3.

UMORNOST MATERIJALA - DIMENZIONIRANJE

3.1. Openito
3.1.1. Uvod
3.1.2. Klasian pristup umoru
3.1.3. Novi pristup problemu umora
3.1.4. Fundamentalni sastav umora
3.2. Akcija kod umora
3.3. Teorije akumulacije oteenja
3.4. Dimenzioniranje
3.4.1. Ogranienja primjene i nepotrebnost procjene umora
3.4.2. Definicije temeljnih pojmova
3.4.3. Oznake
3.4.4. Parcijalni koeficijenti sigurnosti
3.4.5. Akcije za procjenu umora
3.4.6. Numeriki postupak procjene umaranja
3.4.6.1. Uestala promjena napona sa konstantnim amplitudama
3.4.6.2. Uestala promjena napona sa varijabilnim amplitudama
3.4.6.3. Posmini naponi
3.4.6.4. Kombinacija djelovanja i

3.5. vrstoa umaranja

3.6. Modifikacije vrstoe umaranja
3.7. Svrstavanje detalja - tablice
3.8. vrstoa umaranja sidrenih vijaka
3.9. Umaranje iz aspekta mehanike loma
3.9.1. 0penito
3.9.2. irenje pukotine

95

3.9.3. Proraun ivotnog vijeka

3.10. imbenici koji utjeu na umaranje
3.10.1. Kvaliteta radionike izrade
3.10.2. Izvedba zavarenih spojeva
3.11. Metode kontrole varova
3.12. Prilozi

96

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

3.1. OPENITO
3.1.1. Uvod
Razlozi otkazivanja nosivosti materijalnog medija (osnovnog materijala ili zavara)
uslijed uestalo promjenjivog optereenja privlae panju konstruktora i metalurga
ve vie od 100 godina. Ve 1865. godine ovu je injenicu uoio Gerber i uzeo je u
obzir prilikom dokaza nosivosti konstrukcije Mainzer Rheinbrcke. Znai to je bilo jo
ranije od objavljivanja zavrnih radova Augusta Whlera o problemu umora
materijala (1877. god.). U prvim propisima za eljeznike mostove (Vorshrift fr
Eisenbahnbrcker 1922. god.) problem umora rjeavao se uvoenjem faktora s
kojim se mnoila brojano najvea vrijednost sile u tapu od stalnog i pokretnog
optereenja (ukljuujui i dinamiki koeficijent). Dalje se problem rjeavao kao da se
radi o mirujuem optereenju. Pojavom zavarenih konstrukcija donosi se i
odgovarajua regulativa, u kojoj se djelovanje pojedinih kategorija spojeva rjeavalo
uvoenjem koeficijenta , a dalje se problem rjeavao kao da se radi o tzv.
statikom optereenju. Tek 1955. god. definitivno se odbacuju i koncepti i
usvaja se tzv. r-koncept. Prema tom konceptu usvajaju se za razliite odnose r u
pojedinim poprenim presjecima i razliite kategorije detalja u tim presjecima,
doputeni naponi tzv. trajne vrstoe. Odnos r odreivao se kao odnos izmeu min i

max ; r = min .
max

Smatra se da prekretnicu u shvaanju dimenzioniranja kao umora predstavljaju

radovi objavljeni poetkom 70-tih godina u Americi, na temelju istraivanja na
velikim uzorcima (element konstrukcija ili itava konstrukcija) pod vodstvom prof.
Fishera. Ovi radovi i dobiveni rezultati potiu nakon relativno duge stagnacije, snaan
razvoj problematike umora materijala (konstrukcija) u zemljama Europe. Na neki
nain moe se smatrati da se kod ove prekretnice naputa klasian pristup umoru i
da poinje era novog pristupa problemu umora, koji se temelji na realnoj otpornosti
industrijskih (nesavrenih) elemenata konstrukcije u pogledu umora i analizi realnih
optereenja.
Razlika izmeu ovdje nazvanog klasinog i novog pristupa umoru je sutinski vrlo
duboka, to se najbolje moe uoiti i na samoj definiciji fenomena umora nekad i sad.

B. Pero

97

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Klasina definicija: Umaranje je pojava smanjenja tzv. statike vrstoe na elementu

koji je dovoljno puta izloen uestalim promjenama napona.
Nova definicija: Umaranje je oteenje konstruktivnog elementa konstrukcije
postepenim irenjem pukotine, koje je uzrokovao uestalim ponavljanjem napona.
Novi pristup umaranja sadran je u tzv. Delta - Sigma ( ) konceptu. Sva daljnja
raunska procedura dimenzioniranja elementa kod kojih je mjerodavan umor, biti e
prikazana prema preporukama danim u EUROCODE 3.

Pojednostavnjeni prikaz problema umaranja konstrukcije

B. Pero

98

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

3.1.2. Klasian pristup umoru

Sigurnost pri umoru dokazuje se dimenzioniranjem elemenata prema r-konceptu.
Ova sigurnost ovisi od vrstoe umora D koja se odreuje na temelju etiri faktora.

D = f ( r,n,p,k ) - vrstoa pri umoru (trajna)

a) r =

min
max

b) n - broj promjena optereenja (obino n = 2 106 , poslije te vrijednosti smatralo se

da je dosegnuta tzv. trajna vrstoa.
c) p - kolektiv naprezanja (laki ili teki), obino se usvajao p = 1
d) k - utjecaj koncentracije napona (kategorije detalja svrstavaju se u grupe tj.
kategorije detalja A, B, C, D, i F)

max Ddop = D

ekvi Ddop = D

max Ddop =

Dimenzioniranje:

Postupak se moe prikazati na sljedeoj shemi:

B. Pero

99

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Vrijednost koeficijenta sigurnosti uzima se kao = 1 uz obrazloenje:

- nee biti dostignut broj promjena napona n = 2 106
- Whlerove linije dobivene u laboratoriju nepovoljne su pogledu reima u
laboratoriju tj. eksploatacijski su uvjeti povoljniji
- normirana optereenja nepovoljnija su od stvarnih
Saetak klasinog pristupa umornosti:
1. Dokazi nosivosti za statiko optereenje i uestalo promjenjivo (umor) provode
se u istom numerikom postupku, samo s smanjenim doputenim naponima

Ddop

) . Kod toga koristi se isto normativno optereenje bez obzira da li je

mjerodavan umor ili tzv. statiko optereenje.

