sreom, nitko nije posumnjao u tu ljubaznu izmiljotinu, a Lilly je zapoela opisivanje
reakcije Dennisonovih na Lucyinu sudbinu i molbu da je prime natrag kad se dovoljno
oporavi da opet moe raditi.
Gospoa Dennison je sa zadovoljstvom rekla da e razmisliti o tome jer se ini da je
Lucy stekla naklonost Njegove Milosti rekla je Emma, sjedei na sofi i tapajui Julianinu
podlakticu.
Koliko je drukije kad ima utjecajnog zatitnika uzdahnula je Rosamund, ustro
odmahnuvi svojim uvojcima.
Zapravo, mislim da to nema mnogo veze s vojvodom trpko e Lilly. Rije je
samo o tome da bi gospoa Dennison rado napakostila Majci Haddock.
Na to su se tiho nasmijale, a potom Lilly ree: Dakle, kakav je to plan to si ga
spomenula, Juliana?
Ah. Nervozno je rastvarala i sklapala lepezu. Pa, mislila sam da bismo mogle
paziti jedna na drugu kad bismo se sve meusobno povezale. titile bismo jedna drugu tako
da se ne moe ponoviti ono to se dogodilo Lucy.
Kako? pitala je jedna od djevojaka bujnih tamnosmeih uvojaka i otre brade.
Kad bi sve u raznim kuama pristali svakog tjedna od svoje zarade izdvojiti malen
iznos, mogle bismo imati zakladu za pomo. Mogle bismo plaati dugove kakav je bio
Lucyin... izvlaiti osobe iz dunikog zatvora.
Lica oko nje promatrala su je u sumnjiavoj tiini. Tada netko ree: To bi moglo biti

dobro za nas... i za djevojke u nekima od boljih kua, ali za veinu... one ne zarauju dovoljno
za ivot nakon to svojim gazdama plate za pie i svijee, za ugljen, haljinu i posteljinu. Molly
Higgins mi je rekla da je proli tjedan potroila vie od pet funti jer je za svoje klijente morala
imati votanice, te nove vrpce za svoju nonu kapicu jer ne smije izgledati zaputeno ako eli
privui pravu vrstu muterija. A u tih pet funti nije raunala dar to ga je morala dati vlasnici
javne kue kako bi ostala u njezinoj milosti.
Ali bilo bi im bolje kad ne bi morale kupovati sve te stvari od svojih gospodara
istakne Juliana.
To su uvjeti pod kojima unajmljuju mjesta gdje obavljaju svoj posao strpljivo
objasni Emma, kao da djetetu govori o neemu to je svima posve jasno.
No kad bi sve odbile prihvatiti te uvjete i kad bismo uspjele prikupiti dovoljno novca
da im ga pozajmimo za sve te neophodne stvari, onda ne bi ovisile o svodnicima i vlasnicama
javnih kua.
Meni se ini da govori o golemoj koliini novca ree tamnokosa djevojka,
grickajui nokat.
Novac je klju za sve mrzovoljno e Rosamund. Ne znam kako bismo to mogle
izvesti, Juliana.
Nije toliko rije o novcu koliko o solidarnosti uporno e Juliana. Kad bi sve
pristale dati onoliko koliko mogu, iznenadile biste se kako e iznos rasti. Ali sve moraju
sudjelovati. Sve se moraju sloiti da e stajati jedna uz drugu. Kad bismo to uspjele, mogle
bismo se suprotstaviti vlasnicama javnih kua i svodnicima.
Uslijedila je jo jedna sumnjiava tiina, a Juliana je shvatila da je posve jasno to treba
uiniti. Te su ene tako navikle na ivot eksploatacije i nemoi da ne mogu prihvatiti ideju da
svoje ivote uzmu natrag. Otvorila je svoju torbicu i izvadila preostalih dvadeset funti.
Ja u ovime zapoeti zakladu. Stavila je novanicu na stol ispred sebe.
Ali, Juliana, zato bi ti sudjelovala? upita Lilly. Ti nisi jedna od nas. Zapravo,
nikad nisi ni bila.
O, ali jesam odluno je rekla. Moj je poloaj malo drukiji, malo sigurniji, ali
ipak sam u situaciji koju nisam sama izabrala, jer sam bila sama, bez prijatelja i ranjiva.
Eksploatirana sam jednako kao i bilo koja od vas. I jednako tako ovisim o dobroj volji
mukarca koji sebe ne bi nazvao mojim svodnikom, ali u sutini je upravo to.
Juliana je nesvjesno pogledala prema prozoru dok je to govorila, odjednom se
prestraivi da bi ondje mogla vidjeti vojvodu od Redmaynea. Ne isplati se ni misliti kakva bi
bila njegova reakcija kad bi uo da ga na taj nain opisuje. No s druge strane, on nije ovjek
koji bi cijenio neuljepanu istinu primijenjenu na njegove vlastite postupke.
Trebale bismo o tome razgovarati s djevojkama u drugim kuama ree Lilly.
Ako nitko drugi ne eli sudjelovati, onda nee funkcionirati. Ne moemo sve same uiniti.
Ne sloila se Juliana. To mora biti pravo sestrinstvo.
Sestrinstvo zamiljeno e Rosamund. Svia mi se ta rije. Svia mi se to znai.
Hoe li poi s nama da razgovaramo s ostalima, Juliana? Zvui tako uvjerljivo... tako
sigurno. I to je ipak tvoja ideja.
Juliana kimne. Ali ne danas. Nije objasnila kako misli da je ve dovoljno dugo

izbivala iz kue. Vojvoda bi sigurno saznao za dugotrajno izbivanje, ali kratkotrajni izlazak u
njegovoj nosiljci vjerojatno bi izazvao samo uzdah i uzdignutu obrvu.
Bilo bi najbolje kad bismo mogle okupiti sve zajedno ree Emma. Trebale bismo
poslati poruku u kojoj emo navesti mjesto i vrijeme sastanka.
Gdje bismo se trebale sastati? Sve su se oi okrenule prema Lilly koja kao da je
imala ulogu prirodnog voe.
Bedford Head odmah je rekla. Pitat emo gospou Mitchell hoe li nam jednog
prijepodneva dopustiti da koristimo stranju sobu. Tada nee imati posla.
Juliana je vidjela Bedford Head tijekom svoje none more s Lucienom. Rije je o krmi
usred Covent Gardena a to nije mjesto kamo se eli vratiti. Meutim, to se mora nije
teko, a Garden e ujutro zacijelo biti manje neugodan.
Uao je lakaj koji je donio aj i kolae, kao i poruku da gospoa Dennison moli da joj se
ledi Edgecombe pridrui u njezinom salonu kad zavri svoje druenje s mladim damama.
Moli, ne zahtijeva zamiljeno e Juliana, vragolasto se osmjehnuvi. To je neto
novo.
Ostale su se na to nasmijale i ugoaj je izgubio svoju ozbiljnost. Razgovor je postao
vedar i pjenuav poput ampanjca, uz mnogo smijeha i lepranja lepeza. Juliana se jednom
pitala je li njihovo veselje iskreno, a ne samo predstava kojom skrivaju svoje prave osjeaje, ali
se uskoro uvjerila da je posve stvarno. Malo su emu doputale da ih uzrujava. Zacijelo zato
to se vie nikad ne bi smijale kad bi se previe esto preputale razmiljanju i gledanju oko
sebe.
Nikad ranije nije uivala u enskom drutvu. Ledi Forsett je u Hampshireu ograniila
njezino druenje samo na ozbiljne vikarove keri, a obje su na Julianu gledale kao na opasnu
vrstu iz ivotinjskog carstva, uzmiui pred njom kad god su bile same u njezinu drutvu.
Naravno, stekla je glas mukarae kad je pala s velikog hrasta na ulazu u Forsett Towersu i
slomila ruku. To je bila mladenaka nepromiljenost, ali ju je incident ocrnio meu damama
grofovije. Stoga je vedro i nimalo zahtjevno prijateljstvo ena u Russell Streetu krasno novo
iskustvo.
George Ridge je vani nehajno razgovarao s vojvodinim nosaima. U poetku su s
prezirom i sumnjom gledali na krupnog mladog ovjeka koji se znojio u svojem raskono
ukraenom kaputu od tamnocrvenog baruna. No nije im trebalo dugo da shvate da je on
primitivac koji nastoji glumiti neto to nije. Njihovo je dranje postalo otvorenije, premda ne
i manje posprdno.
Onda, kakva je to kua? George je tapom pokazao ulazna vrata.
Najvjerojatnije javna kua. Nosa je pljunuo na tlo i nastavio akati zube. I to
veoma otmjena.
Ona dama nije izgledala kao kurva leerno primijeti George, traei burmuticu u
depu.
to? Ledi Edgecombe? Drugi se nosa zagrcnuo od smijeha. Ona je prava mala
dama... ili barem tako kae ona njezina sobarica. Njegova Milost dobro pazi na nju. Rekao je
gospoi Henny da joj treba malo majinske njege. Nije elio da se o njoj skrbi obina
sobarica.

Je li? Prvi je nosa izgledao zainteresirano. Jasno, gospoa Henny je punica


tvojega brata, pa ti moe priati takve stvari.
Da sloio se drugi i samodopadno kimnuo. Pria mi gotovo sve. Osim dodao
je, mrtei se to se dogaa s onom curom koju je njezino gospodstvo juer dovelo u kuu.
Gospodin Catlett je rekao da njegovo gospodstvo time nije bilo osobito zadovoljno. Ali lord
Quentin, on je rekao da mu je dunost... ili tako neto. Opet je pljunuo i skupio ramena
kad je odjednom zapuhao hladan vjetar. Ali nita o tome ne mogu saznati od Henny. Dri
vrsto zatvorena usta.
Dakle, zato ledi Edgecombe posjeuje javnu kuu? glasno se pitao George. Oba su
ga nosaa sumnjiavo pogledala.
Zato to vas zanima? U pitanju se osjeala ratobornost i George je pomislio da je iz
njih moda izvukao sve to je mogao.
Slegnuo je ramenima. Zapravo me ne zanima osobito. Samo mi se uinilo da sam je
sino vidio u krmi Shakespeares Head. Sa skupinom mukaraca. Moda je njezin mu... ?
Oba su mukarca istodobno pljunula. Vikont nikome nije nikakav mu. Nemam
pojma zato je oenio tu siroticu. Moe joj priutiti samo pasji ivot.
Ali Njegova Milost pazi na nju podsjetio ga je drug. Eh, ovjee, nas se ne tiu
poslovi otmjenih. Ne bih to razumio ni da ivim milijun godina.
Da, to je istina.
Obojica su utonuli u zamiljenu utnju, a George ih je na koncu kratko pozdravio i
udaljio se. Zagonetka postaje sve zamrenija. Je li Juliana doista udana za vikonta koji ju je
sino pokuao prodati? Ili je uvuena u nekakvu kurvinsku aradu? Ovo drugo inilo mu se
vjerojatnijim jer nije mogao zamisliti da bi prava vikontesa Edgecombe sudjelovala u onome
u krmi. ovjek vikontova odgoja nikad ne bi svoju enu izvrgnuo takvom ponienju. Kurve
su plaene da sudjeluju u takvim predstavama. No ako vojvodine sluge vjeruju da je doista
udana za vikonta, onda je tu neto veoma mutno. ena, gospoa Henny, stara obiteljska
slukinja iji je zadatak skrbiti za Julianu, veoma je uvjerljiv detalj u prii. Ali zato bi Juliana
sudjelovala u takvoj prijevari?
Zbog novca, naravno. Otila je iz doma svojeg mua bez prebijene pare, nije uzela ak ni
svoju odjeu. Nekako je dospjela pod vojvodin utjecaj, a on od nje trai da zarauje za ivot
igranjem te uloge. Sino joj je doao pomoi, a to znai da je duboko upleten. No zna li da
drolju koju je zaposlio trae zbog umorstva? Moda bi mu netko to trebao rei.
George je skrenuo u krmu ispod Piazze i naruio pivo. Moda bi se trebao suoiti s
Julianom prije nego je razotkrije njezinu zatitniku. Moda bi se tako prestraila kad bi ga
vidjela i shvatila kakvu mo sad ima nad njome, da bi bez rijei kapitulirala. Sve dok nije
zakonski vjenana, nita ne stoji na putu njegovoj namjeri da je uini svojom. Sino se inilo
da ga nije prepoznala, ali tada je bila u velikoj nevolji i vjerojatno nije bila svjesna niega oko
sebe. Pobrinut e se da ga sljedei put dobro vidi i prizna njegovu mo.
George je popio pivo i naruio bocu burgunca. Poeo je osjeati da e uskoro prokriti
put kroz tu zbrku i izii kao pobjednik. Sad samo mora uhvatiti Julianu nasamo i bez lakog
izlaza na vidiku, kako e je uvjeriti da shvati to je za nju bolje.
Burgundac je stigao, ali je nakon nekoliko gutljaja ustao i nemirno poao do vrata

krme. Pomisao na Julianu privlaila ga je poput magneta. Noge su ga gotovo protiv njegove
volje odvele natrag do Russell Streeta gdje je zauzeo poloaj na stubama knjiare, naoko
gledajui svoja posla.

Gospoa Dennison se Juliani inila srdanom i gostoljubivom. Ponudila joj je stolicu i


au erija, a potom je i sama sjela i bez okolianja pitala: Zna li jesi li ve zaela?
Juliana se zagrcnula erijem prije nego se podsjetila da u ovoj kui nema intimnih tabu
tema kad je rije o enskim pitanjima.
Jo je prerano da bi se znalo, gospoo odgovorila je s uvjerljivo samosvjesnim
dranjem.
Gospoa Dennison mudro kimne. Poznati su ti znakovi, naravno?
Vjerujem da jesu, gospoo. No rado u posluati ako mi neto elite rei.
Gospoa Forster je samo jednom govorila o tim stvarima, a tada je Juliani rekla da moe
pretpostaviti da je trudna ako ne dobije mjesenicu. Juliana je vjerovala da ima i drugih stvari
osim te injenice, i stoga je bila zahvalna na Elizabethinu zanimanju.
Elizabeth si je natoila jo jednu au erija i poela opisivati simptome trudnoe i
metodu izraunavanja datuma oekivanog poroaja. Juliana je fascinirano sluala. Gospoa
Dennison nije okoliala, govorila je posve otvoreno tako da nije postojala mogunost
nesporazuma.
Eto, dijete. Nadam se da sad razumije te stvari.
O, da, posve, gospoo. Juliana je ustala kako bi se oprostila. Veoma sam
zahvalna na informacijama.
Pa, draga moja, uvijek mora imati na umu da je ona koja odavde ode u tako krasno
kuanstvo kao to je tvoje, ipak i dalje jedna od mojih djevojaka. Ako ima bilo kakva pitanja,
ovdje e nai odgovore. Kada doe vrijeme, rado u pomoi pri poroaju. Mi smo blisko
povezana obitelj, razumije. Toplo se nasmijeila Juliani.
Nadam se da ete pronai nain da u svoju obitelj primite Lucy Tibbet, gospoo.
Juliana se smjerno naklonila. Njegova Milost je bio tako ljubazan i rekao da e joj dati
odreeni novani iznos kad ode iz njegove kue pa e moi sama ivjeti, ali trebat e joj
prijatelji. Kao to nam svima trebaju dodala je.
Gospoa Dennison doimala se mrvicu razdraenom zbog takvog pritiska, ali je pomalo
ukoeno rekla: Njegova Milost je veoma velikoduan, kao i uvijek, Juliana. Lucy ima veliku
sreu. Moda vie nego to zasluuje. No treba se nadati da je nauila vanu lekciju i da e
ubudue biti malo poslunija.
Juliana je oborila pogled kako bi sakrila ljutit bljesak. Sigurna sam da ete uiniti ono
to smatrate najboljim, gospoo.
Da, svakako, dijete. Uvijek je tako. Elizabeth je ljubazno kimnula. I rekla bih,
ako se Lucy istinski pokajala, da emo gospodin Dennison i ja nai neki nain da joj

pomognemo.
Gospoo. Juliana je opet napravila kniks i okrenula se da ode prije nego je oda
njezin neobuzdani jezik. U svojoj se urbi spotaknula o stoli na tankim nogama tako da se
zbirka sitnih umjetnikih predmeta razletjela na sve strane. O, doista se ispriavam.
Sagnula se kako bi podigla najblii predmet, a njezin se obru divlje zanjihao i sruio
svijenjak od alabastra s niskog stola.
Nije vano, draga moja. Elizabeth je brzo ustala i posegnula za vrpcom zvona.
Slukinja e se za to pobrinuti. Samo sve ostavi kako jest.
Juliana je oprezno izila iz prostorije, ali njezino rumenilo nije bilo posljedica nelagode,
ve skrivenoga gnjeva.
Sila je stubama. Sve su se ene povukle u svoje odaje kako bi se odjenule za posao.
Slukinja je hitro prola predvorjem i u salon odnijela vazu svjeeg cvijea. Juliana je vidjela
lakaja koji je punio boce od bruenog stakla na stolu uza zid. Klijenti e poeti stizati za
nekoliko sati.
Gospodin Garston joj se ceremonijalno klanjao dok je izlazila, a zatim je zapovjedniki
prstima pucnuo nosaima. Samo hitro. Njezino gospodstvo je spremno za odlazak.
Nosai su bijesno pogledali Garstona, ali su spremno doekali Julianu kad je sila
stubama. Kad se okrenula da ue u nosiljku, vidjela je Georgea kako gleda sa stuba knjiare
na broju 8. Nespretno joj se naklonio, a usne su mu se izvile u neveseli smijeak. Juliana se
namrtila kao da je zbunjena. Glasno je progovorila.
Nosau, onaj ovjek ondje zuri u mene na veoma neobian nain. To mi se ini
uvredljivim.
Prvi je nosa dotaknuo elo. elite da izbriem smijeak s njegova lica, miledi?
Ne urno e Juliana. To nee biti potrebno. Samo me odnesite natrag u
Albermarle Street.
George ju je proklinjao kao arogantnu drolju. Kako se usuuje gledati kroz njega kao da
nije nita vie od pua pod njezinim nogama? to ona misli, kakvu to igru igra? No sad kad ju
je naao, sad kad zna da sama izlazi, moe isplanirati svoju akciju. Kad sljedei put sama ode
iz Albermarle Streeta, zgrabit e je. Natjerat e je da dolino potuje nasljednika svojeg
pokojnog mua. Ponovno je osjetio e i vratio se svojem burguncu.

19. poglavlje

uliana se vratila kui prije vojvode. Jedan problem manje, veselo je pomislila. to ga
dulje bude mogla drati u neznanju po pitanju njezinih odlazaka u Russell Street, to e
ivot biti jednostavniji. Meutim, George je prokleta gnjavaa. Bude li slijedio svaki
njezin korak, morat e rei Tarquinu, a to znai da e mu priznati svoje izlaske. Iz
nekog je razloga s posvemanjom sigurnou vjerovala u vojvodinu sposobnost da se na neki
prikladni nain rijei Georgea Ridgea... ali je takoer slutila da bi uspio zaustaviti njezine
aktivnosti ako bi tako odluio. No taj e most prijei kasnije.
Sjela je za maleni pisai stol u svojem salonu i primaknula list papira. Umoila je pero u
tintu i poela sastavljati popis svega onoga to bi trebala pokriti zaklada sestrinstva ako e od
toga biti neke koristi. Mogu pomagati samo lanicama koje daju priloge, zakljuila je, premda
e to na ulicama ostaviti mnoge ranjive ene. One koje se uza zid krme prodaju za malo
dina ili se valjaju u jarku sa svakim tko e im za to dati novi od etiri penija. No veliki
pothvati zapoinju malim koracima.
Lakaj je prekinuo njezine izraune porukom da je Njegova Milost pred ulaznim vratima i
eli da mu se pridrui. Zbunjeno je slijedila lakaja u prizemlje. Ulazna su vrata bila otvorena
pa je ula Tarquina kako razgovara s Quentinom.
Ah, tu si, mignonne doviknuo je kad se pojavila na stubama. Doi mi rei svia
li ti se.
Juliana je podigla skute i umalo se skotrljala niza stube od nestrpljive znatielje. Tarquin
je stajao kraj kobile otmjene glave i aristokratskih linija.
O, kako je lijepa. Pogladila je barunast nos. Smijem li je jahati?
Tvoja je.
Moja? Juliana je rairenih oiju zurila u njega. Nikad nije imala vlastitoga konja i
morala se zadovoljiti ivotinjom iz konjunice sir Briana koju nitko drugi nije elio jahati
uglavnom starim konjima koje je ve trebalo otpisati. Ali zato bi mi dao tako krasan dar?
U oima joj se pojavio sumnjiav bljesak pa se gotovo nesvjesno odmaknula od konja.
Obeao sam da u ti nabaviti konja za jahanje mirno je rekao. Zar si zaboravila?
Gotovo je mogao vidjeti kako joj sumnje galopiraju umom jer se sve to vidjelo na njezinu
izraajnom licu. Pitala se to eli u zamjenu.
Ne, nisam zaboravila oprezno je rekla. Ali zato tako velianstvena ivotinja?
Niim to nisam zasluila, jesam li?
O, ne znam ozbiljno je rekao. Padaju mi na pamet odreene stvari, mignonne,
koje su mi pruile bezgranino zadovoljstvo. U oima mu se vidio zavodniki smijeak pa
je bilo sasvim jasno na to je mislio, a Juliana je osjetila kako joj obrazi gore. Iskosa je
pogledala Quentina koji se doimao neobino zainteresiran za ivicu od kaline.

Juliana je grickala donju usnu, slegnula ramenima i opet prila kobili. Odluila je da
nee svoje zadovoljstvo darom kvariti razmiljanjem o tome podrazumijeva li kakve obveze.
Ako ih ima, jednostavno e ih ignorirati. Rukama je uhvatila kobilinu glavu i njeno joj
puhnula u nozdrve. Pozdrav.
Tarquina je ponovno opinilo njezino prostoduno ushienje. Njezino ga je uivanje u
njegovu daru ispunjavalo dubokim zadovoljstvom koje nije imalo nikakve veze s njegovom
namjerom da ona bude sretna i zauzeta tako da nee imati vremena ni sklonosti stvarati mu
daljnje neprilike.
Quentin se takoer smijeio. Ne bi se moglo nai dvije ene koje se meusobno toliko
razlikuju kao to su Lydia Melton i Juliana Courtney, pomislio je. Prva je tako mirna i
staloena i moe se usporediti s blijedim dostojanstvom kameje. Druga je turbulentno, divlje
stvorenje kojim vlada strast. Usporedba ga je pogodila u srce s poznatim otrim bolom to ga
je osjeao svaki put kad bi pomislio na Lydiu. Kako je krajnje nepravedno da e je imati
Tarquin koji je zapravo ne eli, a on e ostati vani da odande promatra dok mu se srce kida
od ljubavi i gubitka. Ali mora se pokoriti bojoj volji. Pobuna protiv planova Svevinjeg nije
prikladno ponaanje za jednog sveenika.
Kako e je nazvati? naglo je upitao.
Juliana je potapala svilenkastu zaobljenost kobilina vrata. Boadicea.
Dakle, zato tako, za ime svijeta? Tarquin je uzdigao obrve.
Jer je ona bila snana, mona ena koja je radila ono u to je vjerovala. Julianin se
vragolasto nasmijeila, ali su joj oi bile nedokuive. Primjer svima nama, milorde.
Tarquin se rezignirano osmjehnuo i pokazao na ovjeka koji je drao konje.
Ovo je Ted, Juliana. On je tvoj konjuar i pratit e te kamo god poe.
Juliana se doimala iznenaenom. ovjek je na sebi imao koni haljetak i hlae, a ne
livreju. Imao je slomljen nos i lice mu je izgledalo kao da je tijekom godina bilo u kontaktu s
razliitim tvrdim predmetima. Bio je veoma visok i veoma krupan, ali je Juliana imala dojam
da nije rije o salu, ve o miiima. Imao je goleme ake s dlakavim zaglavcima i krupnim
prstima.
Mrzovoljno joj je kimnuo bez ikakvog traga osmijeha, a ni u njegovim oima nije bilo ni
traga humora ili zadovoljstva.
Posvuda? pitala je.
Posvuda ponovio je Tarquin, a smijeak je nestao iz njegovih oiju.
Ali meni ne treba tjelohranitelj pobunila se Juliana, uasnuta implikacijama takvog
ograniavanja.
O, ali treba ustvrdio je Tarquin. Budui da se ne mogu pouzdati u tebe kad je
rije o poduzimanju razumnih mjera opreza, netko to mora uiniti umjesto tebe. Ispruio
je ruku i lagano joj uhvatio bradu. Ako nee Teda, Juliana, nema ni konja.
inilo se da zna za njezin izlazak. Juliana uzdahne. Kako si saznao? Nisam oekivala
da e se vratiti.
Pod mojim se krovom ne dogaa mnogo stvari za koje ja ne znam. I dalje joj je
drao bradu i promatrao je ozbiljna izraza lica. Prihvaa li uvjet, Juliana?
Juliana je opet pogledala mrkog Teda. Hoe li on biti i pijun, a ne samo zatitnik?

Zacijelo. Kako e uspjeti poi u krmu Bedford Head ako je on bude pratio? Pa, nekako e ga
zaobii. Vratila je svoju pozornost na Boadiceu i odgovorila na zaobilazan nain: eljela
bih je odmah jahati.
Samo je jo deset minuta do ruka ree Quentin, zabavljajui se.
Nakon ruka moe jahati parkom u Tedovoj pratnji predloio je Tarquin,
prikrivajui svoje olakanje zbog njezine kapitulacije. Svi e se pitati tko si. Izazvat e
poprilinu pomutnju.
Juliana se na to nasmijala, nimalo nezadovoljna tom injenicom. Bolje da se prije
ruka malo dovedem u red. Nestano se naklonila brai i potrala natrag u kuu.
Quentin se nasmijao i uhvatio brata pod ruku dok su ulazili. Ako joj treba zatita,
Ted je pravi ovjek za to.
Tarquin kimne. Najbolji. Obojica su se nasmijeili, svaki s vlastitim djeakim
uspomenama na utljivog, beskompromisnog lovouvara koji ih je nauio jahati, kakljati
pastrve, hvatati zeeve u klopke i slijediti visoku divlja. Ted Rougley posve je odan obitelji
Courtney, uz izuzetak Luciena, i njegova je odanost nepokolebljiva. Tarquin mu nikad nita
ne bi naredio, ali ako bi ga neto zamolio, Ted bi sve tono izvrio. Juliani e biti teko neto
uiniti potajice.
Razumijem da Julianu treba drati podalje od onog njezinog pastorka, ali to e biti s
Lucienom? pitao je Quentin kad su uli u blagovaonicu.
Tarquinove su se nosnice rairile, a usta su mu postala gotovo nevidljiva. Jo se nije
vratio u kuu. Pozabavit u se njime kad se vrati.
Quentin je kimnuo i odustao od te teme kad je ula Juliana.
Dakle razgovorljivo e Juliana, posluivi se licom ragua s gljivama. Neu
primati nikakve posjete i mogu izlaziti samo u pratnji onog mrzovoljnog tjelohranitelja. Zar
e tako biti?
Draga moja, moe primati posjete koliko god eli...
Osim mojih prijateljica prekinula je Tarquina.
Osim djevojaka gospoe Dennison mirno je dovrio.
Zacijelo u se smrtno dosaivati ustvrdila je, ali je zvuala nevjerojatno veselo.
Neka nas nebo uva! uzvikne vojvoda i podigne ruke, glumei uasnutost.
Uope se ne moe pomisliti na kombinaciju tebe i dosade, draga moja Juliana. Ali upoznat
e mnogo ljudi. Bit e onih koji e ti doi estitati na vjenanju. Moe ii u Vauxhall i
Ranelagh, na predstave i opere. Ondje e upoznati ljude, a vjerujem da e primati pozivnice
za soareje, kartanje i druenja.
Pa, to je olakanje Juliana ree jednako veselo kao i ranije, ubacivi u usta peeni
krumpir.
Tarquin se osmjehnuo. Quentin je pijuckao vino, pomislivi da se u Tarquinovim oima
vidi neka blagost, popustljivost kad njegov pogled poiva na djevojci, ak i kad se prepiru.
Juliana ih je ostavila kad se pojavila boca porta, rekavi da se eli pripremiti za jahanje, a
braa su sjedila uz porto u ugodnoj tiini, svaki sa svojim mislima.
Juliana je dvadeset minuta kasnije promolila glavu iza vrata. Smijem li ponovno ui,
ili smetam? paljivo je pitala. None posude se dre u ormariu kako bi bile pri ruci

dentlmenima koji dugo sjede uz porto, a ona je znala da nije pametno nenajavljeno ulaziti.
Samo ui pozvao ju je Tarquin koji se zavalio na stolici, ispruio noge i prekriio
glenjeve. Quentin je vidio da se u njegovim oima opet pojavio onaj topli izraz.
Budui da si ti zacijelo izabrao moju jahau haljinu, mislila sam da bi volio vidjeti
kako izgleda. Juliana ue u blagovaonicu. Veoma je lijepa. Nije uspjela prikriti svoju
samodopadnost dok je iekivala njihovo divljenje. Ne misli li da je barun na ovratniku i
manetama krasan detalj? Istezala je vrat kako bi prouila svoj odraz u zrcalu iznad
kamina. Lijepo istie moju kou i oi. Kritiki se mrtila dok je namjetala crni eir
obrubljen zlatnom vrpcom. Nikad nisam imala ni tako elegantan eir.
Tarquin se nesvjesno nasmijeio. Zabavljalo ga je naruivanje te garderobe, ali je njegovo
zadovoljstvo utrostruilo oito Julianino uivanje i injenica da je dobro procijenio. Kaputi i
suknja od zelenog platna, prsluk od krem svile i ukrasi od tamnozelenog baruna isticali su
njezine krasne zelene oi i blistavu plamenu kosu. Sueni struk kaputia i graciozni nabori
suknje naglaavali su raskone linije njezina tijela.
Spustila se u kniks pred obojicom, a potom se uspravila i radosno se zavrtjela. Povlaka
njezine suknje omotala se oko noge stola. Progunala je psovku i oslobodila se prije nego je
poinjena teta.
Izgleda arobno ree Quentin. Tarquin je uvijek imao dobro oko kad je rije o
enskoj odjei.
Troi li toliko vremena i truda, da i ne spominjem novac, na garderobu svih svojih
ljubavnica? Juliana je povukla rub snjenobijelog ala kako bi namjestila nabor.
Quentin se okrenuo kako bi sakrio svoj smijeak, a Tarquin je s nevjericom zurio u
bezbrinu Julianu. inim li to?
O, je li to bilo indiskretno s moje strane? Vedro se nasmijeila. Nisam to eljela.
Samo me zanimalo. Mislim da je neobino da se mukarci toliko bave enskom odjeom.
Promijenimo temu, moe? Vojvoda je uspravno sjeo, a obrve su mu se ljutito
skupile.
O, neka bude. Slegnula je ramenima. Ali koliko ih ima?
Koliko ega? pitao je prije nego se uspio obuzdati.
Ljubavnica.
Tarquinovo se lice smrknulo i nestala je njegova popustljiva staloenost. Quentin je
hitro intervenirao, odgurnuo stolicu i ustao. Juliana, draga moja, mislim da bi bilo najbolje
kad bi pola jahati. Otpratit u te do konjunice i pomoi ti da uzjae. Izveo ju je iz
blagovaonice prije nego je uspjela jo neto nedolino rei, i prije nego je Tarquin uspio
rijeima izraziti svoj gnjev.
Nisi ba osobito taktina, je li? Quentin je primijetio kad su stigli u dvorite
konjunice.
Zar je to bilo neprilino pitanje? vedro je pitala Juliana kad se popela na blok.
Meni se inilo posve razumnim. Smjestila se na sedlu, lijepo namjestila skute i dobacila
Quentinu vragolast smijeak, a on je morao odgovoriti na isti nain.
Nepopravljiva si, Juliana.
Ted je uzjahao vrstog niskog konja i kritiki prouavao Julianu. Kobila je ivahna,

gospo. Mislite da ete moi njome vladati?


Naravno. Juliana je petama dotaknula kobiline slabine i Boadicea je naglo krenula
prema ulici. Juliana je mirno povukla uzde i zaustavila ivotinju.
Ted je gunao. Pravilno sjedi primijetio je i kimnuo Quentinu. Rekao bih da e
biti u redu.
Quentin je podigao ruku na pozdrav dok su konji mirno izlazili iz dvorita, a potom se
vratio u kuu po svoj eir i tap. Bilo je prekrasno poslijepodne i etnja Hyde Parkom inila
se kao privlana zamisao.
Juliana je nekoliko puta pokuala zapoeti razgovor sa svojim pratiteljem, ali on je
odgovarao samo jednoslonim rijeima. Uskoro je odustala i odluila uivati u jahanju. Bila je
tako zaokupljena upravljanjem Boadiceom i nastojanjem da ostavi to bolji dojam da nije
vidjela Georgea koji je iziao iz neke vee kad su krenuli Albermarle Streetom. Nije opazila da
ih slijedi sa sigurne udaljenosti. Bila je previe zauzeta gledanjem oko sebe, procjenjivanjem
reakcija drugih dok je kraj njih prolazila. Godilo joj je kad je vidjela znatieljne i zadivljene
poglede, a kod kue je navikla da je nitko ne pogleda dvaput.
Meutim, Ted je bio svjestan ovjeka koji ih je slijedio. Vodio je Julianu zaobilaznim
putem do parka, sporednim ulicama i prolazima, uvijek brzinom koja nee biti nedostina za
odlunog progonitelja. ovjek ih je cijelim putem slijedio.
Georgea je ispunjavao nemoan bijes. Satima je ekao da izie, zamiljao kako e joj
prii, zgrabiti je na ulici i odvesti. Ali ona je jo uvijek daleko izvan njegova dohvata, prati je
taj ovjek prijetea izgleda koji stvara nepogreiv dojam da bi znao kako se treba ponijeti u
tunjavi.
George je bio opsjednut. Izgubio je svako zanimanje za tjelesne uitke u Londonu.
Njegovi snovi na javi i u snu ispunjeni su Julianom i munim strahom da mu je ona jo uvijek
predaleko, premda mu je tako blizu. Slijedio ju je od Russell Streeta natrag do Albermarle
Streeta i zauzeo svoj uobiajeni poloaj na podrumskim stubama na drugoj strani ulice.
Promatrao je pohlepnim, grabeljivim oima kad se pojavila ispred kue s dvojicom
mukaraca i arenom kobilom. Nije uo to su govorili, ali je bilo oito da raspravljaju o
neem ugodnom. Gledao ju je kako ulazi u kuu, a eludac mu se stezao dok je gorko
razmiljao o tome da se ti mukarci prema njoj ponaaju s obzirnou koja je prikladnija za
uglednu suprugu nego za bludnicu.
A sad jae kroz London, odjevena po posljednjoj modi, na dobro dresiranom i veoma
skupom konju za dame, u pratnji konjuara. Mora se nekako dokopati te cure. Primorati je da
prizna da ga poznaje. Stisnuo je ake kad se sjetio kako je gledala ravno kroz njega. To je bilo
tako uvjerljivo da je gotovo mogao povjerovati da je pogrijeio da to razmaeno otmjeno
stvorenje nije Juliana Ridge, zapostavljena i nimalo sofisticirana seoska cura, ubojica njegova
oca i legalna vlasnica poveeg dijela nasljedstva Georgea Ridgea.
No po nainu na koji su se njegove prepone uzbuivale i kako mu je krv brzo kolala
ilama u njezinoj blizini, znao je da nije pogrijeio. To je Juliana. Njegova Juliana.
Njegov je plijen skrenuo u Hyde Park i on se sakrio iza stabla kad su zaustavili konje i
inilo se da raspravljaju o tome kojim e smjerom poi. Nita nee postii ako ih nastavi
slijediti. Ne moe je povui s njezina konja... ne ovdje... ne sada. Eventualno e se vratiti u

Albermarle Street i bit e mu pametnije da ondje malo istrai situaciju dok eka, ali se nije
mogao natjerati da Juliani okrene lea. Pogled ga je vukao naprijed na pjeanu stazu koja se
prua uz etnicu, a ondje su potjerali konje u kas i potom u galop, previe brzo da bi ih
mogao zadrati na vidiku.
Mogao bi sjesti i ekati da naprave cijeli krug, ili se moe vratiti na svoj poloaj. Njegov
se eludac pobunio, podsjetivi ga da je bio tako zaokupljen motrenjem da nije niti ruao.
Odluio je vratiti se u Gardeners Arms i utapati svoje frustracije. Ujutro e se vratiti da motri
i eka svoju priliku. To je bila razumna odluka, ali se ipak morao primorati da ode.
Juliana se udobno prepustila kobilinom ritmu. Galopirala je s lakoom i inilo se da
uiva u kretanju jednako kao i njezina jahaica. Mrki je Ted drao korak s njima.
Jahali su drugi krug kad je na stazi ispred sebe opazila Quentina koji je hodao prema
njima s damom odjevenom u crni taft. Juliana je prepoznala ledi Lydiu premda joj je gusti
crni veo skrivao lice. Zaustavila je konja kad je stigla do njih. elim vam dobar dan, ledi
Lydia. Lorde Quentine.
Na trenutak je u Quentinovim oima opazila malodunost, to ju je uvjerilo da nije
dobrodola, a onda se vratio njegov uobiajeno spokojan smijeak. Sjai i malo proei s
nama. Podigao je ruku kako bi joj pomogao da sie s konja. Ted e voditi Boadiceu.
Boadicea? Kako neobino ime za tako lijepu damu Lydia ree svojim blagim
glasom, odgovorivi vlastitim kniksom na Julianin, ali ne podigavi veo.
Lijepa je sloila se Juliana ali vjerujem da misli vlastitom glavom. Pruila je
uzde Tedu i uhvatila Quentina pod drugu ruku, poavi s njima. Ba je lijepo to smo se
ovako sreli. Nisam znala da ete i vi poi u park, lorde Quentine.
To je bio iznenadni poriv odgovorio je. Tako je lijepo poslijepodne.
Da, veoma lijepo sloila se Lydia. Vie ni trenutka nisam mogla izdrati u kui.
Jo uvijek smo u strogoj koroti, naravno, ali nitko ne moe prigovoriti ako poem u etnju
zastrta velom.
Ne, naravno da ne moe toplo e Quentin.
Svia li vam se u Londonu, ledi Edgecombe?
O, silno, ledi Lydia. Sve mi je tako novo. Hampshire je takva zabit.
Quentin ju je nogom udario po glenju u istom trenutku kad je shvatila svoju greku.
Hampshire? Lydia je podigla veo i iznenaeno je pogledala. Mislila sam da je
vaa obitelj iz Yorka, na sjeveru.
O, da vedro e Juliana. Zaboravila sam. Obiavala sam posjeivati rodbinu u
Hampshireu, a ondje mi se daleko vie svialo nego u Yorku. Zato o tome uvijek mislim kao o
svojem domu.
Shvaam. Lydia je spustila veo. Nisam znala da u Hampshireu ima Courtneya.
Obitelj moje sestrine ree Juliana. Veoma daleke sestrine.
Kako je neobino da ste bliskiji s rodbinom daleke sestrine nego s vaom vlastitom
zbunjeno e Lydia.
Ledi Edgecombe ima pomalo neobine ivotne stavove mirno e Quentin.
Siguran sam da eli nastaviti s jahanjem, Juliana. Zasigurno je dosadno etati kada te eka
tvoja nova kobila.

