A N T O N I O G R A M S C I / P IS M A IZ Z A T V O R A

LJUDSKI D O K U M E N T I
U R ED N IK

I ME V U E T I

NASLOV

O R IG IN A L A

ANTONI O GRAMSCI

L E T T ERE DAL CAR CERE

E in au di Torino 19-i 7-

PREVEO

STANKO K U N C A

NASLOVNA STRANA

FRANO BAE

A N T O N I O GRAMSCI

PISMA IZ ZATVORA

D R A V N O IZD A V A K O P O D U Z E E HRVATSKE
ZA GR E B 1951

I
R im ski za tv o r. 20. stu d e n o g a

1926.

D raga m oja Julka,

sjea li se jednoga od tvojih posljednjih pisama? (Bilo
je barem posljednje, koje sam prim io i proitao.) Pisala si
mi, kako smo nas dvoje jo dosta mladi, te da se moemo
nadati, da emo zajedniki vidjeti, kako rastu naa djeca.
Treba da se toga sada snano sjea, da snano misli na to
svaki put, kad misli n a me i kad me povezuje s djecom.
Siguran sam, da e biti jaka i odvana. kao to si uvijek bila.
M orat e biti jo vie nego u prolosti, tako da djeca dobro
napreduju i u svemu budu dostojna tebe. Razmiljao sam
mnogo, vrlo mnogo ovih dana. N astojao sam zamisliti, kako
e se odvijati itav va budui ivot, jer ja u sigurno bitii
dugo bez vaih vijesti; a mislio sam i na prolost izvlaei iz
nje snanu volju i beskonano povjerenje. Jak sam i bit u
jak; mnogo te volim i hou da doivim da vidim nau malu
djecu.
D raga moja, ne bih te nikako htio uznemiriti. M alko sam
umoran, je r vrlo malo spavam te stoga ne mogu pisati sve
ono, to bih htio i kako bih htio. Hou da ti to snanije
osjeti svu moju ljubav i moje povjerenje. Zagrli sve svoje
ukuane; n ajn jen ije grlim tebe i djecu.
Antonio
5

II
U stik a ,1 9. p ro sin c a

1926.

D raga Tanja,
na Ustiku sam stigao 7., a 8. sam prim io tvoje pismo od
3. Opisat u ti u drugim pismima sve dojmove s moga puto
vanja malo pomalo, kako se sjeanja i razliita uzbuenja
budu siedivala u mome mozgu i kad se odmorim od napora
i besanica. Izuzevi naroite prilike, pod kojima se odvijalo
(kao to moe i misliti, nije jako udobno ni za snana o
vjeka putovati sate i sale ubrzanim vlakom i parobrodom
s okovima na rukama i vezan lancem za ruke susjeda na putu),
putovanje je bilo veoma zanim ljivo i obilovalo razliitim
pobudama, od ekspirskih do smijenih. Ne znam. hoe
li mi na primjer., poi za rukom rekonstruirati jedan noni
prizor na prolazu kroz N apulj, u golemoj sobi s veoma
mnogo fantazmagorikih zoolokih prim jeraka. Vjerujem , da
se s time moe usporediti jedino prizor s grobarom u Hamletu. N ajtei dio puta bio je prijelaz od Palerm a do Ustike.
etiri smo puta pokuali prijei i tri smo se puta morali v ra
titi u palermsku luku, je r parobrodi nije odolio oluji. Pa
ipak, zna li, d a sam se ugojio ovoga mjeseca? Sam se udim,
da se osjeam tako dobro i da mi se toliko rai jesti. Mislim,
da u se kroz petnaest dana, im se odmorim i dovoljno ispa
vam, sasvim osloboditi em ikranije i otpoeti najnoviju periodu
svoje molekularne egzistencije.
Moj dojam o Ustici odlian je sa svakog gledita. Otok
je velik osam kvadratnih kilom etara i ima oko tisuu i tri
1 O tok u Sred o zem n o m m o ru , z a p a d n o od P ale rm a. T a lija n s k i su
reim i n a ta j k ao i n a m n o g e d ru g e ta lija n s k e otoke L ip a ri, T r e m iti,
P a n te lle ria , L a m p e d u sa i t. d. slali u zato en je, uglav n o m , p o litike
p ro tiv n ik e . U z a sve te otoke v e z a n a su s tr a d a n ja ju g o slav e n sk ih n a ro d a
u N a ro d n o o slo b o d ila k o m ra tu : tu su bile ta m n ice i gro b n ic e m nogih
n a ih ro d o lju b a o d v u e n ih iz ra z n ih k ra je v a nae z em lje zato, to su
m rzili faizam i o k u p a to ra i to su se b o rili p ro tiv n jih . (Op. pr.)

stotine stanovnika od kojih je est stotina obinih zatvore

nika, to jest krim inalaca, koji su vie puta kanjavani. P u
anstvo je vrlo prijazno; prem a nam a se svi vladaju savreno
korektno.
Mi smo sasvim odijeljeni od krim inalaca, iji ti ivot ne
bih mogao opisati u nekoLiko poteza. D a li se sjea Kiplingove novele pod naslovom: N eobino jahanje u francuskoj
knjizi ovjek, koji je htio poslati k ra lj? O djednom mi je
dola na pam et, inilo mi se, da je proivljavam . Dosad
smo ovdje petnaestorica p rijate lja. Na ivot tee vrlo m imo:
bavimo se istraivanjem otoka, koji nam doputa da dosta
dugo eemo, oko devet do deset kilom etara, i uivamo u p re
krasnim pejzaim a i pogledim a na more, divnim zoram a i
zalazim a sunca. Svaka dva dana dolazi parobrodi, koji do
nosi vijesti, novine i nove p rija te lje .. . U stika je mnogo
ljepa, nego to se vidi na razglednicam a, koje u ti poslati.
T o je varoica saratenskog tipa, slikovita i puna boja. N e
moe zamisliti, koliko sam zadovoljan, to mogu tum arati od
jednoga do drugog k raja m jesta i otoka i udisati morski zrak
poslije jednom jesenog putovanja od zatvora do zatvora, a
osobito poslije oni esnaest dana, koje sarp proivio u Regina
Coeli- u samici. N am jeravam postati ustiki prvak u bacanju
kam ena s ram ena, je r sam ve pobijedio sve prijatelje.
Piem ti malo nepovezano, kako mi na um pada, je r sam
jo uvijek malo um oran. D raga T a tja n a, ne moe zamisliti,
kako je veliko bilo moje uzbuenje, kad sam u Regina Coeli
vidio tvoj rukopis na prvoj boci kave, koju sam prim io, i
proitao M ariettino3 ime: postao sam potpuno dijete, vidi,
u to vrijem e se u meni ja v ila neka vrsta stida, je r sam znao
da e. prem a zatvorskim odredbam a, m oja pism a biti itana.
N e usuujem se pisati o nekim osjeajim a, a ako ih nastojim
2 Sudski zatvor u Rimu. (Op. pr.)
3 M arietta i N ilde (koju spom inje malo dalje u ovom pismu): pri
jateljice T atjan e Schucht, inae su posjeivale G ram scijevu obitelj.

ublaiti da bih se prilagodio situaciji, ini mi se da postajem

crkvcnjak4. Stoga u se ograroiiti da ti javim neke vijesti n
mom boravku u Regina Coeli u vezi s onim to me pita
Primio sam vuneni aket koji mi je bio vrlo koristan, a isto
tako arape i t. d. Bio bih se smrzao bez njih, je r sam otpu
tovao u laganom ogrtau, a rano ujutro, kad smo pokuali
prijei iz Palerm a na Ustiku, bilo je pasji hladno. Primio
sam tanjurie koje mi je bilo ao ostaviti u Rimu. no bio sam
siguran da u ih razbiti, je r sam u jastunicu (koja mi je
izvrsno posluila) morao staviti sav svoj prtljag. Nisam pri
mio C i r i o ni okoladu, ni biskvit, te stvari su bile zabra
njene: vidio sam da su na listi naznaene, ali uz prim jedbu
da ne mogu proi. Tako nisam imao alice za kavu, ali snaao
sam se izradivi servis od pola tuceta gujih ja ja. gordo po
stavljenih na podnoje od kruha. P rim ijetio sam. da si se
prestraila zato to je ruak bio skoro uvijek hladan. Nita
zato. uviijek sam jeo, nakon prvih dana barem dva puta
onoliko koliko sam jeo u gostionici i nikad nisam osjetio ni
najm anju smetnju, meutim sam doznao da su se svi moji
prijatelji loe osjeali ii da su suvie upotrebljavali sredstva
za ienje. Sve se vie uvjeravam , da sam mnogo jai nego
to sam ikad mogao vjerovati, je r sam se, za razliku od svih
ostalih, izvukao s obinim umorom. U vjeravam te. da sam
uvijek bio vrlo veseo, osim nekoliko sumornih sati jedne veeri
kad su nam po elijam a iskljuili svijetlo. Duh to me goni,
da opaam kominu i nakaradnu stranu svih prizora bio je
u meni stalno aktivan i usprkos svemu odrao me veselim.
U vijek sam itao, ili skoro uvijek, ilustrirane revije i sportske
novine i stao uspostavljali biblioteku. Ovdje sam postavio
ovaj program : 1. osjeati se dobro da bih se osjeao uvi
jek sve bolje; 2. stalno i planski studirati njemaki i ruski
4 C rk v e n ja k , a u fig u ra tiv n o m zn a en ju m oe p re d s ta v lja ti i lana,
lic e m je rn a , p r e v r tljiv a o v jek a. (O p. pr.)
5 K o n zerv a o d ra j ic a . (O p. pr.)

ft

jezik; 3. studirati povijest i ekonomiju. Izmeu sebe emoracionalno gim nasticirati.

D raga T a n ja, ne smije vjerovati, da sam te za ijedan
mom enat zaboravio i da nisam mislio na te, liako ti jo nisam
pisao. T v oje izraavanje je tono, je r svaku stvar, koju sarti
prim io i na kojoj sam vidljivo prim ijetio znak tvojiih dragih
ruku. bijae vie nego pozdrav, bilo je njeno m ilovanje. Htio
sam imati M ariettinu adresu; moda bih i N ildi htio pisati;
to ti misli? Da li e me se sjeati i da li e jo j biti po volji
moj pozdrav? Pisati i prim ati pisma to su postali trenuci
n ajsnanijih doivljaja u mom ivotu.
. . . D raga T a tja n a, pisao sam ti malo konfuzno. V jerujem ,
da danas 10. parobrodi ne e moi stii, je r je svu no puhao
strano jak v je tar koji mi nije dao spavatn i pored mekoe
kreveta i jastuka od kojih sam se ve bio odvikao; v je tar to
probija kroz sve pukotine balkona, prozora i vrati ju s jaukom
i zvukom slikovitih, alii i razdraljivih truba. Pii Ju liji i
reci joj da se zaista osjeam dobro u svakom pogledu i da e
moj ovdanji boravak, za kojeg, uostalom, ne vjerujem da e
biti tako dug kao to je to naredbom odreeno, iupati iz
mog tijela sve stare boletine: moda peniod potpunog odm ora
bijae za me ba p rijeko potreban.
N jeno te grlim , draga, je r u tebi grlim sve moje n a j
m ilije.
A n io n io

III
U stik a . 19. p ro sin c a 1926.

D raga T a n ja,
18.
sam ti pisao dopisnicu, da te obavijestim o prim itku
tvog preporuenog pisma od 14.; prethodno sam ti bio pisao
opirno pismo na adresu gospoe Passarge6; pismo ti je mo
c G ra m s c ije v a g a z d a ric a .

ralo biti urueno 11. ili 12. Ponavljam glavne dogaaje iz

itavog ovog vremena.
Uhapen sam 8. u deset i po sati i odmah sproveden u
zatvor. Iz Rima sam otputovao ujutro rano 25. studenog. Bo
ravak u Regina Coeli bio je najgori period zatvora: esnaest
dana potpune izolacije u eliji, disciplina vrlo otra. Tek
sam zadnjih dana mogao dobiti sobu u najam 7. P rva tri dana
proveo sam u jednoj eliji koja je bila dosta svijetla po danu,
a rasvijetljena po noi. Krevet je bio jako prljav, plahte ve
upotrebljene. G m izala je najrazliitija gamad. Za itanje
nisam mogao dobiti nita, niti Gazzettu dello Sport, jer jo
nisam bio pretplaen. Jeo sam tamniku juhu, koja je bila
dosta dobra. A onda sam preao u drugu eliju: ta je po
danu bila m ranija, a po noi nerasvijetljena, ali je bila
dezinficirana benzinskim plamenom, a rublje je na krevetu
bilo isto. Poeo sam kupovati poneto iz zatvorske kantine:
stearinske svijee, mlijeko za doruak, goveu juhu i komadi
mesa, sir, vino, jabuke, cigarete, novine i ilustrirane revije.
Iz obine elije preao sam, bez prethodnog upozorenja, u
posebnu sobu koja se plaa; radi toga sam jedan dan ostao
bez jela, budui da zatvor daje hranu samo stanovnicima
obinih elija, dok se oni iz soba koje se plaaju, m oraju kostirati (zatvorski izraz) o vlastitom troku. Soba koja se plaa
za me je im ala to znaenje, to su strunjai pridodali vuneni
m adrac i jastuk takoer od vune i to je 41 eliji bio smjeten
umivaonik s vrom 1 stolicom. Trebao sam dobiti i stol. v je
alicu i ormari, ali uprava nije raspolagala s dovoljno n a
m jetaja. Imao sam elektrino svijetlo bez prekidaa, te sam
se svu no prevrtao da bih zatitio oi od svijetla. ivot je
tekao ovako: u sedam sati ujutro buenje i pospremanje sobe,
oko devet mlijeko koje se je pretvaralo u bijelu kavu kad
7 U ta lija n s k im istra n im z a tv o rim a m oglo se d o b iti posebne sobe
s h ra n o m , ako je z a tv o re n ik bio sp re m a n d a to p la ti iz svoga v la stito g
depa. S o b a je , u stv a ri, b ila m alo b o lje n a m je te n a elija . (Op. pr.)

10

sam poeo prim ati hranu iz gostionice. Kava je obino stizala

jo mlaka, a m lijeko uvijek hladno i od toga sam pravio
obilatu kau. Izm eu devet i podneva 'dolazio je sat etnje:
jed an sat ili od devet do deset, ili od deset do jedanaest, ili
od jed an aest do dvanaest. Putali su nas pojedinano, a bilo
nam je zabranjeno bilo s kim razgovarati ili pozdravljati
koga: ili smo u dvorite razdijeljeno na vie dijelova vrlo
visokim zidovima, a ogradom od reetki od ostalog dijela
dvorita. N adzirao nas je straar koji je stajao na m aloj po
vienoj terasi, koja je dom inirala prostorom i jedan drugi,
koji se etao ispred ograda; dvorite je bilo uvaljeno izmeu
visokih zidova, a s jedne strane isticao se niski dim njak m ale
zatvorske m ehanike radionice. Ponekad je zrak bio pun dama,
a jed am p ut smo m orali oko pola sata ostati pod pljuskom
kie. Oko podne je stizao ruak; orba je esto bila jo mlaka,
a ostalo uvijek hladno. U tri je bio pregled elije i poluga na
reetkam a; pregled se ponavljao u deset naveer i u tni u ju
tro. Spavao sam malo izmeu ova dva zadnja pregleda: kad
god me je probudio pregled od tri sata, vie nisam mogao
zaspati. U krevetu se m oralo ostati od sedam i po uveer do
zore. Z abavu su pruali razni glasovi i dijelovi razgovora
koje se ponekad moglo uti iz susjednih ili suprotnih elija.
N ikad nisam bio kanjen; M affi j:e, m eutim , bio tri dana 11
samici n a vodi i kruhu. Z aista se nikad nisam loe osjeao.
Iako nikad nisam pojeo svu hranu ipak sam uvijek jeo s
veim apetitom nego u gostionici. Imao sam samo drvenu
kaiku, a nisam imao ni viljuke, ni ae, zatim sam imao
jed an vei i jed an m anji vr od gline za vodu i vino; a prije
nego to mi je dodijeljena soba, koja se plaa, imao sam
jednu veliku olju od gline za ju h u i jednu za um ivanje.
19.
studenog, bez drugog razjanjienja, saopena mi je
n aredba kojom me se kanjava na pet godina zatoenja u
kolonijam a. Slijedeih sam dana doznao da bih trebao otpu
tovati za Som aliju. T ek sam 24. naveer indirektno saznao
11

da u zatuen je odsjediti na nek>m talijanskom otoku. Tono

mjesto odreenja slubeno mi je saopeno tek u Palerm o:
mogao sam dospjeti na Ustiku, ali ,isto tako i na Favignanu.
Pantelleriju ili Lampedusu; Tremiti su bili iskljueni, je r bih
inae bio putovao od Caserte za Foggiu. Iz Rima sam 25.
ujutro otputovati prvim ubrzanim vlakom za N apulj, gdje
oam stigao oko jedan sat poslije podne. Putovao sam u dru
tvu M olinellija, F errarija, V olpija i Picellija; i oni su bili
uhapeni 8. Ferrari je u Caserti odvojen za Trem iti: kaem
odvojen je r smo i u vagonu bili zajedno vezani jednim du
gim lancem. Poslije Rima stalno sam bio u drutvu to je
znatno utjecalo na raspoloenje; mogli smo se sm ijati i
brbljati uza sve to to smo lancem bili povezani i to su nam
okovi stezali obe ruke i to smo u toj draesnoj opremi morali
i jesti i pui ti. Pa ipak smo mogli zapaliti ibice, jesti i piti:
t uke su nam malo oticale, ali smo zato osjetili koliko je lju d
ska maina savrena i kako se mogla priviknuti na najneprirodnijc okolnosti. U granicam a propisanih odredaba, karabinijeri to s-u nas pratili postupali su s nama veoma korektno
i prijazno. U N apulju smo ostali dvije noi, u zatvoru del
Carmine, uvijek zajedno, a otputovali smo morskim putem
uveer 27. po vrlo mirnom moru. U Palermu smo dobili dosta
ist i prozraan sobiak s prekrasnim pogledom na brdo Pel
legrino; nali smo druge p rijate lje koji su bili odreeni za
otoke: zastupnika maksimalistu Concu iz Verone i advokata
Angelonrija, republikanca iz Perugie. Zatim su stigli drugi,
a izmeu njih M affi koji je bio odreen za Pantelleriju.
Iz Palerm o sam trebao otputovati 2., a uspio sam otputo
vati tek 7.; tri pokuaja prijelaza propadoe radi olujnog mo
ra. To je bio najgori d'io puta. Zamisli: buenje u etiri
ujutro, formalnosti oko predaje novaca i raznih stvari pre
danih u pohranu, lanac i okovi, zatvorenika kola do pristanilva. silaenje u amac da se doe do parobroda, penjanje
stepenicama na palubu, penjanje stepenicama na most broda.
12