2. Forma pristupa problemu umora je za razne tipove konstrukcija.
3. Whlerova linija uzima se kao 95% fraktila, a trajna vrstoa dostignuta je kod
n = 2 106 za sve kategorije detalja.

4. Granino stanje nosivosti definirano je slomom elementa (radi malih uzoraka

u laboratorijskom ispitivanju kad se pojavi pukotina slom je vrlo blizu).
5. Uz ostale parametre vrijednost D (trajne vrstoe) ovisi od kvalitete elika.
6. Vijek trajanja elementa koji je podloen umoru ogranien je samo radi ostalih
parametara koji odreuju trajnost, ukoliko je izvreno dimenzioniranje na nivo
amplituda koje element moe podnijeti beskonano.
3.1.3. Novi pristup problemu umora
Ordinate na Whlerovoj krivulji predstavljaju gornju granicu oscilirajueg napona
jednakih amplituda koju uzorak podnosi konano. Meutim ee se upotrebljava,
to slijedi iz novog pristupa kao ordinata iznos apsolutne vrijednosti algebarske
razlike napona.

= max min

max
samo od pokretnog optereenja
min

Na Smith-ovom dijagramu koji pokazuje ovisnost trajne vrstoe D i srednjeg

napona m , uoava se da se kod otrih zareza (gotovo veina zavarenih spojeva) i
postojanja vlastitih napona moe uvesti pojam Whlerove linije neovisno od m tj.
m = const . Dakle kod prikaza linija vrstoe bitna je samo naponska razlika .
B. Pero

100

MK I

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

Ova su razmatranja (utvrena pokusima) bitno izmijenili sliku zakonitosti umaranja i

dovela su do danas ope prihvaenog Delta - Sigma koncepta kao podloge za
provedbu dokaza sigurnosti kod umaranja. Osnovne postavke Delta - Sigma
koncepta jesu:
a) Razlika graninih napona = max min je jedino mjerodavna za odreivanje
dozvoljenog broja oscilacija napona.
b) Kvaliteta elika nema utjecaja na umor (bitna je meutim kvalitetna grupa).
c) Whlerova linija u dvostrukom logaritamskom mjerilu moe se prikazati
pravcem:
N = C m

d) Whlerove linije imaju za razliite detalje razliite prelaze iz kosog dijela linije u
horizontalni dio.
e) Konstruktivno oblikovanje elementa ima bitni utjecaj na otpornost kod umora.
3.1.4. Fundamentalni sustav umora
Problem umora moe se shvatiti i kao odreivanje vijeka trajanja pojedinih
elemenata. Budui da do danas nije mogue, ukoliko se dogaaju promjene napona
razliitih amplituda, direktno iz naprezanja odrediti vijek trajanja, ovaj se problem
rjeava zaobilaznim putem pomou tzv. hipoteze akumulacije oteenja:

Dakle, fundamentalni sustav umora sainjavaju:

A) AKCIJA (Spektar naponskih razlika)
B) HIPOTEZA AKUMULACIJE OTEENJA
C) OTPORNOST (Whlerova krivulja)

3.2. AKCIJA KOD UMORA

to se tie akcije (optereenja) kod umora potrebno je rijeiti dvije zadae:
a) Definirati spektar optereenja tj. intenzitete i uestalosti prolaza
B. Pero

101

MK I

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

pokretnog optereenja
b) Odrediti u kritinim presjecima elementa varijacije napona od spektra
optereenja i iz toga i = max min
Primjer kako se iz definiranog spektra optereenja simulacijom na raunalu moe
dobiti t zapis vidi se na slici 3.1.

Sl. 3.1.

zapis za nosa mosta

Iz ovakvog zapisa moe se metodom rezervoara obaviti brojanje i sortiranje

naponskih razlika i kako je prikazano na slici 3.2.

Sl. 3.2. Brojanje

pomou metode rezervoara

Histogram naponskih razlika dobiven iz zapisa t sa slike 3.1. prikazan je na slici

3.3.

Sl. 3.3. Histogram naponskih razlika zapisa

B. Pero

sa sl. 3.1.

102

MK I

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

3.3. TEORIJE AKUMULACIJE OTEENJA

Obino se koristi Minerova teorija linearne akumulacije oteenja. Kod ove hipoteze
polazi se od injenice da neki element kod procesa umora apsorbira rad, koji se onda
koristi kao mjera za stupanj degradacije mikrokristalne strukture materijala. Moe se
postaviti odnos:

w i ni
=
Wi Ni

(3.1.)

Ni - broj promjena optereenja kod kojega u Whlerovom pokusu nastaje slom

probe na naponskom nivou i
Wi - apsorbirani rad nakon broja promjena optereenja Ni na naponskom nivou
i
ni - parcijalni broj promjena optereenja na naponskom nivu i
w i - parcijalno apsorbirani rad nakon broja promjena optereenja ni na
naponskom nivou i

Sl. 3.4. Prikaz akcije i otpornosti kod umora

Izraz (3.1.) vrijedi ukoliko se usvoji pretpostavka da se wi i ni odnose proporcionalno.

Dalje se pretpostavlja da su radovi do sloma uzorka jednaki za sve horizonte
napona:
W1 = W2 = ... = W j = W

(3.2.)