Juliana nije bila sigurna eli li je se rijeiti zbog nje ili zbog sebe, ali je shvatila mig i dala
znak Tedu koji je jahao malo iza njih i vodio Boadiceu.
Lydia je ponovno podigla veo kako bi je pozdravila. Doista se nadam da emo biti kao
sestre rekla je i poljubila Julianu u obraz. Bit e tako ugodno imati jo jednu enu u
kui.
Juliana je neto promrmljala i uzvratila poljubac. Opet je pogledala Quentina. Lice mu je
postalo gotovo runo pa je znala da, jednako kao i ona, razmilja o tome kako e Tarquin pod
istim krovom imati dvije obitelji. A ena koju Quentin voli bit e majka u jednoj od tih
obitelji.
Juliana vie uope nije sumnjala da Quentin voli Lydiu Melton, a vjerovala je da mu ona
uzvraa ljubav. Tarquin je priznao da ne voli Lydiu, a ipak je njezin zarunik. Mora postojati
neki nain da se razrijei ta zbrka. Quentin nije ba tako poeljan mu kao njegov brat, ali je
ipak mlai sin jednog vojvode, takoer je bogat i oito e postii velike stvari u svojem
zvanju. Bio bi savren par za Lydiu nakon to se razvrgnu zaruke s Tarquinom.
Ali tako bi Tarquin ostao bez supruge. Bez majke za svoje zakonite nasljednike.
To je problem za neki drugi dan. Uz Tedovu je pomo ponovno uzjahala, veselo
domahnula Quentinu i njegovoj dami, te pola dalje. Zar dugo poznajete obitelj Courtney,
Tede?
Da.
Oduvijek?
Da.
Otkako je Njegova Milost bio djeak?
Otkako je bio beba.
To je bila duga reenica, pomisli Juliana. Moda je to obeavajui znak. Poznajete li
dugo ledi Lydiu i njezinu obitelj?
Da.
Oduvijek?
Da.
Znai da i oni oduvijek poznaju Courtneye?
Da. Posjedi Courtneya i Meltona granie.
Ah ree Juliana. To je mnogo toga objanjavalo, ukljuujui i brak iz interesa. Ted
bi se lako mogao pokazati kao koristan izvor informacija ako bude pravilno birala pitanja.
Meutim, sad je vrsto stisnuo usne i ona je zakljuila da zasad vie nita ne kani rei.
Sjahala je pred ulaznim vratima i Ted je poveo konje u konjunicu. Juliana se zaputila na
kat. Kad je skrenula prema svojim odajama, nala se licem u lice s Lucienom. Srce joj je
poskoilo u grudima. Tarquin je rekao da se vie nikad nee morati suoiti sa svojim
izopaenim muem. Rekao je da e se on njime pozabaviti. Dakle, gdje je on?
No, no, nije li to moja ne ba malena supruga. Lucien joj je preprijeio put. Pijano
petljanje jezikom nije uspjelo prikriti zlobu u njegovu glasu, a oi u dubokim tamnim
dupljama plamtjele su mrnjom. Na bradi mu se vidjela modrica. Sino si tako naglo
otila, draga moja. Zacijelo nisi bila zadovoljna zabavom.
Pustite me da proem, molim lijepo. Govorila je mirnim glasom, premda joj se

svaki milimetar koe najeio, miii su joj se napeli od gnuanja, a u trbuhu ju je peklo
uareno ugljevlje bijesa.
Juer nisi tako silno eljela otii od mene ustvrdio je i zgrabio je za struk na nain
koji je izazvao bujicu zapamenog straha u njezinim ilama. Iskrivio joj je zapee i ona je
kriknula od boli, a popustio je i stisak njezinih prstiju oko jahaeg bia. Istrgnuo joj ga je iz
ruke.
Kako si neposluna ena postala, draga moja. Uhvatio je pramen kose koji se
izvukao ispod njezina eira i snano ga povukao, privukavi je blie sebi. Obeao sam ti
da e platiti za onaj udarac nogom sino. ini se da misli da si bolja od obine bludnice iz
Russell Streeta. Mislim da te moram nauiti kako se ukazuje dolino potovanje.
Juliana je krajikom oka opazila pokret kad je podigao bi. Tada je vrisnula, od oka
jednako kao od boli, kad ju je udario preko ramena.
Lucienove su oi svjetlucale od divljakog zadovoljstva kad je kriknula. Ponovno je
podigao ruku, istodobno joj brutalno povukavi kosu kao da je eli iupati. Ali je podcijenio
svoju rtvu. Jedno je uhvatiti Julianu nespremnu, ali je sasvim neto drugo suoiti se s njom
nakon to je imala priliku pribrati se. Tijekom godina nauila je kontrolirati svoj neobuzdani
temperament, ali sad je to odluila zaboraviti.
Lucien je otkrio da u rukama ima jednu od Furija. Vukao joj je kosu, ali ona kao da nije
osjeala bol. Bi mu je ispao kad ga je s opasnom preciznou tresnula koljenom. Suze su mu
navrle na oi kad je zastenjao od bola. Prije nego se dospio zatititi, utnula ga je u goljenice i
ve se okomila na njegove oi prstima savijenim u pande. Instinktivno je rukama pokrio lice.
Prljavi gade... sine najbjednije kuke! siktala je i koljenom ga tresnula u trbuh.
Presamitio se od bola i zahvatio ga je silovit napadaj kalja, te se inilo kao da e iskaljati
crijeva iz utrobe. Juliana je zgrabila bi i podigla ruku kako bi ga udarila po leima.
Isuse, Marijo i Josipe! Tarquinov je glas probio grimizni krug njezinog slijepog
bijesa. Uhvatio je njezinu podignutu ruku i prisilio je da je spusti. to se ovdje dogaa,
prokletstvo?
Juliana se muila kako bi opet uspostavila kontrolu nad sobom. Prsa su joj se nadimala,
obrazi su joj bili smrtno blijedi, oi su joj plamtjele i nije vidjela nita osim ogavnog,
sklupanog tijela ovjeka koji se usudio na nju podii ruku. Podli ljigave rekla je
glasom koji je podrhtavao od bijesa. Slinavi kurvin sine. Dabogda trunuo u grobu, ti zeleni
sluzavi crve!
Tarquin joj je izvukao bi iz ruke. Duboko udahni, mignonne.
Gdje si bio? pitala je drhtavim glasom. Rekao si da ga vie nikad neu morati
vidjeti. Obeao si da e ga drati daleko od mene. Dotaknula je bolno vlasite i lecnula se
kad je taj pokret pomaknuo trag bia na njezinim leima.
Dosad nisam znao da se vratio ree Tarquin. Ne bih mu dopustio da ti prie da
sam znao. Vjeruj mi, Juliana. Silovito je drhtala i on joj je spustio ruku na nadlakticu, a lice
mu je bilo napeto od gnjeva i kajanja. Sad poi u svoje odaje i ovo prepusti meni. Henny e
se pobrinuti za tvoje ozljede. Uskoro u doi.
Udario me onim prokletim biem ree Juliana, a gnjevni je jecaj ostavi bez daha.
Platit e za to mrko e Tarquin. Ovla joj je dotaknuo obraz. Sad uini kako sam

ti rekao.
Juliana je jo jednom prezirno pogledala Luciena koji se jo uvijek grio, a potom se
udaljila, ali vie nije bilo radosti u njezinim koracima.
Tarquin je tihim, ali opasnim glasom rekao: elim da u roku od sat vremena ode iz
moje kue, Edgecombe.
Lucien podigne pogled, muei se kako bi doao do daha. Oi su mu bile podlivene
krvlju, pune bola, ali mu je jezik i dalje ostao isti otrov. No, dakle izustio je. Kri
nagodbu, dragi bratiu! Sram te bilo. Blistavi primjer asti i dunosti ipak nije savren.
Otkucaji pulsa vidjeli su se na Tarquinovoj sljepoonici, ali je govorio bez emocija.
Bio sam budala kad sam mislio da je s tobom mogue sklopiti asnu nagodbu. Ugovor
smatram nitavnim. Sad se gubi iz moje kue.
Napokon odustaje od mene, Tarquine? Lucien se podigao tako da je stajao
naslonjen na zid. Njegove su duboko usaene oi odjednom bljesnule. Jednom si mi
obeao da nikad nee odustati od mene. Rekao si da e uvijek ostati uz mene, ak i kad to
nitko drugi ne bude elio. Rekao si da je krv gua od vode. Sjea li se toga? Glas mu je
bio plaljiv, ali mu je u oima i dalje svjetlucao neobian trijumf.
Tarquin je zurio u njega sa saaljenjem i prezirom u oima. Da, sjeam se rekao je.
Bio si dvanaestogodinji laljivac i lopov, a ja sam u svojoj budalastoj naivnosti mislio da to
moda nije tvoja krivnja. Da mora osjeati da te obitelj prihvaa kako bi postao jedan od
nas...
Nikad me niste primili u obitelj prekinuo ga je Lucien i nadlanicom obrisao usta.
Ti i Quentin prezirali ste me od prvog trenutka kad ste me ugledali.
To nije istina staloeno e Tarquin. Nastojali smo ti ukazati povjerenje jer smo
znali u kakvim si loim uvjetima odgojen.
Loim uvjetima! posprdno e Lucien, a plave su se modrice isticale na njegovom
zelenkastom bljedilu. Ludi otac i majka koja nikad nije ustajala iz kreveta.
Uinili smo sve to smo mogli ree Tarquin, i dalje staloeno. No kao i uvijek, ak i
dok je to izgovarao, pitao se je li to istina. Svakako je istina da su on i Quentin prezirali svojeg
mravog, laljivog, podmuklog bratia, ali su obojica nastojali prikriti svoj prezir kad je
Lucien doao s njima ivjeti, a kad je Tarquin postao njegov skrbnik, obojica su pokuavali
pozitivno utjecati na njegovu izopaenu osobnost. Pokuali su, ali su doivjeli neuspjeh.
Na trenutak je susreo pogled svojeg bratia i istina njihovog odnosa leala je razgoliena
pred obojicom. Potom je s hladnom odlunou rekao: Gubi se iz moje kue, Edgecombe, i
ne pojavljuj mi se pred oima. Od ovog trenutka perem ruke od tebe.
Lucienova su se usta izvila u prepredeni osmijeh. A kako e to izgledati? Mu i ena
ive odvojeno nakon nekoliko dana branog blaenstva?
Posve mi je svejedno kako e izgledati. Ne elim da udie isti zrak kao i Juliana.
Tarquin mu je prezirno okrenuo lea.
Odrei u se nje soptao je Lucien. Zatrait u razvod na temelju toga to je
bludnica.
Tarquin se veoma polako okrenuo. Nisi dostojan ni da isti njezine izme rekao
je, naglaavajui svaku rije. I sada te upozoravam, Edgecombe, kae li jednu rije protiv

Juliane, u javnosti ili u privatnim krugovima, poslat u te u grob prije vremena, ak bre no
to to sam moe uiniti. Plamteim je pogledom usjekao tu istinu u sablasnu glavu svojeg
bratia. Potom se okrenuo na peti i otiao.
Poalit e zbog toga, Redmayne. Vjeruj mi, poalit e. No obeanje je izgovoreno
jedva ujnim aptom i vojvoda ga nije uo. Lucien je zurio za njim sa strahom i mrnjom.
Zatim se odvukao hodnikom do svojih odaja, umirujui svoju osramoenu duu obeanjem
osvete.

20. poglavlje

ucien je u suton iziao iz Elysiuma gospoe Jenkins u Covent Gardenu. Drao se


poput zadovoljnog ovjeka koji je oslobodio svoj um i tijelo. Kua bievanja gospoe
Jenkins veoma je prikladno mjesto za one koji se ele rijeiti gnjeva i frustriranosti.
Cure tono znaju kako treba zadovoljiti mukarca, bez obzira s koje strane ibe on
eli biti, i on se posve prepustio svojoj potrebi da nekoga kazni zbog ponienja to ga je
doivio u debaklu sa svojom enom, te Tarquinove odluke koja je uslijedila.
U oima mu se vidio brutalni sjaj i usta su mu se okrutno iskrivila dok je hodao Russell
Streetom do trga. No nije trebalo dugo da se vrati stvarnost njegove situacije. Izbaen je iz
bratieve kue, vie mu nije dostupna ona duboka i uvijek otvorena kesa. A za to je kriva ona
prokleta ena.
Uao je u krmu Shakespeares Head, ignorirao pozdrave poznanika i u mrzovoljnoj
tiini sjeo za stol u kutu, izoliran od drutva. Ve je gotovo popio drugi koktel s dinom kad
je postao svjestan da ga netko od stola u prozorskom udubljenju napeto fiksira pogledom.
Lucien je ljutito pogledao preko dimom ispunjene toionice i tada su se njegove mutne oi
fokusirale. Prepoznao je pretilog ovjeka koji se odjenuo kao da eli oponaati bolje od sebe,
utegnuvi se u odjeu pomodnog graanina, a njegovo je rumeno lice ve pokazivalo znakove
pijanstva. Kad mu je Lucien uzvratio pogled, ovjek je rukavom obrisao sjaj masti s brade i
odgurnuo svoju stolicu.
Burno i nestabilno probijao se izmeu krcatih stolova i stigao do Lucienova kuta.
Ispriavam se, milorde, ali sluajno sam bio ovdje sino kad ste prodavali svoju enu poeo
je George, osjeajui se nelagodno zbog zurenja mrtvake glave i bolesno zelenkastog
bljedila, kao i zbog pakosti u njegovim upalim oima.
Sjeam se preko volje ree Lucien. Ponudili ste za nju petsto gvineja. Svidjela
vam se, je li?
Je li ona doista vaa ena, gospodine? George nije uspio prikriti koliko mu je to
pitanje vano i Lucienov se pogled izotrio.
Zagnjurio je nos u svoj pehar prije nego je rekao: Zato vas to zanima, smijem li
pitati?
George je poeo izvlaiti stolicu, ali mu je vikontov izraz lica to zabranio. Ostao je
stajati. Vjerujem da je poznajem ree.
O, rekao bih da je poznajete vi i pola Londona ree Lucien i slegne ramenima.
Na kraju krajeva, stigla je iz javne kue.
Tako sam i mislio. Georgeovo se rumenilo pojaalo od uzbuenja. Znai, ona
zapravo nije vaa prava ena. Moda je sklopljeno lano vjenanje?
Nisam te sree. Lucien se neugodno nasmijao. Uvjeravam vas da je ona prava

ledi Edgecombe. Moj se mrski brati za to pobrinuo. Proklet bio! Opet je podigao pehar.
George je bio zbunjen. Njegovo razoaranje kad je uo da je Juliana zakonski udana bilo
je tako golemo da se trenutak nije mogao sjetiti to da kae. Uvjerio je sebe da ona nikako ne
moe biti ono to se ini da jest, a sad su se svi njegovi planovi sruili kao kua od karata.
Dakle, zato vas tako zanima ta kurva? upita Lucien.
George je polizao suhe usne. Ona je ubila mojeg oca.
O, ma je li? Lucien se uspravio na stolici, a oi su mu odjednom oivjele. Pa, to
me ne udi. Umalo je i mene ubila danas poslijepodne. Da je po mome, stavio bih joj brnjicu
za alapae, vezao je na stolicu za potapanje i utopio je!
George je kimnuo, a njegove su sitne oi svjetlucale. Ona je ubojica. Neu mirovati
dok ne budem vidio kako gori.
Sjednite, stari moj. Lucien je pokazao stolicu i zaurlao: Bocu burgunca ovamo,
ljenino! Zavalio se na stolici i zamiljeno promatrao Georgea. ini se da imamo
zajedniki interes. Priajte mi o prljavoj prolosti moje drage ene.
George se nagnuo naprijed i poeo priati tihim, povjerljivim tonom. Lucien je
bezizraajna lica sluao priu, ispijajui vino, uglavnom zaboravljajui ponovno napuniti au
svojeg sugovornika. Brzo je otkrio poudu iza Ridgeove elje za osvetom pa je znao da se to
moe dobro iskoristiti. Taj ovjek je glupa seljaina, bez imalo profinjenosti. Ali kad nekoga
pokreu pouda i elja za osvetom, moe biti nepobjediv neprijatelj ako ga se pravilno
usmjerava. Veoma vrijedno orue.
Kad bi Lucien uspio razotkriti Julianu, gledati je kako drhti na optuenikoj klupi dok je
osuuju na smrt, Tarquinova bi sramota bila gotovo jednako poraavajua kao i djevojina.
Njegov bi se prokleti ponos pretvorio u prah. Postao bi predmet rugla u Londonu.
George je dovrio priu i iskapio au. Mislio sam da bi to najprije trebalo rei vojvodi
rekao je, alosno gledajui praznu bocu. Razotkriti Julianu pred njim i vidjeti to on
kae.
Lucien odmahne glavom. Moete biti sigurni da on sve to zna.
George je naglaeno podigao bocu i okrenuo je nad svojom aom. Kako moete biti
sigurni?
Jer mi je to gotovo rekao. Lucien je konano naruio jo jednu bocu. Rekao mi
je da e bludnica postupati kako joj on odredi. Tada sam pomislio da sigurno ima neto ime
je ucjenjuje. Neto to joj visi nad glavom. Sve je vie petljao jezikom, ali je pakost u
njegovim oima postajala izraenija.
Kad bih podigao optunicu protiv nje revno e George kad bih to uinio, morala
bi odgovarati, ak i kad bi zanijekala svoj identitet. No kad bih doveo njezine skrbnike da je
identificiraju, to bi zasigurno uvjerilo suce.
Lucien je izgledao sumnjiavo. Problem je u tome to je Tarquin spreman na sve
trikove. ovjek mora biti otar poput igle i klizav poput jegulje da ga nadmai.
Ali ak ni vojvoda ne bi mogao pobiti svjedoenje Julianinih skrbnika. ivjela je s
njima od svoje etvrte godine. Ako oni i ja prisegnemo o njezinom identitetu, to bi moralo
biti dovoljno.
Moglo bi. Pod uvjetom da Tarquin unaprijed za to ne sazna. Lucien je zurio u

svoju au u kojoj je vrtio tamnocrveni sadraj. Moda bi bilo lake pozabaviti se samom
kurvom.
Oteti je, mislite. Georgeove su oi svjetlucale. I ja sam tako nekako razmiljao.
Brzo bih iz nje izvukao priznanje.
George je zurio u prazno. Glad koja ga izjeda mogao bi zadovoljiti jedino kad bi Julianu
imao u svojim akama. Tada bi se smirio, mogao bi zatraiti natrag nasljedstvo koje mu po
pravu pripada. Vie ga ne zanima mogunost sklapanja braka s njom. No znao je da nee
imati mira dok ne udovolji toj poudi koja ga nagriza kao orao koji je kljucao Prometejevu
jetru.
Lucienova su se usta izvila u posprdan osmijeh. itao je ovjekove misli kao da mu piu
na elu. Slinavi, nesposobni klipan... jedva eka da se dokopa onog odvratno putenog tijela.
Mislim da bismo najprije trebali pokuati zakonskim putem ozbiljno je rekao, uivajui
u razoaranju koje se jasno vidjelo na ovjekovu snudenu licu. Podii optunicu protiv
nje uz podrku njezinih skrbnika. Ako to ne upali, onda... Slegnuo je ramenima. Vidjet
emo.
George je vrhom prsta prelazio po rubu tamne mrlje na daskama stola. Ovdje bi to
moglo biti od crnog vina ili od krvi. U njegovom se smuenom umu javila spoznaja da bi se
moglo podmititi straare ako Juliana dospije u zatvor. Mogao bi je imati koliko god bi elio.
Bilo koji plan pruio bi mu priliku za kojom udi.
Podigao je pogled i kimnuo. Ujutro u se vratiti u Hampshire. Sve u iznijeti
Forsettima. Gdje u vas nai, milorde?
Lucien se namrtio, sjetivi se da je osuen na boravak pod vlastitim neudobnim
krovom. Moja je kua u Mount Streetu, ali ovo je jednako dobro mjesto. Ostavite poruku
kod Gideona. Glavom je pokazao ovjeka koji je za ankom punio vreve pivom, a potom
je opet podigao svoju au i djelomice okrenuo rame prema Georgeu, to je on tono shvatio
kao otputanje.
George odgurne stolicu i ustane. Oklijevao je, razmiljajui o pozdravu. inilo se
neprikladnim samo otii, ali vikont mu nije pomogao. elim vam laku no, gospodine
na koncu je rekao, a zauzvrat je dobio samo neodreeno gunanje. Udaljio se, namjeravajui
se vratiti na svoje prijanje mjesto, ali ispunjavala ga je nemirna energija, osjeaj ushienja pri
pomisli da vie nije sam u svojoj misiji. Stoga je iziao. Prila mu je neuredna mlada ena i
uputila mu gotovo bezubi smijeak.
Pola gvineje, plemeniti gospodine? Isprsila se prema njemu, a crne su joj oi
bljesnule.
Pet ilinga odgovorio je.
Slegnula je ramenima, uzela ga za ruku i povela do ograde ispod tandova. Za pet ilinga
ne isplati se voditi ga u sobu u King Streetu gdje bi morala platiti svijee i vjerojatno
promijeniti posteljinu.

Bedford Head u srijedu prijepodne.


Poruka je letjela po kuama u Covent Gardenu, dopirala do uiju apatinih ena
okupljenih po salonima u jutarnjim neglieima koje su tromo usporeivale svoje noanje
aktivnosti, pijuckale kavu, raspravljale o modi u najnovijim asopisima. Poruku su donijele
ene iz kue gospoe Dennison. aptana je glavama skupljenim u pozoran krug i primana s
pritajenom znatieljom. Rijei sestrinstvo i solidarnost s tekoama su izgovarale one kojima
ti pojmovi nisu sasvim poznati. ene iz Russell Streeta pole su do sljedee kue, ostavljale
sjeme da klija, a Lucyina nevolja bila je gnojivo.
Gospoa Mitchell, vlasnica Bedford Heada, sluala je Lillyino objanjenje da skupina
prostitutki iz Covent Gardena eli upriliiti malenu proslavu neijeg roendana. Zamolila ju
je da im priredi zakusku, a Lilly nije niti trepnula kad je gospoa Mitchell navela nevjerojatnu
cijenu za neto tako jednostavno kao to su kava, okolada i slatki keksi. S vedrim je
smijekom izila iz Bedford Heada, a gospoa Mitchell zamiljeno se mrtila.
Zato bi ene eljele unajmiti privatan prostor za proslavu kad je bilo koja od njih mogla
primiti ostale pod krovom vlasnice bordela u kojem radi? U Gardenu nema bordela ija
vlasnica ne bi dala doputenje za takvu proslavu.
Gospoa Mitchell je i sama pola u obilazak kako bi se savjetovala s drugim vlasnicama
javnih kua. Niti jedna nije mogla dati objanjenje. Odlueno je da e gospoa Mitchell u
srijedu ujutro zauzeti poloaj kraj pijunke u stranjoj prostoriji. Prislonit e au na zid pa e
moi uti to ene govore.

Dok je sjedila uz Lucy, Juliana je primila Lillyinu poruku da je sastanak dogovoren za


srijedu prijepodne. Lucy je ve dovoljno ojaala da moe ustati iz kreveta pa se udobno
smjestila na lealjci ispod prozora. Juliana je proitala pisamce koje je sadravalo niz poruka
iz Russell Streeta za Lucy, a potom ga je pruila djevojci.
Lucy podigne pogled s pisma. Kakav je to sastanak, Juliana?
Juliana joj je objasnila. Vrijeme je da neto poduzmemo zavrila je sa svojom
uobiajenom estinom. Ti ljudi zarauju na na raun, pa zato im onda treba dopustiti da
se prema nama tako runo odnose?
Lucy se doimala zbunjenom. Ali ne prema tebi, Juliana. Ti uope nisi upletena. Tko
zarauje na tvoj raun?
Vojvoda je gospoi Dennison za mene platio tri tisue gvineja odgovorila je
Juliana. Kupljena sam i prodana kao ropkinja samo zato to nisam imala nikakvu zatitu,
novca, prijatelja i nisam se imala kome obratiti. Da je sestrinstvo tada postojalo, imala bih
gdje potraiti pomo. Nekoliko gvineja rijeilo bi moj problem. Samo pomisli to bi to tebi
znailo.
Lucy se nagnula unatrag, a pismo joj je lealo u krilu. Mislim da ne razumije kakvu
mo imaju svodnici i vlasnice javnih kua, Juliana.

Razumijem sasvim dovoljno odbrusi Juliana. I znam da im upravo takav


defetistiki stav, Lucy, daje mo to je imaju. Okrenula se kad se zaulo kucanje na
vratima i doviknula naprijed prije nego se sjetila da je ovo Lucyina soba, a ne njezina.
Tarquin je uao u sobu. Lucy je pokuala ustati jer je svojeg domaina vidjela samo
jednom, onda kad su je doveli u ovu kuu.
Ne uznemiravajte se rekao je Tarquin i priao lealjci. elio sam vidjeti kako se
osjeate.
O, mnogo bolje, Vaa Milosti zamuckivala je Lucy, porumenjevi dok je namjetala
svoj kuni ogrta. Ja... sigurna sam da u ujutro moi otii ako...
Nema potrebe. Sagnuo se i podigao pismo koje je iz Lucyina krila odlepralo na
pod. Slobodno moete ostati pod mojim krovom sve dok Henny ne procijeni da ste
dovoljno jaki za odlazak. Vratio joj je pismo, a Juliana nije znala je li vidio sadraj ili ne.
inilo se da nije pogledao tekst, ali ovjek nikad ne moe biti siguran kad je rije o Tarquinu.
Njegove oi sve vide, ak i kad se doima posve bezbrinim.
Uzeo je prstohvat burmuta i pogledao naokolo. Nadam se da vam je ovdje udobno,
gospo.
Lucyino se rumenilo pojaalo na to pitanje, kao i na uljudno obraanje. O, da,
svakako, Vaa Milosti. Ne znam kako bih izrazila svoju zahvalnost na vaoj ljubaznosti.
Sigurna sam da ne zasluujem tako...
Jasno da zasluuje! vatreno je prekine Juliana. Zasluuje ljubaznost i obzirnost
kao i svako drugo ljudsko bie. Nije li tako, milorde vojvodo? Njezin mu je pogled dobacio
izazov.
O, Juliana, ne smije govoriti takve stvari slabano je protestirala Lucy. Doista
ne elim biti na smetnju.
Nisi. Zar ne, milorde?
Tarquin je odmahnuo glavom i pomalo se ironino osmjehnuo, ali se nije dao uvui u
raspravu. Odgurnuo se od prozorske daske i podigao joj bradu, lagano je poljubivi u usta.
Kad zavri s posjetom Lucy, doi u knjinicu.
Julianu je poljubac zbunio pa je hitro pogledala Lucy, a ona se udubila u ponovno itanje
pisma. Lucy, naravno, ne bi smatrala nimalo neobinim ako dentlmen zaigrano ljubaka sa
svojom ljubavnicom.
elim vam brz oporavak, gospo. Tarquin se naklonio smetenoj Lucy i otiao.
O, on je tako ljubazan dahne Lucy.
Tako se ini ree Juliana i lagano se namrti. Ja ipak ne vjerujem da ikad ini
neto to mu ne odgovara. Ne vjerujem da bi se ikad doista izloio za nekoga. Ljubazan je
samo kad mu to pae. No jednako bi tako ostavio nekoga da krvari uz cestu ako bi morao
nekamo ii ili ne bi imao vremena pomoi.
Jo dok je govorila, sjetila se kako joj je priskoio u pomo kad ju je Lucien maltretirao i
kakvu je silnu zahvalnost osjeala kad ga je ugledala. Lucien je sad protjeran iz kue jer ju je
povrijedio. Obiteljske svae veoma su rune, a vojvoda je ipak radi Juliane rtvovao svoj mir.
Jasno, on je taj koji ju je izloio opasnosti zvanoj Lucien, pa je, strogo govorei, njegova
dunost popraviti tetu.

Lucy je izgledala prijekorno, ali i puna razumijevanja, a Juliana se sjetila da jo nije


objasnila Tarquinovu velikodunu ponudu da djevojku postavi na noge. To je svakako
ljubazno s njegove strane, ali teko da bi ga moglo dovesti u nepriliku. Tako je bogat da nee
niti osjetiti tako neznatan iznos. Quentin je rekao da je njegov brat previe velikoduan, no je
li prava velikodunost ako netko moe davati bez da ita sam rtvuje?
Meutim, morala je sluati Lucyinu zapanjenu zahvalnost dok je vojvodu uzdizala do
nebesa nakon to je saznala kakva ju je srea snala.

Tarquin je sjedio za svojim pisaim stolom i iznova pisao govor to ga je napisao njegov
tajnik, a trebao ga je te veeri odrati u Domu lordova. Njegov je tajnik vrijedna dua, ali je
pomalo dosadan i vojvoda je bio uvjeren da bi tim govorom uspavao samog sebe, a kamoli ne
sluatelje. Premda njegovi kolege ne bi obraali previe pozornosti ni najuzbudljivijoj debati.
Uglavnom e hrkati nakon obilnog obroka i mnogo pia.
Podigao je glavu kad je Juliana pokucala i ula. Smjerno se naklonila. elio si me
vidjeti, milorde vojvodo?
Odgurnuo je stolicu i pozvao je blie. Kad mu je prila, uzeo je njezine ruke i okrenuo ih
dlanovima prema gore. Zapanjila se kad ih je podigao do svojih usana i poljubio joj dlanove.
Kako su tvoje ozljede, mignonne?
Ramena me jo uvijek bole, bez obzira na Hennyinu pomadu odgovorila je
neobino muklim glasom. Osjeala je njegov topli dah na svojim rukama koje je sad drao
uza svoja usta. Poljubio je svaki zglavak, uvlaio jezik izmeu njezinih savijenih prstiju, svaki
je brz i vlaan potez podizao tanke vlasi na njezinu zatiljku, a koa joj se najeila od
uzbuenja.
Jesi li mi oprostila injenicu da nisam na vrijeme zaustavio Luciena? Nastavio je s
malenim milovanjima, usnama joj dotiui nadlanice, zubima razigrano grickajui kou.
Juliana je gubila doticaj sa stvarnou. Jedva je ula njegove rijei. Pomicala je stopala na
perzijskom sagu i zurila u njegovu sagnutu glavu, rastreseno opazivi kako mu gusta kosa
valovito pada sa irokog ela. Kako bi mogla rei da mu bilo to nije oprostila kad jedan
njean dodir njezino tijelo moe pretvoriti u rastaljenu lavu?
Podigao je pogled, i dalje joj drei ruke. Njegove su se oi smijeile, ali mu je ton postao
ozbiljan. Moemo u mnogoemu uivati, mignonne. Moemo li odsad nadalje poi
ugodnijim putem?
Juliana nije uspijevala nai rijei. Njezino je tijelo govorilo jedno, a um drugo. Kako bi
uope mogla zaboraviti da je i dalje zarobljenica njegova plana? I dalje bi trebala roditi
njegovo dijete, posve se prepustiti njegovoj kontroli, ivjeti u prijevari emocionalno ovisna o
vojvodinoj naklonosti. Gledala ga je zbunjenim oima, ali bez rijei.
Tarquin joj je nakon dugog trenutka pustio ruke. U njegovim se oima vidjelo aljenje,
ali je mirnim tonom rekao: Mislim da je vrijeme da uzvrati posjet ledi Melton. ovjek ne

smije zanemariti pravila kurtoaznog ponaanja.


Ne sloila se Juliana, spremno prihvativi tu obinu temu kao pojas za spaavanje
u labirintu njezine smuenosti. Hou li poi sama?
Ne, ja u te odvesti mojim faetonom. Kritiki je prouavao njezin izgled. Ne
svia mi se uzao na prsima te haljine. Kvari liniju gornjeg dijela.
Juliana je pogledala malenu kiticu svilenih orhideja na dubokom izrezu svoje haljine.
Meni su se inile draesnima.
Jesu draesne, ali ne na tebi. Previe su cifraste... kiaste. Nestrpljivo je odmahnuo
rukom. Tvojim grudima nije potreban nikakav ukras.
O izusti Juliana.
Sad se poi preodjenuti i reci Henny neka ukloni cvijee prije nego ponovno odjene
tu haljinu.
Kako nareuje, milorde vojvodo. Juliana se spustila u duboki kniks. Ima li jo
neke upute po pitanju mojeg odijevanja, milorde?
Zasad nemam odgovorio je, ignorirajui sarkastian ton. Samo to te jo nisam
vidio u plavom muslinu. Koliko se sjeam, nosi se uz tamno-plavu podsuknju. Ima ipkastu
maramu koja e biti dovoljno edna za posjet kui koja je u koroti.
Juliana je svoj odgovor ograniila samo na jo jedan pretjerano pokoran naklon.
Tarquinove su oi blistale od smijeha. Ima pola sata na raspolaganju. Ponovno je sjeo
za pisai stol i uzeo pero, pokazujui joj da smije ii.
Juliana je ljutito pola gore kako bi se odjenula u traenu haljinu. Tako je divno
olakanje opet prema njemu osjeati jednostavnu ljutnju. Njezine su emocije daleko jasnije
kad reagira na njegovo diktatorsko ponaanje nego kad je smuuje blagou i opinjavajue
zamamnim milovanjima.
ekao ju je u predvorju kad je, nosei rukavice i lepezu, sila za malo manje od pola sata.
Zastala je na donjoj stubi i upitno nakrivila glavu ustranu dok je ekala njegovu inspekciju.
Tarquin ju je ozbiljno pogledom odmjerio od glave do pete. Tada je kretnjom pokazao
da je zadovoljan. Juliana je sila s posljednje stube i polako se zavrtjela.
Da, mnogo bolje rekao je. Idemo. Faeton je pred vratima.
Pomogao joj je da se popne u koiju i sjeo kraj nje. Nema potrebe da s ledi Melton
provede vie od petnaest minuta. Ako nije dostupna, moe ostaviti svoju posjetnicu.
Ali ja nemam posjetnicu.
Ima. Posegnuo je u dep na prsima i pruio joj tvrdu bijelu karticu na kojoj je
elegantnim rukopisom pisalo: Vikontesa, ledi Edgecombe. Moj tajnik je to preuzeo na
sebe. Sigurno e se sloiti da ima otmjen rukopis.
Bolji od mojega odgovorila je Juliana dok je prstima vrtjela karticu. inilo se kao
da joj prua neki osjeaj trajnosti, kao da bi se doista mogla doivljavati kao ledi Edgecombe.
Kao da je vie nita ne moe maknuti s tog nevjerojatnog poloaja.
Tarquin je pred rezidencijom obitelji Melton pruio uzde konjuaru koji je skoio sa
stranje izboine kako bi ih prihvatio. Potom je siao na ulicu. Juliana je skupila skute i
pripremila se da sie, mudro se drei za stijenku koije dok je oprezno stavljala nogu na
stubu.

Mislim da bi za sve bilo sigurnije kad bih te ja spustio rekao je Tarquin,


promatrajui te mudre mjere opreza. Uhvatio ju je oko struka, spustio na tlo i zadrao ruke
oko njezina struka dok nije bio siguran da vrsto stoji na nogama.
Njegove ruke bile su vrste i tople, a drao ju je oko struka malo dulje no to je bilo
potrebno. Juliana je osjetila kako se vraa stara smuenost, no tada ju je poveo uza stube u
predvorje, i kroz vrata to ih je drao lakaj. Pruio je lakaju svoju posjetnicu i pokazao Juliani
neka uini isto. Lakaj se naklonio i poveo ih u salon.
Ponovno vladajui svojim osjetilima, Juliana je sa zanimanjem pogledala naokolo.
Namjetaj je bio staromodan i glomazan, uglavnom prekriven tamnim holandskim platnom.
Zastori su navueni do polovice visokih prozora tako da je prostorija bila u polumraku.
Ledi Melton pridrava se najstroe korote Tarquin je odgovorio na njezino
neizgovoreno pitanje. Uzeo je prstohvat burmuta i naslonio se na policu iznad kamina, a
njegove su odjednom nedokuive oi poivale na Juliani.
Lucy je jutros primila pismo svojih prijateljica?
Juliana je poskoila, a obrazi su joj porumenjeli od osjeaja krivnje. Je li proitao cijelo
pismo? Nije mogao imati vremena za to. No ako jest, zna za sastanak koji je dogovoren za
srijedu prijepodne. Takoer zna da ona kani biti ondje. Ima li neto protiv? Potraila je
spas u izazovu, nadajui se da e razdraenost objasniti njezino iznenadno rumenilo.
Ni najmanje. Zar bih trebao? Nastavio ju je promatrati na onaj nedokuivi nain.
Ne vidim zato bi trebao. No kako ne doputa da je njezine prijateljice posjeuju,
nisam bila sigurna smije li okaljani list papira proi kroz tvoja vrata.
Tarquin nije dospio odgovoriti jer se lakaj vratio. Njezino gospodstvo i ledi Lydia rado e
ih primiti u obiteljskom salonu.
Obiteljski salon nije bio mnogo vedriji od onog u kojem su se dotad nalazili, premda se
ondje boravilo. Zastori i pokrivai na stolicama tamni su i teki, sve su slike obrubljene crnom
trakom, a u vaze nije stavljeno cvijee.
Ledi Melton je pruila ruku Juliani i ljubazno kimnula, a vojvodu je pozdravila
spokojnim smijekom. Lydia je ustala, toplo se nasmijeila i pruila Juliani ruku, a potom je
vojvodi izrazila potovanje oborena pogleda. Podigao ju je iz kniksa ljubaznim pozdravom,
podigavi njezinu ruku do svojih usana.
Quentin je sjedio na sofi kraj Lydie i sad je ustao kako bi pozdravio Julianu bratskim
poljupcem u obraz.
Quentine, nisam znao da jutros namjerava posjetiti ledi Melton ree Tarquin.
Juliana je odmah postala svjesna lagane ukoenosti ledi Lydie kraj sebe, ali Quentin je
nehajno rekao da je prolazio kraj kue i pomislio da bi s ledi Melton mogao razgovarati o
propovijedi, ali se upravo kanio oprostiti. Naklonio se njezinom gospodstvu i poljubio
Lydiinu ruku. Moram se sjetiti donijeti knjigu o vrtovima koju ti elim pokazati, Lydia, kad
sljedei put budem u prolazu. Vrt zainskog bilja iz etrnaestog stoljea veoma je zanimljiv.
Hvala, lorde Quentine. Radujem se tome. Trenutak je zadrala ruku u njegovoj, a
zatim ju je veoma polako povukla, lagano mu dotaknuvi prste.
Juliana je ovla pogledala Tarquina. inilo se da on nita nije opazio, ve je svoju
pozornost posvetio domaici. Juliana je na to uzdigla obrvu, sjetivi se kako je njezina stara

dadilja esto gunala da nitko nije onako slijep kao onaj koji ne eli vidjeti. Ali, naravno,
vojvodi od Redmaynea nikad ne bi palo na pamet da bi neto tako frivolno i nezgodno, kao
to je zabranjena ljubav, moglo poremetiti njegove planove.
Sjednite kraj mene, Juliana s blagim ju je smijekom pozvala Lydia. Potapala je
sofu kraj sebe, a potom uzela svoj vez. Juliana je sjela i promatrala, odravajui povran
razgovor s Lydiom na koji se samo djelomice koncentrirala. Vojvoda je ostao kraj ledi Melton,
zadubljen u neki razgovor. Jedva je razmijenio dvije rijei sa svojom zarunicom, ako se
izuzmu uljudnosti, ali Lydia niim nije pokazivala da se osjea zapostavljenom. Oito brak iz
interesa ne iziskuje nikakve panje i njenosti meu partnerima.
Dolazak dviju prilino impozantnih dama onemoguio je Juliani nastavak prouavanja
zaruenog para. Predstavili su je, a dame su se raspitivale o njezinu muu.
Koliko sam shvatila, sad ivite pod krovom Njegove Milosti ree udova vojvotkinja
od Mowbraya.
Kuu mojeg mua treba preurediti odgovori Juliana. Njegova Milost ljubazno je
ponudio svoje gostoprimstvo dok se radovi ne dovre.
Shvaam. Znai, Edgecombe takoer boravi u Albermarle Streetu, Redmayne?
Moj je brati zauzet renoviranjem svoje kue mirno e Tarquin. Smatra
prikladnijim ivjeti ondje kako bi mogao nadzirati radove.
Juliana je progutala smijeh izazvan tom nevjerojatnom izmiljotinom. Nitko od onih koji
poznaju Luciena to ne bi povjerovao. Kriom je pogledala naokolo, procjenjujui njihove
reakcije.
to ste to rekli? upita druga dama, ledi Briscow, nagnuvi se naprijed i stavivi
ruku iza uha.
Udova je uzela malenu trubu iz njezine ruke i viknula: Redmayne kae da Edgecombe
ivi u vlastitoj kui. Cura boravi pod Redmayneovim krovom.
inilo se da je ledi Briscow to apsorbirala cijelu minutu dok su glasne rijei odzvanjale
prostorijom. Ah na koncu ree. Pa, rekla bih da je tako najbolje. Okrenula se kako
bi prouila Julianu. Veoma je mlada, nije li?
Navrila sam sedamnaest, gospo. Juliana je zakljuila da je vrijeme da neto kae.
Previe mlada za Edgecombea glasno ustvrdi dama. Osim toga, mislila sam da
mu se ene ne sviaju.
Dakle, Cornelia, to nije prikladna tema u nazonosti mladih dama prijekorno e
vojvotkinja.
to si rekla? Mislila sam da taj ovjek voli samo djeake.
Cornelia! preklinjala je vojvotkinja, govorei kroz trubu. To nije za ui mladih
dama.
Pih! ree ledi Briscow. Nevinost curi nee biti od velike koristi kad je rije o tom
njezinom muu.
Moramo se oprostiti, ledi Melton. Tarquin je ustao, a lice mu je bilo posve
bezizraajno, kao da nije uo ono to je izgovoreno. Juliana je brzo skoila na noge, previe
brzo, i alica aja pala je na pod s naslona za ruke. Ostatak aja prolio se po sagu, a delikatna
alica udarila je o nogu stolice i razbila se.

