Professional Documents
Culture Documents
JEDNO LJETO
U INTERNATU
Prevela s engleskoga
Zrinka Pavli
Znanje
Naslov izvornika
Anton Disclafani
The Yonahlosee Riding Camp for Girls
Copyright 2013 by Anton DiSclafani
Copyright za hrvatsko izdanje Znanje d. o. o. 2014.
Sva prava pridrana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u
bilo kojem obliku bez prethodnog doputenja nakladnika.
1.
Bilo mi je petnaest godina kada su me roditelji poslali u djevojaki jahaki
kamp Yonahlossee. Nalazio se u mjestu Blowing Rock u Sjevernoj
Karolini, sakriven meu obroncima planinskog masiva Blue Ridge. Mogli
ste se bez problema provesti pokraj ulaza i uope ga ne primijetiti. Valjalo
se dobro zagledati. Moj ga je otac etiri puta promaio prije nego to sam
mu napokon pokazala da smo stigli.
Otac me s Floride dovezao zato to mi roditelji nisu dovoljno
vjerovali kako bi me pustili da putujem sama vlakom.
Zadnjega smo se dana putovanja uspeli u vie planinske predjele i
ondje se vonja osjetno usporila. Cesta je bila tek napola dovrena, uska i
obrasla raslinjem te je otro vijugala.
Otac nije sa mnom mnogo razgovarao tijekom vonje. Oduvijek je
smatrao da se ovjek mora koncentrirati na vonju i cestu. Svoj prvi
automobil Chrysler Roadster kupio je prije samo pet godina, 1925.,
pa se jo nije bio naviknuo na vonju. Prve smo noi stali u Atlanti i nakon
to smo uzeli sobe u hotelu, rekao mi je da se lijepo odjenem. Odabrala
sam svilenu haljinu boje lavande sa sputenim strukom i izvezenim
ukrasima te preko ramena prebacila majinu stolu od nerca, koju sam uzela
sa sobom, iako mi je ona to izriito zabranila. Stolu sam kao dijete nosila u
svim posebnim prigodama na boine veere i uskrnje rukove pa
sam je smatrala svojom, ali taj put, prvi put to sam je nosila sama,
odjednom mi je postala teret i doimala mi se preotmjenom. I haljina mi se
inila preozbiljnom za mene, premda je zapravo problem bio u mojem
tijelu. Grudi su mi jo bile osjetljive, tek izrasle, jo sam se drala poput
nezrele djevojice. Moj otac, pak, nije izgledao mnogo drugaije nego
inae. Odjenuo je sivo odijelo na pruge koje je taj put nadopunio
svijetlozelenim rupiem u depu kaputa. Rupi nije bio arke
svijetlozelene boje kakva se danas via u fluorescentnim inaicama. Tada
nije bilo takvih boja. Bio je boje prave, zrele limete.
Na ulazu u restoran primila sam ga pod ruku kao to je to obino
inila moja majka, a on me iznenaeno pogledao. Nasmijeila sam se, svim
silama suzbijajui suze. I dalje sam se nadala da me nee ostaviti u
Sjevernoj Karolini i da ima nekakve druge planove. Oi su mi bile oteene
od dvotjednog plakanja, ali znala sam da mi otac teko podnosi bilo ije
suze.
Moju obitelj tada jo nije bila pogodila velika ekonomska kriza koja
je u to doba harala zemljom. Otac mi je bio lijenik, a ljudi su uvijek bili
spremni izdvojiti novac za lijeenje. Imali smo i neto obiteljskog
nasljedstva, u koje su moji roditelji naposljetku morali zagrabiti jer su s
vremenom oevi pacijenti postali toliko siromani da mu u zamjenu za
lijeenje vie nisu mogli plaati ni povrem uzgojenim u vrtu. No to sam
sve shvatila tek kada sam se vratila iz Yonahlosseeja. Dok sam odlazila
onamo, depresija mi je znaila neto sasvim drugo.
Dotad sam rijetko izbivala iz obiteljskog doma. ivjeli smo u malom
gradu u sredinjoj Floridi koji je nosio naziv po mrtvome indijanskom
poglavici i u kojemu je ljeti posebice zbog toga to tada jo nismo imali
klimatizacije bilo nepodnoljivo vrue, a zimi svjee i ugodno. Rijetko
smo viali susjede, ali na imanju sam imala sve to mi je bilo potrebno.
ivjeli smo na vlastitih tisuu hektara pa bih znala ujutro izjahati na
svojem poniju Sasi s rukom u torbici i vratiti se kui o zalasku sunca, na
veeru, a da u meuvremenu ne bih naila ni na ivu duu.
Sjetila sam se i svojeg brata blizanca, Sama. On mi je znaio vie od
svega ostalog.
Otac i ja u hotelskom smo restoranu naruili biftek i peenu ciklu.
Visoki stakleni prozori bili su glavni ukras restorana, a kada sam kroz njih
pokuala razabrati ulicu, ugledala sam samo vlastiti odraz sav u boji
lavande i pomalo ukoen. Bili smo jedini u restoranu i otac mi je dvaput
pohvalio haljinu.
Lijepo izgleda, Thea.
Puno mi je ime Tehodora, ime koje se u naoj obitelji prenosi s
koljena na koljeno. Sam ga je, kau, skratio na Thea kada su nam bile dvije
godine. Dok sam vakala bljutavu i zrnatu ciklu, nastojala sam ne
razmiljati to radi u tom trenutku.
Otac mi je jo jedanput ponovio da u u kampu jahati svakoga dana
osim nedjelje i ja sam mu zahvalila. Sasi je ostao na Floridi, ali ionako sam
ga ve bila prerasla i udarala bih ga u koljena pri uzjahivanju. Ipak,
pomisao na mojeg predivnog ponija u tom mi je trenutku bila izuzetno
bolna. Moja je majka uvijek govorila da je Sasijeva dlaka nevjerojatno
lijepa, ravnomjerno prekrivena crnim i bijelim mrljama. Sjetila sam se i
njegovih oiju jednoga plavog, a drugog smeeg, to je esta pojava u
konja. Oko okrueno bijelom dlakom esto je plavo, a ono okrueno crnom
smee.
Moj i oev zadnji zajedniki obrok u godinu dana uglavnom je
protekao u tiini. Nikada prije nisam sjela za stol samo s njim. S majkom
jesam, nekoliko puta i sa Samom, naravno. No nisam znala to bih rekla
ocu, a zbog svih nevolja kod kue, i bojala sam se bilo to kazati.
Zaas e opet doi kui, rekao mi je nad kavom i desertom. im
se raisti cijela ova neugodna situacija, dodao je, a ja sam bila
iznenaena njegovim ponaanjem. Brzo sam otpila gutljaj kave i sprila
usnice. Kod kue su mi doputali samo otpiti malo iz mamine alice. Moj
je otac rijetko govorio o neugodnostima, bile one osobne ili ope prirode.
Vjerojatno sam zbog toga tako malo znala o ekonomskoj krizi i depresiji.
Nasmijeio mi se svojim ljubaznim, jedva primjetnim smijekom i
odmah mi je postalo toplije oko srca. Moja se majka smijala itavim licem
i pokazivala je sve zube, ali oev je smijeak valjalo znati prepoznati. U
tom mi je trenutku taj smijeak znaio da me otac i dalje voli, unato
svemu to sam uinila. Htjela sam da mi kae kako e sve biti u redu, ali
otac mi nikada nije lagao. Vie nita nee biti u redu, nita vie nee biti
kao nekad.
Nikada vie u ivotu nijedno mjesto neu tako voljeti kao svoj
roditeljski dom, dom u kojemu sam roena i u kojemu sam ivjela do svih
nevolja koje su se dogodile. Mnogi bi rekli da nisam istinski voljela to
mjesto, ve ljude koji su na njemu ivjeli i bili bi u pravu. Sve sam ih
voljela, ali svoje se obitelji nikako drugaije i ne sjeam nego kao osoba
koje su etale kroz nae vrtove, koje su itale na trjemovima i koje su se
odmarale u svojim sobama. Voljela sam tu kuu, dobro sam je poznavala i
ona je poznavala mene. Jedna smo u drugoj pronalazile utjehu. Znam da
zvui apsurdno, ali to je mjesto za mene bilo arobno.
Stoga priznajem da sam bila jednako tuna zbog naputanja kue i
zbog odlaska od obitelji. Nikada prije nisam izvan kue provela vie od
nekoliko noi i znala sam, osjeala sam duboko u sebi, da pri povratku
kua vie nee biti ono to je nekada bila.
I ja u se promijeniti. Na eljeznikoj postaji u Orlandu pred moje e
roditelje nakon mnogo vremena provedenog izvan doma istupiti jedna
sasvim druga osoba.
Iz svojega sam predivnog doma otila u djevojaki jahaki kamp
Yonahlossee, enklavu za bogate djevojke koju su vodile prijanje, jo
uvijek neudate polaznice kampa.
bih na konju preskakala viu preponu. Taj je strah, naime, dolazio u paru s
ushitom.
U tom sam trenutku, pak, zurila u nepoznata lica svih tih djevojaka, u
lica koja su gledala mene i osjetila sam strah kakav nikada prije nisam
upoznala. Nisam nikamo mogla otii, nikome se obratiti za utjehu, osim
samu sebe tjeiti. Poela sam svijati ruke na prsima, ali sam se i nagonski
zaustavila. Nisam htjela da primijete moj strah.
Theodora? oprezno je upitala ljepukasta djevojka punijega stasa
za koju mi je reeno da se zove Eva.
Thea, promrmljala sam i proistila grlo. Thea. To mi je
nadimak.
No da, tako ve moe, rekla je Eva i nasmijeila se. Theodora je
prekomplicirano.
Zastala sam. Ruga li se to ona mojem imenu? No onda je potapala
krevet za svojim leima. Ovaj je tvoj. Spava poda mnom.
Sissy se nasmijala. Zvuk smijeha me prvo zapanjio, a zatim opustio.
Jesi li ikada spavala u krevetima na kat? upitala me. I ja spavam na
donjem. Odvratno je, ali zbilja si kasno dola.
Prstom sam pokazala na svoj koveg koji je stajao uz dno mojega
donjeg kreveta. Pokazivanje prstom nije pristojno i djevojke e zacijelo
pomisliti da sam neodgojena, ali loe ponaanje bilo mi je drae od
objanjavanja zato u kolu stiem tako kasno.
Koveg mi je ve ovdje, rekla sam.
Donio ga je jedan od radnika, objasnila je Mary Abbott. Glas joj je
zvuao krhko.
Ali ne onaj zgodan, dodala je Eva, a Sissy se nasmijala.
Gates se okrenula od stola za kojim je neto pisala. Moda pismo?
Upitala sam se kome, a na njezinom licu sam vidjela da joj zbog Evine
napomene nije drago.
Ma, daj, Gates, rekla je Eva. Nemoj sve shvaati tako ozbiljno.
Samo avrljamo. Potom se lijeno, bezbrino okrenula prema meni.
Dva su radnika to obavljaju teke poslove, rekla je. Jedan je jako
zgodan, a drugi vidjet e.
Osjetila sam navalu krvi u lice, pa sam brzo pristupila krevetu da
zbog kojih je izgledala izgladnjelo. Moja kosa nije bila ni tamna ni svijetla,
nisam bila ni visoka ni niska. Kod kue se gotovo nikada nisam susretala s
drugom djecom. Otac bi nam drao nastavu, a kada bismo se Sam i ja
susreli s drugim djeacima i djevojicama u gradu, ta bi nas djeca u udu
promatrala jer smo, kao blizanci, bili veoma nalik jedno drugome. Oboje
smo od oca naslijedili jak nos i visoke, iroko postavljene jagodice zbog
kojih je majka naa lica nazivala izraajnima. Tamnu kosu smo pak
naslijedili od majke kosu jaku i kovravu, kestenjastu. Ljudi su nas
primjeivali zbog meusobne slinosti, a ovdje, bez Sama, nisam se mnogo
razlikovala od ostalih, osim moda po tome to mi je koa zbog
floridskoga sunca bila neto tamnija.
U sobu je ula jo jedna osoba zakljuila sam po odori da je
spremaica.
Dobro jutro, Docey, pozdravila ju je Eva, a Docey joj se
nasmijeila i potom nalila vodu u lavore. Sve su djevojke na to ustale i
prile obinim, drvenim stalcima u kojima su stajali ivopisno obojeni
lavori. Rub mojega lavora bio je okrhnut. Docey je bila nia od svih nas,
sigurno ne mnogo via od 150 centimetara, ali ujedno i krupne grae, s
mije smeom kosom svijenom u urednu punu bila je i pomalo
razroka. U govoru joj se uo grub i odrjeit junjaki naglasak, mnogo tee
razumljiv negoli i u jedne od djevojaka. Poslije sam saznala da potjee iz
najsiromanijih predjela Apalakog gorja.
Oprale smo se i odjenule pa preko Trga otile do iste zgrade u koju
smo sino uli otac i ja. Spavala sam sa Samovim rupiem pod jastukom i
najradije bih ga bila opet sakrila pod odjeu, ali bojala sam se da e ga
primijetiti Eva ili Sissy, djevojke kojima sam se najvie eljela svidjeti.
Kada smo istupile van, zapanjila me gomila djevojaka. Sve su bile
odjevene u bijele suknje i bluze s bubi-okovratnicima i svima su ponad
srca stajala izvezena slova YRC. Otac mi je, u elji da izbjegnem
iznenaenja, bio rekao da e nas biti dvjestotinjak, ali nita me nije moglo
pripremiti na prizor itave vojske. Jedino po emu su se razlikovale bila je
kosa. Jedna je djevojka kovrave kose pogledala prema meni i zatim neto
apnula prijateljici. Shvatila sam da zurim. Zakoraila sam u gomilu i
pokuala uhvatiti korak s drugim djevojkama. Oiju uprtih prema dolje,
shvatila sam da nijedna na nogama ne nosi arape. Od struka nadolje
izgledale smo kao djeca.
Ubrzo me dostigla Sissy. Smea joj je kosa bila podiana u tada vrlo
Ostala sam bez daha. Bila sam samoj sebi obeala da se neu okirati
svim novostima u Yonahlosseeju, ali nikada prije nisam vidjela nita
slino. Nisam ni znala da takvo to postoji. Preda mnom su stajale tri
kamene staje bile su mnogo, mnogo vee od staje koju smo imali kod
kue, dovoljno velike da se u njima smjesti itava vojska konja. U
usporedbi s ovim, shvatila sam, moja staja kod kue uope nije staja. Iz
otvora na odjeljcima provirivale su konjske glave i spazila sam konja rase
Appaloosa s pjegavom glavom o kakvima sam dotad samo itala, ali ih
nikada prije nisam vidjela.
Uokolo su se vrzmali konjuari. Vodili su konje ili gurali take, a
jedan me spazio dok sam zapanjeno zurila pa sam postieno skrenula
pogled. Izgledao je kao muka verzija Docey sav mrav, ilav i okretan.
Spazila sam i pet jahakih terena od kojih je jedan imao prepreke, a
sve mi je izgledalo novo i savreno. Tereni su bili svjee izgrabljani,
ograde savreno obojene pa sam se morala zapitati odakle kampu
Yonahlossee novac za sve to. Onih nekoliko gradia kroz koje smo se
provezli na putu ovamo izgledalo mi je strano siromano: ruevne zgrade i
prljavi stanovnici, ali znala sam da se nalazimo u apalakoj regiji, koja je
bila siromana i prije financijske krize. Otac mi je spomenuo da je podruje
zahvatila strana sua, to je bilo neobino za njega jer mi nikada prije nije
priao o nevoljama i neugodnostima, no ve sam se tada bila poela
navikavati na niz ivotnih iznenaenja.
ovjek ovo ba i ne oekuje, zar ne? oglasio se netko uz mene, pa
sam se okrenula i nala pred visokim mukarcem koji mi je stajao slijeva.
Uz njega je stajao ve sputan i osedlan konj.
Iznenadili ste me, rekla sam ruke poloene preko srca, kao to sam
uvijek inila kad bi me netko iznenadio. Nadala sam se da me crvene oi
ne odaju.
Mukarac se nasmijao. Govorio je njemakim naglaskom. Ve sam
prije bila upoznala Nijemca, gospodina Bucha, koji je jedanput godinje
posjeivao mojega oca zbog posla u vezi s plantaom narana.
Nijemac ste?
Jesam. Ja sam gospodin Albrecht.
Ja sam Thea Atwell, drago mi je, blago sam se naklonila da bih
nadoknadila svoje prijanje nepristojno ponaanje. Prepoznala sam
gospodina Albrechta sa fotografija na zidu kole na njima je uvijek
sve dok se oboje nismo malo opustili. Potom smo polako otili do
gospodina Albrechta. Gospodin Holmes ve je bio otiao.
Gospodin Albrecht je kimnuo glavom i potapao Luthera po vratu.
Ohladi ga malo. Dobro si jahala.
U daljini sam razabirala gospodina Holmesa jer jo nije bio
zamaknuo za drveem zaklonjen puteljak. Pitala sam se kada e Sam
izrasti do njegove visine. U tom je trenutku jo bio dijete. Ili barem napola
dijete, a napola odrastao, ba kao i ja.
Popustila sam uzde i dopustila Lutheru da objesi glavu, a zatim smo
polako proetali terenom. Spoznaja da moji roditelji nisu sluajno odabrali
Yonahlossee prilino me uznemiravala, ali i potvrdila sumnje da roditelji
sa mnom imaju planove koje nisam razumjela. Moja je majka za mene
odabrala kolu koja je, barem kada je o jahanju rije, bila pravi mali raj, pa
sam barem s time mogla biti zadovoljna, ali injenica da je bila prijateljica
sa enom kao to je gospoa Holmes inila mi se gotovo nevjerojatnom.
Ipak, morala sam vjerovati u to. Majka je posljednjih tjedana prema meni
bila veoma okrutna. Iako sam znala da to zasluujem, teko sam podnosila
takav odnos. Roditelji me nisu poslali potpunim strancima, ve su me
stavili pod nadzor ene koja je barem dijelom znala moju stranu tajnu. No
koji joj je dio ispriala moja majka? Sigurno nije rekla sve.
Gospodin Albrecht nestao je u konjunici, pa sam zaustavila Luthera
i sjahala. Potom sam uinila neto doista djetinjasto. Zaronila sam lice u
njegovo vrue, od soli slano rame i zajecala. Po prvi put u nekoliko tjedana
u tome sam pronala utjehu.
2.
umski tunel koji se prostirao od konjunica do Trga bio je mraan pa sam
pourila, iako se nikada nisam bojala samoe. Sve su druge djevojke bile
na nastavi, a ja nisam znala kakve se divlje ivotinje kriju po umama
Sjeverne Karoline ni na kakve bih otrovne biljke mogla nabasati. Sve mi je
to bilo vrlo dobro poznato na Floridi, ali ovdje sam bila potpuna neznalica.
Nisam jo znala da se tu nemam ega bojati, barem ne to se tie
prirode. Svake bi godine jaka zima desetkovala i ivotinjski i biljni svijet, a
to se na Floridi nije dogaalo. Nita na Floridi nije umiralo, nita se nije
povlailo.
Kada ne bi bilo suvie vrue, Sam i ja lutali bismo krajolikom,
prolazei plantae narana i udaljavajui se miljama daleko od kue.
Jednom, kad nam je bilo jedanaest godina, povela sam i Sasija jer sam ga
htjela izvesti dok jo ne nastupe ljetne ege. I Sasi je tada jo bio mlad,
moglo ga se jahati satima i ne bi se umorio. Sam je hodao preda mnom i
traio kupine, a ja sam polako jahala za njim. Bio je tek travanj i bilo je
prerano za kupine, ali Sam je mislio da bi nam se moglo posreiti.
Je li Sasi umoran? doviknuo mi je.
Nije, odvratila sam, svia mu se ovdje.
Svia li ti se ovdje, Sasi? upitao je Sam, toboe otmjenim
britanskim naglaskom i ja sam se zahihotala.
Jo smo neko vrijeme hodali, a zatim je Sam nestao u grmlju.
ak i ako pronaemo kupine, bit e prekisele, rekla sam.
On je izaao iz grmlja, nije nita ubrao.
Jo je prerano, objasnila sam.
Shvatio sam i kada si rekla prvi put, nasmijao se.
Okrenula sam se i posegnula u bisage za uturicom s vodom, a onda
sam osjetila kako je tlo pod Sasijevim kopitima lagano propalo, nakratko
sam izgubila ravnoteu, a zatim zaula zujanje. Isprva nisam shvatila
odakle taj zvuk, ali onda sam shvatila da je Sasi ugazio u podzemnu
konicu umskih osa.
Sam! vrisnula sam i skoila sa Sasija, koji je udarao kopitima o tlo
i sa njega podizao velike oblake praine. Sam!
Zahihotala sam.
Ah, te njegove oi, sanjivo je rekla, ali mora znati da taj ovjek
nikad ne oijuka. Ponaa se kao da nam je otac.
Gospoa Holmes bi te opalila ravnalom po prstima da uje to
govori, rekla je Eva. Je li ti ve odrala govor o osnivaima? O tome
kako bismo sve trebale biti zahvalne na obrazovanju za ene?
Rekla mi je samo da je Yonahlossee dobio naziv po konju,
odvratila sam. Sviala mi se ta etnja u grupici. Druge su nas djevojke
radoznalo i s divljenjem promatrale.
Stvarno? Ona inae ne voli konje, rekla je Sissy. Zapravo, ne voli
ona nita.
Voljela je, izgleda, moju majku, ali to pred djevojkama ne bih bila
priznala ni za ivu glavu.
U Yonahlosseeju je isprva teko, rekla je Eva. Ja sam imala
problema s buenjem. Nikako se nisam uspijevala probuditi kada bi ujutro
zazvonilo. Propustila bih doruak, ak i prvi sat nastave. Kod kue sam
svaki dan spavala do podneva.
Nisam mogla zamisliti spavanje do podneva. Sam bi me svakoga
jutra budio prije svitanja, dovoljno bi bilo da me potapa po ramenu i
odmah bih ustala, nestrpljivo iekujui jo jedan dan. Sama je moje
nestrpljenje zabavljalo. Uvijek bih jahala rano ujutro jer bi poslije bilo
prevrue, a Sasi se budio s izlaskom sunca. Zar nisi nita trebala raditi
kod kue? upitala sam.
Ne. Kod kue se uistinu nisam imala ime baviti, zato su me i
poslali ovamo. No nije mi to smetalo. Bilo mi je sasvim u redu da ne radim
nita. Eva je bila najvia od nas tri i kretala se sporo. Koa joj je uvijek
izgledala pomalo vlano, ali na lijep nain, kao da se upravo okupala, a
doimala se i lijenom.
Nisu li te kaznili zbog toga to u poetku nisi ustajala na vrijeme?
upitala sam.
Lijeno je slegnula ramenima. Ovdje te ba i ne kanjavaju, Thea.
Gospodin Holmes je razgovarao sa mnom, pa sam se s vremenom navikla
na rano ustajanje.
Nije istina da te ne kanjavaju. I ovdje moe upasti u nevolju,
ubacila se Sissy. Nastoj ne razljutiti gospou Holmes.
3.
Pismo od oca stiglo je sedmoga dana mojega boravka u Yonahlosseeju, s
potanskim igom Atlante. Prislonila sam pismo usnicama. Rukopis mu je
bio ukoen i kitnjast, poput enskoga. Nikada prije nisam primila pismo.
Moda tu i tamo koju razglednicu od Georgieja, kada je u Missouriju
posjeivao obitelj svoje majke. No razglednicu je bilo tko mogao proitati,
kao to je to i inila moja majka prije nego to bi mi je predala. Nitko na
itavom svijetu nije znao to pie u pismu koje sam primila. Osim,
naravno, mojega oca i mene.
Draga Thea,
bilo mi je veoma teko ostaviti te u kampu, iako moram priznati da je
ondje vrlo lijepo i da e sigurno uivati. Tvoja je majka, prije nego to
smo se upoznali, jako voljela provoditi vrijeme u drutvu drugih ljudi, a
njezino je slubeno uvoenje u drutvo trajalo gotovo godinu dana. Ti joj
veoma nalikuje.
Svi te jako volimo. uvaj se u kampu. Shvati to kao priliku da jo
mnogo toga naui od drugih (moda ak i boljih) uitelja. ini mi se
vrijednim da te jo jednom podsjetim kako je tvoja obitelj tvoje pleme. Ovo
je samo jedan mali prekid u naim ivotima. Kod kue smo te drali suvie
izoliranom od vanjskoga svijeta, trebali smo te vjerojatno poslati nekamo
jo prije. U kampu e se nauiti druiti s drugom djecom, Thea. Nadam se
da ti to nije previe. Znamo to je najbolje za tebe, iako se ti u ovome
trenutku moda nikako ne slae s time. Tako je uvijek s roditeljima i
djecom.
Volim te,
tvoj otac
Yonahlossee je nazvao kampom, ne kolom. Ovdje sam, dakle, samo
do kraja ljeta, ne dulje. Vratila sam pismo u omotnicu i poloila ga pod
jastuk, tik uz Samov rupi. Nisam dijete, pomislila sam. Ovo jest kazna,
iako su mi i on i majka tvrdili drugaije. U pismu je to umalo i priznao, a
sve ostalo ionako je samo bilo ponavljanje onoga to mi je na odlasku rekla
Obitelj mojega oca bila je, pak, stara floridska obitelj panjolskoga
podrijetla. Nisu bili tako bogati kao majina obitelj. Bavili su se uzgojem
stoke na zemlji koja nije pripadala nikome prije nego to ju je drava
Florida poela prodavati, a kada se to dogodilo, vie nisu mogli tjerati
stoku na jug preko svih novouzdignutih ograda i farmi. Prije bi stoku tjerali
do obale, odakle ju se prevozilo na Kubu.
Florida je u to doba bila potpuno drugaije mjesto, pa su moj otac i
njegov stariji brat George zakljuili da moraju za sebe stvoriti drugaiji
ivot. Moj otac Felix otiao je na studij medicine u Atlanti, gdje je dobio
stipendiju, a George je otiao na studij prava u Illinois. Obojica su se
vratila, obojica netom oenjena. Moja majka Elizabeth bila je na drugoj
godini studija na koledu Agnes Scott i od nje se oekivalo da pronae
mua u Georgiji kada je na poluformalnom plesu upoznala mojega oca.
Bilo joj je dvadeset godina, a ocu pet godina vie. Bili su savren spoj.
George se sa svojom enom Carrie naselio u Gainesvilleu, mjestu tik
uz Emathlu. Otac mi je mogao otvoriti ordinaciju bilo gdje, ali htio je
pomoi ljudima pa se naselio ondje gdje je bio jedini lijenik u krugu od
mnogo milja. Tako su to, naime, oduvijek objanjavali meni i Samu: mogli
smo ivjeti bilo gdje, ali ivimo ovdje zbog oeve dobrote. Majka je isprva
mislila da e biti usamljena u seoskoj osami jer je bila navikla na vrevu
grada Miamija, u kojemu je odrasla. No na je dom bio aroban
jednostavno je ponitavao samou. Svakih nekoliko tjedana sastajala se i s
drugim ljudima. Pila bi aj sa susjedima, odlazila na sastanke drutva
Camellia, ali zbog tih sastanaka i drugih ljudi samo bi jo vie voljela svoj
dom i svoju obitelj.
Moja su obitelj bili Sam, moja majka i otac, stric George i strina
Carrie te njihov sin, moj brati Georgie.
To je bila prva pria koju sam nauila o obitelji, pria o tome kako
smo se smjestili u tom malom djeliu raja otetom divljini Floride. Veliku je
ulogu u tome igrala srea, ali i ljubav. Majka i otac zaruili su se dva tjedna
nakon to su se upoznali. George, Carrie i Georgie takoer su bili dio nae
prie. Moda ne ba sredinji dio, ali pria bi se bez njih raspala. Bili su
nam potrebni u oblinjem Gainesvilleu da bi rasvijetlili nae ivote.
***
Zvono je oznailo kraj sata odmora i trgnulo me iz sna.
Napokon! uzviknula je Gates. Voljela je jahati gotovo jednako kao
i ja. Svi su ve navlaili jahae hlae i izme. Toga sam dana prvi put
trebala jahati sa svima ostalima, zbog ega sam bila nervozna, ali i
uzbuena. Voljela sam taj osjeaj. Dok sam navlaila izme, krajikom
sam oka primijetila da me Sissy promatra. Nasmijeila mi se i ja sam se
nasmijeila njoj. Silno sam joj se htjela svidjeti.
Ugurala sam koulju u jahae hlae, a one koje smo nosile bile su
bijele ak je i samt na koljenima bio bijele boje. Odjeu su nam prale
sluavke pa nije bilo vano koliko emo se uprljati, ali svejedno mi se
inilo glupim da nas odijevaju samo u bijelo.
Kada sam iz kolibe izala na sunce i miris borova, primijetila sam da
me Sissy eka.
Pismo?
Od majke.
Sjetila sam se da sam, dok sam njukala po njihovim stvarima,
primijetila da Evi i Sissy nikada ne piu oevi, nego samo majke.
Majka mi pie, rekla je Sissy, tri puta tjedno. Ali pisma su joj
tako dosadna. Ponekad mi se javi sestra, iako vrlo rijetko, samo kada je
natjeraju.
Oko nas su se okupile i druge djevojke, sve potpuno jednako
odjevene. Mahale su Sissy, ali i meni, zato to sam bila s njom. Smjekala
sam im se. Nikada se dotad u ivotu nisam nasmijeila tolikim ljudima.
Mrzim pisati pisma, rekla sam, toliko je vremena potrebno da
napie ono to bi se moglo rei u upola kraem roku. Trbuhom su mi
treperili leptirii i bilo mi je drago to mi je Sissy razgovorom skretala
pozornost.
Jo je jedna djevojka prola uz mene, ovaj put toliko blizu da mi se
okrznula o ruku. Zaustila sam da neto kaem, ali onda sam se zaustavila.
Bila je to djevojka gotovo bijele kose koju sam primijetila u kupaonici, a u
tom sam trenutku s blagim zadovoljstvom i iznenaenjem shvatila da je
prepoznajem i s fotografija u Dvorcu. Znala sam joj ime i prije nego to ga
je Sissy izgovorila.
To je Leona.
Promatrale smo je dok je nestajala iza zavoja, a zatim prole pokraj
nunika i sasvim se pribliile konjunicama. Leona je bila iznimno visoka,
koracima je zahvaala gotovo dvostruko veu duljinu od mene, bijela joj je
kosa bila zavezana u urednu punu, a na nogama je nosila tamnoplave
4.
Na dan kada se odravao ples stiglo mi je jo jedno pismo, ovaj put od
majke. Bilo je dugo vie od dvije stranice majina debelog papira
kremaste boje za pisma s mirisom rua i utisnutim inicijalima pri vrhu.
EAC, stajalo je u zaglavlju. Elizabeth Collins Atwell.
Majka mi je imala neobian rukopis, pomalo neuredan i okrugao.
Draga Thea, zapoela je i onda mi pisala o vrtu, povru i zainskom bilju
koje je sadila, o rojevima pela i leptira koje je ono privlailo, da bi tek na
kraju napisala:
Sam je dobro, s obzirom na okolnosti, iako nitko ne zna to nas eka.
Nita jo nismo odluili i tako e vjerojatno jo neko vrijeme ostati.
Ponekad sam silno ljuta na tebe, a ponekad te alim. Sve je to tako strano.
Nadam se da e Bog i njima i nama dati mira.
Svima nam nedostaje. Osjea li se malenom meu svim tim
golemim planinama, Thea?
Osvrnula sam se po sobi i shvatila da me Mary Abbott netremice
promatra. Uzvratila sam joj napadnim pogledom. Njezine su me oi
uznemiravale, tako blijede, gotovo bezbojne. Svratila je pogled, slegnula
ramenima i neujno mi dobacila oprosti, iako sam znala da joj nije
neugodno zbog zurenja.
Legla sam na tanak jastuk na svojem krevetu (jastuci na kojima sam
spavala kod kue bili su debeli i savreni, stalno sam prieljkivala da sam
barem jedan ponijela sa sobom) i prstima prela preko drvenih dasaka na
podu, izrezbarenih bezbrojnim ogrebotinama. Nastale su zbog djevojakih
koraka u jahaim izmama, zbog Doceyna povlaenja kreveta kada bi ih
namjetala, zbog isputenih knjiga. Kod kue nitko nije smio ui u kuu u
cipelama, samo gosti, a ako bi nam neto ispalo na pod i ako bi majka to
ula, slijedila je kazna.
Sissy se vrtjela po sobi, pjevuei melodiju u ritmu valcera. Kada se
pribliila naem krevetu, Eva joj se poklonila i ispruila ruku pa su poele
plesati. Eva je vodila i glumila djeaka. Obje su bile odjevene u bijele
suknje. Eva je bila via i krupnija, inilo se da je samo njezina kosa tea od
oekivali su roenje velikog djeaka jer je majka nosila vrlo nisko. Ja sam
im bila iznenaenje. Mene nitko nije oekivao.