Sumiranjem parcijalnih radova sve dok ne budu jednaki radu W dobiva se:
B. Pero

103

MK I

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

w 1 + w 2 + ... + w j = W

(3.3.)

Fizikalna interpretacija izraza (3.3.) znai da slom uzorka moe nastupiti u trenutku
kada se lijeva i desna strana izjednae. Iz (3.1.) i (3.3.) dobiva se:

w1 =

n1
W
N1

w2 =

n2
W
N2

wj =

nj
Nj

(3.4.)

Uvrtavanjem (3.4.) u (3.3.) dobiva se:

nj
n1
n
W + 2 W + ... + W = W
N1
N2
Nj

(3.5.)

Dalje se u sreenom obliku dobiva:

MINEROVO PRAVILO:

i= j

ni

i =1

=1

(3.6.)

Izrazom (3.6.) dano je stanje graninog oteenja tj. ako ova suma dostigne
vrijednost 1 dolazi do sloma (zavren je vijek trajanja). Iz Minerovog pravila slijede
dvije praktine primjene:

1) Moe se odrediti vijek trajanja, ukoliko se viestepeni spektar napona svede na

jednostepeni koji je u pogledu oteenja to ga daje jednak viestepenom
spektru napona.
i= j

ni
nj
n1 n2
i=1
+
+ ... +
=

N1 N2
Nj
N

B. Pero

i= j

N=

n
i=1
i= j

ni

i =1 Ni

(3.7)

104

MK I

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

Sl. 3.5. Odreivanje vijeka trajanja

2) Moe se odrediti sigurnost pri umoru tj. provesti dimenzioniranje ukoliko je

mjerodavno umaranje

ni

=1

(Dalje pod numeriki postupci za procjenu umora)

3.4. DIMENZIONIRANJE
3.4.1. Ogranienja primjene i nepotrebnost procjene umora
a) Nominalni naponi moraju biti unutar elastinog podruja ponaanja materijala
< 1,5 fy

<

1,5 fy
3

b) Temperatura promatranog elementa ne smje biti vea od 150C .

c) Procjena umora nije potrebna ukoliko je zadovoljeno
Ff

26
Mf

= max min

- nominalna naponska razlika

Ff - parcijalni koeficijent sigurnosti kod akcije umora
Mf - parcijalni koeficijent sigurnosti kod otpornosti umora

B. Pero

105

MK I

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

d) Procjena umora nije potrebna ukoliko ukupan broj promjene napona N

zadovoljava uvjet:
36

Mf
6

N 2 10
F E.2
f

E.2 - ekvivalentna naponska razlika sa konstantnim amplitudama kod

2 106 broja promjena napona

e) Procjena umora nije potrebna ukoliko je zadovoljeno za neku kategoriju detalja:

Ff

D
Mf

D - granica umaranja pri konstantnim amplitudama

3.4.2. Definicije temeljnih pojmova
Umor (fatigue) - oteenje konstruktivnog elementa konstrukcije postepenim irenjem
pukotine koje je uzrokovano uestalim ponavljanjem napona.
Optereenje umaranja (fatigue loading) - to je grupa dogaaja optereenja definiranih
sa relativnim uestalostima ponavljanja, intenzitetom i poloajem na elementu.
Dogaaj optereenja (loading event) - to je slijed optereenja na konstrukciji koji je
definiran svojim poloajem i povijesti varijacije napona.
Ekvivalentno optereenje umaranja (equivalent fatigue loading) - pojednostavljeno
optereenje umaranja koje daje konstantne amplitude i predstavlja utjecaj svih
realnih dogaaja optereenja koji daju promjenjive (nejednolike) amplitude.
Tok napona (stress history) - zapis koji prikazuje varijacije napona u jednoj toki
elementa za vrijeme dogaaja optereenja ( t odnos dobiven proraunom ili
mjerenjima).
Nominalna naponska razlika (nominal stress range) - napon u jednom odreenom
ciklusu naprezanja, kao sastavni dio dijela toka napona.
= max min

B. Pero

ili

= max min

106

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Nominalni napon (nominal stress) - napon u osnovnom materijalu u blizini mogueg

nastanka pukotine, koji je dobiven proraunom prema teoriji elastine otpornosti.
Metoda rezervoara (reservoir method) - metoda brojanja nominalnih naponskih
razlika iz toka napona (zapisa t )
Spektar naponskih razlika (stress ranges spectrum) - tabelarni prikaz svih nominalnih

registriranih ili izraunatih za odreeni dogaaj optereenja.

Spektar za dimenzioniranje (design spectrum) - zbroj svih spektara naponskih razlika
uslijed dogaaja optereenja, koji se koristi za dimenzioniranje kod umora.
Ekvivalentna naponska razlika sa konstantnim amplitudama - ona naponska razlika
sa konstantnim amplitudama koja bi dala istu trajnost pri umoru kao i naponske
razlike varijabilnih amplituda koje se temelje na Minerovoj hipotezi.
Vijek trajanja pri umoru - ukupni broj promjena varijacije napona koji uzrokuje slom
elementa uslijed umora.
Minerova sumacija (Miners summation) - proraun akumulacije oteenja koji se
temelji na Minerovom pravilu.
Granica umora sa konstantnim amplitudama - granina vrijednost naponskih razlika
iznad koje je potrebno proraunati utjecaj umora.
Kategorija detalja (detail category) - oznaka detalja da se oznai koju liniju otpornosti
pri umoru treba primijeniti za neki detalj za proraun otpornosti pri umoru.
Linija otpornosti pri umoru (fatigue strength curve) - kvantitativni odnos izmeu
naponskih razlika i broja ciklusa napona, koji se primjenjuje kod prorauna
otpornosti pri umoru za odreeni konstruktivni detalj.
Projektirani vijek trajanja (design life) - vremenski period za koji se zahtjeva da se
konstrukcija ponaa sa definiranom vjerojatnou preivljavnja.
Granica za proraun pri umoru (cut-off limit) - granica ispod koje naponske razlike
spektra za projektiranje ne pridonose proraunu akumulacije oteenja.
3.4.3. Oznake