Posramljeno je uzviknula i sagnula se da pokupi komadie. Lydia se spustila na koljena


kraj nje. O, molim vas, nemojte se optereivati, ledi Edgecombe. Hitro je pokupila
komadie, a obrazi su joj gorjeli. Razgovor ja zabavljao Julianu, ali Lydia je bila duboko
okirana. No s druge strane, ona je vjerojatno onako neduna kakva je Juliana bila svoje prve
brane noi s Johnom Ridgeom. Juliana vie nije mogla zamisliti takvu naivnost, a ipak je
prolo samo nekoliko tjedana otkako je bila seoska djevica bez ikakvih izgleda da ikad poe
nekamo dalje od Winchestera ili Portsmoutha.
Ustala je, ispriavajui se zbog svoje nespretnosti, mada je to svima dolo kao olakanje,
osim ledi Briscow kojoj to oito nije trebalo.
Ledi Melton urno ree: To se tako lako moglo dogoditi, ledi Edgecombe. Veoma
glupo mjesto za alicu. Ne znam zato ju je lakaj onamo stavio.
Juliana je pokuala opravdati lakaja i okriviti sebe, ali je Tarquin mirno rekao: Hajde,
draga moja ledi Edgecombe. Nije poinjena nikakva teta i vi stvarate slona od muhe.
Poveo ju je iz salona.
Voljela bih da nisam tako prokleto nespretna alila se Juliana kad se ponovno
nala u faetonu. To je tako neugodno.
Pa, tvoja je nespretnost ovaj put svima dobro dola suho e vojvoda. Cornelia
Briscow ima najgrublji jezik u gradu.
No znai li to da su... ovaj... sklonosti mojeg mua... sveope poznate?
Naravno. Izazvao je dovoljno skandala da upropasti desetak obitelji. Ali to uglavnom
nije tema uljudnih razgovora.
Niti je neto to treba spomenuti prije nego njegova nevjesta doe do oltara trpko
je rekla.
Tarquin ju je iskosa pogledao. Nisam vidio kakvu bi korist imala od toga da si znala.
Zvuao je tako iritantno siguran u sebe. Zar nikad ne sumnja u svoje postupke, ili
njihove posljedice? No pokazao je da se kaje zbog cijelog debakla s Lucienom, podsjetila se,
pa nita ne moe dobiti ako nastavi po tome eprkati.
ini se da lordu Quentinu godi drutvo ledi Lydie leerno je primijetila neto
kasnije.
Kao i veini drugih ljudi rekao je vojvoda, ali je zvuao iznenaeno takvim
preokretom u razgovoru.
Da, naravno sloila se Juliana. Ona je veoma armantna dama. Veoma je
ljubazna, mislim.
To svakako jest.
I veoma je zgodna. Mislim da se mukarcima jako svia blijeda ljepota.
Dakle, to bi ti mogla znati o tome? Tarquin ju je ponovno pogledao s pomalo
ironinim osmijehom na usnama.
Pa, ne vidim zato ne bi bilo tako. ini se da lord Quentin smatra ledi Lydiu veoma
privlanom.
Ona je stara prijateljica rekao je i lagano se namrtio. Quentin poznaje Lydiu od
najranijeg djetinjstva.
Pitam se kad e se on oeniti zamiljeno e Juliana. Kanonici se ene, zar ne?

Svakako. Biskupi, takoer. Usmjerio je konje prema konjunici iza svoje kue.
Quentin e si nai savrenu suprugu za jednog biskupa, onu koja e uljepati njegove dvore i
pruati lijepi primjer enama njegove pastve, i imat e mnogo djece.
Dobacio je uzde konjuaru i skoio na kamene ploe. Doi.
Juliana je prihvatila pruenu ruku i skoila dolje kraj njega, a obru haljine zanjihao se
oko nje. Stajala je i namrteno promatrala bavu za kinicu gdje je kozak brzao preko mutne
povrine.
Hej, o emu razmilja? Tarquin joj je podigao bradu.
Odmahnula je glavom. Nije mu kanila rei da pokuava smisliti nain na koji bi u njegov
tvrdoglavi mozak mogla posijati malo sjemena. Mislila sam da bi Lucy moda godila
vonja koijom.
Svakako rekao je. Ali povest ete Teda kao pratnju.
Juliana je napravila grimasu, ali se nije bunila. Lagano se naklonila i na stranja vrata
ula u kuu.
Tarquin je gledao za njom. Uope nije razmiljala o Lucy. Iza tih krasnih zelenih oiju
odvijalo se neto daleko kompliciranije.
Shvatio je da eli proniknuti u njezine misli, eli kliznuti iza njezinih oiju u Julianin
posve privatni svijet. Ona daje tako veliki dio sebe, ali uvijek postoji neto to uskrauje. elio
bi je poznavati onako dobro kako ona poznaje sebe... moda jo i bolje. Tu je elju pratila jo
jedna. elio bi da ona poznaje i razumije njega kao to ga nikad nitko nije poznavao i
razumio.
Odmahnuo je glavom kao da se eli rijeiti tih nevjerojatnih razmiljanja. Romantine
besmislice kojima nema mjesta u njegovim planovima. Nikad ga ranije nisu muile takve
sentimentalne ideje. Moda ga hvata groznica. Preao je rukom preko ela, ali se inilo posve
hladnim. Jo jednom razdraeno odmahnuo glavom i slijedio Julianu u kuu.

21. poglavlje

vo opet onog uasnog ovjeka. Ledi Forsett okrene se od prozora sobe za primanje,
a njezin se orlovski nos trzao od prezira.
Koji uasni ovjek, draga? Sir Brian podigne pogled sa svojih novina.
Sin Johna Ridgea. Taj neotesani klipan. to li sad hoe?
Zacijelo e to imati neke veze s Julianom mirno primijeti njezin mu. Amelia je
prikladno zaboravila sve o njihovoj bivoj tienici. Nije se mogao sjetiti da ju je jednom
spomenula nakon to je nestala.
Ameliin nos ponovno se trznuo kao da je otkrio osobito neugodan vonj. To je dijete
uvijek samo stvaralo nevolje ustvrdila je. Upravo je njoj slino da nas optereuje tim
vulgarnim ovjekom.
Sumnjam da bi Juliana poticala Georgea Ridgea da nas gnjavi blago e sir Brian.
Poznajui Julianu, rekao bih da bi svojeg pastorka radije poslala dovraga.
Doista, sir Briane, zar ba mora tako govoriti u mojem drutvu? Ledi Forsett je
prijekorno rastvarala i sklapala svoju lepezu.
Iskreno se ispriavam, draga... Ah, Dawkinse, uvedi dentlmena. Lakaj, koji je
stigao da bi najavio gosta, doimao se iznenaen injenicom da je preduhitren.
Ne u moju sobu za primanje pobuni se Amelia. Sigurno ima stajskoga gnojiva
na izmama. Uvedi ga u jutarnju sobu.
Lakaj se naklonio i iziao. ini mi se da ne eli sresti Ridgea ree sir Brian i
nevoljko ustane. Sam u ga primiti.
Istina, ali elim uti zbog ega je doao odluno e njegova ena. Ako ima
vijesti o Juliani, onda to elim uti. Pola je prema vratima okruena utanjem utirkanog
tafta. Ne misli da ju je uspio pronai, je li? Njezine su blijede oi pokazivale samo
malodunost na tu mogunost.
Nadam se da nije, draga. Taj ovjek ne bi mogao nai hrast ni kad bi mu stajao na
putu. Zacijelo je doao zahtijevati Julianino nasljedstvo ili takvo to. Sir Brian je slijedio
svoju enu do jutarnje sobe.
George je smeteno stajao nasred malene prostorije. Bio je naglaeno svjestan svoje fine
londonske odjee pa je natezao prsluk na grimizne i zelene pruge kad su se otvorila vrata i
uli njegovi domaini. Naklonio se na nain za koji se nadao da je kieno londonski, vrsto
odluivi primorati te bahate ljude da priznaju njegove gradske manire to ih je stekao
tijekom proteklog tjedna.
Sir George. Sir Brian se takoer naklonio.
Ledi Forsett je samo kimnula. George se vidljivo naroguio. Gledala ga je kao da je doao
u posjet zaudarajui po farmerskom dvoritu i sa slamom u kosi.

Sir Briane... gospoo poeo je zloslutnim tonom doao sam s vijestima koje bi
vam u sretnijim okolnostima donijele utjehu, ali naalost, bojim se da vam donosim samo
duevnu bol. ekao je odgovor, ali uzalud. Domaini su ga samo promatrali s veoma malo
zanimanja. Oblizao je suhe usne i nesvjesno olabavio utirkanu kravatu. Silno je oednio, ali
nitko mu nita nije ponudio... ak ni au vina.
Juliana opet je pokuao. Tie se Juliane.
To sam i oekivao uljudno e sir Brian. ini se da vam je malo vrue, sir George.
Rekao bih da vas je jahanje prilino zagrijalo.
Paklenski vrue... o, ispriavam se, gospoo. Porumenio je i potraio svoj rupi
kako bi obrisao elo.
Moda biste popili au limunade hladno e Amelia, posegnuvi za uzicom zvona.
George je sir Brianu dobacio izmuen pogled i domain mu se smilovao. Rekao bih da
bi ovjek po ovakvoj vruini radije popio vr piva. Dao je naredbu lakaju koji se pojavio na
zvono i opet se okrenuo Georgeu. Mogu li zakljuiti da ste nali Julianu, sir George?
O, da, da, svakako, gospodine. George gorljivo korakne naprijed. Sir Brian korakne
natrag. Ali naao sam je u veoma neugodnim okolnostima.
ivi u bijedi? hladno upita ledi Forsett.
Ne... ne, ne vjerujem, gospoo. No istina je... pa, istina... nije prikladna za ui jedne
dame, gospodine. Okrenuo se i znaajno kimnuo sir Brianu.
Uvjeravam vas da moje ui nisu tako osjetljive ree Amelia. Molim vas, prijeite
na stvar.
George je duboko udahnuo i zapoeo svoju priu. Pozorno su ga sluali, a zastao je samo
kad je stiglo pjenuavo pivo. Ledi Forsett sjedne na delikatnu pozlaenu stolicu i ondje ostane
nepomina, s rukama oko lepeze u krilu. Sir Brian je kaiprstom lupkao po ustima, ali inae
nije pokazivao nikakve emocije.
Kad je George zavrio svoju priu i edno pio pivo, sir Brian ree: Dopustite da malo
pojasnim, sir George. Kaete da je Juliana sad vikontesa Edgecombe i ivi pod krovom
vojvode od Redmaynea?
Da, gospodine. George ustro kimne i nadlanicom obrie brkove od pjene sa svoje
gornje usne.
Zakonski je udana?
Oito jest.
Onda joj zacijelo treba estitati.
George se doimao zbunjenim. Postala je kurva, gospodine. Mislio sam da sam to
objasnio.
Ali je sklopila ugledan brak s pripadnikom plemstva? Sir Brian se zbunjeno
namrtio. Ne vidim kako bi mogla biti jedno i drugo.
George je poeo osjeati da mu tlo izmie pod nogama. Nijee svoj identitet rekao
je. Ignorira me... gleda ravno kroz mene.
Nikad ne bih oekivala da ima tako mnogo zdravog razuma promrmlja Amelia.
Gospoo, ubila je svojeg mua... mojeg oca. George je praznim vrem tresnuo po
stolu.

Ne tako naglo, gospodine... ne tako naglo savjetovao mu je sir Brian. Nema


nikakve potrebe da se uzrujavate.
Ali pobrinut u se da dospije pred lice pravde, kaem vam.
Svakako morate uiniti ono to se vama ini najboljim mirno e sir Brian. Ne
bih vam stajao na putu, dragi gospodine.
George se smeo. Ali ako odbija priznati svoj identitet i ima vojvodinu zatitu, bit e
mi teko dokazati da lae, a moram to uiniti ako elim da se protiv nje podigne optunica.
Vi biste trebali potvrditi njezin identitet gorljivo je objasnio, kao da oni nisu uspjeli
shvatiti poantu.
Sir Brian je uzdigao obrve do vrha ela. Dobri moj gospodine, valjda ne predlaete da
ja otputujem u London. Mrzim to mjesto.
Ali kako ete je onda vidjeti? uzrujano e George.
Uope je nemam namjeru vidjeti. Ako je doista tako uredila svoj ivot, sigurno joj ne
bih uinio uslugu.
Ne elite da doe pred lice pravde? George je razrogaio oi.
Teko mi je vjerovati da je Juliana odgovorna za smrt vaeg oca obzirno e sir
Brian. To je naravno, bio veoma nesretan dogaaj, ali ne vjerujem da bi Juliana zbog toga
trebala biti kanjena.
Pobrinut u se da je spale na lomai, gospodine. George poe prema vratima.
Uz vau pomo ili bez vae pomoi.
To je, naravno, na vama ree sir Brian.
George se okrenuo prema vratima, a lice mu je postalo tamnocrveno od bijesa i
frustriranosti. I dobit u natrag svoje nasljedstvo, sir Briane. Nemojte misliti da ne znam
zato vam odgovara da ona ne bude optuena.
Sir Brian uzdigne obrvu. Dragi gospodine, moram protestirati. Jo ete me optuiti da
sam se ja pobrinuo za njezin nestanak.
George je iziao i tresnuo vratima za sobom.
Zaboga, kako grozan ovjek sir Brian ree tonom kao da se dosauje.
Ledi Forsett je glasno sklapala lepezu. Ako je naao Julianu i sve je onako kako kae,
nikako ne moemo priznati da je poznajemo. Osim skandala zbog smrti sir Johna, njezina je
sadanja situacija sramotna. Moda je udana, ali je sigurno da je kurvinskim putem dola do
vikontova kreveta i moe biti siguran da u tome ima neeg mutnog.
Juliana zacijelo ne eli da je mi priznamo primijeti njezin mu i suho se osmjehne.
Predlaem da joj poelimo sreu i operemo ruke od svega toga.
Ali to ako je taj klipan uspije dovesti pred suce s takvom optubom?
Pa, draga moja, jednostavno emo je se odrei. Nemamo nikakve veze s njom od dana
njezina vjenanja. Koliko ja vidim, nita nas ne obvezuje ni da joj pomaemo niti odmaemo.
No ako je otkriju, ti e svakako izgubiti kontrolu nad njezinim nasljedstvom.
Sir Brian slegne ramenima. Neka bude. No moe biti sigurna da maksimalno
iskoritavam situaciju dok je ta kontrola u mojim rukama. Zaklada trenutno donosi lijepi
profit. Osim toga dodao je uz jo jedan neveseli osmijeh lako je mogue da je trudna. U
tom bi sluaju njezino nasljedstvo ostalo u mojim rukama kad bi je proglasili krivom za

muevu smrt. Za smrt njezinog prvog mua dometne. Doista je bila veoma marljiva.
Moram se diviti njezinoj snalaljivosti. No ona je oduvijek imala vika energije.
Amelia je razdraeno odmahnula rukom na to divljenje. Nasljedstvo e ostati u
tvojim rukama samo ako se dokae da je dijete sir Johnovo.
Kako bi mogli dokazati da nije?
To bi bilo pitanje datuma ree Amelia. Dijete se mora roditi unutar devet
mjeseci od sir Johnove smrti.
Tako je spokojno se sloio njezin mu. Vidjet emo to e biti, u redu? Ako je
pronau i optue, onda emo se javno odrei bilo kakve veze s njom. No nadam se da se to
nee dogoditi. Doista ne elim nikakvo zlo Juliani. A ti, draga?
Amelia je namrteno razmiljala. Ne na koncu je rekla. Ne vjerujem. Uvijek je
bila grozna gnjavaa, ali pod uvjetom da nama vie ne stvara nikakve probleme, moe se
udati za vojvodu ako to eli, ili poi dovraga, sve uz moj blagoslov.
Njezin mu kimne. Bezopasno zanemarivanje je u interesu svih, gospo. Osim u
interesu sir Georgea, jasno.
Juliana e se znati nositi s tom budalom ree ledi Forsett.
Ako ne bude tako, ponovno emo razmisliti o naem poloaju. Sir Brian poe
prema vratima. Bit u u knjinici do veere.
Njegova se ena lagano nakloni i pozove slugu kako bi mu rekla neka prozrai jutarnju
sobu. ovjek se tako grozno namirisao, pa je to vie zaudaralo nego ustajali znoj to ga je
pokuao prikriti.

Gospoa Mitchell unula je blie zidu i uz uho pritisnula naopako okrenutu au. Jedva
je mogla vjerovati onome to je ula. Nezahvalne drolje ale se zbog iskoritavanja i uvjeta
njihovog zaposlenja, razmjenjuju prie o zlostavljanju, a sad predlau urotu protiv svojih
zatitnika. Govore o kupovanju vlastitih zaliha svijea, vina, ugljena. O stvaranju zajednike
zaklade koja bi im pomogla kad su u nevolji tako da se ne bi morale zaduivati kod vlasnica
javnih kua ili svodnika. Neuveno. To je pobuna. A zaetnica svega toga je ona slatkorjeiva
zmija koju je Elizabeth Dennison smjestila kod vojvode od Redmaynea. Oito se umislila
otkako je otila u kuanstvo Njegove Milosti. Zar ne zna da bi trebala na koljenima
zahvaljivati gospoi Dennison? No ako misli da i druge moe povesti u krivom smjeru, onda
gospoicu Julianu, ili kako god se zove, oekuje gadno iznenaenje. Zapravo, oekuje sve
njih.
Gospoa Mitchell se snagom volje natjerala da nastavi sluati, odoljevi porivu da s
vijestima o tom izdajnikom sastanku odmah odjuri k svojim kolegicama. Bilo joj je drago da
se obuzdala kad je ula kako planiraju novi sastanak. Malo su raspravljale o vremenu i
mjestu, sloivi se da ne bi smjele dvaput koristiti isto mjesto kako ne bi pobudile sumnju.
Gospoa Mitchell je na to posprdno puhnula kroz nos. Bez obzira kakve e mjere opreza

poduzeti, kako uope mogu oekivati da e pred nosom onih koji njima upravljaju izvesti
tako podlu izdaju?
Priljubila se uza zid kad je mrmljanje postalo manje razgovijetno. Tada je ula kako
spominju majku Cocksedge. Mrko se osmjehnula. Ako se sastanu u kui Cocksedge, moi e
im se prirediti veoma neugodno iznenaenje.
ulo se struganje stolica, utanje haljina i povieni tonovi, pa se inilo da se sastanak
blii kraju. Gospoa Mitchell se svojim krupnim tijelom hitro spustila stranjim stubama i
doekala ih u toionici kad su sile.
Jeste li imale lijepu proslavu, duice?
Da, hvala, gospoo Mitchell. Deborah se uljudno spustila u naklon.
iji ste roendan slavile?
Uslijedila je kratkotrajna tiina, a tada Lilly odluno ree: Moj, gospoo. I moram
vam zahvaliti na vaoj gostoljubivosti.
Nema na emu, duice, nema na emu. ena se nasmijeila i kimnula, pregaom
marljivo latei mjedeni svijenjak. Kad god elite, drage moje.
Juliana je posljednja sila stubama. Trenutak je stajala i sluala razmjenu rijei, pitajui
se to je kod te ene izazvalo njezinu nelagodu. Bilo je neeg lanog u njezinoj ljubaznosti,
neto namjeteno u njezinu smijeku. Tada je shvatila da smijeak uope ne dopire do
eninih prodornih crnih oiju da te oi zvjeraju naokolo, gledaju na sve strane, ali ne
direktno u skupinu ena.
Doi, Juliana. Hoe li proetati s nama do Russell Streeta? Lilly se okrenula prema
njoj, a Juliana se nastojala osloboditi nelagodnog osjeaja. Sastanak je bio veoma ohrabrujui.
Njezini su prijedlozi doekani s vie entuzijazma nego sumnjiavosti, premda je u skupini
bilo nekoliko skeptinih onih koje nisu mogle vjerovati da kurva moe preivjeti bez
zatitnike i izrabljivake ruke gospodara ili gospodarice.
Izila je s ostalima i kimnula na pozdrav gospoi Mitchell iji je smijeak razotkrio
pocrnjele krbe u mlitavim ustima. Vlasnica ove javne kue drukija je od gospoe Dennison,
pomislila je Juliana. Drutvena hijerarhija u ovom podzemlju jednako je strogo definirana kao
i u njezinu svijetu.
Hodala je prema Russell Streetu rukom pod ruku s Lilly, osvrui se preko ramena,
napola oekujui da e iza sebe ugledati ravnodunog Teda. Uspjela mu je umai tako to je
iz kue izila na stranja vrata i nikome nita nije rekla. Suoit e se s neizbjenim
vatrometom kad se vrati kui. Ne mora priznati gdje je bila. Vojvoda vie nije spominjao
Lucyino pismo, pa je zakljuila da nije proitao relevantni odjeljak.
Pogledala je Lilly koja je uzbueno opisivala svoje iznenaenje entuzijazmom svih na
sastanku. Juliana je odjednom naglo pogledala ustranu. Odmah se pokajala zbog refleksnog
postupka. George je stajao na uglu Russell Streeta i zurio u nju. Vidio je kako se okrenula.
Zacijelo je vidio i iznenaeni bljesak prepoznavanja u njezinim oima, bez obzira koliko ga je
brzo potisnula.
Sad ne moe riskirati i uzeti nosiljku samo za sebe. George bi je lako mogao slijediti i
nametnuti joj se. Sad bi sve dala samo da se pojavi staloeni Ted. Bila je svjesna injenice da
ih George slijedi. Nije to ni pokuao prikriti. Zapravo, koraci su mu bili gotovo ivahni.

Gotovo kao da joj se ruga, na neki je nain izaziva.


Kad su stigle do kue, pola je unutra s ostalima i nije se osvrnula, premda joj se najeila
koa na leima. Postoji li stranji izlaz iz kue?
Zato? Lilly ju je zbunjeno pogledala.
Juliana se namrtila, pitajui se moe li im se povjeriti. Odluila se za pola prie.
Jedan me ovjek slijedi. Ne elim s njim razgovarati.
Juliana, tko je on? Sve su se natisnule oko nje, a u oima im je svjetlucala
znatielja.
ovjek iz prolosti zagonetno e Juliana. Mrsko stvorenje koje me ve danima
proganja.
Kao onaj grozni kapetan Waters ree Rosamund. Mjesecima je naokolo slijedio
Lilly. ak i nakon to ga je gospodin Garston opomenuo.
ovjee, bio je odvratna gnjavaa. Lilly se ustro hladila lepezom, kao da eli
otjerati sjeanje. Nikad nije platio raun ili donio dar, niti je ak ostavio neku sitnicu za
mene osobno. Nije nikakvo udo da mu je gospodin Dennison zabranio da dolazi.
No ipak je dolazio i gutao te pogledima. Emma se tiho nasmijala. Ponudio ti je
brak, nije li?
Ha! Ne bih se upropastila s tako krtim siromahom s gnuanjem e Lilly. Znam
koliko vrijedim, vjerujte.
Dok su se toga prisjeale, posve su izgubile zanimanje za Julianina progonitelja, a kad je
ponovno pitala za stranji izlaz, Rosamund ju je bez daljnjih pitanja povela kroz kuhinju do
vrata koja su se otvarala prema uskoj uliici krcatoj kuhinjskog otpada.

George nije mogao vjerovati u svoju sreu. Juliana je opet u javnoj kui. Ovaj put nije
stigla vojvodinom nosiljkom i nema snanih vojvodinih zaposlenika koji je tite. Takoer na
vidiku nema ni runog ovjeka koji ju je dosad svuda pratio. Zrak je ist. Pokuao je
zakonskim putem kad se obratio Forsettima za pomo. Sad e uiniti ono to doista eli.
Ugrabit e je s ulice. I zadrat e je dok se ne zasiti. Tada e je predati sucima. Ne treba mu
pomo onog pijanca Edgecombea. Ovo moe sam izvesti.
Ali ona ga je vidjela. Vidio je bljesak prepoznavanja u njezinim oima. Nee mu uletjeti
u ake. Zadovoljan svojom lukavou, George se vratio i potraio stranji dio kue. Juliana je
domiljata kuka. Pokuat e mu pobjei, a za to postoji samo jedan nain.

Juliana je stigla u usku uliicu i pogledala naokolo, svjesna vrata koja vode na sigurno iza

svojih lea. ugavi je pas njukao po smeu u jarku, ali u uliici se nita drugo nije micalo.
Udaljila se od vrata i pourila prema Charles Streetu, pravokutniku svjetla na kraju mranog,
prljavog prolaza. Stigla je do ulice i pogledala naokolo, traei nosiljku ili fijaker.
Tada se dogodilo. U jednom je trenutku stajala na suncu, a u iduem ju je obavila gusta
zaguljiva tmina. Nita nije ula ni vidjela. Sad su joj se udovi zapetljali u nabore debele
tkanine. Ruka joj je vrsto pritiskala lice, priguujui njezine povike. Netko ju je podigao,
savio i ubacio kroz uski otvor tako da je pokrivenom glavom udarila u rub neega. Stezale su
je ruke poput eljeznih okova, drei je tako da se nije mogla maknuti. Zaulo se pucketanje
bia pa je shvatila da je u nekakvoj koiji. Vozilo je krenulo naprijed, a ruke oko nje vre su
se stegnule. Otimala se i mlatarala nogama, ali je ruka pritiskala debeli materijal uz njezina
usta i nos sve dok joj pred oima nisu zaigrale crne toke i njezina su plua vritala za
zrakom. Umirila se i pritisak koji ju je guio odmah je popustio. Navikla je misliti o sebi kao o
nezgrapnoj djevojci krupnih kostiju, dovoljno jakoj da se istrgne iz svakog stiska, ali nije se
mogla boriti protiv guenja.
Silom se nastojala smiriti. Deka u koju je bila umotana vonjala je po konju. Kad joj se um
razbistrio, shvatila je da se nalazi u Georgeovim rukama. Njezin je otmiar krupan ovjek,
poput Georgea, i ona je osjeala njegovu mlitavost, osjeala je kako se na njemu pomie salo
dok je vrsto dri. Njome je prostrujao drhtaj gnuanja. to e uiniti s njom? No savreno je
dobro znala odgovor na to pitanje. U mislima je vidjela pripitog Georgea, njegove sitne oi
pune poude, mlohave usne vlane i gladne. Gotovo je mogla osjetiti njegove velike ake na
svojem tijelu, kako joj trgaju odjeu, kako pada na nju dok lei prikovana ispod njega, njegov
je smrdljivi dah gui...
Zahvatila ju je panika pa se opet poela otimati, a njezine su noge oajniki mlatarale
ispod nabora haljine i deke. Ponovno joj je debeli materijal pritisnuo nos i usta. Ponovno se
borila da doe do daha... tada se vozilo odjednom zaustavilo. uli su se zbunjeni povici,
udarci. Koija se zanjihala kao da je netko skoio u vozilo. Pritisak je naglo nestao. Gutala je
vrui ustajali zrak uhvaen u pljesnivim naborima deke.
George je urlao, jo uvijek je drei, ali ne onako vrsto kao ranije. Obnovila je svoja
nastojanja da se oslobodi deke. Nije imala pojma to se oko nje dogaa, ali bez obzira o emu
je rije, to joj je prualo priliku za bijeg.
Georgeov je stisak odjednom posve popustio i ona se skotrljala s njegovih koljena na pod
koije. Okrenula se na ruke i koljena, a potom se uspravila i zbacila sa sebe deku, pojavivi se
rumena, zadihana i znojna... te ugledala Georgea bez svijesti na sjedalu fijakera i Teda, s jo
uvijek stisnutom akom, kako je gleda s neskrivenom razdraenou.
Imam pametnijeg posla no to je jurnjava po cijelom gradu u potrazi za vama
rekao je prije nego je otvorio vrata i doviknuo koijau. Hej, ovjee. Pomogni mi da se
rijeim ovoga.
Koija se pojavio kraj otvorenih vrata. Ravnoduno je pogledao onesvijetenog Georgea.
Tko e mi platiti vonju?
Ted nije odgovorio. Uhvatio je Georgea za ramena i povukao ga s klupe. Hajde, uhvati
ga za noge.
Koija ga je posluao. Oko njih se okupilo maleno mnotvo, ali se nitko nije zabrinjavao

dok su dva mukarca izvlaila Georgea iz koije i sputala ga uza zid neke krme.
Dobro rekao je Ted, otresavi ruke. Sad idemo u Albermarle Street, koijau.
Znai, vi ete platiti i njegovu i svoju vonju? sumnjiavo je pitao koija.
Bit e ti plaeno nestrpljivo e Ted, popevi se u vozilo s iznenaujuom
okretnou za tako krupnog ovjeka. Juliana je shvatila da je onaj udarac to ga je osjetila
sigurno bio Tedov neoekivani ulazak u fijaker.
Onda dobro. Koija se popeo na svoje mjesto, veselo fukajui. Ide bilo kamo,
ini bilo to, to vam je Joe Hogg. Samo da mi vonja bude plaena. Sve je to dio mojeg posla.
Juliana je nogom gurnula smrdljivu konjsku deku ispod sjedala. Zacijelo ju je susretljivi
koija posudio Georgeu. Nakon svega to je vidjela na londonskim ulicama otkako je stigla u
grad, nije se udila injenici da ju je George mogao oteti bez ikakvog uplitanja sa strane.
Ted se zavalio u kutu i promatrao je u mrzovoljnoj tiini.
Kako ste znali gdje biste me trebali traiti? oprezno upita Juliana.
Njegova Milost je neto slutila.
Znai, proitao je pismo. Ali zato nita nije rekao... nita nije uinio kako bi je sprijeio
da pobjegne Tedu? No moda uope nije pobjegla Tedu. Zar ste me cijelo jutro slijedili?
Ted je gunajui potvrdio.
Znai da mi zapravo nikad nije prijetila stvarna opasnost od Georgea glasno je
razmiljala Juliana, a gnjev je zamijenio olakanje. Ted je namjerno dopustio da upadne u
Georgeovu zasjedu.
Ted nita nije odgovorio. Koija se zaustavila u Albermarle Streetu i Juliana je skoila na
ulicu za Tedom. Ostavivi ga da se cjenka s koijaem, ljutitim se koracima popela stubama i
ula u kuu.
Gdje je Njegova Milost, Catlett?
Ovdje. Vojvoda se javio s vrata knjinice prije nego je Catlett dospio odgovoriti.
Sive su mu oi bile hladne poput zimskog neba, usta stisnuta. Poimo u tvoju spavau
odaju, ledi Edgecombe. Kretnjom ju je pozvao da poe stubama ispred njega.
Juliana je oklijevala, a zatim je popustila, zakljuivi da pred batlerom ne moe iskaliti
sav svoj gnjev. Vojvoda moda misli da ima razloga za ljutnju, ali ima ga i ona.
Marirala je uza stube i irom otvorila vrata svoje odaje, naglo se okrenuvi prema njemu
kad je uao. Tresnuo je vratima i, prije nego je dospjela otvoriti usta, uhvatio je za ramena i
protresao. Samo se pogledaj, Juliana. Izgleda kao da te netko vukao natrake kroz
nekakvu ivicu. Izgleda sramotno. Gurnuo ju je prema zrcalu. Pogledaj se! Svatko bi
pomislio da si se valjala u jarku s nekim radnikom na farmi!
Julianu je tako iznenadio ovaj naoko irelevantan napad da neko vrijeme nije mogla
govoriti. Zurila je u svoj odraz u zrcalu. Kosa joj je padala po ramenima, a po uvojcima je
imala dlaice i neto to je izgledalo poput slame. Haljinu je prekrivala praina i vunene niti,
kao i konjska dlaka. Lice joj je bilo zamrljano.
Nala je svoj glas. Kako oekuje da izgledam nakon to me pograbio onaj klipan i
pokrio me smrdljivom konjskom dekom tako da sam se umalo uguila? A tko je za to kriv,
eljela bih znati? Ti si dopustio da upadnem u njegovu klopku. Glas joj je podrhtavao od
obnovljenoga gnjeva. Ti si pravi kurvin sin! Rukom je trljala usta, pokuavajui ukloniti

dlakave niti deke s jezika i usana.


Znai, George je odgovoran za stanje u kojem se nalazi! Dragi Boe, doista si
nepopravljiva! uzvikne Tarquin. Uinio je ono ime ve tjednima prijeti zato to si ga ti
gotovo pozivala, a zatim se usuuje mene okriviti za svoju nepromiljenu glupost.
Da, usuujem se! viknula je. Ted me cijelo jutro slijedio. Proitao si Lucyino
pismo i znao si kamo idem, a Tedu si rekao neka dopusti Georgeu da me otme.
O, ekaj malo! Opet ju je vrsto uhvatio za ramena. Dri jezik za zubima i sluaj
me. Namjerno si se izloila opasnosti za koju si znala da postoji. Namjerno si odluila izbjei
zatitu koju sam ti osigurao. Isto si uinila s Lucienom, a premda sam za to spreman preuzeti
dio krivnje, za ovo jutros ne snosim ba nikakvu odgovornost! uje li me? estoko ju je
prodrmao kako bi naglasio svoje rijei.
Moda sam doista podcijenila Georgea, ali ti si u tome sukrivac ree Juliana,
svjesna da su joj suze navrle na oi, to je u njoj samo pojaalo bijes. Ti si izdajniki
podlac! mrcnula je i rukom prela preko oiju. Kakvog li nemilosrdnog, pokvarenog,
izopaenog postupka! Dopustio si mi da upadnem u Georgeovu klopku. Dopustio si da trpim
strah dok me on tako grabio. Dopustio si da mislim da sam u opasnosti, a zapravo nisam bila.
Ne znam o emu govori nestrpljivo je rekao. Nisam imao pojma da je George
jutros u gradu. Znao sam samo da planira neto s djevojkama Dennisonovih. Nisam ti rekao
da znam jer sam se nekako nadao da e kod tebe prevladati razum. To se nije dogodilo i
poslao sam Teda za tobom. Tedu nikad ne govorim kako e obavljati svoj posao. On je samo
dobio upute neka pazi da ti se nita loe ne dogodi i neka te dovede natrag, a tada sam ti
kanio jasno rei to o svemu tome mislim. Njegova je stvar kako je obavio svoj zadatak.
Juliana je progutala slinu, a njezin se gnjev ugasio kao to se gasi vatra polivena kablom
vode. Nisi mu rekao neka dopusti da budem oteta?
Ne, jasno da nisam. Ali on je oito mislio da ti treba odrati lekciju. Ted nije osobito
zadovoljan ljudima koji ga pokuavaju nadmudriti.
O. Juliana je nadlanicom nekako bespomono obrisala nos.
Tarquin joj je pustio ramena, izvadio rupi iz depa, te joj ustro obrisao nos i oi.
Plakanje nee poboljati tvoj izgled.
Plaem samo zato to sam bijesna rekla je. Odnosno, bila sam. Ali jo uvijek ne
shvaam kako moe tvrditi da moji postupci nemaju nikakve veze s tobom. Ne bih morala
ii sama da mi nisi zabranio posjeivanje mojih prijateljica. Ima pravo zabraniti im da dolaze
pod tvoj krov, ali nema pravo spreavati me da ih posjeujem.
Imamo ugovor hladno je ustvrdio. Jedna od klauzula govori o tome da se mora
ponaati na nain koji je prikladan za ledi Edgecombe. Druenje s kurvama nije prikladno
ponaanje. Kretanje ulicama dok izgleda kao stog sijena, nije prikladno ponaanje. Zato to
nee raditi.
Juliana okrene lea svojem odrazu u zrcalu. Samo je potvrivao vojvodine argumente.
Nee odustati od svojeg prava da sama bira prijateljice. No niemu ne bi koristilo kad bi to
sad rekla. Govori o ugovoru, milorde vojvodo. Moe li taj ugovor biti valjan ako ga je
jedna strana potpisala pod pritiskom ucjene?
Potpisala si ga u zamjenu za moju zatitu, za sigurnost i udobnost mojeg doma, za

jamstvo da nikad nee ivjeti u bijedi. Meni se ini da je to udna vrsta ucjene. Govorio je
ledenim glasom.
Da ga nisam potpisala, izdao bi me gorko mu je dobacila.
Jesam li to ikad rekao?
Zapanjeno je otvorila usta. Ne, ali... ali to se dalo naslutiti.
Slegnuo je ramenima. Nisam ja odgovoran za nain na koji ti tumai moje rijei.
Kako to moe rei? S nevjericom je zurila u njega. Kakve li lukave, gmizave
zmije! O, odlazi i ostavi me na miru! Gnjevnom se kretnjom okrenula od njega, nastojei
prikriti svoje suze.
Tarquin je namrteno promatrao njezina lea, prstima zamiljeno prelazei po svojim
usnama. Nikad je ne bi izdao pred zakonom, ali Juliana to nikako nije mogla znati. Meutim,
spasio ju je od bijednog ivota na ulici i vjerojatno od prerane, rune smrti. injenica da je to
uinio radi vlastitih ciljeva ne mijenja istinu. Zato jednostavno ne prihvati situaciju? Nije
razumio emu moe prigovoriti u svojem sadanjem ivotu. Uiva u strasti koju dijele. Ne
prijeti joj nikakva opasnost od Luciena. Osigurana je do kraja ivota. Zato onda toliko uiva
kad njemu prkosi? Ona je najneobinije stvorenje s kojim je u ivotu imao posla. Negdje bi
drugdje potraio orue za kontroliranje Luciena da je znao da e mu stvarati toliko neprilika
onda kad ju je promatrao kroz pijunku gospoe Dennison.
Odlazi! ljutito ponovi Juliana. Rekao si svoje. Nema potrebe da likuje.
Likuje! Umalo se glasno nasmijao. Ako bi netko trebao likovati, onda je to Juliana.
Okrenuo se na peti i prepustio je njezinim gnjevnim suzama.

22. poglavlje

jerujem da cijeli ivot poznajete ledi Lydiu Juliana ree lordu Quentinu nekoliko
dana kasnije kad se vratio u salon nakon to je njezine goe ispratio do njihovih
koija.
Zato to kae? Priao je prozoru i gledao u vrt tako da mu nije vidjela lice.
O, samo mi se ini da ste veoma oputeni kad ste zajedno. Kao veoma stari prijatelji.
Drei se nonalantno, ponovno je napunila njihove alice za kavu.
Ledi Lydia je tijekom nekoliko proteklih dana esto posjeivala ledi Edgecombe. Njezini
su se posjeti nekako poklapali s naoko leernom nazonou lorda Quentina u Julianinu
salonu. Ledi Lydia nikad nije dolazila sama. Uvijek ju je pratila neka prijateljica ili poznanica
njezine majke, dama koja je eljela doi u kurtoazni posjet nedavno udanoj eni. No Juliani je
bilo jasno da te pratilje slue samo za zavaravanje. Ledi Lydia i Quentin su u njihovoj
nazonosti mogli razgovarati i smijeiti se, ovla jedno drugome dotaknuti ruku, sjediti jedno
uz drugo na sofi, sagnuti glavu nad nekom knjigom ilustracija.
Mi smo stari prijatelji. Quentin se okrenuo od prozora i uzeo svoju iznova
napunjenu alicu, a u oima mu se nazirao onaj isti tmurni izraz.
Ali jedno prema drugome osjeate neto vie od prijateljstva. Juliana je bez
svjesnog razmiljanja o tome uhvatila bika za rogove. Njezini su porivi uvijek jai od nje, ali
moda e se to u ovom sluaju pokazati korisnim.
Quentin cijelu minutu nita nije rekao. Pio je kavu, a potom upita: Zar je tako oito?
Meni jest.
Tako se silno trudim uspostaviti kontrolu nad time, Juliana. Quentinov je glas bio
tih i izmueni odraavao je tugu u njegovim oima. Ali ne mogu podnijeti pomisao da e
se ona udati za Tarquina. Da e se udati za bilo koga osim za mene. Poeo je hodati od
prozora do vrata i natrag, a rijei su navirale iz njega kao da je Juliana izvadila neki ep.
Trebao bih se smjesta vratiti u Melchester. Maknuti se daleko od iskuenja. Ali ne mogu.
Jeste li dovrili svoj posao s nadbiskupom?
Quentin odmahne glavom. Da barem jesam, ne bih imao izliku za ostanak... da
izdajem Tarquina svake minute to je provedem u Lydiinu drutvu.
Previe ste strogi prema sebi realno e Juliana. Ne izdajete vojvodu time to
sjedite s Lydiom...
udim za njom! izmueno ju je prekinuo. Neka mi Bog pomogne, Juliana, ali
udim za enom drugog ovjeka.
Ona jo nije njegova ena istakne Juliana.
Nemoj cjepidlaiti. Sjeo je i spustio glavu u ake. To je smrtni grijeh. Znam to, a
ipak se ne mogu zaustaviti.

Ali ona isto osjea prema vama.


