Professional Documents
Culture Documents
AN AK RUSOA
Ernst Kasirer
The lecture of Professor Ernest Cassirer at the meeting
of the French Philosophic Society, held on 27 February in
1932.
405
Ernst Kasirer
www. maticacrnogorska.me
407
Ernst Kasirer
www. maticacrnogorska.me
409
Ernst Kasirer
www. maticacrnogorska.me
Upravo na taj nain pojedinci postaju individue u viem smislu te rijei, autonomne osobnosti. Rousseau ne oklijeva niti tren
da tu moralnu koncepciju osobnosti postavi iznad pukoga prirodnog stanja. Njegove rijei o tome odlikuje jasnoa i strogost
koje ne ostavljaju mjesta dvosmislenosti i koje ne bismo oekivali da emo nai kod onoga koji slovi kao slijepi oboavatelj
primitivnog ovjeka. Ulazei u drutvo, ovjek se nedvojbeno
liava raznovrsnih prednosti koje je posjedovao u prirodnom
stanju; zauzvrat pritom dospijeva do takvog razvoja svojih sposobnosti, do takvog irenja svojih ideja, do takvog oplemenjivanja svojih osjeaja da bi kada u tome novom stanju stvari ne
bi bilo zloupotreba koje ga esto srozavaju ispod prirodnog stanja morao neprestance blagoslivljati sretni trenutak koji ga je
zauvijek otrgnuo iz prirodnog stanja i koji je od njega, ograniene i glupave ivotinje, uinio razumno bie, ovjeka.3 Istina
je da je na taj nain definitivno naputena teza za koju se inilo
da je Rasprava o nejednakosti brani. Jer, u tom spisu, in kojim
je ovjek uspostavio vladavinu duha bio je predstavljen kao
neka vrst aljenja vrijednog naputanja sretnoga prirodnog stanja, kao biologijska izopaenost. A Rasprava o znanostima i
umjetnostima bila je obznanila, slino, da je priroda htjela ovjeka potediti od znanja poput briljive majke koja iz ruku svojeg djeteta oduzima opasno oruje.4 Je li Rousseau sada sve to
zaboravio? Je li se bez ikakve ograde opredijelio za duh, protiv
prirode, i tako se izloio svim opasnostima to ih je on sm bio
tako jasno uvidio i prokazao s tako malo ustruavanja? I to
moe objasniti i opravadati tu promjenu gledita? Da bismo
nali objanjenje za to, neophodno je da se ne prevarimo glede
prave meukarike. Znanje je takav je zakljuak do kojega je
Rousseau sada doao bezopasno sve dotle dok se ne nastoji
3 Drutveni ugovor, knjiga I, pogl. 8.
4 Prva rasprava, prvi dio, pred kraj.
www. maticacrnogorska.me
411
Ernst Kasirer
www. maticacrnogorska.me
revolucionarni in. U tom pogledu nema nikoga u njegovu stoljeu ije bismo ime mogli navesti pored njegovoga. Nipoto
nije prvi ili jedini koji je predosjetio ozbiljna zla od kojih je njegova epoha patila u politikoj i drutvenoj oblasti, i koji ih je
glasno prokazao. Cijelo je XVIII stoljee proeto dubokom i
iskrenom voljom za reformom. Ali ta volja ne ide dotle da formulira revolucionarne zahtjeve, ni u oblasti vanjskih stvari, ni u
oblasti due. Filozofi iz enciklopedistikih miljea ele popraviti
i lijeiti, ali gotovo nitko meu njima ne vjeruje u nunost ili
mogunost radikalne promjene, integralne obnove. Dostatno im
je da uspiju poniiti najgore zloupotrebe i da ovjeanstvo malopomalo dovedu do boljih politikih uvjeta. Ta se temeljna opreka izmeu Rousseaua i Encisklopedista na karakteristina nain
oitovala u DAlembertovu sudu o Rousseauovu mileu. Uzaludno je (takav je DAlembertov prigovor Rousseauu) uputati
se u dijatribe protiv zala drutva; filozof treba tragati za lijekovima, imajui uza sve to na umu da je rije samo o palijativima.
Nije rije o tome da se neprijatelja potue, suvie je u zemlji
uznapredovao a da bismo se uputali u to da ga otjeramo; rije
je o tome da s njime vodimo sitne arke [guerre de chicane].