Ff

- parcijalni koeficijent sigurnosti za akcije kod umora

Mf

- parcijalni koeficijent sigurnosti otpornosti kod umora

max , min
B. Pero

- maksimalne vrijednosti normalnih napona u jednom ciklusu

107

MK I

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

promjene napona

- normalna naponska razlika (normalni naponi)

D - granica umora pri konstantnim amplitudama
C - vrijednost otpornosti na umor koja se odnosi na 2 106 promjena ciklusa
napona
E - ekvivalentna naponska razlika pri konstantnim amplitudama
E.2 - isto to i E samo pri 2 106 broja promjena napona
L - granica prorauna na umor

- nominalna naponska razlika (posmini naponi)

R - otpornost umaranja (psmini naponi)

R - otpornost umaranja (normalni naponi)
E - isto to i E samo za posmine napone
E.2 - isto to i E.2 samo za posmine napone
m

- kut nagiba linije otpornosti pri umoru ( m = 3 ili m = 4 )

ni

- broj promjena naponske razlike i (podatak iz spektra naponskih razlika)

- ukupni broj promjena naponskih razlika

Ni

- broj promjena naponskih razlika Mf Ff i to izaziva lom

NC = 2 106

ND = 5 106

NL = 108

3.4.4. Parcijalni koeficijenti sigurnosti

Parcijalni koeficijent na strani akcije kod umaranja je Ff = 1,0 (ukoliko se drugaije ne
odredi).
Parcijalni koeficijent na strani otpornosti kod umaranja Mf moe se odrediti prema
tabeli:
Lokalno otkazivanje
mogue (fail safe)

Detalj dostupan kod pregleda

Detalj nedostupan kod
pregleda

B. Pero

Lokalno otkazivanje
nije mogue (non-fail
safe)

Mf = 1,0

Mf = 1,25

Mf = 1,15

Mf = 1,35

108

MK I

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

3.4.5. Akcije za procjenu umora

Akcije za procjenu umora odrede se iz podataka prolaza svih optereenja, te se
dobije tzv. optereenje umaranja. Ovo optereenje je dakle drugaije od optereenja
za dokaz u statikom proraunu. Dinamiki koeficijent treba uzeti u obzir.
3.4.6. Numeriki postupak procjene umaranja
3.4.6.1. Uestala promjena napona sa konstantnim amplitudama
Ff

N
Mf

- nominalna naponska razlika (akcija)

R - otpornost umaranja za ukupni broj promjena napona u vijeku trajanja
konstrukcije

Ff i Mf - parcijalni koeficijenti akcije i otpornosti kod umaranja

3.4.6.2. Uestala promjena napona sa varijabilnim amplitudama
Ako naponska razlika varijabilnih amplituda prelazi vrijednost D tj. max > D
onda se sigurnost pri umoru dokazuje na dva mogua naina:
I. nain pomou Minerovog pravila

DD =

ni
1
Ni

ni - broj naponskih razlika i u zahtjevanom vremenu trajanja (podaci iz spektra

naponskih razlika)
Ni - broj naponskih razlika Mf Ff i koji uzrokuje slom pripadne kategorije detalja
Vrijedi:

Ff i D

B. Pero

1
Mf

Mf
6

Ni = 5 10
Ff i

109

MK I

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

D
L
> Ff i
Mf
Mf

Ff i <

L
Mf

Mf

Ni = 5 106
Ff i

Ni =

II. Nain pomou E

Ff E <

R
Mf

E - ekvivalentna naponska razlika sa jednakim amplitudama koja uz odreeni broj

promjena napona, daje isto oteenje kao i projektni spektar naponskih razlika.
R - otpornost pri umoru za odreenu kategoriju detalja, za isti broj promjena
napona kod kojeg se odreuje E
3.4.6.3. Posmini naponi
Naponske razlike uzimaju se u obzir slino kao i normalni naponi, samo sa
nagibom m = 5 . Za posmine napone vrijedi prema 5.6.1. (konstantne amplitude):
Ff

R
Mf

Za varijabilne amplitude vrijedi:

I.

II.

Ff i L

1
Mf

Mf
6

Ni = 2 10
Ff i

Ff i < L

1
Mf

Ni =

Ff E

B. Pero

R
Mf

110

MK I

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

3.4.6.4. Kombinacija djelovanja i

Ukoliko je E < 0,15 E djelovanje utjecaja moe se zanemariti. Ukoliko u
presjeku variraju neovisno i , oteenje se odreuje:
Dd. + Dd. 1

Dd. =

ni
Ni

Dd. =

ni
(za naponske razlike i )
Ni

(za naponske razlike i )

Ukoliko se rauna sa ekvivalentnim naponskim razlikama sa konstantnim

amplitudama vrijedi:
3

E
F
E
Ff
+ f
1
R R

Mf
Mf

3.5. VRSTOA UMARANJA

vrstoa umaranja definirana je za seriju linija (Whlerove linije) u dvostrukom
logaritamskom mjerilu -N. Svaka se linija odnosi na odreene kategorije detalja.
Linije vrstoe umaranja za normalne napone definirane su izrazom:
log N = log a - m log R
gdje je:
R - vrstoa umaranja ovisna o kategoriji detalja (normalni naponi),
N - broj ciklusa promjena napona,
m - kut nagiba linije vrstoe umaranja,
a - vrijednost ovisna o nagibu linije vrstoe umaranja (m) i o kategoriji detalja.
Konstrukcijski detalji u elinim konstrukcijama, koji su podloni umaranju, svrstani
su u grupe prema kategoriji detalja (detail category). Unutar svake kategorije postoji
vie tipova detalja (detail types ili constructional details).