U naoj obitelji prije Sama i mene nije bilo blizanaca, pa nas je cijela
obitelj pozorno promatrala kada smo se rodili, a pogotovo mene.
Pretpostavljali su da sam ili ja snaniji blizanac koji je oslabio Sama, ili
obratno da je Sam oslabio mene. Mene su smatrali sebinom ili
beskorisnom djevojicom iako je moj otac nastojao odagnati takve prie,
tvrdei da nema dokaza za takve pretpostavke. No ak je i on bio zabrinut.
Djevojica i djeak roeni zajedno to jednostavno nije bilo uobiajeno.
Bili smo cendrava, zahtjevna novoroenad. Majka je nakon poroda
jo tjednima bila u krevetu, a otac se brinuo za nju, kao i za svoje ostale
pacijente jer je bio jedini lijenik u Emathli. Za nas se brinula jedna ena iz
grada. Majka je tek bila poela slikati prizore iz Grimmovih bajki na
zidove djeje sobe kada smo se rodili. Slap Matovilkine kose prostirao se
zidovima, ali samo je dio bio obojen u zlatnu boju. Slika ve odavno nije
na zidu te sobe, prebojili su je prije mnogo godina, ali i dalje se sjeam
prizora. Silno sam to voljela.
Ja sam prva progovorila, s devet mjeseci, a Samu je trebalo jo pet,
iako je ve prije poeo govoriti meni, u mraku i izjutra, dok su svi drugi jo
spavali. Moja je prva rije bila narana. Izgovorila sam je iskrivljeno, ali
majka i otac ipak su je prepoznali. Majka je tvrdila kako to znai da sam s
njezine strane naslijedila ljubav prema agrumima. I Sam i ja kasno smo
dobili zube, oboje smo do druge godine bili elavi, oboje smo mrzili
spavati te oboje voljeli kruh i marmeladu od narani.
No mrani strahovi vezani uz nae prve dane pratili su nas jo mnogo
vremena. Nai se roditelji jo dugo nisu otarasili iznenaenja zbog toga to
nas je stiglo dvoje, kao ni trauma zbog majina dugog oporavka. Bojali su
se smrti u porodu ili smrti od posljedica poroda, to je u to doba bila
neizbjena opasnost. ak i prije nego to je majka dobila trudove, postojala
je mogunost da nee dobro podnijeti porod. Bila je tu i ta zimska oluja,
snijeg koji se uhvatio za tlo prvi put u vie od deset godina, jaki trudovi
zbog kojih je majka pala u krevet sve je to, mislili su, moralo neto
znaiti. Kako to da su im se djeca rodila ba na taj dan, a ni na jedan drugi
dan, ba kada nije bilo snijega.
Prvo sam se rodila ja. Djevojica! uzviknuo je otac da bi ga majka
bolje ula. Svima bi bilo drae da sam bila djeak jer su eljeli prvo muko
dijete koje bi sve naslijedilo, ali dok me otac brisao i rezao pupanu vrpcu,
vlazi, a tlo nam je pod nogama omekalo. Oko djevojaka su letjeli rojevi
krijesnica koje su me oaravale jer ih nikada prije nisam vidjela. Na Floridi
je bilo prevrue za njih. Ondje su oko nas zujali samo komarci i golemi,
buni vilin-konjici.
Nisam znala bih li ogrnula majinu krznenu stolu jer sam se bojala
da je preotmjena za tu priliku, ali oko mene su se gotovo sve djevojke
epurile krznom. Alice Hunt upravo je u tom trenutku prola pokraj mene s
mrtvom lisicom oko vrata.
Podigla sam ruku da bih joj mahnula, ali nije me htjela ni pogledati.
Bila je jedna od onih djevojaka koje ni na koga ne obraaju pozornost.
Obrazi su mi se zaarili. Nikako nisam uspijevala zapamtiti s kim valja biti
ljubazan, a koga treba nonalantno ignorirati.
Alice Hunt, zazvala ju je Sissy i Alice Hunt je zastala te se polako
okrenula. Sissy nitko nije ignorirao.
Sissy, kimnula joj je, a zatim i meni dobacila kratak pogled.
Thea.
Potom se okrenula i pola dalje, ne bi li se pridruila drugim
djevojkama iz Memphisa, koje su se sve ponaale slino govorile su
tiho, tek neto glasnije od apata i gotovo nikada nikoga nisu gledale u oi.
Znale su, dodue, gledati kroz druge ljude i svi su ih smatrali
najsnobovskijom klikom u koli.
U Memphisu, ini se, sunce nikad ne zalazi, ispod glasa je
promrmljala Sissy i ja sam se zahihotala, iako prvi put kada je izgovorila tu
reenicu nisam imala pojma na to tono misli. Uvijek je koristila izraze za
koje prvo ne bih znala to znae. Za gospou Holmes je, primjerice,
govorila da ima metlu u kimi, a za Leoninu obitelj da je puna perja.
Misli, puna nafte? zbunjeno sam prokomentirala kada je to prvi put
rekla i Sissy je umrla od smijeha.
Oko Sissy i mene okupljale su se djevojke u ivopisnim svilenim
haljinama, krznenim pelerinama, sjajnim alovima i s dijamantnim
ukosnicama u kosi. Spazila sam Katherine Hayes iz Atlante, najveu
traericu u kampu, koja je bila okruena svojom sljedbom drugih
djevojaka, takoer iz Atlante. Sve su se glasno smijale i svima je, inilo mi
se, ime takoer bilo Katherine, ali samo su Katherine Hayes zvali punim
imenom. Druge su zvali Kate. Katherine je imala divlje kovravu smeu
kosu i odjenula je tamnoplavu haljinu bez rukava, haljinu koja je od svih
haljina na plesu nijansom bila najblia crnoj boji. Znala sam iz asopisa da
nosi nju. Mnogo joj je bolje pristajala ogrlica koju je nosila svaki dan
ona s dijamantnim privjeskom u obliku potkove, no ak i ako veeras nije
bila najljepa djevojka na plesu, Sissy je zraila. Zbog iroko je
postavljenih oiju da su bile imalo razmaknutije, izgledala bi udno
djelovala poput nadnaravnog bia slinog vilama iz Sna Ivanjske noi.
Svojim je, pitanjem, meutim, prenerazila Mary Abbott. Ne, neu
nai udvaraa. Nijedna ga od nas nee nai. Premlade smo.
A koliko bismo trebale biti stare? upitala sam je.
Dovoljno da elimo udvaraa, odgovorila je Mary Abbott i
ispustila moju ruku, prije toga je stisnuvi dovoljno da sam se namrtila.
Zatim je podigla predugu haljinu do polovice listova i pourila naprijed,
preskaui po dvije stube, sve dok nije zaglavila iza druge tri djevojke koje
su se drale pod ruke. Pogledala sam Sissy.
Ba je udna.
Ne budi zloesta, odvratila mi je, ne pristaje ti.
Njezin me odgovor iznenadio i htjela sam je pitati to tono eli rei,
ali ve smo gotovo dole do vrha stubita i bile smo vrlo uzbuene. Pred
vratima su gorjele plinske svjetiljke, kao i uvijek, danju i nou premda
ih se danju jedva primjeivalo a zatim je vrata otvorio gospodin
Holmes, koji nam se smijeio. Otvarao je vrata svakoj skupini djevojaka
koja bi se pojavila pred njima, zatim ih zatvarao i ponovno otvarao, iako ih
je mogao jednostavno otvoriti i ostaviti tako, kao to se inilo kada smo u
Dvorac dolazile jesti ili na nastavu. No time bi pokvario iznenaenje.
Unaprijed bismo vidjele ono to su nam pripremili.
Naa se blagovaonica, naime, preobrazila. Izgledala je kao da je
netko ubrao sve cvijee iz vrtova Yonahlosseeja i njime ukrasio dvoranu.
Cvijee je bilo posvuda, sloeno u vaze po bojama, od krvavo crvene,
tamnonaranaste, blijedo ute, jarko ruiaste, snjeno bijele do pirgavo
kremaste. Od manjih je rua ispleten debeo vijenac koji je visio sa stropa,
tako visoko da ga ni najvia djevojka nije mogla dohvatiti, a ja sam se
udila jer nikada nisam vidjela toliko cvijea izvan cvjetnjaka. Majka je
uvijek govorila da joj je ao brati cvijee iz vrta, a kada bi ga i ubrala,
nikada ga nije slagala po bojama. Jaka elektrina rasvjeta te je veeri bila
iskljuena, a umjesto nje postavljeni su golemi svijenjaci sa svijeama
debelim poput moje podlaktice. Svijenjaci su bili vii od mene i bili su
lijepi na isti nain kao to je lijepo antikno oruje. Drala sam se podalje
od njih, strahujui da bi njihov snaan plamen mogao zahvatiti moju
haljinu.
Na drugom je kraju blagovaonice sjedila skupina sjedokosih
mukaraca, djelomino zaklonjena orijentalnom pregradom na rasklapanje.
Vjerojatno se smatralo neprimjerenim da gledaju mlade djevojke. Sjedili su
na stolcima i svaki je u rukama drao svoj instrument. Bio je to orkestar.
Momci su stajali u savrenoj vrsti koja se prostirala s jednoga kraja
blagovaonice do drugog, a razlikovali su se tek po neposlunom bljesku
kakvog ukrasnog dragog kamena kada bi ga obasjala svjetlost svijee.
Djevojke su se, za razliku od njihove savrene vrste, okupile u pomalo
kaotinoj gomilici nasuprot njima. Pitala sam se skrivaju li momci u
depovima pljoske, kao to mi je Eva rekla da esto skrivaju, iako sam
znala da je gospodin Holmes izraziti prohibicionist kada je rije o
alkoholu. Smatrao ga je velikim zlom koje vodi u nemoral. Uz momke je
stajala gospoica Brooks, kao da pazi kako neki od njih ne bi odlutao na
drugu stranu prije nego to za to bude vrijeme. Gospoica Brooks vodila
nas je u botanike ekspedicije i na promatranje ptica svakoga
poslijepodneva, a tijekom kolske godine predavala je povijest. Bila je
malo dosadna, ali i draga. Sviala mi se, za razliku od gospoice Lee, koja
nas je sve drala na oku poput sokola.
Docey i druge sluavke posluivale su nam pun iz goleme kristalne
zdjele. Kimnula sam glavom prema Docey, ali nije mi uzvratila. Bila je
odjevena u sveanu odoru za posluitelje, nalik na onu kakvu nose
spremaice u hotelima, a sastojala se od utirkane crne kecelje i snjeno
bijele bluze.
Docey se uredila, apnula sam Sissy kada smo obje dobile au
puna.
Pogledaj, rekla mi je Sissy, a zatim odmah dodala: Ne, ne, nemoj
gledati, vidjet e nas.
Bio je to prvi put da primjeujem uznemirenost na Sissy i prvi put da
stojim tako blizu skupini djeaka. Znala sam to oekuju od nas, a znala
sam i to bismo mi trebale oekivati od njih. Trebali su s nama plesati,
vrtjeti nas po prostoriji pod budnim okom odraslih, a eljele smo se svidjeti
nekom zgodnom djeaku i barem za jednu veer postati dio para. No nakon
toga, moda vie od svega, eljele smo da odu pa da moemo eznuti za
njima.
Nisam nita odgovorila Sissy. I ja sam bila uznemirena, ali iz drugih
razloga. Koliko god to glupo zvualo, nikada nisam bila u drutvu momka
koji mi nije bio u rodu. Majka i otac zacijelo nisu znali da e nam u
Yonahlosseeju prirediti ples s gomilom djeaka.
Henny, Jettie i jo jedna maturantica, Martha Ladue, ule su u
blagovaonicu, i odmah sam primijetila da se na Henny neto promijenilo.
Isprva nisam uspijevala razabrati to, ali onda sam shvatila da je puderom
prekrila made. Martha je pak bila najljepa djevojka u cijelome kampu.
Nalikovala je na Louise Brooks, ali je bila jo ljepa i mnogo mirnija.
Sissy me lupnula laktom u rebra jer se na vratima pojavila Leona,
odjevena u tamnosivu svilenu haljinu, s ogrlicom od dijamanata i bisera
obavijenom oko vrata. Cijela ju je prostorija promatrala jer je bilo
nemogue skrenuti pogled s nje. Leona je bila tip djevojke to vladala
svakom prostorijom u kojoj bi se nala. Bila je visoka nekih 180
centimetara, a gotovo bijela kosa dosezala joj je do struka, to je bila
frizura kakvu su obino nosile mlae djevojice. Pitala sam se je li je ikada
uope i oiala.
U tom se trenutku oglasio gospodin Holmes i zatraio da obratimo
pozornost na ono to nam eli kazati. Stao je pred nas, a uz njega je stala
gospoa Holmes s ukrasom od bijelih i crvenih rua oko zglavka.
Gospodin Holmes uvelike je nadvisivao svoju suprugu i bio je napadno
vitak, pogotovo u usporedbi s njezinom punakom figurom. Ona je pak
bila odjevena u istu staromodnu dugu suknju i na uima je nosila iste
biserne naunice kao i svakoga dana.
Neka ples zapone, rekao je gospodin Holmes i mahnuo prema
orkestru, koji je zapoeo s prvom pjesmom. Razile smo se svaka na svoju
stranu kako bi nam momci mogli pristupiti, a da se pritom ne moramo
pitati prilaze li ba nama ili naoj cimerici, djevojci s kojom razgovaramo,
najboljoj prijateljici. Momci su pourili prema nama, a ja sam nagonski
ustuknula, zabijajui se u Leonu.
Ispriavam se.
Isprika prihvaena, odvratila je. Istoga sam trenutka zaboravila na
momke i zagledala se u Leonu, koja je gledala pred sebe, vjerojatno se
nadajui da e joj pristupiti kakav visok momak. Ovako mi je, izbliza,
izgledala jo via, a kada sam pogledala prema dolje, vidjela sam da nosi
cipele bez potpetice, srebrne boje, u potpunom skladu s haljinom. Veina
je ostalih djevojaka uz sveane haljine nosila cipele s potpeticama, no
Leona je oito bila dovoljno bogata da su joj mogli izraditi bilo kakve
cipele po mjeri i u boji koju bi poeljela.
nas ipak nisu svi gledali. Parovi su opet plesali, a Henny je razgovarala sa
skupinom djevojaka, moda o meni, ali moda i ne. Jo se mogu izvui iz
ovoga, pomislila sam. Moram se izvui jer nemam kamo, barem ne sada.
Nisam bila onakva kakva sam trebala biti. Nitko mi to nikada nije
rekao, ali znala sam. Moda sam doista neprilino plesala i vjerojatno vie
nisam znala dobro procijeniti to se pristoji, a to ne. to je tebi? pitala me
majka. I doista, to je meni? elo mi se zaarilo i na njega su poeli izbijati
graci znoja. A onda sam se okrenula da bih pogledala tko me to promatra.
Tue su mi oi palile kou poput baklji.
Gospodin Holmes. Slabano mi se nasmijeio. Znala sam da
pokuava biti ljubazan, kao ranije prema Mary Abbott. To mi se prvo
smuilo jer nisam eljela saaljenje, no onda se u meni probudio traak
nade. Gospodin Holmes ne misli da sam loa osoba. Promatrao me jo koji
trenutak, a onda pristojno skrenuo pogled, no znala sam da me ne gleda
kao svi ostali odrasli, kao moji roditelji ili kao gospoa Holmes. On nije
djeak, kao David. Ne privlaim ga zato to sam ljepukasta i dostupna
djevojka s plesa. Shvatila sam da mu se sviam. I on se svia meni.
U to sam vrijeme bila vie dijete nego odrasla osoba. Nisam bila
udovite, nego zbunjena djevojka kojoj je nainjena nepravda. Proi e,
meutim, jo mnogo godina prije nego to to napokon shvatim. Zadnja dva
tjedna koja sam provela kod kue majka je bila ljuta na mene, a otac je
zanijemio, kao da mi nema to kazati. Okrivljavali su me zbog onoga to se
dogodilo i zato sam u Yonahlossee dola kao osoba koja zasluuje osudu.
5.
Dom u kojem sam odrasla uglavnom je bio vrlo miran i tih, a moje
djetinjstvo sretno. Majka bi Sama i mene jedanput zimi i jedanput ljeti
vodila u Orlando, gdje bismo kupovali, jeli u restoranima, pogledali koji
film u kinu te prespavali u hotelu. Voljela sam te izlete, iako mi nije bilo
drago to proputam jahanje, ali sve je to bio dio naih obiteljskih obiaja.
Jedanput mjeseno Sam i ja bismo s majkom otili u grad te je pratili
od trgovine do trgovine, gdje je kupovala i obavljala poslove. Ljudi su nas
poznavali ona je bila lijenikova supruga, a mi lijenikova djeca. Majka
je bila vrlo armantna i u trgovinama je priala zanimljive prie ili se alila
dok bi opipavala tkanine koje nikada ne bi kupila jer smo svu svoju odjeu
kupovali u Orlandu ili putem kataloga.
Bilo kakvo ogovaranje smatrala je groznim pa nikada nije rekla da su
stanovnici Emathle ispod nae razine, ali znali smo da to misli. Danas mi je
jasno da je poloaj moje majke bio sloen. Suprug joj je bio seoski lijenik
i nije bilo druge ene koja je zauzimala isti poloaj kao ona. U
Gainesvilleu, gdje je bilo drugih lijenika i odvjetnika, kao to je bio moj
stric, majka bi moda imala prijateljica. No nikada nisam shvatila to je
moja majka doista eljela. ini mi se, naime, nemoguim da je tako
armantna i lijepa ena svu svoju ivotnu sreu pronala u samo troje ljudi:
meni, Samu i mojem ocu. Jednom u nekoliko tjedana tu su bili i moja
strina, stric i brati.
U to doba, meutim, nisam mnogo razmiljala o srei svoje majke.
Bila sam dijete. Razmiljala sam samo o tome kada emo napokon izai iz
automobila pa da mogu do Sasija.
Jahala bih ga barem jedanput dnevno, a ponekad i dvaput. Nikada ne
bih propustila nijedan dan. Jahala sam i kad bih bila bolesna i kad bi kiilo
i svakoga bih dana provodila sate u tali, od kojih bi tek jedan mali dio
otpadao na samo jahanje. Ostatak sam vremena obavljala teke poslove
vezane uz konja, iako meni nisu bili teki, ne kao plijevljenje majina vrta
sa Samom ili latenje srebrnine s Idellom. Svakoga sam dana istila uzde,
svakoga tjedna sedlo i etkala Sasija dok mu dlaka ne bi sjajila. istila sam
zemlju iz njegovih kopita i trcala jod na usjek u kopitu da ne bi dobio
upalu. Skupljala sam balegu i donosila mu svjee sijeno u talu, mijenjala
mu vodu te ga hranila mjeavinom slatke hrane i zobi svakoga jutra u
***
Kada sam se vratila kui, u svojoj sam sobi pronala majku. Sjedila
je na rubu mojega kreveta.
Pokrivai su ti zakrvavljeni, rekla mi je i pogledala sam na mjesto
koje je pokazivala.
Htjela sam ti rei kasnije danas.
Ustala je i kada sam ve mislila da e otii iz sobe, prila mi je i
izvukla mi bluzu iz pojasa prije nego to sam se uspjela snai.
Gdje si ovo nala? upitala je s rukom na pojasu. Skrenula sam
pogled prema prozoru i velikome hrastu koji se nad nau kuu nadvijao
poput brinoga roditelja. Otac je uvijek govorio da nas ljeti hladi, a zimi
grije.
Oprosti, brzo sam rekla, oprosti.
Kimnula je glavom i prekrila mi ruku dlanovima, kao da me
preklinje. No bila mi je majka, nije me morala preklinjati. Zna li to to
znai? upitala me.
Znai da ne mogu jahati.
Nasmijala se. Ne. To znai da sada moe raati djecu.
Prestravila sam se. Majka mi se smjekala, iako bih vie voljela da se
naljutila na mene. Sve bi mi bilo drae od ove njenosti. Pod normalnim
sam okolnostima objeruke prihvaala majine izraze ljubavi, ali taj put
nisam htjela nikakvu dodatnu pozornost posveenu onome to mi se
dogodilo. Nisam to htjela, nisam to traila.
Naravno, ne ba sada, nastavila je, ali jednoga dana. Zar ti nije
drago zbog toga, Thea?
Odmahnula sam glavom, pa me majka privila na grudi.
Nemoj plakati. Nisam te htjela prestraiti. Samo ti elim rei da to
nije nita ega bi se trebala stidjeti.
Naglo sam joj se izvukla iz zagrljaja.
Nee nikome rei?
Naravno da neu. Ostat e izmeu nas dvije. To su enske stvari,
blago se nasmijeila, ali doista se nema ega stidjeti, Thea. Ba niega.
Kimnula sam glavom, zahvalila joj i ona mi je ljubazno odgovorila:
Nema na emu, te otila iz moje sobe.
prilino napornim.
Sam je progutao zadnji keksi. Pokazala sam prstom na obraz, gdje
mu se zadrala jedna mrvica, ali nije primijetio. Potpuno se izgubio u
svijetu zmija. esto se poistovjeivao sa ivotinjama. I meni se to znalo
dogoditi sa Sasijem, ali to je bilo drugaije. Sasi je toplokrvna ivotinja,
ba kao i ja.
Njeno je podigao zmiju iz terarija i pogladio je po glavi. Zmija je
izgledala smireno, ak raznjeeno. Majka je uvijek govorila da Sam ima
dar za umirivanje ivotinja kojih se veina ljudi boji. Poloio je zmiju na
tlo i ona je poela polako gmizati. Mora se malo razgibati, promrmljao
je te stao na rukama i koljenima puzati za njom.
Georgie me pogledao i zakolutao oima, a ja sam se nasmijeila. Ni
ja nisam mogla zamisliti da toliko volim zmiju.
On je pravi krotitelj zmija, rekla sam i Georgie mi je htio neto
odgovoriti, ali onda smo se oboje okrenuli jer smo zauli dobro nam
poznat zvuk jecaja. Moja strina. Proli su me marci. Mislim da je nikada
prije toga nisam vidjela uplakanu. ak sam i vlastitu majku samo jedanput
vidjela da plae, kada su joj morali ubiti konja. Oca nikada nisam vidjela u
suzama.
Okrenula sam se prema Georgieju, ali on je promatrao svoju majku.
I sada vie nema nikakvu vrijednost? tiho ju je pitala moja majka.
Nita?
Strina je sklopila oi i pritisnula prste na usnice, a stric je zurio u
lulu, paljivo je drei palcem i kaiprstom. Kao da moju majku nije
mogao pogledati u oi. Nitko nije govorio nita. Ponovno sam pogledala
bratia i spazila da su mu se na obrazima i elu stvorile crvene mrlje. Oito
je znao o emu je rije.
Miami, alosno je rekla strina Carrie i odmahnula glavom,
Miami.
Stric George ve je godinama odlazio u Miami, otkad sam znala za
sebe. Jednom je mjeseno odlazio onamo da bi se pozabavio tamonjim
imanjem koje je jednoga dana planirao prodati.
Moj otac nije rekao nita. Samo je vrlo mirno sjedio s rukama na
koljenima i bezizraajnog lica. Bilo mi je, meutim, jasno da ta
bezizraajnost neto znai. Otac mi je bio ljut.
drkom od bjelokosti.
U redu, napokon je progovorio i vidjela sam da mi se vratio moj
stari Georgie, u redu, vjerujem ti, Thea.
Poljubio me u obraz i zacrvenjela sam se, no bilo mi je drago to sam
oraspoloila bratia, to sam ga razveselila i pokazala mu da novac nije
vaan.
Toga sam dana vjerovala u stvari koje sam mu rekla. Svi i sve to
sam voljela bili su mi na dohvat ruke roditelji, strina i stric, brat, brati i
poni. Mislila sam da u potpunosti razumijem cijeli svijet.
6.
Kia je lijevala kao iz kabla, a Naari i ja stajale smo na vrhu manjea
pokraj gospodina Albrechta, gledajui Leonu kako dovrava zadanu rutu.
Toga joj dana nije ilo moda ju je kia dekoncentrirala pa je s Kraljem
zapela u nekoliko skokova, a dvije prepreke je potpuno sruila.
Dri mu glavu! vikao je gospodin Albrecht, ali glas mu se gubio u
vjetru. Imao je kiobran koji je Naari sumnjiavo promatrala, a ja sam
ekala svoj red za ocjenjivanje. Danas nas je pojedinano ocjenjivao i meni
je to bilo prvi put, ali nisam se bojala.
Kada je Leona zavrila, potjerala sam Naari u kas. Oluja je i nju
dekoncentrirala pa je stalno trzala uima, stoga sam je pokuavala umiriti
tihim glasom; dvaput sam je udarila i na trenutak me posluala. Prole smo
pokraj Leone, koja je neto bijesno mrmljala Kralju.
Koljena, Thea, doviknuo mi je gospodin Albrecht. esto sam u
skokovima povlaila koljena prema gore.
Ima jednu minutu. Gospodin Albrecht mjerio nam je vrijeme
potrebno za itavu stazu, ba kao to se to ini na pravim natjecanjima.
Povukla sam desnu petu unatrag i potjerala Naari u lagani galop.
Kreni, viknuo je gospodin Albrecht i u tom smo trenutku bile
gotovo u ravnini prvoga skoka, premda ne ba sasvim. Jo sam prije
treninga s gospodinom Albrechtom nauila da moram zaboraviti svoje
pogreke u jahanju jer bih si zbog njihova pamenja mogla unititi uspjeh u
itavoj stazi.
Sada, prosiktala sam Naari nakon to smo jedva izvele prvi skok.
Kia je jo jae zabubnjala po nama, premda je to moda bilo samo zbog
toga to smo se kretale bre. Vjetar nas je ibao iako nije bilo munja i
gromova u tom smo se sluaju zbog pravila kampa morali povui s
terena a ula sam i kako se uokolo lome grane na hrastovima.
Odjednom su nas zapljusnuli komadii panjolske mahovine, pa je
Naari poela poskakivati. Lupnula sam je biem po ramenima i zategnula
uzde.
Zaula sam da gospodin Albrecht vie: Ravnotea! ali zvuk se
jedva probijao do nas.
Dva, dva, dva, ponavljala sam u sebi jer je izmeu skokova bilo
taman mjesta za dva konjska koraka. Ni manje ni vie.
Tako je, gut! vikao je gospodin Albrecht, ali jedva sam ga ula.
Sada, doviknuo je i skoile smo prvi put. Jedan, dva Naari je poletjela
u drugi skok. Jedva sam je osjetila pod sobom, bila je poput opruge meu
mojim nogama.
A onda je dolo vrijeme za zadnji skok. Bile smo skoro gotove.
Vjetar je zapuhao jae i prema nama je poletio kiobran gospodina
Albrechta. Naari je zastranila udesno i izgubila sam desni stremen, a onda
sam zaula zlokobno pucketanje koe. Sedlo mi je kliznulo ulijevo. Pukao
mi je kolan, pomislila sam u nevjerici i pogledala prema gospodinu
Albrechtu, kao da mu elim rei: Vidite li vi ovo?
No tada je sedlo kliznulo jo vie ulijevo i u tom sam trenutku
shvatila da me srea sasvim napustila. Kako da se sada uspravim,
pomaknem sedlo udesno, kada vie nemam desnoga stremena. Takvo to
vie jednostavno nije bilo mogue. Zavrtjelo mi se u glavi. Jahala sam
nagnuta u stranu, gotovo paralelno s tlom.
Skreni u krug, vikao je gospodin Albrecht, u krug!
Bila sam, meutim, toliko dezorijentirana da vie nisam znala koja
mi je uzda lijeva, a koja desna. Svom sam snagom pritisnula desnu nogu uz
Naarine slabine jer me jedino to moglo sprijeiti od pada. A znala sam da
ako padnem, neu pasti nimalo njeno. Iz svojega sam poloaja vidjela
kako kolan nije do kraja puknuo i da u pri padu vjerojatno ostati
zapetljana pod Naari, zaglavljena u onom stremenu koji mi nije ispao.
Uini neto! oajniki je viknuo gospodin Albrecht. Bilo to!
Naari je u tom trenutku ve bila u punom galopu. U prolazu sam
spazila Leonu. Gledala je kroz rairene prste u plavoj rukavici, a niz
podlakticu joj se slijevala plava boja.
Nekako sam skupila snage i prebacila ruku preko Naarina vrata,
podiui se napokon u uspravan poloaj. Sve se oko mene vratilo u
normalu i uspjela sam okrenuti Naari u krug sve dok nije usporila.
Gospodin Albrecht nam je priao ruke ispruene prema Naari, koja
ga je promatrala sa strepnjom. Dobro je, dobro, mrmljao je. Zatim me
upitao: Je li sve u redu, Thea?
Kimnula sam glavom. Osjeala sam se neobino dobro. Znala sam da
bih trebala osjeati olakanje ili strah, ali nisam osjeala nita. ak sam
bila oputena. Upravo sam za dlaku izbjegla nezgodu, ali nije li tomu
uvijek bilo tako, svaki put kada bih uzjahala konja?
Leona je i dalje stajala na istome mjestu kao i prije. Promatrala sam
je i u tom sam trenutku shvatila da svjedoim momentu njezine slabosti.
Ruku je podigla pred lice jer nije mogla gledati ono to mi se dogaalo.
Bila je uplaena.
Zastraujua je, rekla mi je poslije u tali, dok smo toplom vodom
i spuvom prale svaka svojeg konja i nad nama se uzdizala para. Kralj
nije takav. Priglup je. Takav bi konj i trebao biti. Glup i posluan.
Ja volim pametne konje, nehajno sam dobacila.
Voli li i opasno pametne konje? upitala je. Pa, izgubila si
stremen, zamalo si pala. Da si pala, bila bi te vukla po cijelome terenu.
Ali nisam pala.
Naari je bila iscrpljena i stajala je savreno mirno.
Da, ali mogla si, rekla je Leona. Ve sam zaustila da joj
proturjeim, ali ona je nastavila: to je konj gluplji, to bolje. Potapala je
Kralja po vratu. Ljudi pogibaju u takvim nezgodama, Thea, rekla je i
otkopala uzde. Naari je malo ustuknula zbog zvuka metala na betonskome
podu. Trebala bi traiti da ti daju drugoga konja.
No znam da nee, dodala je odvodei Kralja. Nee jer si
ponosna. A konj je oruje.
Zastala sam i odmjerila je, u tom trenutku shvaajui da imam neto
to Leona nema. Nisam se bojala, i to je neto znailo.
Pametni konji surauju s tobom, rekla sam. Suraivat e kada ih
pridobije. Glupi konji, znaajno sam pogledala Kralja, njima nije
dovoljno stalo. Leona je nekoliko trenutaka zurila u mene, a zatim se
naglo okrenula. Platinasta joj je pletenica presjekla zrak poput bia. Obje
smo znale da sam u pravu.
Ba sam zaglaivala udubine od sedla na Naarinim leima kada se
ponovno pojavila.
Neto bih ti htjela rei, prozborila je neodreenim tonom. Ja
potjeem iz jahake obitelji.
Lupnula sam eagijom o zid i iz nje je ispala gruda konjske dlake.
Znam, odvratila sam Leoni. Svi su to znali.
Sigurno.
***
Kada sam sljedei put otvorila oi, nada mnom su stajali gospoa
Holmes i jedan mukarac. Taj sam put shvatila da je rije o lijeniku.
Mogu li te pregledati, Thea? upitao je.
Poloila sam ruku preko srca. Bilo mi je neugodno. Pitala sam se je li
mi ve podizao spavaicu da bi mi posluao plua. Iako mi je nos bio
zaepljen, osjetila sam njegov ustajali vonj, a nije mi se svialo ni to to
nije odjeven u bijeli ogrta, kao moj otac kada bi posjeivao pacijente,
nego u obino odijelo. Bila je, dodue, nedjelja i doao je samo zato da bi
me pregledao. Bio je nizak i debeo, i bolje je pristajao uz gospou Holmes
nego njezin suprug. Njegova je supruga zacijelo bila visoka i vitka. Takve
su kombinacije bile vrlo este.
Uhvatio me rukom za zglavak i opipao bilo.
Prologa je tjedna satima jahala po kii, rekla je gospoa Holmes,
nahladila se do kostiju.
Osim toga, dodala je sputajui glas, strano joj nedostaje
obitelj.
Jahaica, znai? upitao je lijenik.
Da, odgovorila sam. Gospoa Holmes pristupila je ormaru i iz
njega izvukla nekoliko istih runika. Dok je zatvarala vrata, spazila sam
svoj odraz u zrcalu. Bila sam veoma blijeda.
Sve djevojke jau, rekla je gospoa Holmes, kao da se radi o
neizbjenoj, ali uglavnom nepotrebnoj aktivnosti.
Pitala sam se je li ljuta na gospodina Albrechta, onoga istoga
gospodina Albrechta s kojim je inae bila u dobrim odnosima i koji je
uvijek sjedio za glavnim stolom s obitelji Holmes. Pitala sam se ljuti li se
na njega zbog toga to mi je dopustio jahanje po kii.
Nisam se namjerno razboljela, rekla sam. Nisam bila takva.