sputanje drugim stepenicam a da bi se dolo do o djeljenja

treeg razreda; sve to vezanih ruku i s drugom trojicom vezan
za lanac. Parobrodi putuje u sedam, putuje sat i po, pleui
i otim ljui se kao dupin, zatim se vraa natrag je r kapetan
sm atra da je dalji prijelaz nemogu. P onavlja se na obratnu
stranu niz stepenica, i t. d., povratak u eliju* m eutim je ve
podne, zakasnilo se s naredbom za ruak; sve do pet se ne
jede, a ujutro se nije jelo. Sve ovo etiri puta s razmakom
od jednog dana.
N a U stiku je ve biilo stiglo etvoro p rijate lja: Gonca.
Sbaraglini. bivi zastupnik iz Perugie i dvojica iz Acquile. N e
koliko smo noi spavali u jednoj sobetini. Sad smo se ve
sm jestili u kui, koja je stavljena na nae raspolaganje. Kua
se sastoji iz jedne sobe u prizem lju, gdje spavaju dvojica; u
prizem lju je i kuhinja, i jed an sobiak, koji upotrebljavam o
kao zajedniko kupatilo za um ivanje i oblaenje? N a prvom
katu u d vije sobe spavam o etvorica, trojica u jednoj dosta
velikoj sobi, a je d an u prolaznoj sobici. P rostrana terasa natkrilju je veu sobu i vlada obalom. Za kuu plaamo mjeseno
sto lira. a dvije lire na dan za krevet, posteljinu i ostalo kuno
pokutvo (dvije lire po glavi). Prve smo dane mnogo po
troili za hranu; ne m anje od dvadeset lira na dan. Sada tro
imo deset lira dnevno za ruak i veeru. U pravo organizi
ramo zajedniku menzu, koja e nam omoguiti d a se p re
hranimo s deset lira dnevno to nam ih vlada doznauje. Ve
nas je trideset politikih zatoenika, a moda e jo netko
stii.
Nae dunosti su razliite i sloene; najljepa je ta, da iz
kue ne izlazimo prije zore i da se kui moramo vratiti do
osam sati naveer. Ne moemo prelaziti odreene granice
koje, nianje vie, oznauje samo naselje. No dobili smo do
zvole, da etamo po itavom teritoriju otoka uz obavezu da
se do pet sati poslije podne vratim o u odreeni prostor. C je
lokupno stanovnitvo od oko tisuu est stotina dua. od koje
13

je est stotina prisilnih1stanovnika, to j<est krim inalaca, sai

njav aju vrlo prijazni i gostoljubivi Sicilijanci. Sa stanovni
tvom moemo imati dodira. Prisilni stanovnici podvrgnuti
su pod jako strog reim. Velika veina, budui da je otok
malen, ne moe dobiti nikakvo zaposlenje i mora ivjeti od
etiri svakidanje lire, koje vlada dodjeljuje. Moe za
misliti ono to se dogaa: s n o p i (ovim izrazom se ozna
uje vladika doznaka) potroe najvie na vino. H rana se
svodi na malo tjestenine sa zelenjem i na malo kruha. Neis
hranjenost u najkrae vrijem e dovodi do najgoreg alkoho
lizma. O ve prisilne stanovnike zatvaraju u naroite sobe u
pet sati poslije podne i stoje svuno zajedno (od pet poslije
podne do sedam ujutro), zatvoreni izvana. Igraju na karte,
ponekad izgube s n o p i za vie dana i tako padaju u
pakleni krug. koji beskonano traje. Prava je teta s tog gle
dita, to nam je zabranjeno dolaziti u dodir s biima, koja
su dovedena do tako izuzetnog ivota; mislim da bi se mogla
vriti psiholoka i folklorna opaanja jedinstvenog karaktera.
Sve ono prim itivno to jo ivi u modernom ovjeku, neodo
ljivo izbija na povrinu, ako se te smrvljene estice grupiraju
prema principim a, koji odgovaraju onom bitnom to jo po
stoji u najniim narodnim slojevima. Postoje etiri temeljne
grupe: Sjevernjaci, oni iz srednje Italije. Junjaci (sa Sicilije)
i Sardinci. Sardinci ive potpuno odijeljeni od ostalih. Meu
Sjevernjacim a postoji izvjesna solidarnost, ali ini se. nema
nikakve organizacije; oni se ponose time to su kradljivci,
deparoi, prevaranti i to nikad nisu ubili. M eu onima iz
Srednje Italije najbolje su organizirani Rim ljani; niti pijune
ne otkrivaju onim a iz drugih pokrajina, ali u njih nemaju
povjerenja. Junjaci su najorganiziraniji, kako se pria, ali
su meu sobom razdijeljeni na: dravu napuljsku. dravu
puljiku^dravu sicilijansku. Za Sicilijanca se ast sastoji u
tome da nije ukrao, ve da je ubio. Sv sam ova obavjetenja
dobio od jednog robijaa, koji se nalazio u palermskom za
14

tvoru n izdravanju kazne zaraene za vrijem e zatoenja:

on se ponosio time to je. prem a unaprijed postavljenom p la
nu*. zadao ranu duboku deset centim etara (izmjerenu kae on)
gospodaru, koji je s njim slabo postupao. Bilo je odreeno
deset centim etara i bilo je deset centim etara, ni milim etra
vie. Bio je k rajn je ponosan no ovo rem ekdjelo. Budi u v je
rena, da pozivanje na K iplingovu novelu nije bilo pretjerano,
p rem da diktirano utiskom prvoga dana.
. .. D raga T a tja n a, srdano te grlim.
A ntonio

IV
U stik a. 8. s ije n ja 1927.

D raga m oja Julijo,

prim io sam tvoja pism a od 20. i 27. i dopisnicu od 28.
s D elijevim autentinim potpisom. Vie puta sam nastojao
da ti piem: nisam nikad uspio. Iz tvojih pisam a vidim, da
ti je T a n ja razjasnila taj. istina pomalo djetinji razlog, ali do
sada jo uvijeK odluujui. N am jeravao sa n za te pisati neku
vrst dnevnika, niz sliica o itavom mom ivotu u ovom jedinstvenom i dosta zanim ljivom periodu: to u bez*sum nje
uiniti. G ledat u da ti pruim sve elemente tako da moe
zamisliti moj ivot u njegovoj cjelini i znaajnijim pojedi
nostima. Tako ti mora uraditi za se. Jako bih volio znati kakvi
,se odnosi razvijaju izmeu D elija i Julijana. kako Delio za
m ilja i izraava dunost starijeg i iskustvom bogatijeg brata
D raga Ju lija upitaj B.-as iz kakva mu je to izvora stigla
vijest da sam se ja bilo kad nalazio u loim zdravstvenim p ri
8 V in cczo B ian co , lo rin s k i r a d n ik , G ra m sc ije v p r ija te lj. T ih se g o
d in a B ia n c o p re se lio u M oskvu.

15

likama. Nisam, doista, pretpostavljao da u meni postaji toliko

fizike snage i energije. O tkad sam uhapen nikad nita nisam
prepatio; svi drugi, tko na ovaj, tko na onaj nain, doivjeli
su krize ivaca, ponekad vrlo teke i sve iste vrste. U palermskom zatvoru, Molinelli se, u jednoj istoj noi, tri puta one
svijestio za vrijeme sna, muen estokim napadima, koji su
trajali do dvadeset minuta, a nije nikoga bilo mogue p o
zvati. O vdje na U stici, jedan prijatelj iz Abruzza. koji spava
u mojoj sobi, kroz mnoge noi se budio, stalno muen divljom
morom, zbog ega je urlikao i ipao na potresan nain. Nisam
sc nikad loe osjeao, jedino to malo spavam; stara stvar
koja. uostalom, nije mogla imati prijanjih posljedica, ako
se uzme u obzir prisilna nepominost do koje sam bio do
veden. Ipak je moj put bio najneugodniji i najm uniji, jer
nas je olujno more m puta sprijeilo da prevalim o put do
Ustike. Postao sam veoma ponosan na ovu vrlinu fizikog
otpora za koju nisam pretpostavljao da je imam; zato sam ti
o tome i govorio; i ona je neka vrijednost i nije ba na odmet
u mom sadanjem poloaju.
Opirno u ti pisati i do sitnice opisati sav moj ivot. I ti
e meni pisati ili e uiniti da mi pie G enia ili mama o
djejem i vaem ivotu. Sigurno si jako zaposlena i umorna.
Osjeam, da ste vi svi vrlo blizi. Njeno te grlim.
A n to n io

V
U stika. l.>. sije n ja 1927.

D raga T anja,
tvoje posljednje pismo nosi datum od 4. sijenja. Ostavila
si me jedanaest dana bez vijesti. U prilikam a u kojima se
nalazim, to me mnogo zabrinjuje. Mislim, da je mogue
lfi

uskladiti obostrane zahtjeve, ako se ti s tvoje strane obavee,

d a e m i slati b a r jednu dopisnicu svaka tri dana. J a sam
ve poeo slijediti taj sistem. K ad ne budem imao razloga za
pismo, a to je kod mene najei sluaj, poslat u ti b ar do
pisnicu, tako da ne propustim n ijedan odlazak pote. O vdje
ivot tee monotono i bez prom jena. D a sam dobro raspo
loen, moda bih ti mogao opisati neki prizor iz ivota m jesta. Mogao bih ti, na prim jer, opisati hapenje jednog svinjeta, koje zateeno kako protuzakonito pase uz seosku cestu,
bi, prem a propisu, sprovedeno u zatvor. D ogaaj me silno
zabavio, ali sam siguran da mi ni ti ni J u lija ne ete v je ro
vati; moda e mi vjerovati D elio, kad bude imao koju go
dinu vie i bude uo priati ovu priu zajedno s ostalima te
vrste (onu sa zelenim naoalim a, i t. d.); sve su one jednako
istinite i moe im se vjerovati bez podsmijeha. A zabavio me
i nain n a koji se svinje hapsi: uzme ga se za stranje noge
i gura n aprijed poput kolica, dok ono urlie kao opsjednuto.
Nisam mogao dobiti tona obavjetenja o tome kako je m o
gue u tvrditi povredu pase i prolaza. M islim, da zdravstveni
nadzornici poznaju svu sitnu seosku m arvu. Jedna druga oso
bitost, o kojoj ti nisam nikad govorio, jest ta, da jo nisam na
itavom otoku vidio nijedno prevozno sredstvo osim m agarca:
doista velianstvena ivotinja, velika uzrasta i znatne pitomosti, to pokazuje da su stanovnici dobre udi. U mom selu
m agarci su poludivlji i ne putaju da im se itko priblii, osim
neposrednih gospodara. Jo po ivotinjskoj liniji: juer sam
uo krasnu priu o konjim a, koju je ispriao jedan A rapin
ovdje zatoen. G ovorio je talijanski nekako udnovato i dosta
nejasno ali u cjelini, njegova je pria bila puna slikovitosti i
opisivake snage. T o me sjea, po nekoj jako udnoj asoci
jaciji, na to to sam znao d a se u Italiji lako moe nai zna
menito saracensko zrno; venetski p rija te lji mi kau da ga ima
dosta u V enetu i da od njega prave palentu.
2

P is m a iz z a tv o r a

17

Tako sam iscrpio izvjesnu zalihu pogodnih argumenata.

N adam se, da sam te malo razveselio. Cini mi se da tvoju
dugu utnju treba tum aiti kao posljedicu melankolije i umora
i da bi te ba trebalo nasm ijati. . . D raga T anja, mora mi
pisati, je r jedino tvoja pism a prim am . Kad ovako dugo osta
nem bez tvoje pote, ini mi se, da sam jo vie odvojen, da
su raskidane sve moje veze sa svijetom.
Njeno te grlim.
Antonio

VI
U stik a , 13. sije n ja 1927.

M oja draga Julka,

hou da ti opiem moj svakidanji ivot u njegovim n aj
hitnijim crtama, tako d a ga moe pratiti i od vremena do
vrem ena uhvatiti poneku njegovu crtu. Kao to zna, jer ti je
o tome sigurno ve T a n ja pisala, stanujem zajedno sa jo
etiri prijatelja. Dakle, ima nas petoro; razdijeljeni smo na
tri spavae sobice (itava kua). Imamo na raspolaganju
prekrasnu verandu s koje se danju divimo beskrajnom moru.
a nou velianstvenom nebu. Nebo. isto od svake gradske
dimljivosti, dozvoljava da se uivaju ove divote s najveom
snagom. Boje morske vode i neba, zaista su izvanredne radi
raznolikosti i dubine.
Vidio sam jedinstvene duge.
U jutro se, obino, prvi ustajem. Ja sam kuham kavu. Onda
poinje na ivot: idemo u kolu kao uenici ili kao uitelji.
Ako je dan dolaska pote, idemo na obalu i nestrpljivo e
kamo dolazak parobrodia: ako radi loeg vrem ena pota ne
stigne, dan je upropaten, je r se po licima raspe neka tuga
18

U podne se jede. Sudjelujem zajednikom ruku i ba je

danas na meni red da budem konobar i sudoper. Jo ne znam,
da li u p rije nego to posluim kod stola, morati ljutiti
krum pir, priprem iti leu ili oistiti salatu. M oj nastup se
oekuje s velikom radoznalou: mnogi su me p rijate lji htjeli
zam ijeniti, ali ja sam nepokolebljivo ostao na tome da izvrim
svoj dio posla. N aveer se moramo do osam sati vratiti u
nae prostorije. Ponekad dolazi kontrola, da utvrdi jesm o li
zaista u kui. Z a razliku od obinih robijaa, mi nismo izvana
zatvoreni. D ruga razlika se sastoji u tome to na slobodni
izlaz tra je samo do osam, a ne samo do pet sati. Mogli bismo
dobiti i veernje dozvole, ako bi to radi neega bilo potrebno.
Naveer, kod kue, igram o karata. Ve sam uspostavio neku
knjinicu pa mogu itati i studirati.
D raga Julka, pii opirno o tvom i djejem ivotu. im
ti bude mogue, poalji mi Julijanovu fotografiju. Je li D elka
mnogo napredovao? D a li su mu ponovo narasle kose? D a li
je bolest na njem u ostavila kakvu posljedicu? Pii mi mnogo
o Ju lijan u. Je li G enia ozdravila? vrsto te grlim.
A ntonio

V II
M ila n sk i za tv o r, 19. v e lja e 1927.

D raga T an ja,
ve etrdeset dana ne prim am tvojih vijesti i ne mogu to
sebi razjasniti. Kao to sam ti pisao p rije nedjelju dana, onda
kad sam odlazio s Ustike, parobrod nije pristajao ve skoro
deset dana. Sa parobrodom to me je prevezao u Palerm o
moralo je stii na Ustiku barem nekoliko tvojih pisam a, koja
su mi trebala biti poslana u M ilan. N aprotiv, meu potom,
koju sam ovdje prim io vraenu s otoka, nisam naao tvoje
19

pote. Draga, ako to zavisi od tebe, a ne (kao to je mogue

i vjerojatno) od nekih adm inistrativnih smetnji, onda mora
izbjegavati da tako dugo budem u brizi: budui da sam odvo
jen, svaka novost i svaki prekid normalnosti, navode me na
mune i tegobne misli. Tvoja posljednja pisma, koja sam na
Ustici primio, doista su bila malo zabrinjavajua. Kakve su
to brige o mom zdravlju radi kojih se ti fiziki loe osjea?
U vjeravam te, da sam se uvijek dobro osjeao i da u meni
postoje fizike snage, koje, i pored njenog izgleda, nije lako
iscrpiti. Z ar misli, da nita ne znai to sam uvijek ivio do
krajnosti uzdrijivo i strogo? Sada opaam to e rei ne
bolovati od tekih bolesti i ne zadati organizmu nijednu po
vredu od presudne vanosti. J a se, zaista mogu strano umoriti,
ali se uz mali odmor i ishranu brzo oporavljam . Ukratko, ne
znam to bih ti pisao, da te umirim i razvedrim. D a li u
morati pribjei prijetnjam a? Mogao bih ti vie ne pisati,
zna, tako da i ti osjeti to znai biti sasvim bez vijesti.
Zam iljam te ozbiljnom i mranom, bez ikakva smijeka.
H tio bih te nekako razveseliti. P riat u ti priice; to ti se
ini? Hou na prim jer, da ti kao intermezzo u opisivanju
moga putovanja na ovom tako velikom i stranom svijetu, ka
em neto vrlo zanimljivo o meni samom i mojoj glasovitosti.
J a nisam poznat osim u dosta uskom "krugu. radi toga moje
ime iskrivljavaju na sve mogue naine: Gramasci, Granusci,
Gramisci, Granisci, G ram asci, pa i Garamascon, sa svim n a j
udnijim varijantam a. U Palermu, za vrijem e nekog eka
n ja radi pregleda prtljaga, sretoh u spremitu grupu iorinskih
radnika upuenih u zatoenje; zajedno s njim a bio je neki
straan tip, anarhist ultra-individualist, poznat pod imenom
Jedini; on ne e nikome, a naroito ne policiji i uope vla
stim a, da povjeri svoje generalije: Ja sam Jedini i dosta,
to je njegov odgovor. U mnotvu to je ekalo, Jedini poznade
izmeu krim inalaca nekog tipa, Sicilijanca (Jedini je sigurno
bio N apuljac ili otuda), uhapenog radi motiva, koji su bili
20

neka m jeavina politike i krim inala i doe do p redstavljanja:

Predstavim se; on me je dugo gledao, zatim upita: Gramsci,
A ntonio? Da, A ntonio, odgovorih. Ne moe biti, uz
vrati, je r A ntonio Gramsoi m ora da je gigant, a ne takav
ovjeuljak. N e ree vie nita, povue se u kut, sjedne na
jed n u stvar, koja se ne im enuje i stane, kao M ario nad ru
evinam a K artage, razm iljati o propasti' vlastitih iluzija.
B riljivo je izbjegao da ne bi opet sa mnom razgov?rao dok
smo jo bili zajedno u istoj sobi. Kad su nas rastavib nije me
pozdravio.
K asnije mi se desio slian dogaaj, ali, vjerujem , jo
zanim ljiviji i sloeniji. Bili smo pred odlaskom: karabinijeri
to su nas p ratili ve su nam bili slavili okove; vezali su me
na nov i neugodan nain; okovi su ukoili moje ruke, je r je
kljuna kost bila izvan eljeza i bolno je udarala o samoeljezo. U e zapovjednik pratnje, ogroman vodnik, koji se
kod proziva zaustavi n a mpm imenu i upita me, da li sam bio
roak glasovitog zastupnika G ram scija. O dgovorih, da sam
taj ovjek ja sam; osmotri me saalnim pogledom i prom rm lja
neto nerazum ljivo. N a svim sam postajam a uo kako, u sku
povima, koji su se form irali oko zatvorenikog vagona, govori
o meni stalno me kvalificirajui kao glasovitog zastupnika
(moram nadodati da je naredio da mi se okovi stave na podnoljiviji nain), tako da sam, s obzirom na politiku situaciju;,
mislio, kako bih, osim svega, mogao izvui batina od nekog
zanesenjaka. U izvjesnom momentu, vodnik, koji je putovao*
u drugom zatvorenikom vagonu, prijee u vagon gdje sam
ja bio i zapodjene razgovor. Bio je izvanredno interesantan i
udan tip, pun metafizikih potreba, kao to bi rekao Scho
penhauer, ali koji je uspijevao da ih zadovolji na najbudalastiji i n ajneuredniji nain, koji se moe zamisliti. Rekao
mi je, da je uvijek m oju osobu zamiljao kao kiklopsku i
da je mnogo razoaran u tom pogledu. T a d a je itao knjigu
od M. M arijan ija: Ravnotea egoizama, a tek je bio proitao
21

knjigu od nekog ;Paola Gillesa u kojoj se pobija marksizam.