B. Pero

111

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Primjer:
Kategorija detalja 160; tipovi detalja 1, 2 i 3; oznaka u knjizi 160 (1,2,3).
Tako se na slici 3.6. mogu vidjeti za neke kategorije detalja njihovi odgovarajui tipovi
detalja. Uz navedene kategorije i tipove detalja mogu se dati slijedea objanjenja:

Nosivi varovi u uvali i suelni varovi s djelominom penetracijom imaju oznaku

kategorije detalja 36. Ovi detalji su kategorije 36. Otkazivanje je zapoelo u korijenu
vara i iri se kroz var.

Zavareni prikljuci na rubovima svrstani su u kategoriju detalja 45. Treba

napomenuti da var ovog prikljuka ne mora prenositi naprezanja, a otkazivanje ide

od ruba vara i iri se u konstrukcijski element.

U kategoriju 50 svrstani su npr. krajevi tankih i dugih ploa, pokrovne ploe itd.

irenje pukotine poinje na rubu sudara varova i iri se u osnovni materijal.

Veina kratkih prikljuaka u smjeru naprezanja su kategorije 80 ili 71 uz uvjet da

nisu na rubovima elementa.

B. Pero

112

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Slika 3.6. Neke kategorije i tipovi detalja

B. Pero

113

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Popreni suelni varovi sa potpunom penetracijom variraju od kategorije detalja

125 do 36, ovisno o njihovom nainu izrade.

Dugi kontinuirani varovi izvedeni na gradilitu svrstavaju se u kategoriju detalja

100.

Treba zapamtiti da se veina potencijalnih mjesta u zavarenim konstrukcijama, gdje

je kritino umaranje, svrstava u kategoriju detalja 80 ili nie.
Za posmine napone odreene su linije vrstoe umaranja koje su sline onima za
normalne napone. Meutim, tu postoje samo dvije kategorije detalja:

kategorija detalja 100 - odnosi se na osnovni materijal, sueone varove sa

potpunom penetracijom, na vijke napregnute na posmik i pritisak na omota rupe;

kategorija detalja 80 - odnosi se na varove u uvali, sueone varove s potpunom

penetracijom napregnute na posmik.

U linije vrstoe umaranja, dobivene na temelju reprezentativnih eksperimentalnih
ispitivanja, ukljueni su uinci od:

lokalne koncentracije napona uslijed oblika vara,

veliine i oblika prihvatljivih diskontinuiteta,

smjera naprezanja,

zaostalih napona,

metalurkih uvjeta,

u nekim sluajevima, od postupka zavarivanja i poboljanja nakon zavarivanja.

Ukoliko za neku kategoriju detalja nema odgovarajue R-N linije, vrijednost R

moe se dobiti na temelju pokusa. Broj uzoraka ne smije biti manji od 10. vrstoa
umaranja R dobije se pokusom za NC=2x106 ciklusa, za 75%-tni interval povjerenja
i s vjerojatnou preivljavanja od 95%.

3.6. MODIFIKACIJE VRSTOE UMARANJA

U kategorijama detalja bez varova ili u kategorijama detalja u zavarenoj

izvedbi gdje su naponi relaksirani, efektivna naponska razlika za procjenu umaranja

mora se odrediti tako da se naponskoj razlici u vlaku pribroji 60% dijela naponske
razlike u tlaku.
B. Pero

114

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Promjenu vrstoe umaranja u ovisnosti debljine elementa mora se uzeti u obzir

kod debljina t>25 mm, tako da se odredi smanjena vrstoa umaranja prema izrazu:
25
R ,t = R
t

0.25

Ovo smanjenje vrstoe umaranja primjenjuje se za konstrukcijske detalje kod kojih

je var izveden popreno na smjer normalnih napona.

Ukoliko se rezultati ispitivanja odreenih tipova detalja ne uklapaju u kategorije

detalja prema EC3 dio 6, a da bi se izbjegle nesigurnosti kod svrstavanja ovih

detalja, oni se svrstavaju u klasu nie od rezultata koji je dobiven pokusom za
Nc=2x106 ciklusa. Ove su kategorije detalja u tablicama u prilogu oznaene sa
zvjezdicama. Svrstavanje ovakvih detalja moe biti povieno za jednu kategoriju
navedenu u tablici pod uvjetom da su modificirane linije vrstoe umaranja usvojene
tako da je D jednaka vrstoi umaranja za 106 ciklusa i m=3. Numerike vrijednosti
potrebne za proraun modificiranih vrijednosti vrstoa umaranja dane su u tablici.
Tablica: Numerike vrijednosti za proraun modificiranih vrijednosti vrstoa umaranja.

3.7. SVRSTAVANJE DETALJA - TABLICE

vrstoe umaranja kategorija detalja za otvorene poprene presjeke i

odgovarajue tipove za svaku kategoriju prikazane su u toki 3.12. PRILOZI.

- Detalji koji nisu zavareni
- Sloeni zavareni popreni presjeci
- Popreni sueoni varovi

B. Pero

115

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

- Zavareni prikljuci sa nenosivim varovima

- Zavareni prikljuci sa nosivim varovima

vrstoe umaranja kategorije detalja za okrugle, kvadratne i pravokutne cijevne

poprene presjeke (zatvorene) i odgovarajue tipove za svaku kategoriju prikazane

su pomou tablica:
- Detalji zatvorenih profila
- vorovi zatvorenih profila
Obzirom na veliku vanost koju igra svrstavanje detalja u pojedine kategorije kod
projektiranja elinih konstrukcija izloenih umaranju, na primjeru 'zamiljenog'
elinog mosta prikazati e se nain razmiljanja pri takvom svrstavanju. Radi
potrebe objanjenja, zamiljen je most koji s jedne strane ima sanduasti glavni
nosa, dok je na drugoj strani glavni nosa predvien kao limeni, to se vidi na slici
3.7.