Gospoa Holmes nije mi na to nita odgovorila. Do tada sam ve bila
nauila tumaiti izraze lica gospodina Holmesa, a to i nije bilo teko. Na
njegovu se licu lako raspoznavala reakcija na ono to su djevojke govorile
ili inile zadovoljstvo, oaj, zbunjenost. No gospoa Holmes bila je
neto sasvim drugo olienje sabranosti. ak sam se i protiv svoje volje
divila toj osobini. Odijevala se silno staromodno, kao da dolazi iz drugoga
stigao, ve je bila mrtva. Sam i ja uli smo kada je otac majci rekao da joj
je grlo bilo tako strano spaljeno da je nitko ne bi mogao spasiti. Rekao je i
da se kaznila nainom kojim se odluila ubiti.
Sam mi je sve to ispriao u tali, dok sam se bavila sedlima i ostalom
opremom za konja. Ispriao mi je cijelu priu vrlo uzbueno, ni sam ne
znajui to bi mislio o svemu. Ja sam znala. Malo sam se ega bojala, ali to
me uasnulo. Uasnulo me da ljudi mogu sami prema sebi biti tako
okrutni.
ula sam i druge prie o ljudima koji su si pokuali oduzeti ivot,
neki uspjeno, neki neuspjeno. Preda mnom je stajao pun ormar
potreptina za zdravstveni stacionar: otre kare, razne tablete, itav niz
boica s alkoholom i drugim sredstvima za dezinfekciju. Tko zna zato
gospoa Holmes nije zakljuala ormar. Takva joj nesmotrenost nije bila
svojstvena.
ena koja je popila amonijak bila je vrlo mlada, tek se bila udala,
vjerojatno joj nije bilo mnogo vie od dvadeset godina. Nije, dakle, bila
mnogo starija od mene. Promatrala sam se u ogledalu i poela zaglaivati
kosu. Promatrala sam i ruku kojom sam to inila, kako se lako stee i
otputa, pa sve iznova, a onda sam zastala. Dosta je, pomislila sam. Sada
u zatvoriti vrata tog ormara i vratiti se u krevet. Vratit u se u krevet i
nastaviti itati tamo gdje sam stala.
Htjela sam ivjeti. Htjela sam nastaviti sa ivotom. Nisam bila slabi.
Da bih nastavila ivjeti, pak, moram se naviknuti na to da je moj novi dom
ovdje. Stvorit u si svoj vlastiti dom. Bez roditelja.
***
Zraka svjetlosti pala mi je na pokriva i osjetila sam da se netko
nadvija nad moj krevet. Sam, pomislila sam, jo napola u snu. Doao me
izvui iz kreveta, kao to je to inio gotovo svakoga jutra.
Thea?
Sissy, rekla sam i uspravila se.
to si se tako uplaila? Pa nisam duh!
Samo si me iznenadila, odvratila sam, vre zateui pokrivae.
Sissy je, dodue, tako blijeda i gotovo u potpunom mraku, doista bila poput
duha.
Gospoa Holmes mi je dopustila da te posjetim. Ja sam joj nova
poznaje nekoga drugoga, a taj neki drugi poznaje tvoje roditelje. Neto u
tom stilu.
Nagnula je glavu u stranu. I onda? Je li to istina?
Da, rekla sam. Rijei koje su istodobno bile istina i la vrlo su mi
se lako skotrljale s usnica. Da, poslali su me od kue zbog momka.
Vjeruj mi, nisi jedina, uhvatila me za ruku pod pokrivaem.
Iznenadila sam se zbog snage njezina stiska. ao mi je to ne moe kui,
ali pogledaj to sve ima ovdje. Mene!
Morala sam se nasmijeiti.
Ima i ljude koji ti alju bombonijere, podigla je kutiju s nonog
ormaria. to bi uostalom radila kod kue? Ionako bi te odande otpremili
za koju godinu, kad bi se udala. Poela se igrati s manicom na kutiji
bombonijere i odjednom mi je izgledala neodluno.
Sissy?
Podigla je pogled i rekla: Trebam tvoju pomo.
Neke je ljude bilo tako lako prozreti. to bi bilo da sam takva, toliko
otvorena kao Sissy? Moda bi mi ivot bio bolji da nisam bila tako
zatvorena, da nisam toliko skrivala osjeaje.
Treba pomo u vezi s Booneom? upitala sam. Sve su djevojke u
kolibi znale da Boone pie Sissy i da mu ona odgovara. Bila mi je ak
pokazala neke dijelove i ve sam znala prepoznati Booneov muki, krupan
rukopis.
Zaljubljena sam, rekla mi je ozbiljno, a ja sam skoro prasnula u
smijeh.
Kako moe ve biti zaljubljena u njega? upitala sam je. Proveli
ste zajedno samo jednu veer. im sam to izgovorila, palo mi je na pamet
da to moda i nije tono. Je li tako, Sissy? upitala sam.
Sissy je okrenula glavu i primijetila sam da uz uho ima sitan oiljak,
vjerojatno od vodenih kozica. Palo mi je na pamet i pismo koje sam ja
dobila od Davida, vrlo kratko i pristojno, pismo kakvome sam se moda
trebala i obradovati. No znala sam da momci znae nevolju. Ne znaju se
ponaati. Ponijela sam pismo sa sobom u Dvorac i bacila ga u vatru u
trenutku kada me nitko nije mogao vidjeti. Znala sam tako su mi barem
rekle druge djevojke da mi vie nee pisati ako mu ne odgovorim. Bilo
bi krajnje neprilino dami poslati jo jedno pismo ako ti ne odgovori na
prvo.
Potapala sam Sissy po ruci. Sissy?
Samo jedanput, napokon je priznala.
Sissy, uzdahnula sam. ak je i mene iznenadilo razoaranje koje
mi se ulo u glasu.
Nemoj me prekoravati, primila me za ruku, ne mogu si pomoi.
Ali ako te uhvate, poslat e te kui.
Ah, to bi mi bio najmanji problem. Puno bi gore bilo to to bi me
djed ubio i udao me za nekog dosadnog tipa iz Monroevillea u tren oka,
pucnula je prstima, a zatim zastala. Kada je ponovno progovorila, glas joj
je bio mnogo tii. Ne bi uope oklijevao, stresla se od nelagode. Ako
budem oprezna, moi u sama odluiti za koga u se udati. I nee me
uhvatiti na djelu. Nee ako mi pomogne. Stisnula mi je ruku, kao da me
preklinje, kao da to hoe li ona i Boone biti zajedno ovisi samo o meni.
Znala sam da je Sissy dobra osoba, da se nekako nauila snalaziti u ovome
svijetu i pritom voljeti ljude, dopustiti im da i oni vole nju, vidjela sam i da
ne voli prestrastveno, kao ja, ali da se i ne boji voljeti, kao Leona.
Naravno, rekla sam, naravno da u ti pomoi.
Bila joj je potrebna moja pomo da bi se s Booneom sastajala nou u
umi, nakon to bi svi u kampu zaspali. Moj je krevet bio uz prozor na koji
je Boone mogao tiho pokucati i dati joj znak da je stigao, a ja sam se
trebala premjestiti u Sissyn krevet nakon to bi ona otila jer se Mary
Abbott vrlo lako budila, a njezin je krevet bio okrenut prema Sissy.
Posljednje je bila moja zamisao i Sissy se sloila, ak mi je rekla da sam se
toga dobro dosjetila. Ja sam joj pak jo vie eljela pomoi zato to sam
vidjela da nije sasvim svjesna opasnosti kojoj se izlae. Bio je dovoljan
samo jedan pogrean korak i Sissy bi nestala iz Yonahlosseeja, kao da
ondje nikada nije ni bila.
Pitala sam se, meutim, imam li ja neku osobinu koja je drugim
ljudima vidljiva i koja im govori da sam sklona sudjelovanju u takvim
stvarima? Ponaam li se tako? Jesam li po neemu, ega nisam sasvim
svjesna, vrlo zloesta? Cijela je ta pria Sissy bila ba zabavna i ja sam joj
htjela pomoi da takva i ostane, jer moje je iskustvo bilo drugaije.
Sjetila sam se ene iz Emathle koja je prevelikom brigom uguila
svoje dijete. Sjetila sam se majke koja nas je drala u potpunoj izolaciji, a
onda se okrenula protiv mene, bacila me vukovima. Znala je da sam
bolesna, a nije ni nazvala. Sjetila sam se i oca, koji je sve vezano uz djecu
potpuno prepustio majci. No zbog toga saznanja i zbog toga to se otac ak
nije mogao prisiliti da mi kae koliko e me dugo ostaviti u Yonahlosseeju
boravak u kampu postao mi je laki. Zato bih sada uope i ila kui?
Kakav bi to dom uope bio? Bih li ga i dalje doivljavala domom? Dan
prije gospoa Holmes rekla mi je da se mogu posluiti telefonom. Saalila
se nada mnom. Nekoliko sam trenutaka razmiljala o ponudi, o glasovima
lanova svoje obitelji koje nikada prije nisam ula putem telefonske linije,
samo uivo, a onda sam odmahnula glavom. Ne, nisam ih htjela nazvati.
Zadrali su Sama jer nije uinio nita loe. No moj siroti brat
blizanac nije nita znao o svijetu koji postoji izvan roditeljskoga doma.
Nita nije znao o drugim ljudima.
7.
Kada sam nakon tri tjedna izala iz stacionara na kojemu nije bilo prozora,
odmah sam primijetila drvee. Bilo je prekriveno itavom paletom crvenih
i naranastih boja, arkih i ivopisnih, gotovo neopisivih. To su te boje,
pomislila sam. Na Floridi lie nikada nije mijenjalo boju, uglavnom nije
ni venulo pa se inilo zimzelenim. itala sam o jeseni na drugim mjestima
i Eva mi je spomenula boje, ali pojavile su se tako brzo, a sve to dok mene
nije bilo. itav se svijet pretvorio u umjetniku sliku. Od gledanja su me
zamalo zaboljele oi.
Zamirila sam pred eksplozijom boja. Zato me toliko udilo to sva
ta ljepota zapravo znai smrt? Eva mi je ispriala indijansku legendu o
etiri lovca koji su za medvjedom otili sve do neba i ondje ga ubili.
Grimizna je krv medvjeda potekla s nebesa i dok je umirao, sve se lie od
nje zarumenilo.
Prije nego to sam ozdravila neko mi je vrijeme bilo jo gore i
gospoa me Holmes drala podalje od ostalih jer nije htjela ugroziti
zdravlje drugih djevojaka. Hvala ti, Boe, na zdravlju i srei, svi su
govorili, mrmljali, ak i uzvikivali, ovisno o djevojci koja se zahvaljivala.
Svi su mi ponavljali taj refren prvih dana nakon povratka u ivot u kampu
dok bih iz svoje kolibe odlazila u Dvorac, oslanjajui se na Sissyn lakat
zbog slabosti, ali i zbog stidljivosti. Djevojke su se promijenile dok me nije
bilo. Henny se zaruila za momka iz svojega rodnoga grada, stric
Katherine Hayes ubio je vlastitu suprugu pa potom sam sebe ustrijelio u
glavu kada je saznao da mu je posao sa eljeznicom propao, a jednu je
uiteljicu ujeo bijesni rakun. Gospodin Holmes uo ju je kako vriti i na
vrijeme ustrijelio ivotinju. Jettie su pak otkrili kako pije, pri emu je prava
vijest zapravo bila to to se ispostavilo da pije sama, kao mukarac. Na
tjedan su joj dana zabranili jahanje, to je u Yonahlosseeju bila jo gora
kazna od prisilnog vezenja rupia. Kampom se irila gomila traeva, a
naa koliba, kua Augusta, izgubila je jednu lanicu. Victoria je otila,
vratila se u Jackson u Mississippiju. Trgovine odjeom koje je posjedovala
njezina obitelj propale su sve odjednom, poput kue od karata. Krevet
iznad Sissyna sada je bio prazan, ali ona se ipak nije preselila s donjega.
Tvrdila je da se boji pada.
Cijeli se kamp smanjio, i to za treinu. Djevojke koje su ovdje
mu je trideset, moda trideset jedna godina, nitko u kampu nije bio sasvim
siguran, a njegovoj najstarijoj keri, Sarabeth, bilo je jedanaest, to je
znailo da je postao otac u vrlo mladoj dobi, tek nekoliko godina stariji
negoli to sam ja bila u tom trenutku. Djevojke iz kampa govorkale su o
tome da je gospoa Holmes starija od svojega supruga, ali jedino sam ja
znala toan podatak. Imala je otprilike jednako godina koliko i moja majka
trideset est. U to je doba bilo veoma neobino da mukarci stupe u
brak sa enama starijima od sebe moj je otac, primjerice, bio pet godina
stariji od moje majke pa mi se gospodin Holmes jo vie svidio zbog
toga. inio mi se velikodunim. Zbog toga su vjerojatno i imali djecu im
su se vjenali. ene su starjele bre od mukaraca.
Poduavala bih djecu jahanju, rekla sam neto hrabrije. Ohrabrilo
me neto u nainu na koji me gledao, neko nestrpljenje koje sam
primijetila na njegovu licu. Rukom sam pokazala na uokvirenu sliku na
njegovom radnom stolu, na njegove keri odjevene u bijelo. Decca mi je
rekla da ni ona ni njezine sestre ne znaju jahati, a eljele bi to nauiti.
Stvarno ti je to rekla? upitao je.
Kimnula sam glavom. Naravno, zatraila bih pomo od gospodina
Albrechta. Ne bih bila sama s njima.
Ne brine me to to bi bila sama s njima, pogledao je fotografiju. I
doista bi trebale nauiti jahati, i njihova majka i ja to mislimo. Posebice
Sarabeth i Rachel. No Decca mi se ini premalenom.
Odmahnula sam glavom i pomakla se prema rubu stolca. Ma, nije,
rekla sam, to mlaa, to bolje. Ako sada pone uiti, jahanje e joj ubrzo
postati najprirodnija stvar na svijetu.
Pogledao je neke papire na stolu i nasmijao se, kao da se sjetio ale
koju samo on zna. ekala sam. Silno sam eljela pozitivan odgovor i
nastojala sam iskoristiti ljubaznost gospodina Holmesa ili sam, ljepe
reeno, raunala na nju. Ako mi itko dopusti ostvariti zamisao, to e biti
on.
Molim vas, rekla sam. Doista se elim baviti konjima, a ne
smijem jahati dok ne ojaam. Nadala sam se da mi glas ne zvui suvie
oajniki, premda je vjerojatno zvuao upravo tako. Oaj mi je potpuno
obuzeo mozak. Ono to mu nisam rekla jest da se ne elim samo baviti
konjima, nego da se elim druiti s njegovim kerima. One su obitelj, a ja
na tome mjestu obitelj nisam imala. Nisam mu rekla ni da se osjeam
ugodno u njegovu drutvu te mi zbliavanje s njegovim kerima znai
8.
Draga Thea,
javili su nam da si bolje. Planinski je zrak sada zacijelo pogodniji za
tebe negoli zrak ovdje, kao i sve tvoje prijateljice i sva ta gomila konja.
Jesu li ti uitelji dobri?
Nisi nam pisala gotovo mjesec dana. Nadam se da je ta tiina tek
znak da ima mnogo posla u kampu.
Nita se bitno nije promijenilo i dalje drim nastavu Samu, a tvoja
je majka po cijeli dan u vrtu, gdje svoje ljubljene biljke priprema za zimu.
Sjeti se katkad svojih roditelja, Thea, i poalji nam koje pismo. Budi
milosrdna, Thea, to je osobina koju je Bog dao jedino ljudima.
Samo je jo tjedan dana do tvojeg roendana. Sretan ti roendan!
(Isto u, dakako, zaeljeti i Samu.) Nisi valjda mislila da u zaboraviti.
Dan kada si se rodila bio je najsretniji dan u mojem ivotu, u ivotu sviju
nas.
Volim te,
tvoj otac
Istina, nisam im pisala jo od stacionara, otkad sam saznala da se ne
vraam kui krajem ljeta. Bila sam ljuta znali su da sam bolesna, a nisu
doli po mene no srdba mi je ve bila oslabila. Jednostavno sam
shvatila da u ovdje lake ivjeti ne budem li razmiljala o njima. Naviknut
u se da ih nema, nauit u samu sebe da ne eznem za njima. Svoj ivot u
Yonahlosseeju morala sam nauiti ivjeti bez razmiljanja o tome kako u
ga uobliiti u pismu.
Oevo sam pismo spremila u ladicu toaletnog stolia, zajedno sa
Samovim rupiem, koji nisam mogla ponijeti u stacionar. Isprva mi je
nedostajao, ali onda sam se navikla.
Da sam bila jaa, ne bih bila ni otvarala njihova pisma, koja su
stizala jedanput tjedno. Majka i otac pisali su mi naizmjence i svako bi me
njihovo pismo oneraspoloilo. Sissy je to primijetila. No nisam ih imala
snage ostaviti i ne proitati. Kopkalo me ima li u njima kakvih novosti o
razmiljam o njoj, ali izraz njezina lica nije otkrivao ba nita. Po koli se
govorkalo da i njezina obitelj pati od financijskih problema, barem mi je
tako rekla Sissy, i upravo takvim rijeima pate, kao da je nedostatak
novca kakva rana ili bolest. to je najgore, opis joj je bio toan. Ipak, Sissy
nije vjerovala glasinama, a nisam im vjerovala ni ja. Leona se i dalje drala
kao bogataka ki, izgledala je kao bogataka ki, ali sada sam se zapitala
zato nije otila kui za Dan zahvalnosti.
Gospoa Holmes bluzu je na vratu uvrstila staromodnim alobnim
broem iza ijega je stakla bila ispletena kosa mrtvih. No morali ste ga
pogledati izbliza da biste shvatili kako je rije o kosi, izdaleka je izgledala
kao komadi hrapave tkanine. Ja sam pak ve prije bila itala o alobnom
nakitu koji su Viktorijanci jednostavno oboavali. Bio je to, uz spiritistike
seanse, jo jedan od njihovih neuspjenih pokuaja da se poveu s
mrtvima. Dodue, moda ti pokuaji i nisu bili sasvim neuspjeni. Moj otac
nije vjerovao u duhove, ali nije nam mogao sa sigurnou dokazati da ne
postoje.
I moja je majka imala alobni medaljon, koji je naslijedila od
prabake. Bio je nainjen od istoga zlata, a izraen je u spomen na njezina
sina, koji je umro s pet godina. I moji bi roditelji, to se mene tie, mogli
biti mrtvi, u glavu mi se uuljala nepozvana misao koje sam se odmah
postidjela. Jo jedna potvrda da sam zla osoba kojoj se glavom vrzmaju zle
misli.
Gospoa Holmes primijetila je moj pogled i nagonski rukom
posegnula prema vratu. Vidjelo se da je nekada bila lijepa, prije nego to je
izgubila liniju.
Pitala sam se koga je izgubila, ali moda pak nosi bro samo za
ukras. Pitala sam se i kako je upoznala gospodina Holmesa. U kampu se
prialo da je gospodin Holmes prebjegao sa Sjevera na Jug, a iako nitko
nije znao zato, u matovitijim su se priama spominjali kockarski dugovi i
nesretna ljubav (ne gospoa Holmes).
Mislila sam da e nam za Dan zahvalnosti dopustiti da se odjenemo u
vlastitu odjeu, ali ak su i Holmesove keri bile odjevene u utirkane
bijele suknje. Sarabeth je ve bila dovoljno stara za prvi razred u kampu,
ali nekako mi se inilo da nikada nee ivjeti s djevojkama po kolibama.
Zavoljela sam sestre Holmes, posebice Deccu, koja je i mene silno
voljela, ali s vremenom mi se poela sviati i Sarabeth njezinu sam
bucmastu figuru poela doivljavati simpatinom, ak i lijepom. Rachel je
brati?
Tvoja sestra,
Thea
Znala sam da e majka vjerojatno proitati svako pismo koje
poaljem kui. Moda ga ak i nee predati Samu. Nadala sam se da hoe,
ali nisam mogla biti sigurna. Oduvijek nam je davala prostora za privatnost
i to nazivala naom autonomijom, kao da smo znali to to znai. itala je
knjige o odgoju djece i u njima oznaavala poglavlja za koja je htjela da ih
proita i na otac smatrala se naprednom. Jedan od dokaza njezine
naprednosti bilo je to to nam je doputala da cijeli dan lutamo uokolo.
Time je dokazivala da eli odgojiti djecu koja samostalno razmiljaju i
donose neovisne odluke.
Majka mi je za roendan poslala poklone od cijele obitelji, iako sam
sumnjala da je Sam s time imao ikakve veze, a jedino mi je do njegova
javljanja bilo stalo. Poslala mi je visee biserne naunice s dijamantnim
ukrasima malene, ali lijepe. Pohranila sam ih u ladicu toaletnog stolia i
nisam ih nikome pokazala. Bile su to njezine naunice, nosila ih je u
posebnim prigodama i nije mi bilo jasno zbog ega ba njih alje meni. Je
li moda mislila da u u kampu imati vie prilike da ih nosim? Vjerojatno
sam ih mogla nositi na ples, ali ona nije znala za plesove. Poklon mi se
vie inio kao gesta, raskona gesta, ali sam ga i prozrela. Bio je to njezin
nain da se ne mora baviti mnome. Bile su to samo naunice. Ionako ih
nikada nije nosila.
Sretan vam va dan! uzviknula bi svake godine za na roendan
im bi nas ugledala za dorukom. Poljubila bi Sama i mene u sljepoonicu
te rekla: Sretan roendan tebi i tebi.
Prole nam je godine Idella ispekla pikantnu tortu s kremom od
narane. Svake je godine sama spravljala ekstrakt narane po receptu moje
prabake. Na poklon sam dobila novu haljinu i dvije knjige od oca. eljela
sam parfem iz Pariza koji sam vidjela u asopisu, ali nisam ga dobila i to
me razoaralo. Ma za koga bi ga uostalom i nosila, zabavljeno me pitala
majka. Za Sasija?
Prole su godine u ovo doba stvari tek poinjale. Sam je za roendan
dobio lovaku puku, a istu su takvu dali i Georgieju, iako njemu nije bio
9.
Posljednjeg sam Dana zahvalnosti itavo jutro provela u gostinjskoj sobi
strica Georgea i strine Carrie, spavajui i trei na zahod da bih povraala.
ula sam majku i strinu Carrie kako kuhaju u kuhinji, Sama i Georgieja
kako tre gore-dolje po stubama sve sami zvukovi kaotinih
blagdanskih priprema koje sam inae toliko voljela. Proklinjala sam bolest
to me zadesila i svojega oca, koji me nije mogao izlijeiti iako je lijenik.
Drijemala sam, napola budna i u jednom trenutku otvorila oi,
spazivi Georgieja, koji je sjedio uz mene, na rubu kreveta.
Doao si me posjetiti?
Jesam, nestano se nasmijeio. Doao sam te posjetiti.
Moda je to bilo zato to sam spavala, moda mi se mozak jo nije
bio sasvim probudio, moda zbog bolesti koja je pomalo jenjavala ne
znam tono zbog ega, ali injenica da brati sjedi pokraj mene ispunila me
silnim zadovoljstvom. Osjeala sam se kao da lebdim i rukama su mi
prolazili trnci. Njegov mi je osmjeh izgledao poput puta u neki drugi svijet.
Ba mi je drago, rekla sam i vlastiti mi je glas zvuao neobino.
Poloila sam dlan na njegov. Hvala ti.
Sam je takoer ovdje, rekao je i tek sam tada shvatila da moj brat
sjedi u kutu sobe. Obojica su me dola probuditi iz drijemea, a potom je
na vrata pokucao moj stric George, pozivajui nas da siemo u prizemlje.
Troje nas je silo i znam da sam lunjala uokolo kao u izmaglici, ne
shvaajui sasvim odakle taj silni uitak zbog Georgiejeve prisutnosti, ali
jednako snano prieljkujui taj osjeaj, nikako ne elei da nestane.
***
Strina Carrie izvrsno je kuhala i moj joj je otac to stalno ponavljao.
Moja majka nije bila takva kuharica. Nije joj dovoljno bilo stalo do hrane
uvijek bi premetala po tanjuru i na kraju pojela moda tek polovicu
pa joj zbog toga nije bilo stalo ni do kuhanja. Bila je mrava, i to je bio dio
njezine ljepote. Otrim je crtama svoga tijela i lica svugdje kamo bi pola
privlaila pozornost. Njezina je ljepota bila fina, krhka labui vrat,
visoke jagodice, oi koje su mijenjale boju od ukaste do zelene.
Strina Carrie, s druge strane, bila je obina. U mladosti je,
Skoro.
Podigla sam pokriva i legao je u krevet uz mene.
Jeo sam pitu za doruak.
Nisi mogao priekati da svi ustanu?
Jest u opet sa svima, odvratio je, bez brige.
Okrenuo se na bok prema meni i osjetila sam njegov pogled. Sklopila
sam oi. Poplun se pomaknuo i Georgie je stavio prst na korijen mojega
nosa, povlaei ga sve do vrha.
Tako lijep nosi, rekao je napola ozbiljno.
Zahihotala sam i povukla poplun preko lica, hvatajui tako
Georgiejevu ruku. Pomaknuo ju je prema mojem vratu i disanje mi se zbog
toga odmah ubrzalo, iako to nije bio prvi put da smo se Georgie i ja nali u
intimnom poloaju. Oduvijek smo bili dosta slobodni jedno uz drugo
bila je to posljedica zajedniki provedenog djetinjstva. No ak sam i ja
znala da je ono to se dogaa u tom trenutku drugaije. Nisam vidjela
Georgieja, a njegova me ruka grijala na vratu. Prsti su mu se lagano
pomaknuli i zadrhtala sam. Okrenula sam se na bok prema njemu te nas
oboje prekrila poplunom. Ruka mu je sada bila pod mojim obrazom, a oi
su mu bile sklopljene. Bili smo toliko blizu da sam osjeala njegov dah na
svojem licu, vlaan i vru. ula sam svaki njegov udisaj. Stavila sam mu
ruku na rame, a on se nije pomaknuo. Promekoljila sam se i osjetila da su
mi se pod spavaicom ukrutile bradavice pa sam se izvila u leima da bih
mu se pribliila, ali u tom je trenutku netko pokucao na vrata i u sobu je
ula majka.
Hajde, ustajte, zazvala nas je i ja sam se naglo uspravila u krevetu,
otkrivajui usput i Georgieja, koji se sklupao uz mene i pravio se da
spava.
Majka je zastala pri dnu kreveta i odmjerila najprije mene pa
Georgieja, a ja sam prekriila ruke na prsima, iako sam znala da nita ne
vidi kroz spavaicu.
Je li ti bolje, Thea? upitala me, a po izrazu joj lica nisam mogla
nita zakljuiti.
Georgie i ja mnogo smo puta spavali u istom krevetu, zadnji put prije
mjesec dana. Ni sada nismo uinili nita loe.
Jesam, hvala, bolje sam. Spremna sam za doruak.
dotad spavali u istoj sobi. No nemoj se svaati, rekla sam samoj sebi, drago
ti je to Georgie dolazi.
Majka me nije prekorila zbog svadljivog tona. Izgledala mi je
zamiljeno, a onda se uozbiljila i ja sam se zagledala u tlo.
Stric George mora u Miami.
To je bilo dovoljno. Sve mi je bilo jasno. Nije mi vie nita trebala
objanjavati, ali oito je eljela to uiniti.
Stric mora na sastanak u banku pa e Georgie zato doi ovamo.
Ipak esnaestogodinji djeak ne moe ostati sam kod kue itavih tjedan
dana. Ponijet e kolske knjige.
Podigla sam glavu i susrela se s majinim strogim pogledom i licem.
Uvijek nas je tako gledala kada je od nas oekivala da se podinimo
njezinoj volji. Da je Sam bio ovdje, negodovanje bi izrazio utiranjem
komada zemlje, slijeganjem ramenima ili zabijanjem ruku u depove. Ja
sam, meutim, znala izdrati majin pogled.
Za leima joj je pucao predivan pogled na redove golemih hrastova
meu kojima su se nizali uredni vonjaci s naranama uz milje gustog
zelenila. Nita se nije inilo predaleko, nigdje nije bilo kraja horizontu. Ta
me prividna blizina svega oduvijek umirivala, jo otkad sam bila dijete.
Sve mi se inilo nadohvat ruke, ak i onda kada nije bilo.
Zato ne smijem spavati u istoj sobi s njima? upitala sam na rubu
suza.
Privukla me k sebi prije nego to sam se stigla oduprijeti. Nemoj
plakati, rekla je i pogladila me po kosi. Znala je da to volim, ali ovaj sam
joj se put izmakla.
Thea, promrmljala je, pomalo odrasta.
Ne odrastam.
To je normalno. Tako to ide. Shvaa li? Prstima mi je uhvatila
bradu i podigla je prema gore.
Osjeam se isto kao i prije.
Ali nisi ista. I dalje ete biti bliski ti, tvoj brat i Georgie. No neke
stvari vie ne moete raditi. Razumije li to?
Kimnula sam glavom.
Reci da razumije, molim te, glas joj je bio ljubazan, ali odluan.
Da.
Joj, Thea, potapala me po obrazu, sve e biti u redu. To je samo
preko noi.
Izvukla sam joj se iz ruke, okrenula se i otila.
Budi dobra, doviknula mi je s lea. Toliko mi je to puta doviknula
da vie nita nije znailo.
***
Toga sam dana bila okrutna prema Sasiju. Ve je tijekom
zagrijavanja bio spor u preskoku krinih prepreka pa sam isturila none
prste i mamuzama ga ubola u slabine. Ve smo se nekoliko tjedana borili s
tom eprtljavou na krinim preprekama, ali to je bilo uobiajeno u
jahanju uvijek je postojao neki problem, neka potekoa, a zbog toga je
i potrebno toliko treniranje, stalna tenja k poboljanju. Uspjeh je,
meutim, jednako ovisio i o meni i konju, a na nekoj openitijoj razini, o
naim karakterima. Mene je otac nazivao opsesivnom u najmanju sam
ruku bila perfekcionistica, a konji su ipak samo ivotinje. Nisu sposobni za
iste tenje kao ljudi, no mogu se potruditi da vam udovolje. Toga dana,
meutim, u Sasija nije bilo toga truda. Ili ga ja barem nisam osjeala.
No onda me prolo, kao to me ljutnja prema Sasiju uvijek prola.
Nai su sukobi uvijek bili estoki i kratki.
Dok sam se okretala u sedlu i prouavala modrice koje je na
Sasijevim slabinama ostavio moj bi, spazila sam Sama kako sjedi na
ogradi, brade poloene na podignuto koljeno. Pitala sam se koliko ve
dugo sjedi ondje i je li vidio kako sam okrenula bi u ruci da bih mogla
jae zamahnuti njime. Je li uope shvaao da sam bila preokrutna? Majka
bi znala. Natjerala bi me da prestanem, odmah. Podigla bi glas ne, ne,
ne!
Potjerala sam Sasija naprijed. Pognuo je glavu bio je iscrpljen.
Brzo e zaboraviti koliko sam ga izmuila, moda je ve i zaboravio. No
nikada nee zaboraviti strah i sjeanje na strah zamijenit e nagonom
nepovjerenja. To je upravo najvei problem s konjima ivotinje su, ne
koriste razum, ali neto pamte i s tim se pamenjem teko izboriti.
Sutra dolazi Georgie, rekao mi je Sam.
Znam, odvratila sam i pokuala se nasmijeiti, ali nisam uspjela.
Gledala sam Sama kako sjedi s podignutim koljenom i razmiljala o tome
kako meni nije doputeno sjediti na taj nain. Nisam to smjela ak ni u
jednako brzo (bila sam brza za djevojicu), Georgie je imao prednost sve
dok sam ja bila u tali, a on vani.
Rekao sam ti da mi se ne da trati, rekao je uletjevi pred mene na
drugome kraju. Okrenula sam se u suprotnom pravcu, ali bilo je prekasno.
Zgrabio me za haljinu i ja sam se posrui zaustavila. Mislila sam da e me
odmah pustiti i zatim poi u potragu za Samom, ali i dalje me drao za
haljinu, pribijajui me uza zid.
to sam ti rekao?
Pogledala sam ga. Nismo se tako prije igrali.
Idi po Sama, rekla sam.
Rekao sam da se nisi usudila to initi, kazao je.
Stavio mi je ruke na ramena i jo me snanije pritisnuo uza zid. Sasi
je negdje u prikrajku ritmiki vakao sijeno.
Opustila sam se pod Georgijevim rukama. Njegovo je lice bilo
sasvim blizu mojemu. Na gornjoj sam mu usnici vidjela tokice iz kojih su
nicale dlake nakon brijanja brkova. Nisam znala da se poeo brijati.
Zloesta Thea, rekao je i nasmijeio se. I ja sam se nasmijeila.
Zatim je otiao pronai Sama.
***
Bila sam strahovito nemirna. Otila sam na spavanje u isto vrijeme
kada su to uinili Sam i Georgie, te sam ih jo nekoliko trenutaka kroz
vrata sluala kako razgovaraju. Potom su umuknuli, a ja sam i dalje bila
budna. Osjeala sam svoje zaobljene grudi pod spavaicom, njihov
nabubrio vrak i glatku, vrlo glatku kou.