Pazio sam dobro da mu ne kaem kako je Gilles bio francuski
anarhist, bez ikakvih znanstvenih ili nekih drugih kvalifi
kacija. Uivao sam ga sluati kako govori s velikim odu
evljenjem o tolikim nesuvislim i razliitim idejam a i poj
movima, kao to moe govoriti samouk, inteligentan ali bez
discipline i metoda. U izvjesnom momentu poeo me je zvati
maestro. Zabavio sam se mnogo, kao to moe i zamisLiti.
I tako sam stekao dokaz o mojoj glasovitosti. Sto ti se ini?
Skoro sam zavrio pismo. H tio sam ti do sitnica opisati
moj ivot ovdje. U init u to ematski. U stajem ujutro u est
i po, pola sata prije buenja. Skuham vrlo toplu kavu (ovdje
u M ilanu dozvoljeno je vrlo praktino i korisno gorivo m e
ta),9 uredim eliju te se obuem i umijem. U sedam i po
primim pola litre jo toplog mlijeka i odmah ga popijem. U
osam idem na zrak, to jest na etnju, koja traje dva sata. P o
nesem ki\jigu, etam, itam, popuim koju cigaretu. U podne
prim im izvana ruatk, a naveer veeru; ne mogu sve pojesti,
prem da jedem vie nego u Rimu. Naveer u sedam idem u
krevet i itam do po prilici jedanaest sati. U toku dana p ri
mim pet dnevnika: Gorriere, tampu, Popolo dItalia,
Giornale dItalia, Secolo. Pretplatio sam se dvostrukom
pretplatom na biblioteku; imam pravo na osam knjiga sed
mino. Kupim jo poneku reviju, II Sole, milanski dnevnik
za ekonomska i financijska pitanja. Tako stalno itam. P ro
itao sam Kansenovo putovanje i druge knjige o kojima u
ti govoriti drugi put. Nisam osjetio nikakve nevolje osim
hladnoe prvih dana. Pii mi, draga, i poalji mi vijesti o
Juliju, D eliju, Julijanu. G eniji i svima ostalima. I tvoje,
tvoje vijesti. Grlim te.
A ntom o
9 T rg o v a k o im e za m e ta lo id e ; to je v rsta g o riv a u kru to m sta n ju ;
ko m ad to g g o riv a lii n a kocku eera.

22

V III
M ila n sk i za tv o r, 26. v e lja e 1927.

D raga T a n ja,
sada sam ve mjesec ,i po dana bez tvojih, Ju lijin ih i
djejih vijesti. Siguran sam, da si mi pisala. Ne znam emu
bih pripisao, to tvoje vijesti ne stiu do mene. Neko raz
janjenje bi se moglo nai i u tome to su neka pisma bila
naslovljena (ne znam zato) na vojni zatvor i to sam na omotu
naao olovkom nap-isano: Nema ga. M ogue da se zbog
toga jo koje pismo izgubilo. Ipak mi se ne ini moguim da
su se sva tvoja pism a izgubila; tada mislim, da postoji neka
misteriozna naredba prem a kojoj mi jedan dio moje pote
ne uruuju. Stoga nisam siguran niti da ti m oja pisma stiu.
U sluaju da je tako i radi svake eventualnosti, poto mislim
da je u tvojim pismima bilo neke pa m akar i daleke n ap o
mene o m jeri koja me je pogodila, molim te, da izbjegava
takve eventualne napom ene, i one najneodreenije i in d i
rektne i da se ogranii samo na obiteljske vijesti.
D raga T a n ja , ako ti ovo moje pismo stigne, odmah mi
pii i obavijesti me o tvojem , Julijinom i djejem zdravlju.
N em oj se obazirati na prethodna pisma, koja si mi sigurno
pisala; ponovi sve vijesti. Ovo je je d in a m oja briga i ona
me rastuuje toliko da ti to ne mogu rei.
D raga T a n ja , njeno te grlim.
Antonio

23

IX
M ilan sk i zatv o r, 19. ou jk a 1927.

D raga T anja,
'ove sam sedmice primio tvoje dvije dopisnice: jednu od
9., a drugu od 11. oujika: nisam, naprotiv, primio pismo koje
spominje. Vjerovao sam, da u prim iti tvoju potu vraenu
s Ustike i stvarno mi je s otoka stigao omot s knjigama, a
pisar to mi ih je uruio ree mi, da je u omotu bilo zatvoicnih pisam a i dopisnica, koja su m orala jo proi cenzuru;
nadam se da u ih prim iti kroz p a r dana. Zahvaljujem ti na
vijestim a o Ju liji i djeci. Ne mogu izravno pisati Juliji, jer
oekujem da primim neko njeno jako zakanjelo pismo. Z a
miljam, po itavom mnotvu razloga, i njeno duevno, a ne
samo njeno fiziko stanje. M ora da je ta bolest bila veoma
muna. Jadni Delio: od arlaha na gripu u tako kratko v ri
jeme! Pii baki Ju li11 i moli je, d a mi pie jedno dugo pismo
na talijanskom ili francuskom, kako moe (uostalom, ti bi
mi mogla poslati sam a prijevod), i da mi, ba potanko, opie
kako djeca ive. U vjerio sam se, da bake znaju bolje od
majki opisivati djecu i njihov razvoj, na stvaran i odreen
nain, objektivnije su, a osim toga im aju iskustvo o itavom
ivotnom razvoju. ini mi se, da je bakina njenost bitnija
od m ajine (Julija se ipak ne smije uvrijediti i smatrati me
gorim no to sam!)
Ba nita ti ne mogu savjetovati u pogledu Julijana; na
tom sam terenu ve jednom propao s Delijem. Da sam blizu
njega moda bih ja sam znao izraditi neto to bi mu odgo
varalo. Uini ti, prem a svom ukusu, i izaberi neto u moje
ime. Ovih dana izradio sam jednu loptu od papira, koja se
upravo sui; mislim da u ti je moi poslati za D elija. Uosta11 Im e od m ilja k o jim su D e lio i J u lija n zvali baku po m ajci.

24

lom, jo nisam smislio kako da je lakiram , a bez laka bi se

zbog vlage lako raspala.
Moj ivot je uvijek jednako dosadan. Pa i studiranje je
mnogo tee nego to bi se moglo initi. Prim io sam nekoliko
knjiga i doista mnogo itam (vie od jedne knjige na dan,
osim novina), no ne pozivam se na to; mislim na drugo. Mui
me ova ideja (mislim, d a je to robijaki fenomen): da bi tre
balo uiniti neto fu r ew ig,12 prem a sloenoj Goetheovoj za
misli, koja je, sjeam se, mnogo m uila naeg PascolijaU kratko, htio bih se, prem a unaprijed postavljenom planu,
sistem atski i intenzivno baviti nekim predm etom , koji bi za
okupio i usredotoio moj unutranji ivot. D osad sam m i
slio na etiri stvari a ve to je znak da se ne mogu sabrati;
to su dakle:
1. Izuavanje, kako se form iralo talijansko javno m ni
je n je u prolom stoljeu, drugim rijeim a izuavanje o ta li
janskim intelektualcim a, o njihovom podrijetlu, o njihovim
gru p iran jim a prem a kulturnom stru ja n ju , njihovim razlii
tim nainim a m iljenja, i t. d., i t. d. A rgum enat zavodljiv
u najveoj m jeri, koji bih, naravno, mogao skicirati jedino u
velikim potezima, budui da se uope ne moe im ati na raspo
laganju obilan m aterijal, koji bi bio potreban. Sjea li se
na brzinu i vrlo povrno napisanog mog spisa o Junoj Italiji
i o vanosti B. Crocea? P a dobro, htio bih opirno, s jednog;
nezainteresiranog gledita, fu r ewig, razviti tezu to sam je
tada nabacio.
2. N aunu raspravu o uporednoj lingvistici! N ita
m anje. No, to bi moglo biti vie nezainteresirano i fiir
ewig? Tu bi se, naravno, radilo o tome da se raspravi samo
metodoloki i isto teoretski dio argum enta, a taj dio nikada
nije bio sasvim i sistematski tre tiran s novog gledita neolingvista protiv neogram atiara. (D raga T a n ja, ti e se n a
12 Z a V jena v re m e n a .

25

jeiti od ovog mog pisma!) Jedno od najveih intelektualnih

kajanja u mom ivotu je duboki bol koji sam nanio mom
dobrom profesoru Bartoliju, s torinskog univerziteta, koji je
bio uvjeren, da sam ja arkaneo sudbinom odreen da ko
nano porazim neogram atiare, je r on, budui da je b'o iste
generacije i povezan m ilijunim a akademskih rs.iti s ovim olosem zloglasnih ljudi, nije htio ii, u svojim istraivanjim a,
preko granice odreene pristojnou i potivanjem prema
starim nadgrobnim spomenicima uenosti.
3. Studiju o Pirandellovom teatru i o preoblikovanju
talijanskog kazalinog ukusa, ukusa, koji je 'Pirandello pred
stavljao i pridonio pri njegovu odreivanju. Zna li da sam
ja, mnogo prije A drijana Tilghera. otkrio i pridonio popu
larizaciji Pirandellovog teatra? O Pirandellu sam pisao od
1915. do 1920. toliko da bih mogao sastaviti svei od dvije
stotine stranica, a tadanja moja tvrenja bila su originalna
i bez uzora. Pirandello je bio ili ljubazno podnaan ili otvo
reno ismijavan.
4. Esej . .. o rom anim a u nastavku i o narodnom ukusu
u knjievnosti. Ideja mi je dola itajui vijest o smrti Se
rafina Renzija, glavnog komiara u jednoj druini to je
prikazivala slabe dramske komade, kazalini odraz romana
u nastavku, i sjeajui se koliko sam se zabavio svaki put, kad
sam otiao da ga sluam, je r predstava je bila dvostruka:
nemir, razularene strasti, intervencija svjetine, bila je tako
er zanim ljiva predstava.
to ti se ini o svemu ovome? N a kraju krajeva, ako se
dobro pogleda, izmeu ova etiri argum enta postoji srodnost:
stvaralaki narodni duh u svojim raznim fazama i stupnje
vima razvoja postoji u njihovim osnovama u istoj mjeri.
Javi mi svoje dojmove; Imam veliko povjerenje u tvoj zdrav
razum i u osnovanost tvojih sudova. Jesam Li ti dosadio? Zna.
p isanje mi nadom jeta razgovor; meni se stvarno ini da ti
govorim kad ti piem, samo to se sve svodi na monolog, jer
26

tvoja pisma ili ne dolaze ili ne odgovaraju zapoetoj kon

verzaciji. Stoga mi pii, i to opirno; pii i pism a osim dopi
snica. J a u ti svake subote pisati jedno pismo (sedmino
mogu pisati dva) da ti se izjadam . Ne vraam se na prianje o
mojim doivljajim a i dojm ovim a s puta, je r ne znam, da li
te zanim aju. Jam ano, oni za nas im aju linu vrijednost, uto
liko to su vezani uz odreena raspoloenja, a isto tako i uz
odreene patnje. D a bi i drugim a postali zanim ljivi, moda
bi ih trebalo iznijeti u knjievnom obliku; no ja moram pisati
napreac, za kratko vrijem e kad mi ostavljaju pero i tintarnicu . . .
G rlim te, draga; voli me i pii mi.
Antonio

X
M ila n o . 26. o u jk a 1927.

D raga T an ja,
ove sedmice nisam primio ni tvojih dopisnica, ni tvojih
pisam a; m eutim bilo mi je urueno tvoje pismo od 17. si
jen ja (s Julijinim pismom od 10.) oba vraena s Ustike.
Tako sam u stanovitom smislu i do stanovite m jere bio dosta
zadovoljan. Ponovo sam osjetio J u lijin znaaj (ali kako mah.)
pie ova djevojka i kako se zna dobro opravdati s bukom,
koju naokolo diu djeca!) i savjesno sam i dobro prosuivao
tvoje pismo, u kojem sam naao mnoge pogreke (zna, stu
diram i ove malenkosti i im ao sam dojam da ovo tvoje p i
smo nije m iljeno na talijanskom , ve d a je u urbi i slabo
prevedeno, a to znai da si bila um orna -i da si se slabo osje
ala, a na me si m islila jedino po nekom zamrenom kretanju
misli; moda si tek tad a prim ila vijesti o djejoj i Ju lijin o j
gripi), a izmeu ostalih neoprostivo brkanje sv. A nte P ado
27

vanskog, koji pada u mjesecu lipnju, sa sv. Antom to ga

openito-zovu prasei, koji je ba moj svetac, jer sam roen
22. sijenja, a do njega drim veoma mnogo radi tolikih
razloga arolijskog karaktera.
T voje pismo me je navelo da ponovo mislim o ivotu na
Ustici, kojega si sigurno zam iljala mnogo drugaijim nego
to je on stvarno bio. Moda u ti vremenom nastaviti p ri
anje mog ivota iz tih dana, a tada u ti o njem u dati jasnu
sliku; danas nemam volje i osjeam se malko umoran. N a
moj zahtjev dobio sam s Ustike gram m atichette slovnice,
slovniice, kratke gramatike? i Fcmsta. Metod je dobar, ali
ako netko poinje s uenjem, potrebna mu je pomo uitelja.
Za me je, naprotiv, odlian, je r moram samo ponoviti ono
to znam i moram naroito vjebati. Dobio sam i Gospoicu
seljanku od Pukina u izdanju Polledro: tekst, literarni i
gram atiki prijevod i biljeke. Tekst uim napamet. Mislim,
da je Pukinova proza dosta dobra, te se stoga ne bojim da
u pam enje prenatrpati stilskim besmislicama. Smatram da
je ovaj metod uenja proze napam et odlian sa svake toke
gledita.
Primio sam, preko Ustike, pismo od moje sestre Terezine
s fotografijom njenog sina Franka, koji je roen nekoliko
mjeseci poslije D elija. ini mi se, da nim alo ne nalie; Delio
naprotiv mnogo Lii Edm eji,13 Franko nije kovrav i mora
da je tamno kestenjast. Osim toga, Delio je sigurna ljepi.
Frankove su osnovne crte ve suvie naglaene, po emu se
moe predvidjeti njihov razvoj prem a otrini i pretjeranosti,
dok je jo vie naglaena ozbiljnost itava izraza i neka me
lankolija koja n i po emu nije d je tin ja i ta mnogo zabrinjuje. Jesi li poslala njegovu fotografiju mojoj majci, kao
to si bila obeala? Uinit e vrlo dobro: jadnica je mnogo
prepatila zbog moga hapenja i vjerujem da tim vie trpi,
13 F ra n k o v a sestrin a.

28

to po naim m jestim a teko shvaaju da netko moe dospjeti

u zatvor a da n ije lopov, ni prevarant, ni ubojica. O na ivi
pod okolnostima neprekidnog straha od samog poetka rata
{moja su tri brata bila na frontu) a njezina je izreka bila
i ostala: M oje e sinove poklati, koja je n a sardinskom
izraajno jo uasnija nego na talijanskom: faghere a pezza.
Pezza je meso koje se stavlja u prodaju, dok se za ovjeka
upotrebljava izraz carre. Ba ne znam, kako da je utjeim
i uinim da ona shvati, kako je meni dosta dobro i kako mi
ne p rijeti nijed n a od opasnosti koje ona zamilja. To je vrlo
teko, je r ona uvijek sum nja da joj se eli sakriti istina i jer
se slabo snalazi u sadanjem ivotu. Pomisli, ona nikada nije
putovala, pa ak niti u G agliariu nije nikad bila i ja sum
njam da ona sm atra tek lijepom priom mnoge stvari, koje
smo jo j mi opisali.
D rag a T a n ja, danas mi nikako ne uspijeva da ti piem:
dali su mi opet neko perce koje dere papir, i prim orava me
na pravu akrobaciju s prstim a. Oekujem tvoja pisma.
G rlim te.
A ntonio
XI
M ila n sk i z a tv o r, 4. tr a v n ja

1927.