Cijelom svojom osobnou i nainom miljenja Rousseau nije
bio sklon takvom arkanju, kao to za to, dodue, nije bio ni sposoban. Ni on takoer nije bio aktivni revolucionar i nikad nije
pomiljao da se izravno ukljui u politiku. Kao istinski osamljenik, kakav bijae, pribojavao se agitacije javnog mjesta i metea borbi. A upravo je od njega, ipak, a ne od ljudi koji su predstavljali javni duh ondanje Francuske i koji su taj duh oblikovali, doao navlastito revolucionarni impuls. Jer on nije zaokupljen izdvojenim zlima, ne trai lijek za posebne sluajeve. Za
njega nema mogueg suglasja s ondanjim drutvom; nije prihvaao pokuaje poboljavanja koji bi se primjenjivali tek na vanjske simptome. On odbacuje svako djelomino rjeenje; ve od
samog poetka, i u svakoj svojoj reenici, on ima u vidu cjelinu.
www. maticacrnogorska.me
413
Ernst Kasirer
www. maticacrnogorska.me
415
Ernst Kasirer
breme odgovornosti ne poiva na ovjeku kao izdvojenom pojedincu, nego na njegovoj tvorbi, zajednici. Eto rjeenja koje je
Rousseau dao za problem teodiceje: time je naime taj problem
prenio na posve novo tlo. Izvukao ga je iz sfere metafizike da bi
ga smjestio u smo sredite morala i politike. Time mu je dao
poticaj koji se, jo i naih dana, osjea u svoj svojoj snazi. Sve
drutvene borbe dananjeg vremena pokrenute su tim izvornim
poticajem; njihov je korijen u tom osjeaju odgovornosti koja
pada na drutvo, koju je Rousseau prvi spoznao i namro je svim
epohama koje su slijedile.
Tako taj navodni iracionalist dospijeva dotle da ima apsolutnu vjeru u um; ali, za njega, vjerovati u trijumf uma i vjerovati
u trijumf istinskog kozmopolitiskog ustrojstva samo je jedna
ista stvar. Tu je vjeru takoer prenio na Kanta. Potonji misli i
rasuuje na Rousseauov nain kada kae da najvei problem
postavljen ovjeanstvu jest konstituiranje graanskog drutva
koje e posvuda bdjeti nad odravanjem prava i kada povijest
ovjeanstva u cjelini razmatra kao ozbiljenje tajnog plana prirode, teei da za dravu stvori savreno ustrojstvo u njegovoj
unutarnjoj biti i nunom povezanou jednako savreno s
vanjskog gledita. Problem teodiceje moe rijeiti samo drava
i u njoj. ovjeku pripada da ostvari opravdanje Boga, to mu
je najvia dunost; u tome e uspjeti ne tako to e se gubiti u
metafizikim spekulacijama o srei i zlom udesu, o dobru i zlu,
nego slobodno stvarajui, oblikujui po svojoj volji drutveni
poredak u skladu s kojim eli urediti svoj ivot.
Da bi osigurao trijumf ideja koje tvore temelj njegova morala, istina je da se Rousseau smatra prinuenim utei se pomoi
religije. Ali ta potpora moe i treba biti vrijedna samo u mjeri u
kojoj Rousseau priznaje da ideja slobode, budui da ima svoj
temelj samo u djelovanju, ne moe biti utemeljena na obinoj
zbiljnosti osjetilnog svijeta, nego da pripada drugom poretku
isto inteligibilnih stvari. Akti savjesti nisu sudovi, nego
416
www. maticacrnogorska.me
osjeaji; premda nam sve nae ideje dolaze izvana, osjeaji koji
ih prosuuju su u nama i jedino preko njih spoznajemo suglasje
ili nesuglasje koje postoji izmeu nas i stvari za kojima trebamo
teiti ili ih izbjegavati.
Piui te reenice, Rousseau se konano odvojio od
Condillacove spoznajne teorije. Ve je dugo Rousseau bio pod
veoma snanim utjecajem sredinje ideje Condillacova sustava.
Potonji je s njime bio sjedinjen vezama bliskog prijateljstva; k
tome, rano je Rousseauu bio vodi i uitelj, kojemu se divio, u
svemu to se ticalo teorije spoznaje i analitike psihologije. ak
ni u mileu Rousseau se jo nije bio oslobodio te ovisnosti.