Obino bih leala u krevetu i ekala da me obuzme san, ali veeri
nisam mogla izdrati. Dola sam pred vrata sobe u kojoj su spavali momci
i oslukivala hre li itko. Spavaju li doista?
Dvostruka vrata kroz koja se s odmorita u prizemlju ulazilo u
dnevni boravak bila su vrlo krhka, nainjena od staklenih etverokuta i
mjedenih okvira, no ja sam ih znala neujno otvoriti. Unutra se boino
drvce uzdizalo do samoga stropa. Morali smo mu podrezati vrh da bismo
na njega smjestili anela, figuricu bez lica i kose, odjevenu u blistavu
zlatnu halju. Drvce bi nam svake godine nabavio Idellin roak. vre sam
se umotala u pokriva i zadrhtala.
I dan-danas, kada vidim boino drvce ureeno kojekakvim
Zato?
Hladno mi je.
Ti si me probudila, rekao je. Otkad je doao k nama, bio je prilino
mrzovoljan i provodio je vie vremena nego obino sasvim sam u Samovoj
sobi. Govorio je da ita, ali Georgie inae nikada nije itao.
Kako sam te probudila?
Bila sam se posebno trudila da budem tiha.
Uvijek znam gdje si, Thea, rekao je.
Samo Bog uvijek zna gdje sam, tiho sam odvratila.
Gleda li nas i sada? upitao je, takoer tiho. Zakoraio je prema
meni, pa onda to uinio jo jedanput. Njegovo je lice sada bilo tek nekoliko
centimetara od mojega. Dah mu je bio mlijeno sladak i gust.
Naravno, rekla sam, ali ve sam bila zaboravila o emu smo
razgovarali.
Dodirnuo mi je kosu, a zatim dlan spustio na moj vrat.
Prouavali smo jedno drugo. Pokriva mi je pao s ramena i stajala
sam pred njim samo u spavaici, dok mi je golo tijelo pod njom drhtalo od
hladnoe. Oi su mi se razrogaile od iscrpljenosti, a Georgiejevo je lice
bilo nateeno od spavanja, pa je nalikovao na novoroene. Draesno.
Izgledao je draesno. U odsutnosti strine Carrie kosa mu je jo vie izrasla
pa mu je sada padala preko oiju. Izgledao je kao dripac, ali stidljivi
dripac.
Licem se jo vie primaknuo mojem i zatim me poljubio u usta.
Dlanom mi je dodirnuo obraz pa me poljubio ponovno, usnicama
razmiui moje.
Znala sam da se ljubimo, ali nikada nisam nikoga vidjela da se tako
ljubi. Otac je majku pred nama ljubio u obraz, likovi u knjigama koje sam
itala stalno su se ljubili, ali nitko nikada nije opisao ovo. Nitko nije opisao
neobian osjeaj toploga Georgiejeva jezika u mojim ustima, nitko nije
opisao koliko je to divno i udno i koliko je divno upravo zbog toga to je
udno.
Nisam bila odgojena u kui u kojoj se uitak smatrao grijehom, a ovo
Georgiejev jezik u mojim ustima poput nekog ivog bia, lice koje sam
znala od roenja tako blizu mojemu, blie nego ikada prije bilo je to
isto blaenstvo.
10.
Holmesove keri ekale su me pred vratima moje kolibe. Zdravo, gotovo
su jednoglasno pozdravile i uhvatile me za ruke. Trebalo im je tjedan dana
da se naviknu na to da mi se ne moraju klanjati. Uz njih je stajao gospodin
Holmes i zadovoljno ih promatrao, ruku zabijenih u depove. Nagnuo je
glavu u stranu kada sam mu se nasmijeila. Nismo razgovarali nekoliko
tjedana, jo od Dana zahvalnosti.
Primijetila sam da nas druge djevojke pogledavaju. Vidi Thea
Atwell s Holmesovim kerima, a s njima je i gospodin Holmes.
Dok smo prolazili kampom, domahivale su mu brojne djevojke. S
nekima od njih nikada nisam progovorila ni rijei, kao s Robertom,
Laurom Bonnell i Hattie. Gospodin Holmes svima im je uzvraao
kimanjem glave, ali nije vadio ruke iz depova.
U konjunici sam pripremila Luthera i Brighta pa su ih djevojice
stale etkati, zastajkujui samo u trenucima kada je valjalo oistiti eagiju
udarcem o zid. Bright je bio stari, crni poni mudrih oiju. Na njemu su
jahala mnoga, mnoga djeca. Promatrala sam ih i pokazivala im mjesta koja
su zaboravile ietkati, a gospodin Holmes drao se podalje, posebice od
Luthera. Poeljela sam mu rei da to nema smisla poniji su na loem
glasu kao udljivi i okrutni, a konji nisu takvi, oni su dragi i njeni.
Toga su dana svi bili u dobrome raspoloenju. Decca je podigla
Brightovo kopito i pokazala usjek, pa zatim uputila oca kako oistiti
prljavtinu iz njega. Dio Brightove grive se zamrsio i Rachel ju je njeno
odmrsila.
Kada smo osedlali konje, odveli smo ih do manjea i ondje smo
jahali. Gospodin Holmes stajao je s vanjske strane ograde i gledao nas iz
poloaja koji su uz manje, ini se, zauzimali sami mukarci: ruke je
poloio na najgornju preku ograde, a stopalo pod savijenim koljenom
oslonio na srednju.
Gospodin Holmes promatrao je Deccu kako uvjebava svoju rutinu,
onu istu koju sam i ja uvjebavala kada me majka kao djevojicu uila
jahati, i pritom se naslanjao na ogradu terena kao da je njegova. Kao da se
zapravo ne boji konja.
Noge su ti tako snane, Decca, doviknuo joj je i Decca je
Premale da bi istile?
Nisu jo dovoljno spretne.
Gospodin Holmes kimnuo je glavom i poeo prouavati ono to
radim. Mirisao je na ulje. Oduvijek sam izvrsno istila opremu za konje i
do visokog bih sjaja uglaala sve kope na uzdama. Uzdahnuo je i sjeo na
jedan koveg dok sam ja utrljavala mast u uzde i ekala da kae neto
drugo. No ni on ni ja nismo progovorili. Promatrala sam ga krajikom oka.
inilo se da i on mene pomno promatra pa sam poela uivati u tiini, koja
je bila ugodna, ali ne sasvim bez napetosti. Bili smo svjesni jedno drugoga.
Majka me nauila kako istiti opremu za konje, kako omekati kou
te produljiti trajanje svemu to je potrebno za jahanje oduvijek sam se
dobro brinula za opremu, oduvijek sam bila ponosna na obavljeni posao, a
majka je bila ponosna na mene. Umnogome sam joj bila vrlo slina. Obje
smo voljele red.
Djevojke su ulazile u prostoriju sa svojim sedlima i izlazile iz nje.
Dola je Leona, s podlogom za sedlo mokrom od Kraljeva znoja
prebaenom preko ramena. Kimnula mi je na pozdrav nakon naeg
zajednikog nonog jahanja bila je neto ljubaznija prema meni, iako se to
jedva primjeivalo. ee bi me pozdravljala, uzvraala mi poglede, u
kupaonici mi je jednom ak neto promrmljala o tome kako je nono
jahanje godilo Kralju. Kada su djevojke zavrile s ienjem konja, a ja s
ienjem opreme, gospodin Holmes otpratio nas je natrag do Trga.
Vidimo se uskoro, rekao je, a djevojke su me jednoglasno
pozdravile. Poelo je lagano kiiti.
Mahnula sam im.
Hvala ti na prilici, rekao je dok sam se okretala, da djevojke
naue tota o konjima.
Bilo mi je zadovoljstvo. Sjetila sam se svojega prvog dana u
kampu s ocem, kada mi je gospodin Holmes jo bio potpuni neznanac.
Nisam bila tako dobra uiteljica jahanja kao to je moja majka bila
meni. Uvijek je unaprijed znala to u pokuati uiniti kako u se
okrenuti u sedlu, kada u povui uzdu desno umjesto lijevo i kako e Sasi
reagirati. Takva ju je sposobnost predvianja inila nevjerojatno dobrom
uiteljicom, to sam shvaala tek sada. Ja nisam tako dobro predviala to
se djevojice spremaju uiniti. Nisam ih poznavala toliko dobro kao to je
majka poznavala mene. Osim toga, moja je majka predviala stvari i izvan
centimetara snijega.
Zdravo, doviknuo mi je netko, pa sam spazila gospodina Holmesa
kako hoda preko Trga s francuskim kljuem u rukama.
Mahnula sam mu i prekriila ruke na prsima. Trebala sam se odjenuti
prije izlaska. Ruke su mi bile ispucale od hladnoe. Nisam imala rukavice,
a nisam htjela ni pisati majci da mi ih poalje.
Sretan Boi, rekao je. Prsnula nam je jedna cijev, pokazao mi
je klju. U Dvorcu nema vode, a majstor nam je otiao kui za blagdane.
Doao je do mene i zastao. Za njim je ostao uzak trag u snijegu.
Nikada prije nisam vidjela snijeg, rekla sam, barem ne ovako.
Ne? osvrnuo se i pogledom obuhvatio nepreglednu bjelinu na
krovovima, drveu i planinama. Oboavam zimu, rekao je.
Na sebi je nosio stari kaput bez gornjega gumba. Zima vas
vjerojatno podsjea na dom, rekla sam.
Ha, sjetila si se, licem mu je preao izraz zadovoljstva. Da,
podsjea me na Boston.
Ja sam dosad uvijek ivjela u ljetnim vruinama, rekla sam, ali
ovo ovo je prelijepo.
A Sam nije bio sa mnom da bi to vidio.
Moja je majka esto govorila da snijeg pada zato to se Bog ljuti, ali
ja to nikada nisam tako tumaio.
to onda radi kada snijei? Mislim, ako se ne ljuti.
Nasmijao se i iz usta mu je izletio bijeli oblai. Razmilja, rekao
je pa zastao. ini mi se da ti se Yonahlossee poinje sviati, Thea.
Kimnula sam glavom. Bilo mi je sve hladnije, ali nisam htjela otii.
Zaustila sam da neto kaem, ali sam onda odustala.
to si htjela rei? upitao me.
Nad usnicom je imao malu posjekotinu od brijanja. Njegova e
obitelj sama proslaviti Boi prije nego to se svi okupimo na boinoj
veeri u Dvorcu. Silno sam eljela biti s njim na njihovoj proslavi. Htjela
sam da me pozove, ta me elja odjednom sasvim obuzela. Pozovi me,
ponavljala sam u sebi dok me promatrao. Pozovi me.
No naravno da nije to uinio. Nisam pripadala obitelji Holmes.
Razmiljala sam o tome je li ovo moj zadnji Boi bez obitelji i u tom mi
nabreklog trbuha.
Promatrala sam svojega bratia, iako sam se svim silama nastojala
pretvarati da ga ne gledam, zapravo da ne gledam nita i da me nita
posebno ne zanima. On se pak drao uz Sama, kao da se vie priklonio
njemu nego meni. Inae gotovo nikada nismo pili kakao. Bio je prilino
teak, a tako sam se i ja osjeala dok sam ga pila pa sam nagnula alicu i
izlila tekuinu u vatru. Osjetila sam majin pogled pa sam se usredotoila
na vatru, dim i krjesove.
Nitko te veeri nije mnogo govorio i sada dolazim u napast pomisliti
da smo znali kako nam se neto sprema.
Georgie mi se nije pribliavao sve dok vatra nije poela gasnuti, a
nitko na ugarke vie nije dodavao nove cjepanice. Bilo mi je vrue pa sam
sjela podalje od vatre i svih ostalih, a on se odvojio od majke i kleknuo uz
mene, ali nije nita rekao, zbog ega mi je bilo drago. Poloila sam ruke na
hladnu travu, a Georgie se nagnuo unatrag i poloio svoj suhi dlan preko
moje ruke. Nitko nas nije mogao vidjeti, pa se gesta ne moe nazvati
hrabrom i tako smo sjedili kojih deset, petnaest minuta. Osjeaji koji su se
u meni kovitlali iekivanje, uitak, neobian osjeaj blaenstva sve
mi je to bilo potpuno novo. U tjedan dana, koliko je prolo od bratieva
poljupca, pretvorila sam se u potpuno drugu osobu. Ustvari, moda nisam
bila potpuno drugaija, ali poele su me zanimati posve druge stvari.
Nismo se bili ponovo poljubili nakon one veeri, nismo o tome ni
razgovarali. No Georgie me sada esto dodirivao i drao me za ruku u tali,
kao da je to neto najnormalnije na svijetu. Stekli smo tu naviku s
nevjerojatnom lakoom i odjednom sam eljela jo vie.
***
Sljedeeg sam dana sjedila sama na stubama prednje verande i
gledala prema dvoritu. Georgie je sada u mojim sanjarenjima zauzeo
Sasijevo mjesto i o njemu sam razmiljala ee nego to sam mislila da je
mogue. Drugim rijeima, stalno sam razmiljala o njemu.
Za leima sam zaula kripanje ulaznih vrata, pa sam se okrenula i u
dovratku spazila Georgieja. Bilo je to poput arolije nadala sam se da e
me nai i naao me. Uivala sam u tome kako mi se udvara, kako me
uvijek pronalazi, a kada sam ga spazila u tom trenutku, dogodilo se jo
neto. Kad bi mi se pribliio, neto bi mi poelo pulsirati u meunoju i
naglo bih se ovlaila. Nasmijeio mi se s dovratka, ali zbog kuta pod kojim
je nagnuo glavu u stranu nisam uspijevala razabrati smijei li se stidljivo ili
samozadovoljno.
Sjeo je uz mene i poloio ruku preko moje.
Ne bismo smjeli, proaptala sam.
Svi su vani, s druge strane, poljubio me u elo, a ja sam se
odmaknula. Bila sam zaprepatena to mu je? Zato me ljubi ovdje, gdje
nas bilo tko moe vidjeti? Istodobno sam protrnula od uitka zbog dodira
njegovih usnica na elu.
Georgie.
Zar ne smijem poljubiti sestrinu u elo? upitao je. Izazivao me.
Izgledao mi je tako golem i krupan. Da sam ga susrela kao neznanca u
gradu, mislila bih da je mukarac, a ne djeak.
Dodirnula sam mu obraz. Svialo mi se kako moj dlan izgleda malen
na njegovu licu.
Jesi li se obrijao jutros? upitala sam. injenica da ga imam pravo
to upitati neobino me ushiivala.
Jesam, odgovorio je i zaustavio mi ruku, pritiui je uz svoj obraz
te me zatim ljubei u palac. Pitala sam se gdje li je sve to nauio. Nisam
poznavala takvoga Georgieja.
Palcem sam mu prela preko usnica i on ga je njeno ugrizao, od
ega mi je zastao dah. Skrenula sam pogled jer mi je sve to odjednom
postalo previe privlano, zavrtjelo mi se u glavi od uitka. Pred oima mi
se mutio veliki grm brljana u dvoritu, ali onda se jedna toka na njegovu
rubu polako izotrila. Moj brat. Naglo sam povukla ruku, obrisala je o
suknju i ustala. Georgie je poskoio, a ja sam mahnula Samu, koji se uz
grm pojavio jer je upravo doao s druge strane kue. Kimnuo nam je s
rukama u depovima.
Izvadi jednu ruku iz depa, pomislila sam. Izvadi jednu ruku iz
depa, mahni nam i daj nam do znanja da nita nisi vidio.
Poloila sam dlan preko usta i okrenula se prema Georgieju.
Bez brige, rekao mi je, nije nita vidio. No samo je nagaao.
***
Na Badnjak sam za veerom sjedila izmeu Georgieja i Sama.
Odjenula sam zlatnu svilenu haljinu za koju je majka govorila da
istie crveni odsjaj moje kose. Bio je to i zadnji put da nosim tu haljinu
gornji mi je dio ve tada bio postao preuzak, a kada sljedei put doem u
priliku da odjenem sveanu haljinu, vjerojatno u biti mnogo ira i via. No
te sam je veeri htjela odjenuti jo jedanput i zanemarila sam majinu
napomenu da bih moda ipak trebala odjenuti neto drugo.
Nosila sam i majinu krznenu stolu. Posudila mi ju je kao da sam
djevojica koja se igra presvlaenja u majinu odjeu, to je na neki nain i
bilo tako, ali stola mi se sada inila vie mojom nego njezinom. Za Boi
prije toga imala sam samo etrnaest godina i za veerom su sjedili isti ljudi
kao i toga dana.
Otac je poveo molitvu, a Georgie me pod stolom uhvatio za ruku i ja
sam mu nakratko uzvratila stisak. Svi su, koliko sam uspjela vidjeti brzim
pogledom, i dalje sjedili pognutih glava. Otac je zakljuio molitvu za
uspjeh plantaa narana, to je esto inio, a majka je glasno uzdahnula.
Amen, dodao je stric George, hvala ti, Boe, na agrumima.
Otac se zagledao u au s vinom i znala sam da razmilja kako bi mu
odgovorio, da promatranjem ae samo kupuje vrijeme. esto je to inio.
Znao je tisuu malih trikova pomou kojih je dobivao na vremenu i
razmiljao o onome to e rei.
ali li se? upitao je. Izgovorio je to vrlo ukoeno, kao da ita
Shakespearea i odjednom mi je postalo silno neugodno.
Georgie je pomno promatrao odrasle i nije mi bilo drago zbog toga.
Htjela sam da gleda mene. Dodirnula sam mu ruku pod stolom.
ovjek se moe moliti za to god eli, zar ne, Felixe? odvratio je
stric George.
Stric mi je oito bio napet. Svi su te veeri bili napeti. Napetost u
zraku mogla se rezati noem. Negdje sam ula tu frazu i ostala mi je u
mozgu.
Georgiejeva ruka odjednom mi se nala na koljenu. Bila je vrua,
osjetila sam to ak i kroz tkaninu.
Molim vas, oglasila se majka.
Istina, rekao je otac. Pretpostavljam da je to istina.
Georgiejevi su se prsti poeli ritmiki pomicati uz moje koljeno i niz
njega. Umalo sam zastenjala. Dugo je to inio, moda tri ili etiri minute, i
ja sam za to vrijeme potpuno zaboravila gdje se nalazim. Podizao je ruku
visoko po mojem bedru, zatim je sputao nie, zatim previsoko, pa ne
dovoljno visoko
Poloila sam dlan na njegov i zaustavila ga. Nismo se mogli tako
dodirivati, ne ovdje, ne pred svima, posebice ne pred mojim bratom. Bedra
su mi drhtala. Odrasli su razgovarali o boinoj priredbi u Gainesvilleu, o
nekom lanku koji je moja majka proitala o tome i svi su se ponaali kao
da neobavezno avrljaju, nastojei se odmaknuti od napetog raspoloenja.
A iako im nije uspijevalo, iako je strina Carrie i dalje izgledala kao da e
svakoga trenutka briznuti u pla, zahvaljivala sam Bogu to im je
pozornost zaokupilo neto drugo. Hvala ti, Boe, na boinim priredbama,
promrmljala sam i Georgie se tiho nasmijao, ali Sam me udno pogledao.
***
Nikada nisam obraala suvie pozornosti na snove. Sam se znao
probuditi iz nonih mora sav uspuhan i dok bih ga drala za ruku, priao bi
mi o tome kako je padao s litice i da se probudio trenutak prije nego to bi
udario o tlo.
Uvijek mi se inilo da malo pretjeruje jer nisam mogla zamisliti da
mu se takav osjeaj stvorio samo tako, u glavi, bez iega stvarnoga na
emu bi se utemeljio. No nakon krjesova sam otila na poinak i sanjala o
Georgieju. U snu me dirao, zavlaio mi ruku u gaice i zatim u mene
gurnuo jedan, pa dva prsta. Probudila sam se ne znajui gdje sam, s tako
snanim osjeajem uitka da sam mislila kako jo uvijek sanjam. Bila sam
na samome rubu vrhunca stavila sam vlastite prste tamo gdje su bili
Georgiejevi. Iznenadilo me koliko sam vrsta pod dodirom, a onda sam
dodirnula gaice, tamo gdje me Georgie dirao. Bile su potpuno mokre.
Pred oima su mi zasjale iskre. Nastavila sam se dodirivati jo, sve vie,
a onda odjednom nisam osjeala nita osim snanog stezanja i pulsiranja u
meunoju. Zglavkom ruke protrljala sam elo. Morala sam oprati ruke.
Tada taj uitak jo nisam smatrala tajnom, kao to e to poslije
postati. Ne, tada je to za mene bilo neto to prije uope nije postojalo, pa
uza se nije donosilo nikakav osjeaj stida.
***
Sam me u boino jutro probudio njenim tapkanjem po ramenu.
Isprva sam mislila da je to Georgie.
Ako eli jahati, rekao je, bolje ti je da to uini sada.
U redu, promrmljala sam.
Sretan Boi, dodao je, kao da se tek tada sjetio blagdana.
11.
Boone dolazi veeras, apnula mi je Sissy. Hoe li nam pomoi?
Naravno. Opasnost je ionako bila mnogo manja sada, kada
gospoe Holmes nije bilo u kampu. Svi su znali da je ona ta koja uvodi
disciplinu meu djevojke, a otila je prole nedjelje nakon molitve. Trebala
je izbivati est tjedana i vratiti se na proljee. Proljee mi je u tom trenutku
bilo nezamislivo. Sve je bilo mrtvo osim zimzelenog bilja.
No je s druge strane prozora bila vrlo mrana. Upravo smo bili uli
u razdoblje koje je Sissy nazivala mrtvom sezonom u veljau. Sunce bi
zalo ve oko pet sati poslijepodne i na veeru bismo odlazile po potpunom
mraku. Sissy je tvrdila da je to najdosadniji dio godine, dio godine tijekom
kojeg se nita ne dogaa. No meni su se sviali mir i tiina.
Ponovno sam jahala. Morala sam dobiti etiri kilograma prije nego
to mi je gospoa Holmes to ponovno dopustila. Moda bih joj se bila
snanije suprotstavljala da ve ionako nisam potajno jahala.
I dalje sam na vlastiti zahtjev poduavala keri Holmesovih, barem
zasad, dok se ne pridrue gospoi Holmes u kui njezine majke u New
Orleansu. Gospodin Holmes rekao nam je da piemo svojim majkama i
kaemo im da odu na sastanke svojih vrtlarskih klubova i drugih drutava
na kojima e govoriti njegova supruga tijekom svojeg putovanja po Jugu.
Pretpostavio je da su svima nama majke lanice tih elitnih enskih
drutava, ali moja majka to nije bila. Pripadala je jedino Drutvu Camellia
u Emathli, a i njima se pridruila samo zbog cvijea.
Promatrajui gospodina Holmesa, zakljuila sam da mi ne izgleda
kao da mu supruga osobito nedostaje.
Jedanput ili dvaput tjedno dolazio bi na moje jahake satove s
njegovim kerima. Nikada nisam znala kada e se pojaviti, ali pomalo sam
poela iekivati njegovu pojavu oslonjenu na ogradu manjea.
Te sam veeri budna leala u krevetu sve dok nisam zaula
kamenie koje je na prozor bacio Boone. Bacao ih je lagano i precizno, a
inilo mi se kao da svaki put pogaa isto mjesto.
Ustala sam nakon treeg kamenia.
Sissy, apnula sam i protresla je za mravo rame. Sissy,
bio jedini mukarac u krugu od mnogo milja. Osim konjuara, dakako, ali
na njih nitko nije obraao pozornost. No svialo mi se to sa mnom
razgovara kao s odraslom osobom.
Doi e da nas gleda kako jaemo, brzo se ispravila Sarabeth, ali
Rachel se ve bila uvrijedila i ljutito stisnutim oima promatrala sestru.
Sarabeth se ispravila samo zato da bi ispala pristojna nakon to je ve
otkrila ono to je smatrala pravom namjerom svojega oca. Rachel mi se u
nekim trenucima inila okrutnom, ali sa Sarabeth nikada nisam znala na
emu sam. Bile su, uostalom, djeca, sestre koje su se svaale oko
budalatina. Sam i ja nikada se nismo svaali, to je, prema mojoj majci,
bio samo jo jedan u nizu dokaza koliko divnim ivotom ivimo. Ona se u
djetinjstvu uvijek svaala sa svojom braom, i otac sa stricem Georgeom,
no Sam i ja bili smo blizanci dvije strane istoga novia.
Upravo sam Lutheru namjetala oglavinu kada nam je gospodin
Albrecht rekao da se prole noi tijekom oluje jedno stablo sruilo na teren
i razbilo ogradu. Na trenutak sam zastala i Lutheru su uzde zazveckale u
zubima. Zatresao je glavom.
Ali u redu je, uvjeravao me gospodin Albrecht, gladei Luthera po
njuci, stablo nije veliko. Moete jahati veim dijelom manjea.
Sarabeth je uz stablo povela Luthera, a Decca Brighta.
Tapaj ga po vratu, rekla sam Decci dok smo prolazile pokraj
stabla, priaj mu neto.
Bright je odjednom zamahnuo glavom i uzde su zapucketale od
napinjanja.
Ondje je ptica, prstom je pokazala Rachel i na zglavku sam joj
primijetila svijetlu, crvenu ogrebotinu. Mislim da je ozlijeena.
Kleknula sam u pijesak te meu granama spazila sovu, neobino
oblikovane glave i toliko smeu da se gotovo stopila s liem. Bila je
vidljivo prestravljena, ali i potpuno mirna jer oito nije mogla letjeti. Da je
Sam bio ondje, znao bi to valja uiniti. Znao bi i moe li se ozljeda krila
izlijeiti. Meni se inilo da ne moe.
to emo sada? upitala je Rachel pomalo cendravim glasom.
Ostavite je, rekla sam, moda pregrubo. Raspoloenje mi se
pokvarilo. Gospodin Holmes je dolazio promatrati trening, a sada se
dogodilo ovo. Ako sova pokua otii iz stabla, konji e se prestraiti.
bilo kao da tjeim samu sebe, barem u doba dok smo bili djeca i dok smo
gotovo bili jedna osoba. Sada sam Sarabeth pristupila mislei na Sama i
zagrlila je. Iznenadilo me koliko je spremno prihvatila utjehu: poloila je
obraz na moje rame i obgrlila me oko struka.
Bit e sve u redu, promrmljala sam, iako mislim da me nije ula,
no postojala je mogunost da e joj te rijei poslije odjeknuti u pamenju i
da e mi vjerovati. Bila je dijete. I ja sam vjerovala svojemu ocu kada mi je
govorio da e sve biti u redu.
Rachel nije bilo nigdje na vidiku. I ja bih se na njezinu mjestu bila
sakrila. Naudila je sestri kojoj nije htjela nauditi i sada je netko njoj trebao
rei da e sve biti u redu, da njezin svijet nije doao kraju i da joj se obitelj
nije raspala. No tko god joj to bude rekao, lagat e. I to neu biti ja. Ne bih
imala srca.
12.
Kampom se vrlo brzo proirila glasina o najmlaoj Holmesovoj keri. Iza
ravnateljeve kue stajao je nepoznat automobil, na mjestu gdje ga nitko ne
bi primijetio osim ako bi ba iao gledati. Znala sam da je rije o
lijenikovu automobilu. Decca je bila ozlijeena, pitanje je samo bilo
koliko ozbiljno. No izgubila je svijest. Znala sam da to nije dobar znak.
Dok sam se vraala iz kupaonice bila sam prljava, sva prekrivena
zemljom i pijeskom naila sam na raskokodakanu grupu mlaih
uenica, meu kojima je najglasnija bila Molly. Srdano mi je mahnula, a
kada sam joj nevoljko odvratila, pojurila je prema meni. Jo je sva bila
koata, same ruke i noge, poput drebice, obrazi su joj se zarumenjeli od
hladnoe, a kosa se zapetljala u neku vrstu vora. Da ju je vidjela gospoa
Holmes, odmah bi je poslala natrag u kolibu da se uredi.
Thea! Kau da je Rachel sasvim poludjela! Da je pokuala ubiti
Deccu! Glas joj je bio na granici s cvileom.
Rijetki su bili ljudi od kojih sam ja bila via, ali Molly sam ipak
nadvisivala. Sagnula sam se prema njoj i uhvatila je za zglavak. Zbog
njezine sam se tanke koice pod koom osjeala kao da grabim pticu.
Molly, rekla sam joj, to su gluposti. Razumije li me?
Molly je klimnula glavom, ali u oima sam joj zapazila sjaj kojega
prije nije bilo i shvatila sam da nisam dobro reagirala. Trebala sam se
nasmijati i odmahnuti rukom na glasinu koju mi je prepriala, odbaciti je
kao dosadan komadi pijeska.
Otpustila sam stisak oko Mollyna zglavka. Zurila je u mene, oiju
razrogaenih od iekivanja. to u joj jo rei? to e ispriati
prijateljicama koje su je ekale? Molly nije pripadala krugu djevojaka koje
su bile vane u kampu, ali ipak govorkanja su se ovdje brzo irila, bez
obzira odakle su potjecala. Katherine Hayes prola je pokraj nas, naizgled
ne obraajui pozornost, ali znala sam da slua svaku rije. Znala sam da
e odmah pouriti u svoju kolibu i bez imalo obzira prenijeti sve to uje.
Dobacila sam joj prijekoran pogled, a ona se sakrila iza svojih kovra.
Upravo ona, koja je nedavno bila predmet kampovskih govorkanja, trebala
je imati suosjeanja za Rachel, no stric joj je bio mrtav ve dva mjeseca i
prie o toj tragediji ve su odavno bile zaboravljene. Na drugoj sam strani
Trga spazila gospoicu Brooks, ali ona je zabila nos u knjigu. Odrasli su u
Yonahlosseeju bili sasvim beskorisni.
U glasinama je, naravno, uvijek bio barem djeli istine, ma koliko taj
djeli bio siuan. Svi su uli Rachelino vritanje. to li e tek rei o meni,
koja sam ugrozila sigurnost djevojice koju sam toliko voljela samo zato
to sam htjela da me njezin otac gleda? Ponovno sam se okrenula prema
Molly.
Bila je to nezgoda, nesretan sluaj, rekla sam glasno i posve
uzaludno.
I zadnji put kada mi se dogodilo neto strano, pokuala sam sve
objasniti glasno i uzaludno, no sada sam bila pametnija ili barem ne toliko
budalasta. Povukla sam se u kolibu Augusta i ondje se pravila da spavam,
ne obraajui pozornost ak ni na Sissy, koja mi je nekoliko puta stala
pokraj kreveta, ekajui da se okrenem prema njoj ili joj dam bilo kakav
drugi znak. Naposljetku je otila, ba kao i sve djevojke. Bilo je vrijeme za
veeru. ivot se nastavljao, uvijek se nastavljao. Decca je moda bila na
samrti, ali Yonahlossee je svojim polaznicama uredno davao tri obroka na
dan. Kod kue mi se to nastavljanje rutine inilo uasno okrutnim. Majka
je i dalje ujutro namjetala moj krevet, otac je i dalje nakon doruka
odlazio k pacijentima.
Nikako iz mozga nisam uspijevala otjerati sliku svojega bratia.
Inae sam postala vrlo dobra u tome ivjela sam svoj ivot u
Yonahlosseeju tako da u njemu nije bilo mjesta ni za Georgieja, ni za Sama
ili koga drugoga. No sada mi je Georgie neprekidno bio pred oima, i kad
su bile otvorene, i kad su bile zatvorene. Nisam mogla prestati razmiljati o
njemu, i to ne o njemu kakvog sam ostavila kada sam otila ovamo, nego o
njemu kakav je bio u najboljem izdanju. Majka bi bila vrlo razoarana.
Shvatila sam da je boravak u Yonahlosseeju za mene toliko utjean upravo
zbog toga to sam ondje ivjela u svijetu potpuno odvojenom od bilo ega
to sam ostavila kod kue, a sada su se ta dva svijeta odjednom spajala. A
zato sve to? Zbog mene, Thee Atwell, djevojke koja je neprekidno
grijeila.
Thea, ula sam kako mi neprekidno ponavlja Samov glas. Thea,
Thea, Thea.
Uspravila sam se u krevetu i zabila nokte u elo. Poeljela sam ih
zariti jo dublje, sve do mozga, i odande ukloniti sve uspomene na
Georgieja, sva sjeanja na onaj dan, sve. No to e biti s mojom duom?
prisvojila.
Je li ti drago to nas je zatraio da molimo za tebe?
Polaskana sam, rekla sam i sklopila oi, i umorna. Iako nije bilo
neobino da gospodin Holmes nekoga poimence navede u molitvi, u tom
mi se trenutku uinilo kao izdaja. Mrzio me. Zato mi je ikada dopustio da
se brinem za njegovu djecu? Znao je neto o mojem ivotu na Floridi.
Znao je dovoljno, nije mi trebao vjerovati. Eto, sada me mrzi, mora me
mrziti naudila sam jednoj od njegovih keri, to drugo uostalom i
moe?