D raga, draga T an ja,

prole sam sedmice prim io tvoje dvije dopisnice (od 19.
i od 22. oujka) i pismo od 26. Mnogo mi je ao to sam te
rastuio; ipak mislim, da ti nisi dobro razum jela moje raspo
loenje, je r se nisam dobro izrazio, a ao mi je da izmeu
nas mogu n astati nesporazumi. U vjeravam te, da nikada ni
sam posum njao da bi me ti mogla zaboraviti ili m anje voliti.
Kad bih tako neto samo i izdaleka pomislio, sigurno ti uope
vie ne bih pisao: m oja narav je uvijek bila takva i radi nje
29

>am u prolosti prekinuo mnoga stara prijateljstva. Mogao

bih ti samo usmeno razjasniti Tazlog nervoze, koja me je bila
zahvatila nakon to sam dva mjeseca bio bez vijesti: ni ne
pokuavam, da to uradim pismom da ne bi pali u druge isto
toliko bolne nesporazume. Sada je ve sve prolo i ne u vie
ni misliti na to. Pred nekoliko dana promijenio sam i eliju
i odjel (zatvor je podijeljen na odjele), kao to se vidi i?
naslova na pismu. P rije sam bio u I. odjelu, elija br. 13;
sada sam u II. odjelu, elija br. 22. ini mi se da se po
boljala moja, d a tako kaem, tamniSka situacija. Moj ivot
tee, ipak, jedno s drugim, kao i prije. Opisat u ti ga malo
potanje; tako e svakog dana moi zamisliti ono to radim.
elija je prostrana kao studentska sobica: od oka raunam
da ima tri m etra s etiri i po i tri i po visine. Prozor gleda
na dvorite gdje etamo. N aravno, to nije obian prozor, nego
takozvano vuje drijelo s reetkama iznutra. Moe sc v i
djeti samo dio neba; ne moe se gledati ni u dvorite ni na
stranu. Raspored je ove elije gori od one prijanje, koja je
bila okrenuta juno od jugo-zapada (sunce se javljalo oko
deset sati a u dva sata je obasjavalo sredite elije trakom
od barem ezdeset centim etara); u sadanjoj eliji, koja je
zacijelo okrenuta zapadno od jugo-zapada, sunce se javlja
oko dva sata i u eliji je sve do kasna, ali s jednim trakom
od dvadeset i pet centim etara. U ovoj sezoni, toplijoj, moda
e tako biti bolje. Jo neto: sadanja je elija smjetena nad
mehanikom radionicom zatvora te se uje um maina; ve
u se priviknuti. elija je ujedno i vrlo sloena. Imam gvo
zdeni krevet koji visi o zidu i dva madraca (jedan od vune):
posteljina se m ijen ja otprilike svakih petnaest dana. Imam
mali stol i neku vrst nonog ormaria, ogledalo, umivaonik
i em ajlirani limeni vr. Posjedujem mnoge predmete od
alum inija, kupio sam ih kod Rinascente14 koja je u zatvoru
14 T rg o v a k a kua, je d n o trg o v a k o poduzee. (Op. pr.)

30

organizirala jedan odjel. Posjedujem nekoliko m ojih knjiga.

Svake sedmice dobivam na itanje osam knjiga iz tam nike
biblioteke (dvostruka pretplata). D a bi dobila neku ideju o
tome dajem ti popis od ove sedmice, koji je ipak izniman obzi
rom na relativnu vrijednost ovih knjiga: 1.) P ietro Colletta,
Povijest napuljskog kraljevstva (odlino); 2.) V. A lfieri:
Autobiografija; 3.) M oliere: Izabrane kom edije, prijevod go
spodina M orettija (smijean prijevod) 4.) Carducci, dva sve
ska kom pletnih d je la (osrednja, najgora meu C arduccijevim )
5.) A rth ur Levy: Kapoleon kao ovjek (udno., slavopojka
N apoleonu kao moralnom ovjeku);. 0.) G ina Lombroso:
U Ju n o j Am erici (osrednje); 7.) H arnach: Bit kranstva;
Virgilio Brocchi: Sudbina u a,ci, (roman da psi pobjesne);
Salvator G otta: M oja ena (srea da je njegova, je r je vrlo
dosadna). U ju tro ustajem u est i po; u est zvoni buenje:
kava, toilette, ienje elije; uzmem pola litre m lijeka i po
jedem jedan krui. Oko osam se ide na zrak; to traje dva
sata. etam, studiram njem aku gram atiku, itam Gospojicu
seljanku od Pukina i uim napam et dvadesetak redaka teksta.
Kupim II Sole, trgovako-industrijski list, te proitam po
neku ekonomsku vijest (proitao sam sve godinje izvjetaje
akcionarskih drutava); utorkom kupujem Corriere del Piccoli, koji me zabavlja; u srijedu Domenicu del Corriere;
u petak G uerin M eschino, takozvani humorist'iki list. Po
slije etnje, kava. Prim am tri dnevnika Corriere, Popolo
dItalia, Secolo (sada Secolo izlazi poslije podne i ne
u ga vie kupovati, je r nita ne valja). Ruak stie u razliito
vrijem e, od dvanaest do tri: zagrijem juhu (rijetku ili gustu),
pojedem komadi mesa (ako je telee), je r jo uvijek ne mogu
jesti govedinu, jednu, emlju, komadi sira (voe ne voliml
i etvrt litre vina. itam neku knjigu, etam, razm iljam o
tolikim stvarim a. U etiri, etiri i po prim im druga dva dnev
nika tampu i G iornale d Italia. U sedam veeram
(veera stie u est): juhu, dva prijesna ja ja , etvrt litre vina;
31

sir ne mogu pojesti. U sedam i po zvoni znak za tiinu; lijeem u krevet i itam do jedanaest-dvanaest satd. Ve dva dana
oko devet popijem alicu aja od kamilice. (Nastavak u sli
jedeem broju, je r hou da ti piem o drugim stvarima).
G rlim te.
Antonio

X II
M ilan sk i za tv o r, 11. tr a v n ja 1927.

D raga T anja,
primio sam tvoje dopisnice od 31. oujka i 3. travnja.
H vala na vijestim a. Oekujem tvoj dolazak u M ilano; ali,
priznajem ti, ne u na to suvie raunati. Mislio sam, da nije
jako ugodno nastavljati opisivanje mog sadanjeg ivota,
koje sam zapoeo u prolom pismu. Bolje da ti redom piem
ono to mi padne na pamet, bez odreenog plana. I pisanje
je za me postalo fizika muka, jer mi daju strana pera, koja
deru papir i iziskuju napregnutu panju kod mehanikog
dijela pisanja. V jerovao sam, da u dobiti pero na stalnu
upotrebu i bio sam odluio da piem radove, koje sam ti spo
menuo, m eutim dozvolu nisam dobio, a ja ne volim insisti
rati. Stoga piem samo dva i po ili tri sata, i za to vrijeme
posvravam sedminu potu (dva pisma). Naravno, ne mogu
uzimati zabiljeke; to znai, ustvari, d a ne mogu studirati
redovito i korisno, itam povrno. Ipak vrijem e prolazi vrlo
brzo, bre nego to misLi. Prolo je pet mjeseci od dana moga
hapenja (8. studenog) i dva mjeseca od dana mog dolaska
u Milan. Ne ini se vjerojatno da je toliko vremena prolo.
T reba, meutim, imati na umu injenicu da sam u ovih pet
mjeseci vidio kojeta i da sam primio najudnovatije i naj32

neobinije dojm ove u mom ivotu. U Rimu: od 8. do 25. stu

denog: N apulj, u drutvu m oja etiri druga zastupnika sve
do 29. (tri, ne etiri, je r jedan je u Caserti odvojen za T re
miti). U krcam se za Palerm o i stiem u Palerm o 30. Osam
d an a u Palerm u: tri putovanja za U stiku propala radi o lu j
nog mora. P rvi dodiri sa Sicilijancim a uhapenim radi m a
fije: je d an novi svijet, koga sam jedino intelektualno po
znavao; provjeravam i kontroliram svoje sudove u vezi s tim
i priznajem da su dosta ispravni. 7. prosinca stiem na Ustiku.
U poznajem svijet robijaa: fantastine i nevjerojatne stvari.
U poznajem beduinsku koloniju iz K irenaike, politike zato
enike: vrlo zanim ljiva istonjaka slika. ivot na Ustici. 20.
sijenja ponovo putujem . etiri dana u Palerm u. P rije laz do
N ap u lja s obinim krim inalcim a. N apulj: upoznajem itav
niz tipova, koji su me izvanredno zainteresirali, je r sam od
June Italije neposredno poznavao samo Sardiniju. U N a
pulju, izmeu ostalog, sudjelujem prizoru u v a a n ja u ko
moru: upoznajem jednog doivotnog robijaa (nekog A rtura)
koji na me ostavlja neizbrisivi utisak. Poslije etiri dana
putujem iz N apulja; zadravanje u karabinjerskoj kasarni u
C ajanellu; upoznajem moje drugove s lanca, koji e ii sa
mnom sve do Bologne. D va dana u Iserniji s ovim tipovima;
dva u Sulmoni. Jednu no u karabinjerskoj kasarni u Castellamare. A dalje: dva d a n a s oko ezdeset zatvorenika. O rg a
niziraju prigodne priredbe u m oju ast; R im ljani im provizi
raju vrlo lijepu aikademiju s recitacijam a: Pascarella15 i n a
rodne sliice o rimskom apakom ivotu. Puljizi, Kalabrezi i
Sicilijanci prire u ju akadem iju: borbu s noem prem a p rav i
lima zloinakog svijeta etiri june drave (drave sicili
janske, drave kalabreke, drave puljike, drave napuljske):
Sicilijanoi protiv Puljiza, P uljizi protiv K alabreza. Izmeu
S icilijanaca i K alabreza nem a takm ienja, je r izmeu ove
15 Pascarella Cesare, rimski pjesnik; najvie je poznat pc svojim
pjesm am a ispjevanim u rimskom dijalektu. (Op. pr.)
3

P ism a iz za tv o ra

33

dvije D rave postoje strasne mrnje, te bi i akadem ija postala

ozbiljna i krvava. Puljizi su svima uitelji: nenadmaivi bnrci
noem, s tehnikom punom tajni i ubojitom koja se razvila
prema drugim tehnikam a i da bi nadm aila sve druge tehnike.
Neki stari Puljiz od ezdeset i pet godina, vrlo potovan, ali
bez dravnikog dostojanstva, porazi sve takmace drugih
Drava, zatim se kao clou10 bori s noem s jednim drugim
Puljizom, mladiem prekrasna tijela i iznenaujue okret
nosti, visokim dostojanstvenikom kome se svi pokoravaju i
kroz pola sata razvijaju svu norm alnu tehniku svih poznatih
borbi s noem. Prizor zaista velianstven i nezaboravan i za
izvaae i za gledaoce. Preda mnom se otkrivao itav jedan
podzemni, vrlo kom pliciran svijet, a vlastitim ivotom osje
aja, nazorima, au, sa eljeznim i strahovitim h ijerarh i
jama. O ruje je bilo jednostavno: kaike trljane o zid. tako
da je vapno obiljeavalo udarce na odijelu. Zatim Bologna,
dva dana, novi prizori, a onda M ilan. Jasno, ovo pet mjeseci
bilo je toliko burno i bogato dojmovima, d a u o tome moi
mozgati jednu ili dvije godine.
Ovo ti razjanjava kako provodim vrijem e, kad ne itam,
ponovo mislim na sve ove stvari, potanko ih analiziram, opi
jam se ovim sitniavim poslom. Osim toga, sve ono to se
dogaa oko mene i to zapaam, postaje izvanredno zani
mljivo. N eprestano se kontroliram, jer ne bih htio postati
plijen vlastitih m anija koje karakteriziraju psihologiju za
tvorenika. U tome mi naroito pomae izvjestan duh ironian
i pun humora, koji me stalno prati. A ti to radi i na to
misli? Tko ti kupuje pustolovne romane, sada kad mene
nema? U vjeren sam da si ponovo proitala divne prie o
Gorcoranu i njegovoj ljupkoj Lisotti.1' Da li ove godine po10 G la v n a to k a u nekom zab av n om pro g ra m u . (O p. pr.)
17 A sso lla n t: A v a n t u r e k a p e t a n a C o r c o r a n a. A v a n tu
risti k i ro m a n za o m lad in u . L is o tta je tigTica, k a p e ta n o v n erazd ru iv i
d ru g .

34

sjeujc p red av an ja n a Poliklinici? Je li profesor Caronia

taj to je pronaao bakcil ospica? Zapazio sam njegove tune
zgode; iz novina nisam shvatio da li je i profesor Cirincione
razrijeen dunosti. Sve je to, barem dijelom , povezano uz
problem sicilijanske m afije. N evjerojatno je kako su Sicilijanci, od najniih slojeva do najviih vrhunaca solidarni m e
usobno i kako i uenjaci od neosporne vrijednosti., radi tog
osjeaja solidarnosti tre po rubu Kaznenog zakona. U vjerio
sam se. da su Sicilijanci stvarno poseban svijet; ima vie sli
nosti izmeu jednog K alabreza i jednog Pijem onteanina nego
izmeu jednog K alabreza i jednog Sicilijanca. Uope su stra
ne optube to ih Junjaci diu protiv Sicilijanaca: optuuju
ih tovie i radi kanibalizma. N e bih nikada bio povjerovao
da postoje takvi narodni osjeaji. D a bi se pronalo po d ri
jetlo takvih osjeaja, mislim, da bi trebalo proitati mnoge
, historijske knjige o prolim stoljeima, naroito o periodu
odvojenosti izmeu Sicilije i June Italije za vrijem e Josipa
B onapartea i G ioacchina M urata u N apulju.
. . . Evo jo jednog vrlo zanim ljivog predm eta za analizu:
kako se zatvorski pravilnik i psihologija, koja na njem u sa
zrijeva s jedne, i dodir sa zatvorenicim a s druge strane, odrazuje na straarsko osoblje. V jerovao sam, da su dva remekdjela (govorim ba ozbiljno) usredotoila hiljadugodinje
iskustvo ljudi na polju organizacije masa: kaplarski prirunik
i katoliki katekizam. U vjerio sam se, da im treba pridodati,
prem da n a mnogo uem polju i iznimnog karaktera, zatvorski
pravilnik, koji sadri u sebi prava bogatstva psiholoke intro
spekcije.
O ekujem Ju lijin a pism a: vjerujem da u joj moi pisati
izravno poto ih proitam. N em oj misliti da je ovo neka d je
tin jarija.
Jed n a vana vijest: od pred nekoliko dana jedem mnogo:
povre, ipak, ne mogu jesti; junaki sam se trsio, sad sam
odustao, je r mi se strano gadi.
35

Nc mogu zaboraviti, da e moda doi i da emo se moda

(jao) moi ponovo vidjeti pa makar i na nekoliko minuta.
G rlim te.
Antonio

X III
M ilan sk i zatv o r, 25. tr a v n ja 1927.

D raga T anja,
primio sam tvoje pismo od 12. i odluio sam hladno, ci
niki da te razljutim . Zna li, da si uobraena? Hou, da ti to
objektivno dokaem i ve se zabavljam zamiljajui tvoj bijes
(nemoj se ipak suvie rasrditi; to bi mi bilo ao.) Nema
sum nje, da je pismo koje mi je poslano na Ustiku bilo sasvim
pogreno, ali tebe ne mogu smatrati odgovornom. Nemogue
je zamisliti ivot na Ustici, sredinu na Ustici, je r je sasvim
izuzetna i izvan svakog norm alnog iskustva u ljudskoj zajed
nici. Jesi li mogla zamisliti stvari kao to je ova? Sluaj. Na
Ustiku sam stigao 7. prosinca, osam dana nakon prekida u
dolaenju parobroda i nakon etiri neuspjela prijelaza. Bio
sam peti politiki zatoenik to je stigao. Obavjeten odmah,
d a se snabdijem cigaretam a, jer je zaliha bila na izmaku,
otiao sam u trafiku i zatraio deset paketa makedonije (estnaest lira), stavljajui n a pult novanicu od pedeset lira.
Prodavaica (mlada ena, sasvim normalnog izgleda) se za
udi mome zahtjevu, zatrai da ga ponovim, uzme de
set paketa, otvori ih, stane brojiti cigarete jednu po jednu,
zbuni se u raunu, pone ponovo, uze list papira, stane na
dugako raunati s olovkom, prekine raunanje, uzme pedeset
lira, pogleda ih sa svih strana, na koncu me upita tko sam.
Doznavi da sam politiki osuenik, urui mi cigarete i po
vrati pedeset lira, kazavi da mogu platiti kad razmijenim
36

novanicu. Isti se dogaaj ponovio i na drugim m jestim a a

evo razjan jen ja: na U stici postoji jedino ekonomika soldi;
prodaje sc jedino na solde; ne potroi se nikada vie od p e
deset entezima. P rosjean tip na U stici u privrednom po
gledu je krim inalac, koji prim a etiri lire na dan, od kojih
je ve dv ije zaloio kod zelenaa ili kod krm ara, a hrani se
od druge dvije, kupujui tri stotine gram a kruha i zainjajui ga jednim soldom sam ljevenog papra. C igarete se p ro
d aju jed na po jedna; je d n a m akedonija stoji estnaest entezima, to jest tri solda i jedan entezim; krim inalac koji kupi
jednu m akedoniju na dan, ostavlja jedan sold u polog i od
toga oduzim lje jedan entezim na dan kroz pet dana. Da bi
izraunao cijenu za sto m akedonija, trebalo je, dakle, sto
puta uinili raun po esnaest entezima (tri solda plus je d an
entezim); nitko ne moe nijekati da to nije prilino teak i
kom pliciran raun. A bila je to trafikantica, to jest jedan od
n ajk ru p n ijih trgovaca na otoku. P a dobro: prevladajua psi
hologija na itavom otoku je psihologija, koja se moe bazi
rati na ekonomici solda. ekonomici koja poznaje samo nadodavanje i oduzim anje pojedinih jedinica, ekonomici bez Pitagorine tablice.
Sluaj ovu drugu (govorim ti samo o dogaajim a, koji su
se meni lino desili, i govorim ti o injenicam a za koje v je
rujem da ne podlijeu cenzuri): bio sam pozvan u ured od
inovnika dodijeljenog kod pregleda pote to je stizala; urue
mi jedno pismo upueno na me i zatrae od mene da ra z ja
snim njegov sadraj. Pisao mi neki p rijate lj iz M ilana, nudei
mi radiofonski ap a ra t i traio od mene tehnike podatke da
bi ga kupio barem za domaaj U stika-Rim . Ja, zaista, nisam
razumio pitanje to su mi ga postavili u uredu i rekoh o emu
se radi. Oni su vjerovali, da bih ja htio razgovarati s Rimom,,
te su mi zabranili da poruim aparat. K asnije me predsjednik
opine pozove na svoju ruku te mi ree da bi opina kupila
aparat za svoj vlastiti raun i da prem a tome ne insistiram .
37

Predsjednik je bio voljan da mi se dade dozvola, je r je bio u

Palerm u i vidio je da se s radiofonskim aparatom ne moe
razgovarati.
. . . D raga T an ja, nemoj se mnogo ljutiti. Jako te, jako
volim i bio bih upravo oajan kad bih ti priutio suvie veliku
neprijatnost. G rlim te.
Antonio

X IV
M ila n sk i zatv o r, 2. sv ib n ja 1927.