Quentin podigne glavu. Lice mu je izgledalo izmodeno. Rekla mi je. Neka mi Bog
oprosti, ali pitao sam je. Primorao sam je da prizna vlastiti grijeh. Ponovno je spustio glavu
u ake i tiho zastenjao.
Juliana je gurnula neposluni uvojak iza uha. Sve te prie o grijehu, razmiljala je, mogu
se oekivati od jednog sveenika, ali kako je nemogue vjerovati da je Quentin ita poduzeo
po pitanju svoje ljubavi prema Lydii, doista se inilo da pretjeruje s tim samokanjavanjem.
Zato ne zamolite vojvodu da je oslobodi? To joj se inilo kao sasvim jednostavno
rjeenje.
Quentin se kratko, gorko nasmijao. Katkad zaboravim kako si ti neiskusna. Lydiina
obitelj nikad ne bi odobrila brak sa mnom. Ne ako je njihovoj keri sueno da bude
vojvotkinja. Na svijet tako ne funkcionira, draga moja.
Juliana se time nije htjela zadovoljiti. No Lydia zasigurno nije tako koristoljubiva?
Lydia! Nebesa, ne! Lydia je aneo!
Da, naravno. Ali ako njoj nije stalo da postane vojvotkinja, valjda svojim roditeljima
moe objasniti da voli drugoga.
Quentin je odmahnuo glavom, a taj ga je naivni pragmatizam gotovo zabavljao. Lord
i ledi Melton nikad ne bi odustali od tako dobre partije za svoju ker.
Ali recimo da vojvoda sam ponudi razvrgnue zaruka? predloila je. Moda bi
to uinio radi vas. Kad bi razumio vae osjeaje i Lydiine.
Draga moja, to bi bilo isto kao da ju je odbacio. Tarquin joj to nikad ne bi uinio...
kao ni njezinoj obitelji. Osim toga dodao je i skrueno uzdahnuo nikad ne bih mogao
traiti od Tarquina da se tako rtvuje. On eli taj brak. Tako je mnogo uinio za mene
tijekom godina i ja se ne bih mogao natjerati da mu unitim ivot.
O, besmislice! s gnuanjem uzvikne Juliana. Ne biste unitili njegov ivot. Brzo
bi to prebolio. Nije zaljubljen u nju. A to se tie odbacivanja Lydie, privatna preraspodjela
nikoga se ne tie. To e u najgorem sluaju biti kratkotrajna senzacija.
Quentin se pitao ima li ona pravo i na trenutak osjetio nadu. No nestala je jednako brzo
kako se i pojavila.
Lydia je odgajana tako da bude Tarquinova ena. Donijet e mu posjed obitelji
Melton kojim e poveati svoj. Ona zna to joj je dunost i zna to moe oekivati. Bit e
dobra supruga i majka njegovoj djeci, a zauzvrat nee oekivati nita vie od uljudnosti i
obzirnosti. Nee razmiljati o drugim enama u njegovu ivotu jer zna da se ene njezina
drutvenog poloaja ne udaju iz ljubavi. Zna da mora oekivati da e njezin mu potraiti
uitke izvan branoga kreveta. U glasu mu se opet osjeala gorina. Tarquin ne eli
imati veze sa sentimentalnou, Juliana. A ljubav se ubraja u tu kategoriju.
Valjda. Prstima je nemirno cupkala ocvalu ruu u vazi kraj svoje stolice. Latice su
padale po tlu. Ona i Tarquin nisu privatno razgovarali od njihove posljednje konfrontacije.
Bio je uljudan i distanciran, ali nije doao u njezin krevet. Pitala se eka li poziv. Na kraju
krajeva, rekla mu je neka je ostavi na miru.
Ne mislite li da bi se on mogao promijeniti, Quentine? Prstima je stisnula ruinu
laticu, ne podigavi glavu dok je postavljala pitanje.

Ve se malo promijenio zamiljeno e Quentin. Mislim da je pod tvojim


utjecajem omekao.
Juliana je podigla glavu, porumenjevi. Mislite?
Hmm. No ti si, draga moja, veoma neobina mlada ena. Ustao je, uzeo njezinu
ruku i podigao je do svojih usana. Neobina i senzibilna. Nisam te elio opteretiti svojim
nevoljama.
Julianino se rumenilo od zadovoljstva pojaalo. Niim me niste opteretili, gospodine.
Poaena sam time to ste mi se povjerili.
Opet se nasmijeio i sagnuo kako bi je poljubio u obraz. Barem si mi pomogla da opet
jasno vidim. Ako je tebi tako oito to osjeamo Lydia i ja, onda bi to moglo postati oito i
Tarquinu. Ne bih elio da se to dogodi.
to ete uiniti?
Pisati mojem biskupu i zamoliti da mi odobri povratak prije dovravanja zadatka.
To je alosno zapravo, prilino patetino rjeenje, pomislila je Juliana, ali je samo
kimnula kao da se slae i on je otiao.
Opustila se na stolici i na trenutak zatvorila oi. Rukom je rastreseno prela preko
trbuha. Je li zanijela? Prolo je pet tjedana otkako je zadnji put imala mjesenicu. Uope se
nije drukije osjeala, nije imala nikakvih znakova koje je gospoa Dennison tako podrobno
opisala. A ipak je u njoj postojala neka udna duboka spoznaja da se dogaa neto drukije.
Ne bi to znala opisati rijeima, ali je instinktivno znala.
Priekat e da bude sigurna, naravno, prije nego kae vojvodi. S obzirom da su se ovako
otuili, vjerojatno bi bio ushien kad bi mu rekla da vie ne moraju voditi ljubav. I sama bi
trebala biti zadovoljna, ali Juliana je previe potena da bi se pretvarala da joj ta pomisao
donosi neto drugo osim tupe boli. Mrzi trenutnu hladnou, ali neka joj tvrdoglava crta ne
doputa da napravi prvi korak. Na vojvodi je da premosti jaz, ako to eli.

Boravi u Gardeners Armsu u Cheapsideu, Vaa Milosti. Ted je edno popio


nekoliko gutljaja piva. Praenje Georgea Ridgea po Londonu po toj vruini izazvalo je veliku
e.
Vojvoda se naslonio na rub pisaeg stola u svojoj knjinici i drao au klareta u ruci, a
njegova uta svilena odjea inila je upadljiv kontrast u odnosu na Tedove grube kone hlae
i haljetak od domaeg sukna. Meutim, svatko tko bi uao u sobu jasno bi vidio da u odnosu
izmeu vojvode od Redmaynea i snanog Teda Rougleya postoji jednakost.
Je li se oporavio od tvoje malene intervencije?
Ted se nasmijeio. Da, opet je pun sebe, ali je dvaput runiji. Iskapio je vr piva i
cmoknuo usnama.
Tarquin je kimnuo i gestom mu pokazao neka si ponovno napuni vr. Ted se posluio i
gunanjem zahvalio.

Ima jo neto to biste trebali znati, Vaa Milosti. Tedov je ton bio pomalo
zamiljen, ali je sadravao i notu koja je ukazivala na vanost. Vidjevi da ga vojvoda pozorno
slua, nastavio je. Prema onome to kae gazdarica u Gardeners Armsu, imao je
posjetitelja. Redovitog.
O? Tarquin uzdigne obrve.
Neki ovjek veoma boleljiva izgleda, rekla je gazdarica. Jeila se od njega. Sav zelen i
blijed, s oima kao u mrtvaca.
Slikovito se izraava primijetio je Tarquin, popivi gutljaj klareta. Trebamo li
zakljuiti da su Lucien i George sklopili nepoeljan savez?
Izvadio je burmuticu i trenutak noktom lupkao po emajlu. Sjetio se da se George nalazio
u krmi Shakespeares Head one noi kad je Lucien pokuao prodati Julianu. Juliana je rekla
da je dao ponudu za nju. Sasvim je mogue da su ta dvojica, obojica kivni na Julianu, a Lucien
mrzi i svojeg bratia, sklopili avolsko partnerstvo.
Ted nije odgovorio na retoriko pitanje, ve je samo preko vra piva mirno promatrao
svojeg poslodavca.
Najprije emo se pozabaviti Georgeom ree Tarquin. Kasnije veeras posjetit
emo Gardeners Arms... kad se klipan vrati nakon zabavljanja u Gardenu. Ponesi jahai bi.
Moramo mu neke stvari dobro utuviti u glavu.
Imate pravo, Vaa Milosti. Ted je spustio prazan vr na pladanj, naklonio se
trzajem glave i iziao.
Vojvoda se mrtio dok je izmeu palca i kaiprsta vrtio tanki stalak ae. Naumio je
prekinuti Georgeove ludorije im mu Ted ue u trag nakon pokuaja otmice, ali ako se Ridge
udruio s Lucienom, onda je situacija daleko opasnija. Lucien je nepredvidljiv i mogao bi biti
krajnje suptilan u svojoj pakosti. Ridge bi se oslanjao na brutalnu silu, to je ve pokazao.
Njih dvojica ine opasnu kombinaciju.
Odjednom se uspravio, tjeran silom protiv koje se ve nekoliko dana bori. elio je
Julianu. Ovo mu je otuenje kidalo vitalne organe. Postalo je gotovo nemogue zadrati
hladnu distanciranost. Svaki je dan preko stola gledao plamteu ivahnost njezine kose, sjaj
njezinih oiju, raskone obline njezina tijela. A drao se podalje od nje. To je prava tortura,
kao da ga razapinju na muilima. A Juliana, prokleta bila, daje sve od sebe. Zuri jednako
hladno kao i on, govori bezizraajnim glasom, vodi razgovore koji nikad ne prelaze banalno
avrljanje izmeu neznanaca. elio ju je zadaviti jednako kao to je elio utaiti svoju bolnu
udnju s njezinim voljnim tijelom koje uvijek gorljivo reagira.
Nikad se ranije nije tako osjeao. Kao da se zapetljala svaka pomno istkana nit njegove
osobnosti, a njegov je ivot postao ispremijeana slagalica. I sve zato to
sedamnaestogodinja cura ne zna to je za nju dobro. to jo eli od njega, za Boga miloga?
Progunao je psovku, izjurio iz knjinice i grabio po dvije stube na kat. Uao je u
Julianin salon bez kucanja, zatvorio vrata za sobom i zatim se na njih naslonio, promatrajui
je u mrzovoljnoj tiini.
Juliana je pisala poruku Lilly. U pono su se sve trebale sastati u kui majke Cocksedge.
Juliana je veoma pomno isplanirala veer. Poi e na opernu predstavu u drutvu to ga je
okupila jedna od poznanica ledi Melton. Bit e lako mugnuti prije veere. Mogla bi se

izgovoriti glavoboljom, insistirati na tome da se sama fijakerom vrati kui, a koijau rei
neka je odveze u Covent Garden. U sluaju da se vojvoda prije nje vrati kui, to nije osobito
vjerojatno, zakljuit e da se drutvo zadralo na veeri.
U svojem pismu Lilly objanjavala je da e u kuu Cocksedge stii odmah iza ponoi, i
tada je uletio Tarquin. Osjetila je kako je porumenjela. Instinktivno je list papira gurnula u
stranji dio pisaeg stola.
Mi... milorde. Ovo je iznenaenje uspjela je izustiti, nastojei govoriti hladnim
tonom to ga ja u posljednje vrijeme usavrila.
Nedostaje mi, dovraga! ustvrdio je i odgurnuo se od vrata. Prokleta bila,
Juliana. Ne mogu dalje ovako. Ne znam to si mi uinila. Povukao ju je sa stolice. Objema
joj je rukama drao lice i strastveno je poljubio. Poao je rukama prema gore i izvukao joj
ukosnice iz kose, grubo provukavi prste kroz bujne uvojke kako bi ih raspustio. Jezikom je
cijelo vrijeme gladno harao po njezinim ustima.
Juliana se tako iznenadila da trenutak nije reagirala, no tada je njome prostrujala divlja,
gotovo primitivna bujica trijumfa. Ima tu mo nad njim. ensku mo. Mo za koju je bila
sigurna da je nikad ranije nije priznao. Sad se priljubila uz njega jer je nakon dana odricanja
konano mogla izraziti neutaivu strast koja je ispunjava. Njezin se jezik ogledavao s
njegovim, pripijala je tijelo uz njega, trljajui, pritiui, preputajui se iskuenju, osjeajui
kako je tvrd i nestrpljiv uz njezin trbuh.
Tarquin ju je gurao unatrag prema sofi i ona je u oblaku skuta pala na svjetlucavi taft.
Nije joj pustio usta, ve joj je samo gurnuo skute do struka, oslobodio svoj ud i zario se
duboko u nju. Obavila mu je noge oko lea i njezino se tijelo pomicalo sa strau koja ima
mnogo uzroka, ali samo jedan izlaz. Gnjev, povrijeenost, nepovjerenje, udnja, sve je to
prodirao plamen.
Podigao je njezine noge na svoja ramena, dlanovima prelazei po vrstim listovima, po
glatkim bedrima iznad podvezica, steui joj stranjicu. Zatvorio je oi dok ju je vrsto drao,
a njegov je ud uranjao duboko u tamne barunaste dubine njezina tijela. Dok su maleni valovi
poetka njezina orgazma izazivali njegov ud, otvorio je oi i zagledao se u njezino lice.
Njezine su oi bile irom otvorene, blistave od radosti, bez ikakvog znaka dvojbe ili
suzdravanja ispod zelene povrine. Davala mu je sebe kao da meu njima nikad nije
postojala nikakva sumnja, a on je u tom trenutku znao da je to istinski izriaj njezine due.
U istom je trenutku shvatio to eli od njega. Dar koji dolazi bez ikakvih ograda. Dar
sebe. Pred sobom ima mogunost ljubavi za sva vremena. Partnericu za njegovo srce i duu.
Juliana je podigla ruku i dotaknula mu lice, a u oima joj se nazirao izraz uenja.
Doimao se preobraenim. Dah joj je zastao u grlu kad je proitala poruku u estini njegova
pogleda. Ovo vie nije mukarac koji ne vjeruje u stvarnost ljubavi.

23. poglavlje

eorge Ridge baci kockice. Zakotrljale su se preko raienog dijela stola i zaustavile u
lokvi piva. estica i jedinica. S gnuanjem je pljunuo u piljevinu na podu i nagnuo
bocu porta na usta, popivi dugi gutljaj. Njegove je gvineje s radosnim smijekom
pokupio njegov suigra koji je dvaput pljunuo u aku, prebacivao kockice s dlana na
dlan, promrmljao bogohulnu molitvu i zakotrljao ih. Mnotvo okupljeno oko stola zastenjalo
je kad su se zaustavile. Jednooki morski kapetan cijele veeri ima vraju sreu.
George odgurne svoju stolicu. Nastavio je igrati i nakon to je prekoraio svoj limit i sad
ga je obuzeo muan osjeaj da su njegovi gubici zacijelo vei no to je izraunao. Mozak mu
se previe smutio od piva i porta da bi funkcionirao dovoljno dobro za tonu procjenu, ali e
se na hladnom, bolnom svjetlu dana morati suoiti sa stvarnou.
Dok je nesigurno ustajao, neija se ruka spustila na njegovo rame i uo je kako mu tihi
glas govori u uho. Glas hladan poput zimskog mora, a izazvao je drhtaje na njegovim leima
kao da e ga upravo baciti u takve vode.
Idete nekamo, Ridge?
George se okrenuo i ugledao par bezizraajnih sivih oiju na mravom i otmjenom licu.
Tanka su se usta izvila u jedva zamjetljiv osmijeh, ali hladan i nemilosrdan kao i glas. Odmah
je prepoznao ovjeka. Pogledom je zvjerao naokolo, traei podrku, ali nitko na njega nije
obraao pozornost. Usredotoili su se na igru.
Mislim da e biti prikladnije ako na kratak razgovor obavimo u dvoritu konjunice
ree vojvoda od Redmaynea. Maknuo je ruku s Georgeova ramena. George se odjednom
naao u rukama koje su mu prikovale laktove iza lea, ilavo i vrsto kao da se radi o
krakovima hobotnice.
Ovuda, mome potakne ga glas koji mu je govorio u uho. George je stopalima
jedva doticao pod dok ga je ovjek vodio kroz krcatu toionicu i van, u dvorite iza krme.
No je bila topla. Dva su konjuara sjedila na naopako okrenutim bavama za vodu.
Puili su lule i povrno avrljali, a zatim su prilino nezainteresirano podigli glave kad su tri
mukarca ula u dvorite. Oi su im se rairile kad su ih bolje vidjeli. Dentlmen u crnoj,
zlatom vezenoj svili izgledao je kao da je upravo iziao iz palae St. Jamess. Drugi dentlmen,
debeo i rumena lica, u odijelu od grimiznog tafta i prsluku na ute pruge. Trei mukarac u
grubim konim hlaama i haljetku obinog radnika. Drugi je dentlmen poeo protestirati,
pokuavajui se osloboditi radnikova stiska. Otmjeni se dentlmen nehajno naslonio na niski
kameni zid. Drao je dugi jahai bi koji se obavijao oko njegovih cipela od crvene koe sa
srebrnim kopama.
Mii te ruke s mene! bjesnio je George nakon to je konano uspio pogledati
ovjeka koji ga je drao. Samo se neodreeno sjeao onoga to se dogodilo u fijakeru prije

nego je izgubio svijest, ali neto mu se na ovjeku koji ga je sad vrsto drao inilo neugodno
poznatim. Poeo se otimati s obnovljenom estinom.
Samo elim malo popriati s vama nehajno e vojvoda, pucketajui biem po tlu.
Georgeov se pogled naglo spustio. Bilo je neeg prijeteeg u tankoj konoj uzici koja je
poigravala preko kamenih ploa. Ted je gotovo nehajno prilagodio svoj stisak, ali je njegova
rtva odmah shvatila da ga dri jo vre nego ranije.
Sluaj Njegovu Milost, ovjee savjetovao mu je Ted. Dobro sluaj.
Tarquin je Georgea Ridgea odmjerio ravnodunim pogledom prije nego je rekao:
Moda biste eljeli objasniti zato ste tako hitno trebali ledi Edgecombe. Koliko sam shvatio
po njezinim rijeima, uope nije eljela ui u va fijaker.
Ted je pomicao noge u izmama po kamenim ploama i nezainteresirano gledao
naokolo, ali je ponovno pojaao stisak, povukavi Georgeove ruke jo malo unatrag.
George je polizao odjednom suhe usne. Imate ubojicu pod svojim krovom, Vaa
Milosti. Ubojicu mojeg oca, pokojnog mua Juliane Ridge. Nastojao je zvuati odluno dok
je to govorio, pun samopouzdanja i pravednikog gnjeva, ali mu je glas bio priguen i
nesiguran.
Recite mi, molim vas, tko je ta Juliana Ridge? vojvoda je pitao tonom kao da se
dosauje, izvadivi burmuticu iz dubokog depa kaputa. Podigao je poklopac i lijeno uzeo
prstohvat dok se George muio kako bi sve to shvatio. Vikont Edgecombe bio je siguran da
vojvoda zna sve Julianine tajne.
Duboko je udahnuo. ena koja ivi u vaoj kui. ena koja se predstavlja kao
vikontesa Edgecombe. Bila je udana za mojeg oca, sir Johna Ridgea iz sela Ashford u grofoviji
Hampshire. Zastao je, tjeskobno promatrajui vojvodu. Izraz lica Njegove Milosti nije se
promijenio, samo je izgledao kao da mu je dosadno.
George je pomalo oajniki nastavio: Rekao bih, Vaa Milosti, da nita niste znali o
njezinoj prolosti kad ste je nali u onoj javnoj kui... ali... Glas mu je zamro pred
vojvodinim oima koje su sad plamtjele.
ini se da ste izgubili zdrav razum, gospodine blago e vojvoda, namatajui bi u
ruci. Inae ne biste vrijeali ime ene udane za mojeg bratia koja ivi pod mojim krovom
i mojom zatitom. Biste li?
Pitanje je izgovoreno otrim glasom i vojvoda je zakoraio prema Georgeu koji se nije
mogao maknuti jer ga je ovjek iza lea vrsto drao.
Milorde vojvodo rekao je, a oaj se sad osjeao u njegovu glasu i vidio u oima.
Uvjeravam vas da dobro znam kakva je ona. Obmanula vas je i treba je dovesti pred lice
pravde. Njezin e je mu odbaciti im bude dovedena pred sud i...
Mislim da sam dovoljno uo prekine ga vojvoda. Nije se inilo da je povisio glas, ali
dva su se konjuara pozorno uspravila na svojim bavama.
Vojvoda je drveni drak bia gurnuo ispod Georgeove brade, gotovo njeno, ali je
George osjeao jak i bolan pritisak. Dama koja ivi pod mojim krovom je moja daleka
roakinja iz Yorka. Bilo bi vam pametnije da provjerite svoje injenice prije nego ponete
klevetati one koji su bolji od vas.
Sivi je pogled probijao mutne Georgeove oi, kao kad ledene svijee probijaju snijeg. No

George je znao da vojvoda lae. ovjek zna istinu o Juliani. Meutim, ostao je kao gromom
oinut pred tom smionom tvrdnjom, kao i pred podrugljivim pogledom koji ga je izazivao da
se usudi protusloviti.
Vojvoda je dugi trenutak ekao, gledajui u Georgeove smuene oi, a potom je gotovo
nehajno rekao: Nemojte dopustiti da ikad vie vidim vae lice u blizini ledi Edgecombe.
Povukao je bi i dobacio ga Tedu, a on ga je vjeto uhvatio jednom rukom.
Vojvoda je bez rijei zurio u Georgea, a njemu se inilo da u sivim oima vidi hladnu
namjeru. Potom je kratko kimnuo Tedu, okrenuo se na peti i iziao iz dvorita.
No, dakle, mome veselo e Ted. Hajde da se neto dogovorimo, moe?
Podigao je ruku u kojoj je drao bi. George je zurio, obuzet uasom, kad je bi zamahnuo
zrakom. Tada je zaurlao kao pomahnitali bik kad je konano shvatio to e mu se dogoditi.

Juliani je bilo nemogue usredotoiti se na operu jer je razmiljala o sastanku u Covent


Gardenu, ali i zato to su svi oko nje brbljali kao da pjevai na pozornici ne ulau golem trud
kako bi to bolje izveli premijeru Pergolesijeva novog djela.
Talijanska opera u Haymarketu bila je tijekom cijele izvedbe bljetavo osvijetljena
svijenjacima i bakljama postavljenim uz pozornicu. Kralj George II sjedio je u kraljevskoj loi
s kraljicom Caroline, a Juliani su oni bili zanimljiviji od nerazumljivog talijanskog koji se uo
s pozornice. Vjerojatno vie nikad nee biti ovako blizu kraljevskoga para.
George II je ovjek nimalo impozantna izgleda, rumena lica, s neurednom perikom
naherenom na iljastoj glavi. Njegov je izraz lica veoma neugodan dok ljutito gleda ljude oko
sebe, tijekom cijele predstave dovikuje kritike primjedbe svojim dvoranima, a govori
engleski s jakim naglaskom i s lakoom nadglasava sveopi amor.
Kad je poeo drugi in, Juliana je zakljuila kako je vrijeme da zapone sa svojim
planom. Poela je sve ustrije mahati lepezom, povremeno je uzdisala, prelazila rukom preko
ela.
Zar neto nije u redu, Juliana? Starija ki obitelji Bowen, ledi Sarah Fordham,
zabrinuto se nagnula naprijed. Nije ti dobro?
Glavobolja ree Juliana i slabano se osmjehne. Katkad me mui. Veoma naglo
poinje.
Sirotice. Sarah je odmah pokazala suosjeanje. Okrenula se svojoj majci. Ledi
Edgecombe se ne osjea dobro, mama. Mui je jaka glavobolja.
Pokuajte s ovim, draga moja. Ledi Bowen joj prui miriljave soli. Juliana ih uzme
i jo se jednom slabano osmjehne. Lagano je udahnula, suze su joj odmah navrle na oi i
posve ju je iznenadio jak osjeaj peckanja u nosnicama. Naslonila se unatrag, zatvorila oi i
izmueno uzdahnula, malaksalo se hladei lepezom. Morat e promijeniti svoj prvobitni plan
da ode iz opere i unajmljenim fijakerom poe u Covent Garden. Tarquin je insistirao da za tu
veer uzme njegovog koijaa kako ne bi ovisila o ledi Bowen. Zapravo je bio veoma obziran,

ali ju je samo doveo u nepriliku. Sad e se morati rijeiti koijaa Johna.


Doista se bojim da u izgubiti svijest, gospo promrmljala je. Kad bih mogla izii
na zrak, samo nekoliko minuta...
Cedric e vas pratiti. Ledi Bowen pucne prstima lordu Cedricu, mravom mladom
dentlmenu koji je doista uivao u operi premda nije imao mnogo prilike za uivanje u
bunom amoru loe svoje majke. Odvedi ledi Edgecombe na zrak, Cedric.
Mladi je ovjek nevoljko napustio duet soprana i tenora to ga je nastojao sluati.
Naklonio se i ponudio ruku Juliani, a ona je nesigurno ustala i jo jednom uzdahnula, rukom
pritisnuvi elo.
Vani, na stubama ispred kazalita, udahnula je sparan zrak i patetino uzdahnula.
Doista mislim da moram poi kui, gospodine rekla je slabanim glasom. Budite tako
ljubazni pa me ispriajte svojoj majci i pozovite mojega koijaa. Ne elim vas vie ni
trenutka odvajati od glazbe.
Nije mi teko, gospo... uope mi nije teko zamuckivao je, ali mu glas nije bio
uvjerljiv. Ostavio je Julianu na vrhu stuba, potrao do ulice i poslao nekog derana po koiju
vojvode od Redmaynea. Pojavila se za manje od pet minuta. Juliana se smjestila unutra,
koija je dobio uputu da se punom brzinom vrati u Albermarle Street, a Cedric Bowen hitro
se vratio svojoj glazbi.
Juliana je udarila po stropu koije ba kad je trebala skrenuti u Pall Mall. Koija je
zaustavio konje i sagnuo se sa svojeg mjesta.
Odvezite me u Covent Garden zapovjednikim e tonom ledi Edgecombe.
Jutros sam u jednoj kavani ondje ostavila lepezu. elim vidjeti je li jo ondje.
Koija nije imao razloga ignorirati njezinu naredbu. Uspravio se na koijakom sjedalu,
okrenuo konje i usmjerio ih prema Covent Gardenu. Juliana je nastojala kontrolirati svoj
strah, pomijean s udnim uzbuenjem, kao da kree u veliku pustolovinu. Nadala se da e
na sastanak doi i neke od ena s ulice, kao i otmjenije kurtizane. Mogle bi uzeti sat vremena
slobodno i mugnuti u krmu Cocksedge, a Juliana se nadala da e ih uvjeriti kako bi
jednostavno ulaganje na temelju povjerenja i solidarnosti moglo itekako poboljati njihove
radne uvjete. Nekoliko otmjenih prostitutki nee moi otii iz svojih kua kako bi dole na
sastanak, ali ima ih mnogo koje mogu nai izliku da posjeuju klijente izvan kue, a Lilly je
odluila da e od rane veeri glumiti da je bolesna kako bi mogla pobjei iz Russell Streeta.
No Juliana je znala da uspjeh tog plana u zametku, sa ili bez podrke prijateljica, ovisi o
njezinoj moi uvjeravanja, te o njezinoj vlastitoj energiji i predanosti. Mora ih natjerati da
vide njezinu viziju, te da shvate kako bi se mogla pretvoriti u stvarnost.
Opet je udarila po stropu koije kad su stigli do crkve St. Pauls. Ovdje me ekajte
rekla je, otvorila vrata koije i sila na kamene ploe. Uspjela je zaobii hrpu trulih, ljigavih
listova kupusa koja je samo ekala da uhvati nogu neke neoprezne osobe. Skupila je svoje
skute i oprezno hodala kroz smee na trnici prema kui majke Cocksedge. Crkvena je ura
odbila pono.
Kroz otvorena vrata kue to ju je vodila majka Cocksedge dopirala je buka. Pijani
glasovi, raskalaen smijeh, prodorna svirka gajdi.
Juliana je zakoraila unutra i trepnula, a oi su joj se polako prilagoavale na polumrak.

Prizori su joj postali poznati. Kurve su se pijano njihale u razliitim fazama razodijevanja, ili
su traile muterije ili su udovoljavale njihovim zahtjevima. Nasred prostorije dva su se psa
borila oko komadia iznutrica, a oko njih se stvorio krug mladih dentlmena koji su se glasno
kladili. Na sebi su imali elegantnu odjeu dvorana, ali su odvezali kravate, perike su im se
naherile, arape iskrivile. ene su se natiskivale oko njih, dodirujui, milujui, pipkajui, a u
zamjenu su primale poljupce i poneki udarac po stranjici dok su mladi ljudi ispijali koktele s
dinom i vikali opscenosti.
Juliana se odmah osjetila izloenom. Ovo nije kao sastanak u stranjoj sobi kod gospoe
Mitchell. No znala je da e se ene koje noas ele pridobiti ugodnije osjeati ovdje nego na
nekom ekskluzivnijem i skupljem mjestu. Progurala se do stranjeg dijela toionice, a njezina
visoka figura i plameno crvena kosa odmah su privukle pozornost.
Hej, kamo si krenula, ljepotice? Neki ju je mladi ovjek zgrabio za podlakticu i
tupo joj se nacerio. Nisam te ranije ovdje vidio.
Pustite me hladno e Juliana, oslobodivi svoju ruku.
Oho! Bahata dama zaurlao je drugi mladi ovjek sitnih i crvenih oiju na
okruglom, gotovo djetinjem licu. Daj nam poljubac, duo, pa emo te pustiti da proe.
Zanio se prema njoj, cerei se.
Juliana ga je gurnula tako da se sruio unatrag na stol, a ostali su vritali od smijeha.
Prije nego se uspio oporaviti, Juliana se progurala do stranjeg dijela prostorije.
Juliana! zaula je Lillyin apat kad je zastala, pitajui se kamo da poe i koga moe
pitati. Mlada ju je ena pozivala s jednih vrata. Brzo. Ne znaju da smo ovdje, ali ako
saznaju, poet e prava guva. Povukla je Julianu u sobu i tresnula vratima za njom. To
je veoma nezgodno, ali nema kljua na vratima. A mladi su dentlmeni uvijek najgori.
Zapoet e kavgu za svaku sitnicu i mogle bismo se nai usred nereda prije nego se dospijemo
okrenuti.
To ti vjerujem mrko e Juliana, istresavi skute svoje haljine koji su se zgnjeili dok
se probijala kroz prostoriju. Odvratne zvijeri.
Na kruh i maslac ree jedna ena koja je sjedila za stolom i podizala vr piva do
usana. Ali nisu za nekoga poput vas, miledi. Cinino se nasmijeila. Lako je smiljati
velike planove kad nije na kocki tvoj nain zaraivanja za ivot.
Dakle, Tina, nemoj biti tako otra. Pusti da djevojka kae to ima na umu. Starija
ena u jeftinoj utoj haljini uputila je Juliani mnogo ljubazniji smijeak. Samo prii,
duice. Ne obaziri se na Tinu. Ljuti se jer se njezin dentlmen upravo onesvijestio i nije
uspjela dobiti ni novia.
Juliana je pogledala naokolo i u prilino velikoj skupini ena prepoznala nekoliko lica s
prvog sastanka. ene su sjedile za stolom, naslonile se na iroku prozorsku dasku, spustile se
na klupe s obje strane ognjita. Sve su pile, ak i one iz Russell Streeta, a one nepoznate
Juliani uglavnom su je skeptino promatrale kad se predstavila.
Pa, ujmo to nam eli rei ree Tina, jo uvijek ratoborno. Nemamo cijelu no
na raspolaganju. Neke od nas moraju zaraivati za ivot.
Juliana je zakljuila da bi bilo besmisleno pokuati opravdati vlastiti poloaj. Neka o njoj
vjeruju to god ele. Mora se usredotoiti na vanije stvari. ene s ulica imale su iscrpljena

mrava lica, a njihova se odjea doimala otrcanom i iznoenom. Kraj njih su djevojke iz
Russell Streeta i slinih kua izgledale razmaeno i imuno, ali sve su imale neto zajedniko:
oprez, nepovjerenje u oima, rezignirano prihvaanje hirova sudbine, kao da sigurnost to je
danas imaju ve sutra moe nestati, a one tu nita ne mogu promijeniti. U usporedbi s tim,
sigurnost i trajnost njezine situacije sigurno se doima poput raja. A ovo nisu najsiromanije
ene ondje vani. Ima ena i mladih djevojaka, gotovo djece, koje se zimi i ljeti prodaju
svakome tko im moe dati koru kruha i gutljaj dina.
Poela je objanjavati svoju ideju, polako i jednostavno, ali ubrzo su je svladale slike
onoga to je vidjela, svijest o tome kakvim ivotima te ene ive, spoznaja da je ona to za
dlaku izbjegla, pa joj je glas postao strastven i oi su joj plamtjele.
Nigdje nije zapisano da moramo ivjeti onako kako to odreuju vlasnice javnih kua i
svodnici. Nigdje nije zapisano da moramo gledati kako naa zarada nestaje u depovima
pohlepnih gospodara. Nigdje nije zapisano da moramo ivjeti u strahu od zatvora zbog
najmanjeg prekraja, za najbezazleniju nepromiljenu rije. Nita od toga nije zapisano ako
budemo pomagale jedna drugoj. Instinktivno je cijelo vrijeme govorila u prvom licu
mnoine. Ako se ne poistovjeti s tim enama, doimat e se kao propovjednica koja im govori
s neke udaljene propovjedaonice. Osim toga, doista se osjeala kao jedna od njih, premda je
njezina situacija uvelike drukija.
Zastala je kako bi dola do daha i Lilly se ubacila, a oi su joj zamutile suze. Moramo
imati zakladu, kako Juliana kae. Svaka e uloiti onoliko koliko si moe priutiti...
Priutiti! uzvikne Tina i nakalje se u rupi. To je ba dobro, stvarno. Vi koje
ivite u pristojnoj kui to moete. Ali mi... nemamo ni prebijene pare, samo poneki peni s
vremena na vrijeme, ako imamo sree.
Ali upravo o tome govorim gorljivo e Juliana. Sluajte, kad ne biste morale
plaati sve te trokove, mogle biste dati svoj doprinos za zakladu sestrinstva. One meu
nama koje najvie imaju, najvie e i davati, tako je poteno. Ostale e davati koliko budu
mogle. Ali nai emo vlastite ljude koji e nas opskrbljivati ugljenom, svijeama, hranom i
vinom. Kad bismo mogle jamiti odreenu koliinu posla, sigurna sam da bismo nale
trgovce koji bi bili voljni s nama poslovati. Voljni dati nam zajam za poetak.
Nebesa, duo, ali tko e nama dati zajam? hroptavim je glasom rekla ena na klupi,
nasmijavi se apsurdnosti prijedloga.
Dat e zajam vikontesi Edgecombe tvrdoglavo e Juliana.
Na to je zavladala tiina. Juliana je ekala, a krv joj je jurila ilama od strastvene potrebe
da uvjeri te ene da mogu preuzeti kontrolu nad svojim ivotima. To mora biti mogue.
Znai, bila bi spremna izloiti svoje ime? Tina ju je odjednom gledala s
potovanjem.
Da. ustro je kimnula. Svaki u tjedan ulagati vlastiti novac, ba kao i svi ostali,
a preuzet u na sebe i zadatak pronalaenja trgovaca koji bi poslovali s nama.
Ali, Juliana, oni nee poslovati s tobom istakne Deborah. Ti ne mora kupovati
zalihe kako bi obavljala posao.
Juliana slegne ramenima. Ne vidim nikakav problem u tome.
Pa, ako je tako, onda emo ti mi ljubazno zahvaliti na pomoi ree Tina. Je li

tako, moje dame?


Da. Uslijedio je amor slaganja, premda se u glasovima ena osjealo oklijevanje, a
Juliana je ba kanila dodatno objasniti svoj plan kad ju je nadglasao prodorni zviduk. Potom
se uo tresak, urlanje, krikovi, jo zviduka iz susjedne prostorije. Mladi su dentlmeni vikali
prodornim uzbuenim glasovima, namjetaj je padao po podu, uli su se udarci.
O, dragi Boe, izbio je nered ree Emma, a lice joj je posve problijedjelo. To su
redari.
ene su nahrupile prema stranjem dijelu sobe, traei druga vrata. Netko je podigao
prozorsko staklo i ene su se bacale prema otvoru. Juliana je samo zapanjeno stajala, pitajui
se emu sva ta panika. Nered je u susjednoj prostoriji. Ako budu tihe, nitko nee ui. Nita
nisu uinile. Ni na koji nain nisu remetile red i mir.
Odjednom je s otvorenog prozora zaurlao neiji glas. A ne, nee, eno! Nee mi
pobjei. Dobro, ljepotice moje, sad se smirite. eka vas gospodin sudac Fielding.
Deborah je oajniki zastenjala. Juliana je zurila u zajapureno lice redara na prozoru,
ovjeka koji je prijetei podigao svoju slubenu palicu. Iza njega su se druga dvojica hrvala sa
enom koja je uspjela izii kroz prozor. Tada su se naglo otvorila vrata. Vidjela je drugu
prostoriju, prizor kaosa, masu iscerenih ili namrtenih lica izgubljenih u mahnitoj orgiji
unitenja. Tada je ugledala gospou Mitchell koja je stajala s nekom drugom enom u arenoj
haljini i bijeloj kapici. Obje su razgovarale s pozornikom dok su njegovi ljudi upadali u sobu
gdje su se ene sad stisnule zajedno. Mahali su svojim palicama lijevo i desno, grabili ene i
vukli ih prema vratima.
Juliana je uhvaena s ostalima. Zamahnula je akom i nogom, osjetivi zadovoljstvo kad
su pogodile cilj, ali to joj nije koristilo. Izveli su je van, vukli su je i gurali ne osobito njeni
redari. Kad je pogledala preko ramena, gospoa Mitchell smijeila se hladno i pobjedniki.
Izdane su, a oito je tko ih je izdao. Gospodari kurvi u Covent Gardenu nee bez borbe
gledati kako njihove rtve bjee iz jarma.