Mislila sam da e ti biti drago, samo sam o tome razmiljala dok
sam dolazila ovamo. Mislila sam da e biti sretna, zavjereniki mi je
aptala Mary Abbott. Dah joj je bio vru i suh. Mislila sam da e ti biti
drago jer nije ljut.
Ostavi me na miru. Izgovorila sam to najhladnijim moguim
glasom, poput leda.
Mary Abbott je na to uzmakla, ali prvo se nagnula unaprijed, tako
brzo da se nisam uspjela obraniti. Okrenula sam se, a ona je prislonila
svoje usnice uz moje.
Spavala sam nemirno i bez snova, desetak se puta budila i svaki se
put bez razloga uplaila. Visoki kreveti na kat i djevojke u bijelim
spavaicama odjednom su mi bili nepoznati, zastraujui. Potom bih
umirivala samu sebe, to je ponekad bilo teko, ali nastojala sam se pribrati
u uvjerenju kako se itav svijet nije urotio protiv mene. Pokuavala sam se
umiriti, no prava je istina bila da mi je um bio dovoljno sabran da sam ga
mogla kontrolirati. Nisam se potpuno izgubila, kao onih dana prije nego
to su me poslali u kamp, a kada sam plakala sve dok mi oi nisu postale
tek rune vreice u lubanji.
Thea, zazvao me netko i naglo sam se uspravila u krevetu.
Sve je u redu, u redu je, umirila me Sissy, ne boj se.
Vrue mi je.
Ima li groznicu? Opipala mi je elo nadlanicom. Nema.
Govorila si u snu.
to sam govorila?
Nita, besmislice. Jesi li dobro?
Kimnula sam glavom. Jesi li ula kakve novosti o Decci?
13.
Draga Thea,
kako ti se svidio kaput? Kako si provela Boi u koli? Tvoj mi otac
stalno govori da bismo trebali nekamo otputovati, ali zbilja ne znam kamo.
Ovo je jedino mjesto na kojemu elim biti. Nisam usamljena. Otac ti radi
vie nego ikada. ak i kada se sve ostalo mijenja, uvijek ima bolesnih i
umiruih, a i jednih i drugih u posljednje vrijeme ima sve vie.
Tako bih te voljela vidjeti, Thea. Tako bih voljela da stvari nisu takve
kakve jesu. Trebala si jo neko vrijeme biti moje dijete. Svi ste trebali jo
neko vrijeme biti djeca. No neu sada o tome. Takve te misli sigurno
iznenauju. Sigurno te iznenauje i da ti je majka tako melodramatina.
Posjekla sam sve rue, prekopala sve gredice i iz njih izvukla sve to
je uvenulo. Danima sam to radila, moda ak i previe. Sam mi je
pomogao. Tvoj je brat i dalje tvoj brat. Sigurno bih ti jo togod mogla rei
o tome, ali ne mogu se tono sjetiti to. Znam da si mu pisala i znam da ti
nije odgovorio. I dalje mu je teko, Thea. Nadam se da ti toliko mogu rei.
Ne elim ti povrijediti osjeaje, samo objanjavam njegove.
Georgie je dobro. Sam kae da si pitala.
Dobro se utopli u tim planinama. Nemoj previe ni predugo jahati.
Misli na svoje zdravlje.
Volim te,
majka
***
Sjedila sam u dnevnom boravku u Dvorcu sa Sissy, na naem
uobiajenom mjestu na otrcanoj i crvenoj barunastoj sofi, te itala majino
pismo. Bila sam iscrpljena. Loe sam spavala jo od posjeta ravnateljevoj
kui prije tri dana.
Emathla i njezina vlana, vrua klima nisu bile pogodne za rue, ali
majka ih je voljela. Stalno je bdjela nad njima i kada bi u proljee
procvjetale, bile su divne. Ni po emu se nije moglo zakljuiti da ne
pripadaju onamo.
toga. Znala sam da je u tom istom stolcu sjedio i gospodin Holmes. Satima,
a ako se ti sati zbroje vjerojatno i danima.
Decca je bila umotana u ruiaste pokrivae. Dugake su joj se
trepavice isticale na blijedoj koi, a kosa joj je tako tamna da je bila
gotovo crna bila prilino masna. Pitala sam se zna li gospodin Holmes
ita o pranju kose djevojicama i zna li uope ita o njezi djeteta Deccine
dobi. Dodirnula sam joj mekano elo, ali iako se promekoljila, nije se
probudila.
Da je uao u sobu dok sam sjedila uz njegovo dijete, bila bi to
sluajnost i nitko me ne bi mogao optuiti da sam uinila ita loe. Nitko
me ne bi mogao optuiti da sam preizravna, napadna. Bio bi to sluajan
susret, iako sam ga silno prieljkivala. Htjela sam mu ponovno biti blizu,
razgovarati s njim, htjela sam da mi postavlja pitanja i da odgovara na
moja.
Vratit u se i sutradan, i dan nakon toga. Navukla sam rukavice i
oslonila glavu na koni naslon stolca. Stolac je bio velik i udoban,
namijenjen nekome mnogo krupnijem od mene tipian naslonja za
mukarca. Ostalo je pokustvo u sobi bilo isto kao i u naim kolibama
stalak za lavor, pisai stol, toaleti stol.
Izmeu kreveta je stajao ruan sag sa zeleno izvezenim rijeima
molitve Oe na. Majci se ova soba uope ne bi svidjela. Bila je ista,
besprijekorno uredna, ali nekako neugodna. Svukla sam rukavicu i opipala
Deccin pokriva. Bio je istkan od gruboga lana i obrubljen tamnocrvenom
tkaninom. Soba je na neki nain bila bezvremenska, vjerojatno zbog toga
to je bila skromna, a jedina je iznimka bila svjetiljka, koja je izgledala
poput svjetiljki izraenih prije stotinu godina. Je li ta kua odraavala
stvaran ukus gospoe Holmes ili je uvijek bila jednako ureena, a razne su
ravnateljske obitelji samo mijenjale sitnice, kao to bile slike, moda i
posue? Moju bi majku to dovelo do ludila da mora ivjeti u kui koja
nije sasvim njezina.
Nakon jednog sata domaica me ispratila do ulaznih vrata i ondje mi
uruila izme, itavo me vrijeme ignorirajui. Decca je spavala tijekom
itavog posjeta.
Na izlasku sam pogledala nagore, traei na kui bilo kakav trag
prisutnosti gospodina Holmesa. Sve su zavjese bile navuene zbog
hladnoe, ali ak i da nisu bile, kroz prozor osvijetljen danjim svjetlom ne
bi se nita vidjelo.
***
Ve sam trei dan za redom dolazila u posjet Decci, a gospodinu
Holmesu nijednom nije bilo ni traga. Upitala sam domaicu gdje je, ali ona
je samo slegnula ramenima. Morat ete pitati gospodina Holmesa, rekla
mi je i uinilo mi se da joj u glasu ujem traak prkosa, moda ak i
zadovoljstva. Naravno da ga nisam mogla nita pitati jer ga nije bilo.
Nisam ga nita mogla pitati jer se drao na distanci kada bismo se susreli u
blagovaonici ili kada bismo izbjegli susret o emu je takoer vodio
rauna. Izbjegavao me, nisam to samo umiljala, ali zbog toga mi se poelo
initi da me zapravo eli vidjeti i da se meu nama neto stvorilo. Nisam
jo znala to i da sam bila bolja djevojka, barem po standardima moje
majke, odmah bih bila prekinula s takvim razmiljanjima, posvetila se
ivotu u Yonahlosseeju i svakoga popodneva odlazila u dnevni boravak sa
Sissy, a ne ovamo. No vie nisam znala kakva sam.
Igrala sam se s Deccom, itala joj i pjevala. Za mojih narednih
posjeta vie nije spavala. I ja sam leala budna u krevetu nou kada je
Boone bacio kamen, pa sam grubo protresla Sissy da bih je probudila.
Boone tako zgodan i drag, ekao je vani poput kakve klopke kojoj je
namjera da Sissy posrne. Leala sam u Sissynu krevetu, sluala je kako se
pokuava iuljati, iako je bila vrlo glasna i mrzila sam je. Mrzila sam i
Boonea jer je bio suuesnik u toj tajni.
Mrzila sam i djevojke u kui Augusta, koje su mislile da je to to
posjeujem Deccu vrlo udno. Samo sjedi tamo? ba me te veeri
upitala Mary Abbott, hodajui uz mene do kupaonice. Pa zato? Nije li
to bilo oito? Bolno bjelodano? ini se da nije. Ili je takvo bilo samo meni.
Samo sam ja znala.
I tako sam u tom trenutku leala budna u krevetu. Znala sam da neu
zaspati. Bilo mi je vrue. Bila sam spremna.
Voli li me? zamiljala sam kako Sissy pita svojeg dragog. Voli
li me? Mene?
I on bi pitao to isto mene.
Zato si me toliko izbjegavao?
Zato to te volim, odgovorio bi. Zavukao bi mi ruku pod haljinu i
poloio mi je na dojku. Zamiljala sam te duge, tanke prste kako prodiru u
mene, kako me dodiruju posvuda, osjeala sam taj neobian pritisak, tu
bliskost.
14.
Kada smo sljedei put otili u Gainesville, bilo je vrlo hladno. Majci strine
Carrie naglo se pogoralo i iznenada je umrla, pa smo ili u posjet da
bismo joj izrazili suut. Omotala sam al oko vrata, glave i lica, ostavivi
otkrivenima samo oi. Dok smo se vozili, promatrala sam krajolik s tu i
tamo pokojom kuom. Sve su mi izgledale isto rascijepljeno drvo i
prozori poput crnih rupa bez stakala.
Od Boia sam Georgieja vidjela samo triput, to je, inilo mi se,
bilo rjee nego to smo se inae viali s Atwellovima iz Gainesvillea. No
nikada prije nisam vodila rauna o tome koliko se esto viamo. To mi je
postalo vano tek tada jer sam sada silno eljela to ee viati svojega
bratia. eljela sam to vie nego ita drugo ikada u ivotu.
Majka se koncentrirala na vonju. Tek je nedavno bila nauila voziti.
Veinu je stvari u ivotu inila dobro, ali vonja se nije ubrajala u to. Na
je novi automobil imao stranje sjedalo, to sam u to doba smatrala
vrhuncem luksuza pa sam se, dok je Sam sjedio naprijed pokraj majke,
ispruila po sjedalu prekrivenom moherom. Sam je bio napet. Oduvijek se
bojao brzine kojom smo putovali u automobilu.
Toga sam jutra kopala po majinoj torbici, traei malu boicu
parfema koju je uvijek nosila uza se. Nala sam omotnicu bez adrese. Nije
bila zapeaena, pa sam je otvorila i u njoj nala ek za Georgea Atwella.
Iznos na eku bio je najvei iznos novca koji sam ikada vidjela u ivotu.
Oev gotovo neitljiv potpis utisnuo se u tanki papir.
Natapkala sam parfem iza uiju, kao to je to majka uvijek inila.
Jednoga e dana Georgie biti George Atwell, vie ga nitko nee zvati
Georgie, a to e uiniti tada? Hou li mu ja biti supruga? Zbog te sam se
pomisli morala rukom uhvatiti za pult. Nisam se ba eljela udati za njega,
ali iz knjiga sam znala da ljudi to ine nakon to se poljube.
Uz posljednji dio ceste po kojoj smo se vozili nije bilo kua jer bi ih
ondje progutala movara. Okruivala je cestu s obje strane i da smo stali, iz
umaraka sabal palme i visoke mlade trske zacijelo bi istrale ivotinje.
Ondje su se skrivali risovi gotovo ih nikada nismo viali, ali aligatori su
se esto sunali uz rub ceste za toploga vremena. Leali bi ondje, a mi
bismo u prolazu promatrali njihovu vornatu, blatnjavu, gotovo crnu kou i
njihove nevjerojatno bijele zube koje bi pokazivali kada bi lijeno otvarali
promatrao inae sam uvijek ila s njim ali nisam ga htjela pogledati u
oi.
U redu, rekao je i po glasu sam mu ula da je povrijeen. Idem
onda sam.
Bilo mi ga je ao, ali ne dovoljno da bih pola s njim. Otila sam u
spavau sobu svojega strica i strine jer sam ondje mogla nasamo
razmiljati. Krevet im je bio raspremljen. U mojem su svijetu kreveti bili
rijetko raspremljeni.
Prislonila sam elo uz prozor i promatrala Sama sve dok nije nestao
u umi. Prethodne smo noi ostali budni dugo nakon vremena kada smo
obino odlazili na spavanje i jedno drugome naizmjenino itali
kriminalistiki roman Agathe Christie koji smo ve proitali tisuu puta.
Gotovo sam sve svoje vrijeme provodila sa Samom nije imao pravo biti
uvrijeen to sada nisam htjela poi s njim. Pogledala sam svoje ruke,
posebice nokte koje sam sino paljivo podrezala i namazala uljem. Ruke
mi vie nisu izgledale djeje. Stala sam i rukom podigla kosu. Tisuu sam
je puta ietkala i na kraju se odluila na razdjeljak u stranu.
Legla sam u krevet strica Georgea i strine Carrie te zaspala. Kada
sam otvorila oi, preda mnom je stajao Georgie i osjeala sam se kao da
sam ga prizvala u snu.
Ispruila sam ruku prema njemu. Od spavanja sam se umirila. Prsti
su mi sjajili pod blagim svjetlom svjetiljke.
Gdje je Sam?
Vani. Majka njemu i tvojoj majci pokazuje svoje prve azaleje.
Potom je zastao. ut emo ih kada se vrate u kuu.
Pogladio me po ruci. Promatrala sam ga, a on mi je palcem prelazio
preko dlana. Skoro sam zastenjala.
Prstom je lagano preao preko moje obrve. Tako si lijepa.
Misli li da Sam zna?
Odmahnuo je glavom. Gotovo sam potpuno siguran da ne zna.
To mi je u tom trenutku bilo dovoljno. Pogledala sam kroz prozor i
iznenadila se kada sam vidjela da se smrailo dok sam spavala.
Izgleda tako odraslo, rekla sam mu i doista je tako izgledao dok je
stajao preda mnom s jednom rukom u depu hlaa, a drugom na mojemu
dlanu koji je polako i uporno masirao. Ustala sam i poljubila ga. Nagnuo se
15.
Vijest je u kamp stigla preko nekadanje nadzornice koja je ivjela u
Dallasu i bila Hennyna prijateljica. Leonina je obitelj sve izgubila. Svi su
govorili o tome da je nafta njezina oca kisela, ali nitko nije znao to to
tono znai. Govorili su da sada vrijedi manje od vode za pie. Svi su znali
to to znai. Sve su izgubili. Sve, rekla je Henny, ali ak ni ona nije osobito
uivala u tom trau.
Gdje e sada ivjeti? upitala sam Sissy dok smo te veeri odlazile
u kupaonicu, obje ogrnute debelim, zimskim ogrtaima.
Pogledala me iskosa. I dalje e imati kuu, Thea. Samo vie nee
ivjeti kao prije.
Kada sam stigla u kupaonicu, osvrnula sam se traei Leonu, koju
sam katkad viala u tim prilikama. Ali nje nije bilo oko mene se tek
skupila grupica uenica prvog razreda i meu njima Molly. Ljeti smo se
morale kupati svaki drugi dan, a zimi svaki trei. Gospoa Holmes
odravala je visoke higijenske standarde.
Dok sam ekala da mi Docey napuni kadu, pitala sam se kakvim e
sada ivotom ivjeti Leona. Nije uinila nita loe, nita neoprostivo, a
morat e otii odavde. Morat e prestati jahati ili e barem morati prestati
jahati konje kao to je Kralj, a on je stajao itavo bogatstvo. Vjerojatno
nee ni otii na enski koled.
Docey mi je dala znak da mogu ui u kadu i iz ruku mi uzela ogrta
dok sam ulazila. Nakon prvih sam nekoliko tjedana u kampu potpuno
zaboravila na stid. Doceyna je ruka bila crvena od isprobavanja
temperature vode. Leonin e ivot nakon obiteljskog gubitka sigurno biti
drugaiji, pomislila sam, mogunosti e joj biti ograniene, ali sigurno
nee postati sluavka, kao Docey. Leona nikada nee biti gladna. Sigurno
je imala bogate roake koji e joj pomoi.
Victoriji, Leoni i svim drugim djevojkama koje su morale otii iz
kampa ivot e se promijeniti na mnogo suptilnije naine. Nee ih obilaziti
bogati udvarai, morat e biti opreznije pri odlukama. enski asopisi koje
su nam majke slale u kolu u zadnje su vrijeme sve ee donosili lanke o
sitnim poslovima koje su ene mogle obavljati da bi pridonijele odravanju
obitelji: pranje rublja i ivanje, na primjer. Pri pomisli na to skoro sam
P-I-T-A-J-S-A-M-O-J-E-D-N-O-P-I-T-A-NJ-E-A-K-O-B-A--MO-R-A--A-L-I-S-A-M-O-J-E-D-N-O.
Odmah sam posumnjala da je odgovor djelo Gatesinih pjegavih
prstiju. Ona je bila ta koja je htjela to prije zavriti s ovime.
Mary Abbott je zacendrala s kreveta: Bojim se.
Pssst, proaptala je Eva, nee nam nita.
Sissyne su ruke drhtale. Vjeruju li djevojke doista u ovo? S ocem
smo na nastavi itali tekst o okultnim praksama i kako su se ljudi nakon
rata esto utjecali prizivanju duhova jer se nisu mogli pomiriti s time da su
svi vojnici u njemu doista poginuli. Pokuala sam uhvatiti Gatesin pogled,
ali ona je netremice promatrala plou.
Ovo je glupo, rekla sam. Jedna od nas pomie okvir. Poela sam
podizati prst, ali Sissy je odmahnula glavom.
Molim te, Thea, proaptala je, priekaj.
Dobro, ali pourite. Pitajte to elite.
Koliba se zatresla zbog vjetra, kao da je od papira, jedna je grana
udarila o prozorsko okno i Eva je glasno udahnula od straha. Sam se jedno
krae vrijeme, kada nam je bilo sedam godina, bojao zvonarske vjetice
Kate. Govorio mi je da se moe preruiti u bilo koga ili bilo to i da ju je
mogue prepoznati samo po zelenim oima. Mogla se pretvoriti u zmiju,
pticu ili djevojicu. Priu o vjetici Kate ispriao mu je Georgie i silno ga
preplaio. Majka se zbog toga jako naljutila Georgie je u nae ivote
donio vanjski svijet. Sam je jo godinama pomno promatrao lica svih ljudi
koje bismo susreli, ali sreom, nismo ih susretali mnogo, i nitko od onih
koje jesmo nije imao zelene oi.
Dakle, pitanje? ponovila sam.
Evo, ja imam pitanje, rekla je Gates, to nas je sve iznenadilo.
Zatvorila je oi i duboko udahnula.
Hoe li s nama biti sve u redu? upitala je i glas joj je blago
zadrhtao. Nikada prije i nikada poslije glas joj nije tako zadrhtao. Barem ne
u mojoj prisutnosti.
***
Te sam zime uvelike napredovala u jahanju. Hladnoa mi je
odgovarala jer se, ako nita drugo, moglo mnogo dulje jahati bez straha da
e se konj pregrijati. Bila sam sve bra i jaa, preskakala sam sve prepreke
Thea Atwell s Floride. Tako ozbiljna. Jesi li i kao dijete bila tako
ozbiljna?
Ne znam.
Gospodin Holmes inae je bio mnogo rezerviraniji. Njegova je
trenutana drueljubivost oito bila privremeni iskorak nadahnut
alkoholom.
Nasmijao se. Ne znam to mi je. Sluaj, rekao je i nagnuo se
naprijed, igrajui se praznom aom. Hvala ti za svu pomo. Pravi si
blagoslov.
Blagoslov maskiran u nevolju, rekla sam, ali nije se nasmijao, kao
to sam htjela, nego je kimnuo glavom, kao da se slae.
Vraajui se do kolibe, uivala sam u tiini kampa. Uivala sam u
matanju o njegovoj ruci koja se, dok sam odlazila, okrznula o moje rame i
ondje se ili sam i to umislila? zadrala dulje no to je bilo potrebno.
Nagnuo se prema meni i zahvalio mi, i to me ushitilo. Osjeala sam se
blagoslovljeno.
***
Te veeri nakon veere obinoga, gustoga variva za koje nisam
mogla vjerovati da je izalo iz kuhinje Yonahlosseeja, ali sam ga svejedno
pojela pred nas je stao gospodin Albrecht i rekao nam da se pridruimo
svaka svojim jahakim grupama. Upravo smo jele desert obian biskvit
a ja sam promatrala gospodina Holmesa koji je stajao do njega i upitala:
Ali zato?
Proljetno natjecanje, odgovorila mi je Molly. Uskoro e biti
proljetno natjecanje.
Ali tek je veljaa.
Dugo ga pripremaju. A odmah nakon natjecanja je i proljetni ples.
Nisi ula za to? upitala me Henny. Svi se natjeu, svi gledaju.
Predivno je. Ako si nadzornica kue, pozovu te da pijucka ampanjac s
odraslima i gleda natjecanje.
Zbilja je fantastino, dodala je Molly, za ruak imamo piknik, a
zatim se ureujemo za ples.
Blagovaonicom su se uskomeale djevojke dok smo pokuavale
pronai svoju jahaku grupu. Na drugom sam kraju prostorije spazila
Leonu. Hodala je ravno prema meni. Djevojke su joj se micale s puta kao
olako pokoriti Leoni, ali u tom trenutku nije bilo boljeg naina da je
zaustavim.
No, pa dobro onda, rekla je, ne bismo ti htjele smetati.
Gates je hodala nekoliko koraka iza mene dok smo skupljale svoje
stvari i odlazile. Mapu sa skicama uredno je umetnula pod miku.
Thea, zazvala me dubokim glasom, a obrazi su joj se pod
pjegicama zarumenjeli. Leona je prole godine pobijedila. Bila je
najmlaa djevojka koja je ikada pobijedila na tom natjecanju.
Znam, odgovorila sam. Zar to nisu svi znali?
Gates je polako kimnula glavom. Onda sigurno zna i koliko joj je
stalo da ove godine opet pobijedi, rekla je i dotaknula mi ruku. Samo
budi oprezna, proaptala je.
Iznenadilo me to je Gates dovoljno stalo da bi mi ita kazala.
Obino se nije ukljuivala u kampovske arke.
Promatrale smo Leonu, koja je sjedila sama za stolom i pregledavala
Gatesine skice. Potpuno se skoncentrirala na papir, ali to je uvijek inila.
ime god se bavila, potpuno se posveivala tome.
Tko zna hoe li uope biti ovdje kada pone natjecanje, rekla je
Gates i umjesto olakanja, osjetila sam razoaranje. Leona mi je bila jedina
prava konkurentica.
Te sam veeri otvorila pismo koje je stiglo od majke. Sissy je bila
otila na sastanak s Booneom. Znala sam da sam u zadnjem pismu bila
drska i da sam se majci obraala kao da smo ravnopravne, iako nismo bile.
Draga Thea,
u zadnjem si mi pismu zvuala kao da se ljuti. Naravno, razumijem
te. Da, bila sam prijateljica s Beth Holmes. Tada je jo bila Beth
Babineaux, iz cijenjene i bogate obitelji u New Orleansu. Bili su strahovito
bogati. Pretpostavljam da vie nisu, ali tko zna. Nisam ostala u kontaktu s
njom, kao ni sa drugim svojim prijateljima, a zna li zato? Ti, Sam i tvoj
otac bili ste sve to mi je bilo potrebno. Mogla sam imati dvadeset
prijateljica, trideset prijateljica, ali obitelj ti je uvijek najbolji prijatelj,
Thea. Prije tvojeg odlaska nisam ti rekla da poznajem Beth zato to mi je
na umu bilo stotinu drugih stvari, a ne zato to sam ti to htjela namjerno
sakriti. Nije mi ak ni palo na pamet da bi ti taj podatak mogao biti vaan.
najbolja, a ila je u drugi razred. Osim mene, Gates i Leone, veina ostalih
djevojaka u naoj naprednoj grupi ila je u etvrti razred, a iako je Gates
bila vrlo otmjena jahaica, nije nikada bila dovoljno sigurna u sedlu da bi
postala izvrsna.
No sada sam se silno eljela upisati u povijest Yonahlosseeja. Htjela
sam da mi se dive, htjela sam da mi fotografiju objese na zid pokraj ureda
gospodina Holmesa. Htjela sam da svakoga dana desetak puta proe pokraj
moje slike, svaki put kada doe u ured ili ode iz njega. Htjela sam da ljudi
vide moju sliku i pomisle da sam lijepa, ali htjela sam da pomisle i kako
sam vie od ljepotice da sam dobra u neemu.
Jesam li eljela previe? Je li bilo previe to sam eljela i njega? Da,
jest. Negdje duboko u mozgu stalno mi se rojila neugodna misao kako bih
bila sretnija da nisam toliko toga eljela.
16.
Kada emo opet u Gainesville? upitala sam majku dok smo presvlaile
moj krevet.
Ne znam. Daj malo bre s tim pokrivaima, moe?
Naglo sam povukla pokriva iz majinih ruku i bacila ga na pod, s
ostalim prljavim rubljem.
U redu, rekla sam, misli li da bismo mogli ii uskoro?
Majka mi je dobacila jedan kratak pogled, ali neto joj se drugo
motalo glavom.
Moda bi Georgie mogao doi do nas?
Rasprostrla je pokriva, podmetnula ga pod bradu i dlanom izgladila
nabore. Sve je to uinila samo jednim pokretom. Bila je vrlo vjeta u
obavljanju kuanskih poslova, u samo bi jednoj sekundi sloila bluzu, za
samo minutu izglaala oevu koulju. S Georgiejem i njegovom obitelji
nismo se bili vidjeli ve tri tjedna, gotovo mjesec dana. Znala sam da
postoji razlog to se vie ne viamo toliko esto majka je to vrlo jasno
rekla Samu. No eljela sam vidjeti bratia. Silno sam ga eljela vidjeti.
Zato to ne prepustimo Idelli? upitala sam je. Ili su mi na ivce
njezini brzi, spretni pokreti po povrini mojega kreveta. Ilo mi je na ivce
to tako vjeto ravna kutove i skuplja nevidljive komadie praine.
Nije mi odgovorila na pitanje.
Evo. Gotovo.
Hoe li otac veeras jesti kod kue.
Okrenula se od zastora koje je upravo istresla. Zrnca praine
kovitlala su se u zraku.
Ni to ne znam.
Izgleda da se nitko ne eli druiti s nama.
Pogledala me. Kako to misli?
Usamljena sam.
Sjela je na krevet uz mene. Dah joj je mirisao na kavu i pastu od
lavande kojom je prala zube. Ogledala se po mojoj sobi, a zatim napokon
progovorila.
Ova je kua oaravajua. Uvijek sam je tako doivljavala. Tako je
lijepa, tako draesna. Nikada vie nee ivjeti na mjestu poput ovoga.
Trebala bi ga voljeti.
Pa i volim ga, rekla sam.
Jednoga e dana upoznati mukarca u kojega e se zaljubiti i poi
e za njim, rekla mi je, kao da mi ita bajku i kao da me uope nije
sluala, a onda e morati stvoriti vlastiti dom.
Majko! poupala sam se za kosu. Mrzila sam kada je to inila,
kada bi izvrtala moje rijei. Na umu su mi bile samo krupne ruke mojega
bratia. To sam eljela. Ne mua. No ona je i dalje priala, kao da je u
transu.
Upoznat e mukarca koji e ti postati mu, Thea, ustala je i
vidjela sam joj bore oko oiju, kao i na elu. Nisam joj vie nita rekla.
Nisam joj smjela nita otkriti.
I morat e dobro odabrati. To e ti se initi zabavnim, ali nije.
Uope nije u tome stvar.
Je li tako bilo i tebi? upitala sam. Nezabavno?
Nasmijeila se i odmahnula glavom. Ne postoji rije nezabavno,
Thea. Meni je bilo dobro. Uostalom, rezultati se vide.
irokom je kretnjom prola po sobi te na kraju pokazala na mene,
kao da mi eli rei: evo, tu si ti. Tebe sam dobila iz svega toga. I govorila
je istinu.
***
Georgie i njegova obitelj ipak su nam sljedeeg tjedna doli u posjet.
Majka nas je o tome obavijestila za dorukom, kao da se ne radi ni o emu
posebnom. Moda doista i nije bilo. Novcem koji je od nas posudio stric
George rijeio je sve to je trebao rijeiti i popravio sve to je trebao
popraviti. Taj je novac, ini se, bio poput gipsa ili poput sijena to sam
gurala u pukotine na zidovima tale.
Pozdravili smo se na prednjem trijemu. Ljubili su me i oduevljeno
me pozdravljali.
Vrijeme je savreno, izjavila je majka i bila je u pravu. Vrijeme je
doista bilo savreno kratko razdoblje proljea prije neizbjenog,
prevrueg ljeta. No majka inae nikada nije govorila o vremenu, smatrala
17.
Kada smo se sljedei put susreli, sve se odvijalo isto kao i prije toga.
Poslao je Deccu na kat i uzeo pie od Emmy. Nekoliko smo trenutaka
samo sjedili, a onda je progovorio.
Neke se djevojke ve prijavljuju za sljedeu godinu.
Je li postupak prijave vrlo strog?
Nasmijeio se. Ponekad jest.
Odabirete jednu od tisuu?
Tebe nismo, rekao je, ali da, ponekad je konkurencija velika.
S kata smo zauli Emmyno strogo upozorenje, pa Deccino histerino
hihotanje. esto se poslijepodne ponaala upravo tako kao konj koji je
danima bio zarobljen u svojem odjeljku u konjunici. Nakon nekoliko
trenutaka zaula sam kako se otvaraju i zatvaraju ulazna vrata. Kroz prozor
sam vidjela da Emmy vodi Deccu preko Trga.
Gospodin Holmes sjeo je u svoj koni stolac, a ja na kau, moda tek
koji metar od njega.
Kako odabirete uenice? poloila sam ruku na naslon, smanjujui
tako udaljenost izmeu nas.
Prema obiteljskim vezama. Ako ti je sestra pohaala koli, ili
sestrina, ima prednost. Prednost je i obitelj iz koje potjee. Nastojimo i
zastupiti veinu drava, iako je najsjeverniji grad iz kojega smo primili
uenicu St. Louis. Nakon svega toga procjenjujemo i samu kandidatkinju.
Ono to njezini roditelji ele da je nauimo dok je ovdje.
Ono to ele njezini roditelji, ponovila sam.
Da. Piu nam pisma, odgovaraju na pitanja na prijavnom obrascu.
Obino to ini otac. Mislila si da to ide nekako drugaije?
Nisam mu nita odgovorila.
Prokletstvo je kada netko drugi umjesto tebe donosi sve odluke. No
pretpostavljam da ti je to dobro poznato, rekao je kao da mi je proitao
misli. ak je to i bolje uobliio nego to bih ja. No i toga je dana djelovao
rastreseno.
Sa mnom to nije uvijek bilo tako, rekla sam i nasmijeila se zbog
zamjenu za Leoninu kolarinu, koja nije bila plaena vie od godinu dana.
Rekao mi je da otac Katherine Hayes ne stoji onako dobro kako ona misli i
da joj je djed uskoio i platio lanarinu. Rekao mi je i da joj se stric ubio
jer je trebao ii u zatvor. Na posljetku mi je rekao da mu se najvie sviaju
djevojke iz Kentuckyja jer su najmanje ukoene, najmanje optereene
bontonom. I djevojke s Floride, rekao je i nestano se nasmijao. One mi se
takoer sviaju.
***
Otila sam ranije sa sata francuskog jer se nisam osjeala dobro.
Imala sam greve, dolazilo je moja doba u mjesecu.
Docey je brisala podove i bila mi je okrenuta leima, a ispod glasa je
pjevuila neku melodiju. Bila sam sigurna da me ula, ali nije se okretala.
Samo je brisala jedno te isto mjesto na podu. S lea je izgledala kao jedna
od nas.
Docey?
Okrenula se, ali nije mi nita rekla.
Malo u prilei, rekla sam, zamalo je pitajui smijem li.
Kimnula je glavom i gledala me dok sam svlaila izme pa na
prstima prela preko vlanoga poda. Nije mi ponudila pomo. arape su
mi bile potpuno mokre. Legla sam na krevet i svukla ih, iznenaena
dodirom pokrivaa na golim nogama. Sklopila sam oi i pravila se da
drijemam.
Dan prije ovoga, gospodin Holmes bio je vrlo melankolian i rekao
mi je da u vrlo brzo zaboraviti Yonahlossee. Nisam to mogla zamisliti.
Dah mu je mirisao na din i priao mi je o smreci, ije je bobice
nazivao parfemom zimzelenog drvea. Da smo se vjenali i da nas je netko
uslikao, ne bismo izgledali kao neobian par. Bila mu je trideset jedna
godina, a ene su se u to doba stalno udavale za dvostruko starije
mukarce. Kosa mu je bila gusta i sjajna Eva se esto alila da bi umrla
samo da moe imati takvu kosu dranje mu je bilo djeako, usnice vrlo
rumene. Ja sam svoju mladost pokazivala nainom kretanja, govorom i
gestama, no kada sam mirno stajala, nisam izgledala tako mlado.