Slika 3.7. Openiti prikaz `zamiljenog' mosta

B. Pero

116

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Slika 3.7. podijeljena je na est dijelova, koji su u nastavku prikazani izdvojeno, kako
bi se na svakom pojedinom dijelu oitije ukazalo na pojedine detalje i njihovo
svrstavanje u pripadajue kategorije detalja.

Slika 3.8. Dio 1 zamiljenog mosta

DIO 1
Detalj A

Ovaj detalj nije dan eksplicitno u Eurocode 3, dio 1 te se openito treba

izbjegavati (obino je bolje, a vjerojatno i lake, da poduno ukruenje prolazi kroz

prorez do poprenog ukruenja). Prema Eurocode 3 najblia kategorija ovog detalja
je krini oblik prikljuka, gdje se otvaranje pukotine u korijenu vara treba provjeriti za
B. Pero

117

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

kategoriju detalja 36*, a otvaranje pukotine u ploi od ruba vara kako se to vidi za
kategoriju detalja 71. Na slici 3.8. prikazana kategorija detalja 50* rezultira radi
izvedbe detalja zavretka zavarenog uzdunog ukruenja.
Detalj B

Kategorija detalja 112 je standardna za automatsko zavarivanje kod vara

u uvali, koji se izvodi sa obje strane, uz postojanje stop-start pozicija. Ukoliko je to

izvoenje neprekinuto bez stop-start pozicija, taj se detalj moe svrstati u kategoriju
125. Taj detalj se moe svrstati ak i u kategoriju 140 ukoliko se kontrolom vara
utvrdi da nema greaka. Meutim, u sluaju runog zavarivanja, detalj se svrstava u
kategoriju 100. Za taj je detalj mogue da e u Eurocode 3, dio 2. kod elinih
mostova biti izbaene vie kategorije od 125 i 140, budui nije praktino ostvariva
potrebna kvaliteta radionike izrade.
Detalj C

Napone treba proraunati za tarne vijane prikljuke za brutto povrinu

poprenog presjeka, dok se za druge prikljuke rauna sa netto povrinom

poprenog presjeka. Uinak ekscentrinosti prikljuka treba se uzeti u obzir kod
prorauna napona u prikljuku s jedne strane.
Detalj D

Detalj zavretka podunog ukruenja moe se tretirati za otvaranje

pukotine u glavnoj ploi kao dugako poduno pripojenje (duina vea od 100 mm)
unutar irine ploe sa nenosivim varom. Vjerojatno e se u Eurocode 3, dio 2. pojaviti
zahtjev da se var treba izvesti naokolo kraja ukruenja. Moe se zahtijevati provjera
posmika u varu za naponsku razliku, koja se proraunava iz povrine debljine vara.
Detalj E

vorna ploa, na koju je prikljuen krak L profila, moe se tretirati kao

dodatna lamela ira od pojasa (krak kutnika predstavlja pojas). Pod uvjetom da su
sve ploe debljine najvie 20 mm, detalj spada u kategoriju 50* za irenje pukotine u
kutniku. Ako je debljina ploa vea od 20 mm, tada se kategorija detalja sniava na
36*. Var treba produiti du kraka kutnika to izbrusiti, ako je potrebno ukloniti
nadvienje vara.

3.8. VRSTOA UMARANJA SIDRENIH VIJAKA

Otpornost sidrenih vijaka obzirom na fenomen umaranja jako ovisi o nainu izrade tih
vijaka. Izrada moe biti:

valjanjem navoja (rolled threads)

narezivanjem navoja (cut threads)

B. Pero

118

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Napominje se da sidreni vijci izraeni valjanjem daju bolje rezultate u pogledu

otpornosti na umaranje. Ponaanje tih vijaka ovisi i o matici. U principu, dvije matice
poboljavaju otpornost na umaranje i daju dulji ivotni vijek sidrenog vijka. Pokusi su
pokazali da postoje bolja i loija konstrukcijska rjeenja izvedbe sidrene stope u
pogledu umaranja, kako se vidi na slici 3.9.

Slika 3.9. Razliita rjeenja stope stupa sa sidrenim vijcima obzirom na ponaanje kod umaranja

Ispitivanja na gradilitu pokazala su da su rjeenja stope sa slike 3.9. b) i d) bolja u

odnosu na rjeenja prikazana na slici 3.9. a) i c).

3.9. UMARANJE IZ ASPEKTA MEHANIKE LOMA

3.9.1. 0penito
Budui da u vrhu pukotine nije mogue opisati napone uobiajenim odnosom -, to
se moe uiniti uvoenjem faktora intenziteta napona K (vidi 'Metalne konstrukcije
1'). Faktor K ovisi o:
Y - faktor korekcije koji je funkcija irine pukotine a

o - jednoliko raspodijeljen napon na elementu

a - mjerodavna veliina pukotine u ploi
tako da se moe definirati izraz:

K = Y o a

B. Pero

[Nmm ]
2 / 3

119

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Slika 3.10. Analitiko formuliranje faktora korekcije Y

B. Pero

120

MK I

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

Analitiko formuliranje faktora korekcije Y za 2D sluajeve i 3D sluajeve prikazano je

na slici 3.10.
Faktor korekcije izraunava se prema izrazu:
Y = Ye Y f Ys

gdje je:
Ye - faktor korekcije u ovisnosti oblika eliptine pukotine (pojavljuje se samo u
trodimenzionalnom sluaju),
Yf - faktor korekcije u ovisnosti o dimenzijama ploe,
Ys - faktor korekcije za sluaj da se pukotina pojavila na slobodnom rubu.
3.9.2. irenje pukotine
Ovisnost broja promjena napona N i veliine pukotine a moe se pratiti na posebno
izraenim uzorcima za ispitivanje umaranja. Nastanak i irenje pukotine pri uestalo
promjenjivom optereenju moe se prikazati u fazama prema slici 3.11.