24. poglavlje

ojvodin je koija sjedio na klupi ispred krme smjetene ispod kolonade Piazze,
bezbrino ekajui povratak svoje putnice. Vidio je koiju i derana koji je drao
konje, ali malo to drugo iza mora tijela koja se vrtloe po trgu. Buku iz kue
Cocksedge uo je kao samo jo jedan mjehuri koji je prasnuo u sveopoj
kakofoniji, te naruio jo jedno pivo.
Redari su izveli raciju na neku kuu primijetila je neka neuredna ena na klupi kraj
njega. Rekla bih da gamad iz otmjenih etvrti stvara nevolje. Razbijaju glave jedni
drugima, mrtvi pijani... jasno, veina su lordovi. Hihotala se i iskapila svoj vr. Mada e
se onaj sir John praviti da ne vidi to oni rade. ene e patiti, kao i obino.
Neko je vrijeme zurila u svoj prazan vr, a potom je uzdahnula i ustala. To pivo
stvarno samo proleti kroz tijelo. Teturala je do ceste i zapovjedniki podigla ruku prema
ovjeku koji je stajao nekoliko metara dalje, a imao je vjedro i irok plat. Dotrao je do nje i
ona mu je dala peni. ovjek je spustio vjedro na tlo i zatim rairio plat oko ene, a ona je
nestala ispod nabora kako bi se olakala u relativnoj privatnosti.
Koija John nije se obazirao na prizor kakav se moe vidjeti na svakom uglu u gradu.
Promatrao je svoju koiju za sluaj da nemiri pou u tom smjeru. uli su se zvukovi tranja,
te vikanje i psovanje, uglavnom ena. Neto je progunao, ustao i popeo se na koijako
sjedalo kako bi s povienog poloaja vidio to se zbiva na drugoj strani trga.
Nije mnogo vidio, samo skupinu pozornika koji vode neke ene prema Bow Streetu,
zacijelo kako bi ih odveli pred sir Johna Fieldinga, lokalnog suca. Oko redara i njihovih
zatoenica kretalo se mnotvo bijesnih ena koje su na pozornike bacale trulo voe i
obasipale ih estokim psovkama. Pozornici su izbjegavali voe, ignorirali psovke i uz pomo
svojih palica tjerali svoje zarobljenice. Mladi ljudi iz kue Cocksedge galamili su i njihali se u
pijanom krugu, a zatim ih je odjednom zahvatio zajedniki impuls pa su se svi okrenuli i
vratili u Cocksedge. Zvukovi razbijanja stakla i unitavanja namjetaja pridodani su sveopoj
galami, a najglasnije su bile psovke i oajnike molbe majke Cocksedge.
Koija John poeo se osjeati nelagodno. Gdje je ledi Edgecombe u cijelom tom kaosu?
Zacijelo ju je trebao pratiti kad je pola po svojem poslu, ali mu zapravo nije pruila priliku da
joj to ponudi. Njegovim je leima prostrujao drhtaj strepnje kad je pomislio na moguu
vojvodinu reakciju na takvo zanemarivanje dunosti.
Stajao je na svojem sjedalu i napeto gledao preko mnotva. Skupina ena i redara
pribliavala se uglu Russell Streeta. Usred skupine opazio je plameno crvenu kosu i srce mu
je poskoilo u prsima. Tada je naglo sjeo. Ledi Edgecombe nikako ne moe biti u drutvu
uhienih kurvi. Vjerojatno eka da se neredi smire i tada e se vratiti do koije. Nije mogao
ostaviti konje i poi u potragu za njom, ak i kad bi znao kamo je nestala u ovom paklu. Ako

se vrati i ne nae ga ondje, bit e jo gore nego sada. Zijevnuo je, pospan od piva to ga je bez
zadrke ispijao, prekriio ruke i smjestio se na koijakom sjedalu kako bi ekao da se ledi
Edgecombe vrati.
Juliana se nastavila otimati i protestirati dok su je vodili iz Covent Gardena prema Bow
Streetu. Vidjela je samo Lilly i Rosamund od djevojaka iz Russell Streeta pa se nadala da su
ostale pobjegle. Redari nikako nisu mogli uhititi sve ene iz one sobe, a inilo joj se da su
birali koje e povesti sa sobom. Opazila je da je nekolicini ena iz skupine doputeno da
mugnu u mrane uliice kraj kojih su prolazili. No ona nije imala takvu mogunost. Jedan je
redar bio zaduen samo za nju i vrsto joj je drao lakat dok ju je vukao naprijed.
Rosamund je plakala, s druge strane, Lilly je psovala svoje tamniare estinom prave
piljarice. Lice joj je bilo napeto i mrko, ali Juliana nije vjerovala da e se slomiti. Kamo nas
vode? pitala je.
Fieldingu kratko e Lilly kroza stisnute usne. A zatim vjerojatno u Bridewell.
Juliana je progutala slinu. Bridewell? Ali zato?
To je popravni dom za raskalaene ene Lilly joj je rekla jednako odsjenim
tonom. Valjda nisi toliko naivna da to ne zna.
Da, jasno da znam. Ali nita nismo uinile. Juliana je nastojala zadrati smirenost,
svjesna da je Lilly tako otresita jer se boji.
Bile smo usred nereda. To je sasvim dovoljno.
Juliana je grickala usnu. Ondje je bila gospoa Mitchell u drutvu nekog prljavog
stvorenja, zacijelo majke Cocksedge.
Vidjela sam je.
Misli li da je ona nahukala redare na nas?
Naravno. Lilly se okrenula i pogledala Julianu, a strah joj se jasno vidio u oima.
Pokuale smo ti rei da je nemogue pobjei vladavini vlasnica javnih kua tmurno je
rekla. Bila sam glupa kad sam dopustila da me ponese tvoja rjeitost, Juliana. Veeras sam
u jednom trenutku doista pomislila da je to mogue. Kupovale bismo vlastite potreptine,
brinule jedna o drugoj kad bi neku snala bolest ili nesrea, prkosile bismo tim gnjidama.
Odmahnula je glavom od ljutnje i nestrpljivosti. Glupae... sve smo bile glupae.
Juliana vie nita nije rekla. Nita od onoga to bi u ovom trenutku mogla rei ne bi
popravilo situaciju, a morala se usredotoiti i na vlastitu nevolju. Pred sucima ne moe
priznati svoj identitet ni jedan ni drugi. Prezime Courtney mora drati podalje od vlastite
sramote. Bez obzira koliko je neiskren, vojvoda ne zasluuje skandal izazvan injenicom da
su suprugu njegovog bratia javno odveli u Bridewell.
Odveli? Ili odvukli? Krv joj se ohladila u ilama i ljepljivi je znoj izbio po njezinim
rukama i elu. Hoe li ih odvui u Bridewell privezane za kola? Hoe li je uskoro ibati
londonskim ulicama?
Osjetila je kako joj se munina penje uz grlo. Znala je da je to dio uobiajene kazne za
vlasnice javnih kua. Ali one nisu vlasnice javnih kua. One su njihove ropkinje. Zacijelo e to
u oima sir Johna Fieldinga biti manji prekraj.
Stigli su do visoke zgrade u Bow Streetu i jedan je pozornik palicom udario po vratima.
Otvorio ih je pospani lakaj. Doveli smo bludnice kojima sir John treba suditi sveano

najavi pozornik. Izazivanje nereda... raskalaenost... nagovaranje na blud... poticanje


pobune.
Lakaj je preko njegove glave pogledao opkoljene ene. Lascivno se nacerio kad je opazio
njihovu odjeu u neredu. ak su i dobro odjevene ene pretrpjele tetu tijekom uhienja, a
sad su drale poderane dijelove haljina i rukava. Probudit u sir Johna rekao je,
koraknuo unatrag i irom otvorio vrata. Odvedite ih u prednji salon gdje sir John obavlja
svoj posao, a ja u ga dovesti.
Pozornici su utjerali svoje maleno stado u kuu i poveli ga u veliku prostoriju s drvenom
oplatom na zidovima na lijevoj strani predvorja. Imala je malo namjetaja: masivan stol i iza
njega velika stolica koja je nekako stvarala dojam prijestolja. ene su postavljene u polukrug
oko stola dok je drugi pospani lakaj palio svijee i petrolejke, stvarajui polumrak u sobi.
Tada je zavladala tiina, duboka kao u grobnici nije se ulo ak ni utanje skuta ili
struganje noge po golom podu. Kao da su se ene bojale govoriti ili micati, bojale su se da bi
to moglo pogorati njihovu situaciju. Redari su utjeli kao da im okruenje ulijeva
strahopotovanje. Samo je Juliana gledala naokolo, uoavajui detalje ukrasa na stropu,
drvene oplate na zidovima, ulatene hrastove podne daske. Bojala se jednako kao i ostale, ali
se to nije vidjelo na njezinu licu dok je pokuavala smisliti neki izlaz iz te mune situacije.
Nakon beskrajno dugih petnaest minuta otvorila su se dvokrilna vrata i glas je najavio:
Molim, ustanite za asnog suca, sir Johna Fieldinga.
Kao da mogu birati, pomislila je Juliana u hrabrom pokuaju da nae malo humora, ali
nije mogla ignorirati drhtaj straha koji je prostrujao meu njezinim druicama.
Sir John Fielding, odjeven u kuni ogrta od brokata to ga je prebacio preko hlaa i
koulje, s na brzinu stavljenom perikom koja se malo nakrivila, zauzeo je svoje mjesto za
stolom. Mirnim prijekornim pogledom promatrao je ene.
Optube?
Neprihvatljivo ponaanje, sir Johne zloslutnim je glasom govorio glavni pozornik.
Poticanje na pobunu... raskalaenost... oteivanje imovine.
Tko ih optuuje?
Majka Cocksedge i gospoa Mitchell, asni sue.
Jesu li one ovdje?
ekaju va poziv, gospodine. Pozornik je lupio tapom po podu i trznuo nosom,
drei se silno vano.
Onda ih pozovite.
Juliana okrene glavu prema vratima. Dvije su ene ule. Gospoa Mitchell izgledala je
kao ugledna kuanica u svojoj arenoj haljini i s kapicom na glavi, a majka Cocksedge
prebacila je pregau preko glave i inilo se da je veoma uzrujana, ramena su joj se tresla,
ispod pregae uli su se glasni jecaji.
Prestanite cmizdriti, eno, i recite njegovom gospodstvu to vas mui ree jedan
od pozornika.
O, ja sam unitena, asni sue, posve unitena ulo se ispod pregae. Sve
zahvaljujui tim zlim djevojkama... onima koje su poticale mlade dentlmene da unite moju
kuu. Nabacivale su im se, posve su ih uzbudile, a zatim nisu htjele dati ono to su obeavale.

A ove tri... Majka Cocksedge je dramatinom gestom zbacila pregau i pokazala Julianu,
Lilly i Rosamund. Ove tri, koje bi trebale biti pametnije, one su ohrabrivale ostale, sirotice
koje nemaju ni pola njihovih privilegija, da moju kuu koriste za nemoralne svrhe.
Juliana zapanjeno dahne. Dakle, ti stara...
Tiina! Sudac je ljutito pogledao Julianu. Ako jo jednom otvori usta, eno,
vui e te od crkve St. Pauls do Drury Lanea i natrag.
Juliana je zatvorila usta, a u njoj je kljuao bijes jer je bila primorana sluati kako dvije
ene priaju izmiljotine. Gospoa Mitchell se prikazivala kao povrijeena dobroduna ena
ija je dobrota iskoritena dok je objanjavala kako je nekim djevojkama dopustila da u
njezinom najboljem salonu proslave neiji roendan, ali su se one zapravo dogovarale kako
e izazvati nerede u tako uglednoj kui majke Cocksedge. Neto su zamjerale majci
Cocksedge i kanile su joj se osvetiti tako da skupinu mladih dentlmena navedu da joj unite
kuu.
One su zle, posrnule ene bez ikakvog morala, odlune stvarati probleme, dometnula je
majka Cocksedge, ponovno se povukavi ispod svoje pregae. Ali ja i gospoa Mitchell,
asni sue, ne mislimo da bi sve trebale biti kanjene kao ove koje su ih nagovorile na zlo.
Ove tri iz Russell Streeta.
Gospoa Mitchell se naroguila, a potom je dostojanstveno kimnula u znak slaganja.
Sir John Fielding je s gnuanjem na licu promatrao dvije tuiteljice. Jednako kao i svi
ostali, tono je znao ime se bave. Ali ovom se prilikom ne sudi njima, a njihova je prituba
sasvim legitimna. Pogledom je polako preao po polukrugu tuenih ena, a potom ga
zaustavio na tri kolovoe.
Lilly i Rosamund su odmah oborile oi, ali je smiona crvenokosa hrabro susrela njegov
optuujui pogled, a njezine su mu zelene oi dobacivale izazov.
Ime? pitao je.
Juliana Beresford. Govorila je jasno i nije se naklonila.
S druge strane, Lilly i Rosamund spustile su se u duboki kniks i promrmljale svoja imena
kad ih je pitao, uz dodatak asni sue.
Imate li neto rei na ove optube? Pokazao je Julianu.
Samo da su to bezone lai mirno je odgovorila.
Niste se okupile u kui te ene? Sueve su se upave bijele obrve uzdigle.
Da, jesmo, ali...
Niste se sastale iza zatvorenih vrata? prekinuo ju je.
Da, ali...
Udario je akom po stolu i ponovno je uutkao. Samo to elim znati. Protuzakonito je
da se ljudi okupljaju s ciljem poticanja na nasilje i nerede. Osuujem tebe i tvoje dvije
kolegice na tri mjeseca u zatvoru Tothill Bridewell. One koje ste nagovorile da pou s vama
bit e slobodne kad plate kaznu od pet ilinga.
Kad je to izgovorio, odgurnuo je stolicu i ustao, zijevajui. Sino sam kasno poao
spavati, a zatim me u sitne sate izvlae iz kreveta kako bih se pozabavio trima bludnicama
usijanih glava koje stvaraju nevolje. To je vie no to ovjek moe podnijeti glasno je
primijetio ovjeku u tamnom odijelu koji je cijelo vrijeme stajao iza njega i koji je sad s njim

iziao.
Pokazat ete malo vie potovanja prema boljima od sebe nakon tri mjeseca tekog
rada rekla je majka Cocksedge kad je prila trima mladim enama, a u njezinim se sitnim
oima vidjela zloba. Sumnjam da e vas gospoa Dennison i njezin mu nakon toga uzeti
natrag. U Gardenu ne volimo mutikae, i bolje ti je da to ne zaboravi, curo. Prstom je
Julianu udarala po prsima. Juliana bi joj uzvratila da ju pozornik nije tako vrsto drao. Poriv
da eni pljune u lice bio je gotovo neodoljiv, ali se nekako obuzdala i skrenula pogled s
mrskog, trijumfalnog cerenja.
Rosamund ne moe preivjeti Bridewell Lilly apne Juliani. Ja mogu i ti moe.
Ali Rosamund je krhka. Nee izdrati na nogama vie od tjedan dana.
Nee ni morati Juliana ustvrdi sa sigurnou koju nije osjeala. Vezivali su joj ruke
grubim konopcem, a sa svakim je zaokretom i vorom osjeala sve veu bespomonost.
Lilly joj je dobacila preziran pogled kao da eli rei suoi se sa stvarnou, a zatim je
stisnutih usana trpjela vezivanje. Rosamund je nastavila tiho plakati dok su i nju vezivali.
Druge su ene izveli iz prostorije i moglo ih se uti kako u predvorju izraavaju kajanje i
zahvalnost dok su dvije vlasnice javnih kua plaale njihovu globu. Upravo im je odrana
lekcija kako bi zapamtile kome duguju zahvalnost, pa e prije na vrbi roditi groe nego se
one ponovno zauzmu za sebe.
Idemo, ljepotice moje. Jedan im se pozornik cerio i dotaknuo Rosamund ispod
brade. Suze e nagrditi tvoje ljupke oi, curo. tedi ih za Bridewell. Njegova je ala
izazvala glasan smijeh, a potom su Julianu, Lilly i Rosamund napola gurali, napola vukli iz
kue do otvorenih kola koja su vani ekala.
Juliana je s munom strepnjom ekala da joj vezane ruke privrste za konopac iza kola i
spuste joj gornji dio haljine do struka. Ali gurnuli su ih na kola i njezino je olakanje bilo tako
golemo da je prvi put, otkako je sve to poelo, pomislila da e izgubiti svijest. Zagrlila je
Rosamund i vrsto uhvatila Lillyinu ruku dok su stajale u vozilu bez klupa, njiui se i
poskakujui preko kaldrme.
Svanjivalo je i gradske su se ulice punile ulinim prodavaima, sakupljaima nonog
smea, djeacima koju su gurali kola s namirnicama, slugama svih vrsta koji su urili na
trnicu. U Covent Gardenu je utihnula nona buka, a zamijenili su je promukli povici
prodavaa, kloparanje kotaa i topot konjskih kopita. Dok su ulicama prolazila kola s tri
vezane ene, ljudi su podrugljivo dovikivali i na njih bacali grumene blata ili komade trulog
voa, maleni su djeaci trali uz kola i glasno pjevali opscene pjesme.
Juliana je razmiljala o spaljivanju na lomai. Zamiljala je kako je vezana za stup ispred
gomile koja joj se ruga. Razmiljala je o omi oko svojeg vrata koja milosrdno istiskuje ivot
iz njezina tijela prije nego zapale prue. Proivljavala je tu nonu moru i tako potisnula
groznu stvarnost poniavajueg putovanja.

Koija John je zaspao na koijakom sjedalu. Namjeravao je samo kratko zadrijemati,


ali kad se probudio ve se gotovo posve razdanilo. Opsovao je i skoio s koije, jo uvijek
pospan, ali mu je srce lupalo od straha. Ostavivi svoje konje, jurnuo je preko Gardena,
vijugajui izmeu trgovaca koji su podizali svoje tandove. Vidio je kako je ledi Edgecombe
nestala u tom smjeru, ali kamo je potom otila? Zaustavio se i mahnito gledao naokolo, kao
da e je vidjeti da leerno sjedi ispod Piazze. No znao je da je neto polo po zlu. A on je to
prespavao. Vojvoda e ga oderati i bez preporuke baciti na ulicu da umre od gladi.
Neto si izgubio, prijatelju? pitao je prijateljski raspoloen nosa. Zastao je, a
koara kupusa balansirala mu je na glavi.
Koija John doimao se posve zbunjenim. Miledi zamuckivao je. Izgubio sam
miledi.
Nosa se tiho nasmijao. Covent Garden je pravo mjesto da se izgubi dama, prijatelju.
Ali ovdje ima mnogo drugih.
Koija nije pokuao objasniti neto to ni sam nije razumio. Njegov najvei strah bio je
da je ledi Edgecombe oteta, fina dama u ovom brlogu nemorala. To ne bi bilo prvi put. I
sigurno se dogodilo prije najmanje sat vremena. Sad ve moe biti bilo gdje u gradskom
labirintu opakih, uskih ulica i mranih, vlanih dvorita.
Jeste li uli za ono to se noas dogodilo u kui Cocksedge? pitao je nosa, iz depa
izvadivi glinenu lulu, a koara mu je i dalje nepomino stajala na glavi. Pripalio je duhan
opora mirisa.
Koija ga je jedva uo. Jo uvijek je mahnito gledao naokolo i pokuavao smisliti svoj
sljedei potez.
Redari su u kui Cocksedge uhitili skupinu otmjenih prostitutki dalje je brbljao
nosa, leerno puckajui. Poticale su na pobunu, ili tako kae stara vlasnica javne kue.
Zbog neega su joj se zamjerile, kladim se. Ta ima urokljiv pogled, posve sigurno.
Rijei su polako doprle do Johnova mozga. Sjetio se prizora to ga je ranije vidio.
Plameno crvena kosa usjekla mu se u pamenje. to si to rekao?
Nosa je veselo ponovio. Odveli su ih Fieldingu, tako sam uo, ali... Zurio je za
koijaem koji je jurio natrag do svoje koije i nestrpljivih konja.
Koija John uspentrao se na svoje mjesto i prasnuo biem uz glasan poticaj, konji su
odmah krenuli kasom, a za njima se njihala i tandrkala koija. Zakvaili su jedan tand i
vlasnik je potrao za njima, izvikujui psovke. Gnjevna je ena u posljednjem trenutku
maknula dijete ispred konjskih kopita. Neki ugavi pas jurnuo je izmeu kotaa koije i
udesno neozlijeen iziao na drugoj strani.
Koija je zaustavio konje ispred sueve kue u Bow Streetu i drhtavih ruku siao na
ulicu, potrao uza stube i lupao alkom na vratima. Lakaj koji je otvorio vrata bio je bahat i
nimalo susretljiv sve dok nije vidio vojvodsku krunu na vratima koije. Tada je postao suta
prijaznost. Da, prije sat vremena ili neto vie pred sir Johna je dovedena skupina kurvi. Tri
su osuene na zatvor Tothill Bridewell, a ostale su putene nakon to su vlasnice javnih kui
platile njihovu globu. I da, jedna od ena poslanih u Tothill bila je visoka crvenokosa zelenih
oiju. Neodreeno se sjeao da je na sebi imala tamnozelenu haljinu.
Koija John je zahvalio ovjeku i vratio se do svoje koije. inilo se da je njegov svijet

podivljao. Ledi Edgecombe odveli su kao kurvu, odvukli su je u Tothill Bridewell. To nije
imalo nikakvog smisla. Ipak nije postojalo nikakvo drugo objanjenje za neobjanjiv nestanak
njezina gospodstva.
Okrenuo je konje prema Albermarle Streetu, a misli su mu letjele glavom. Postojale su
glasine da ima neeg mutnog u nainu na koji je ledi Edgecombe stigla u kuu. Cijeli taj brak
s vikontom zaudara do neba. Smjetena je u sobu kraj vojvodine, a njezin mu vie ne boravi
u kui.
Meutim, znao je da mu zakljuci do kojih je doao nimalo nee pomoi kad se suoi s
vojvodinim gnjevom. Potiteno je stigao u konjunicu, konje prepustio konjuaru i na
stranja vrata uao u kuu.
U kui je vladao uobiajen, ali uinkovit ranojutarnji mir, a sluinad je tiho polirala,
istila i brisala prainu. Kuhinju je ispunjavala raskona aroma slanine i krvavica, a djeak koji
isti izme i kuhinjska pomonica nosili su pladnjeve s kojih se puilo u blagovaonicu za
poslugu. Koija je znao da e se morati povjeriti Catlettu ako eli razgovarati s vojvodom. I
znao je da veoma brzo mora razgovarati s Njegovom Milosti.
Priao je dostojanstvenom Catlettu koji je sjedio na elu dugog stola, kuao svoje pivo i
kritikim okom prouavao jela to ih je pred njega stavio djeak zaduen za izme. Slina je
navrla u djeakova usta dok je gledao kako se posude pomiu niza stol. On i kuhinjska
pomonica morat e ekati dok svi ne pojedu prije nego mogu dorukovati ono to ostane.
Eh, koijau Johne, kako si ti ovog lijepog jutra? ljubazno je pitao Catlett i vrhom
noa uzeo komad krvavice.
elio bih nasamo razgovarati s vama, gospodine Catlett, molim lijepo. Koija je
vrtio eir u rukama, a oi su mu bile pune zabrinutosti.
to? Usred mojeg doruka?
Veoma je hitno, gospodine Catlett. Tie se njezina gospodstva i Njegove Milosti.
Catlett razdraeno odgurne svoju stolicu. Onda najbolje da doete u spremnicu
srebrnine. Ti, mali. Stavi moj tanjur na toplo. Nee se dobro provesti ako moje jelo bude
mrvicu hladnije nego sada.
Ubrusom je obrisao usta i poveo koijaa u spremnicu. Dakle, to je?
Sluao je dok je koija priao o noanjim zbivanjima i nestanku ledi Edgecombe, a oi
su mu se sve vie irile.
Uhitili su je kao kurvu? Catlett je s nevjericom odmahnuo glavom. Kako je to
mogue?
Ne znam. Nesretan sluaj, rekao bih. Pola je po lepezu i nala se usred nereda.
John pucne prstima.
Sir John ne bi ledi Edgecombe poslao u Tothill Bridewell ree Catlett. Znai da
mu sigurno nije rekla tko je ona.
Da. Ali zato?
Nije na nama da to pitamo odluno e Catlett. Ali treba smjesta obavijestiti
Njegovu Milost. Najbolje da poe sa mnom u njegovu odaju. Vratio se tek prije dva sata.
Koija je slijedio Catletta u prednji dio kue i stubama na kat. Kuna pomonica, koja je
latilom mazala ogradu stubita, znatieljno ga je pogledala, ali je odmah oborila oi kad je

dobila zaunicu od Catletta. Nema pametnijeg posla, curo, osim blenuti u bolje od sebe?
Da, gospodine... gospodine Catlett... ne, gospodine mrmljala je.
Catlett je ispred vojvodine spavae odaje rekao: ekaj ovdje. Otvorio je vrata i uao
u zamraenu odaju. Zastori su bili navueni oko kreveta. Odmaknuo ih je ustranu i znaajno
se nakaljao.
inilo se da je vojvoda u dubokom snu. Jednu je ruku zabacio iznad glave, lice mu se
doimalo neobino mladenakim, usta oputena, gotovo nasmijeena.
Catlett se ponovno nakaljao, a kad ni to nije dalo rezultata, poao je razmaknuti zastore
na prozoru tako da je svjetlost preplavila sobu.
to dovraga... ? Tarquin otvori oi.
Ispriavam se, Vaa Milosti, ali stvar je prilino hitna. Catlett se hitro vratio do
kreveta, govorei jasnim i dobro moduliranim glasom.
Tarquin se podigne na lakat i trepne prema ovjeku. Zato budi mene, Catlett, a ne
mojeg sobara?
Catlett se nakalje. Mislio sam, Vaa Milosti, da biste eljeli da to manje ljudi bude
upueno u situaciju.
Tarquin sjedne, odmah se razbudivi. Pogled mu je poletio prema ormaru i skrivenim
vratima. Juliana. Nije bila kod kue kad se ranije vratio, ali nije se time optereivao. Bila je u
pratnji njegovog koijaa, u drutvu impozantne i nadasve ugledne ledi Bowen.
Da ujem.
Koija John eka vani, Vaa Milosti. Vjerojatno je najbolje da vam on ispria svojim
rijeima. Catlett se naklonio.
Dovedi ga.
Koija je, vidljivo drhtei, priao vojvodinu krevetu. Jo uvijek je u rukama gnjeio svoj
eir, a obrazi su mu porumenjeli dok je zamuckujui priao. Vojvoda je sluao posve
bezizraajna lica, hladnih oiju, stisnutih usta.
Kad je koija zavrio svoju priu i nesretno stajao navlaei obod eira, oborena
pogleda, vojvoda je odgurnuo pokrivae i ustao. Kasnije u se tobom pozabaviti mrko
ree. Nosi mi se s oiju.
Koija je iziao. Catlett je poao prema uzici zvona. elite svojeg sobara, Vaa
Milosti.
Ne. Tarquin mu je mahnuo neka ode. Posve sam sposoban sam se odjenuti.
Neka odmah dovedu moj faeton. Zbacio je nonu koulju i izvukao hlae od jelenje koe iz
ormara.
Catlett se naklonio i otiao, a Tarquin se hitro odijevao dok su mu misli letjele glavom.
Nije mu padalo na pamet nikakvo razumno objanjenje za Julianinu neugodnu situaciju. No s
druge strane, Juliani ne trebaju logini razlozi da bi se uvalila u nevolje, mrko je pomislio.
Znao je da George Ridge ne moe biti upleten jer je bio zauzet drugdje. Ta bi se vrsta osvete
sviala Lucienu, svakako, ali on nema strpljenja za organiziranje tako sofisticiranog plana. On
je ovjek koji djeluje na temelju izopaenih poriva. Ali to je, za ime svijeta, odvelo Julianu u
Covent Garden u to doba noi kad je razvratnitvo na vrhuncu, a protivno njegovim izriitim
naredbama?

Jednostavan nestaluk? iste vragolije? Jo jedna demonstracija njezinog odbijanja da se


pokori njegovu autoritetu? Nekako nije vjerovao da je stvar tako jednostavna. Juliana nije
djetinjasta... usijane glave, svakako, ali je takoer iznenaujue zrela za svoje godine to je
zacijelo rezultat njezina djetinjstva bez roditeljske ljubavi. Vjerojatno se upustila u jo jednu
nepromiljenu misiju slinu onoj koja ju je odvela u Marshalsea. ene iz Russell Streeta iz
nekog je razloga opasno fasciniraju.
Trebao bi je nekoliko dana ostaviti u Bridewellu, ljutito je pomislio dok je u dep gurao
debeli snop novanica. Brzo bi nauila koliko je ta fasciniranost doista opasna.
No znao je da to iz njega vie progovara strah nego gnjev. Jasnou njegove ljutnje
zamutila je muna strepnja. Nije mogao podnijeti pomisao da je Juliana ozlijeena ili
prestraena. Kao da pati neki dio njega i on se ne moe odvojiti od bola.
To je neobjanjivo, kao i prokleta gnjavaa. Dugim je koracima iziao iz svoje odaje,
tresnuvi vratima za sobom, i potrao prema stubitu.
Dobro jutro, Tarquine. Kamo si krenuo ovako rano? Quentinov mu je glas
doviknuo iz knjinice dok je prelazio predvorje. Uvijek ranoranilac, Quentin je izgledao
svjee i bezbrino.
Juliana se uspjela pobrinuti da je poalju u Bridewell saeto je rekao Quentinu.
Protivno vlastitom uvjerenju, idem je odande izvui prije nego u toj paklenoj rupi bude
previe kanjena.
Quentin je s nevjericom zurio u njega. Ali kako je, za ime svijeta...
Nemam pojma prekine ga Tarquin. Temperamentnu je curu nemogue
kontrolirati. Tako mi svega, ubudue u je drati na povocu!
Poi u s tobom. Quentin je spustio molitvenik na stoli kraj zida.
Nema potrebe. Mogu se bez pomoi nositi s Julianom.
Siguran sam da moe. Quentin ga je slijedio van, u vedro jutro. Unato tome,
mogla bi ti zatrebati podrka. Ne zna to e nai.
Tarquin mu je dobacio mrk pogled i trenutak su se gledali u oi. Obojica su znali da
Quentinova primjedba nije izgovorena bez razmiljanja. Tada se vojvoda okretno popeo u
faeton, a polubrat ga je slijedio.
Quentin je osjeao kako se Tarquin nastoji opustiti kad je uzeo uzde u ruke. Pogledao je
njegov profil i vidio da su mu s lica izbrisane sve emocije. Nije ga mogla zavarati ta naoko
smirena vanjtina. Ve je neko vrijeme vjerovao da bezbrina naklonost to je Tarquin
pokazuje prema svojoj mignonne prikriva mnogo dublje osjeaje.
Tarquin oine konje. To je bio jedini pokazatelj njegove urbe dok se borio kako bi
potisnuo slike onoga to Juliana moda u ovom trenutku proivljava. Ona je tako neukrotiva,
tako smiona i drska da nee dugo trebati da isprovocira svoje tamniare, a oni e pokuati
slomiti njezin duh. Imaju grube ali sigurne metode za takve stvari.

25. poglavlje

uliana je zateturala naprijed kad ju je tamniar snano gurnuo, te se nala u dugoj,


uskoj i prljavoj prostoriji. Za njom su se zatvorila vrata sa eljeznim reetkama. Kola su
se prije nekoliko minuta zaustavila u smrdljivom dvoritu to ga je okruivao visoki
zid. Dva mukarca koji su mahali palicama povukli su tri ene na tlo, a zatim su ih kao
stoku gonili u nisku zgradu. Rosamund se spotaknula preko neravne kamene ploe i pala na
koljena jer si vezanim rukama nije mogla pomoi. Jedan od tamniara odmah ju je udario
palicom po ramenima, estoko psujui. alosno jecajui, uspjela je ponovno ustati i
nesigurno poi naprijed.
Sad su tri djevojke vezanih ruku stajale pred morem neprijateljskih, predatorskih oiju
dok su ene u slabo osvijetljenoj prostoriji zurile u njih, gladno odmjeravajui kvalitetu
njihove odjee. Zidovi od gole cigle ljigavo su svjetlucali od vlage, zrak je bio vlaan i
smrdljiv, jedino svjetlo dopiralo je kroz minijaturni prozor visoko na zidu ispod stropnih
greda. Previe daleko da bi ga se dosegnulo s tla, i previe malen da bi se provukao ak i
djeak koji se penje kroz dimnjake.
Uglavnom odjevene u poderane podsuknje, grube arape i cokule, ene su stajale ispred
redova masivnih panjeva i tekim drvenim batovima udarale navoje konoplje. Juliana je s
uasom vidjela da nekolicina ima na nogama okove kojima su vezane za panjeve. Tupo,
ritmiko udaranje odzvanjalo je izmeu kamenih zidova. ena rasjeena nosa hihotala se kad
je Rosamund tiho zastenjala i zanjihala se na nogama.
Prvi put ste ovdje, je li, duice? Spustila je svoj bat i pola prema njima. Ruke su joj
bile oguljene i krvave od konoplje. Juliana se pitala koji je zloin zavrijedio takvu ozljedu
nosa, a istodobno se povukla unatrag pred neospornom zlobom u eninim oima. ena je
posegnula za Rosamundinom maramom od muslina. Ima otmjene triarije. Donijet e mi
lijepu zaradu.
Ostavi je na miru prasne Juliana.
enine su se oi opasno stisnule kad je strgnula maramu s Rosamundina drhtava vrata.
Uzet u njezinu odjeu, kao i tvoju, curo. im dnevni rad zavri. Ako ne bude pazila to
govori, skinut emo vas do gola. Ovdje znamo kako treba ukrotiti ponosan duh. Nije li tako,
cure?
Zauo se amor slaganja, a oi kao da su se pribliile, mada su ene ostale na svojim
mjestima. Juliana se nesvjesno okrenula tamniaru, kao da trai zatitu.
ovjek se samo nasmijao. Nemoj uzrujavati Maggie. Mogla bi ti iskopati oi. Ovdje se
slua ono to ona kae. Mene se ne tie ono to se ovdje dogaa kad se nou zakljuaju vrata.
Stao je ispred njih i noem presjekao njihove spone. Ponite raditi. Ona tri panja ondje.
Pokazao je tri slobodna panja na kojima su poivali masivni batovi.

Maggie ih je slijedila onamo i stajala, podboivi se, dok je tamniar vadio tri debela
navoja konoplje iz koare na zidu, te ih bacio na panjeve. ena je ispruila ruku i uzela
Rosamundinu. Ovo nee dugo izdrati primijetila je, okreui malenu bijelu aku na
svojem prljavom, okrvavljenom dlanu. Dajem ti sat vremena, a tada e ti ruke tako krvariti
da nee moi niti dotaknuti bat. Hihotala se, a ostale su se nasmijale jer su sve prestale
raditi kako bi gledale to se zbiva.
Tamniar se cerio. One koje nee raditi idu u stup srama.
Rosamund je bila omamljena od strave i sad je tako jako plakala da nita nije shvaala,
ali Juliana i Lilly pogledale su onamo kamo je ovjek pokazao prstom. Zidni stup srama s
rupama tako visoko da rtve moraju stajati na prstima i ramena su im pod nepodnoljivim
pritiskom. Iznad toga vidio se natpis: Bolje je raditi nego tako stajati.
Juliana je podigla bat, snano zamahnula i udarila po konoplji. Zapanjila ju je teina
bata, a uinak udarca po konoplji bio je nevidljiv. Trebalo je udarati po tome tako da se
sredinja vlakna mogu odvojiti od debele kore. Zapee ju je boljelo nakon tri udarca, koa na
njezinim dlanovima poela se guliti, a konoplja se samo neznatno poravnala. Pogledala je
Rosamund koja je, oblivena suzama, slabano udarala, bez ikakvog rezultata na konoplji. Lilly
je stisnula usta dok je, blijeda lica, podizala bat iznad ramena i sputala ga s odlunom
estinom. Brzo e postati iscrpljena, zabrinuto je pomislila Juliana. Ako bude iscrpljena, nee
moi nastaviti.
Opet je pogledala Rosamundinu konoplju, a zatim je hitro zamijenila svoj, djelomice
rascijepljeni navoj s Rosamundinim koji je bio jedva dotaknut. Lilly joj je brzo s
odobravanjem kimnula i apnula: Zajedno bismo joj mogle pomoi.
Eh, prestanite brbljati ondje. Tamniar im se pribliavao, maui svojom palicom.
Nema vremena za razgovore. Do podneva morate rijeiti est komada, inae ete se nai
na stupu za bievanje.
Julianu je obuzeo hladni oaj. Nije vidjela izlaza. Nije se imala kome obratiti. Zatvorene
su u ovoj smrdljivoj rupi tako daleko od civilizacije da su mogle posve nestati s lica zemlje i
nitko u vanjskom svijetu to ne bi znao. No zacijelo e se netko pitati gdje je ona. Koija e je
traiti. Netko e otkriti to se dogodilo.
No zato bi ita uinili da joj pomognu? Kakvo pravo ima oekivati pomo? Vojvoda e
misliti da je dobila to je zasluila. Kako bi isposlovao njezino oslobaanje, morao bi priznati
svoju vezu s osuenom kurvom koja se nalazi u popravnom domu. Nije mogla zamisliti zato
bi itko, a kamoli vojvoda od Redmaynea, to elio uiniti.
Osim, naravno, kako bi zatitio svoju investiciju. Bijesno je mahala batom, ignorirajui
bolove u akama, ignorirajui kapljice krvi koje su poele padati na panj i drak bata inile
skliskim. Prigrlila je gnjev jer je potiskivao onaj grozni, umrtvljujui oaj za koji je
instinktivno znala da je njezin najvei neprijatelj.
Ona i Lilly moraju srediti svaka svojih est navoja konoplje, kao i est Rosamundinih ako
je ele spasiti od stupa srama ili jo gore, od bievanja. U ovom paklu u kojem ivi talog
ovjeanstva, slabi nee izdrati. Juliana je znala da e se moi nositi s tamniarom, kao i s
pakosnom Maggie, sve dok uspije zadrati svoju snagu i suzbije muan osjeaj
bespomonosti. Lilly e takoer biti teko slomiti. Ali Rosamund nema nikakvih izgleda.

Njezin je duh ve slomljen, a poniene ene koje ih okruuju silno bi se zabavljale kad bi
mogle gledati njezinu potpunu propast.

Sir John Fielding je s uljudnim uenjem promatrao svoje goste. Ledi Edgecombe je
meu kurvama koje sam poslao u Tothill Bridewell? Dragi gospodine, sigurno ste pogrijeili.
Ne bih rekao ree Tarquin, a usta su mu se tako stisnula da su se jedva vidjela.
Crvena kosa, zelene oi. Visoka.
Da, dobro sam je zapamtio. Cura smionih oiju zamiljeno e sudac, gladei bradu.
Sad kad to spominjete, doista se inilo da joj nije mjesto meu prostitutkama. Ali zato se
ne bi predstavila? Kako se mogla nai...
Oprostite mi to vas prekidam. Quentin korakne naprijed. Vjerujem da to ima
neke veze s Julianinim zanimanjem za ivote ena na ulicama. Diskretno se nakaljao.
Veoma se uzrujala zbog sudbine mlade Lucy, ako se sjea, Tarquine. Insistirala je na tome da
je treba izvui iz zatvora Marshalsea. Vjerujem da bi njoj bilo slino da... da proiri polje
djelovanja, ako se tako moe rei.
Tarquin kratko kimne. To bi joj doista bilo slino.
to zapravo elite rei, vae gospodstvo? Sir John je izgledao zbunjeno. Ne
razumijem ba sasvim. Zato bi se jedna dama zanimala za ivot kurvi?
Vjerujem da nepravde to ih trpe veoma mue ledi Edgecombe ozbiljno objasni
Quentin.
Pa, neka sam proklet. Odluila ih je reformirati, je li? Sir John podigne alicu kave i
s uitkom popije nekoliko gutljaja.
Vjerojatno ne ba reformirati, sir Johne ree Quentin, takoer pijuckajui kavu.
Juliana ima praktian um.
Nema kad je rije o samoouvanju mrko e Tarquin.
Pa, ako se uplitala u profite ena kao to su Mitchell i Cocksedge, nije ni udo da je
izazvala gnjev demona primijeti sir John. Dovraga, gospodine, njegovo bi gospodstvo
trebalo obuzdati svoju enu.
O, vjerujte mi, sir Johne, odsad nadalje najvre uzde i najstroe zabrane obea
Tarquin, odloi svoju alicu i naglo ustane. Ako biste mi dali naredbu za njezino
oslobaanje, gospodine, poi emo to obaviti.
Da, Vaa Milosti. Da, svakako. Sudac pozove svojeg tajnika koji je napeto sluao
razgovor. Napiite to, Hansone. Ledi Edgecombe smjesta mora biti putena na slobodu.
Vjerujem da se njezino gospodstvo predstavilo kao Juliana Beresford podsjetio ga
je tajnik. Tako je zapisano u presudi.
Rekao bih da je smatrala da bi tebe dovela u neugodnu situaciju kad bi otkrila svoj
pravi identitet Quentin promrmlja svojem bratu.
Juliana je uvijek takav uzor obzirnosti odbrusi Tarquin.

ekali su dok je tajnik marljivo pisao naredbu, a vojvoda je bio vidljivo nestrpljiv.
Tarquin je gotovo istrgnuo naredbu iz ovjekove ruke, gurnuo je u dep kaputa, kratko se
preko ramena zahvalio sir Johnu i iziao iz sobe, a Quentin je poao za njim.
to misli, koliko je dugo bila ondje, Quentine? Tarquinov je glas bio napet, a
njegovo lice maska kad je oinuo konje, potjeravi ih trkom kroz sve punije ulice.
Quentin je pogledao na svoj depni sat. Bilo je devet ujutro. Kod Fieldinga su bile
malo prije zore. U Bridewell su stigle moda dva sata kasnije.
Znai, oko sedam. Dva sata. U glasu mu se osjealo malo olakanja. Trebalo bi
mnogo vie od toga da se Juliana slomi. Je li s tobom razgovarala o toj svojoj opsjednutosti
kurvama? U glasu mu se nije osjeala razdraenost to ju je osjeao jer se nije njemu
povjerila razdraenost vie usmjerena na njega nego na Julianu. Nije se dovoljno
pozabavio pitanjem to je proli put radila u Covent Gardenu, onda kad ju je George Ridge
pokuao oteti. Pretpostavio je da se jednostavno radi zabave sastaje sa svojim prijateljicama.
Sad se ini da je u tome postojalo neto vie.
Neto malo. Obino kad bismo sjedili s Lucy. Vjerujem da su Julianu njezina vlastita
iskustva uinila posebno osjetljivom na sudbine tih ena. Eksploatacija, kako ona kae.
Grom i pakao! Tarquin je na uskoj ulici pretekao spora teretna kola, tako blizu da
je ostrugao boju faetona. Eksploatacija! Tko je, dovraga, nju eksploatirao?
Ti.
Tarquinovo se lice smrknulo, a u oima mu je bljesnuo gnjev. Ali nita nije rekao, a
Quentin je mudro utio.
Pred njima se pojavila runa zgrada Tothill Bridewella. Tarquin je zaustavio konje ispred
masivne eljezne kapije. Otvorila su se malena vrata u kapiji i pojavio se neuredni straar.
Pogledom je odmjerio koiju i konje, opazivi bahatu nestrpljivost ovjeka koji je drao uzde.
Nevoljko je povukao uperak kose na elu. Jeste li sigurni da niste doli na pogreno
mjesto, gospodo?
Tarquin skoi s faetona. Drite uzde ree i gurne ih u ruke zapanjenog straara.
Gdje u nai upravitelja ovog mjesta?
Eh, Vaa Milosti, vjerojatno dorukuje. Straar je zabrinuto gledao dva ivahna
konja koja su mu predana na brigu. U njegovoj kui susretljivo je dodao.
A gdje bi to moglo biti? brzo upita Quentin, osjeajui kako Tarquinu malo
nedostaje da zadavi straara.
Preko dvorita, na lijevoj strani. Ona kua koja je odvojena od glavne zgrade.
Hvala. Quentin izvue zlatnik. Za va trud. Dobit ete jo jedan kad se vratimo.
Zatim je krenuo za Tarquinom koji je ve nestao kroz malena vrata.
Dvorite su okruivali visoki zidovi. U sredini se nalazio stup za bievanje, klade i stup
srama. Na jednoj se strani okretalo masivno kolo, glasno stenjui pri svakom okretu. Skupina
ena s podsuknjama podignutim do koljena, bosih nogu, umorno je gazila naokolo, a
tamniar s dugim biem hodao je oko njih i tjerao ih da se vie potrude.
Oba su mukarca odmah vidjela da Juliana nije upregnuta u to kolo. Tarquin je udario
po vratima malene kolibe odvojene od duge, uske i niske zgrade u kojoj se nalazi zatvor
Bridewell.