Zbog otrog sam se zvuka uspravila u krevetu. Usta su mi bila suha.
Govorila si u snu, rekla mi je Docey. istila je pod stolom Mary
Abbott.
razigrano.
Hajdemo van, u stranje dvorite, ustala sam i poao je za mnom.
Znala sam da e biti tako, on je u pasivnom raspoloenju.
Osjetila sam blago ushienje zbog toga to smo prolazili prostorijama
kue kroz koje prije nikada nisam prola. Blagovaonica, primaa soba, a tu
su i francuski prozori koji su se otvarali prema stranjem trijemu. Uz
prozor je stajao stol prepun staklenih boca s uskim grlima. Prila sam mu i
kada sam shvatila u to gledam, zadivila sam se. U bocama su rasle razne
egzotine biljke kakve nikada prije nisam vidjela. Sliile su maketama
brodova u boci.
To je Bethino, rekao je gospodin Holmes, koji mi je priao s lea.
Sjetila sam se da gospoa Holmes voli vrtlarstvo. Podigao je jednu bocu.
Naruuje sjemenje izdaleka.
Zamislila sam se nad svom pozornou koja je bila potrebna za uzgoj
tih biljaka posebni alati, velika briga. Nisam znala da je gospoa
Holmes sposobna za takvu aroliju.
Stranji je trijem oito bio namijenjen primanju gostiju. U kutu je
stajao ank te nekoliko manjih stolova okruenih stolicama. Zamislila sam
oeve djevojaka koje su pohaale kolu kako dolaze ovamo s gospodinom
Holmesom da se dive pogledu i razgovaraju o emu? Vjerojatno o
namjeni ove kole. O cilju obrazovanja enske djece. O stvarima o kojima
nijedna djevojka u koli nikada nije razgovarala.
Nisam vie htjela biti ondje, nisam htjela boraviti na mjestu na
kojemu su oevi s gospodinom Holmesom razgovarali o svojim kerima.
Hajdemo van, rekla sam.
Strano me boli glava.
Svjei zrak e ti pomoi, nadodala sam.
Otvorio je vrataca prema umi koja je poinjala iza stranjega
trijema. Put kojim smo kroili bio je kvrgav i kamenit, ali nije mi smetalo
jer je to znailo da me gospodin Holmes mora drati za ruku, a toga me
dana ba i nije htio dodirivati.
Ponekad ovuda jaem na Naari, rekla sam mu, ali nije odgovorio
nita. Jo sam mu s oprezom spominjala konje. Lake je kada se ona
penje, a ne ja.
Nasmijao se.
18.
Dok sam se vraala iz konjunice, dostigla me Sissy. Obino bih je ekala,
ali u zadnje sam vrijeme prva izlazila iz kolibe nakon sata odmora, a nakon
jahanja bih na brzinu hladila Naari. Sissy je na taj nain bilo lako izbjei
jer je uvijek kasnila. Poela sam initi to god mi se prohtjelo. Ponekad ak
i ne bih spustila glavu tijekom molitve, nego bih promatrala gospodina
Holmesa. Blago je gestikulirao rukama ak i kada bi govorio zatvorenih
oiju. I sama sam jedanput pokuala neto slino u umi sklopila sam
oi i obratila se drveu. No osjeaj je bio udan, kao da hodam zavezanih
oiju.
Stalno uri, rekla mi je Sissy, nikako da te uhvatim. Zvuala je
razdraeno i hrapav joj je glas bio vii nego inae.
Slegnula sam ramenima. Oko nas je sve bilo puno djevojaka.
Zaustila sam da joj neto kaem, ali onda sam odustala. Nisam joj zapravo
imala to kazati.
Sissy je takoer slegnula ramenima i odjednom sam zapanjeno
shvatila da me oponaa. Zastala sam i pogledala je.
to je? ponovno je slegnula ramenima. Nikada se ne viamo, a
tebi kao da i nije stalo. Ve me tjednima nisi pitala za Boonea.
Znai, u tome je stvar. Laknulo mi je, ali bila sam i malo razoarana.
Znam da te i dalje posjeuje, podsjetila sam je. I dalje ti
pomaem, zar ne? Jo uvijek lijeem u tvoj krevet.
Odvukla me s puta u umu. Prestani, Thea, glas joj je napuknuo.
Hoda po kampu s glavom u oblacima. Vie uope ne dolazi u dnevni
boravak.
Tamo ionako nitko ne ui.
Nisam na to mislila, odvratila je Sissy. Previe odlazi u
ravnateljevu kuu. Djevojke te ogovaraju.
Priekala sam da nastavi, ali nije. O emu govore? upitala sam.
Govore da si opsjednuta gospodinom Holmesom, da si poludjela od
ljubavi prema njemu.
Nasmijala sam se, ali smijeh je ak i meni zazvuao neobino.
Sissy, rekla sam, nastojei da zvuim kao da ne mogu vjerovati to je
19.
Georgie je bio u Missouriju s roditeljima. Majka mi je rekla da emo ih
moda vidjeti sljedei tjedan, ali nisam mogla traiti potvrdu datuma i
pritom ne privui neeljenu pozornost na sebe.
Probudila sam se bez daha zrak je bio teak, a u mojoj sobi
zaguljivo. Sat na nonom ormariu pokazivao je tri i trideset. Za kojih sat
vremena e se razdaniti dovoljno da mogu izjahati.
Ljeti sam na Floridi imala jo jednu kou, sloj vlage i znoja koji me
nije naputao, a ono to sam osjetila toga jutra bio je tek poetak.
Vani je itav svijet izgledao mrtvo i nezainteresirano. Nije bilo
povjetarca koji bi umio travom ni zrikavca koji bi prekidali nonu tiinu.
Sjela sam na stube i otkopala gumb na spavaici. Nije mi pomoglo.
Sklopila sam oi i poela matati o bratiu, o nainu na koji me zadnji put
dodirivao, o nainu na koji sam ja dodirivala njega, o tome kako smo neto
novo uili.
Thea, iza lea me zazvao Sam. I bez gledanja sam znala da sjedi u
stolici za ljuljanje.
Sam.
Nisam te prestraio? upitao je. Zvuao je kao da je ve neko
vrijeme budan. Oduvijek je volio iznenaditi ljude, skoiti iza vrata i ekati
u zasjedi u grmlju.
A tko bi drugi uope mogao biti ovdje? Pitanje je neko vrijeme
visjelo u zraku, a onda sam ga upitala: Ne moe spavati?
A tko moe? Ovo je vjerojatno neka rekordna vruina. Barem se
tako ini.
Nikad nije rekordna.
Ne, sloio se, nikad nije.
Nekoliko smo trenutaka utjeli, a onda je Sam uzdahnuo.
Sutra e biti pospan, rekla sam.
Onda u sutra spavati. Neu nita propustiti.
Vjerojatno nee.
Htio bih nekamo otii, Thea. Htio bih putovati. Glas mu je bio
pretvorilo u prainu.
Poslije sam pola za njim na kat. Potapao je mjesto pokraj sebe na
raspremljenom krevetu i ja sam nevoljko sjela. Njegova mi se soba nikada
nije sviala.
Jesam li ti nedostajao?
Jesi.
Moje sestrine u Missouriju nisu kao moja sestrina ovdje, rekao
je, pa sam ga pogledala. Nagnuo se prema meni da bi me poljubio, ve je
bio zatvorio oi, ali ja sam mu okrenula obraz.
Zadnji si put ostavio pokriva u tali.
Jesam li?
Majka ga je pronala. Mogla nas je uhvatiti.
Izravnao je pokriva na krevetu izmeu nas, tako da me gotovo
dodirivao. ula sam kako mi srce ubrzano lupa u grudima. Pomicao je
ruku po krevetu prvo neto blie, a zatim dalje od mene.
Georgie, rekla sam, glasa toliko tihog da je bio na rubu apta.
Mojim roacima u Kansas Cityju ne ide ba najbolje. Svi su se
preselili u kuu moje bake. Pogledao me iskosa i dodao: Dobro to je
umrla.
Nemoj tako govoriti.
Zato? To je istina. Oni su svi zemljoradnici, nemaju zanimanja na
koja se mogu osloniti, kao nai oevi. Zapravo, kao tvoj otac. Ljudi uvijek
pobolijevaju, zar ne? No tamo ve mjesecima nije bilo kie. Oajni su.
Umirila sam mu ruku i uzela je meu svoje dlanove. Bio je to moj
Georgie, Georgie kojega nije vidio nitko osim mene.
Tako mi je ao.
Zna li uope koliko su svi trenutno siromani? Moj otac kae da e
biti jo gore, da e se situacija pogorati prije nego to se pobolja. Sve
krave na panjacima su izgladnjele. Vide im se svi kraljeci kroz kou.
Zadrhtala sam. Trebali bi ih ustrijeliti, prikratiti im muke.
Ne mogu. To bi stvarno bio kraj. Razmisli malo, Thea potrebne
su im te krave.
Opet e pasti kia. Uvijek ponovno padne kia.
bilo jasno.
To je poklon, rekao je stric George, poklon, ali moj mu otac nije
nita odgovorio. Bilo mi je ao strica Georgea i ljutila sam se na oca zbog
njegove okrutnosti.
Lijep je to poklon, rekla je moja majka, prekidajui utnju, ba
lijep. No bilo je prekasno.
Kada bih poslije razmiljala o tom vikendu a esto sam o njemu
razmiljala i ponovno u glavi vrtjela sve prizore, nije bio tako impresivan
kao to mi se inio tada. Sve ono to se dogodilo poslije, inilo mi se
moda i ne ba normalno, ali svakako neizbjeno. Nije bilo nikakvih
iznenaenja. Moja se obitelj nakon tog vikenda zauvijek promijenila, no to
bi se ionako bilo dogodilo. Sam i ja bismo otili na koled, Georgie bi se
oenio, djeca bi otila.
No kada o tom vikendu razmiljam kao mlada neznanka, kao da ga
prvi put proivljavam tada mi se taj vikend ini posve nevjerojatnim.
***
Imala sam vrlo snaan osjeaj da nas netko promatra i bila sam vrlo
oprezna, uporno sam ignorirala Georgieja kad god bismo bili u drutvu jo
nekoga, ukljuujui Sama. Kada bi Georgie ispriao kakvu alu, a ja se ne
bih nasmijala, ak ni nasmijeila, Sam bi me pogledao kao da meu nama
postoji kakvo saveznitvo. Bilo mi je tako lako udovoljiti.
Gledali smo vatromet kasno naveer, kada je bilo najmranije. Stric
je iz ale molio mjesec da zae, a Sam i Georgie odnijeli su kutiju do ruba
polja, iza tale. Georgie je poskoio i lupio petama uz vrisak. Sam se
nasmijeio, pa sam se i ja nasmijeila, iako to nisam eljela, ali brzo sam se
ohladila. Georgie nije bio uzbuen zbog vatrometa, uzbuivala ga je
pomisao na mene i na ono to je mislio da emo poslije initi. Pogledala
sam majku, ali ona je oi usmjerila za mojim bratom, stricem i bratiem
koji su nestajali u tami.
Nadam se da e biti oprezan, rekla je, a ja nisam znala o kome
govori. Da je samo znala to se sprema. Onda bi meni rekla da budem
oprezna i moda bi sprijeila razvoj dogaaja prije nego to postane
prekasno. Izmakli su nam iz vidokruga, ali ula sam da Georgie neto
dovikuje Samu, vjerojatno neke upute. Zvuk njegova glasa odjekivao mi je
u glavi i zbog toga sam osjetila ushienje. Njegov mi je glas pojaao
udnju za koju nisam ni znala da postoji.
za mene postojala samo bol. Uitak je bio samo Georgiejev. Vrlo sam
jasno vidjela kako e se dalje razvijati na odnos. Uinit emo to jo
desetak, moda dvadesetak puta, a onda e se Georgie mene zasititi, bit e
mu dosta nae veze. Momci mogu tako, shvatila sam to u trenutku dok sam
ga promatrala kako stoji nada mnom toliko bezbrino i samouvjereno.
Momci su stvoreni ba po mjerama ovoga svijeta. Mi ionako nismo ljudi
koji bi se vjenali, rekao je. Thea? Zar si mislila da smo ljudi koji bi se
mogli vjenati?
Ne znam to sam mislila, rekla sam. Sigurno ne ovo, pokazala
sam na odjeljak i zidove prepune plijesni koje je valjalo ostrugati to sam
obino inila ljeti. Georgie je pogledom pratio moju ruku, pratio ju je sve
do mjesta na kojemu se zaustavila na njemu. Stajao je ondje u odjei
koju su mu kupili moji roditelji, u jedinoj lijepoj odjei koju je imao.
Obrazi su mi gorjeli. Sve je to tako prljavo.
Kleknuo je pokraj mene i dotaknuo mi obraz. Nije tako.
Jest, rekla sam i uklonila mu ruku. Ba je tako. To vi tako inite u
vaoj obitelji.
U mojoj obitelji?
U meni je bujala gomila rijei, prijetile su da e probiti branu i izliti
se. Privila sam haljinu uz prsa. U tom sam trenutku znala kako u sve to
prekinuti. Bilo mi ga je ao. Stajao je preda mnom s tupim izrazom na licu,
bio je sasvim zbunjen. Nisam ga htjela saalijevati. Nisam htjela vie nita
imati s njim. Htjela sam oprati ruke od njega i u tom mi se trenutku to
uinilo moguim. Mogu ga se zauvijek rijeiti.
Isti si kao i tvoj otac, brzo sam izgovorila. Sjetila sam se svojega
dragog, njenog strica i osjeala sam se kao zla, nevaljala djevojka zbog
onoga to govorim, ali nisam imala izbora. Doao si k meni kao to je tvoj
otac doao k mojemu. Moljakao si. Isti si kao on, sramotan.
Privijala sam haljinu uz prsa i u tom sam se trenutku samo eljela
odjenuti. On je gledao kroz otvor na odjeljku, gledao je u no, mranu
poput ponora, gledao je u mrak do kojega se nisu probijala gradska svjetla.
Bilo mi je zlo od svega. Htjela sam da sve to bre zavri. No dok sam ga
promatrala kako gleda u no, znala sam da se to nikada nee zavriti. Bili
smo dio iste obitelji, nismo se mogli rijeiti jedno drugoga.
Pognula sam pogled, a kada sam ga ponovno podigla, primijetila sam
okrutan izraz na Georgiejevom licu. to je drugo mogao? Kojeg je drugog
Jest.
Jesi li dobro, Thea?
Silno sam joj eljela sve ispriati. Bila mi je potrebna njezina utjeha.
Tako se stidim, majko, uinila sam neto toliko strano da mi nee
vjerovati.
Potapala me po zglavku. Thea?
Glas joj je bio tih, tako njean i divan.
Jesam, dobro sam, odgovorila sam. Jedino sam umorna.
Pogledala me glave nagnute u stranu i znala sam da joj nikada neu moi
nita rei o onome to se dogodilo. Nikada. Ne za ovoga ivota.
Nakon doruka sam osedlala Sasija i odjahala u vonjak. Jahala sam
cijelo jutro, a onda se okrenula i pustila Sasija da lagano galopira natrag
prema tali. Bila sam prilino nesmotrena, ali nije me bilo briga. Znala sam
da e uslijediti posljedice Sasi e to pokuati uiniti i svaki sljedei put
kada se budemo vraali prema tali, ali te su mi se posljedice inile
siunima, a ja sam se osjeala kao velika i opaka osoba. Osjeala sam i
strah, iako sam ga pokuavala zatomiti, vratiti ga odakle je doao. Prije mi
je to jako dobro ilo. Cijelo sam jutro bila na rubu plaa, a u tom me
trenutku lagani galop uljuljao u neku vrstu transa. Tresla sam se u sedlu
poput krpene lutke te sam poela plakati i ridati, poput maloga djeteta.
No onda je Sasi naglo skrenuo da bi neto izbjegao nisam vidjela
to i ostala sam bez daha te ga zgrabila za grivu, uspravljajui se u
sedlu, ba u zadnji trenutak. Pokuala sam mu neto umirujue promrmljati
i povratiti kontrolu nad uzdama. Bila je to situacija tako tipina za jahanje
stotinu stvari koje je potrebno uiniti odjednom, a sve nagonski.
Oprosti, za leima mi je doviknuo Sam i kada sam ga spazila,
poeljela sam da sam ipak pala sa sedla. Onda bih mu time mogla objasniti
suze.
Thea? upitao je Sam. Je li sve u redu?
Ne, nije, htjela sam mu odgovoriti. Nije u redu, ja nisam u redu,
htjela sam rei i gorko zaplakati. Dopustila sam Georgieju da mi ini
nezamislive stvari, ja sam njemu inila stvari koje nikada nikome neu
smjeti priznati, ni majci, ni ocu, ni Samu Tek mi je u tom trenutku, dok
sam jahala svojeg voljenog ponija usred vonjaka s naranama kroz koji
sam projahala tisuu puta, palo na pamet da za ono to se sino dogodilo
nikada neu moi rei ni svojem buduem suprugu. Zavrtjelo mi se u glavi
i obuzela me munina.
Thea? zazvao me jo netko to je bio Georgiejev glas. Naravno.
Georgie je sada bio sa Samom, bio je dobar prema njemu jer mu ja vie
nisam bila miljenica.
Thea? ponovio je, ali Sam je ve bio uz mene, drao je Sasija za
uzde i neto mu tiho govorio. Sasi ga je blago ugrizao za koulju, ali zatim
se umirio. Sjetila sam se neega to je majka uvijek govorila da nam je
u krvi da volimo konje. to nam je jo u krvi, zapitala sam se.
Zato plae? upitao me Sam, ali nisam mu mogla nita
odgovoriti. Samo sam jo jae zaplakala. Predivan dan koji me obasjavao
samo je jo pojaavao moju bijedu. Da je kiilo, ne bih se osjeala tako
usamljeno, tako slomljeno.
Sasi je dahtao i nekoliko je trenutaka to bio jedini zvuk koji sam
ula. Ritmino, teko disanje.
Thea? opet me zazvao Sam i umalo sam vrisnula prestani mi
izgovarati ime! Prestani. Okrenula sam se prema njemu i spazila da
Georgie sjedi na oblinjem kamenu. Nije mi se pribliavao. Tek sam tada
primijetila da i on i Sam imaju preko ramena prebaene puke pa sam se
zapitala je li Sam moda to ustrijelio. Sigurno nije. Osoba koja njeguje
novoroenad vjeverice nee ih ubijati kada odrastu.
ao mi je, rekla sam, oprosti, oprosti, oprosti. S lica sam
obrisala znoj, slinu i suze. Osjeala sam se kao sluzavo udovite.
Georgie je ustao s kamena i prije nego to sam se uspjela snai,
priao mi je i poloio ruku na moje bedro, ne usuujui se dotaknuti Sasija,
na kojemu sam i dalje sjedila. Poludjela sam. Ne diraj me! vrisnula sam.
Nikada prije nisam osjetila takvu paniku. Iako je bio vedar dan, pred oima
su mi sijevale munje i bilo mi je vrue, uasno vrue. Ne diraj me!
neprekidno sam ponavljala vritei, sve dok mi glas nije pukao. Oba su me
momka u udu promatrala.
Sam se okrenuo prema Georgieju. to si uinio?
to smo mi uinili, rekao je i glas mu je postao grub. to smo mi
uinili zajedno. Zatim se okrenuo da nas napusti, ali Sam je potrao za
njim i gurnuo ga na tlo. Georgie je bio toliko iznenaen da mu je trebalo
nekoliko trenutaka da ustane.
Sasi se uznemirio, zadrhtao ispod sedla i poeo kaskati, ali ja sam i
dalje gledala unatrag. Vidjela sam da Sam podie ruku i udara Georgieja
20.
Sjedila sam na krevetu s pismom u ruci. Gospodin Holmes me ekao i da
sam ga pustila jo neko vrijeme, poeo bi se pitati to je sa mnom.
Dotaknula sam rukopis na omotnici. Theodora Atwell, djevojaki
jahaki kamp Yonahlossee. Pisma koja mi je slala majka bila su povrna i
nikada me nije zvala Theodora. Napisala mi je da pakira sve nae stvari, da
e ona, Sam i otac neko vrijeme ivjeti u hotelu, dok ne pronau kuu, da
e otac otii ranije kako bi otvorio novu ordinaciju. Na neki mi je nain
bilo drago to mi je sve to pisala, to me pripremala za novi ivot, to mi je
dala priliku da zamiljam njihov ivot dok sam ivjela svoj u
Yonahlosseeju. Natuknula je, ali nikada izravno, da u i ja ivjeti s njima u
novoj kui u Orlandu.
No pismo koje sam drala u ruci bilo je ispisano Samovim
rukopisom. Katkad mi se inilo da sam samo igraka u Bojim rukama. Do
natjecanja je ostao tek jedan dan, a upravo mi je stiglo pismo od brata, koji
mi nije napisao ni rijei otkako sam dola ovamo.
Draga Thea,
znam da eli da ti napiem pismo, ali ne znam zato. Kada ovo
proita, sve e vijesti ve zastarjeti. Zna da selimo. Ovdje je sve isto osim
to tebe nema, ali uskoro vie nita nee biti isto jer nas vie nee biti
ovdje. Obitelj koja se doseljava u nau kuu ima petero djece. Petero.
Zamisli. Da ima toliko brae i sestara, sigurno bi neke voljela vie, a neke
manje. To je jednostavno tako. Otac mi je dao vie posla nego inae.
Vjerojatno misli da u se osjeati bolje ako budem imao vie posla. Ne
znam to bih ti napisao, Thea. Napisala si da eli pismo, ali to bi htjela
da ti kaem?
Neto nije u redu s Georgiejem. Majka i otac ne ele mi nita rei, ali
uo sam njihove razgovore. Nije ih teko prislukivati. Misle da sam glup i
da ne znam sluati kroz vrata, ali su u zabludi. Otac ve mjesecima
ponavlja istu stvar o Georgieju da nije ba sasvim svoj. to bi to
trebalo znaiti? Zna li da me ispitivala policija? Nisam se bojao, ali
majka i otac jesu. Strinu Carrie i strica Georgea nismo vidjeli otkad si
otila. Mislim da se otac vidio sa stricem, ali nisam siguran. Plaamo za
sve, toliko znam. Kua u Orlandu bit e manja. Tako mi je barem rekla
majka. Ne ele mi to priznati, ali mislim da trenutano nemamo novca za
novu kuu. Mislim da moraju priekati s kupnjom.
Dosadno mi je. Rado bih da imam nekog prijatelja.
Tvoj brat,
Sam
Stotinu sam puta preklopila pismo, sve dok ga vie nisam mogla
preklapati. Potom sam ga otvorila i proitala ga jo toliko puta da sam ga
zapamtila napamet. Nisam to uinila namjerno bilo bi mi drae da mi
bratov glas nije odzvanjao mislima, da mi se u glavi ne vrti jedna te ista
ploa dok ne poelim zavritati da bih je utiala. No nisam zapravo eljela
vritati. Htjela sam plakati. Htjela sam jecati, kao junakinje u knjigama.
Majka mi je lagala. Georgie nije dobro. No eljela sam joj vjerovati, pa
sam joj i povjerovala.
Nisam tono znala to bi Samovo pismo trebalo znaiti, osim da je
usamljen i ljut. Nikada nije bio sklon ljutnji, a zbog svega je ovoga postao
ljutita osoba, promijenio se, postao je drugaiji. Uz njegovo sam se pismo
osjeala sebino, kao loa osoba. Poslali su me na mjesto na kojemu
nikako nisam mogla biti usamljena. A Sam on je ostao kod kue, ostao
je s roditeljima kao jedino dijete u tom svijetu. Zanimalo me i koliko ve
dugo zna za Georgieja. Koliko se ve dugo sam nosi s tim teretom?
Ovim pismom, na kraju sam zakljuila, na svoj me nain htio
zamoliti da se vratim. U poetku sam se i htjela vratiti. No sada vie nisam.
Kod kue vie nisam imala budunosti.
Ustala sam i iz crvene barunaste kutijice izvadila majine naunice.
Ve mjesecima nisam nosila naunice, jo od onoga dana kada sam
isprobala Sissyne rubine. Potom sam preko Trga pourila prema
ravnateljevoj kui. Znala sam da me gospodin Holmes eka.
Htio me povesti u knjinicu, ali nisam eljela poi za njim.
Hajdemo van, rekla sam, kao zadnji put.
U redu, rekao je, kako god eli.
Povela sam ga kroz kuu i preko stranjega trijema. Bilo je sunano,
ba kao i onoga stranoga dana i nadala sam se da mi se sunce zbog svega
izvirile moje noge, djevojake noge. Zatim sam se pojavila ja, sitnija nego
to je mislio i zgodna, savreno uspravna dranja. Moda i nije mislio da
sam zgodna, no svakako sam mu bila zanimljiva. Sve je to vidio kroz
sumrak, a onda je shvatio da nas ve predugo promatra i pourio je van.
Thea, ponovio je. Samo je to govorio. Sve sam uinila nekako
nagonski. Znala sam da ga imam. I prije sam inila sline stvari, naravno,
ali nikada s takvom sigurnou, nikada tako lako. Jedno smo se prema
drugome odnosili s lakoom, sada je sve meu nama djelovalo tako
ispravno i inilo mi se nemoguim da je bilo tko osim njega i mene ikada
prije osjeao bilo to slino. Nikada nisam tako eljela Georgieja.
Strastveno sam ga poljubila, drei ga objema rukama za obraze.
Zatim sam pokazala na tlo i shvatio je, znao je tono to elim.
Legao je na zemlju i otkopala sam mu remen, pomaui mu da se izvue
iz hlaa.
Spustila sam se na njega. Bio je golem i vrst, osjeala sam ga u sebi
te nisam htjela da taj osjeaj prestane. Bio je to osjeaj zbog kojega sam
inila sve to sam uinila do tada, poevi s Georgiejem. Sve sam inila
zbog tog osjeaja, zbog tog osjeaja da nisam sama. I ak dok je taj osjeaj
u mojemu mozgu dosezao toku usijanja, bila sam tuna jer znala sam da
to inimo prvi i posljednji put. I u tom mi se trenutku nije inilo moguim
u tom trenutku dok sam ga stezala za ramena, a on je podizao moju
bluzu i sisao mi dojke nije se inilo moguim da u se ja ikada ponovno
osjeati tako. Na trenutak sam umirila bokove, nagnula se i poljubila ga. I
njegovo i moje tijelo bilo je prekriveno znojem.
Nemoj prestati, promrmljao je i obeala sam mu da neu.
Promatrala sam mu lice, njegove napola sputene vjee, i razmiljala
sam. to je volio kao dijete? Je li drao majku za ruku dok su hodali
zaleenim gradskim ulicama i je li mu pruala utjehu? Je li volio zvuk
oeva glasa u molitvi? Sve mu to sada sigurno nedostaje, svi ti zvukovi i
dodiri koji tako lako nestaju iz pamenja.
Poela sam se kretati sve bre, a on je poloio svoje ruke na moje
bokove te me poeo pritiskati prema dolje, na sebe; odjednom sam se
okrenula u neki drugi nagib i morala sam sklopiti oi od uitka, od
golemog, jakog osjeaja nade.
Nisam to inila zato da bih zaboravila Georgieja. Nisam htjela
zaboraviti Georgieja. Htjela sam zaboraviti onu no i sljedei dan. A to je,
shvatila sam u tom trenutku, nemogue. Bol je sastavni dio uitka, a moja
uspomena na bratia sastojala se od jednoga i drugoga.
***
Na dan utrke osvanulo je predivno jutro, jutro kakvo obino prethodi
prekrasnome danu. Ako o danima u kampu esto govorim kao o
predivnima, to je zato to su takvi uistinu i bili i ne mogu se sjetiti
nijednoga drugoga naina za toan opis. Zato ih nazivam prekrasnima i
predivnima, poput razglednica, slika, neega nestvarnog.
Na umski sam puteljak dola sa Sissy s jedne te s Mary Abbott s
druge strane. Potonjoj su jahae hlae visjele na koljenima. Sissy je kosu
zavezala u vrsti vor, a meni je jahai haljetak na ramenima postajao sve
ui. Prerast u ga za samo dva mjeseca, ali u onome trenutku nisam o tome
razmiljala. Nisam razmiljala o predstojeoj godini, nisam ak ni
razmiljala o predstojeem danu. Razmiljala sam samo o sljedeih sat
vremena, o sat vremena tijekom kojih u jahati preko prepreka pred svim
djevojkama, gospodinom Albrechtom i gospodinom Holmesom.
Gospodin Holmes stajao je na vratima terena s Deccom. Moje je
tijelo sada reagiralo na njega, kao da mi je netko pod kou ugradio magnet
koji me privlaio k njemu. No naravno, nisam to inila, nisam to smjela
uiniti. Podigla sam ruku i mahnula im, a zatim odvratila pogled. Spazila
sam Leoninu platinastu kosu spletenu u vrstu pletenicu. Brojala je korake
izmeu dvostrukih prepreka.
Krenula sam istim putem kao i Leona, koja je ve drugi put hodala
terenom. To mi je ilo na ivce jednostavna je pristojnost nalagala da
nekome drugome prui priliku. Brojala sam korake izmeu skokova i
pokuavala sagledati stazu iz Naarine perspektive. Pokuavala sam
predvidjeti to bi je moglo prestraiti lonanice na kraju svakoga skoka,
atori na kraju terena koji su zaklanjali stolove za ruak, prisutnost drugih
ljudi bilo je tu dosta mogunosti.
Meunoje me boljelo, ali znala sam od prologa puta da e ta bol
brzo nestati te da e mi ostati samo uspomena koja e blijedjeti, sve dok mi
od nje ne ostane tek daleko sjeanje. Gospodin Holmes me promijenio.
Bila sam druga osoba zbog njega.
Pokuala sam se usredotoiti na skokove. Kros koji je sastavila
Sissyna grupa bio je doista impresivan. Najtei su bili oni skokovi koji su
vodili preko vode do iroke prepone, dva skoka jedan do drugoga, a zatim
trostruka kombinacija koja je zavravala zidom od cigle. Zid je bio zadnji i
najvii skok na terenu, zamiljen kao finalni test. Cigle nisu bile prave,
nainjene su od lakoga drveta, no konji to nisu znali za njih je to bila
vrsta prepreka.
Gospodin Albrecht puhnuo je u zvidaljku, pokraj mene je prola
Leona i primijetila sam da su joj obrazi rumeniji nego inae. Bila sam
zapanjena nije mi djelovala kao tip djevojke koja bi nanosila rumenilo.
Znala sam da bih joj trebala prepustiti pobjedu. ak mi je i Sissy to
neizravno sugerirala. Svaki bih se put nasmijala i rekla joj da e me Leona
vjerojatno ionako pobijediti, no nadala sam se da to nije istina.
Kvalifikacijske su runde prole vrlo brzo. Zagrijavala sam se na
susjednom terenu i promatrala kako ak tri djevojke dvije uenice
treeg razreda i Martha Ladue ne uspijevaju preskoiti vodene prepreke.
Ja sam pak trebala nastupiti meu posljednjima. Gospodin Holmes i dalje
je drao Deccu i nisam ih dobro vidjela, samo iz profila, pri emu ga je
Decca zaklanjala. Na terenu je ve bilo i padova jednu je djevojku konj
zbacio iz sedla nakon to je odbio preskoiti preponu.
Na pola kvalifikacijskih runda bila je pauza. Nastojala sam ujednaiti
disanje i opustiti Naari. Nije mi predstojala brzinska utrka morale smo
se usredotoiti na tonost. Zatvorila sam oi i zamiljala svaki skok,
brojei korake izmeu njih.
Doao je red na mene i savreno sam tempirala start. Kada je
gospodin Albrecht puhnuo u zvidaljku, stigla sam taman u ravninu prvoga
skoka. Naari je nesigurno pogledala jednu lonanicu, ali stisnula sam je
nogama pa je skoila savreno. Skokovima sam se posvetila kao i uvijek
sve i svi su nestali. Ljudi koji su me gledali pretvorili su se u izmaglicu.
Usredotoila sam se samo na otar vonj Naarina znoja i njezine drhtave
pokreta meu mojim bedrima.
Znala sam da imamo zadnji skok. Znala sam da ne moemo
pogrijeiti. No onda sam ula kako se za nama rue cigle i ispod glasa sam
proklela Naari. Nije dovoljno podigla noge. Ali bile smo brze.
Leona je pokraj nas proletjela u kasu, tako blizu da je u prolazu
stvarala vlastiti povjetarac. I Naari je htjela zakaskati, bila je nervozna i
napeta. Htjela sam upitati gospodina Albrechta kakvo nam je bilo vrijeme,
ali kad sam ga spazila, bio mi je okrenut leima i mahao je rukama.
Shvatila sam da s nekim razgovara, ali nisam vidjela s kim. Tek kada sam
prola pokraj njega, vidjela sam da razgovara s gospoom Holmes.
tijekom protekle godine nije zagrlio, nitko nakon Georgieja. Nitko me nije
doticao.