Slika 3.11. Ovisnost N-a

Prema ovisnosti N-a moe se odrediti rata irenja pukotine (growth rate of,crack)
da/dN, tj. prirast veliine pukotine da po broju promjena napona dN. Isto se tako
moe ustanoviti ovisnost izmeu da/dN i K, a najee se koristi ta ovisnost prema
prijedlogu Parisa:
da
= D K n
dN

gdje je:
D

- konstanta porasta pukotine (konstanta materijala)

B. Pero

121

MK I

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

- kut nagiba pravca porasta pukotine (konstanta materijala)

K - razlika faktora intenziteta napona K = Y a

a

- veliina pukotine

- naponska razlika
Na slici 3.12. prikazana je ovisnost

da
i K .
dN

Slika 3.12. Rata porasta pukotine

da
dN

u ovisnosti

3.9.3. Proraun ivotnog vijeka

Ukupni ivotni vijek konstrukcijskog elementa koji je izloen umaranju materijala
moe se dobiti iz faze nastanka pukotine (faza I.) i faze stabilnog porasta pukotine
(faza II.) - slika 3.11. Obino je kod zavarenih spojeva koncentracija napona vrlo
velika tako da je faza I. relativno kratka pa se moe zanemariti. Zato se ivotni vijek
kod zavarenih spojeva moe dobiti integracijom izraza:
aj

aj

1
da
= D K n N i , j = dN =
da
n
dN
D

K
ai
ai

B. Pero

122

MK I

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

gdje je:
Ni,j - broj promjena napona za poveanje pukotine od ai na aj
a

-veliina pukotine sa aj>ai

Openito se prethodni izraz moe integrirati, a unutar izraza za K pretpostavi se

konstantan faktor korekcije Y. U tom sluaju se dobije:

Ni, j

a
1 i
=

n/2
n
n
D
Y i a j

gdje je:
- konstanta integracije =

n
1
2

Ako se pretpostavi da su za odreeni konstrukcijski detalj poznate veliine pukotine

ao i acr, te da je uzet u obzir faktor korekcije Y, koji je za vrijeme porasta pukotine
konstantan, moe se dobiti vijek trajanja za odreeni konstrukcijski detalj:
Ni, j =

acr

n
dN = C

ao

gdje je:
_

C - konstanta za odreeni konstrukcijski detalj koja se dobije prema izrazu:

a
1 o
C=

D n / 2 Y n o a cr

B. Pero

123

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

3.10. IMBENICI KOJI UTJEU NA UMARANJE

3.10.1. Kvaliteta radionike izrade
Greke u radionikoj izradi mogu smanjiti vrstou umaranja pojedinih kategorija
detalja. Ove greke mogu biti sljedee:
-

prskanje pri zavarivanju (weld spatter)

sluajni zastoj luka (arc strikes)

nedoputeno pripajanje (unauthorised attachments)

korozijska gnijezda (corrosion pitting)

pukotine u varu, posebno u sueonom poprenom varu (weld flaws)

loe namjetanje dijelova koji se zavaruju (poor fit-up)

zarezi i otri bridovi (notches, sharp edges)

ekscentrinost i nekorektan poloaj elemenata koji se zavaruju (eccentricity

and misalignment)

iskrivljenje dijelova prikljuka (distorsion)

B. Pero

124

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

3.10.2. Izvedba zavarenih spojeva

Openito

Izvedba zavarenih spojeva treba biti u skladu s Eurocode 3 i ENV 1090 (Pravila za
izvedbu elinih konstrukcija). Za varove izloene umaranju treba se pridravati
usputa ENV 1090 - 5. dio. Za praktinu primjenu treba potovati slijedee:
o

Sueoni varovi sa djelominom penetracijom tretiraju se kao varovi u uvali.

Debljina sueonog vara ne smije biti manja od debljine elementa koji se zavaruje.

Krak vara u uvali ne smije se mijenjati vie od 10% du vara.

Popreni sueoni varovi mogu imati udubljenja lica vara ako:

duljina nad kojom postoji udubljenje u smjeru pruanja vara nije vea od
debljine elementa t
visina udubljena vara nije vee od 0.1t
preostala debljina vara na svim mjestima nije manja od debljine elementa t

Uvjeti pod kojima se mogu prihvatiti udubljenja suelnog vara prikazani su na slici
3.13.

Slika 3.13. Uvjeti pod kojima se doputa udubljenje vara u uvali

Dubina ulegnua (death of undercut)

- za poprene varove vidljiva ulegnua ne doputaju se za kategorije detalja viih
od 56. Za kategorije detalja niih od 56, dubina ulegnua ne smije prijei
0,05-t ili 0,5 mm;
- za uzdune varove dubina ulegnua ne smije prijei 0.1t ili 1 mm.

B. Pero

125

MK I

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

Slika 3.14. Uvjeti pod kojima se doputaju ulegnua

Visina troske na licu vara tretira se kao ulegnue. Visina usaene troske
(ukljuka) ne smije prijei dvostruku veliinu doputene visine ulegnua. Razmak
izmeu susjednih ukljuaka troske ne smije bit manji od deveterostruke veliine
najveeg ukljuka.

Pukotine otkrivene nerazornim metodama (non destructive method - NDT

methods) nisu doputene. Mora se dokazati da pukotine nisu opasne ili da se
trebaju popraviti.