D raga Julija,
vjerujem , da e hiti korisnije za moje dopisivanje, ako ne
odrim obeanje koje sam ti dao da u ti opisati barem po
zitivnu stranu moje pustolovine. To mi je neizmjerno ao,
v jeruj, jer me stalno mui misao kako se nalazim ti stanju
da bih se mogao srozati na konvencionalno dopisivanje i to
je jo gore od konvencionalnosti. na rdbijako konvencionalno
dopisivanje. Imao bih ti ispriati toliko sitnih dogaaja! Je
li ti T a n ja ispriala dogaaj o hapenju praseta? Moda nije,
jer d an ja nije u to vjerovala; mislila je da sam to ja napro
sto izmislio stoga da je razveselim i nasmijem. Uostalom, ni
ti ne e mnogo vjerovati ovim priama'(zelene naoari i t. d.),
koje su upravo radi toga lijepe, jer su istinite (stvarno isti
nite). Nisi htjela vjerovati niti u priu o avionima to na
ljepak hvataju ptice, ni Lorijinoj prii u vezi s tim. premda
postoji asopis s Lorijinim lankom kao dokaz.18 Kako da ti
18 A lu d ira n a la n a k A c h ila L o rije , S o c i j a l n i
utjecaji
avijacije
( I s t i n a i m a t a ) , k o ji je o b ja v lje n u R assegna
C o n te m p o ra n e a od 1. s ije n ja 1920. U la n k u L o ria izlae te o riju kako
e ra d n ik pom ou a v io n a n a m a z a n ih lje p ilo m p o sta ti neo v isan od z a
ra d e i od r a d a u tv o rn ici. T o m a z a n je a v io n a ljep ilo m d a lo bi svakom
o v je k u m ogu n o st d a se h ra n i p tic a m a k o je se n a lije p e n a avion.

38

javim to mislim i kako ivim? Veliki dio mog ivljenja mo

e sama zam isliti; na prim jer, da innogo mislim na te i na
sve vas. M oj tjelesni ivot je takoer lako zamisLiti. itam
mnogo; u ova tri mjeseca proitao sam osamdeset i dvije
knjige iz tamnike biblioteke; najudnije i najneobinije
knjige (Mogunost izbora je vrlo m alena; zatim imam stano
vitu koliinu vlastitih knjiga, malo homogenijih, koje itam
s vie panje i metode. Osim toga itam dnevno pet dnevnika
i poneku reviju zatim studiram njem aki i ruski . . . No,
opazio sam, u stvari, da se u zatvoru slabo ui zbog mnogih
razloga tehnike i psiholoke naravi; upravo protivno od
onoga to sam uvijek mislio.
Prim io sam, prole sedmice, tvoju dopisnicu od 15. III.
S velikim nespokojstvom oekujem tv o ja pisma i veoma sam
sretan kad ih primim. H tio bih d a uzme malo vrem ena te
mi opie tvoj, a naroito D elijev ivot. No mislim kako si
sigurno uvijek zaposlena. Kolike bih stvari elio znati.
Zna, kad sam prim io tvoje pismo u kojemu govori o g la
sovitom A tlasu, samo nekoliko dana prije toga vratio sam u
biblioteku G uerin Meschino, vrlo popularan talijanski viteki
roman, kojega mnogo itaju seljaci, naroito na Jugu. Htio
sam prepisati nekoliko zabavnih geografskih dijelova iz ro
m ana (Sicilija je, na prim jer, stavljena meu polarne zemlje),
da te uvjerim kako' je postojao netko tko je geografiju po
znavao jo m anje od tebe; ne govorimo o historiji, je r bi u
tom sluaju trebalo citirati gore pohvaljenog profesora Loriju, koji je u jednom predavanju ispoljavao uvjerenje da je
u vrijem e J u lija Cezara postojala Venecija i da se u V ene
ciji kao i sada govorilo slatko n arjeje Lagune (prema n je
govom fantastinom bezobrazluku).
D raga, nastojim da ti piem to vie mogu o stvarima,
koje, vjerujem , ne e zaustaviti pisrno: radi toga ti moram
odijavati slinim glupostima. Snano te grlim.
Antonio
39

XV
M ila n sk i zatv o r, 23. s v ib n ja 1927.

D raga T anja,
prole sedmice primio sam jednu tvoju dopisnicu i jedno
tvoje pismo zajedno s Julijinim .
Hou da te um irim u vezi s mojim zdravljem : drim se
dosta dobro, sasvim ozbiljno. Zatim , ove posljednje sedmice
jedem tako m arljivo, da se sam udim: uspio sam da mi se
alje hrana, koja mi je skoro sasvim po volji i vjerujem da
sam se ak i udebljao. Osim toga od nedavna posveujem
neto vremena, kako ujutro tako i poslije podne, gimnastici,
sobnoj, za koju vjerujem da nije jako racionalna, ali meni
se ini da mi ipak vrlo mnogo koristi. Radim ovako: nastojim
da pravim pokrete, koji daju impuls svim zglobovima i svim
miiima redom i da svake sedmice poveam broj pokreti za
izvjesnu koliinu; da je to korisno pokazuje, po mom m ilje
nju, injenica to sam prvih dana bio obamro, te sam neke
pokrete mogao samo rijetko izvesti, dok sam sada ve uspio
potrostruiti broj pokreta a da pri tome ne osjeam nikakvih
smetnji. V jerujem , da mi je ova novost i psiholoki mnogo
koristila, naroito time to otklanja moju panju sa blesave
lektire, koju itam samo zato da mi vrijem e proe.
Nemoj misliti, d a suvie uim. Smatram, da je pravo i
ozbiljno uenje za me nemogue, radi tolikih, ne samo psiho
lokih nego i tehnikih razloga; vrlo se teko sasvim predajem
jednom argum entu ili jednom predm etu i udubi ju j em samo
u n j, kao to se to radi kad se ozbiljno ui, tako da se za
hvate i harmonino poveu svi mogui odnosi. Moda se neto
u tom smislu poinje dogaati kod uenja jezika, na emu
nastojim raditi sistematski, to jest ne zanemarujui nijedan
gram atiki elemenat; to do sada nisam radio, je r sam se za
dovoljavao da znam toliko koliko mi je dovoljno da govorim.
40

a naroito da itam. Stoga ti do sada nisam pisao da mi po

alje ikakav rjenik; njem aki rjenik od Kohlera to si mi
ga n a U stiku poslala, izgubili su m oji tam onji prijatelji.
Kad prouim svu gram atiku pisat u ti da mi poalje neki
drugi rjenik, onaj po Langenscheid sistemu: tada u ti p i
sati da mi poalje i G oetheove Gesprache s Eckermannom.
da analiziram njihov stil, a ne samo da ih proitam. Sada
itam vrlo jednostavne priice brae Grimm . Odluio sam da
stu d iran je jezika bude moje preteno zanim anje; poslije ru
skog i njemakog, htio bih se sistematski prihvatiti engleskog,
panjolskog i portugalskog, koje sam prolih godina studirao;
osim toga rum unjskog kojega sam studirao na sveuilitu
samo u njegovom neolatinskom dijelu, a sada mislim, da u
ga moi potpuno studirati, to jest i slavenski dio njegova
rjenika (taj je dio vei od pedeset procenata u rumunjskom
rjeniku). Kao to vidi, sve ovo dokazuje, da sam i psiholoki
m iran. Z aista vie ne patim od nervoze i nastupa muklog
bijesa kao u prvo vrijem e. P rivikao sam se i vrijem e mi pro
lazi dosta brzo; raunam ga na sedmice a ne na dane, a po
nedjeljak je znak raspoznavanja je r se tada brijem i piem:
posao u najveoj m jeri ugodan.
. . . Sve ovo sam ti napisao, je r mi se uinilo da je to n a j
bolji nain kako bi i ti i J u lija dobili barem priblinu sliku
o mom ivotu i o uobiajenom toku m ojih misli. S druge strane
nem ojte misliti da sam potpuno sam i odvojen; svaki dan,
na ovaj ili onaj nain, ima nekih prom jena. U jutro je etnja;
ako mi dopadne dvorite s dobrim poloajem , prom atram
lica onih to odlaze i dolaze da zauzmu druga dvorita. Zatim
stiu novine, koje su dozvoljene svima zatvorenicima. Po
povratku u eliju donesu mi novine u kojim a se razlau po
litika p itanja, ije mi je itanje dozvoljeno; slijedi nabavka
stvari, a poslije toga donose nabavku to je dan prije naru
ena, zatim doruak, i t. d., i t. d. U kratko, stalno se vide nova
lica od kojih svako sakriva jednu zagonetnu linost. Uostalom
41

mogao bih, kad bih se odrekao itanja novina s politikim

sadrajem , biti u drutvu ostalih osuenika kroz pet est sati
na dan. Malo sam razmiljao, ali sam se kasnije odiuio da
budem sam i da zadrim itanje novina; jedno sluajno dru
tvo zabavljalo bi me nekoliko dana. moda koju sedmicu,
ali poslije, vjerojatno, ne bi moglo nadom jestiti itanje no
vina. to vam se ini? Ili vam se drutvo, u sebi i po sebi,
ini kao psiholoki elemenat. koji bi trebalo vie cijeniti?
T an ja, ti mi kao lijenica, mora dati upravo tehniki savjet,
jer moda ja nisam u stanju da prosudim s objektivnou.
koja bi moda bila potrebna.
Evo dakle, opeg sklopa mojih misli i mog ivota. Ne u
da govorim o mojim mislima koje upuujem vama svima i
djeci: taj dio morate zamisliti i vjerujem da ga osjeate.
D raga T an ja, u tvojoj mi dopisnici opet govori o tvom
dolasku u M ilan i o mogunosti da se vidimo na razgovoru.
Hoe li. ovog puta to zbilja biti? Zna li, da je sada ve vie
od est mjeseci to ne vidim nikoga od obitelji? Ovog te puta
ozbiljno oekujem. G rlim te
Antonio
X VI
M ila n sk i za tvor, 4. s rp n ja 1927.

D raga Berli,
prim io sam tvoje pismo od 20. lipnja. Mnogo ti zahva
ljujem to si mi pisao. Ne znam, da li je Ventura primio
moja brojna pisma, jer ve due vremena s Ustike ne p ri
mam pote. U ovom momentu prolazim izvjestan period mo
ralnog umora, u vezi s dogaajim a obiteljskog karaktera.
Jako sam nervozan i razdraljiv; ne mogu se koncentrirati
nad nijednim argumentom, pa makar bio i zanimljiv, kao
to je onaj o kome raspravlja u pismu. Uostalom, izgubio sam
42

svaki dodir s vaom sredinom i ne mogu zamisliti kakav je

znaaj prom jena, koje su se zbile u prosjeku zatoenika. Jedna
od najv anijih aktivnosti, po mom m iljenju, koju bi uitelj
ski zbor10 trebao razviti, bila bi da se biljee, razvijaju i
koordiniraju iskustva i opaanja pedagokog i didaktikog
karaktera; samo se iz ovakvog neprekidnog rada moe roditi
tip kole i uitelja kakve sredina trai. Kakva bi se krasna
i kako korisna kn jig a mogla napisati o ovim iskustvima. Poto
je moje m iljenje takvo, teko mi je d a ti dajem savjete, a
jo m anje da ti izbrbljam , kao to ti kae seriju genijalnih
ideja. Drim, da genijalnost treba pokopati i da, naprotiv,
treba prim ijeniti metod n ajtonijih iskustava i nepristrane
autokritike. D ragi Berti, nemoj misliti, da te elim obeshra
briti ili poveati nem ir, koji. kao to mi pie, ve postoji u
tebi. M islim, uglavnom , da bi kola m orala imati tri stepena
(osnovna stepena, tako da bi se svaki stepen mogao podijeliti
na teajeve): kola treeg stepena trebala bi biti kola za same
uitelje ili za one, koji su podjednaki i trebala bi funkcioni
rati vie kao kruok, nego kao kola u obinom smislu rijei.
Svaki bi lan, naim e, trebao dati svoj doprinos kao konferansier ili predava u odreenim znanstvenim , historijskim ili
filozofskim pitanjim a, ali naroito c didaktikim i pedago*kim. to se tie teaja o filozofiji, mislim, uvijek otprilike,
d a bi historijsko izlaganje trebalo bdi saeto, dok bi se m o
ralo insistirati na konkretnom filozofskom sistemu, onom hegelskom, prouavajui ga i kritizirajui u svim njegovim
vidovima. M eutim , otvorio bih teaj o logici, rekao bih ak
sa barbara, bar alipton, i t. d. i o dijalektici. A li o svemu ovom
moi emo jo govoriti, ako mi bude opet pisao.
D ragi Berti, pozdravi sve p rijate lje i vjeruj da sam od
srca tvoj.
Antonio
10 P o liti k i z a to e n ic i n a U stic i o r g a n iz ira li su te a je v e za opu
k u ltu ru i p o litik u . U ite lje su iz a b ra li izm eu sebe.

43

X V II
Milanski zatvor, 8. kolovoza 1927.

D raga Tanja,
primio sam tvoje pismo od 28. i Julijino pismo. Poslije
11. srpnja nisam prim io nijedno pismo i bio sam na velikoj
muci, tako da sam napravio neto to e ti se uiniti glupim:
toga ti ne u rei, ali u ti ipak rei kad doe na razgovor.
ao mi je to se osjea moralno utuenom. Tim vie mi je
ao, je r sam uvjeren da sam pridonio tvojoj utuenosti. D raga
T an ja, stalno se bojim da se gore ne osjea nego to mi p i
e i da bi zbog mene mogla imati i nekih neugodnosti. Ovo
duevno raspoloenje nita ne moe unititi. Ukorijenjeno
je u meni. Ti zna, da sam i u prolosti uvijek ivio poput
m edvjeda u pilji, ba radi ovakvog duevnog raspoloenja,
jer nisam htio da itko bude vezan uz moje ivotne nezgode.
Nastojao sam, da me i moja obitelj zaboravi, piui kui to
je mogue m anje. Dosta! H tio bih uraditi neto, da se bar
malo nasmije. Ispriat u ti priu o mojim vrapiima. Z naj,
dakle, da imam jednog vrapca, a iinao sam jo jednog, koji
je umro, vjerojatno otrovan od nekog insekta (ohara ili stonoge). Prvi je vrabac bio mnogo sim patiniji od sadanjeg.
8io je vrlo ponosan d ivahan. Sadanji je skroman, servilne
due i bez inicijative. Prvi je odmah postao gospodar elije.
V jerujem , da je imao sasvim goetheovski duh kao to sam
itao u biografiji, koja se odnosi na ovjeka o kojemu je
biografija napisana Ueber alien G ipfeln!20 Zauzimao je sve
vrhove u eliji a onda bi sjeo na nekoliko m inuta da uiva u
uzvienom miru. Sletjeti na ep jedne flae od tamarinda.
bila je njegova stalna strast: radi toga jednom pade u posudu
punu ostataka od kave i umalo se nije uguio. N a ovom
20 Iz n a d svih v rh u n a c a p rv i stih je d n e G o e theove lirsk e pjesm e.

44

v rapcu dopadalo mi se to nije dao da ga se dira. D ivlje bi

se otimao rairivi krila i velikom bi energijom kljucao u
ruku. Bio se pripitom io, ali n ije dozvoljavao veliku intimnost.
udno, d a njegova relativna fam ilijarnost n ije bila poste
pena, ve iznenadna. Kretao se po eliji, ali uvijek u krajnjoj
udaljenosti od mene. D a g a privuem ponudio bih mu muhu u
ku tiji od ibica: on ju je uzimao ako sam bio daleko. Jedam put
um jesto jedne, u kutijici je bilo pet ili est muha: p rije nego
ih je proderao, m ahnito je naokolo plesao p ar sekundi; ples bi
se uvijek ponovio kad god je m uha bilo mnogo. Jedinog jutra
k ad sam se vratio sa etnje, vrabac mi je priao sasvim blizu;
n ije se vie odvajao, u tom smislu, to je od tada uvijek bio
blizu mene, gledajui me paljivo i dolazei svako m alo da
k ljuca moje cipele, zato da mu dam neto. A li nikada nije
pustio, da ga se uzme u ruku, a da se nije otimao i odmah
nastojao pobjei. U m ro je polako, to jest, dobio je nenadani
udarac, navee, dok se pod stolom bio uurio; vrisnuo je
ba kao dijete, a umro je dan kasnije: p araliziran s desne
strane teko se vukao da jede i pije, zatim je odjednom umro.
Sadanji vrabac je naprotiv nekako gadljivo pitom: hoe da
ga se kljuka, prem da i sam odlino jede. D oe na cipelu i
sm jesti se u porub hlaa; da ima itava krila dolijetao bi na
koljena; vidi se da bi to radio, je r se rastegne, zadrhti a onda
ide na cipelu. M islim da e i on uginuti, je r je uobiajio da
je d e izgorene glave od ibica, a osim toga stalno hranjenje
svjeim kruhom ovim ptiicam a sigurno nanaa sm rtne sm et
nje. Z a sada je dosta zdrav, ali nije ivahan; ne tri. uvijek
je blizu mene i ve je nehotice dobjo nekoliko udaraca no
gom. To je pria o m ojim vrapiim a . . .
A ntonio

45

X V III
M ilan sk i z atvor. 8. kolovoza

1927.