***
Tri jahaice s najboljim rezultatima ja, Jettie i Leona nastupale
smo u finalu. Nastupala sam prva, to nitko nije volio, ali bilo mi je drago.
Morale smo biti brze. Znala sam da se pravo natjecanje odvija izmeu
mene i Leone. Oduvijek sam znala da e biti tako. Kralj je bio vei, bio je
sportski nadaren, ali Naari je bila bra, kao to je dokazala one davne noi.
Osim toga, bila je pametnija. Kralj je bio tup, nita ga nije zanimalo, a ako
Naari uspijem dovoljno potaknuti, ako je uspijem uiniti dovoljno
nemirnom, ii e brzo kao one noi i pobijedit emo.
U ringu za zagrijavanje nisam skidala pogleda s Naarinih uiju i
etala sam je u sve uim krugovima, dok se praktiki nije vrtjela oko svoje
osi. Nisam joj doputala da krene u kas htjela sam utedjeti to vie
njezine energije. Nisam gledala prema gospodinu Holmesu, ali znala sam
da on promatra mene. Oh, itekako me promatrao. Osjetila sam to.
Gospodin Albrecht radoznalo me pogledao dok sam prolazila uz njega, a
znala sam i zato. Trebala sam Naari ugrijavati polako, postupno je
uvodei u kros, no na kraju krajeva, pravila su bila jasna. Sa svojim sam
konjem mogla raditi sve to sam htjela.
Omotala sam uzde oko ruku, to nikada prije nisam uinila, jedino
sam ula da neki ljudi to rade. Bio je to glup potez ako Naari odbije
skok u zadnjem trenutku, svejedno bih pala preko nje, s tim da bih ovako
ostala privezana uz nju uzdama. U najboljem bih sluaju slomila obje ruke.
No povratila mi se stara neustraivost, ista neustraivost koju sam osjeala
svaki put prije teke staze. Osjeala sam je i svaki put kada bi me ljudi
promatrali. Sada je u publici bio i on i zbog toga sam postala jo hrabrija.
Smiono sam omotala uzde oko ruku tako vrsto da mi se koa zabila u
nadlanice. Bila sam odvana kada sam zaula zvidaljku gospodina
Albrechta i kada sam Naari potjerala u galop.
Sviala mi se sirova mo omotanih uzda. Savila sam laktove i Naari
je iznenada usporila, a zatim sam podigla none prste i zabila joj mamuze u
slabine. Uhvatila sam je u klopku obuzdala sam svu njezinu snagu
izmeu svojih nogu i ruku. Nikada dotad nisam osjetila takvu energiju.
Nikada se poda mnom nita tako nije kotrljalo, poput razornoga vala.
Kretale smo se prebrzo. Da smo bile na treningu, gospodin Albrecht
bi me glasno upozorio da smanjim brzinu napola. Sve su se djevojke u
Ne mora uvijek biti prva, dosta je toga, odvratila sam joj. Dan se
polako penjao na ljestvici najgorih dana koje sam proivjela, ali kratki
bljesak zaprepatenja na Leoninu licu ipak mi je donio malo zadovoljstva.
Potjerala sam Naari pred Kralja.
Vidjela sam Henny kako uz vrata terena s nekim uzbueno
razgovara, ali sve dok se nije okrenula, nisam razabirala s kim. Bila je to
gospoa Holmes. Sve je na njoj bilo krae kosa, koja je visjela u maloj,
labavoj puni, suknja, koja se vie nije vukla po podu, ali i bluza, koja vie
nije bila broem prikopana uz vrat, nego je otkrivala malo blijede koe.
Zavrtjelo mi se u glavi i nagnula sam se naprijed u sedlu malo prebrzo, kao
da u se onesvijestiti.
Jesi li dobro, Thea? upitala me gospoa Holmes. Pogledala sam je
otvorenih usta i nisam mogla sakriti iznenaenje. Izgledala je svjee, kao
da se vratila iz toplica. Sada se dobro vidjelo da je u mladosti bila lijepa.
Ne prekrasna, ali lijepa na ivahan, okretan nain. eludac mi se podigao
od munine.
Da, Thea, ubacila se Henny, vrlo hladnoga glasa. Jesi li dobro?
Kimnula sam glavom i prola pokraj njih, izbjegavajui pogled
gospoe Holmes i Hennyne napomene.
Thea, doviknula mi je, zar si se zaboravila pristojno ponaati?
Nisam se mogla okrenuti. Nisam se mogla suoiti s gospoom
Holmes. Nisam se mogla ni za to na svijetu pretvarati da mi je draga.
Naravno da sam zaboravila. Sve sam zaboravila. Zaboravila sam da
e se vratiti, da e ponovno preuzeti svojega supruga i da e nastaviti sa
svojim ivotom ovdje. No ipak, dok sam ulazila u ring, i dalje sam htjela
pobijediti.
Sve smo okrenule konje prema gospodinu Albrechtu i Rachel, koja je
bila odabrana da naoj grupi dodjeljuje vijence. Nasmijeila mi se i
primijetila sam da joj je lice prekriveno pjegicama od sunca. Nje mjesec
dana nije bilo, ali kada si ravnateljeva ki, ima neke povlastice. Gospodin
Albrecht obavio joj je ruku oko ramena, kao da je titi. Svi su je u koli i
dalje voljeli. Obrazi su joj bili ruiasti i izgledala je radosno, prepuna
nade. Naravno da je bila radosna, naravno da je bila prepuna nade.
Roditelji su joj ponovno bili zajedno i obitelj opet na okupu. Vidjela sam
kako Molly u prvome redu uzbueno razgovara s nekom drugom uenicom
prvoga razreda. Sve su mi uenice prvoga razreda izgledale kao drebice
jedinoj stvari do kojoj joj je bilo stalo. Upropastila sam joj zadnju priliku.
Da sam pak ja imala drugu priliku, i opet bih je nastojala pobijediti.
Radije bih bila umrla nego izgubila. Jahanje mi je ilo tako dobro zato to
sam bila neustraiva. Ljudi su se uvijek divili mojoj spremnosti da
preskaem prepreke koje su bile previsoke i preiroke za tako malenu
djevojicu. Stoga sam, oblizujui ispucane usnice, pogledom traila
gospodina Holmesa. Stajao je uz rub ringa, drei Rachel za ruku. Svi su
gledali Leonu, koja im je privukla pozornost zato to je poticala Kralja na
divlje ponaanje. No gospodin Holmes gledao je mene. Znala sam da e
me gledati. Kada su nam se pogledi susreli, tuno je odmahnuo glavom i
da sam si u tom trenutku mogla zabiti no u srce, bila bih ga zabila.
No ekala sam mirno sam sjedila na konju poput prave i dobre,
poslune djevojke te ekala da prvo Jettie, a zatim Leona objau svoj
poasni krug, a onda sam i ja pojahala, praena gromoglasnim pljeskom
koji mi je zvuao kao upozorenje. Priekala sam da me fotograf uslika, da
gospodin Holmes sa svojom obitelji nestane u umi i da mi stotina
djevojaka estita, opratajui mi ruan nain na koji sam jahala.
Kako je lijepa, govorile su i gladile Naari po vratu, jedna za
drugom.
Potom sam povela Naari izvan ringa, prola pokraj konjunice i pola
uzbrdo, u planinu putem koji je nekoliko milja vijugao kroz umu, a zatim
izlazio na istinu. Bio je to jedini put koji se nije vraao natrag do
konjunice, a priali su da vodi skroz do Ashevillea preko stare rudarske
ceste.
Pustila sam Naari da vodi i odvezala joj vijenac s vrata. Forzicija se
ionako ve bila savila, a plamenac je bio zgnjeen. Bacila sam ga negdje
usput, u umu. Preokrutno sam jahala konja toga dana u ringu i nisam zbog
toga alila. Jahala sam preokrutno na tom natjecanju, ali pobijedila sam.
Dola sam do prve istine i sila sa sedla. Zrak je bio tako otar i ist
da mi je pri dubokim udisajima tipao grlo. Naari je oslonila njuku o moj
dlan, to je za nju bila neobino njena gesta. Znala sam da ta njenost
potjee zbog iscrpljenosti i nesigurnosti nije poznavala okoli u kojem
smo se nale no svejedno sam joj bila zahvalna na tome. Poloila sam
joj dlan na elo i prstom napravila krug oko njezina oka.
Bila sam neustraiva. Bila je to osobina koja me dobro sluila u
jahakom ringu, a loe u ivotu.
Suprug joj je stajao iza lea pa nije mogla vidjeti kako mi napadno
izbjegava pogled.
Hvala vam, rekla sam, iako mi nije ba izravno estitala. Pogledala
sam djevojice sve su me gledale, posebice Rachel.
Je li vam drago to ste se vratile? glas mi je bio iznenaujue
miran. Je li vam drago to ste opet s ocem?
Sve su kimnule glavom. Ali bilo nam je zabavno s djedom i
bakom, rekla je Sarabeth.
Jako zabavno, dodala je Rachel.
Sve su se odlino zabavile, rekla je gospoa Holmes, a ja sam se
susrela s mnogo bivih polaznica Yonahlosseeja. Nasmijeila se. Toliko
vas je diljem Juga!
Nekoliko sam trenutaka razmiljala na koga to misli kada govori vas,
ali onda sam shvatila. Naravno. I ja sam sada bila polaznica Yonahlosseeja.
Susret s Holmesovima nije mi bio tako teak kao to sam mislila da
e biti. Prizor njihova zajednitva ak me i ispunio olakanjem. Nisam
razorila tu obitelj.
No dobro, rekla sam i okrenula se da vidim dolazi li za mnom jo
koja djevojka, a zapravo sam silno eljela skrenuti pogled s gospodina
Holmesa, koji me hladno ignorirao. Molly i Henny upravo su stigle do dna
stubita. Molly je brbljala, a Henny samo napola obraala pozornost na nju.
Okrenula sam se natrag prema Holmesovima, poklonila se i prola kroz
ulazna vrata, koja su mi otvorile Docey i Emmy. Prvi sam ih put vidjela
zajedno i sada sam primijetila da meu njima ipak postoji slinost neto
u nainu dranja, u nainu na koji im se glava stapala s vratom i u nainu
kojim su brzo gestikulirale. Docey mi se nasmijeila, a Emmy se pravila da
me ne primjeuje.
Blagovaonica je izgledala prekrasno cvijee s terena premjeteno
je ovamo i vidjelo se da je gospoa Holmes, iako je kod kue bila tek jedan
dan, ve uspjela tota organizirati i tota vratiti na pravo mjesto.
Mladii su i ovaj put stajali na drugome kraju prostorije, odjeveni u
odijela i s raznobojnim leptir-manama oko vrata, pa sam zbog njihove
nazonosti odjednom postala vrlo svjesna duljine i ozbiljnosti svoje
haljine. Sve su druge djevojke odjenule krae, ire haljine, ak je i Sissy
podigla obrve kada sam odabrala ba ovu, ali ipak sam je odjenula. Zato?
Zato sam htjela da me svi gledaju? Osjeala sam njihove poglede dok sam
prelazila preko plesnog podija, u mene je bilo upereno barem stotinu oiju,
no osjeaj nije bio sasvim neugodan. Zamislila sam da meu momcima
stoji Sam, da eka na ples s djevojkom i u tom sam trenutku shvatila da su
i njega roditelji trebali poslati od kue. Zar nisu shvaali koliko su
nepoteni kada mene putaju da odem u svijet, a njega ne? Bili su u
zabludi, tono kako je Sam i napisao.
Sissy je kroz vrata ula s Evom i odmah brzo pogledala prema
momcima. Poeljela sam da nije tako prozirna, da toliko ne pokazuje
osjeaje, barem ne veeras.
Je li sve u redu? dola je do mene i upitala. Prepoznala sam
njezine naunice. Bile su to one iste naunice s rubinima koje sam pronala
dok sam njukala po kolibi prije gotovo godinu dana. Kako vrijeme leti.
Kimnula sam glavom i zagrizla siunu torticu od umskog voa, tek
ispeenu. Jezikom mi se rastopio maslac. Oglasila se i glazba i poeli su
nam prilaziti momci. Stajale smo i ekale, Sissy me pozorno promatrala, a
ja sam se pretvarala da to ne zamjeujem. Zato misli da tako lako mogu
prenijeti osjeaje na nekoga drugoga? U tom se trenutku, kao da sam ga
prizvala, preda mnom stvorio David, visok i zgodan, ba kao i zadnji put.
Thea? Evo, opet se susreemo.
Davide, pozdravila sam ga. Bio je vrsta momka koji nije prihvaao
odbijanje. Znai, i ti si ovdje. Bila je to vrlo glupa reenica. Sigurno sam
mogla smisliti neto bolje.
Da, ovdje sam.
Odveo me do plesnog podija, uzeo moju ruku u svoju i drugu mi
poloio na lea. Bio je nii od gospodina Holmesa. Primijetila sam
Katherine Hayes odjenula je arko crvenu haljinu i usnice premazala
ruem iste boje. Bio je to hrabar potez, ali Katherine je uvijek bila hrabra.
David nije govorio nita, samo je plesao i vodio me po plesnome
podiju, a kada je pjesma zavrila i nakon nje poela druga, upitao me:
Svia li ti se ova pjesma?
Nije loa, odgovorila sam. Okrenuo je glavu i ve sam pomislila
da sam se moda prehladno izrazila, ali onda sam osjetila da mi prstima
prelazi preko lea.
I, kakva ti je bila ova godina u koli? upitao je.
Hajdemo samo plesati, kazala sam i nasmijeila se da bih ublaila
svoje rijei.
Privukao me blie k sebi i bila bih mu najradije poloila glavu na
rame, smanjila i tu malu udaljenost izmeu nas. Naposljetku sam to i
uinila. Poloila sam glavu na rame tog neznanog djeaka i dopustila mu
da me vodi po blagovaonici Dvorca, po mjestu na kojemu sam pojela
stotine obroka, izrekla stotine molitvi. Nisam se bojala da e nas uhvatiti,
ne ovaj put. Bili smo okrueni desecima drugih parova, nije bilo opasnosti.
Blago je mirisao po kolonjskoj vodi.
Kada je pjesma zavrila, jo me neko vrijeme drao za ruku, kao da
mi ne eli dopustiti da odem. Nasmijeila sam mu se kao da se ispriavam,
a zatim se okrenula prema mjestu na kojemu sam zadnji put vidjela
gospodina Holmesa. No umjesto njega, ondje je stajala gospoa Holmes.
Zurila je u mene i u pogledu joj nije bilo ni traga naklonosti. Morala sam
skrenuti pogled jer ona ga oito nije eljela skrenuti. Uhvatila sam Davida
za rukav sakoa.
Jo jedan ples? upitala sam i to ga je iznenadilo. Bacila sam se na
ples te veeri, samo jednom nainivi stanku i otiavi s Davidom,
Booneom i Sissy u udaljeni kutak, gdje smo pijuckali viski iz pljoske.
Sissy je popila samo jedan gutljaj, ja sam popila onoliko koliko sam mogla
podnijeti. Nakon viskija sam se osjeala sjajno, osjeala sam se kao dobra
djevojka s divnim, rumenim usnicama. Osjeala sam da me David
promatra dok naginjem pljosku prema usnicama i bilo mi je drago to sam
odjenula Sissynu sveanu haljinu.
Leone nije bilo na plesu. Traila sam ju i da je bila ondje, sigurno bih
je zamijetila. I moda je to bilo zbog viskija, ali te sam se veeri osjeala
dovoljno smjelo da zaboravim na nju, da je potpuno prognam iz misli.
Moda sam ionako tek bila umislila njezinu prijetnju. Sigurno nije znala
nita, a da i jest, bi li doista supruzi gospodina Holmesa dola s glasinama
o meni i njemu? Morala bi imati dokaze.
to to radi? proaptala mi je Sissy dok smo zamjenjivale plesne
partnere, ali nestano se smijeila dok me to pitala.
Nita, odgovorila sam joj. Pala sam u Booneov zagrljaj, a on me
povukao dalje od Sissy. I Boone i ja bili smo pripiti i izbliza mi je izgledao
zapanjujue, posebice njegova kutrava, crvena kosa. No jo udnija od
kose bila je njegova koa, blijeda i prozirna kao to to esto biva na
crvenokosima. Oko svakoga su mu se oka ispreplitale tanke zelene ilice.
Dobro se zabavlja?
21.
Kada sam se vratila sa zabave, ostale su djevojke u kolibi Augusta jo bile
budne, u raznim fazama pripreme za poinak. Sissy nije bilo, te se veeri
odluila ponaati neustraivo. Zavukla sam se pod pokrivae jo uvijek u
posuenoj haljini. Mary Abbott me promatrala, ali nitko drugi nije
primijetio.
Jesi li se dobro zabavila?
Kimnula sam glavom. Oi su mi bile zatvorene, ali pitanje je zvualo
kao da je dolo iz Evine glave koja visi s gornjega kreveta. Jesi li se ti
dobro zabavila? upitala sam je.
Jesam, odgovorila je i zamislila se. Mislila sam da je time
razgovor zavrio, ali onda se ponovno oglasila: Kada odemo odavde,
najvie e mi nedostajati plesovi.
Mislim da e se jo naplesati po raznim plesovima u ivotu.
Ali nee biti kao ovi.
to moe biti i dobro i loe, pomislila sam.
Ne, nee biti kao ovi, rekla sam. Takva si sanjalica, Eva. Uvijek
sanja o nekom drugom mjestu. Nisam ba to eljela rei, ali nisam mogla
jasnije izraziti ono to osjeam. Uvijek e biti ovakva.
Kakva? upitala je Mary Abbott.
Mlada i lijepa, rekla sam, a Eva se nasmijala. Svidjelo joj je to
sam to rekla. Mlada i savrena.
Nakon to su sve djevojke zaspale, otila sam u Sissyn krevet i tamo
leala kojih sat vremena. Naravno da nikoga nisam zavarala time.
Vjerojatno sam zaspala jer sam odjednom otvorila oi i iznenadila se, a
onda s olakanjem utonula u tamu. Tekim sam korakom otila na drugi
kraj sobe, nalila punu au vode, popila je i nalila jo jednu.
Netom prije gaenja svjetala Mary Abbott upitala je gdje je Sissy i
trebamo li dojaviti kunoj nadzornici da je nema. Eva se nasmijala i rekla
joj neka se ne zabrinjava. Nakratko sam se razljutila. Nakon svih mjera
opreza ispalo je da sam ja opreznija od Sissy. Bespotrebno se izlagala
opasnosti.
***
Sada sam se osjeala isto tako, samo to je sve curilo iz mojega srca.
Moj je brat saznao.
Sam, tiho je rekla Sissy.
Da, Sam. Moj mu je brati rekao. Potukli su se. Bila je to strana
tunjava, glas mi se slomio. Zbog toga su me poslali ovamo.
Jesu li i Sama nekamo poslali?
Kada joj nisam odgovorila, podigla mi je bradu prstom, ba kao to
je to nekada inila majka.
Odmahnula sam glavom. Ja nisam dobra djevojka.
Dobra djevojka, rekla je tihim, hrapavim glasom. to je to uope?
I gdje bismo je pronali?
Ne razumije, napokon sam rekla.
Ne? upitala me. Mislim da razumijem sasvim dovoljno. Ne
biramo koga volimo, zar ne? Nasmijeila se i znala sam da misli na
Boonea. Ne biramo ni obitelji iz kojih potjeemo. No moe barem
odabrati to da se razljuti. Uhvatila me za ruku i snano je stisnula.
Au, jauknula sam, ali nije me putala.
Nemoj svojoj obitelji dopustiti da ti odredi itav ivot.
To mi je rekao i gospodin Holmes.
Onda se on i ja barem u jednoj stvari slaemo. to e sada
napraviti? upitala me. Ipak si ti samo djevojka.
Znam, rekla sam tiho. Ja sam samo djevojka, ali sam i njegova
sestra. Moram vidjeti brata. On nije uinio nita loe.
Nisi ni ti.
Ispustila mi je ruku i privukla me u zagrljaj. Mirisala je neobino, po
znoju i zemlji. Dosad nisi imala sree, apnula mi je na uho, ali srea se
mijenja, stalno se mijenja. Bog daje sreu samo onima koji je trae.
***
Mary Abbott vratila se u kolibu dok su jo svi bili u dnevnom
boravku u Dvorcu. Te sam trenutke donedavno provodila kod gospodina
Holmesa, u ravnateljevoj kui. Znala sam da nee proi mnogo vremena
prije nego to gospoa Holmes primijeti moje izbivanje iz dnevnog
boravka te napomene da ne uim dovoljno. Morala sam otii iz kole prije
nego to se to dogodi.
Mary Abbott dosta me dugo promatrala glave nagnute u stranu, a
onda me upitala: to je tebi?
to te briga? otresla sam se.
Pogledala je u stranu, a ja sam uutjela.
Oprosti. Umorna sam. Spava mi se.
Ali samo to radi u zadnje vrijeme. Samo spava. Prijateljice smo,
zar ne?
Jesmo, Mary Abbott. Zato je Mary Abbott odabrala mene. Zato
se nije uhvatila Eve ili Gates? Zato ne Sissy? Sissy bi sigurno bila
ljubaznija prema njoj. to ti treba? upitala sam je, a zapravo sam
izazivala da mi kae kako svi znaju za mene i gospodina Holmesa, da cijeli
kamp pria o nama.
Spustila se na rub mojega kreveta. Netko je sino vidio Sissy u
umi, proaptala je iako smo bile same u kolibi. Jesi li znala da je bila
tamo? Bila je s jednim momkom. Svi priaju o tome. Govore da gospoa
Holmes zna.
Uspravila sam se u krevetu tako da mi je lice dolo na svega nekoliko
centimetara od njezina.
Tko, Mary Abbott? Tko je vidio Sissy?
Pred oima mi se odvrtio cijeli protekli dan, sve djevojke koje su
okretale glavu, ali ne od mene, sve djevojke koje su zurile, ali ne u mene.
No Mary Abbott nije znala ili nije htjela rei. Izgledala je zabrinuto i
pitala sam se boji li se Leone. Jer znala sam tko je svima ispriao. Leona,
koja nije bila na plesu, koja je vjerojatno bila u konjunici. Kada se
vraala, vrlo je vjerojatno vidjela Sissy i Boonea. Bila je jedina djevojka u
kampu koja bi prokazala Sissy. Kome bi drugome palo na pamet da
povrijedi jednu djevojku samo zato da bi preko nje povrijedio mene?
No s druge strane, Sissy je sino mogao vidjeti bilo tko. Bila je tako
nesmotrena. I opet me na trenutak obuzela srdba. Kako je mogla biti tako
neoprezna? Pogledala sam Mary Abbott, koja se igrala rubom mojega
pokrivaa. Je li to moda bila ona? Ne vjerujem oduvijek se uglavnom
drala mene, oiju uvijek uprtih u moja lea, kao prava mala poast. Nju
sam zanimala ja, ne Sissy.
U doba veere, dok su svi bili u Dvorcu, izjahala sam na Naari u
planine. Tih je dana no padala tek nakon osam sati, pa sam ostala vani sve
dok se na nebu nisu pojavile zvijezde.
Sklopivi oi, u sjeanje bih prizivala Sissynu tanku smeu kosu,
njezine iroko postavljene oi. Njezino mi se lice ukazivalo jasnije nego
majino, bratovo, oevo. Prije nego to odem, zamolit u je neka mi da
svoju fotografiju. Mary Abbott mi je rekla da e Sissy sada, kada se glasina
poela iriti, poslati kui u roku od nekoliko dana, a iako nisam imala
previe povjerenja u Mary Abbott, znala sam da je u pravu. Gospoa
Holmes e saznati uvijek je bilo tako. A ako Sissy poalju kui zbog
momka, nee joj nikada dopustiti da se uda za onoga koji joj je unitio
inae besprijekoran ugled. Svi njezini planovi, itav e se njezin ivot
raspasti na komadie. I to e se dogoditi njoj, onoj istoj Sissy koja je jo
juer imala vrlo vrsto miljenje o tome kako se moja obitelj trebala
ponaati prema meni. Tko zna kako bi se ponaala njezina obitelj, to bi
mislili o njoj, bez obzira na to kako se branila? Sissy to oito nije znala.
Zabrana da se uda za Boonea mogla bi joj biti najmanji problem.
Dok sam silazila sa sedla u konjunici, opazila sam gospodina
Albrechta. Bilo je prekasno da ponovno zajaem i napravim jo nekoliko
krugova prije nego to ode.
Thea, rekao mi je i ja sam mu kimnula glavom.
Zdravo.
Za tebe vie nema treninga. Samo nono jahanje.
Slegnula sam ramenima. Zbog stranoga je naglaska govorio tako
neobinim ritmom.
Mislim da ti jo nisam imao prilike estitati na uspjehu, rekao je i
ispruio ruku. Bravo.
Hvala, odvratila sam dok je svojim velikim, hrapavim dlanom
stiskao moj malen i razmjerno mekan. Opet sam bila na rubu suza i opet
nisam znala zato. Postavila sam drugi dlan na Naarino iroko elo. Kada
moj miris iezne, kada popodne prestane iekivati zvuk mojih izama na
betonu, kada se navikne na miris i zvukove druge djevojke, bit e kao da
sam umrla. No ja u se uvijek sjeati svojega konja prvaka. Nikada je neu
zaboraviti.
Gospodin Albrecht dosta me dugo promatrao, a onda progovorio.
Vrlo si nadarena jahaica. Mogla bi se time nastaviti baviti. Zbog
neobinog je naglaska naglasio time.
22.
Sljedeeg sam jutra rano ustala i paljivo se obukla, uredno uvlaei bluzu
u suknju i istei mrlju s izme. Pogledala sam Sissy koja je spavala na
leima, ruku rairenih u stranu. Nasmijeila sam se. Sino mi je rekla da
djevojke znaju za nju i Boonea, ali nije se doimala kao da je to zabrinjava.
ak se i malo ponosila time. Pravila sam se da sam iznenaena. Oito nije
imala pojma koliko se daleko proirila glasina i kako je kroz kamp
dopuzala do uiju gospoe Holmes.
Dok sam se ogledavala u zrcalu bila sam gotovo sigurna da me Mary
Abbott promatra, ali kada sam se okrenula, oi su joj bile sklopljene, a
usnice stisnute u tanku crtu.
U Dvorac sam stigla rano. Htjela sam uhvatiti gospou Holmes prije
doruka. Blagovaonica je bila gotovo prazna, tek je nekoliko uenica
drugog razreda sjedilo za stolom. Zaobila sam ih u irokom luku, a dok
sam prolazila pokraj kuhinje, netko je irom otvorio vrata.
Zdravo, rekla je Emmy pa se zagledala u neodreenu toku na
podu. Nosila je pladanj pun aa, a preko ramena je prebacila kuhinjsku
krpu. Vrata su se za njom zatvorila.
Nisam joj nita odgovorila i ve sam pola dalje kada se ponovno
oglasila.
Zar me nee pozdraviti?
Zdravo, rekla sam. Zdravo, i opet zdravo. Pola sam k gospoi
Holmes.
Kratko se nasmijala. Nikada prije nismo razgovarale. Bila je neto
otmjenija od sestre, nije bila razroka, ali glasovi su im bili isti, visoki, i
obje su govorile takvim naglaskom da sam se morala koncentrirati da bih
ih razumjela.
Docey te ali, rekla je i prebacila pladanj iz jedne ruke u drugu.
Molim?
Moja sestra. ali te. Govorila je brzo, gotovo nestrpljivo.
Aha, rekla sam izgubljeno.
No u tome se ne slaemo, nastavila je. Ja sam bila tamo. Moe
rei to hoe o gospoi Holmes, i djevojke svata govore, ali ona je dobra
gospoa Holmes bila je mudra ena. A posebice im to nee biti drago ako
budu mislili da je izbaena zbog pogreke. Ljudima nee biti toliko ao ako
kui poaljete mene. Odmahnula sam glavom. Shvaate li to vam
pokuavam rei? Kanjavanje Sissy nee vas nikamo odvesti.
Jasno mi je, rekla je gospoa Holmes. Savreno mi je jasno. I sve
mi je to vrlo zanimljivo. No dopusti da ti postavim jedno pitanje. Jesi li
razmiljala o onome zbog ega si ti dola ovamo? Jesi li moda razmiljala
o tome da bi za Sissy bilo bolje kada bi ju se poslalo na neko mjesto gdje
ne bi dolazila u takvo iskuenje?
Zaueno sam je pogledala. A gdje bi to bilo? Ovdje se nalazimo na
vrhu zabaene planine.
Gospoa Holmes nakratko se okrenula prema suprugu, kao da mu
eli rei vidi li ti ovo? Vidi li ovu djevojku preda mnom, tako drsku,
tako arogantnu. Odmahnula je glavom i gorko se nasmijala. Gospodin
Holmes samo je gledao kroz prozor i znala sam da ne se ne eli mijeati.
Nikada mi ne bi pomogao, nije bio sposoban za to. Gospoa Holmes
oduvijek je bila zaduena za disciplinu djevojaka, za neugodan dio
odravanja reda u kampu.
Tako si divna, Thea, ba kao to je bila tvoja majka. Divna
djevojka. No misli li doista da je itav svijet tvoj? Misli li doista da ima
ikakvog utjecaja na to to e svijet uiniti s tobom? Tako si divna, ali tako
naivna.
Beth, oglasio se gospodin Holmes kao da je upozorava, ali
ponaala se kao da ga uope nije ula.
Smrvila je suhi list u ruci i bacila mrvice u ko za smee.
Nikako ne uspijevam shvatiti tvoj nain razmiljanja, Thea. Obino
razumijem svoje uenice, ali tebe nipoto. Moda mi pokuava neto rei?
Pretvarat e se da si Sissy iza lea petljala s njezinim zarunikom?
Vjerojatno sam izgledala iznenaeno i bila sam iznenaena jer
je gospoa Holmes odmah nastavila.
Da, znam da su se zaruili. Ja znam sve, Thea, nasmijeila se i
pritisnula prst na usnice. Nisam ba sigurna da eli otii kui.
Sjetila sam se svoje roditeljske kue i kako je kraljevski izgledala za
oblanih dana, kako ju je pepeljasto nebo otmjeno osvjetljavalo. Htjela sam
se vratiti toj kui, kui svojega djetinjstva, kui u kojoj je postojao
Georgie, kui u kojoj su me roditelji voljeli bez zadrke. No te kue vie
iznenadilo.
Morat u svima objaviti da si bila u umi, zna. Morat u od tebe
nainiti primjer.
Znam, rekla sam tiho.
Gospoa Holmes ponovno se oglasila, ovaj put vrlo tiho. Morala sam
se naprezati da bih je ula. Zna li zato se tvoja majka sprijateljila s
osobom poput mene? Nismo se ba kretale u istim krugovima, to ti je
valjda jasno. Nikada nisi ni ula za mene prije nego to si dola ovamo
Glas joj se nakratko izgubio, a onda je odmahnula glavom i nastavila.
Tvoja je majka u koli Miss Petit bila na loem glasu. Voljela je momke,
ba kao i ti. Pratio ju je glas lake djevojke. Ja sam pak bila miljenica
gospoice Petit. Tvojoj je majci dala sljedei izbor otii iz kole
osramoena ili se sprijateljiti sa mnom. A majka ti nije bila glupa. Sredila
se. No i danas elim vjerovati da smo doista bile prijateljice. elim
vjerovati da je na kraju ona voljela mene kao to sam ja voljela nju.
Sada sam bila sigurna da nije znala za mene i gospodina Holmesa.
Bio je to jedan mali blagoslov u cijeloj situaciji.
Moja je majka dakle, upitala sam, voljela momke i zabavu?
Joj, oglasila se gospoa Holmes sjetnim glasom. Voljela ih je kao
nitko.
***
U blagovaonici je posluga jo namjetala stolove. Docey me
pogledala i nasmijeila sam joj se. Silno sam prema nekome eljela biti
ljubazna. Emmy nije bilo na vidiku. Sjela sam na klupu podalje od svih, a
miris prene slanine bio je tako jak da mi je postalo muno. Djevojke su
pomalo navirale kroz vrata, oiju nateenih od sna. Nijedna me nije ni
pogledala i osjetila sam blagi ujed razoaranja. Nisam im vie bila vana.
Bacila sam pogled na sat. U uredu gospoe Holmes provela sam samo
deset minuta. To mi se inilo nevjerojatnim.
to li su gospodin i gospoa Holmes sada radili u njezinu uredu?
Moda su okrivljavali jedno drugo, pokuavali otkriti zbog koga je od njih
dvoje jedna djevojka ustvari, dvije, ako se ubroji i Sissy toliko lako
izmaknula nadzoru. No moda je i gospodin Holmes tjeio svoju suprugu,
moda ju je privio u zagrljaj i govorio joj da e se ova udna stvar koja se
upravo dogodila s Theom Atwell s Floride ve nekako razrijeiti.
Sklopila sam oi da bih se iskljuila iz vreve blagovaonice i poloila
morala diviti.