Nije doputen sueoni var s predvienom potpunom penetracijom u kojem je

dolo do nepotpunog taljenja materijala (lack of fusion), to je obino popraeno
prelijevanjem na licu vara, kako se vidi na slici 3.15.

Slika 3.15 Nepotpuna penetracija

Ulegnue vara (under fill) uslijed nedovoljnog zapunjavanja vara za suelne

varove nije doputeno (slika 3.16)

Slika 3.17. Ulegnue vara

Male i ravnomjerno raspodijeljene pore uslijed plinova ne moraju se popravljati

ukoliko je maksimalni promjer najvee pore manji od 0.25t ili 3 mm te ako su
zadovoljeni uvjeti iz tablice.

B. Pero

126

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Tablica: Ogranienja veliine pora

Hrapavost u materijalu s plinskim rezanjem

Utjecaj hrapavosti na rubu lima uslijed plinskog rezanja uzima se u obzir u vidu
smanjenja vrstoe umaranja ako je dubina istih vea od 0,3 mm. U praksi se takvi
rubovi izglade bruenjem ili se odabire odgovarajua nia kategorija detalja, kako se
to vidi na slici 3.18.

Slika 3.18. Hrapavost u materijalu s plinskim rezanjem

Stop-start poloaj kod zavarivanja

Poetak (start) i zavretak (stop) kontinuiranog zavarivanja doputa se samo u

sluaju da je u tim tokama postignuta dobra penetracija (sjedinjenje osnovnog i
dodatnog materijala). Poetak i zavretak zavarivanja izbjegava se u zonama visoke
koncentracije naprezanja, kao to je na primjer kraj podunog prikljuka (slika 3.19.)

Slika 3.19. Stop/start pozicija vara

B. Pero

127

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Rupe u ploama

esto se prilikom izvedbe ostavljaju rupe u limovima (cope holes), najee na spoju
hrpta na pojas. Ovaj detalj utjee na redukciju vrstoe umaranja kad optereenje
uzrokuje znaajne posmine i fleksijske napone. Stoga se mogu upotrebljavati kod
vitkih nosaa (L/h>l2), kod savijanja, a izbjegavaju se kod nosaa sa znaajnim
posmikom i na mjestima koncentracija napona.

Slika 3.20. Izbjegavanje izvedbe rupa na mjestu krianja varova

3.11. METODE KONTROLE VAROVA

Vizualna kontrola (Visual test - VT)

Oznaava paljivu inspekciju povrine vara i okolnih povrina zbog detekcije

moguih oteenja, defekta u varu, znakova korozije, poroznosti povrine itd. Provodi
se uz dobro osvjetljenje i primjenom poveala.

Magnetska kontrola (Magnetic test - MT)

Zahtjeva primjenu magnetski osjetljivog medija na detalju, to zatim izlaganje detalja

magnetskom polju u potrazi za grekama. Primjenjuje se samo na materijale koji
sadre eljezo. Na ovaj nain mogu se locirati pukotine i pore na povrini vara ili do 2
mm dubine.

B. Pero

128

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Ispitivanje penetrantskim bojama (Dye penetration test - PT)

Postupak se koristi bojama koje nakon nanoenja ulaze u pukotine i pore vara.
Nakon nanoenja, paljivo se obrise viak boje i nanese se prah ili boja, koji povlai
boju iz pukotina te na taj nain one postaju vidljive. Mjesto ispitivanja moe se izIoiti
UV zrakama radi otkrivanja lokacije penetracije. Mogu se otkriti samo povrinski
defekti.

Radiografsko ispitivanje (Radiographic test - RT)

Ispitivanje se provodi izlaganjem detalja X ili gama zrakama uz snimanje na film.

Time se dobiva 2D slika unutarnje strukture materijala te se otkrivaju volumenske
greke. Loe se detektiraju uske i male pukotine i ostali ravninski defekti koji se
nalaze gotovo paralelno sa primijenjenim zrakama. Zbog trokova i efikasnosti
ispitivanja ne primjenjuje se za varove debljine manje od 30 mm. Zahtijevaju se
posebne mjere zatite ispitivaa zbog izlaganja zraenju.

Ultrazvuno ispitivanje (Ultrasonic test - UT)

Provodi se odailjanjem ultrazvunog signala unutar detalja pomou male sonde

(pretvornika) montiranog na povrinu. Povratni signal, reflektiran od pukotina ili
povrina u materijalu vara, detektira se u sondi i prikazuje na ekranu osciloskopa.

Slika 3.21. Tipini prikaz greke kod ultrazvunog ispitivanja

B. Pero

129

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

3.12. PRILOZI
Prilog 3.12.1. Odreivanje vijeka trajanja pri umoru:

B. Pero

130

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Prilog 3.12.2. Ekvivalentna naponska razlika

Prilog 3.12.3. Whlerove linije za kategorije konstruktivnih detalja (normalna

naprezanja):

B. Pero

131

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Numerike vrijednosti uz gornju sliku:

Prilog 3.12.4. Whlerove linije za kategorije konstruktivnih detalja (posmina

naprezanja)

B. Pero

132

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

MK I

Numerike vrijednosti uz sliku na prethodnoj stranici:

Prilog 3.12.5. Klasifikacija kategorija konstruktivnih detalja pri umoru:

1. Kategorije bez zavarivanja
2. Kategorije detalja sloenih presjeka koji su zavareni
3. Kategorije detalja koji su sueono zavareni
4. Kategorije detalja koji su zavareni, a kod kojih zavari nisu optereeni
5. Kategorije detalja koji su zavareni, a kod kojih su zavari optereeni

B. Pero

133

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

B. Pero

MK I

134

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

B. Pero

MK I

135

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

B. Pero

MK I

136

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

B. Pero

MK I

137

3. Umornost materijala - dimenzioniranje

B. Pero

MK I

138