D ragi Berti,
primio sam tvoje pismo od 15. srpnja. U vjeravam te, da
moje zdravlje nije gore, nego to je bilo prolih godina; to
vie vjerujem , da se malo poboljalo. Uostalom, ne radim
nita, je r se isto i jednostavno itanje ne moe nazvati po
slom. itam mnogo, ali bez reda. Primim izvana poneko k n ji
gu, a itam i knjige iz tamnike biblioteke, tako, kako naiu,
sedmicu za sedmicom. Posjedujem dosta sretnu sposobnost da
pronalazim neku interesantnu stranu i u najniim intelektu
alnim produktima, kao to su na prim jer romani u nastavcima.
D a imam mogunosti, skupio bih stotine i hiljade zabiljeki
o pojedinim pitanjim a rasprostranjene narodne psihologije.
N a pj-imjer: kako je nastao mit o ruskom valjku od 1914.
U ovim romanima nalazi na stotine motiva u vezi s time:
to znai da je postojao itav sistem vjerovanja i strahovanja
ukorijenjen u velikim narodnim masama i da su 1914. vla
de .. . {cenzurirano). N a isti nain nalazi na stotine motiva
o francuskoj narodnoj m rnji protiv Engleske, mrnji vezanoj
uz seljaku tradiciju o Stogodinjem ratu, uz pogubljenje
Jeanne D Arc, a kasnije uz ratove i progonstvo Napoleonovo.
Z ar n ije vrlo zanimljivo, to su francuski seljaci pod Resta
uracijom vjerovali, da je Naipoleon potomak Jean D'Arc.J
Kako vidi prekapam ak i po smetlitima! Uostalom i po
neka zanim ljiva knjiga mi dopadne luku od vremena na v ri
jeme. Ba sada itam: V Eglise et la Bourgeoisie prvi sve
zak (300 str. u 8 dijelova) Origines de l'sprit bourgeois en
France22 od nekog G roethuysena. Pisac, koga ne znam. no
mora da je bio sljedbenik Paulhanove socioloke kole: imao

,21

21 C rk v a i b u r o a z ija . (O p. pr.)
22 P o d r ije tla buro ask e m isli u F ran c u sk o j. (Op. pr.)

46

je strpljivosti, da do u sitnice proanalizira zbirku propovijedi

i svetih knjiga objavljenih prije 1879., da bi rekonstruirao
gledita, v jerovanja i dranje nove rukovodee klase u form i
ranju. N aprotiv, veliko intelektualno razoaranje doivio sam
nad toliko razvikanom knjigom H enri Massisa: D efense clc
VO ccident;23 vjerujem , da bi Filippo Crispolti ili Elgiberto
M artire bili napisali bolju knjigu da im je pao na pam et ta
kav sadraj. Ono emu se smijem je injenica da ovaj vrli
Massis. koga spopada smijean strah da azijatska ideologija
Tagore i G an h ija ne uniti francuski katoliki racionalizam ,
ne opaa kako je Pariz postao polukolonija senegalskog intelektualizma i kako se u Francuskoj pom nogostruuje broj
meleza. Ako je N jem aka k ra jn ji ogranak ideolokog azijatizma, moglo bi se, iz ale, tvrditi, da je onda Francuska po
etak mrane A frike i da je jazz band prva estica jedne
nove evropsko-afrike civilizacije!
Z ah v aljujem ti, to si nastojao da mi pribavi listove, koji
fale u mom prim jerku Rossellijeve knjige.24 Jesi li proitao
knjigu:* Ne poznam Rossellija, ali bih mu htio rei, da ne
shvaam potrebu zagriljivosti u jednom historijskom djelu,
zagriljivosti, koju on stavlja u svoje djelo. Ovo uope uzeto.
U pojedinostim a: motiv njegove knjige meni se ini d ram a
tian do arlatanslva (naravno, da se knjievni kritiar u
G iornale d Italia domogao tog motiva i isprevrtao ga s
najveim bezobrazlukom). Z atim Rosselli niti ne spominje
injenicu, da su saziv glasovite skuptine za nezavisnost P o lj
ske u Londonu 1864. g. zahtijevala napuljska drutva ve
prije nekoliko godina i da je ta skuptina bila sazvana ba
na izriiti zahtjev jednog napuljskog drutva*. Meni se ini,
da je ta stvar od najvee vanosti. Kod Rossellija (za njega)
postoji jedna udna intelektualna deform iranost. U m jereni
elementi Preporoda, koji su poslije milanskih dogaaja u
23 O dbrana Z apada. (Op. pr.)
21 Ncllo Roselli: Mazzini i Bakunjin.

47

februaru 1853. i nekoliko dana poslije vjeanja T ita Sperija,

poslali F ran ji Josipu predstavku o podanikoj vjernosti, u
izvjesnom momentu, a naroito poslije 60., no jo vie poslije
parikih dogaaja od 1871., zagospodarie M azzinijem od
koga su nainili bedem, tovie i protiv G aribaldija (vidi
Tullio M artello. na prim jer, u njegovoj Povijesti) T a se ten
dencija odrala sve do danas i nju predstavlja Luzio. Ali
zato i Rosselli? Mislio sam, da se mlada generacija histo
riara oslobodila ovih prepirki i zagriljivosti, koje su po
pratna pojava prepirki i da je Gesta dei25 historijskom kriti
kom zanijem ila. Uostalom, Rossellijeva knjiga stvarno ispu
n ja jednu upljinu.
G rlim te.
Antonio

X IX
M ila n sk i z alvor, 10. listo p a d a 1927.

D raga T anja,
poslije razgovora od etvrlka, dugo sam razmiljao i od
luio sam, da ti napiem ono to nisam imao hrabrosti da ti
lino kaem. Smatram, da se ne treba u M ilanu due za
dravati radi mene. Tvoj prijcgor je suvie nesrazmjeran. S
ovim vlanim podnebljem ne e se moi oporaviti. Jasno da
je za me velika utjeha to te vidim, ali zar misli da zatim
stalno ne mislim na tvoj boleljivi izgled i ne osjeam gri
nju savjesti radj toga to sam uzrok i predm et ovoga tvog
prijegora? V jerujem , da sam pogodio glavni razlog tvoje
odluke da ostane: T i misli, da e moi otputovati s istim
vozom u kojem e mene sprovaali i da e se za vrijeme
putovanja, na neki nain pobrinuti, i omoguiti mi stanovitu
23 P o d v ig e bogova. (O p. p r.)

48

udobnost. Jesam li pogodio? P a dobro: ovaj motiv ne e imati

nikakve praktine mogunosti da se ostvari. N aredba za sprovoenje bit e sigurno vrlo stroga i p ra tn ja ne e nikako
dozvoliti, da se krani zanim aju za robijae (otvaram za
g rad u da hih ti razjasnio kako zatoenici i zatvorenici dijele
svijet na dvije kategorije: krane i prisilne zatoenike ili
zatvorenike). T v o ja bi nakana bila beskorisna a moda i
tetna, je r bi mogla prouzroiti nepovjerenje i poveanje
strogosti i otrine. Jedino bi postigia da putuje pod gorim
okolnostima i da kad stigne u Rim bude bolesna jo etiri
mjeseca. D raga T a n ja, mislim, da i u dobroti treba biti re
alan i praktian. N e samo da upropatava tvoju dobrotu,
ve upropatava i tvoje energije i tvoje snage, a ja ne mogu
i dalje na to pristajati. Razm iljao sam ba dugo o toj stvari
i htio sam ti to usmeno rei; izgubio sam hrabrost, kad sam
te vidio i kad sam pomislio da bih te jo mogao rastuiti.
D raga, njeno te grlim.
Antonio

XX
M ila n sk i z a tv o r. 17. lis to p a d a 1927.

D raga T a n ja,
p rek ju er sam prim io tvoje pismo od 27. rujna. Drago mi
je. da ti se M ilan svia i da ti prua mogunosti razonode.
Jesi li p o sjetila m uzeje i galerije? J e r to se tie urbanistike
strukture, mislim da se radoznalost dosta brzo iscrpljuje.
Osnovna razlika izmeu Rim a i M ilana, ini mi se, da se
sastoji upravo u ovom: Rim je neiscrpiv kao urbanistika
panoram a, dok je M ilan neiscrpljiv kao chez-soi, kao in ti
man ivot M ilanaca koji su vezani za tradicije vie nego se i
misli. R adi toga M ilan slabo poznaju obini stranci, dok je
^

P ism a iz z a tv o r a

49

snano privukao ljude kao to je S tendhal, koji su mogli

prodrijeti u njegove obitelji, u njegove salone i intimno ga
upoznati. A ristokracija je njegova najvra drutvena je
zgra, ona je uspjela sauvati srodnost i povezanost jedinstvenu
u Italiji, doim su dt^igi drutveni krugovi, ukljuivi radnike,
m anje vie, ciganska logorovanja bez stabilnosti i okosnice,
izbrazdani svim raznolikostima talijanskih pokrajina. To je
nacionalna snaga i slabost M ilana, ogromnog centra trgovine
i industrije, kojim a stvarno gospodari jedna elite starih ari
stokratskih porodica, to posjeduje mo tradicije, koja pro
izlazi iz dugog u p rav ljan ja gradom (zna li, da u M ilanu
postoji ak i specijalni katoliki kult. ambrozijanski, na koga
su stari Milanci jako ljubomorni, a vezan jc uz takvu situ
aciju). Oprosti ovo skretanje, ali ti zna da sam brbljav, te
putam da me zanese svaka stvar, koja me za n im a. .
Pii mi jo o tvojim milanskim utiscima.
Njeno te grlim i oekujem.
Antonio

XXI
M ilan sk i za tv o r. 14. studenog 1927

D raga T anja,
neke sam knjige ve primio. Qumtino Sella na Sardiniji
i M ondadorijeve kataloge ve imam u eliji. Stigle su i knjige
fin k a i Maurrasa, ali mi jo nisu uruene. udna je to stvar,
Ja sam knjigu o Q uintinu Selli traio od moje majke; v je
rujem, da je to jedna od prvih knjiga, koje sam proitao, jer
se nalazila m eu knjigam a u kui; pa ipak n ije u meni iza
zvala nikakvih uspomena.
. . . Kad jc bila M achiavellijeva etiristogodiinjica, pro
itao sam sve lanke to su bili objavljeni u pet dnevnika,
50

k(?je sam ta d a itao; kasnije sam prim io jedini broj M arzocca o M achiavelliju. Z audila me injenica, kako nijedan
od pisaca povodom etiristogodinjice n ije doveo M achiavellijeve knjige u vezu s razvojem svih evropskih drava u istom
historijskom razdoblju. O dvueni od isto m oralnog problem a
takozvanog m akijavelizma nisu opazili, da je M achiavelli
bio teoretiar nacionalnih drava, iji je oblik bio ba apso
lutna m onarhija, to jest on je u Ita liji teoretizirao o onom, to
je u Engleskoj energino sprovela Elizabeta, u paniji F er
dinand Katoliki, u Francuskoj L uj X I., a u Rusiji Ivan
Grozni, p rem da M achiavelli n ije poznavao niti je mogao po
znavati neka od tih nacionalnih iskustava, koja su, ustvari,
p red stav ljala historijski problem epohe, to je on genijalno
naslutio i sistematski izloio.
G rlim te, d raga T a n ja, poslije ovog skretanja koje e te
vrlo malo interesirati.
' Antonio

X X II
M ila n sk i z a tv o r,

14. s tu d e n o g

1927.

D raga J u lija ,
hou da te bar pozdravim svaki put kad mi je dozvoljeno
da piem. P rola je godina dana od mog hapenja, a gotovo
godina od onog dana, kad sam ti iz zatvora pisao prvo
pismo. Mnogo sam se izm ijenio kroz ovo vrijem e: vjerujem ,
da sam ojaao i da sam bolje sredio svoje prilike. Sada se po
malo sm ijem onom duevnom raspoloenju, u kojem u sam se
nalazio, k a d sam ti pisao prv o pismo (ne u niti pokuavati
da ga opiem, je r bi se zgrozila). Mislim, da je D elio kroz
51

ovu godinu dana imao prilike da prim i utiske, koji e ga

pratiti kroz itav ivot; to me veseli.
N jeno te grlim.
Antonio
X X II I
M ila n sk i zatvor. 21. stu d en o g

1927.

D raga Ju li ja,
u dvoritu gdje prem a propisu etam s ostalim zatvoreni
cima, odrana je izloba fotografija djece zatvorenika. Delio
je postigao zadivljavajui uspjeh. Od pred nekoliko dana
nisam vie odvojen, ve sam u zajednikoj eliji s jednim
drugim politikim zatvorenikom, koji im a trogodinju d ra
esnu i um iljatu djevojicu; zove se M arija Lujza. Prema
sardinskom obiaju, odluili smo, da e Delio oeniti M ariju
Lujzu. im fijih dvoje stignu do enidbene dobi: to misli o
tome? N aravno, oekujemo pristanak dviju majki, da bi
ugovoru dali jo obavezniju vrijednost, iako to predstavlja
ozbiljno odstupanje od obiaja i naela mog mjesta. Z a
m iljam , da se smije i to me usreuje. Jako mi teko uspijeva
da te zamislim kako se smije.
N jeno te grlim, draga.
Antonio
X X IV
M ila n sk i zatv o r, 26. p ro sin c a 1927.

D raga T anja,
tako je proao i blaeni Boi. Mislim, da si bila jako ra
dina. U istinu, n a njegovu izvanrednost mislio sam samo
s te toke gledita, jedine koja me zanimala. N ije bilo nieg
52

znaajnog1, osim ope napetosti ivotnog duha u itavoj za

tvorskoj sredini. Fenom en se mogao zapaziti, u razvoju, ve
n ed jelju dana. Svatko je oekivao neto izvanredno, ieki
v an je je prouzroilo itav niz tipinih m alih m anifestacija,
koje su, uzete zajedno, davale dojam ivotnog poleta. Za
mnoge je bio izuzetak porcija m akarona i etvrt litre vina,
to u p rav a daje tri puta godinje um jesto uobiajene orbe:
ali kakav je to ipak vaan dogaaj. N emoj misliti, da se
rugam ili da se smijem. M oda bih to bio uinio p rije nego
to sam iskuao zatvor. A li vidio sam suvie ganutljivih p ri
zora kako su zatvorenici jeli svoju zdjelu juhe s religioznom
skruenou, skupljajui mrvom kruha posljednji trag m a
snoe, to je eventualno ostao, na lim enoj posudi! Jed an za
tvorenik je zaplakao, je r nam je u nekoj karabinjerskoj ka
sarni. g dje smo bili na prolazu, um jesto propisane orbe bio
razdijeljen samo dvostruki obrok kruha; ve je dvije godine
bio u zatvoru i topla orba je za njega bila njegova krv. n je
gov ivot. Jasno je, zato se u Pater nosler spom inje svaki
d an ji kruh.
M islio sam na tvoju dobrotu i tvoje odricanje, draga
Tanja. A li dan je protekao pomalo kao i svi drugi. M oda
smo m anje brbljali, a vie itali. Proitao sam Brunetierovu
knjigu o Balzacu, vrst kolske kazne za zloestu djecu. No
ne u da te alostim s ovim argum entom . N aprotiv, hou da
ti ispriam jedan dogaaj, skoro boini, iz mog djetinjstva,
koji e te zabaviti i dati karakteristinu sliku ivota kod nas.
Imao sam etrnaest godina i pohaao sam trei razred gim na
zije u Santa Lussurgiu. T o je mjesto udaljeno od m ojega oko
osamnaest kilom etara, a vjerujem , da tamo jo postoji opin
ska gim nazija, doista u jadnom stanju. D a bih ostao kod kue
dvadeset i etiri sata vie, uputim se pjeke s jednim drugim
djeakom, popodne dvadeset i treeg prosinca, umjesto da
priekam diliansu, koja poiazi slijedeega dana. P jeaci, pa
pjeaci, bili smo po prilici na polovini puta, n a jednom m je
53

stu sasvim pustom i osamljenom; nalijevo, stotinjak m etara

od ceste, izduio se red topola sa umarkom mastika. Ne*ko
opali iznad naih glava prvi metak iz puke; metak zazvidi
na desetak m etara visine. V jerovali smo, da je to sluajan
metak i produili smo mimo. D rugi i trei metak bili su ispa
ljeni nie i to nas je odmah upozorilo, da smo uzeti ba na
nian i tada se bacismo u jarak, ostavi priljubljeni uz zemlju
neko vrijeme. Kad smo se pokuali podii, novi metak i tako
nas je po prilici kroz dva sata progonilo jedno tuce metaka,
dok smo se puzei udaljivali, svaki pu t kad smo se pokuavali
vratiti na cestu. To je sigurno bilo neko veselo drutvo, koje
se htjelo zabaviti plaei nas; no krasne li ale, zar ne? Kui
smo stigli za mraka, prilino umorni i blatni i da ne prestra
imo obitelj, dogaaj nismo nikome ispriali, ali se nismo
ba mnogo prestraili, je r smo dojduih praznika o karnevalu
ponovo pjeke prevalili taj put bez slinih nezgoda. I tako
sam ti skoro sasvim ispunio etiri stranice!
N jeno te grlim
Antonio
D ogaaj je zaista istinit; nije nipoto pria o razbojnicima.