Dobro... dobro... dolazim. Vrata su se otvorila i pojavila se glava neke ene. Neko
je zacijelo bila zgodna, glatkih obraza, veselih plavih oiju i zlaane kose. No lice joj je sada
nosilo tragove boginja, u oima joj se vidjela zloba i prihvaanje jadne egzistencije, a
prosijeda kosa visjela je u mlitavim uvojcima do njezinih mravih ramena. Oi su joj se
rairile kad je vidjela tko je pred vratima.
elim razgovarati s upraviteljem ovog mjesta odrjeito e Tarquin. Dovedite ga,
dobra eno.
On dorukuje, milorde. Napravila je kniks. Ali ako biste eljeli ui. Pokazala
je iza sebe u prljav, smrdljiv hodnik.
Tarquin je prihvatio poziv, a Quentin je uao za njim. Hodnik je vodio do etvrtaste
prostorije koja je zaudarala po prenom luku i kuhanom bakalaru. ovjek u zamrljanom
prsluku, raskopana ovratnika i zavrnutih rukava, otricom je noa ubacivao kuhane tripice u
usta.
Podigao je pogled kad su se vrata otvorila. Agnes, rekao sam ti da me nitko ne smije
smetati... Glas mu je zamro kad je ugledao posjetitelje. U oima mu se pojavio prepreden
izraz. Nadlanicom je obrisao bradu i ulizikim tonom rekao: Pa, to Jeremiah Bloggs moe
uiniti za vas, gospodo?
Tarquin je vidio da ve izraunava koliko bi mita mogao izvui iz te situacije, kakva god
ona bila. Upravitelji zatvora ne dobivaju plau, ali slobodno mogu iznuivati i naplaivati
kanjenicima i njihovim posjetiteljima sve to im padne na pamet.
Imam naredbu za oslobaanje ene koja je jutros grekom dovedena ovamo rekao
je i spustio dokument na ugao blatom prekrivenog stola. Kad biste bili tako dobri da
poaljete po nju.
Prepredeni se izraz pojaao. Blogg je vrhom palca gladio mlitavu donju usnu. Pa, to
nije ba tako jednostavno, asni gospodine.
Jasno da jest prasne vojvoda. Ovaj dokument kae da se zatvorenica Juliana
Beresford odmah mora pustiti na slobodu. Bez ikakvih zapreka i ometanja. Ako vam je teko
obavljati vae dunosti, dobri ovjee, pobrinut u se da vas zamijeni netko kome to nee biti
teko.
Prepredeni se izraz pretvorio u pakosno zurenje. Ne znam gdje bi mogla biti, Vaa
Milosti cvilio je. Ima desetak ili vie odjela, ukljuujui one za luake. Moda biste
eljeli sami potraiti. Moglo bi biti bre.
Svakako. Ali vi idete s nama.
Gunajui ispod glasa, upravitelj je ostavio svoje tripice, iskapio koktel od dina, uzeo
masivni kolut s kljuevima i ljutitim koracima iziao na dvorite.
Smrad izmeta zapahnuo ih je im su se otvorila vrata zgrade. Quentin se zagrcnuo.
Tarquin je izvadio rupi i njime pokrio nos, a lice mu se jo vie smrknulo. Smrad nije
djelovao na upravitelja. Svojim je krupnim tijelom manevrirao kroz prolaz, zaustavljajui se
kraj svakog odjela, otkljuavajui vrata i mrzovoljno im pokazujui neka pogledaju unutra.
Mrave ene tupih pogleda okretale su se prema njima, ali nisu prekidale ritmiko
udaranje batovima. takori su utali kroz prljavu slamu kraj njihovih nogu, tamniari su
oputeno sjedili na stolcima uza zidove, povremeno zamahujui svojim palicama kad bi

procijenili da netko zabuava.


Quentinu se na licu jasno vidjelo kako ga je sve to uasnulo. Uvijek je znao da ta mjesta
postoje i vjerovao da su popravne institucije nune za uspjeno voenje drutva. No pred
licem ove neopisive bijede, poeo je sumnjati u svoja uvjerenja. Pogledao je brata. Tarquinovo
je lice bilo posve bezizraajno siguran znak da u njemu vrije.
Kod estog odjela zaustavili su se ispred eljezom okovanih vrata. Gospodin Bloggs
uvue klju u bravu. Ako nije ovdje, gospodo, ne znam gdje bi mogla biti. Osim ako ve
nije poludjela ili su je stavili da okree kolo u dvoritu. Treba se nadati da nisu. Budui da je
sve to bila greka, i tako. Ispustio je neto nalik smijehu pri pomisli da bi neduna osoba
mogla trpjeti zbog takve greke. Ne razumijem kako je sir John mogao tako pogrijeiti.
Otvorio je vrata i maknuo se ustranu.
Juliana je bila izgubljena u ritmu bata. Vidjela je samo konoplju ispred sebe. Kad su se
vlakna poela odvajati, ispunilo ju je mrano zadovoljstvo. Nije mislila ni o emu, samo o
rastavljanju konoplje. Lupanje joj je bilo u uima, u krvi, a stanje njezinih ruku samo daleka
agonija za koju je instinktivno znala da je mora zanemariti. Lilly je kraj nje takoer ritmiki
udarala. Nisu se ni pogledale dok su Rosamundine patetine rezultate prebacivale s jednog
panja na drugi. No unato njihovim nastojanjima, Rosamundine su ruke postale ranjave i
okrvavljene za manje od sat vremena, to je Maggie pakosno predvidjela, a njezine su se suze
mijeale s krvlju koja je kapala po konoplji.
Mora postojati neki izlaz iz ove none more. No Julianin je mozak umrtvila ova muna
ritmika buka i tupi umor. Dvadeset etiri sata uope nije spavala, a ovo e zacijelo morati
raditi sve do noi. Nije mogue razmiljati, initi bilo to, osim primorati svoje tijelo da
obavlja potrebne pokrete i gledati konoplju.
U trenutku kad su se vrata otvorila, Rosamund je kriknula. Bat je pao i odskoio od
panja. Napeto je zurila u svoje ake, a oi su joj se rairile od uasa. Podigla je glavu i divlje
pogledala naokolo, kao da je tek sad shvatila gdje se nalazi. Tada se, uz jo jedan krik oaja,
sruila na prljavu slamu.
Juliana se spustila na koljena, a Lilly kraj nje. Ignorirale su komeanje na vratima. Lilly je
podigla Rosamundinu glavu i stavila je u svoje krilo. Juliana joj je eljela protrljati ruke, ali se
nije usudila dotaknuti ih. Sad su je i vlastite nemilosrdno pekle, nakon to je prekinula
koncentraciju, ali je ipak pomilovala Rosamundin smrtno blijed obraz.
Donesi malo amonijaka i vode, ovjee! Upute je viknula preko ramena, u smjeru
gdje je posljednji put vidjela tamniara.
Maggie se hihotala. Amonijaka i vode. eli li miledi i miriljave soli? Ili moda
spaljeno pero?
Juliana je jednim pokretom skoila na noge. Okomila se na iscerenu enu, a iz oiju joj
je sukljao bijes kad je podigla okrvavljene ruke. Maggie je koraknula unatrag kad je furija
plamene kose krenula prema njoj.
Juliana! Nemoj dodatno pogoravati situaciju.
Okrenula se prema vratima kad se zvuk smirenoga glasa probio kroz njezin grimizni
bijes. Glas mu je bio miran, ali su mu oi gorjele poput lave, oko napetih usta vidjela se bijela
sjena i jedan mu se mii trzao u obrazu. Juliana je vidjela samo gnjev ni traga agoniji to

ju je proivljavao tijekom proteklih sat vremena, ni traga velianstvenoj bujici olakanja kad
je vidio da nije slomljena niti ozbiljnije ozlijeena.
to ti ovdje radi? Nije vjerovala da je to tako razdraljivo izgovorila. eljela mu je
poletjeti u zagrljaj, privinuti se uz njegovo snano tijelo, sigurna u njegovu zatitu. eljela je
da je umiruje i mazi, da uje njene rijei ljubavi na njegovim usnama. Odluila je vjerovati
da e, ukoliko doe po nju, to uiniti jer njemu tako odgovara, a ne zato to to eli. No dok je
ondje stajao s tako zastraujuim bijesom u svakom napetom miiu, osjeala je razoaranje
dublje nego ikad ranije.
Skrenula je pogled na Quentina koji je stajao iza vojvode i na ijem se licu jasno
odraavao uas. Quentin bi razumio to ju je na to navelo. Razumio bi ono to njegov brat ne
razumije, njezinu slabost i nezamislivo olakanje da je kunja zavrila.
Isto bih ja mogao tebe pitati odgovorio je vojvoda i poao prema njoj.
Uzeo je njezine ruke u svoje tople i snane, te ih okrenuo. Njegov bijes zbog onoga to je
vidio nije imao granica i jedva se suzdrao da svojim njenim poljupcima ne pone milovati
razderanu kou. Ali nije bio trenutak za to. Ona je izvan opasnosti i najprije je mora odvesti s
ovog prljavog i uasnog mjesta.
Doi rekao je glasom odsjenim od tjeskobe. Okrenuo se prema vratima.
Juliana je istrgnula ruke iz njegova stiska, a bolovi u njima nisu bili nita u usporedbi s
navalom gnjevne nevjerice. Zar doista oekuje da e ona izii s njim i napustiti svoje
prijateljice?
Ne idem odavde bez Lilly i Rosamund. Opet je podigla svoj bat. One su ovdje
zbog mene. Ovdje im nije mjesto ba kao ni meni. Ona nas je pokvarena ljigava kuka izdala,
a ja svoje prijateljice neu ostaviti u ovom paklu. Niti elim niti mi treba tvoja intervencija.
Podigla je bat objema krvavim rukama i svom ga snagom spustila, borei se protiv agonije
razderanih dlanova.
Tarquin se okrenuo natrag prema njoj i s nevjericom izustio: to? Quentin je
potisnuo smijeak to ga je izmamio pogled na uvijek spokojnog polubrata koji je sad
izgledao posve smueno.
Juliana je ignorirala pitanje, a Tarquin je, ljutito se mrtei, pogledao patetino,
nemono tijelo djevojke na podu, a zatim oajanje na blijedom licu druge djevojke.
Odjednom se posramio.
Nije navikao na tu emociju. Nestrpljivo je istrgnuo bat iz Julianine ruke i bacio ga na
pod. Quentine, odvedi je odavde dok se ja ne pobrinem za ostale. Podigao ju je i odnio
do svojega brata koji ju je vrsto uhvatio.
Ne idem odavde bez njih! Julianino je protestiranje priguio Quentinov crni
prsluk.
Juliana, barem jednom u svojem kratkom ivotu posluaj to ti se kae prijeteim
e tonom Tarquin.
Doi promrmlja Quentin. Tarquin e se nagoditi da ih oslobode.
Juliana je pogledala jednog i drugog i u njihovim oima vidjela samo istinu i
samouvjerenost. Rosamund e trebati nositi rekla je. Moramo nai nosila za nju.
To moe meni prepustiti. Sad idi da se makne iz ovog smrdljivog zraka. Ne moe se

znati kakva zaraza tu vreba... Bloggs, elim razgovarati s vama. Trgnuo je glavom prema
upravitelju ije su oi svjetlucale. Ukoliko nije sve pogreno shvatio, uskoro e primiti povee
mito. Poao je do vojvode koji se povukao u kut odjela.
Juliana je dopustila Quentinu da je povue odande. Kad su stigli do suncem obasjanog
dvorita, duboko je udisala zrak. Jeste li znali da postoje ovakva mjesta, Quentine?
Da kratko je rekao. Ali nikad ranije nisam bio unutra. Uas onoga to je vidio
jo uvijek mu je lebdio pred oima. Povukao ju je prema vratima u kapiji, jedva ekajui da
iza sebe ostavi posljednje tragove tog pakla.
Neu prihvatiti poraz rekla je tihim i odlunim glasom kad je s njim izila na ulicu.
Neu dopustiti onim zlim enama da me pobijede.
Za ime boje, Juliana! Nikako ne moe sama poi u borbu sa svijetom poroka.
Preuzeo je konje od straara kojemu je laknulo, pruivi mu jo jednu kovanicu.
Neu biti sama vatreno je rekla. Pomoi e mi ljudi kao to ste vi. Ljudi poput
vas koji imaju mo da se suprotstave eksploataciji i bijedi. Tada e se stvari promijeniti.
Dirnut njezinom gorljivou, Quentin nije elio svojim cinizmom pokvariti njezine
snove.
Evo Tarquina s olakanjem je rekao. Vojvoda se pojavio na kapiji, nosei
Rosamund u naruju, a Lilly je bila korak ili dva iza njih. Jeremiah Blogg je hodao kraj njega, a
na licu mu je lebdio blaeni smijeak dok je ponovno brojio snop novanica koje su kupile
oslobaanje tih ena. Vojvoda se nije ak ni cjenkao, ve je samo izbrojio novanice s izrazom
gnuanja i prezira na licu, to uope nije djelovalo na upravitelja.
Juliana im je brzo prila. Rosamund moramo odvesti lijeniku... ali ne, Henny e je
moi njegovati jednako dobro kao i bilo koji lijenik. Ne mogu se vratiti Dennisonima dok ne
saznamo je li gospoa Dennison imala kakve veze sa zavjerom.
Juliana njegovu kuu ponovno pretvara u spasilako utoite i dom za rekonvalescenciju
zlostavljanih drolja. Tarquin je sam sebe iznenadio kad se kiselo nasmijeio. Podigao je
Rosamund u faeton i suzdrao se od komentara. Zanima ga samo jedno i nita drugo.
Namjerava bez odugovlaenja razodjenuti Julianu, okupati je i smjestiti u krevet.
Quentin se popeo u vozilo i uzeo Rosamund u krilo, vrsto je drei. Tiha, blijeda i
drhtava nakon iznenadnog bijega iz pakla, Lilly je sjela kraj njega.
Nema dovoljno mjesta za mene ree Juliana Uzet u fijaker... O, ali nemam
novca. Milorde vojvodo, bi li mogao... ?
Ne, ne bih! prasnuo je. Ako misli da u te opet pustiti iz vida, posve si u krivu,
dijete moje. Podigao ju je na stubu, stavio joj ruku ispod stranjice sa svojom uobiajenom
familijarnou, i gurnuo je gore. Morat e se stisnuti.
Uinila bih to, ali mi obru smeta. Juliana se nastojala ugurati na komadi
slobodne klupe izmeu Lilly i sjedala za koijaa.
Onda ga skini.
Ovdje? Iskosa je pogledala ulicu.
Da, ovdje mirno je rekao. Opet sii na ulicu. Podigao je ruku i povukao je
dolje. Okreni se i podigni skute.
Juliana je trenutak oklijevala, a potom je slegnula ramenima i posluala ga. Nakon svega

to se dogodilo, skidanje obrua pred oima znatieljnih prolaznika inilo se kao tek manja
neprilika. Meutim, opazila je da je Quentin diskretno skrenuo pogled kad je podigla skute,
razotkrivajui pjenuave nabore svoje donje podsuknje, mada sad i prljave.
Tarquin je vjeto odvezao vrpce na njezinu struku i oslobodio obrue od kitovih kostiju.
Bacio ih je uz rub ulice i jo jednom podigao Julianu u faeton, a zatim se popeo za njom.
Stisnula je oko sebe mekane nabore svoje haljine i podsuknji tako da je zauzimala to
manje mjesta. Tarquinovo je bedro pritiskalo njezino dok je zauzimao preostali prostor na
klupi i potjerao konje. Juliana je dotaknula Lillyinu ruku, podjednako traei i pruajui
utjehu. Lilly joj se slabano osmjehnula, a zatim su obje pogledale Rosamund koju je lord
Quentin vrsto drao. Oi su joj bile otvorene na samrtniki blijedom licu i tupo su zurile u
nebo. inilo se da je u stanju oka, nepomina i nesvjesna svoje okoline.
Rosamund nije stvorena za ono to joj je ivot udijelio, mislila je Juliana. Lilly moe tako
ivjeti bez da izgubi sebe. Zapravo, ona esto uiva u takvom nainu ivota. Veina djevojaka
u Russell Streetu dobro se osjea u vlastitoj koi. Ima mnogo toga to ih nasmijava, dijele
blisko prijateljstvo. Nita im ne manjka, a uvijek postoji i mogunost lijepe i sigurne
budunosti ako im se srea nasmijei. Ali takoer postoji i mogunost Bridewella. Ili
Marshalseaa. irenja nogu ispod ograda u Covent Gardenu za pola truce kruha. Ali one
svjesno ne ele razmiljati o posljedicama loe sree, i tko bi im to mogao zamjeriti?
Juliana je potiteno priznala da sama nee moi stvarati uda. Iskosa je pogledala
vojvodino nepopustljivo lice. On bi bio moan zagovornik kad bi ga se moglo nagovoriti da
iskoristi svoj utjecaj. Ali to je uzaludna nada.
Osim... Ozlijeenom je rukom dotaknula trbuh. Uskoro e Tarquinu morati rei za
dijete koje nosi. Zacijelo e biti ushien. Moda e biti tako ushien da e biti spreman sluati
prijedloge. Voljan da se za promjenu zalae za tue interese. No s druge strane, moda e je
samo htjeti dodatno tititi, jo e vie paziti da na nju ne padne mrlja izazvana kontaktom sa
ivotom u Covent Gardenu. Moda e joj samo jo vie ograniiti slobodu kretanja kako bi
zatitio svoje neroeno dijete. Na kraju krajeva, ona i to dijete njegova su investicija. A on je
ovjek koji pazi na svoje investicije.

26. poglavlje

eorge Ridge izie iz nosiljke, lecnuvi se kad mu se koa na leima nabrala od tog
pokreta. Mrko je gledao ispucanu kamenu fasadu kue vikonta Edgecombea u Mount
Streetu. Kua je izgledala otrcano i zaputeno, mjed na vratima bez imalo sjaja,
prozori prljavi, boja ostrugana. Premda je bilo rano, malena skupina ljudi, u kojima je
George odmah, po odjei i dranju, prepoznao predstavnike reda i zakona, stajala je
naslonjena na eljeznu ogradu u dnu stubita koje je vodilo do ulaznih vrata. Kad se George
pribliio stubama, ljudi su se uspravili i oi su im odjednom postale budne, a dojam da se
dosauju zbog dugotrajnog ekanja naglo je nestao.
Imate nekog posla s njegovim gospodstvom, gospodine? pitao je jedan od njih,
prljavim noktom eprkajui po zubima.
to se to vas tie? George se namrteno progurao kraj njega.
Samo vam elim rei da ste mnogo lukaviji od nas ako uspijete postii da se ta vrata
otvore prezirno e ovjek. Zatvorio se ondje i nije ni nosa promolio.
George ga je ignorirao i nekoliko puta udario alkom. Nije dobio odgovor. Koraknuo je
unatrag i pogledao gore, opazivi na prozoru na katu lice koje je virilo kroz prljavtinu. Opet
je lupao po vratima i nakon nekoliko minuta uo struganje zasuna. Ostali su to takoer uli i
jurnuli uza stube. Vrata su se odkrinula. Ruka je zgrabila Georgea za rukav i povukla ga
unutra. Vrata su se uz tresak zatvorila, udarivi nogu jednog od ljudi vani. Zauo se bijesan
povik, a zatim silovito lupanje alke tako da se pranjava porculanska figurica zatresla na
stolu.
Vikont je gore. Tijelo koje je pripadalo ruci bilo je mravo, usko lice slino lasici, s
parom dugih sjekutia koji su strali ispod tankih usana. ovjek je trgnuo glavom prema
stubama. Prva vrata lijevo. Potom se odvukao u sjenke iza stubita.
George se sve vie mrtio dok se penjao stubama prekrivenim debelim slojem praine.
Oi su mu bile crvene od pia i plamtjele su tako zastraujuim bijesom da se to inilo gotovo
neljudski. George Ridge je podbodeni bik koji ima samo jednu misao i jedan cilj. Osvetiti se
ovjeku koji ga je dao bievati kao da je kmet. Osvetit e se preko Juliane. Vojvoda od
Redmaynea jasno je pokazao da su mu od vitalne vanosti Julianino zdravlje, ugled i opa
dobrobit. Juliana e gorjeti na lomai na trnici u Winchesteru. Prije nego se to dogodi,
njezin e je pastorak posjedovati... pretvorit e u prah njezin arogantni prezir. Vidjet e je
poniznu, gledat e kako je njezin zatitnik ne moe zatititi. Kad ona bude osuena, on e
dobiti natrag svoje nasljedstvo.
Otvorio je vrata lijevo od stubita. kripala su na nepodmazanim arkama i pred njim se
pojavila oskudno namjetena prostorija, ali dojam zaputenosti nije sakrio njezine lijepe
proporcije i vjeto izraene ukrase na stropu.

Lucien se zavalio u troan naslonja kraj kamina u kojem se nalazio pepeo od prole
zime. Kraj njegovih nogu nalazila se boca konjaka, a jo jedna, prazna, leala je na izlizanom
sagu. Prstima je mlitavo drao au.
Uspravio se kad je George uao. Dick, gade jedan, rekao sam ti da... o. Promatrao
je svojega gosta cinino upitnim pogledom. emu dugujem ovo zadovoljstvo?
Vi ete mi pomoi ree George. Sagnuo se, podigao bocu konjaka, prinio je svojim
usnama i popio dugi gutljaj.
Lucienove su se oi izotrile. Dogodilo se neto zanimljivo. Sir George je izgubio svoju
eprtljavu, zastraenu nesposobnost.
Samo se posluite, stari moj ree mu Lucien, ali je njegov tromi ton bio u
suprotnosti s pronicavim izrazom u oima. Ima toga jo. Barem se nadam da ima.
Hvala. George je popio jo nekoliko gutljaja, a grlo mu se pomicalo dok ga je
estoka tekuina arila i dodavala gorivo na vatru koja je bjenjela u njegovu trbuhu.
Dakle, kako vam mogu pomoi? Lucien je uzeo bocu i nagnuo je u svoja usta.
Prokletstvo, prazna je! Pozvonite Dicku, stari moj. Pokazao je raehanu uzicu zvona kraj
vrata.
George ju je povukao, napola oekujui da e mu ostati u ruci, ali je iz utrobe tihe kue
ipak zauo slabanu zvonjavu.
Otet u Julianu rekao je, hodajui amo-tamo, a pri svakom je pokretu osjeao
bolno peckanje, podsjeajui ga na grozno ponienje u rukama vojvodina konjuara. I ovaj
put me nitko nee zaustaviti.
O? Lucien se jo malo uspravio, a bljesak pakosne znatielje u njegovim oima
postao je jai.
Namjeravam je sutra oteti gotovo je monotono govorio George, kao da ponavlja
dobro nauenu lekciju. Pripremit u zatvorenu koiju i odmah u je odvesti u Winchester.
Forsetti e je morati identificirati ako to suci budu zahtijevali. Ondje ima i mnogo drugih
ljudi koji e je prepoznati. Nee moi pobjei onom vragu, a kad bude zakljuana u zatvoru u
Winchesteru, nikako je nee moi spasiti.
Lucien je potezao svoje desno uho. Neto se dogodilo to vas je tako uzrujalo, stari
moj... Ah, Dick. Donesi jo jednu bocu onog konjaka.
Nisam siguran da je imamo proguna mrzovoljni sluga.
Onda idi i kupi!
ime, milorde? upita i podrugljivo se nakloni.
Evo. George izvue novanicu iz depa i prui je ovjeku.
Ah, dobar ovjek! s odobravanjem e Lucien. Kreni ve jednom, lijenino. Suh
sam ko barut.
Dick puhne kroz nos, spremi novanicu u dep i nestane.
Drski klipan ree Lucien. Ostao je ovdje samo zato to mu est mjeseci nisam
nita platio, a zna da nee vidjeti ni penija ako ode prije nego umrem. Dakle nastavi uz jo
jedan otar pogled zato je ta otmica tako hitna?
George svojem pakosnom partneru nije kanio razotkriti to mu je vojvoda uinio.
Slegnuo je ramenima, prikrio kako ga je to zaboljelo i rekao: Moram se vratiti na imanje.

Ne mogu se vie dugo ovdje zadravati. Ali treba mi vaa pomo.


Lucien kimne. Koji poticaj nudite, stari moj?
George se doimao iznenaenim. Oekivao je da e Lucienova vlastita elja za osvetom
biti dovoljan poticaj. Imat ete je u svojim rukama ree. Moete je imati prvi... koliko
god dugo elite.
Zapanjio ga je izraz gnuanja koji je preletio vikontovim licem.
elim je se rijeiti, ovjee. Ne elim je imati s gaenjem naglasi Lucien. Mislio
sam da to razumijete. Vi ete iznijeti optube protiv nje. Ja u je se odrei. Tarquin e biti
bespomoan i osramoen. Cura e biti unitena. Ali opet pitam, koji poticaj nudite za moju
pomo? Oi su mu se stisnule.
Georgeova se zbunjenost poveala. Nije li to dovoljno?
Lucien se veselo hihotao. Zaboga, ne, ovjee. elim da mi platite tisuu gvineja.
Mislim da bi to bila razumna nagrada. Jasno, ovisno o tome to imate na umu. Zavalio se u
naslonjau, prekriio noge i nehajno se nasmijeio.
George se samo trenutak borio sam sa sobom. Mogao bi pribaviti tisuu gvineja, premda
e veoma nerado baciti taj novac na ovog prezira vrijednog, iscerenog gmaza. Ali treba mu
vikontova pomo.
Morate mi pomoi da je izvuem iz kue ree. Moramo ui onamo i namamiti je
van.
Dobri Boe! Lucien je zurio u njega, prvi se put trgnuvi iz svojeg indolentnog
cinizma. Kako tono predlaete da to uinimo?
U gluho doba noi. Ui emo u njezinu sobu. Svladat emo je dok spava i iznijeti
odande. George je govorio s odlunim samopouzdanjem predanog ovjeka. Vi znate
gdje je njezina soba. I znat ete kako se moe neopazice ui u kuu.
Zato mislite da ja mogu izvoditi takva uda? pitao je Lucien, uzdigavi obrvu.
Znam da moete tvrdoglavo e George. ivjeli ste u toj kui. Vjerojatno imate
klju.
Lucien je ponovno poeo lagano potezati svoje uho. Sluajno doista ima klju sporednih
vrata. Dao je napraviti kopiju prije nekoliko godina, dok je jo bio mlad momak. Tarquin je
bio iritantno strog i oprezan skrbnik, a Lucien je esto morao biti prepreden kako bi izbjegao
vojvodina pravila i nadzor.
Moda imam priznao je neto kasnije. Moda ne bi bilo previe teko ui, ali
ponovno izii s onom crvenokosom alapaom koja vriti i otima se, to je ve neto sasvim
drugo.
Nee stvarati nikakvu buku istim tonom ree George.
O? Lucien upitno nakrivi glavu.
Ja u se za to pobrinuti.
Lucien je neko vrijeme prouavao njegov izraz lica, a zatim polako kimne. Vjerujem
da hoete. Gotovo mi je ao moje gospoe supruge. Pitam se to se moglo dogoditi da je u
vaim grudima izazvalo tako gorljivu nestrpljivost, stari moj. ekao je, ali nije dobio
nikakvo objanjenje. Ridgeova je utljivost sto puta poveala njegovu znatielju, ali je bio
pripravan ekati. Ima jo jedna malena potekoa nastavio je zamiljenim tonom.

Moj cijenjeni brati ima odaju tik uz na plijen. Vjerujem da mu ta blizina odgovara.
Sigurno znate da je Juliana njegova ljubavnica? George je govorio muklim glasom.
Znao je to, ali elio je potvrdu.
Zato bi se inae moj brati toliko zanimao za tu curu? Lucien slegne ramenima.
Isto tako, nikad ranije nije neka ena ivjela pod njegovim krovom. Zacijelo e biti veoma
uzrujan kad je izgubi. Nasmijeio se. Mislim da bih sutra mogao pokuati izvui bratia
iz kue. Bilo bi najbolje kad bi on bio negdje drugdje dok mi otimamo njegovu djevojuru...
Ah, napokon... Dick i malo neega za duu. Nazdravit emo tom pothvatu. Stavi to onamo,
ovjee. Ne mora natoiti. Imam dovoljno snage za to.
George je uzeo zamrljanu au koju mu je pruio njegov domain. Pio je i trenutak
zamiljao svoju osvetu. On je ovjek zahvaen ludilom. Vojvoda od Redmaynea oslobodio je
demone kad je odluio pokoriti sir Georgea Ridgea.

Vojvoda je zaustavio konje ispred kue u Albermarle Streetu. Ted se pojavio kao nekom
arolijom, sjurivi se niza stube s lakoom za tako krupnog ovjeka. uo je koijaevu priu,
kao i ostatak kuanstva, i sad je ljutito gledao Julianu kao da ga je svojom opasnom
pustolovinom osobno uvrijedila.
Prihvati konje, Tede. Tarquin je skoio dolje i podigao ruku kako bi pomogao
Juliani, a zatim i Lilly. Uzeo je Rosamund iz Quentinovih ruku tako da njegov brat moe sii,
a zatim je jo uvijek mlitavo tijelo vratio Quentinu i ispred ostalih krenuo u kuu.
Catlett, pozovi domaicu i neka ove dvije mlade ene odvede u jednu spavau sobu.
Poalji im sobaricu. Zamoli Henny da smjesta doe u odaje ledi Edgecombe.
O, ne! uzvikne Juliana. Ne... meni ne treba Henny. Mora pogledati Rosamund.
Ja se stvarno mogu pobrinuti za sebe, ali Rosamund treba strunu njegu.
Uzeo je njezine ruke i okrenuo ih dlanovima prema gore. Nita ne moe uiniti za
sebe dok su ti ruke u ovakvom stanju. Ako ne eli Henny, onda u se ja pobrinuti za tebe.
Nema potrebe da se time optereuje, milorde. Govorila je ukoenim glasom.
Ne treba mi bolniarka.
U oima mu je bljesnula nestrpljivost. Duboko je udahnuo i rekao: Za tebe e se
pobrinuti ili Henny ili ja. Biraj.
Onda ti posluno je odgovorila jer nije vidjela drugu mogunost. Rosamund treba
Hennyine vjetine.
Neka bude. Kratko je kimnuo i opet se okrenuo Catlettu. elim da se u odaje
ledi Edgecombe odmah odnese kada, vrua voda, melem, zavoji i lunati sapun.... Quentine,
ti e voditi rauna o tome da druge dvije budu adekvatno smjetene?
Naravno.
Doi, Juliana. Vojvoda ju je vrsto uhvatio za zapee i poeo se penjati stubama.
Juliana ga je slijedila, htjela ne htjela.

Njezinu je odaju ispunjavala suneva svjetlost. Rue su se svakodnevno mijenjale u


vazama i u zraku se osjeao njihov miris. Krevet sa svjeim plahtama s mirisom lavande,
mekani madrac i udobni jastuci, privlaili su je dok su poznate udobnosti doma potiskivale
prizore iz none more Bridewella.
Doma. Ovo je dom? ini se kao dom. Njezino vlastito mjesto. Vojvodin je glas prekinuo
njezino razmiljanje.
Krevet e morati priekati, Juliana. Ne moe se znati to si mogla pokupiti u onoj
prljavoj rupi. Gamad, zarazu...
Gamad? Naglo je podigla ruke do raskutrane kose, a oi su joj se rairile od
gnuanja. Zato je zatraio lunati sapun.
Budi mirna. Ne elim dodirivati tvoju odjeu vie no to je potrebno, pa u je odrezati
s tebe. Poao je do komode po kare to ih je Henny ondje drala za manje popravke ili
preinake Julianine odjee.
Juliana je ukoeno stajala, drhturei od gnuanja. Sjeala se kako je ona ena Maggie
dodirivala njezinu haljinu i zgrabila Rosamundinu maramu, a njezine kvrgave, prljave, krvave
ruke zagaivale su sve to su dotaknule. U grlo joj je naglo nahrupio val munine. Neto je
neartikulirano progunala i odgurnula Tarquina koji joj je prilazio sa karama, te jurnula
prema zahodu.
Tarquin je odloio kare i priao joj. Osjeala je toplinu njegove ruke na vratu; koja ju je
umirivala dok joj je lagano trljala lea. Tarquin je neodreeno pomislio da bi se nasmijao
onome koji bi mu prije nekoliko tjedana rekao da bi bez razmiljanja pomogao eni koja
povraa. No to je bilo prije nego je Juliana ula u njegov ivot.
Ispriavam se dahnula je kad su grevi popustili. Ne znam to me snalo.
Zavidjela je Rosamund na Hennyinoj smirenoj i paljivoj pomoi. Povraanje pred
mukarcem, ak i ako je rije o ljubavniku osobito ako je rije o ljubavniku izrazito je
neugodno i ona se lecnula kad se zapitala to on misli. No njegova ruka na njezinim leima
neopisivo joj je godila.
Nema potrebe da se ispriava blago e Tarquin. Navlaio je krpu vodom iz vra.
Obrisao joj je usta i elo, paljivo i vjeto, a dok mu je prouavala lice, nije vidjela ni traga
ranijeg bijesa. U oima mu se nazirala nekakva zbunjenost, ali su mu usta bila oputena.
Bacio je krpu ustranu, uzeo kare i hitro prerezao vezice gornjeg dijela njezine haljine.
Njegove su ruke spretno i uinkovito razrezale podsuknje, koulju i podvezice, te je
uskoro stajala posve naga. Sama je spustila arape i bacila ih na hrpu odbaene odjee. Potom
se uspravila, osjeajui se nezgrapno i nesigurno, poeljevi da je Henny uz nju. Nije znala
kamo e s rukama i osjeala je apsurdni poriv da se pokrije rukama, kao da s tim ovjekom
nikad nije dijelila velianstvene intimnosti, kao da nije dotaknuo i istraio svaki centimetar
njezine koe, svaki otvor njezina tijela, kao da njegov jezik nije kuao njezine sokove, kao da
njegov vrsti ud nije uzeo i posjedovao njezinu krhkost, kao da ona nije, otkrivajui mu
najskrivenije tajne svojeg tijela, posjedovala njegovo.
Njegov pogled uope nije bio poudan. Zapravo, inilo se da se svim silama trudi sve to
obavljati posve praktino. No to ju je samo dodatno zbunjivalo. Kako je eljela Henny. enu,
dadilju. Nekoga iji e postupci biti jasni i jednostavni, a ona ih na isti nain moe primati.

Kucanje na vratima trgnulo ju je iz razmiljanja. Panino je pogledala Tarquina, a on joj


je samo pruio ogrta i pokazao joj sjenke to su ih inili zastori oko kreveta. Juliana se
povukla, vrsto stisnuvi oko sebe ogrta od muslina, i sluala kako se dva lakaja mue s
porculanskom kadom i bakrenim vrevima vrue vode. Zatim je ula slukinja i donijela
zavoje, melem, trpki lunati sapun i hrpu debelih runika.
Nitko nita nije rekao. Nitko nije pogledao prema Juliani. Vojvoda se prekrienih ruku
naslonio na prozorsku dasku i promatrao pripreme. Tada se sluinad povukla i vrata su se
zatvorila. Juliana je koraknula naprijed.
Najprije u ti poviti ruke. Ulio je toplu vodu u lavor na komodi.
Kako u se oprati ako mi povije ruke? pobunila se Juliana.
Nee se ti prati, mignonne. Ja u te oprati. Na usnama mu je poigravao smijeak, a
to ju je ivo podsjetilo na njihovo zadnje voenje ljubavi kad ju je gledao odozgo, zavirio
ravno u njezinu duu, s tako mnogo uenja i topline. Kamo je nestao njegov gnjev? Juliana je
ponovno baena u kaos smuenosti. to on doista osjea?
Pokazao je stolac ispred toaletnog stolia. Sjedni i prui mi ruke. Vjeto i njeno
kao iskusna bolniarka, oprao je ranjavu kou, nanio melem i potom stavio zavoje. Na
krajevima je poderao materijal kako bi napravio uzlove. udio se toj novootkrivenoj vjetini
jednako kao i Juliana, a njegov se smijeak proirio od neoekivanog zadovoljstva.
Juliana je grickala donju usnu. Jesi li se zabrinuo za mene kad si saznao gdje sam?
Pitanje je bilo nesigurno, a shvatila je da ga to uope nije kanila pitati tek nakon to ga je
postavila.
Sjedni u kadu rekao je. Dri ruke iznad vode.
Ali jesi li? bila je uporna, podigavi nogu kako bi ula u kadu. Odjednom joj se to
pitanje inilo vanijim od svega to je ikad pitala.
Na takvomu mjestu ne bih ostavio ni svojeg najgoreg neprijatelja neozbiljno je
odgovorio. Hoe li sama sjesti?
Juliana je brzo kliznula u vodu. Odgovor ju nije zadovoljio. Zurila je u vodu.
Tarquin joj je uhvatio bradu i podigao joj lice. Nikad u ivotu nisam bio vie zabrinut
bez uvijanja je rekao, a neozbiljnost je nestala s njegova lica i iz glasa. Utjerala si mi
strah u kosti, Juliana. Ako me ikad ponovno tako prestrai, mogu ti obeati da e poaliti
dan kad si se rodila.
Pustio joj je bradu i polio joj kosu toplom vodom. Juliana je mrcala i nestrpljivo
odgurnula mokru masu uvojaka kako bi mu opet vidjela lice. Onaj isti blistavi sjaj bio je u
njegovim oima, premda je njegova prijetnja zvuala veoma uvjerljivo. Iz nekog joj je razloga
prijetnja godila jednako kao i sjaj. Zadovoljna, sagnula je glavu pod njegovim snanim
prstima.
Juliana je na vonj luine iskrivila lice u grimasu dok joj je ustro trljao raskutranu kosu.
Podsjeao ju je na kupelj protiv krpelja za ovce. Jo je bilo gore kad joj je krpom nasapunao
cijelo tijelo, ne ostavljajui netaknutim ni centimetar koe. Nije bio grub, ve veoma temeljit,
a kad joj je nasapunao dojke, morala se snagom volje suzdrati da se ne trgne na njihovu
novu osjetljivost.
Tarquin je opazio jedva zamjetljiv trzaj. Pitao se koliko e joj trebati da mu kae za svoju

trudnou. Zacijelo joj nije palo na pamet da je to moda sam pogodio. Bilo je neeg dirljivo
naivnog u pomisli da ona ne zna kako je njemu dobro poznat ciklus njezina tijela.
Osmjehnuo se u sebi, ali niim nije otkrio svoje misli. Rei e mu kad bude spremna.
Mislim da si ista konano je rekao. Nisam naao nikakvu gamad. Treba se
nadati da ondje nisi bila dovoljno dugo da pokupi nekakvu zarazu. Izii. Uzeo je veliki
runik.
Juliana je mirno stajala dok ju je on brisao njeno kao da je porculanska lutka, temeljito
se pozabavivi njezinim najintimnijim dijelovima, ali opet posve smireno. Na koncu joj je
spustio spavaicu preko glave.
Sad moe poi u krevet i tono mi ispriati kakva je matovita ideja dovela do ovog
najnovijeg debakla.
Matovita ideja! Zar ti to tako zove? Juliana je trenutno zaboravili na umor i
zbunjenost te ga ljutito pogledala, a vlana joj je kosa letjela oko lica. Pokuavam tim
enama pomoi da nau neki nain na koji e stei nekakvu kontrolu nad svojim ivotima, a
ti to zove matovitom idejom! Kao da ga je oprljio prezir u njezinim oima. Ondje vani
postoji svijet robova... robova u ijim tijelima ti uiva, naravno, pa ti je u interesu da ostanu
robovi.
Potiteno se okrenula ustranu i popela u krevet. Nema nimalo suosjeanja, nimalo
due, milorde vojvodo. Ba kao i ostali tvoje vrste. Kad bi ti progovorio... ti i lord Quentin, i
drugi poput vas... onda bi ljudi sluali. Kad biste insistirali na potenom odnosu prema
enama ija tijela koristite, onda bi se to dogodilo. Povukla je pokrivae preko sebe i legla
na bok, okrenuvi se od njega.
Tarquin je zurio u njezino tijelo ispod pokrivaa. Rastreseno je proao rukom kroz kosu
u nimalo svojstvenoj gesti smuenosti. Nitko mu se nikad nije obratio, pogledao ga, s tako
bijesnim prezirom. Umjesto da reagira gnjevom, osjeao je samo malodunost.
Sedamnaestogodinja djevojka optuila ga je da je njegov nain ivota, njegov pogled na
svijet, krajnje beutan, a on je ondje stajao i pitao se je li ona u pravu.
Gura ga prema rubu ludila. Kad mu ne tjera strah u kosti svojim kriarskim pohodima,
rasplie svaku urednu nit u tapiseriji njegova ivota, primoravajui ga da gleda i vidi stvari
koje ga nikad ranije nisu optereivale. Poprilian broj tih otkria odnosi se na njega, a nisu
osobito ugodna.
Koraknuo je prema krevetu, a zatim je zbunjeno odmahnuo glavom i iziao iz odaje, tiho
zatvorivi vrata za sobom.
Kad su se vrata zatvorila, Juliana se okrenula na lea. Zurila je u baldahin s cvjetnim
uzorkom, pogledom fiksirajui granicu brljana, ali ju nije vidjela. Zatvorila je oi kad su
potekle suze, uvjeravajui sebe da plae samo zato to je umorna. Zbog reakcije na ono to je
pretrpjela.