Jasno se to oituje u nainu na koji je Rousseauov uenik bio
naveden da se korak po korak uzdie od konkretnoga do
apstraktnoga, od osjetilnoga do intelektualnoga. Sve u
svemu, pred nama je pedagogijska primjena uvene slike koju je
Condillac stvorio u Raspravi o osjetima, slike statue koja malopomalo oivljava, u mjeri u kojoj se zamjedbe raznih osjetila
urezuju u nju. Ali dosljedno razvijajui tu sliku, Rousseau se
sudara s granicama preko kojih ona vie nije primjenjiva. ak i
prihvaajui da cjelokupna spoznaja koju imamo o vanjskoj
zbiljnosti dolazi samo od skupljanja, od sloaja osjetnih zamjedbi unutarnji se svijet na taj nain ne moe objasniti, izgraditi.
Udahnimo mrtvoj grani osjetni ivot; proirimo sve vie i vie
granice sve dotle da u njih ue sav vidljivi obzor, svi vanjski
objekti: ono to joj se tim postupkom ne moe izvana udahnuti,
to je osjeaj autonomnog djelovanja, savjest volje; jer ta savjest
ima izvorite u biu smome. Nemogue je u svijetu vanjskih i
mehanikih fenomena nai analogiju s time: nit povezanosti du
koje bi se trebao nanizati, prema Condillacovoj teoriji, sav sadraj due, svi psihiku fenomeni, lomi se na tom mjestu. Jer
pasivnost ne moe biti uzeta kao polazina toka za objanjenje
aktivnosti, ba kao to jedinstvo Jastva, kao jedinstvo njegova
moralnog karaktera, ne moe biti shvaeno kao neto to
www. maticacrnogorska.me
417
Ernst Kasirer
www. maticacrnogorska.me
419
Ernst Kasirer
www. maticacrnogorska.me
avamo svesti na teorijske formule; moramo ih u praksi iskusiti, u praksi nadvladati ako ih elimo, uistinu, intimno poznavati. Samo iz takvog izravnog kontakta s predmetima moe
proistei, prema Rousseauu, nae poznavanje fizikog svijeta.
Neposredne veze sa stvarima, veze koje moemo imati samo
putem djelovanja, posvuda trebaju prethoditi intelektualnoj
spoznaji i sluiti mu kao temelj. Zato se ak ni fizika ne moe
poduavati u navlastitom smislu rijei: potrebno je, naprotiv,
da se uenik izgrauje u mjeri napredovanja svojeg osobnog
iskustva. Potrebno je da ne zna nita to nije osobno iskusio,
da istinitim ne dri nita to nije sm spoznao, bez ikakvog
posrednika. A to to Rousseau ovdje trai za osjetilno iskustvo,
u Ispovijesti vjere savojskog vikara zahtijeva i za duhovno
iskustvo. I ovdje isto tako princip apsolutne autopsije zadrava svu svoju vrijednost. A taj princip, zahtijevajui da se vidi
vlastitim oima, da se traga vlastitim nainima, zadobiva utoliko veu vanost zato to tek sada uistinu ulazimo u sferu
svjesnog jastva, u kraljevstvo osobnosti. Postulat autopsije, postajui sve zahtjevnijim, postaje postulatom autonomije.
Svako duboko, moralno i religijsko, uvjerenje treba se temeljiti na njoj; svako je moralno poduavanje, svako je religijsko
nauavanje osueno da ostane jalovim i bez uinka ako se,
od samog poetka, ne ogranii na to da nas hoe voditi cilju
samospoznaje. To je dakle preobrazba ideje odgoja koja iziskuje i omoguuje preobrazbu, reformu religije. Ako je
Lessing, kasnije, evoluciju religije pojmio kao odgajanje
ljudske vrste, time je samo dovrio sintezu koja se u klici
nalazi ve u Rousseaua i koja je nunost, sa stajalita filozofije potonjega.
Ali koliko god iz toga jasno proistjee jedinstvo u koncepciji
milea, potekoe koje to djelo predstavlja nisu time nita manje.
Sm je Rousseau u toj knjizi vidio istinsku krunidbu svojeg
miljenja i svojeg knjievnog djela. U vie navrata napomenuo je
www. maticacrnogorska.me
421
Ernst Kasirer
kako je ona bila konani cilj kojemu su smjerale raznovrsne tendencije njegova miljenja i u kojemu one nalaze svoje jedinstvo.7 Pa ipak, ini se na prvi pogled teko, ak nemogue, odrati to jedinstvo. Jer, meu svim Rousseauovim spisima, toliko
bogatim paradoksima, mile je moda najparadoksalnije djelo.