XXV
M ilan sk i zatv o r, 26. p ro sin ca 1927.

D ragi Berti,
prim io sam s izvjesnim zakanjenjem tvoje pismo od 25.
studenog. Znao sam, da je grupa zatoenika poslana u palermski zatvor, adi nisam znao tonu optubu; vjerovao sam,
da se radi o disciplinskom procesu pred pretorom 26 procesu,
20 R a d ilo se m e u tim o a n tifa isti k o j a k tiv n o sti k o ju su p o litiki
za to en ici r a z v ili za v rije m e za to e n ja.

54

koji je prenesen u Palerm o jedino zbog nedovoljnog prostran

stva zatvora n a otoku. Ali! budi strpljiv, dragi Berti!
O dvjetnike poznajem , m anje vie, kao tebe. V ierujem , da
e im ati vrem ena za razm iljanje, ako istraga bude potpuna
i ako te spakuju za Rim. J a lino jo nisain mislio o ozbilj
nosti problem a, kojem u se pomalo smijem. M anje vie, mogao
bih proi i bez advokata, da me ve unaprijed ne zabavlja
pomisao na njegov govor ili harangu i kad bih slijedio ope
naelo, da ne propustim nijednu zakonsku mogunost. Bilo
bi najzabavnije, kad bih mogao izabrati nekog demokraiskomasonskog pospanca, da ga stavim u nezgodan poloaj i da
crveni; ali, naalost, treba racionirati vlastite zabave (zamisli,
n a p rim jer, poloaj nekog od tih advokata koji su 1924.
1925. tvrdili i tam pali, da smo mi sloni s vladom, ili neto
slino?).
D ragi (Berti, budi veseo; pazi samo na svoje fiziko zdrav
lje, d a bi mogao odluno izdrati bilo kakvu nezgodu.
JBratski te grlim .
Antonio

XXVI
i

M ila n sk i z a tv o r, 2. s ije n ja 1928.

D rag a T a n ja ,
tako je, dakle, zapoela i N ova godina. T rebalo bi, po obi
aju, stvarati planove o novom ivotu, ali ma koliko da sam
mislio, takav p lan jo nisam uspio sastaviti. T o je uvijek u
mojem ivotu bila velika tekoa, sve od prvih godina umne
aktivnosti. U osnovnim kolam a su svake godine u ovo doba
davali kao tem u za sastav p itan je : im e ete se baviti u
ivotu? Teko pitanje, koje sam u osmoj godini prvi put
rijeio, odluivi da budem koija. Pronaao sam. da koijas
56

u jed in ju je sve osobine i korisnog i zabavnog: pucketa biem

i u p ravlja konjim a, a u isto vrijem e vri svoj posao, to ople
m enjuje ovjeka i pribavlja mu svakidanji kruh. Ostao sam
vjeran ovoj odluci i slijedee godine, ali, rekao bih, iz v an j
skih razloga. D a sam bio iskren, bio bih rekao, da je moja
najvea tenja bila, da postanem podvornik u kotarskom sudu.
Zato? J e r je te godine u moje mjesto stigao kao podvornik
kod kotarskog suda jedan stari gospodin, koji je posjedovao*
vrlo simpatinog, crnog, uvijek nagizdanog psia; crvena
manica oko repa, mali pokriva na leima, lakirana ogrlica,
ukrasi n a glavi kao u konja. N ikako nisam mogao odijeliti
lik psia od gospodara i njegova zvanja. Ipak sam se odrekao,
s velikom alou, da se zanaam tom perspektivom koja me
toliko zavodila. Bio sam strano logian i tako moralno sa
vren, da sam mogao postidj.eti i najvee heroje dunosti. Da,
smatrao sam sebe nedostojnim da postanem podvornik u ko
tarskom sudu i da prem a tome posjedujem tako divne psie,
jer ja nisam znao napamet osamdeset i etiri paragrafa kra
ljevskog Statuta! Ba tako. Bio sam svrio drugi razred
osnovne kole (prvo otkrie o graanskim vrlinam a koijaa!)
i naumio, da u studenom imam ispite koji su me oslobaali da
pohaam trei razred osnovne.kole tako, da preem u etvrti
razred preskoivi trei: bio sam uvjeren, da sam sposoban
za to, ali kad sam se predstavio kolskom direktoru da mu
podnesem protokoliranu molbu, uo sam, kako mi je iznenada .
postavio pitanje: A poznaje li ti osamdeset i etiri p ara
g rafa Statuta? Nisam niti mislio na ove paragrafe: bio sam
se ograniio d a nauim prava i dunosti sadrana u udbe
niku. T o je za me bila strana opomena, koja me tim vie
impresionirala, to sam prolog 20. rujna27 prvi put sudje
lovao u komemorativnoj povorci s venecijanskim lampionom

27 T a lija n s k i n a c io n a ln i p ra z n ik , u je d in je n je Ita lije . (O p. pr.)

56

i zajedno s ostalim a vikao: Slava lavu iz Caprere!28 Slava

mrtvacu iz S tagliena!29 (ne sjeam se, da li se vikalo mrtvac
ili prorok iz Stagliena; moda oboje, radi razliitosti). I
bio sam siguran, da u na ispitima proi i da u stei zakon
ske kvalifikacije za pravo glasa, postajui aktivan i savren
g raanin. M eutim , nisam poznavao osamdeset i etiri p a ra
grafa Statuta. Kakav bih ja, dakle, graanin bio? I kako sam
mogao am biciozno teiti, da postanem podvornik u kotarskom
sudu i da posjedujem psa s vrpicom i pokrivaem? V ratar
u kotarskom sudu kotai je D rave. (Ja sam mislio veliki
kota); to je uvar zakona, pa i protiv moguih tirana, koji
bi ga h tjeli pogaziti, a nisam poznavao osamdeset i etiri
paragrafa! Tako sam suzio svoje vidike i jo jednom kovao
u zvijezde graanske vrline koijaa, koji isto tako moe imati
psa, pa bilo to i bez vrpice i pokrivaa. Vidi li, kako se
program i, na suvie krut i ematski nain unaprijed zasno
vani, sudare i razbiju o tvrdu zbiliu, kad se ima budnu svi
jest o dunosti.
D raga T a n ja, ne ini li ti se, da sam suvie razvukao0
Smij se i oprosti mi. G rlim te.
A ntonio

X X V II
M ila n sk i z a tv o r, 30. s ije n ja 192S.

D ragi Berti,
tvoje sam pismo od 13. prim io p rije n ed jelju dana, kad
sam ve bio iskoristio dva propisana pisma. N ikakvih novosti
28 G a r ib a ld i. C a p r e r a j e m a li o to k u S red o z em n o m m o ru k r a j S a rd in ije
n a k o ji se G a r ib a ld i p o v u k a o p o s lije u j e d i n j e n j a I ta lije . T u j e i p o
k o p a n z a je d n o sa sv o jo m en o m i d jec o m . (O p. p r.)
20 M a z z in i. S ta g lie n o jc g r o b lje u G e n o v i; n a n je m u j e s a h ra n je n
M azzin i. 20. r u j n a j e ta lija n s k i n a c io n a ln i p r a z n ik u je d in je n ja Ita lije .
(O p. p r.)

57

-s moje strane. Obina pusto i jednolinost. P a i itanje po

staje sve nezanim ljivije. Naravno, itam jo mnogo, ali bez
interesa, mehaniki. I pored toga to sam u drutvu, itam
jednu knjigu dnevno, pa i vie. K njige bez veze, kao to mo
e zamisliti (ponovo sam proitao ak i Posljednjeg Mohikanca od Ferim ora Coopera), tako ih dijeli tamnika pretplatna biblioteka. P osljednjih n edjelja proitao sam par knjiga
koje su mi stigle od kue, ali nijednu s pretjeranim zanim a
njem. N abrojit u ti ih tek toliko da ti proe vrijeme.
1.
L e Vatican el VA ction Frangaise. Radi se o takozvanoj
utoj knjizi od Action Frangaise. zbirci lanaka, govora
i okrunica koje sam velikim dijelom poznavao, jer su objav
ljeni u lAction Frangaise 1926. Politika bit sukoba u
knjizi prekrita je sa sedamdeset i sedam vela. Pojavljuje
se samo kanonska diskusija o takvozvanoj mistinoj m a
teriji i o pravednoj (po kanonima) slobodi vjernika. Ti
zna o emu se radi: u Francuskoj postoji masovna katolika
organizacija (neto poput nae Katolike akcije) iji je
predstavnik general Castelnau. Sve do francuske politike
krize od 1926., nacionalisti su, ustvari, bili jedna politika
partija, koja se organski ucijepila na ovu organizaciju i isko
ritavala sve mogunosti (na prim jer, etiri do pet m ilijuna
godinjih upisa). Dakle, sve su katolike snage bile izloene
pustolovinama M aurasa i D audeta. koji su 1926. ve imali
spremnu provizornu vladu da je dovedu na vlast, u sluaju
dravnog rasula. V atikan je naprotiv, predviajui novi val
antiklerikalnih zakona tipa Combes, demonstrativno htio
prekinuti s Action Frangais i poraditi na stvaranju jedne
katolike demokratske stranke, koja bi imala funkciju p arla
mentarnog centra, po uzoru na polotiku Briand-Poincare. U
Action Frangais su radi opih razloga, objavljivani poluljubazni i um jereni lanci; estoki i lini napadi bili su re
zervirani za Charivari, sedminu publikaciju, koja kod nas
nem a ekvivalenta, a nije bila slubeno glasilo; no ovaj dio

.68

polemike nije bio iznesen u knjizi. Opazio sam, da su orto

doksni objavili odgovor na utu knjigu. O dgovor je sa
stavio Jacques M aritain, profesor katolikog Sveuilita u
Parizu i poznati prvak ortodoksnih intelektualaca. T o znai,
d a je V atikan zabiljeio znatan uspjeh, je r je M aritain 1926.
napisao knjigu u obranu M aurrasa, a p rije toga je bio pot
pisao neku izjavu u istom smislu. D anas su se, dakle, ovi
intelektualci rascijepili i sigurno je izolacija m onarhista
uznapredovala.
R. M ichels, Suvrem ena Francuska. T o je knjiarska p ri
jevara. R adi se o nesuvisloj zbirci lanaka o nekim p ojedi
nanim izgledim a francuskog ivota. M ichels vjeruje, zato
to je roen u renanskoj Pruskoj, zoni pod utjecajem romanizm a i germ anizm a, d a je on predodreen da cem entira
p rijate ljstv o izmeu germ anizm a i neolatina, ujedinjujui
u sebi najgore osobine i jedne i druge kulture: grubi izraz
teutonskog filistra i nesretnu uobraenost junjaka. Napokon
taj mi ovjek, koji se prsi svojim odricanjem germanske
rase kao nekim odlikovanjem i hvali da jc svome sinu dao
ime M ario za uspomenu na poraz C im bra i T eutona, daje
utisak n a jp refin je n ije laljivosti radi akademske karijere.
Pii mi kad uzmogne, no ja vjerujem da su tvoje mo
gunosti jo m anje od mojih. Srdano.
Antonio

X X V III
20. v e lja e 1928.

D raga Terezina,
prim io sam tvoje pismo od 30. sijenja i fotografiju tvoje
djece. Z ahvaljujem ti i bit e mi veoma drago, da prim im
i d ruga tvoja pisma.
59

Dosada je najvea nesrea mog sadanjeg ivota. Ovi

dani uvijek jednaki, ovi sati i ovi minuti, koji se sustiu
monotonijom kapanja vode, doveli su dotle da mi nagrizaju
ivce. Prva tri mjeseca nakon hapenja bila su barem uz
budljiva: bacan s jednog kraja poluotoka na drugi, pa bilo
i uz mnoge fizike patnje, nisam imao vrem ena da se dosa
ujem. P rom atranje uvijek novih prizora, registriranje iz
vanrednih tipova. U istinu mi se inilo da ivim u nekoj
fantastinoj noveli. Ali sad sam ve vie od godinu dana
nepomian u M ilanu, na prisilnom neradu. Mogu itati, ali
ne mogu uiti, je r mi nisu dozvolili da imam na vlastitom
raspolaganju papiri i pero, pa niti uz sav onaj nadzor, koji je
ef zatvora traio, jer me sm atraju stranim tipom, sposob
nim da podmetnem poar pod etirj ugla zemlje ili neto
slino tome. D opisivanje je m oja najvea razonoda. Ali malo
mi svijeta pie. Zatim , moja je svastika, ima ve petnaest
dana. oboljela, te vie nemam ni sedmini razgovor s njom.
Mnogo me zabrinjava mamino raspoloenje, a ja, uosta
lom, ne znam kako da je utjeim ' umirim. H tio Ibih je
uvjeriti da sam ja vrlo m iran, kao to i jesam, ali vidim da
mi to ne uspijeva. Postoji itava zona osjeaja i naina m i
ljenja, koja stvara nku vrst ponora meu nam a. Za nju je
moj zatvor strana nesrea, pomalo tajanstvena u svojim
uzronim vezama i efektima, za me ie epizod politike borbe,
koja se vodi a vodit e se i dalje, ne samo u Italiji ve na
itavom svijetu, jo tko zna koliko vremena. J a sam uhvaen,
tako kao to se za vrijem e rata moe dopasti ropstva i znao
sam da se ovo moe dogoditi i da se je moglo dogoditi i gore.
Ali bojim se, da i ti misli kao i mama* i da e ti ova tum a
enja izgledati kao zagonetka izraena na nekom nepoznatom
jeziku.
Dugo sam promatrao fotografiju, uporeujui je s foto
grafijam a, koje si mi prije poslala (morao sarp prekinuti
60

pisanje, da bih se obrijao; vie se ne sjeam to sam htio

napisati, a nerrraifi volje da na to mislim. Bit e za drugi
put).
Sve vas srdano pozdravljam . G rlim vas.

X X IX
M ila n sk i z a tv o r, 27. v e lja e

192S.

D raga T anja,
uslijed presretnog susreta blagonaklonih zvijezda, tvoje
pismo od 20. urueno mi je 24. zajedno s Ju lijin im pismom.
Divio sam se mnogo tvojoj sposobnosti u postavljanju diagnoze, ali nisam pao u tanke zamke tvoje knjievne lukavosti.
Ne misli li, da bi bilo poeljno objasniti vlastitu sposobnost
na drugim stvarim a, a ne na vlastitoj osobi? (Razumije se,
ne rad i toga, to blinjem u elim zlo., ako se u ovom sluaju
moe govoriti o blinjem u. Jesi li ti dobro proitala i prostudirala Tolstojeve ideje? M orala bi mi potvrditi tono zna
enje koje Tolsloj daje evaneoskom pojm u blinjeg. Meni
se ini, d a se on dri knjievnog, etimolokog znaenja ri
jei: tko ti je blii, oni iz tvoje obitelji, t. j. i u najboljem
sluaju oni iz tvojega sela). U kratko, nisi uspjela da mi
zam ijeni karte na stolu, stavljajui me dem onstrativno pred
svoju lijeniku sposobnost, tako d a ja ne m islim na tvoje
stan je p acijenta. O upali ila, ja sam, na koncu, stekao n a
roitu naobrazbu, je r sam zadnjih petnaest dana mog boravka
na U stici morao sluati duga izlaganja jednog starog peruinskog advokata, koji je patio od te bolesti, te je traio da
mu p oalju etiri ili pet publikacija u vezi s tim. Znam , da
se radi o dosta tekoj i jako bolnoj bolesti. D a li e ti zaista
im ati potrebne strpljivosti da se dobro i bez urbe lijei?
61

N adam se da hoe. Mogu ti pomoi da postane strpljiva,

piui ti pisma dulja nego obino. To je m ali napor i ne e
mc mnogo stajati, samo ako e se ti zadovoljiti mojim
brbljanjem . A zatim, sad mi je mnogo lake nego ranije.
Ju lij ino me je pismo umirilo i iaspoloilo. Pisat u joj
zasebno, neto opirnije, ako budem mogao. Ne bih je htio
koriti, a jo ne vidim kako bih joj mogao opirno pisati, a
da je ne korim. Misli li, da je zaista pravedno, da mi ona
ne pie kad je bolesna ili uznemirena? Mislim, da bi mi ba
u takvim okolnostima m orala pisati - vie i dulje. Ali ne u
da iz ovog pisma nainim odjeljenje za ukore.
Da ti skratim vrijem e ispriat u ti jednu malu zatvor
sku diskusiju, koja se je odvijala u odlomcima. Neki tip,
vjerujem evangelista ili metodista ili prezbiterijanac (njega
sam se sjetio u vezi s gore spomenutim blinjim) bio je
strahovito indigniran to se jo uvijek putalo da po naim
gradovima obilaze oni jadni Kinezi to prodaju stvarice ja
mano serijski proizvedene u N jem akoj, koje su kupcima
davale utisak, da su se domogli bar komadia kineskog fol
klora. Prem a m iljenju naeg evangeliste, opasnost je bila
velika za istovjetnost vjerovanja i naina m iljenja zapadne
civilizacije. Radi se, po njegovu m iljenju o kalem ljenju
azijatskog idolopoklonstva na panj evropskog kranstva.
Mali likovi Bude doveli bi do toga, na kraju krajeva, da
postanu naroito privlani; to bi moglo djelovati na evrop
sku psihologiju i vriti pritisak prem a novim ideolokim for
m acijam a potpuno razliitim od onih tradicionalnih. Da
jedrio drutveno bie, kao to je evangelista o kome je rije,
moe imati slinih briga, sigurno je bilo jako zanimljivo, pa
ak i onda kad su te brige imale daleka podrijetla. Ipak ga
nije bilo teko satjerati u idejnu zbrku, za njega bez izlaza,
kad sam mu prim ijetio:
l.
da utjecaj budizma na zapadnu civilizaciju ima du
blje korijene nego to se ini, je r da je za itavo vrijeme
62

Srednjqg vijeka, od invazije A rapa do po prilici 1200., B u

din ivotopis kruio po Evropi, kao ivotopis kranskog
muenika, posveenog sa strane crkve, koja je tek poslije
nekoliko vjekova opazila poinjenu grijeku i obesvetila
pseudosveca. N eprocjenjiv je utjecaj koji je takav dogaaj
mogao izvriti u ona vrem ena, kad je vjerska ideologija bila
vrlo iva i predstavljala jedini nain m iljenja masa.
2.
da budizam nije idolopoklonstvo. S ovog gledita, ako
neka opasnost postoji, osniva se p rije na muzici i plesu, koje
su crnci uvezli u Evropu. Ova je muzika zaista osvojila itav
jed an sloj obrazovanog evropskog stanovnitva, dapae, stvo
rila je pravi fanatizam . D a li je sada mogue zamisliti, da
stalno p o navljanje fizikih pokreta, koje crnci izvode pleui oko svojih fetia i vjeito sluanje sinkopiranog ritm a
JA Z Z -B A N D A . ostanu bez ideolokih rezultata? a) Radi se o
strano rairenom fenomenu, koji je zahvatio milijune i m ili
june osoba, naroito om ladinu; b) radi se o vrlo jakim i n a
silnim dojm ovim a, koji ostavljaju ,fia jn e i duboke tragove,
c) R adi se o muzikim fenom enim a, to jest o manifestacijam a,
koje se izvravaju n a danas najopenitijem jeziku, na jeziku
koji n ajbre prenosi slike i potpune utiske jedne civilizacije
koja je ne samo strana naoj, ve je sigurno m anje kom
p licirana od one azijatske civilizacije prim itivne i jedno
stavne. dakle, lako p rih v a tljiv a i uopene kroz muziku i ples
svom psihikom svijetu. U kratko, dok se plaio da e postati
azijat, jadni se evangelist uvjerio da se, ustvari, pretvarao
u crnca, a da to nije ni opazio i da je ta j proces strano uz
napredovao, upravo do jedne polutanske faze. N e znam kakvi
su rezultati postignuti; ipak mislim, da se vie ne moe odrei
kave uz p ratn ju jazz-a i da e se od sada u n ap rijed paljivo
prom atrati u ogledalu ne bi li otkrio pigm ente crne boje u
svojoj krvi.
D raga T anja, elim da se brzo i dobro oporavi; grlim te
Antonio
63

XXX
M ilan sk i zatv o r, 27. v e ljae 1928.