27. poglavlje

aboga, ne znam kamo ide ovaj svijet kad se vi tako mlade moete dovesti u ovo
stanje. Henny je odmahivala glavom dok je idueg jutra skidala zavoje s
Julianinih ozlijeenih aka.
Kako je Rosamund? Juliana se osjeala malaksalo, ispunjena dubokom i veoma
udnom tromou. Spavala je cijeli dan i cijelu no, a sad se ini da se ne moe posve
razbuditi. Kia je bubnjala po prozorskom oknu i svijee su osvjetljavale njezinu odaju, to
nije pomagalo.
Bit e dobro. Doivjela je gadan ok, ali se lijepo oporavlja. Dola je ona gospoa
Dennison i obje odvela kui.
Ve? Juliana se lecnula jer se dio zavoja zalijepio za otvorenu posjekotinu. Zato
mi to nitko nije rekao?
Spavali ste i vojvoda je naredio da vas nitko ne smije uznemiravati dok ne pozvonite.
Henny je umoila krpu u zdjelu tople vode. eli vas vidjeti u knjinici kad se odjenete.
Odnosno, ako se osjeate sposobnom za to. Oprala je Julianine dlanove i tapkanjem ih
osuila prije nego je nanijela novi sloj melema.
Juliana je zatvorila teke vjee, pitajui se nije li nesvjesno popila napitak koji uspavljuje.
Nije se sjeala niega nakon to ju je Tarquin juer ujutro ostavio da spava. Tko je obavijestio
gospou Dennison da su Lilly i Rosamund ovdje? Zamjera li im to? ini se da ne ako ih je
tako brzo primila natrag pod svoje okrilje. Tarquin e znati odgovore.
Obuzela ju je deprimiranost kad se sjetila kako je ljutito otiao, ne rekavi ni rijei na
njezine ogorene optube. Veoma je uinkovito unitila svaku toplinu to ju je prema njoj
osjeao. Nije alila zbog onoga to je rekla, mislila je svaku rije, ali sad joj se inilo
beutnim da ga je onako napala nakon svih njegovih panji i brige.
Mislim da bi bilo najbolje kad biste se vratili u krevet, duice govorila je Henny
dok joj je ponovno stavljala zavoje. Javit u Njegovoj Milosti da jo niste spremni za silazak
u prizemlje.
Ne... ne, jasno da jesam. Juliana je silom otvorila oi. Ne bi mogla dugo izbjegavati
susret s njim, a osim toga, eli odgovore na svoja pitanja. Umit u se i popiti malo kave, a
to e me sasvim razbuditi. Spava mi se zato to pada kia i ovdje je tako ugodno.
Henny je pucketala jezikom, ali vie nita nije rekla, i Juliana se pola sata kasnije
potiteno prouavala u zrcalu. Kosa joj je jutros osobito neposluna, zapanjujue ivahna uz
njezino lice koje je bljee nego inae. Oi joj se doimaju neobino krupnima, s tamnim
sjenkama odozdo za koje je zakljuila da je ine prilino zanimljivom. Tajanstvenom i
posebnom. Zbog te je hirovite misli postala mrvicu veselija. Bilo bi teko nai nekoga manje
tajanstvenog od nezgrapne i trapave osobe velikih stopala kakva je ona. No muslin boje

lavande i u bijelo zamotane ake ipak stvaraju dojam da je nekako delikatnija nego inae.
Onda poite. Ali nemojte se previe dugo zadrati. Morate se odmoriti prije ruka.
Tako ste dragi prema meni ree Juliana. Nikad ranije nitko nije tako pazio na
mene ili se zabrinjavao. Impulzivno je poljubila Henny, a ena se zadovoljno nasmijeila i
poslala je iz odaje, rekavi: Samo idite, miledi.
Kad je ula u knjinicu, Juliana nije odmah vidjela Tarquinova gosta jer su joj pitanja
navirala na usta prije nego je zatvorila vrata. Je li se gospoa Dennison ljutila na Lilly i
Rosamund, milorde? Kako je znala da su ovdje? Jesi li siguran da nee biti gruba prema
njima?
Ne. Ja sam joj rekao. Da. Redom je odgovarao Tarquin dok je ustajao sa stolice.
Duboko udahni, mignonne, i pozdravi gospodina Bonnella Thorntona.
Juliana duboko udahne. Zapanjila se kad je vidjela da se vojvoda smijei i u njegovim
oima jo uvijek postoji onaj topao sjaj. Nikakva traga hladnoi to ju je oekivala.
Juliana? potaknuo ju je i pokazao svojega gosta kad ona nije odmah pola naprijed.
Ispriavam se, gospodine. Nisam vas odmah vidjela. Juliana se pribrala i napravila
kniks pred visokim, mravim dentlmenom u nevjerojatnom odijelu od ruiastog satena.
Neizmjerno mi je drago, gospo. Dentlmen se naklonio. Njegova Milost
ispriala mi je sve o vaim pustolovinama i njihovom uzroku.
Juliana je upitno pogledala Tarquina, nesigurna kako bi to trebala shvatiti. Pruio joj je
neke novine. Proitaj ovo pa e moda poeti shvaati da nisi jedina koja se zalae za tu
stvar, Juliana.
Nikad ranije nije u rukama drala Drury Lane Journal. Podnaslov Na vama je red postao
je jasan im je poela itati. Radilo se o besramnom, traerskom asopisu, punom aluzija i
navodno istinitih pria o skandaloznim podvizima pripadnika londonskog otmjenog i
politikog svijeta. Bio je gotovo zloesto zabavan. No Juliana nije razumjela to je Tarquin
elio rei. Pogledom je preletjela kritike i osvrte na predstave i opere, a zatim je podigla
glavu. Ovo je veoma zabavno, milorde, ali ne shvaam...
U sredini ete nai lanak to ga je napisala osoba po imenu Roxanna Termagant
ree gospodin Thornton.
Spustila je glavu i nala lanak. Usne su joj se bezglasno rastvorile. Gospoica
Termagant iznijela je precizan opis takozvane pobune u kui Cocksedge, izravno optuujui
gospoe Mitchell i Cocksedge da su organizirale nerede, a potom i raciju s ciljem uhienja
etiriju ena od kojih jedna uope nije prostitutka, ve supruga jednog vikonta. Zatim je
uslijedilo otro kritiziranje vlasti koje su dopustile da ih za svoje podle svrhe iskoriste vlasnice
bordela zbog ega su nedune ene, koje su se okupile samo radi miroljubive rasprave o tome
kako bi mogle poboljati uvjete svojeg rada i ivota, zavrile u zatvoru.
Tko je ta dama?
Gospodin Thornton se otmjeno naklonio. Vidite je pred sobom, gospo. Vragolasto
se nasmijeio.
Moda to objanjava ruiasti saten. Meutim, i dalje je osjeala zbunjenost. Vojvoda
vam je sve to ispriao?
To nije nimalo neobina pria, miledi. Svaki pokuaj ena da se kod svojih takozvanih

poslodavaca izbore za svoja temeljna prava uvijek zavrava porazom. Meutim... uzeo je
novine i njima lupkao po dlanu ... moemo im oteavati ivot javnim ismijavanjem i
ogorenjem. Naalost, meni je teko otkriti sve uase koji se dogaaju. Nisam znao za sluaj
gospoice Lucy Tibbet, naprimjer. Zato imam jedan prijedlog za vas, ledi Edgecombe.
Juliana se spustila na naslon za ruke na sofi. Pogledala je Tarquina koji se zavalio na
stolici, spojio prste ispred usta i promatrao njezino lice. Nije ba da svi pripadnici naega
drutva zatvaraju oi pred nepravdom, mignonne. Gospodin Thornton ima moan glas u
Covent Gardenu. Vjerujem da su njegove metode uinkovitije od poticanja bludnica da se
pobune i zavravanja u Bridewellu.
Znai, ti... ti takoer eli pomoi? pitala je, sumnjiavo se namrtivi. To se inilo
nevjerojatnim, ali to je drugo moglo znaiti?
Recimo samo da si mi ti otvorila oi kiselo se osmjehnuo.
Juliana se tako iznenadila da trenutak nije bila svjesna injenice da je gospodin
Thornton opet poeo govoriti. Nakaljao se kako bi privukao njezinu pozornost i nastavio.
Kao to sam rekao, ledi Edgecombe, shvatio sam da imate prijateljice u Gardenu. ene koje
mogu znati to se zbiva. Kad biste ih naveli da vam se povjeravaju, tada bih ja imao materijala
za borbu.
Da budem pijun, elite rei?
Dounica ree Tarquin.
Takoer bih drao sredstva to ih uspijete prikupiti nastavio je gospodin Thornton
i preuzeo odgovornost za isplate onim enama kojima su potrebna. Njihovi poslodavci
mogu se buniti protiv moje filantropije, ali nee imati nikakve izlike da se osveuju enama i
nitko se ne mora bojati odmazde. Gospodin Thornton odluno kimne.
Vie volim neto raditi ree Juliana. Samo prepriavanje zbivanja ini mi se
pomalo patetinim.
Ali kada ti neto radi, Juliana, naglavce se uvali u nevolje istakne vojvoda.
Bonnell Thornton se tiho nasmijao i Juliana je porumenjela, ali nije ni pokuala zanijekati
istinu.
Tvoja je mana, mignonne, to precjenjuje svoje sposobnosti za mijenjanje svijeta
nastavio je Tarquin. To ne moe uiniti bez pomoi.
To sam i ja juer rekla.
Kao to vidi, ozbiljno sam te shvatio.
Da polako se sloila. Jo uvijek joj je bilo teko vjerovati da su njezine rijei mogle
imati takav uinak. Opet se okrenula Bonnellu Thorntonu. Pa, ako mislite da e to
djelovati, gospodine Thornton, onda u vam svakako pomoi koliko god budem mogla.
Dobro. Vidjet ete da malo-pomalo moemo promijeniti situaciju.... Pa, sad bih se
oprostio. Vaa Milosti... Naklonio se vojvodi koji je uljudno ustao i otpratio ga do vrata.
Juliana je napravila kniks kad je posjetitelj njeno uzeo njezinu zamotanu ruku i lagano joj
poljubio prste. elim vam ugodan dan, ledi Edgecombe. Radujem se naoj suradnji.
Tarquin je zatvorio vrata za njim, a potom se okrenuo Juliani. Znam da ti to smatra
nedovoljnim, draga moja, ali vjeruj mi, to je najbolje to moe uiniti.
Juliana nije bila previe sigurna da je to tono. Padalo joj je na pamet mnogo naina na

koje bi se mogla aktivnije ukljuiti u rad gospodina Bonnella Thorntona. No ne bi bilo


pametno da to sad spominje. Ne mogu pomoi gospodinu Thorntonu ako ne posjeujem
svoje prijateljice naglasila je.
Ne sloio se i priao bifeu kako bi si natoio au erija. Ali nee zaboraviti
povesti Teda sa sobom, zar ne?
Juliana odmahne glavom. Zato si se predomislio?
Spustio je bocu i priao joj. Obujmio joj je lice rukama i njeno poljubio njezine vjee.
Ti stvara veoma neobine arolije, mignonne. Vjerujem da bi mogla rastopiti mramorno
srce kad bi to vrsto odluila. Palcem je preao preko njezinih usta i skrueno se
nasmijeio. Ne mogu rei da uivam biti meta tvojeg reformatorskog ara. Poljubio ju je
dok je ona pokuavala smisliti odgovor. Sad se vrati gore. Izgleda iscrpljeno.
Odjednom je osjeala laganu muninu i silnu pospanost. Njezin mozak nije uspijevao u
potpunosti shvatiti njegove rijei. Jesu li doista nekakva sveana izjava? Neka vrsta obeanja?
Pokuavala je nai odgovor, ali neto u njegovim oima govorilo joj je da on ne eli da ita
kae. Spustio joj je ruke na ramena i okrenuo je prema vratima. Idi k Henny, Juliana.
Bez rijei ga je posluala.
Leala je na lealjci ispod prozora dok joj je Henny skidala cipele i odvezivala uzice
gornjeg dijela haljine. Spustila je ruku na trbuh. Ovo e dijete poznavati samo skrbnika strica.
Nikad nee poznavati oca. Sva brina ljubav ovoga svijeta ne bi mogla ublaiti tu injenicu.
Kad Tarquin jednom sazna da nosi njegovo dijete, ono vie nee pripadati samo njoj, ak ni u
njezinoj utrobi. Koliko e dugo moi uvati tu tajnu?

Henny kae da joj se ini da se Juliana danas ne moe razbuditi. Quentin je zvuao
zabrinuto dok je stajao ispred vatre u knjinici, zapaljene kako bi se suzbila vlana
prohladnost kinoga dana. Je li moda pretrpjela neto vie od onoga to smo vidjeli?
Ne vjerujem. Tarquin popije gutljaj porta. Mislim da iza toga stoji neto drugo.
to? Quentin posegne za svojom aom na polici iznad kamina.
Tarquin zijevne. Na Juliani je da to kae. Vjerujem da e mi rei kad bude spremna.
Ispruio je noge prema vatri. Ima trenutaka kad je krasno provesti veer kod kue.
Osobito ako se to slua. Quentin pokae prema prozoru po kojemu je monotono
bubnjala kia. Neugodna veer za boravak vani.
Da, a pomisao da je moja neobuzdana mignonne sigurna u svojem krevetu veoma je
ugodna. Tarquin opet zijevne.
Quentin pogleda u svoju au. Hoe li tu vezu skrivati pred Lydiom kad se vjenate?
Glas mu je bio ukoen, oi napete.
Tarquin je podigao pogled, a pospani nehaj nestao mu je iz oiju. to eli rei,
Quentine?
to ti misli da elim rei? Quentin skoi na noge. Vie odjednom nije mogao

podnijeti agoniju svoje frustriranosti. Imat e pod svojim krovom Julianu i Lydiu. Hoe li
pred Lydiom skrivati svoj pravi odnos s Julianom?
Tarquin je zapanjeno zurio u njega. Quentinovo je lice bilo blijedo, usne bez kapi krvi.
Ne mogu to podnijeti, Tarquine! Ne mogu podnijeti da se na takav nain odnosi
prema Lydii. Volim je, neka mi Bog pomogne. I neu mirno stajati i gledati kako ti unitava
nae ivote. Krio je ruke, a sive su mu oi postale plamtee rupe na bijelom licu.
To... ti i Lydia! zamuckivao je Tarquin. Ti i Lydia?
Da.
Lydia... Lydia zna kakvi su tvoji osjeaji? inilo se da to jo uvijek ne moe shvatiti.
Da.
I... ona ti uzvraa te osjeaje?
Quentin kimne.
Dragi Boe! Tarquin prstima proe kroz kosu. Ti i Lydia se volite? Znam da si
uvijek imao posebnog obzira prema njoj, ali...
Katkad si, Tarquine, tako prokleto slijep da ne vidi ni prst pred nosom! ustvrdio je
Quentin, odjednom se osjeajui proienim, kao da mu je netko s ramena skinuo golem
teret. Juliani je trebalo pet minuta da vidi...
Juliana! Sad se sjetio njezinih aluzija. Isuse, Marijo i Josipe gunao je.
Neu mirno stajati sa strane i gledati kako vrijea Lydiu tako da pod istim krovom
dri svoju ljubavnicu ponovio je Quentin, sad odlunim glasom.
Tarquin nita nije rekao, ve je samo zurio u vatru. Poeo je shvaati da ne bi mogao
zamisliti ni mogunost da na taj nain uvrijedi Julianu. to mu se to dogaa, dovraga?
uje li me, Tarquine?
Podigao je pogled i odmahnuo glavom, napola se nasmijavi od nevjerice i
rezigniranosti. O, da, ujem te, brate. Jednako jasno kao i sebe.
Quentin je ekao da jo neto kae, ali se Tarquin opet okrenuo prema vatri, vrtei au
porta izmeu prstiju. Kao da je podigao zid oko sebe. Tiina se produljila i Quentin je na
koncu iziao iz sobe, tiho zatvorivi vrata za sobom. Nita se nije rijeilo, ali on je rekao svoje.
Istina je na vidjelu, a umjesto da se zbog toga osjea loe, samo ga je preplavilo silno
olakanje.
Tarquin je dugo ostao nepomian. Potom je ustao i ponovno napunio svoju au. Pogled
mu je pao na minijaturu Lydie Melton na polici iznad kamina. Ozbiljna, smirena,
dostojanstvena. Savrena supruga za jednog biskupa.
Odjednom se glasno nasmijao. Kako je sve veoma jednostavno ako ovjek gleda svijet
Julianinim oima.
Jo uvijek se tiho smijao kad se zaulo kucanje na vratima i uao je Catlett s pisamcem
na srebrnoj plitici. Ispriavam se, Vaa Milosti, ali ovo je upravo stiglo. Dostavlja kae da
je rije o neemu veoma hitnom.
Tarquin se namrtio i uzeo zapeaeno pismo. Proitao je loe sastavljen i pogreno
napisan sadraj, a lice mu se smrknulo. Prokleti izopaeni, raskalaeni glupan! Zguvao
je papir i bacio ga u vatru. Neka mi dovedu koiju.
Izlazite, Vaa Milosti? Catlett je hitro pogledao prozor iza kojeg je pljutala kia.

To moe zakljuiti iz moje naredbe kiselo e vojvoda. Reci mojem sobaru neka
mi donese plat i tap.
Prokleti Lucien! Smrtno bolestan lei u kui za privremeno zatvaranje dunika. Pisamce
je poslao vlasnik kue, zacijelo na Lucienov nagovor. Treba podmiriti dug od petsto funti da
bi ga pustili na slobodu. Dotad e leati u hladnoi i vlazi, guiti se od kalja, bez lijekova,
hrane ili pokrivaa.
Tarquin nita nije posumnjao. Ovo nije prvi put da se to dogodilo tijekom proteklih pet
godina. Isto tako, nije mu palo na pamet da bi Luciena mogao prepustiti njegovoj sudbini,
premda ga je s onakvom konanou izbacio iz svoje kue. Znao je, jednako dobro kao i
Lucien, da e mu Tarquin u ekstremnim situacijama uvijek priskoiti u pomo. Bez obzira
koliko je Lucien postao pokvaren i vrijedan prezira, Tarquin se nije mogao osloboditi okova
odgovornosti.
Otvorio je sef u knjinici i izvadio petsto funti. To je veoma maleni dio Lucienovih
dugova, pa ga je zacijelo uhvatio jedan od njegovih manjih vjerovnika. Vjerojatno kroja ili
klobuar.
Sobar mu je donio debeli plat s pelerinom i tap sa skrivenom otricom. Tarquin je
podigao visoki ovratnik, navukao rukavice i iziao na pljusak. Koija je drhtao na svojem
sjedalu.
Ludgate Hill. Tarquin ga nije ni pogledao dok je davao naredbu i penjao se u
koiju.
Koija zamahne biem. Tek je poeo raditi za vojvodu i silno je elio ostaviti dobar
dojam pa mu nije palo na pamet prigovarati zbog vonje po tako odvratnom vremenu.
Nakon to je koija nestala u noi, George i Lucien su se popeli podrumskim stubama na
drugoj strani ulice. Grom i pakao gunao je Lucien dok se voda slijevala s oboda
njegovog eira. Zato ba veeras? Mjesec dana nije padala kia.
George je krenuo na drugu stranu, sagnuvi glavu kako bi se zatitio od pljuska. Zapravo
nije bio niti svjestan kie jer ga je ispunjavala vrua elja za osvetom. Ve je tako blizu.
Potrao je oko kue u uliicu koja vodi do konjunice i ondje stao, zadihano se naslonivi na
zid.
Lucien se pojavio kraj njega, promoena prikaza u usporedbi s krupnim tijelom drugog
ovjeka. Dugovat e mi jo petsto za ovo rekao je, kaljui u rukav.
George je samo nestrpljivo pokazao prema vratima u zidu kue. Hoe li sluinad biti
budna?
Ne u ovo doba... osim ako se Catlett jo uvijek ne mota naokolo. Lucien ispljune
katar na ulicu. Noni uvar e biti u svojem sobiku ispod stubita, ali neemo se ni
pribliiti prednjem dijelu kue.
to je s tim Catlettom?
Bit e u spremnici srebrnine ako nije u krevetu. Znam rutinu. Lucien je uvukao
klju u bravu i vrata su se beumno otvorila. Ovdje imamo dobro odravano kuanstvo
cinino je primijetio i uao u usko predsoblje. Sada dri jezik za zubima i neujno hodaj.
Otvorio je druga vrata i pojavilo se stubite ugraeno u zid. Vladao je mrkli mrak, nije
bilo svijea u zidnim svijenjacima, ali se Lucien penjao sigurnim koracima osobe koja se

ondje snalazi i po mraku. George se penjao za njim, zadravajui dah, svjestan golemog
uzbuenja, teine u svojim preponama to ju je dosad povezivao jedino s tjelesnim uicima.
Lucien je na vrhu stubita otvorio jo jedna vrata i pogledao naokolo. Hodnik su
prigueno osvjetljavali iroko razmaknuti zidni svijenjaci. Nije uo nikakav zvuk. Uao je u
hodnik i George iza njega, a na zidu se vidjela njegova ogromna sjena.
U kui je vladala tiina kao u grobu kad su stigli do Julianinih vrata. Lucien je koraknuo
unatrag i priljubio se uza zid. Ona je tu unutra. Sam nai izlaz. Zaustavit u fijaker i
dovesti ga do ugla ulice.
George je kimnuo, a oi su mu svjetlucale na votanom, znojnom licu vlanih usana.
Stavio je ruku na kvaku dok je Lucien bjeao na sigurno. Vikont nije elio imati jo vie veze s
tom otmicom.
George je gurnuo vrata koja su se beumno otvorila. Soba je bila u mraku i vidio se
jedino slabaan sjaj eravice u kaminu. Oko kreveta nisu navueni zastori pa je jasno vidio
usnulu figuru. Trenutak je stajao i promatrao je. Gledao je kako joj se sa svakim
ravnomjernim udisajem podie plahta na prsima. Nain na koji joj se raskona kosa rairila
po bijelom batistu jastunice. Namrtio se kad je vidio zavoje na njezinim akama, a potom je
slegnuo ramenima. Nee joj trebati za ono to on ima na umu.
Sagnuo se nad njome, a njegove su ake bile krupne, teke, prsti snani kao u bilo kojeg
radnika. Ti su prsti obavili Julianin vrat i stiskali.
Njezine su se oi naglo otvorile, ispunjene snom i uasom. Povijenim je rukama grabila
prste koji su joj stiskali vrat. Otvorila je usta kako bi vrisnula, ali nije se uo nikakav zvuk.
Utapala se, guila, a njezin smueni mozak nije znao je li ovo stvarnost ili nona mora. Lice
koje je lebdjelo nad njome, tako napeto, tako odluno, bilo joj je poznato, ali ipak nije. To je
bila maska... maska grozne pakosti... maska iz none more. Sigurno je to samo nona mora.
Molim te, Boe, neka bude samo nona mora. Ali nije mogla disati. Svim se silama nastojala
probuditi. Oi su joj iskoile iz duplji. Prsa su joj ostala bez zraka. Prekrio ju je crni val.
George je olabavio stisak kad je beivotno pala na jastuke, a vjee su joj prekrile
prestravljene oi. Tragovi njegovih prstiju vidjeli su se kao tamne sjenke na bjelini njezina
vrata. Stavio joj je ruku na usta. Jo uvijek je disala, ali plitko i nepravilno. Izvadio je debeli al
iz depa i njime joj vezao usta, napravivi vor na njezinu zatiljku. Tada je odmaknuo
pokrivae i zagledao se u njezino onesvijeteno tijelo, a svaka se oblina jasno nazirala ispod
tanke spavaice od finog batista.
Otrgnuo je pogled s nje, svjestan da minute brzo prolaze, i otvorio ormar. Izvadio je
debeli plat, a zatim je potraio svilene arape u ladicama komode.
Sagnuo se nad njome i jednom joj arapom vezao glenjeve, a drugom joj je vezao
zapea. Potom je nepomino tijelo umotao u plat i stavio joj kapuljau preko glave. Jo
uvijek je plitko disala, ali sad pravilnije. Prebacio ju je preko ramena, jo jednom pogledao
naokolo i poao prema vratima. Bio je tako uzbuen da mu je bilo teko kretati se polako i
oprezno pustim hodnikom. Oekivao je da e se svakog trenutka otvoriti neka vrata i netko
e ga bijesnim povikom zaustaviti. No stigao je do vrata stubita bez ikakvih problema.
mugnuo je u mrak i zatvorio vrata za sobom. Oko njega je vladao mrkli mrak, a nije
bilo Luciena da ga vodi. Dok mu je srce divlje lupalo i ruke se znojile, ekao je da se dovoljno

smiri kako bi sa svojim teretom mogao sii strmim uskim stubama. Osjeao je njezin oblik,
miris njezine kose i koe, njezin topao dah na svojem vratu.
Siao je stubama i naao se u malenom predsoblju. Sporedna su vrata bila odkrinuta i
srce mu je poskoilo. Samo je sekundu udaljen od uspjeha. Iziao je na uliicu.
Poskoio je kad je zauo prodoran zviduk. No to je bio Lucien koji ga je dozivao s
poetka uliice. George je trapavo potrao, a Julianina mu je glava udarala po leima. Na ulici
je stajao fijaker i Lucien je ve bio unutra, drhturei od hladnoe i vlage.
Prokletstvo, zbog ovoga noas dobit u groznicu prigovarao je dok je George
sputao Julianu s ramena na klupu i uspentrao se za njom. Dakle, ima je. S blagom je
znatieljom prouavao svoju onesvijetenu suprugu. to si joj uinio? Nije mrtva, je li?
George je olabavio plat i maknuo kapuljau. Julianina je glava pala na prljavu kou
sjedala. Lucien je uzdigao obrve kad je vidio njezina vezana usta, a zatim se nagnuo naprijed i
lagano dotaknuo modrice na njezinu vratu, nehajno primijetivi: Zaboga, bili ste prilino
grubi, zar ne, stari moj?
Nisam elio riskirati odgovorio je George i sjeo kraj Luciena odakle je mogao
gledati svoju rtvu kako se pomie na sjedalu sa svakim trzajem eljeznih kotaa na kaldrmi.
Nasmijeio se i pogladio svoju bradu.
Lucien je cvokotao zubima i potraio plosku konjaka u depu. Zadrhtao je, prislonio
plosku na usta i izlio sadraj u grlo. Dragi Boe, kako mi je hladno. Opet je pio,
oajniki nastojei zagrijati ledenu prazninu u svojem trbuhu. Nije osjeao ake i stopala,
prsti su mu postali plavkasto-bijeli, kao da mu je krv prestala tei ilama. Opet je psovao dok
su mu se prsa nadimala i zahvatio ga je siloviti napadaj kalja.
George nikad nije vidio nekoga da tako grevito kalje. Lucien je zgrabio rupi i stavio
ga na usta. George je vidio da je bijela tkanina potamnjela od krvi. Instinktivno se malo
odmaknuo od njega, bojei se zaraze. Posegnuo je u dep i izvadio malenu boicu miriljavih
soli.
Lucien je nastavio kaljati tako silovito da su mu od napora popucale kapilare u oima.
No ipak je gledao kako njegov partner otvara boicu, naginje se naprijed i stavlja je ispod
Julianina nosa.
Zato je eli probuditi? hrapavim glasom upita Lucien. ekaj dok ne stignemo
onamo, glupane. Ne eli da stvara nevolje.
Nee mrzovoljno e George, ali se uspravio i vratio boicu u dep. elio je biti
nazoan kad se osvijesti. elio je vidjeti kako se njezine oi otvaraju. elio je vidjeti kako
shvaa to joj se dogodilo. elio je vidjeti kako njezin pogled pada na njega i ona shvati da je
bespomona kad osjeti spone na rukama i nogama, al na ustima. No ekat e. Okrenuo je
glavu i zagledao se u crnu no, a zato mu je promaknuo trenutak kad su Julianine vjee
zadrhtale, otvorile se i odmah ponovno zatvorile.
Grlo ju je boljelo. Jedva je gutala. Nije se mogla maknuti. Nije mogla otvoriti usta. U
nosu je osjeala peckavi vonj miriljavih soli. Drala je oi zatvorene. to se dogodilo? Navrla
su sjeanja na zastraujuu nonu moru. Ruke oko njezina vrata. Georgeovo lice, oteeno,
masno i trijumfalno.
Nije bila nona mora.

Ostala je nepomina i pokuavala shvatiti zato se ne moe micati. inilo se da je


njezinom smuenom mozgu trebala cijela vjenost da zakljui da je vezana.
Upravo se pribliavamo krmi Bell.
Lucienov glas. Dragi Boe, morat e se nositi s obojicom. Hladan znoj izbio joj je po
leima. Kako su je mogli bez iijeg znanja odvesti iz kue? Gdje je bio Tarquin? Zato nije bio
ondje? Suze su je pekle u oima, ali ih je pokuala potisnuti. Grlo ju je uasno boljelo, no nije
mogla podnijeti pomisao da bi joj suze tekle niz lice, u povez na ustima, a ona ne moe
pomaknuti ruke da ih obrie.
Fijaker se zaustavio. ula je zvukove. Trei koraci, povici. Svjetlo joj je obasjalo
zatvorene vjee kad ju je netko podigao i izvukao iz koije, jo uvijek vrsto umotanu u plat.
George ju je opet prebacio preko ramena. Riskirala je i otvorila oi, shvativi da su u dvoritu
krme Bell u Cheapsideu. Pred vratima je stajala potanska koija s upregnutim konjima, a
konjuari su se sklonili od kie pod strehu krme.
Odnio ju je do koije. George ju je ubacio u unutranjost vozila i tresnuo vratima.
Dama je bolesna rekao je konjuarima. Spava i zato je nemojte uznemiravati. Brzo emo
se vratiti. Lucienu je rekao: Poimo neto pojesti. Posve sam mokar i jako edan.
Lucien je pogledao zatvorena vrata koije, a zatim je slegnuo ramenima i slijedio
Georgea u toionicu. to e biti ako netko pogleda unutra?
To se nikoga ne tie osim mene George je zareao u bocu konjaka. Osim toga,
nee stvarati nikakve zvukove. Ne moe se micati. Tko bi pogledao unutra?
To se njega ne tie, zakljuio je Lucien, drhturei od hladnoe koju je ve osjeao u
kostima. On nije odgovoran za otmicu. edno je pio konjak, ali je odmahnuo rukom na
mesnu pitu i kruh i sir to ih je George pohlepno jeo. Osjeao se bolesno i iz iskustva znao da
hladnoa to je osjea u kostima najavljuje jedan od ozbiljnih napadaja groznice. Moda bi
ovdje trebao uzeti sobu i priekati da proe.
No elio je svojih tisuu gvineja i nije bio pripravan odvojiti se od Georgea dok ih ne
bude imao u ruci. Razumio je da ovjek ne moe pribaviti takav iznos prije nego stigne kui,
stoga e ga Lucien pratiti do kue. Osim toga, moglo bi biti zabavno gledati kako e njegova
ena reagirati kada doe k sebi.
Juliana je leala u koiji onako kako ju je George ostavio, napola na sjedalu, napola na
podu. Mislila je da bi se mogla podii na sjedalo, ali ako to uini, oni e znati da se micala.
Instinktivno je znala da mora glumiti nesvjesticu sve dok ne stignu na cilj, gdje god to bilo.
Jednom e je morati odvezati. Bilo joj je veoma neudobno, svi su je miii boljeli i zahtijevali
olakanje. Nastojala je skrenuti misli s tih bolova, pitajui se koliko je sati. Koliko je blizu
zora. U koje vrijeme je oteta? I kamo je vode, za Boga miloga?
Georgeu treba mrtva ili osuena za umorstvo kako bi dobio natrag njezino nasljedstvo.
Dakle, to je od toga izabrao? Nije joj se sviala niti jedna mogunost.
Vratili su se. Osjeala je vonj konjaka dok su disali u skuenom prostoru, smjestivi se
na drugoj klupi. Lucien je promuklo kaljao. Drala je oi zatvorene kad je pod svojim
nogama osjetila ruke koje su je podigle na sjedalo. Bila je zahvalna na malenoj milosti. Zaulo
se pucketanje bia i koija je krenula. Kamo je vode, za ime svijeta?

Tarquin je stajao na kii i s nevjericom zurio u ruevine kue na Ludgate Hillu. Izgorjela
je... prije nekoliko mjeseci. Pocrnjela ljutura bez krova. Znao je da je adresa tona. Ali ovdje
nema kue za zatvaranje dunika.
Lucien ga je prevario. elio ga je izvui iz kue.
Okrenuo se na peti. Kui! prasnuo je mokrom koijau. to bre. Uskoio je
u koiju i tresnuo vratima kad su konji jurnuli naprijed tjerani revnim koijaem.
Misli su mu mahnito letjele glavom. Bez obzira kakav je razlog Lucien imao da ga
odvue iz kue, to je sigurno imalo veze s Julianom. Ali kakve? Impulzivno izopaenom
Lucienu uope nije svojstveno stvaranje planova.
Skoio je iz koije gotovo prije nego se zaustavila. Ostani ovdje. Moda e mi opet
trebati.
Koija je nesretno kimnuo i jo dublje navukao obod eira.
Noni je vratar otvorio vrata na vojvodino estoko lupanje. Tko je bio ovdje za mojeg
izbivanja? prasne vojvoda.
ovjek je izgledao prestraeno, defanzivno, kao da ga za neto optuuju. Nitko, Vaa
Milosti. Cijelo vrijeme sam sjedim ovdje. Ni iva dua nije ula ni izila, mogu na to
prisegnuti.
Tarquin nije odgovorio, ve je jurnuo stubama, grabei po dvije odjednom. irom je
otvorio Julianina vrata, znajui to e otkriti, a ipak se molei da je pogrijeio.
Zurio je u prazan krevet. Nije vidio tragove borbe. Vrata ormara bila su odkrinuta, a
ladice komode otvorene i njihov sadraj ispremijean. Neprestano je potezao uzicu zvona sve
dok se na hodniku nisu zauli trei koraci. Catlett je navlaio livreju, Henny je gledala
pospanim oima, Quentin je trao u nonoj koulji, obuzet panikom.
Ledi Edgecombe nije u kui promuklim e glasom vojvoda. Henny, pogledaj to
nedostaje od njezine odjee. Catlette, pitaj sluinad je li netko neto uo... vidio bilo to
neobino tijekom protekla dva sata.
Quentin je glupavo zurio u prazan krevet. Kamo je mogla poi u ovakvoj noi?
Nikamo svojom voljom mrko e Tarquin. Lucien u tome ima svoje prste, ali
kako ju je, za ime svijeta, uspio izvesti odavde? Ona je snanija od njega. ak i da ju je uspio
svladati, nikako je ne bi uspio odnijeti niza stube.
Zato bi to uinio?
Zato Lucien uope izvodi gluposti?... Dakle? pitao je Henny koja je dovrila
pregledavanje ormara i komode.
Samo debeli plat, Vaa Milosti, i par arapa rekla je. Ne vidim da jo neto
nedostaje.
Nikakve cipele?
Henny odmahne glavom. ini se da je izila samo u spavaici, gospodine.
George tiho izusti Tarquin, gotovo za sebe. George Ridge. Pogrijeio je, posve
je pogreno procijenio ovjekov karakter. Umjesto da ga je zastraio, samo je probudio vraga.

Lucien mu je omoguio da doe do nje, a George je bio brutalna sila poinitelja.


to to govori? pitao je Quentin, jo uvijek previe okiran da bi shvatio situaciju.
George i Lucien, paklenski par gorko e Tarquin. Boe, kakva sam budala bio.
Okrenuo se kad je Catlett urno uao, sad u urednoj livreji i s pravilno namjetenom
perikom. Dakle? Ita?
Ne, Vaa Milosti. Sluinad je pola na spavanje prije vaeg izlaska. Ja sam kratko
vrijeme bio budan, ali sam poao u krevet brzo nakon to ste vi otili.
Tarquin kimne, lupkajui vrcima prstiju po ustima dok je razmiljao. Svi su ga
promatrali, pazei na svaku promjenu njegova lica. Moramo pogaati ree na koncu.
I neka nam Bog svima pomogne ako pogrijeim. Henny, spakiraj putnu torbu za ledi
Edgecombe. Osnovne potreptine... njezino jahae odijelo, izme. Znat e to joj treba.
Catlett, reci koijau neka dovede moj faeton s upregnutim sivcima. Quentine, ide li sa
mnom?
Naravno. Odjenut u se. Quentin nije pitao kamo idu. Uskoro e saznati. Nona
vonja otvorenom koijom po pljusku nije osobito privlana, ali oito je najvanija brzina, a
lagano e se vozilo kretati mnogo bre nego zatvorena koija.

28. poglavlje

romijenili su konje tri puta prije zore. Juliana se nije micala, ak ni kad joj je pramen
kose kakljao nos i tjerao je na kihanje. Lucien je kaljao i drhturio, uglavnom
utei, esto poteui iz ploske konjaka. George je zurio u zamotanu figuru na
suprotnoj klupi.
Svanula je siva zora i sipila je kia. Uli su u dvorite krme Red Lion u Winchesteru, a
konji su podrhtavali od napora. Koija ih je silovito tjerao jer ga je oekivala lijepa nagrada
ako za sedam sati prijee sto deset kilometara do Winchestera. Dvostruko veom brzinom od
one kojom potanska koija inae vozi. George je promolio glavu kroz prozor.
Promijenite konje. Neemo se zadravati dulje od toga.
Ploska je prazna Lucien je progunao kroza stisnute zube. Neka je napune.
Nagnuo se kako bi otvorio vrata, ali ga je zahvatio jo jedan napadaj kalja pa se presamitio i
ve posve crven rupi pritisnuo na usta.
Hajde, daj to meni. George je nestrpljivo istrgnuo plosku iz njegove mlitave ruke.
Iziao je iz koije i pourio preko dvorita do toionice. Napunite ovo i dajte mi jo tri
boce. S obzirom na brzinu kojom Lucien pije, te bi mu tri boce trebale potrajati do kraja
dana.
Vratio se u koiju kako bi nastavio motriti Julianu. Nije razumio zato se jo nije
osvijestila. Die. Lice joj je smrtno blijedo, to je istina, ali njezina je put uvijek mlijeno
blijeda uz plameno crvenu kosu. Nagnuo se nad nju i dotaknuo joj obraz. Koa joj je bila
umirujue topla.
Juliana je znala da se vie nee moi dugo pretvarati. Njezini su miii vritali za
olakanjem, a najgore od svega, hitno je morala na zahod. Nije znala kako e izraziti tu
potrebu dok su joj usta pokrivena, ali ako joj se uskoro ne ukae prilika, morat e nekako
uspostaviti komunikaciju. Nije ula nita to bi joj otkrilo njihovu destinaciju, ali je po
trajanju putovanja, i po onome to je znala o Georgeu, zakljuila da je vodi natrag svojoj kui.
Na mjesto zloina. Zar e je odmah odvui pred suce? Ili ima neki mutniji plan? Koija je
poskoila preko rupe na cesti i njezina se neudobnost poveala. Nastojala je to ignorirati,
primoravajui se da se sjeti rasporeda u kui. Zamiljala je prozore, vrata, pomone zgrade,
stazu koja prolazi iza konjunice.
Koija je skrenula na kolni prilaz niske Ridgeove kue od crvene cigle i zaustavila se
pred ulaznim vratima. George je skoio dolje, posegnuo za Julianom i izvukao je van,
povukavi je za noge. Glava joj je udarila o pod i ona je otvorila oi.
Ah, uspavana ljepotice, to te probudilo zadovoljno je rekao i opet je prebacio
preko ramena. Vjerujem da emo lijepo zabavljati jedno drugo. Nosio ju je do vrata.
Otvorila su se im je onamo stigao. Postarija domaica je napravila kniks, gledajui ga

iznenaenim oima.
Eh, sir George, nismo vas oekivali.
Samo je neto progunao i progurao se kraj ene. Lucien ga je slijedio, pogrbljen zbog
duboke, duboke hladnoe to ju je osjeao u tijelu, cvokoui zubima, drhtavih udova.
Pobrini se za mojega gosta, Dolly naredio je George dok je hodao prema stubama.
ovjek treba vatru, vruu vodu, krevet.
Konjak slabano doda Lucien i podigne plosku do usana.
ena je uasnuto zurila u njega. Znala je prepoznati nekoga tko umire. Ovuda,
gospodine. Uhvatila ga je za nadlakticu, ali je otresao njezinu ruku i opsovao.
Samo mi donesi konjak i vruu vodu, eno. Teturao je prema sobi u prizemlju,
pritiui rupi na usta dok je iskaljavao krvavu sluz iz plua.
Dok je to sluala, Juliana je osjetila traak nade. Lucien je oito previe bolestan da bi
bio sposoban za nasilje. Tako ostaje samo George. No dok je ovako sputana, George je sasvim
dovoljan.
George je nogom otvorio vrata na vrhu stubita i bacio Julianu na krevet. Sjea se
ove sobe, draga moja? Tvoja brana odaja. Povukao je plat i okrenuo je na trbuh dok ga je
potezao.
Juliana je bila svjesna injenice da joj se spavaica podigla do bedara jer je osjeala
hladan zrak na stranjoj strani nogu. Trzajem se okrenula na lea, vezanim i povijenim
rukama pokuavajui spustiti spavaicu.
George se hihotao i ponovno je podigao. Meni se ba ovako svia.
Podigla je ruke do usta, nastojei odmaknuti povez, dok mu je oima mahnito
signalizirala. U tom joj je trenutku na umu bilo samo jedno.
eli neto rei? Nasmijeio se. Uskoro e mnogo priati, draga moja maeho.
Priznat e umorstvo. Napisat e priznanje, a zatim emo na magistrat pa e i sucima
ispriati sve o tome.
Juliana je spustila noge s kreveta i zavukla stopala ispod, pokuavajui nai nonu
posudu. George je na trenutak izgledao zbunjeno, no tada se opet nasmijeio.
Ah, razumijem. Dopusti da ti pomognem. Sagnuo se, izvukao nonu posudu i
nogom je gurnuo nasred odaje. Evo susretljivo je rekao. Nadam se da e se snai.
Vratit u se kad pojedem doruak.
Julianine su oi rigale zelenu vatru. Ali barem ju je ostavio da se sama mui. I ruke su joj
vezane sprijeda, a ne straga. Uvijek postoji neto na emu treba biti zahvalan, kiselo je
pomislila kad je ustala i skakutala do none posude.
Nekako je uspjela, a ak je uspjela i gurnuti nonu posudu natrag ispod kreveta. Tada je
poskakivala do prozora i razmislila. Povez na ustima bio je tako vrsto stegnut da ga prstima
nije uspjela pomaknuti, a s ovako vezanim zapeima nije mogla doprijeti do vora na
zatiljku. Svilene su arape vrsto nategnute, a smetali su joj i zavoji na akama.
Pogledom je preletjela sobu, vidjela sir Johnov remen za bruenje britve kako visi na
zidu kraj stalka za lavor. Gdje postoji remen, obino se moe nai i britva. Skakutala je do
stalka za lavor. Britva je leala kraj vra i lavora, ekajui sir Johna, kao i svakog jutra njegova
ivota. Nitko nije taknuo sobu otkako je umro.