Theodora Atwell nas naputa. Sutra ujutro. To je vrlo naglo,
naravno, djevojke su ponovno poele aputati, kao to sam i predvidjela, a
predvidjela sam i to e gospoa Holmes rei kada stane za govornicu. Sve
me to na neki udan nain umirivalo sve sam znala, a vie se nijednoga
od tih dogaaja nisam bojala.
Odlazi zbog prekraja vezanog uz mladia. Graja je postala
glasnija, ali gospoa Holmes je podigla glas. Od vas oekujem da vie ne
razgovarate o tom dogaaju. Dame ste, a dame ne ogovaraju. Potom je
pogledala prema meni.
U Sarabethinoj sam sobi razgledavala predmet to mi ga je pruio.
Bila je to fotografija mnogo mlaega Henryja Holmesa u srebrnom okviru
kojemu je bilo potrebno latenje, po emu se vidjelo da gospoe Holmes
ve dulje vrijeme nema kod kue. To sam ja, rekao je. Ja u tvojim
godinama. Stajao je pred jezerom, drao veslo i gledao ravno u objektiv,
kao to su to mukarci obiavali. Izgledao je isto, samo mu je lice bilo
malo punije, bez otrih crta zbog kojih je sada bio tako zgodan. Dodirnula
sam staklo. Tako si zgodan, rekla sam, ali zapravo sam mislila tako si
mlad.
I neka vam to svima bude lekcija, djevojke. Ponaajte se u skladu sa
svojim godinama. Potujte pravila.
Sissy me pogledala s drugoga kraja blagovaonice, a to su uinili i svi
ostali, ali na njezinu sam licu vidjela kako odjednom shvaa. Znala je.
Skrenula je pogled prema prozoru i dodirnula dijamantnu potkovu na
vratu. Na trenutak sam pomislila da e se obistiniti predvianje gospoe
Holmes i da e Sissy povjerovati da sam je izdala. Ustuknula je prema
vratima i izala. Svi su je gledali.
Gospoa Holmes je gledala mene, a onda sam na ramenu osjetila
Doceynu ruku. Poloila sam svoju preko njezine, a iako se Doceyna ruka
isprva ukoila, nije ju pomakla. Po opipu sam shvatila da imamo sline
uljeve, samo to su moji bili od jahanja, a njezini od ienja. No ruke su
nam na dodir bile jednake.
***
Sissy sam pronala u umi, na istome mjestu na kojemu se sastajala s
Booneom. Sjedila je na sruenom deblu i plakala lica uronjena u dlanove.
Ispriala sam joj to sam uinila i postupno je prestala plakati.
***
Potraila sam Sama one noi nakon to sam majci priznala sve ili
gotovo sve. Nisam joj rekla da sam spavala s bratiem, to joj nisam nikada
htjela rei. Mislila sam da je time tedim, nije mi uope palo na pamet da
mi ne vjeruje i da ima svoju vlastitu verziju onoga to se dogodilo. No na
kraju je ipak bila u pravu nije mi ni trebala vjerovati.
Dok sam je traila po kui i kada sam je napokon nala u stranjem
dvoritu, gdje je podrezivala rue, vjerovala sam da e mi biti lake kada
joj sve ispriam. Bila sam u zabludi.
Sama sam pronala u naoj staroj, djejoj sobi. itao je asopis i
sjedio prekrienih nogu na golome podu. Zatresao je glavom kada sam
ula. Oi su mu bile staklene, a svjetlo u sobi prigueno.
Hoe da pojaam svjetlo? upitala sam s jednom rukom na
prekidau.
Ostavi ga.
Okrenuo je stranicu i spazila sam reklamu za koturaljke, koje ni on ni
ja nikada nismo isprobali.
to to ita? upitala sam.
itam lanak o ljudima s neprirodnim eljama.
ao mi je. Lice mi je bilo oteeno od plaa, osjeala sam se kao da
mi se pod vjee zavukla gomila pijeska.
Trebao sam te zaustaviti. Izgledao je jadno, i njemu su oi bile
nateene i crvene, a na njima su se pojavile ilice koje nikada prije nisam
vidjela. Lijevo mu je oko, osim toga, bilo crno od modrice.
Nisi me mogao zaustaviti, rekla sam tiho. Nisi ti bio taj koji me
trebao zaustaviti.
Poslat e te nekamo.
Ostala sam zapanjena. Tko?
A to misli tko? Majka i otac.
A kamo? Prvo mi je na pamet pao majin brat na junoj Floridi.
Bilo je to jedino mjesto na koje su me mogli poslati.
Na neko mjesto za koje nikada nisam uo. Ima indijanski naziv.
Ne elim otii, Sam, rekla sam podiui glas. Nisam uope
razmiljala odakle mu ta informacija. Vjerojatno je neto nauo. Nemoj
im dopustiti da me odvedu.
Zato, Thea? upitao me. Zato si to uinila? Poeo je jecati.
Poslat e te nekamo, a ja u ostati sam. Jesi li ikada razmiljala o tome?
Jesi li? Je li ti ikada palo na pamet da u, kada ode, ja ostati potpuno
sam?
Bacila sam se na njega. Prvo mi se odupirao, ali onda je popustio i
zagrlio me. Zbog tog mi je zagrljaja sve to je uslijedilo u sljedea dva
tjedna, prije nego to su me poslali u Yonahlossee, bilo podnoljivije.
Strana neugodnost, roditelji koji su od mene okretali glavu, svijest da sam
ih duboko iznevjerila sve mi je to bilo lake samo zbog toga to me brat
u tom trenutku zagrlio.
Trebao sam znati, promrmljao mi je u kosu. Jedva sam ga
razumjela.
Drala sam mu lice meu dlanovima. Obrazi su mu bili vrui i
znojni.
Znao si, rekla sam.
***
Otac je bio u svojoj radnoj sobi i kada sam pokucala, oglasio se istim
glasom kao i uvijek. Pozvao me da uem. Tiho i odluno.
Thea.
Oe.
Upravo je pisao neko pismo i lupkao se olovkom po bradi te ekao.
Kako je Georgie? izlanula sam jer sam znala da ga to moram pitati
odmah i brzo ili ga neu uope pitati.
Georgie je u bolnici. Jesi li to znala?
Odmahnula sam glavom. Kada sam ga zadnji put vidjela, jo je
disao.
Da. Naalost, i ljudi koji diu mogu biti teko ozlijeeni. Izgleda da
ima oteenje mozga. Zastao je, pa zatim nastavio: Kada mi je tvoja
majka rekla to si joj priznala, bio sam siguran da je pogrijeila. Glas mu
je bio potpuno miran. Je li tako?
Odmahnula sam glavom.
Od sveg bih srca elio da jest. Moj je otac vrlo rijetko u govoru
koristio takve sentimentalne izraze. Od sveg srca. No i tvoj je brat
Thea.
Majko.
Jo sam labavo drala Sasijev rep u ruci. Nisam ga htjela do kraja
ispustiti.
Bila sam u etnji, pokazala je prema polju. Inae nikada nije etala.
Boravila bi u vrtu ili u kui. U proteklih je tjedan dana sa mnom
razgovarala tono tri puta. Jednom me zamolila da pometem prednju
verandu, to sam ve bila uinila dvaput, iako nije bilo potrebno.
Oslonila je elo o vrata Sasijeva odjeljka. Izgledala je umorno,
krhko. Moda ima kakve vijesti o mojem bratiu.
Odluili smo te poslati nekamo. Da ode od svega ovoga.
Ne elim ii, pogledala sam je u oi, a iako je bila iznenaena, sva
pravila prema kojima smo se prije ponaali jedni prema drugima odjednom
su nestala, isparila s vruinom.
Zatvorila je oi. Nema izbora. Bolje je za tebe da ode.
Nije. Ovdje mi je dobro. Svima u vam se micati s puta. Vidjet e.
Spavat u ovdje. Nikome neu smetati. Molim te, nee mi biti bolje ako me
poaljete drugdje.
Nasmijala se. Spavat e u tali? Pa nisi ivotinja, Thea.
Odmahnula je glavom. Otii e.
Aha, zamotala sam Sasijev rep oko zglavka, tako dakle.
Majka me nekoliko trenutaka promatrala, a onda progovorila.
Zato, Thea? Zato si to uinila?
Usnice su joj se iskrivile u maleni, runi vor. U tom trenutku nije
vie bila ljepotica. Izgledala je kao iznevjerena osoba.
Zato je to toliko loe? upitala sam je i glas mi je napuknuo. Pa i
ti voli Georgieja.
Kao da se ve bila pripremila za to pitanje. Kao da si ga je ve i sama
bila postavila.
Ali za tebe sam eljela neto vie, viknula je. Zar ne vidi da
Georgie nije dovoljno dobar? Sve i da jest, ovo je sada prava nona mora.
Georgie je u bolnici, a tvoj ga je brat strpao onamo. Stric George i strina
Carrie ne mogu nam to oprostiti. A ja sam tako ljuta na Georgieja i na
tebe. Pokazala je rukom prema izlazu iz tale, na naih tisuu hektara.
Pusti mene.
Promatrala sam ju dok je odjeu slagala u urednije hrpe suknje na
suknje, jahae hlae uz jahae koulje. Uredno je slagala sve ono to sam ja
razbacala.
Tvoja je majka rekla da ne trebamo spakirati previe stvari, rekla
je i dobacila mi jedan kratak pogled. Kae da e tamo imati odoru.
Odoru, ponovila sam. Zna li zato odlazim?
Idella je poravnala okovratnik jedne bluze. Slabo sam je poznavala.
Znala sam samo da nije udana, da ivi s majkom i dvije sestre i da su sve
etiri velike vjernice.
Sigurna sam da je sve u redu, rekla je.
Kimnula sam glavom, na rubu suza. Ali nije, rekla sam.
Sve po Bojoj volji, rekla je Idella, sve po Bojoj volji.
23.
Vlak od Ashevillea do Orlanda bio je poluprazan. U prvoj klasi bila je jo
jedna djevojka moje dobi vidjela sam je u vagon-restoranu za vrijeme
ruka, gdje smo jele svaka za svojim stolom. Pomno sam je prouila. Nije
gledala konobara dok je naruivala, a kada joj je donio obrok, jela je brzo i
stidljivo, kao da e nekoga uvrijediti samo zato to objeduje. Na uima je
nosila prekrasne naunice sa smaragdima u obliku suza i stalno ih je
dodirivala, ba kao to je to Sissy inila sa svojim privjeskom u obliku
potkove. Taj je privjesak sada visio oko mojega vrata i ja sam ga takoer
stalno dodirivala, ali ne iz istih razloga kao Sissy. Dodirivala sam ga zato
to mi je nedostajala moja prijateljica.
Nisam se mogla prisiliti da pojedem juhu od rajice koju je konobar
donio pred mene. Nije ba bila ukusna, ali trebala sam biti gladna jer ve
danima nisam poteno jela. Uspjela sam se prisiliti da pojedem pecivo.
Dok sam sjedila u tom vlaku pred tom bezukusnom hranom, odjednom mi
je sve ponovno postalo stvarno. Moja se odlunost rasprila poput
sjemenki maslaka. Uz prozor vlaka promicao je zelen i ivopisan krajolik
Sjeverne Karoline. U daljini su se nazirale planine, tako hladne i tako
nedostine. Kada smo preli granicu prema Floridi, sve je nekako postalo
blie i ivlje. Znala sam da e me, im siem s vlaka, vruina pozdraviti
kao staru prijateljicu, iako je bilo tek proljee.
Bila sam ljubomorna na djevojku iz vlaka, djevojku kojoj uope
nisam znala ime i koju vie nikada u ivotu neu vidjeti. Nijednom nisam
toliko eljela biti netko drugi kao za tog putovanja vlakom. Bila bih
najradije sve poela iznova: ponovno bih se rodila, ali ovaj put bez
blizanca i bez bratia koji bi mi bio blizak poput brata.
Zna li koja je sljedea stanica? upitala me djevojka. Nisam ni
primijetila da je ustala od stola, a ve je i stajala preda mnom. Na trenutak
se nisam mogla sjetiti naziva postaje.
Church Street, rekla sam, Orlando.
Izgledala mi je nervozno i bila bih je najradije uhvatila za ramena,
protresla je i rekla joj smiri se, nema zbog ega biti nervozna, ali nisam
joj to mogla rei, prije svega zato to nisam znala je li to istina. Nisam
znala s kim e se ili s im susresti kada sie s vlaka koji je polako
usporavao. Ve sam vidjela postaju na kojoj emo se uskoro zaustaviti i u
Uz konja je vrlo opasno hodati bez cipela. Kosa joj je bila raskutrana
koliko je Leonina kosa to uope mogla biti. Kralj je gurnuo golemu glavu
kroz otvor na odjeljku i pogledao me. Leona je ispruila ruku unatrag i
odsutno ga potapala po njuci. Mislila sam da je ona bila odgovorna za
izdaju i irenje glasina po kampu, a moj prvi dojam o njoj bio je toan.
Nije marila ni za to drugo osim za konje.
Thea Atwell, rekla je. Pobijedila si me. Nitko me nikad prije nije
pobijedio.
ao mi je, rekla sam i u tom mi je trenutku doista bilo ao. Moda
sam trebala biti bolja prema njoj. Moda sam je ipak trebala pustiti da
pobijedi.
Neka ti ne bude ao. I ja bih uinila isto na tvojem mjestu. U tvojem
sedlu. Nasmijeila se i ja sam joj uzvratila osmijeh.
ao mi je zbog Kralja, rekla sam i pokazala na njegovo veliko,
lijepo lice. Leona se okrenula i zarila lice u njegov vrat, a on se opustio u
njezinu zagrljaju, kao dijete. Na terenu je bio opasan, a u konjunici
njean. Mislila sam da plae, znam da bih ja plakala na njezinu mjestu, ali
kada me opet pogledala, lice joj je bilo potpuno suho.
Bit e drugih konja, rekla je, ali ne ovakvih. I jo ih dugo nee
biti.
Kimnula sam glavom. Vjerovala sam joj. Ako je itko mogao pronai
put natrag do sedla, bila je to Leona.
I ti mora ostaviti nju, rekla je, ali u njezinu glasu nije bilo ni
trunke zlobe.
Da, pogledala sam Naarino majuno, njeno lice, ali ona nikada i
nije bila moja.
***
Sam mi nije pokucao na vrata. Satima sam leala u krevetu, zaspala
sam, a kada sam se probudila, prozor mi je bio osvijetljen ulinom
rasvjetom, iako sam vidjela da je ve skoro zora. Usta su mi bila suha. Nije
bilo Docey da mi natoi au vode ni drugih djevojaka da mi kau koliko
je sati.
Sama sam se pobrinula za au vode iz slavine na umivaoniku i brzo
je popila, pa zatim natoila jo jednu te popila i tu. Oko mi je zapelo za
neto bijelo na podu i shvatila sam da mi je netko pod vrata gurnuo poruku.
otiao.
Vratila sam se, rekla sam, vratila sam se zbog tebe.
Tek me tada pogledao i vidjela sam da je zapanjen. Kada sam otila,
lice mu je bilo ozlijeeno, imao je modrice, no sada je bilo savreno. Poeo
se smijati.
Zbog mene? upitao je. Zbog mene?
Da, zbog tebe, rekla sam, ali glas mi je postao nesiguran.
Nemojmo se pretvarati da je bilo to od ovoga zbog mene, u redu?
Moemo li se prestati pretvarati, Thea? Glas mu je postao tuan.
Odmahnula sam glavom.
Ali mislila sam da eli da se vratim. Toliko sam ti puta rekla da mi
je ao. Dotaknula sam ogrlicu i Sam ju je odmah pogledao. Shvatila sam
da je on jedva ekao da me vidi kao i ja njega, da i on eli saznati koliko se
njegova sestra blizanka promijenila, jednako kao to sam ja sve to htjela
vidjeti na njemu.
Ostavila si me.
Znala sam da to misli dvojako. Ostavila sam ga zbog Georgieja i
ostavila sam ga kad sam otila u Yonahlossee.
Tuno mi se nasmijeio i tako sam ga arko eljela dodirnuti. Samo
po ruci ili ramenu.
Joj, Sam, rekla sam i znala da taj trenutak neu zaboraviti sve dok
sam iva. Da i doivim stotinu godina, taj me trenutak nikada nee
napustiti. ao mi je, rekla sam, tako mi je ao. I doista mi je bilo ao
zbog svega, a posebno zbog nas, sada zauvijek razdvojenih blizanaca. Kroz
grlo mi se probio jecaj i to je bilo dovoljno. Sam se okrenuo, snano me
zagrlio i u tom sam trenutku shvatila da su nam se ivoti razvili u
nemoguim pravcima. Nismo spominjali Georgieja, ne imenom, ne
rijeima, ali nismo ni morali. Bio je ondje, s nama, jednako stvaran u
odsutnosti kao to je bio u stvarnosti.
Sam se nakon nekog vremena izvukao iz mojega zagrljaja te ustao i
otiao do prozora. Bila sam malo hrabrija u trenutku kada mi je bio okrenut
leima.
Gdje su sada?
Samo je gledao u no. Preselili su se u Missouri.
A to je s kuom u Gainesvilleu?
Banka ju je zaplijenila. Stric George prepustio je tu kuu. Htjeli su
otii. Prstom je lupnuo po staklu. Nisam ih vidio od, nije dovrio
reenicu. Samo otac razgovara sa stricem Georgeom i svakog im mjeseca
alje ek. To nam je kranska dunost, rekao je oponaajui oca, ali
zapravo ga i nije morao oponaati. Ionako je zvuao kao on.
To su ti rekli? upitala sam. Moji roditelji rijetko su kad bili toliko
iskreni.
Neto su mi morali rei, Thea. Morali smo prodati kuu. Osim toga,
mislim da su mi htjeli dati do znanja kako nam ivot sada vie nije isti.
Mislim da su me htjeli pripremiti.
Okrenuo se i pogledao me, nastojei s mojega lica proitati o emu
razmiljam. Zatim se ponovno usmjerio prema prozoru.
I dalje imamo dovoljno novca, bez brige.
Nisam se ni zabrinjavala.
Samo ga nema toliko kao prije. I nitko ne zna do kada e ovo
trajati.
Mislio je na Depresiju, o kojoj nije znao nita kada sam otila. Sada
je znao toliko stvari. Vie nije bio dijete.
Sjea li se onoga to se dogodilo, Sam?
Uporno je zurio kroz prozor. No u gradu bila je toliko drugaija od
noi u Yonahlosseeju. Tako je dugo utei zurio da sam ve mislila kako je
zaboravio to sam ga pitala, ali onda se ipak oglasio.
Da, rekao je, sjeam se kao to se sjeam snova. Majka i otac
kau da je udario glavom o kamen. Promatrala sam mu lea. Postavio je
dlan na prozor. Sjea li se kako je majka znala govoriti da su nam ivoti
blagoslovljeni i da imamo svoj vlastiti djeli raja?
Kimnula sam glavom i pogledala u odraz njegovih oiju u prozoru.
Sada vie to ne govori, kratko se nasmijao. A ja sam stvarno
mislio da nas Bog gleda. Nekoliko je trenutaka utio i jedva sam se
suzdrala da ga ne prekinem. Nikada mi to prije nije rekao i nisam mu ba
potpuno vjerovala. Znam da je glupo, ali mislio sam da Bog zna da smo
posebni, nasmijeio se. Nisam ga htio ozlijediti, Thea. Bilo bi mu bolje
da je mrtav.
Nikada mi nee postati lako i ekanjem se nita nije mijenjalo. Prila sam
prozoru i vidjela da se majka nije vratila u auto. Sjedila je na prednjem
stubitu nogu uredno poloenih u stranu.
Izgledala je bijedno i to me ljutilo jer ju nikako nisam htjela
saalijevati. Saaljenje je mojoj majci bio najgori osjeaj, oduvijek je bila
jaka, iznad neega takvoga. Otac mi se inio istim kao prije tih i
ljubazan, Sam se drao rezervirano, ali nain na koji se ponaao te
nesputanost kojom se odnosio prema svijetu oko sebe su ostali
nepromijenjeni. Majka je, meutim, bila ruevina. Unitilo ju je to to je
morala otii iz svojega doma, jer bila je osoba koja pripada mjestu, a ne
ljudima.
Sjetila sam se jedne ene, prijateljice strica Georgea i strine Carrie
koja je jedanput dola u Emathlu da bi pogledala nau kuu. Mu i ona
spremali su se izgraditi vlastitu kuu, a uli su da je naa velianstvena. I
bila je takva. Bila je velianstvena, ali i tako krhka. Lako je mogla stradati
u vatri, uraganu, hrastu koji bi joj pao na krov, a mogla ju je unititi i ki
svojim loim ponaanjem.
Sjeam se da joj je majka pokazivala sve sobe, ak i moju i Samovu,
a ena, koja je bila vrlo visoka i mrava te slina ptici, stalno je ponavljala:
Izvanredno. Jasno sam je se sjeala jer smo rijetko imali goste. Strina
Carrie hodala je za njima i morala sam sklopiti oi zbog jasne slike nje
kako hoda po kui za mojom majkom. Poloila sam glavu u dlanove
mislima mi se rojilo previe toga: uspomena na nau staru kuu prije svih
nevolja, uspomena na Yonahlossee od njihova mi se kovitlaca vrtjelo u
glavi.
Izvanredno, ponavljala je mrava ena, i na je dom doista bio
izvanredan. Nikada, meutim, o njemu nisam tako razmiljala, ve kao o
kui u kojoj ivim. Majci je na kraju mrava goa dojadila. Bila je
dosadna, stalno je ponavljala jednu te istu stvar, a majci je jo dodatno ilo
na ivce to govori neto toliko oito da to zapravo nije morala ni
izgovoriti. Kao kada su za moju majku govorili da je lijepa. Ili za nas da
smo sretna obitelj.
Stajale smo na prednjoj verandi sve dok auto mrave ene nije nestao
u oblaku praine i majka me primila za ruku.
U redu, rekla je, vratimo se onda svojoj izvanrednosti, moe?
A sada sjedi na stubitu pred ulaznim vratima kue koja nikada nee
biti doista njezina i pretvara se da promatra dvorite koje nikada nee
voljeti. Njezina je kua bila njezino dijete, pomislila sam, ali onda sam se
odmah i ispravila. Kua joj je bila majka, kua joj je bila otac, u njoj je
pronalazila utjehu, ona ju je titila od svih ivotnih nedaa.
Tiho sam izala kroz vrata i odmah me zapljusnuo vrui zrak. U
dvoritu nije bilo boja, samo palme i grmlje, ali znala sam da e majka ve
neto zasaditi.
Lijepo dvorite, rekla sam joj iza lea i kimnula je glavom, ali nije
nita komentirala. Sjela sam uz nju i blago me potapala po koljenu.
Majko, rekla sam, htjela bih opet otii.
Lijeno, kao da se kree pod vodom, okrenula se prema meni. U tom
mi je trenutku palo na pamet da je moda oamuena od lijekova koje joj
otac daje protiv glavobolje.
Pa, zato ne, odgovorila je, zato ne?
Njezin mi je odgovor bio poput ake u trbuh. Oekivala sam otpor ili,
tonije, eljela sam otpor, neki znak da sam joj potrebna. No s druge
strane, doista sam eljela otii, i otila bih, bez obzira na njezinu reakciju.
Nisu li onda moji osjeaji bili budalasti? Dobila sam ono to sam eljela i
dobila sam to lake nego to sam mislila.
Suze su mi navrle na oi, ali onda se ona ponovno oglasila, vrim
glasom, glasom kakav sam pamtila. I mislila sam da e htjeti ponovno
otii kada vidi kako je drugdje.
Imala si pravo, rekla sam i rasplakala se. Mrzila sam se zbog tih
suza.
Joj, Thea, promrmljala je i privukla me k sebi. Da sam u tom
trenutku mogla zaustaviti vrijeme, sve satove na svijetu, uinila bih to
ali nije bilo mogue. Bila sam samo djevojka. Moja je majka bila samo
ena. Beth mi je neto spomenula, da si se ondje sastajala s nekim
momkom. Nasmijala se. Mislila sam da tamo nema momaka, ali
naravno, svugdje ima momaka. Otii e na neko drugo mjesto.
Savjetovala bih ti samo jedno, ako me eli posluati. Nai nekog dragog
momka. Pogladila me po kosi i opet mi je zvuala kao majka koju sam
poznavala. Nai dobrog momka, nekog dobrog kao to je otac. I ja sam
jednom upala u nevolju s momkom. Pokuala sam podii glavu i
pogledati je, ali vrsto me privila uz prsa. Bilo je to davno prije tvojeg
oca. I to je tako divna nevolja, znam. Sve dok se iz nje moe izvui. A ti
se nisi mogla izvui. Zastala je. Nisi, zar ne?
to sam uinila i zbog onoga to je moja obitelj uinila meni. Teko je rei
to je Sam mislio o svemu tome. Kao djeca, kao blizanci, nikada jedno
drugome nismo morali govoriti o osjeajima, jednostavno smo ih znali. No
to poslije vie nije bilo tako. Vie se nismo poznavali. Kada bih dola kui,
uvijek bi prema meni bio ljubazan, ali i rezerviran, a to mi je bila gora
kazna nego to sam mogla zamisliti. Ponaao se prema meni kao prema
neznanki. Nikada vie pred njim nisam zaplakala, ni on preda mnom.
Dolazila bih kui, sjedila za istim stolom sa svojom obitelji,
razgovarala s njima i spavala pod istim krovom pod kojim su spavali i oni,
a sve sam to bila u stanju uiniti samo zahvaljujui Henryju Holmesu. Sve
je to bilo mogue samo zato to mi je on objasnio postupak mojih roditelja.
Zamijenili su mene za Sama. No ja sam bila prva koja je pokrenula takvu
trampu: zamijenila sam brata za bratia.
U ivotu sam doivjela pravu ljubav, doivjela sam veliku radost
kada su mi se rodila djeca, doivjela sam i veliku tugu kada sam izgubila
dijete u petom mjesecu trudnoe. Imala sam ivot neovisno od svojih
roditelja i brata, ivot koji nije imao veze s onime to se dogodilo dok sam
bila dijete. Konji su u tom ivotu uvijek igrali veliku ulogu, bili su mi
blagoslov i u njima sam uvijek nagonski pronalazila utjehu, a taj nagon
nikada nisam prerasla. Uivala sam u svojoj jahakoj vjetini, uivala sam
u tome koliko sam dobra s konjima. Neki ljudi nikada ni u emu ne
postanu dobri, a ja sam imala tu sreu da sam bila dobra u neemu. Konji
su mi takoer bili dar veina ljudi nema takvu konstantu u ivotu, neto
emu se uvijek mogu vratiti, neto u to se mogu sakriti pred
svakodnevicom.
U Yonahlosseeju sam nauila lekciju koju sam usvajala i kod kue:
moj je ivot samo moj. I samo sam ja odgovorna za njega.
Kad bih se vraala kui sa sjeveroistoka Amerike, svaki bi me put
iznenadile palme, vruina i toliko vlage u zraku da bi mi od nje gotovo
svaki put skoro pozlilo. Roditelji su mi ivjeli u susjedstvu u kojemu su
vidjeli susjedne kue. ivjeli su u kui koja je bila prekrasna i hladna.
Sam je postao lijenik, kao i moj otac. Prestao je s istraivanjem
prirode i gotovo je cijele dane provodio u zatvorenom. Kada bih odlazila
kui, esto bih ga prouavala koa mu je bila blijeda, a kada bi se
okrenuo prema meni, blago bi zasjala i zbog toga bih uvijek osjetila kratak
ubod oaja. Udaljili smo se jedno od drugoga. U Yonahlosseeju sam
nauila ivjeti bez njega, nauila sam da je mogue ono za to sam nekada
mislila da nije. I moj ivot bez njega zapravo je na mnogo naina bio laki.
Bila sam usamljenija, da, ali imati blizanca je teret jednako koliko i
zadovoljstvo. Kao dijete nisam znala za ivot bez njega, kao djeca smo
imali vlastiti jezik kojim smo se sporazumijevali, prije toga smo zajedno
boravili u maternici i kada su svi mislili da e doi jedno dijete bilo nas
je dvoje. A nije lako biti dvije osobe. Da smo bili samo jedna osoba,
Georgie bi jo bio iv jer nitko osim Sama ne bi sve to proivio tako
duboko, nitko osim njega ne bi shvatio koliko je neopozivo ono to je
uinila njegova druga polovica.
Roditelji su me poslali od kue jer su vidjeli da sam djevojka koja
vrlo arko i sirovo eli previe toga. A u to je doba takva elja bila opasna.
Jao tebi, Thea, rekao je gospodin Holmes. Bili smo u njegovoj
knjinici, okrueni njegovim knjigama, bluza mi je bila raskopana, a on
me uhvatio za ruku i poljubio mi palac. Jao tebi zbog toga to eli previe.
Poljubio mi je i zglavak. Jao tebi to eli tako mnogo. Spustio me na kau
i podigao mi suknju do struka.
eljela sam sve. eljela sam svojega bratia, eljela sam gospodina
Holmesa, a onda sam nauila da mogu dobiti sve to elim, ali ne bez tuge,
ne bez oiljka. Toliko dubokog i irokog oiljka, toliko velike brazde da je
progutala moju obitelj, a zamalo i mene. Skoro sam upala u tu prazninu s
njima i sve izgubila.
No bila sam suvie sebina. eljela sam, kao to je to rekao gospodin
Holmes, previe. I nita od toga nije bila moja svjesna odluka, nita nije
dolazilo s popisa ni iz dobro smiljenog plana. Ne moemo birati koga
emo voljeti. I jao svima nama zbog toga.
Jao Samu, koji nikada nije otiao s Floride, koji nikada nije ivio u
svijetu izvan njezinih granica i obala. Oenio se, imao je obitelj, ali sestru
je izgubio. Jao gospodinu Holmesu, kojega vie nikada nisam vidjela, a
koji je moj odlazak sigurno doivio kao gubitak. Jao majci i ocu, koji su
dopustili da ono to sam uinila uniti nae ivote. Jao Georgieju, najvie
ba njemu, ija je prva ljubav bila i zadnja, koji je sada samo prah i jedini
dokaz o njegovu postojanju stoji uklesan u nadgrobnu plou na groblju u
Missouriju. Taj kamen dokazuje da je postojao, ali ne dokazuje da je volio.
Ja sam dokaz da je volio. I to je moda bio moj najvaniji zadatak u ivotu
ivjeti i za sebe i za njega. Vidjeti stvari koje on nikada nije vidio.
Uiniti ono to on nije mogao.
Ali taj Jao tebi, Thea to ne postoji. Povuci to, Henry. I povukao bi
ZAHVALE
Izraze duboke zahvalnosti dugujem svojoj agentici Dorian Karchmar, koja
je preuzela Yonahlossee dok jo nije bio ni pravi rukopis te sa mnom radila
na brojnim preradama. Knjiga bez nje ne bi postojala.
Hvala i mojoj urednici, Sari McGrath, zbog ije je panje i uvida
knjiga mnogo bolja. U izdavakoj kui Riverhead Books zahvaljujem
itavoj ekipi, a posebice izdvajam sljedee: Geoff Kloske, Sarah Stein i
Jynne Dilling Martin. U poduzeu Headline, svojem britanskom izdavau,
zahvaljujem Claire Baldwin.
U agenciji William Morris Endeavor, zahvaljujem sljedeim
osobama: Simone Blaser, Tracy Fisher, Catherine Summerhayes i Eugenie
Furniss.
Veliku zahvalnost dugujem i odsjecima za kreativno pisanje na
sveuilitima Emory University i Washington University. Na prvome sam
pohaala rana predavanja iz kreativnog pisanja, a na drugome sam
magistrirala i predavala dok sam pisala Yonahlossee. Na oba su me
sveuilita poduavali mnogi sjajni profesori, a posebnu zahvalu dugujem
Kathryn Davis, koja je uvijek bila moja najvatrenija navijaica, kao i
Marshallu Klimasewiskom te Saheru Alamu.
Zahvaljujem Timu Mullaneyju, Davidu Schumanu i Curtisu
Sittenfeldu na podrci dok sam pisala.
Zahvaljujem majci, koja me nauila kako se voli vlastiti dom.
Zahvaljujem ocu, koji me vozio tisuama milja do konjunica i natrag.
Zahvaljujem mu i na tome to mi nije dopustio da studiram pravo.
Zahvaljujem i svojoj sestri Xandri, koja mi je oduvijek bila najvea
junakinja. to sam starija, to vie cijenim ljubav i podrku koju sam
oduvijek primala od roditelja i sestre.
Na kraju, zahvaljujem svojem suprugu Matu. Ova je knjiga za njega.
Nije mogla biti ni za koga drugoga.
Nakladnik:
Znanje d. o. o.
Mandieva 2, Zagreb
Za nakladnika: Zvonimir imi
Glavna urednica: Silvia Sinkovi
Urednik: Bojana Frani
Tehniki urednik: Vedran Sinovi
Lektor: Sinia Radikovi
Korektorica: Iva Mari
Dizajn naslovnice: Janka Carev
Tisak: Znanje d. o. o.
Mandieva 2, Zagreb oujak 2014.
ISBN 978-953-324-960-5
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu
Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 874256