Vie nego u svim drugima, ini se da se ovdje preputa uzletu
svoje uobrazilje, svojoj sklonosti ideologijskim konstrukcijama;
vie nego igdje drugdje, ini se da je izgubio svaki smisao za
prozainu zbiljnost stvari. Ponajprije, njegovo se djelo smjeta izvan uvjeta drutvene zbiljnosti. Ono ukida svaku vrstu
odnosa izmeu ljudske zajednice i uenika, zatvarajui ovoga,
da tako kaemo, u prostor bez zraka. Zidovi tog zatvora sve vie
se steu oko njega. Briljivo ga se dri podalje od bilo kakvog
kontakta s drutvom i njegovim oblicima ivota; umjesto toga
okruen je isto fiktivnim prizorom, nekom vrstom drutvene
fantazmagorije, koju odgoj umjetno zaziva za njegovu upotrebu.
A ono to jest i bit e najbizarnije u svemu tome jest da je cjelokupni sustav drutvenih fikcija, koji se s toliko muka izgradio, namijenjen jedino tome da bude u slubi istine. Uenika
treba osloboditi od drutvenih konvencija koje su suprotne prirodi i natrag ga dovesti naivnoj jednostavnosti prirode. Ali ueniku skrivati postojei poredak stvari, zar to nije prirodi najsuprotnije? A zar taj pokuaj, s druge strane, nije smjesta osuen
na nemo? Odgojitelj je naime u svakom trenutku prinuen ne
samo da postojanje te zbiljnosti bez rijei toleririra, nego ak da
je priziva u pomo, da se njome slui da bi postigao svoj cilj. U
odluujuim prekretnicama intelektualne i moralne evolucije
(prisjetimo se, primjerice, razgovora izmeu milea i vrtlara,
razgovora ija je svrha da ueniku utuvi prve pojmove o vlasnitvu i da postigne da ga on razumije) zaziva se pomo izvana,
slui se njima. Fanatina ljubav prema istini, koja bi taj sustav
7 Cf. Rousseau sudi o Jeanu-Jacquesu, 3. dijalog, i Ispovijesti, 1, XI.
422
www. maticacrnogorska.me
423
Ernst Kasirer
www. maticacrnogorska.me
425
Ernst Kasirer
i drugih dijelova Rousseauova djela nema nikakve vrste nesuglasja. Rousseau kod ovjeka, kao iskljuivo biologijskog bia, ne
prihvaa postojanje drutvenog nagona: izrijekom se borio protiv
Grotijusova nauka koji drutvo eli utemeljiti na takvom nagonu,
kao i Shaftesburijeve teorije koja govori o uroenoj simpatiji
koja bi ovjeka zbliavala s njemu slinima. Taj prirodni, biologijski temelj drutva, to nauavanje o ovjeku kao
, on nadomjeta isto idealnim, tj. moralnim temeljem. Ne
moe se od djeteta zahtijevati da shvati iste ideje, jer njegovo
bivstvovanje i njegov razum ne prekorauju sferu nagonskog
ivota. A uvjeti njegova bivstvovanja ne mogu biti promijenjeni
samim poduavanjem. Neka se, dakle, odustane od bilo kakvog
moralnog bodrenja, od svakog poduavanja, s obzirom na to da se
ono odmah pokazuje nemonim. Ovdje, kao i posvuda, uenika
valja ostaviti da pronae ono to e nuno pronai, to e pronai
kada doe za njega pogodan trenutak da sudjeluje u zrijenju
ideja. Tada e istinski politiki i drutveni idealizam (Rousseau
je u to vrsto uvjeren) proistjei iz te vrste moralnog idealizma.
ovjek za ciljem zajednice vie nee tragati u obinom i jednostavnom zadovoljenju svojih nagona; kad bude rije o tome da o
toj zajednici sudi vie se nee pitati samo u kojoj mjeri ona uspijeva da mu prui zadovoljenje. U njoj e, naprotiv, vidjeti stvoriteljicu i uvaricu prava; pa e razumjeti da je u ispunjavanju te
misije sauvano ovjekovo dostojanstvo, ako ne njegova srea.
Valja mi se ovdje, gospodo, zaustaviti, ako ne elim vau strpljivost izloiti prevelikim kunjama. Svoj predmet nisam
mogao iscrpiti; jedva da sam Rousseauovu filozofiju ukratko
skicirao. A ispitao sam samo jedan aspekt Rousseauova djela:
morao sam ostaviti po strani sve to se ne tie mislioca nego
poznavatelja i slikara ljudi.
Da je ta posljednja crta neodvojivo povezana s Rousseauovom
osobnou, da velikim dijelom objanjava utjecaj koji je izvrio na
svoje suvremenike kao i na epohe koje su slijedile, to je injenica
426
www. maticacrnogorska.me
427
428
www. maticacrnogorska.me