Oprezno je vrhovima prstiju podigla britvu i pokuala je postaviti tako da otrica bude
okrenuta prema gore. Namjestila je ruke tako da su arape bile tono iznad otrice, a zatim je
pomicala materijal po otrici. Bila je tupa i trebalo ju je naotriti, ali je Juliana bila previe
nestrpljiva da bi to pokuala. Prevrnula se. Oprezno ju je ponovno namjestila, drei je tako
da je pojaala pritisak svile. Opet je poela. Tanka, vrsta svila je malo-pomalo poela
poputati. Otrica se dvaput prevrnula kad se pritisak smanjio. Strpljivo ju je ponovno
namjetala dok joj je srce lupalo, a ui napregnuto oslukivale hoe li vani uti korake ili
kripanje podnih dasaka. Grlo ju je tako jako boljela da nije bila sigurna hoe li moi govoriti
ak i kad skine povez s usta. Tada se materijal konano razdvojio i britva se prevrnula.
Juliana je protresla svoja zapea, osjeajui greve u rukama i prstima. Potom se muila
s povezom i oslobodila usta. Vunene dlaice zalijepile su joj se za jezik i usne, podsjetivi je
na Tedovu nemilosrdnu lekciju o opasnostima londonskih ulica. ini se da je spavanje u
vlastitom krevetu jednako opasno kao i sve drugo, pomislila je dok je britvom rezala spone na
glenjevima.
Oslobodila se. Pod bujicom ushienja zaboravila je na sve bolove. Kad je George iziao,
ula je kako okree klju u bravi. Potrala je do prozora. Prilino je visoko odavde do mekane
zemlje cvjetne gredice. Ali brljan je vrst. Ili barem tako izgleda. Tek treba vidjeti hoe li
izdrati njezinu teinu. Nema druge mogunosti.
Podigla je prozor. Puhao je hladan i vlaan vjetar, priljubivi joj tanku spavaicu uz
tijelo, ali je to ignorirala. Okrenula se i izila kroz prozor, prstima se uhvativi za prozorsku
dasku, ignorirajui bolove u ranjavim dlanovima. Njezina su stopala traila uporite u
brljanu. Nala je izboenu ciglu. Srce joj je skoilo u grlo, ali je jednom rukom pustila
prozorsku dasku i uhvatila se za brljan. Izdrao je. Spustila je i drugu ruku i sad je cijelu
njezinu teinu drao brljan i izboena cigla. Polako se sputala, osjeajui kako se brljan
odvaja od zida. No svaki je put uspjela premjestiti ruke i noge prije nego je penjaica
popustila.
Tako se usredotoila na opasno sputanje da nije ula tranje u sobi iz koje je pobjegla.
Ali je ula Georgeov divlji povik. Pogledala je gore i vidjela njegovo bijesno lice kako zuri u
nju. Pustila se i pala preostala tri metra do tla. Nezgrapno se doekala i uganula gleanj.
Sudbonosnu minutu ili dvije sjedila je na zemlji i hvatala dah, iznenaena takvim bolom.
Tada je opet ula Georgeovo urlanje, znala je da tri u prizemlje i da e se pojaviti na
kuhinjskim vratima. Ustala je i potrala kroz kiu, ignorirajui bol u glenju, nastojei stii do
kolnog prilaza. Instinktivno je traila nekoga na otvorenom, nekoga tko e biti svjedok.
Sad je iza sebe ula Georgea, ula je njegovo ubrzano disanje, inilo joj se da njegov dah
osjea na zatiljku. U normalnim bi mu okolnostima lako pobjegla. No bila je bosa, a ljunak
veoma otar. Gleanj joj se izvijao sa svakim korakom tako da su joj suze navrle na oi.
Zaobila je kuu. ljunani prilaz pruao se do seoske ceste. Kad bi uspjela stii do ceste,
moda e proi neki vozar, farmerski radnik... netko... bilo tko.
George je smanjivao razdaljinu meu njima. Bio je veoma zadihan, veliki mu je trbuh
poskakivao, stisnuo je masivne ake, ali ju je sustizao. Juliana je usporavala jer su je muila
stopala. Sustigao ju je, uhvatio rub njezine spavaice i povukao je unatrag dok se borila,
udarala nogama, grebla, a kosa joj je divlje letjela oko glave.

Nekako se uspjela istrgnuti. ula je kako se para tanki materijal spavaice, ali je jurnula
naprijed prema izlazu na cestu... tako blizu... jo tri koraka...
Osjetila je Georgeov dah na zatiljku i njegove ruke kako je hvataju. Zvuk eljeznih
kotaa na seoskoj cesti, poskakuju po gruboj ljunanoj povrini... Juliana je s posljednjim
ostacima snage skoila na cestu, pred kola sa sijenom.
Koija je povukao uzde, s nevjericom se zagledavi u mahnitu figuru koja se pojavila
pred njegovim teretnim konjima.
Molim vas... Juliana je pokuavala doi do daha kako bi mogla govoriti. Molim
vas... pomognite mi... ja...
Nije stigla dalje. George ju je zgrabio s lea i rukom joj pokrio usta, a drugom ju je
uhvatio za kosu tako da nije mogla maknuti glavu. Njegov je glas bio smiren, razborit. To
uope nije bio njegov glas dok je zapanjenom koijau objanjavao da je ona poremeena i
dre je zatvorenu radi njezine vlastite sigurnosti. Rekao je da je pobjegla iz svoje odaje tako
to je napala slukinju koja joj je donijela jelo. Da je nasilna i opasna.
ovjek je gledao napola nagu mahnitu enu raskutrane kose koja se otima u rukama
ovjeka koji je oito posve pribran, koji govori tako razborito, s toliko sigurnosti. Djevojka ga
je gledala oajnim, gotovo ivotinjskim oima, a on je zadrhtao, mrmljajui molitvu, i
skrenuo pogled od opasnog zurenja luakinje. urno je potjerao konje dok je George vukao
luakinju ustranu i odvezao se, tjerajui ivotinje da budu bre.
Juliana je snano zagrizla Georgeov dlan. Zaurlao je i snano je udario po uhu tako da joj
se zavrtjelo u glavi. Potom ju je prebacio preko ramena, prije nego joj je prestalo zvoniti u
uima, i odnio je natrag u kuu.
Lucien je nesigurnim koracima iziao iz sobe za primanje u prizemlju, drei au u ruci,
kad su se ulazna vrata zatresla jer ih je George nogom otvorio. Dobri Boe zaplitao je
jezikom. to je sad?
Mislila je da moe pobjei... lukava kuka ree George. Proao je kraj Luciena u
sobu za primanje i bacio Julianu u naslonja.
Ostala je nepomina, sklupana na mekanim jastucima, obamrla od oka i bola to ga je
izazvao udarac. Na trenutak se osjeala poraeno.
George si je natoio konjak, iskapio ga i natoio drugi. Najbolje da je to prije strpaju
u zatvor u Winchesteru. Iskapio je drugu au. Idemo.
Kamo? Lucien se naslonio na dovratak. Oi su mu grozniavo svjetlucale, drhtaji
su potresali njegovo tijelo, a au konjaka stezao je kao da je to njegova jedina veza sa
ivotom.
K Forsettima ree George i spusti au. Oni e pred sucem identificirati ovu
kurvu, a ti e je identificirati kao svoju enu te rei kako i kada je to postala. Podii e
optunicu protiv nje i staviti je pod klju. A tada... Nadlanicom je polako i lascivno obrisao
usta. A tada... draga moja maeho... posjeivat u te u tvojoj eliji.
Juliana nita nije rekla. Vie nije imala snage i znala je da nee uspjeti ponovno pobjei
Georgeu. Ne ovdje... ne sada. Moda e joj Forsetti ponuditi zatitu. No znala je da se uzalud
nada. Nee eljeti da ih dotakne skandal to ga je izazvala tienica koja im je bila krajnje
antipatina i mrska. Odmah e je odbaciti.

Doi, Edgecombe otresito e George. Jahat emo. Ja u uzeti kurvu.


Lucien je odmahnuo glavom i otvorio usta da neto kae, ali ga je odmah zahvatio
napadaj kalja kakav Juliana dotad nije vidjela. Kad je uspio progovoriti, jedva je izustio:
Ne mogu, stari moj. Ne bih mogao sjediti na konju. Ostat u ovdje... malo se odmoriti... ti
obavi svoje. Progutao je gutljaj konjaka.
O, ne gorljivo e George. I ti ide, Edgecombe. Trebam te. Nee vidjeti ni
penija od onog novca dok ne uini ono to od tebe elim.
Lucien je zurio u njega, a u oima mu se pojavila spoznaja da ne moe podnijeti tog
ovjeka... toga glupana kojeg je prezirao i mislio da ga koristi za vlastitu osvetu. Lucien ne
koristi Ridgea, ve obrnuto, a George sad zrai hladnom, proraunatom odlunou
opsjednutog ovjeka.
George je prijetei koraknuo prema njemu, stisnutih aka. Lucien je ustuknuo, a sva
snaga njegove pakosti nestala je pred tom prijetnjom, ostavivi ga slabog i plahog kao bilo
koju kukavicu pred nasilnikom.
Dobro hripavo je rekao, drei okrvavljeni rupi na ustima. Dobro, poi u.
George kratko kimne i opet se okrene prema Juliani. Zatvorila je oi, to je bio najlaki
nain da se odmakne od onoga to se dogaa. Povukao ju je na noge i uhvatio joj bradu, a oko
druge ruke namotao je njezinu kosu. Ne eli da te ozlijedimo, zar ne, draga moja?
Odmahnula je glavom, ali nije otvorila oi.
Onda e initi ono to ti kaem, je li?
Kimnula je, a zatim je na svojim ustima osjetila njegova, tvrda, okrutna, odvratna, kako
je snano pritiu. Silom joj je ugurao jezik u usta pa je osjetila kiseli okus konjaka. Zagrcnula
se i odjednom omlitavila.
George se odmaknuo i pogledao bijelo nepomino lice. Drao ju je za kosu dok je klizila
prema dolje. Nasmijeio se. Sad nisi onako puna sebe, je li, ledi Edgecombe? rugao se.
A kad tjedan ili dva provede u zatvorskoj eliji... Hihotao se i okrenuo je prema
vratima. Idemo.
U predvorju je zastao i s kukice na zidu uzeo teki jahai plat te umotao Julianu u
debele i pljesnive nabore. Hodala je kao u transu dok ju je ispred sebe gurao iz kue i do
konjunice, a Lucien je teturao za njima. S mora je jo uvijek puhao hladan i vlaan vjetar, a
Juliana je bila patetino zahvalna na plastu, premda je znala da ju nije umotao zato da bi njoj
olakao, ve nije elio privlaiti pozornost. Lucien je drhtao i tresao se, a inilo se da vie
nema snage ak ni za kaljanje.
Konjuar je doveo dva konja iz konjunice i osedlao ih, znatieljno pogledavajui njih
troje, ali je znao da mu je pametnije utjeti. Pomogao je Lucienu da uzjae. Klonuo je u sedlu
kao vrea krumpira, slabano drei uzde, a glava mu je padala na prsa.
George je podigao Julianu na svojega konja i uzjahao iza nje, vrsto je priljubivi uza se
kad je uhvatio uzde. Juliana se pokuala odmaknuti od vrueg, znojnog, trijumfalnog tijela,
ali ju je trgnuo blie i ona je popustila, bojei se da ne uini neto gore.
Izili su iz dvorita i poli cestom prema Forsett Towersu.

Tarquin se zaustavio u dvoritu krme Rose & Crown u Winchesteru. Quentin je iziao
iz faetona i na vlanom jutarnjem zraku protegnuo svoje zgrene, pothlaene udove.
Kamo sada?
Tarquin se okrenuo od konjuara kojemu je davao upute o promjeni konja. Nisam
siguran. Najbolje da pojedemo doruak i malo se raspitamo.
Quentin ga je slijedio u krmu. Za nekoliko su se minuta nali u privatnom salonu i
slukinja je zapalila trijee u kaminu.
Malo tamnog piva za hladnou, milorde? predloio je krmar, kritiki pogledavi
malenu prostoriju s drvenom oplatom na zidovima, provjeravajui ima li pocrnjelog bakra,
zamrljanih prozora ili praine.
Moe, hvala. Tarquin je skinuo rukavice. I kavu, bubrenjak i jaja. Priao je
prozoru i pogledao na ulicu. Gdje je najblii magistrat?
U Castle Streetu, milorde.
Poaljite mi momka. Treba mi netko da obavi jedan zadatak.
Krmar se naklonio i iziao.
Dakle? Quentin se nagnuo nad vatru i protrljao ruke. Kia mu se cijedila s mokrog
plata.
Dakle, saznat emo je li Ridge Julianu odveo ravno na magistrat ree Tarquin i
skine svoj mokar plat. Ah, hvala. Kimnuo je djevojci koja je na stol stavila dva
kositrena vra tamnog piva.
elite da se neto obavi, gospodine? Vedar glas uo se s vrata gdje je stajao djeak
rumenih obraza s konom pregaom, a njegova se kutrava kosa opirala vodi i etki.
Tarquin mu je dao kratke upute. Trebao je poi na magistrat i saznati je li u posljednjih
nekoliko sati neka ena dovedena pred suca.
Ako nije? Quentin je zahvalno popio nekoliko gutljaja tamnog piva.
Onda emo pretpostaviti da ju je odveo svojoj kui.
Ako nije? Quentin je bacio svoj plat na klupu gdje se iz njega lagano dizala para
dok se suio kraj vatre.
Forsett Towers. Tarquin je popio nekoliko gutljaja iz svojeg vra. Govorio je
bezizraajnim glasom. Ako sam pogrijeio, onda... ne znam. Slegnuo je ramenima, ali
nehajna gesta nije uspjela prikriti njegovu duboku tjeskobu.
Stigao je doruak pa su u tiini jeli, svaki zaokupljen vlastitim mislima. Djeak se vratio.
Sudac jo nije ustao i proveo je mirnu no.
Tarquin je kimnuo, dao mu novi i pozvao krmara. Poznajete li imanje Ridge?
Da, gospodine. esnaest kilometara ravno prema jugu. ovjek im je dao precizne
upute. Veliki kameni stupovi kapije... ali su nekako ruevni, milorde. Ne moete promaiti.
Spreman, Quentine?
Ve sam ti za petama, brate. Quentin je spustio vr i slijedio Tarquina u dvorite.
Kia je napokon prestala, a na nebu su se vidjele daleke munje. Tarquin je platio kad su im

svjee konje upregnuli u faeton.


Skrenuli su izmeu ruevnih kamenih stupova kapije ba kad se kroz oblake probila
slabana suneva zraka. Konji su gazili kroz mlake na kolnom prilazu gdje je Juliana prije
samo sat vremena onako oajniki bjeala.
Na mahnitu se zvonjavu pojavila domaica iznenaena izraza lica, a sijeda joj je kosa
bjeala ispod kape. Napravila je kniks i gledala ih oima kao u prestraenog zeca. Jutro je
donijelo previe panike i posjeta u njezinu inae mirnu rutinu.
Sir George... je li kod kue?
Dolly je gledala u impozantnu figuru u platu s pelerinom. Glas mu je bio hladan i
bahat, ali su mu oi bile ledene i sadravale zastraujuu prijetnju.
Ne, gospodine... ne.... Otiao je... maloprije. On i njegovi gosti.
Gosti? Tarquin upitno uzdigne obrvu.
Da... da, doista, gospodine. Jedan dentlmen... smrtno bolestan, da. Strani napadaji
kalja... i djevojka... mlada ena... takoer bolesna. Sir George ju je odnio na kat. Zatim su svi
otili. Njezin je prestraeni pogled skrenuo ustranu i naao Quentinovo umirujue lice.
inilo se da ju je to ohrabrilo pa je popustio stisak njezinih prstiju na pregai to ju je
tjeskobno gnjeila.
Znate li kamo su otili? blago upita Quentin.
Odmahnula je glavom. Ne, gospodine. Ali otili su na konjima. Njih troje na dva
konja. Znai da nisu mogli poi daleko.
Kojom cestom treba poi za Forsett Towers? U Tarquinovu se glasu jo uvijek nije
osjealo koliko je uzrujan. Sad je znao da mu je Juliana nadohvat ruke, a njegov je bijes bio
hladan i smrtonosan. George i Lucien su je morali ozlijediti da je dovuku ovako daleko. I za
to e platiti. Slike onoga to su joj moda uinili utopio je u ledenoj sigurnosti da e biti
kanjeni.

Lucien je pao ba kad su skrenuli na ljunani kolni prilaz koji je vodio do sivog
kamenog zdanja Forsett Towersa. Jedva je bio svjestan tijekom cijelog puta, mlitavo se spustio
na konjski vrat i labavo drao uzde. Njegovo se tijelo svakih nekoliko minuta grilo od
napadaja dok je iskaljavao katar u sad ve grimizni rupi. Kad se njegov konj spotaknuo o
rupu na kolnom prilazu, Lucien je kliznuo ustranu. Iznenaeni konj odjednom je krenuo
kasom, a njegov je jaha pao iz sedla.
Juliana je uasnuto gledala kako zbunjeni konj ubrzava i vue Luciena, kojemu je jedna
noga ostala u stremenu, po grubom ljunku. Nije ni pokuao osloboditi nogu, ve je samo
inertno visio dok George nije uspio uhvatiti uzde i zaustaviti konja.
George je sjahao i povukao Julianu sa sobom. vrsto je drei za zapee, oslobodio je
Lucienovu nogu, a zatim se zagledao u nepominu figuru na tlu. Lucien je glavom udario u
neto otro i krv je ikljala iz posjekotine na njegovu elu. Oi su mu bile zatvorene i jedva je

disao.
Neka ide dovraga! Uzviknuo je George, a smiren, kontroliran izraz lica promijenio
se prvi put otkako je na seoskoj cesti uhvatio Julianu. Odvukao ju je natrag do svojega konja i
gurnuo je u sedlo, te ponovno uzjahao iza nje.
Ne moe ga samo tako ostaviti. Juliana je konano opet nala svoj glas. Proklinjala
je Luciena, ali pomisao da e ga ostaviti onesvijetenog dok tako krvari inila joj se
okantnom.
Niemu mi ne koristi u tom stanju. George je uhvatio uzde Lucienova konja, grubo
petama stisnuo slabine vlastitoga tako da je ponovno krenuo prema kui, vodei ivotinju bez
jahaa.
Juliana se okrenula i pogledala figuru koja je ostala leati na kolnom prilazu. Trebali
bismo ga odnijeti u kuu.
Netko drugi to moe uiniti. Dri jezik za zubima! Snano ju je povukao za kosu
kako bi naglasio svoje rijei i ona je opet uutjela. Uvijek je znala da je George nasilnik i
glupan, ali nije shvaala koliko je zapravo nasilan.
Kad su stigli do kue, George je sjahao i povukao Julianu sa sobom. Drao ju je za kosu i
zatiljak, gurajui je stubama prema ulaznim vratima, a ondje je lupao alkom kao da oglaava
uzbunu. Lakaj je otvorio vrata, doimajui se gnjevno i zabrinuto zbog tako neciviliziranog
postupka. Zurio je u Julianu kao da ne vjeruje vlastitim oima. Zaboga, gospoice Juliana...
George se progurao kraj njega, vodei Julianu ispred sebe. Gdje je tvoj gospodar?
U knjinici... ali...
George ga je ignorirao i nastavio gurati Julianu prema vratima knjinice. Meutim,
otvorila su se prije nego je onamo stigao. Sir Brian ih je pogledao s izrazom akutnog gnuanja
na licu.
Vidim da ste je nali. Njegov je glas odavao samo razdraenost.
Da... i gledat u je kako gori ispred zatvora u Winchesteru ustvrdio je George i
gurnuo Julianu u knjinicu. Drao ju je za vrat i pobjedniki zurio u sir Briana. A vi,
gospodine, i vaa supruga identificirat ete je pred sucem, jo danas.
Nebesa, to se dogaa? S vrata se zauo Amelijin razdraeni ton. Juliana, to
zaboga radi ovdje?
Nita svojevoljno, gospo rekla je Juliana kojoj se u poznatom okruenju vratio dio
smionosti. Na kolnom prilazu je teko ranjen ovjek. Biste li poslali nekoga da ga unese u
kuu?
Amelia je pogledavala as oznojenog, namrgoenog i trijumfalnog Georgea, a as
njegovu blijedu zarobljenicu. Uvijek si samo stvarala nevolje ustvrdila je. Najprije
dovede ovog klipana u moju kuu... a sad eli da otvorim vrata nekoj rtvi nesree. Tko je
on?
Moj mu, gospo. Vikont Edgecombe. Juliana je poela osjeati kako joj iz prsiju
navire histerian smijeh. Nevjerojatno je da se prema njoj i dalje ponaaju s istom
razdraenou kao u njezinu djetinjstvu. Uskoro e je optuiti za umorstvo. Napola je naga,
puna modrica i ogrebotina, dri je pokvareni nasilnik, njezin mu lei na samrti u lokvi na
njihovom kolnom prilazu, a njih dvoje zamjeraju joj jer ometa njihov mir, kao da je u kuu

donijela blato ili razbila dragocjenu posudu.


Amelia uzdahne i okrene se lakaju koji je ekao. Dawkinse, povedi nekoliko ljudi i
pobrini se za to, hoe li?
Da, miledi.
I poalji nekoga na najblii magistrat ratoborno e George. Reci sucu da je rije
o umorstvu i da odmah treba doi ovamo.
Dawkins iskosa pogleda svojega gospodara. Sir Brian ree: Moe ignorirati tu
naredbu, Dawkinse. Ako sir George eli nai suca, moe ga sam potraiti... i povesti svoju
zarobljenicu sa sobom hladno doda.
Ometali biste pravdu, gospodine? Georgeovo je znojno lice postalo tamnocrveno.
Otvoreno vam kaem, gospodine, optuit u vas za ometanje procesa...
O, drite jezik za zubima, ovjee kiselo ga prekine Amelia. Zar mislite da
elimo sluati vae dahtanje i puhanje? Ako imate neku zamjerku u odnosu na Julianu,
moete initi to god elite, ali nemojte oekivati nau pomo.
Juliana se pomalo iznenadila. Istina, nisu stali na njezinu stranu, ali nisu ni na
Georgeovu.
Zamjerku! uzvikne George. Zar biste tako opisali svjesno umorstvo mojeg oca...
njezina mua. To je zloin i ja vam kaem...
Vi nam nita neete govoriti prasne sir Brian. Okrene se svojoj nekadanjoj
tienici i mirno upita: Juliana, jesi li kojim sluajem ubila svojeg mua?
Ne.
Tako smo i mislili. To je bila samo jo jedna nesretna nespretnost, rekao bih.
Bilo je svakako veoma nespretno s tvoje strane to si pobjegla grdila ju je Amelia.
Ne razumijem to ti je moglo pasti na...
Stavite ga na klupu... oprezno. Poaljite nekoga po lijenika.
Odrjeiti ton vojvode od Redmaynea uo se s otvorenih vrata prema predvorju. Amelia
se prekinula usred reenice. George je naglo udahnuo. Juliana je okrenula glavu, ignorirajui
divlje potezanje svoje kose. Srce joj je tako lupalo da je bila sigurna da to i ostali uju. Zurila
je prema vratima.

29. poglavlje

obro jutro, gospo. Sir Briane. Vojvoda ue u knjinicu. Ispriavam se zbog


ovog uznemiravanja. To nikako nisam elio.
Tko ste vi, gospodine?
Redmayne ree Tarquin i uljudno se nakloni. Ledi Edgecombe je pod
mojom zatitom tijekom bolesti njezina mua. Smijem li vam predstaviti mojega brata, lorda
Quentina Courtneya? Pokazao je Quentina koji je stajao iza njega. Quentin se takoer
naklonio i prijazno pozdravio.
Juliana se pitala hoe li itko opaziti da ona jo uvijek nepomino stoji dok je George dri
za kosu. Prizor je podsjeao na farsu dok su razmjenjivali uljudne pozdrave u zaguljivoj
knjinici.
Tada joj je Tarquin priao. Mii ruke s nje tiho je rekao.
George se pribrao. Ti mi ne moe nareivati, Redmayne. Ona je moja zarobljenica i
pred sucem u je optuiti za umorstvo.
Tarquin odmahne glavom. Ne zamiljeno ree. Ne, nee uiniti nita tome
slino. Mii ruke s nje!
George spusti ruke. Na njega je djelovala opasna prijetnja u tihom glasu i to nije mogao
promijeniti ba kao to ne bi mogao promijeniti niti smjer vjetra.
Ovaj put nisam ja kriva Juliana promuklim glasom procijedi kroz bolno grlo.
Nisam se sama uvalila u ovu nevolju, jednostavno me snala. Posve sam neduno spavala u
svojem krevetu...
Svjestan sam toga prekine je vojvoda i uzme njezine ruke. Jesi li ozlijeena?
Samo me grlo boli, i uganula sam gleanj rekla je hrapavim glasom, poeljevi da
je vojvoda zagrli, poeljevi da je ne gleda tim udno bezizraajnim oima.
Tarquin je vidio modrice na njezinu vratu i bijesna je vatra zamijenila nepristranost u
njegovom pogledu. Dotaknuo joj je vrat. On ti je to uinio?
Juliana kimne, a koa joj je oivjela pod njenim dodirom njegovih prstiju. Zasigurno e
je sad zagrliti. Ali nije to uinio. Opet se okrenuo Georgeu, a izraz njegova lica opet je postao
neitljiv.
Izai van. Ne elim tvoju krv na sagu ledi Forsett. Isti hladan, neumoljiv ton. Sive
su oi bile nemilosrdne i nepomirljive kao posljednji sud. Vie nije obraao pozornost na
Julianu jer se posve usredotoio na unitenje Georgea Ridgea. Opaka je otrica odjednom
bljesnula na kraju tapa to ga je drao u ruci. Izai van. Otrica se nala izmeu
Georgeovih debelih bedara.
George je to osjetio u svojim preponama. Koljena su mu se pretvorila u vodu.
Nemilosrdne su ga oi promatrale, rugajui se njegovoj stravi. Teturao je prema vratima.

Quentin se maknuo ustranu. Tarquin ga je slijedio van, a vrh maa i dalje je prijetio
Georgeovoj drhtavoj mukosti.
Lucien? Juliana je odmahnula glavom u nastojanju da razbije osjeaj slian transu.
Je li mu dobro, Quentine?
Quentin nije odgovorio. Priao joj je u dva duga koraka i vrsto je uhvatio za ruke.
Jadno moje dijete ree. to si morala pretrpjeti.
Nije bilo tako strano. Slabano se osmjehnula. Tako mi je drago da vas vidim.
Zar si mislila da Tarquin nee poi za tobom? Quentin je zvuao gotovo
prijekorno.
Tvoj mu umire u mojem predvorju Amelia je rekla prije nego je Juliana uspjela
odgovoriti. Doista mislim da je to veoma bezobzirno s tvoje strane, Juliana, dovesti ove
ljude k nama.
Ne bih rekao da je Juliana za to kriva, gospo ree Quentin. Ako biste me
ispriali, vratit u se k mojem bratiu i ekati lijenika.
Juliana je pola za njim do mjesta gdje je Lucien leao na klupi, a tijelo mu je bilo udno
mlitavo, lice poput voska. Krv se zgruala u posjekotini na njegovu elu, a kapljice krvi vidjele
su se i na njegovim plavkastim usnama. inilo se da ne die. Juliana mu je stavila ruku iznad
usta i osjetila jedva zamjetljivo pomicanje zraka. Jo je iv. Zadrala je ruku ondje,
ispunjena udnim saaljenjem za ovjeka koji ju je muio. Podigla je glavu i vidjela istu
emociju u Quentinovim oima.
Vani je George bio prikovan uza zid konjunice komadom drveta koji mu je gnjeio vrat.
Nije znao kako se to dogodilo, ali u jednom je trenutku bio na nogama, a u iduem je oboren
udarcem u zatiljak. Potom ga je vojvoda podigao na noge i njime tresnuo o zid konjunice.
Tarquin je snanije gurnuo drvo. Nije ba ugodan osjeaj, rekao bih hladno ree.
Odbacio je drvo i ponovno gurnuo otricu izmeu Georgeovih debelih bedara. George je
kolutao oima od straha.
Sad me veoma pozorno sluaj, prijatelju. Najbliem e sucu rei da Juliana nije
mogla biti odgovorna za smrt tvojeg oca. Rei e da je tvoj otac bio star, imao je slabo srce,
previe je pio. Rei e da uope ne sumnja u to da je umro od uzbuenja i pretjeranog
napora, ostavivi svoju mladu nevjestu samu i prestravljenu, ali ni za to krivu.
George ponovno zakoluta oima. Pokuao je odmahnuti glavom, pokuao je govoriti, ali
je uspio samo neto progunati, to se pretvorilo u cviljenje kad je otrica pritisnula prema
gore i on ju je osjetio na svojem smeuranom spolovilu.
Sad u ti rei zato e to uiniti, glupane. Tarquin je zastao i preko ramena
pogledao konjuara koji je uao u dvorite i sad je stajao i zabezeknuto gledao prizor. Vojvoda
ga je izbacio iz svojih misli i opet se okrenuo sir Georgeu.
Kae li neto drugo, optuit u te za napad s namjerom umorstva ledi Edgecombe.
Optuit u te za vrebanje, otmicu, provalu u moju kuu, krau. Imat u svjedoke za svaki tvoj
postupak. Rei u da si opsjednut s ledi Edgecombe, da vjeruje da je ona udovica tvojeg oca.
Dokazat u da ledi Edgecombe nije udovica sir Johna Ridgea. Rei u da mi se eli osvetiti jer
sam te dao bievati nakon to si pokuao provaliti u moju kuu. Vjeruj mi, sve to mogu
uiniti. to misli, kome e sudac vjerovati? Vojvodi od Redmaynea, ili zatucanom glupanu,

seoskom vlastelinu?
George je zurio u hladne sive oi. Znao je da je izgubio. Ne bi se mogao obraniti od tih
optubi. Znao je da bi vojvoda doveo svjedoke koji bi prisegnuli da je kriv. Znao je da bi
neartikulirano trabunjao, a vojvoda i njegovi odvjetnici vrtjeli bi ga oko malog prsta. Odbacili
bi sve to bi osueni zloinac rekao protiv vikontese Edgecombe koja je brakom ula u obitelj
vojvode od Redmaynea. Objesili bi ga... izgnali ako bi imao sree.
Jasno, ako moje rijei nisu dovoljno uvjerljive, ima i drugih naina zamiljeno e
vojvoda. Otrica se pomaknula prema gore. Georgeu su crijeva proradila, otvorio je usta kako
bi zaurlao od straha, ali nije se uo nikakav zvuk. Ovo je doista pravo iskuenje
promrmlja Tarquin. kopljenje se ini kao tako prikladna kazna, ne misli li? George je
osjetio kako mu je otrica zasjekla unutranju stranu bedra. Nije mogao vjerovati da bi se to
moglo dogoditi, a ipak je vjerovao da je taj osvetniki avo s ledeno hladnim oima sposoban
za sve. Otrica je zarezala njegovo drugo bedro i George je zastenjao od uasa, a gorka u
ispunila mu je usta. Zahvatio ga je podraaj na povraanje.
Tarquin se odmaknuo od njega i iskrivio usta od gnuanja. Ti si budala prezirno je
rekao. O, moda bi uspio zastraiti Julianu da nije bila pod mojim okriljem. Jo uvijek je
bezazlena... po mnogoemu dijete. Ali kad si ukrstio maeve sa mnom, prijatelju, poinio si
najveu greku u svojem bijednom glupavom ivotu. Ako se ikad ponovno priblii Juliani,
ukopit u te. Savjetujem ti da to vjeruje. Okrenuo se na peti i ostavio Georgea nemono
naslonjenog na zid konjunice gdje je povratio svoj doruak.
U predvorju su Juliana i Quentin jo uvijek stajali kraj Luciena. Sir Brian i njegova ena
nisu bili na vidiku. Tarquin je priao klupi. Juliana je i dalje drala ruku iznad Lucienovih
usta, ali vie nije znala zato. Pogledala je Tarquina. On umire.
On ve dugo umire ree Tarquin. to mu se dogodilo?
Juliana je poela objanjavati, ali se prekinula kad je Lucien otvorio oi. Zurio je u njih, a
ona je ustuknula pred istom pakou u oima koje su postajale sve mutnije. Prokleti bili
svi vi! ree Lucien. Glava mu je pala ustranu, a oi su mu prazno zurile u zid.
Juliana je koraknula unatrag, odjednom svjesna nevidljive niti koja povezuje Tarquina i
Quentina. Kad se povukla u knjinicu, Tarquin se sagnuo i zatvorio Lucienove oi. Quentin
mu je poloio ruke na prsa. Stajali su u tiini i promatrali mrtvog ovjeka.
Mrtav je potiteno je rekla Juliana kad je ula u knjinicu.
Tko? Tvoj mu ili onaj glupan Ridge? sir Brian je pitao s tek povrnom
znatieljom.
Edgecombe.
Pa, nikad nisam poznavala tog ovjeka, ali ako je imalo nalik onom neotesanom volu,
svijetu e biti bolje bez njega ustvrdila je ledi Forsett. No smatram krajnje neukusnim
umrijeti u predvorju nepoznatih ljudi.
Nitko nikad ne bi mogao optuiti Edgecombea da je imao ukusa, gospo Tarquin e
ironino s vrata. No jo se jednom ispriavam zbog smetnje. Krajnje je bezobzirno od
njega to je na taj nain okaljao vau kuu.
Pa, rekao bih da to nije ba vaa krivnja dopusti sir Brian. Ovamo ga je doveo
onaj glupan Ridge, koliko sam shvatio. Ili je to uinila Juliana?

Ja nikoga nisam dovela ovamo umorno e Juliana. Dovukli su me ovamo protiv


moje volje. Vjerujte mi, nikad vas ne bih svjesno uznemiravala.
Pa, budui da si sad opet udovica, to e biti s tobom?
Nakon prikladnog razdoblja alovanja, Juliana e postati moja ena.
Vojvodina mirna izjava izazvala je zaprepatenu tiinu. Sir Brian je trepnuo, a Amelia je
zurila u Julianu kao da nije mogla vjerovati da je runo pae snala takva sudbina. Juliana i
Quentin samo su zurili u vojvodu.
Ali... ali Lydia... na koncu je promucao Quentin.
Ona e pobjei s tobom, dragi moj. Tarquin se naslonio na policu iznad kamina, a
na licu mu je lebdio zagonetan smijeak. Oito je uivao u dojmu svojih rijei. To mi se
ini kao jedino prihvatljivo rjeenje. Ti i Lydia ete pobjei i vjenati se. Ja u, naravno, biti
dentlmen. Prikladno uzrujan jer sam odbaen, ali veoma plemenit u preputanju moje
zarunice ovjeku kojeg ljubi. Lord i ledi Melton morat e to dostojanstveno prihvatiti jer
nee imati drugog izbora. Sve e biti u redu, stari moj.
Ali... ali bijeg i tajno vjenanje! Izbacit e me iz crkve. Quentin je i dalje s
nevjericom razmiljao o tom nemoguem scenariju.
Besmislice ustro e Tarquin. Ljudi e znati samo to da je tiho sklopljen brak uz
blagoslov Lydiinih roditelja. To se moralo obaviti u tiini zbog korote. Ja u ljubazno dati svoj
blagoslov. Tvoj e biskup poeljeti dobrodolicu tvojoj itekako dolinoj supruzi i sve e proi
bez ikakvih problema.
Zapanjujue su rijei padale u Quentinov mozak poput dijamanata, otrih rubova i
blistavih od jasnoe. Zvualo je tako jednostavno. Pogledao je Julianu, vidio sjaj na njezinim
blijedim obrazima, svjetlost u njezinim oima. Pogledao je Tarquina koji se blago smijeio i
promatrao Julianu. Quentinu je postalo jasno da je to jedino mogue za bilo koga od njih.
eli me oeniti? Juliana je konano nala svoj glas. Jo uvijek je oko ramena drala
stari plat.
ini se tako.
Uvijek me udila tvoja energija, Juliana, ali tri mua u jednoj godini doista je
nepojmljivo suho primijeti sir Brian.
No ipak se ini da si postigla nevjerojatan uspjeh ree Amelia. Nikad ne bih
vjerovala da bi mogla postati vojvotkinja.
Bit e uzorna vojvotkinja, gospo Quentin ree s jednim od svojih rijetko vidljivih
ispada gnjeva. Juliana je veoma posebna osoba.
Amelia se doimala iznenaenom. Zar doista tako mislite? Mi smo je uvijek smatrali
pravom mukom.
To je veoma alosno, ledi Forsett, i veoma kratkovidno. Tarquin prie Juliani i
uzme njezine ruke. Oni meu nama koji je poznaju smatraju je izvorom ushienja.
Juliana je porumenjela i prsti su joj zadrhtali na njegovu dlanu. Stvarno?
Stvarno. Sagnuo se i lagano je poljubio.
Moram ti neto rei.
Nema potrebe. Spustio je ruku na njezin trbuh i ondje je zadrao.
Pogodio si?

Da, draga moja. Nije bilo teko. Nasmijao se zlovoljnom izrazu njezina lica. Ve
tjednima znam da si ti moje srce i dua, mignonne. Nema tajni koje moe preda mnom
skrivati.
Nema tajni koje bih eljela skrivati rekla je, izgubljena u njegovim oima, u srei
koja je uslijedila tako brzo nakon oaja, nesvjesna injenice da Quentin njihove domaine
diskretno vodi van iz prostorije. Nesvjesna bilo ega osim slatkoe njegovih usta na svojima,
iznenadne vatre kad je priljubio tijelo uz njezino. Apsolutne spoznaje ljubavi.

Roena u Kairu, Egipat, a odrasla u New Forestu na jugu Engleske, JANE


FEATHER je svoju spisateljsku karijeru zapoela kad je sa svojom obitelji
1981. preselila u Washington, D. C. Autorica je trilogije Cavendish Square:
Zagonetni dentlmen, Tajanstveni princ i Neobian brak, trilogije Sluajna
nevjesta, Zatoena nevjesta i Gusarova nevjesta, te trilogije Poljubac
sjenki, pijunov poljubac i Udoviin poljubac, sve uspjenice New York
Timesa, te mnogih drugih romana, uglavnom s povijesnom tematikom.
Tiskano je vie od deset milijuna primjeraka njezinih knjiga.

You might also like