Draga Julija,
prim io sam tvoje pismo od 26. X II. 1927. s dodatkom od
24. sijenja i priloenim pisamcem. Bio sam upravo sretan
to sam prim io ta tvoja pisma. A li ja sam ve bio mirniji.
Mnogo sam se izmijenio kroz ovo vrijeme. U pojedine dane
sam vjerovao, da sam apatian i mlitav, danas mislim da sam
pogrijeio analizirajui sama sebe, a ne vjerujem vie ni u
to, da sam bio izgubio orijentaciju. Radilo se o krizi otpora
na ovaj nain ivota, koji se neumoljivo nametao pod pritiskom
itave tamnike sredine, s njenim pravilim a, njenom routine,
njenim liavanjim a, njenim potrebama: ogroman kompleks
n ajsitn ijih stvari, koje se mehaniki sustiu kroz dane, kroz
mjesece, kroz godine, uvijek jednake, uvijek sa istim ritmom,
kao zrnca pijeska ogromne klepsidre. Sav se moj psihiki i
fiziki organizam uporno opirao, sa svakom svojom esticom,
da ga ne apsorbira ova vanjska okolina, ali sam svako malo
morao priznati da je izvjesna koliina pritiska uspjela po
bijediti otpor a izmijeniti jedan dio mene samog i tada se
javljao brzi i potpuni trzaj, da bi nam ah suzbio napadaa.
D anas se ve desio itav niz prom jena, je r sam stigao do
mirne odlunosti da se ne opirem, s prijanjim sredstvima i
nainim a, koji su bili neuspjeni i neprikladni, onom to je
neophodno i neizbjeivo, ve da s nekom vrstom ironije kon
troliram i dominiram proces u toku. A uvjerio sam se, uosta
lom, da nikada ne u postati savren filistar. Svakog u mo
m enta biti kadaT, da jednim trzajem odbacim polumagareu
i poluovju kou to je sredina stvara na mojoj pravoj i vla
stitoj prirodnoj koi. Moda jednu stvar ne u nikada postii:
povratiti svojoj prirodnoj fizikoj koi tamnu boju. V arja
me ne e vie moi zvati preplanulim drugom. Bojim se, da
64

je Delio i pored tvoje pripomoi sad ve tamniji od mene.

(Prosvjeduje li?). Ove zime, skoro tri mjeseca, nisam vidio
sunca, osim u dalekom odsjevu. elija dobiva neku svjetlost,
koja jc izmeu svjetlosti podruma ; svjetlosti akvarija.
Uostalom ne smije misliti da moj ivot tee tako mono
tono i ujednaeno kao to bi moglo izgledati na prvi pogled.
Naviknuvi jednom na ivot akvarija i prilagodivi centar
osjeaja da zahvati utiane i sutonje utiske, koji ovuda struje
(uvijek zauzimajui pomalo ironian stav), itav se jedan svi
jet poinje vrtjeti uokolo, sa svojom posebnom ivahnou,
sa svojim osobitim zakonima, sa svojim bitnim tokom. D o
gaa se kao kad se baci pogled na neko staro deblo, rastoeno
od vremena i nepogoda i onda se malo pomalo sve upornije
usredotouje. N ajprije se vidi samo poneka vlana gljiva, sa
slinavom spuvinom koja polako klizi. Zatim se vidi, svaki
kut pomalo, itav skup malih insekata koji se kreu i uma
raju, pravei uvijek iste napore, isti put. Ako se sauva svoj
spoljanji stav, ako se ne postane neka spuvina ili mravi,
sve to postaje zanimljivo i ini da vrijeme prolazi.
Svaka pojedinost koju uspijevam, da dobijem o tvom i
djejem ivotu, daje mi mogunost te nastojim stvoriti neku
iru predodbu, ali ti su elementi suvie oskudni, a i moje
iskustvo je suvie oskudno. Osim toga: djeca se vjerojatno
suvie brzo mijenjaju u toj svojoj dobi i ja ih nfc mogu sli
jediti u svim pokretima ni stvoriti o tome neku predodbu.
Jasno, bit e da sam pri tome dosta disorijentiran. No neizbjeivo je da bude tako.
Njeno te grlim.
A n to n io

P ism a iz -zatvora

65

XXXI
M ila n sk i za tvor, 5. o u jk al9 2 8 .

Draga Tanja,
. . . Tvoje sam pismo proitao s velikim zanimanjem, radi
iznesenih opaanja i novih iskustava. Mislim, da nije po
trebno da ti preporuam pratanje i to ne samo praktino,
nego pratanje, da tako kaem, duhovno. U vijek sam bio
uvjeren, da postoji jedna nepoznata Italija, koja se ne vidi.
vrlo razliita cd one prividne i vidljive. Kazao bih budui
je to fenomen koji se zapaa po svim zemljama da je
razlika izmeu onoga to se vidi i onoga to se ne vidi kod
nas mnogo dublja nego kod drugih takozvanih civiliziranih
nacija. N aa ulica sa svojom vikom, sa svojim bunim entu
zijazmom, sa svojom bahatou, relativno natkriljuje chezsoi, mnogo vie nego drugamo. Tako se stvorio itav niz pred
rasuda i neosnovanih tvrenja o vrstini porodinog sastava,
kao i o m jeri genijalnosti, koju se providnost udostojala po
dariti naem narodu i t. d. I u nedavno objavljenoj knjizi od
M ichelsa, ponovo se govori kako su kalabreki seljaci u pro
sjeku inteligentniji, pa m akar d analfabeti, od njemakih
univerzitetskih profesora. Tako mnogi vjeruju da su oslobo
eni dunosti da porade na nestajanju analfabetizm a u
K alabriji.
V jerujem , da se obiteljski obiaji po gradovima, s obzirom
na skoranje form iranje gradskih sredita u Italiji, ne mogu
ocijeniti, ako se ne vodi rauna o opem prosjeku itave ze
mlje, koji je jo jako nizak, a moe se, s tog gledita sabrati
u ovoj karakteristinoj crti: krajnji egoizam generacija iz
meu dvadesete i pedesete godine, koji se ja v lja na tetu
djece i staraca. N aravno, da se ne radi o nekom znaku stalne
kulturne inferiornosti: to bi bilo besmisleno i glupo vjerovati.
Radi se o historijski kontroliranoj i objanjivoj injenici,
66

koja e bez sumnje biti savladana materijalnim podizanjem

standarda ivota. Razjanjenje se, po mom miljenju, nalazi
u demokratskoj strukturi zemlje, koja je prije rata bila opte
reena sa osamdeset i tri pasivne osobe na svakih sto radnika,
dok je u Francuskoj, s mnogo veim bogatstvom, optereenje
bilo samo pedeset i dvije pasivne osobe na svakih sto rad
nika. Suvie staraca i suvie djece u poreenju sa srednjim
generacijama, koje je emigracija brojano osiromaila. To
je baza tog egoizma generacija, a taj poprima ponekad vi
dove zastraujue okrutnosti. Prije sedam ili osam mjeseci
novine su donijele ovaj svirep dogaaj: jedan je otac masakrirao itavu obitelj (enu i troje djece) jer je naao, vrativi
se s poljskog rada, da je njegovu mravu veeru izjela pro
drljiva porodica. Tako se, manje vie, u to isto vrijeme, u
Milanu odigrao proces proti mua i ene, koji su umorili
sinia od etiri godine, drei ga mjesecima zavezanog e
ljeznom icom za nogu od stola. Iz rasprave se moglo shvatiti,
da je ovjek sumnjao u eninu vjernost, a ova se, da ne izgubi
mua. branei dijete od maltretiranja, radije sloila za nje
govo unitenje. Bili su osueni na osam godina zatvora. Ovo
je tip prestupa, to je nekad razmatran u godinjim statisti
kama o kriminalitetu zasebnom rijei; senator Gerofalo
smatrao je prosjek od pedeset godinjih osuda radi takvih
prestupa kao znak kriminalne sklonosti, jer roditelji krivci
najveim dijelom uspjeno izbjegnu svaku sankciju, radi
opeg obiaja, da se malo gleda na higijenu i na zdravlje
djece i radi rairenog vjerskog fatalizma koji dovodi do toga,
da se smatra kao neka naroita blagonaklonost neba, prima
nje novih anelaka na boanskom dvoru. Ovo je, naalost,
najrairenija ideologija i nije udno, to se jo. pa makar i
u blaim i u mekim formama, odraava i u naprednijim i
modernijim gradovima. Vidi, da pratanje nije neumjesno,
barem za onog tko ne vjeruje u apsolutnost nazora niti u

67

ovim odnosima, ve jedino u njihov postepeni razvoj zajedno

s opim razvojem ivota.
Mnogo, mnogo sree. G rlim te.
Antonio

X X X II
M ilan sk i z a tv o r, 9. tr a v n ja 1928.

D raga T atjana,
juer sam primo tvoje pismo od 5.. sa sasvim uskrnjom
brzinom. Prim io sam i kosu Julijanovu i mnogo me vesele
vijesti, koje mi prenosi. D a kaem istinu, ja iz toga ne znam
povui mnoge zakljuke. S obzirom na brzinu ili sporost ko
jom djeca poinju govoriti ne znam nita drugo do jedne
anegdote o G iordanu Brunu: koji, kae se, nije govorio
dok nije navrio tri godine, iako je sve razumio; jednog ju tra
probudivi se, spazi da se iz jedne pukotine na zidu kuice
u kojoj je stanovao kree prem a njegovu leaju velika zmija;
odmah po im enu nazove oca koga nikad nije zazvao; bi spa
en od pogibelji i od tog dana stane dapae i suvie govoriti,
kao to to znaju jevrejski prodavai na Campo di Fiori.
P rije nekoliko dana primio sam Ekonomske perspektive
i Literarni Almanah. Svake sam godine od 1925. darivao
Ju liji ovaj almanah. To ne bih uinio ovu godinu. Jako se
srozao. Donaa takozvane viceve, koji su prije bili rezervi
rani za polupornografske listie, nam ijenjene m ladim regru
tima, to po prvi put dolaze u grad. Tono je, da slina kon
statacija moe takoer imati svoj razlog da bude uinjena.
Mislio sam, kako D elio 10. kolovoza navrava etiri godine i
kako je sada ve dosta velik da mu se napravi ozbiljan
poklon. Gospoa Pina je obeala da e mi dostaviti katalog
08

Meccano:30 nadam se, da razliite kom binacije nisu izlo

ene samo po redu kotanja (od 27 do 2000 lira), ve i u
odnosu na jednostavnost i dob djeaka. P rincip Meccana
je sigurno odlian za m odernu djecu; odabrat u kom bina
ciju koja mi se uini najprikladnijom , a onda u ti javiti.
Do kolovoza ima dosta vrem ena. N e znam koje sklonosti preteu u D eliju, predpostavljajui da ih je ve oito ispoljio.
Kao djeak im ao sam vrlo jasne sklonosti za egzaktne nauke
i m atem atiku. Izgubio sam ih za vrijem e gim nazijskih studija,
zato to nisam imao profesora koji b: v rijedili neto vie od
suhe smokve. R adi toga nisam uio m atem atiku nakon prve
godine liceja, ve sam um jesto m atem atike izabrao grki
(tada je postojalo b ira n je); ali sam u treoj godini liceja
iznenada pokazao, da sam sauvao znatne sposobnosti za
m atem atiku. T a d a se dogaalo, da ie u treoj godini liceja
trebalo, d a bi se moglo studirati fiziku, znati m atem atske ele
mente. koje uenici to su se bili o predijelili za grki, nisu
morali znati. Profesor fizike bio je vrlo otm jen n e
izmjerno se zabavljao tim e da nas zbunjuje. N a zadnjem
ispitu treeg semestra zadao mi je p itan je iz fizike u vezi s
matematikom, kazavi mi da e od mog izlaganja zavisiti
godinji piosjek i prem a tome dobivanje godinje svjedodbe
sa ili bez ispita.- Mnogo se zabavljao videi me uz plou,
gdje me je pustio da ostanem koliko god sam htio. P a dobro,
ostao sam uz plou pola sata, obijelio sam se kredom od glave
do pete, probao sam, ponovo probao, pisao, brisao i na koncu
izmislio neko rjeenje, koje je profesor prihvatio kao od
lino, prem da nije postojalo ni u jednoj kolskoj knjizi.

30 N e k a v r s t m e h a n iz m a k o ja slui d je c i z a ig ru ; p o m ou ra z n ih
d ije lo v a m o g u se k o m b in ir a ti r a z n o ra z n e k o n stru k c ije , kao to su v a
g o n i, kue i t. d. K o d n a s tu ig ra k u zo v u n je m a k im im enom m c rk lin
(M a rc lin ).

69

Ovaj profesor je poznavao mog starijeg brata u Caglariu

i muio me je svojim provalama smijeha jo kroz sve vri
jeme trajanja kole. Nazivao me je grkizirajuim fiziarom.
Draga Tanja, odbaci klonue i esto mi pii.
Grlim te.
Antonio

X X X III
30. tra v n ja

1928.

Draga mama,
aljem ti D eliovu fotografiju. M oja rasprava odreena je
za 28. svibnja. O vaj put je odlazak bliz. G ledat u na svaki
nain da ti brzojavim. Sa zdravljem sam dosta dobro. Blizina
rasprave na me djeluje dobro, je r u barem izii iz ove mo
notonije. Neka te ne zabrine i ne preplai osuda kakva god
bila: vjerujem da u dobiti od etrnast do sedamnaest godina,
ali b i h mogao dobiti i vie, ba zbog toga to protiv mene
nema dokaza: a to sve nisam mogao poiniti, ne ostavljajui
dokaza? Budi dobre volje.
G rlim te.
Ni .

X X X IV
M ila n sk i zatv o r, 30. tr a v n ja 1928.

Draga Tanja,
. . . N e znam da li si obavijetena da je proces odreen
za 28. svibnja; to znai, da se dan odlaska pribliava. Ve
sam vidio advokata Arriasa. Te me bliske novosti pomalo
70

uzbuuju; ugodno ipak. O sjeam u sebi ivotnu plimu: bit

e i neke borbe, zam iljam . P a m akar i za par dana, nai
u se u drugaijoj sredini od ove tamnike.
P rotestiram protiv tvog zakljuka u pogledu . . . jareih
glava. Odlino sam obavijeten o toj trgovini. U T orinu sam
1919. proveo iroku anketu, je r je opina bojkotirala jarad
i ja g n ja d sa S ardinije u korist piemontekih kunia: u T o
rinu jc bilo oko etiri h iljad e sardinskih pastira i seljaka u
posebnoj' misiji31 i ja sam se htio obavijestiti o tom pitanju.
J ag n ja d i ja ra d s Ju g a stizala su ovamo bez glave, ali tu
postoji mali procenat lokalne trgovine koja i glave dobavlja.
D a je glave teko nai, dokazuje injenica, to se glava obe
ana za nedjelju, mogla dobiti samo ,u srijedu. Osim toga
nisam bio ba siguran, da li se radi o jareoj ili jagnjeoj,
prem da je bila vrlo dobra za me; (T uliju je bila odvratna).
M ora da je bilo neko udno ja g n je bez mozga i slijepo na
jedno oko, s lubanjom jako slinoj lubanji vujaka (ali, za
boga, ne reci to gospoi Pini), koga je tram vaj pregazio. Ah!
ti mesari!
Mnogo mi je ao to je J u lija osiala tako dugo bez v ije
sti. Hoemo li se vidjeti p rije mog odlaska? N e vjerujem .
Budi razborita i dobro se uvaj. Jedino u tako biti m iran.
Z n a j, da u ti odsad unaprijed moi pisati vrlo rijetko.
G rlim te.
Antonio

e tiri h ilja d e v o jn ik a b rig a d e S a ssa ri k o ji su bili p o sla n i u T o

rin o d a u g u e ra d n i k e n e m ire ; m e u n jim a je G ram sci bio raz v io vrlo
u s p je n u p r o p a g a n d u .

XXXV
R im ski za tv o r, 27. lip n ja

1928.

Draga Tanja,
nikakvih novosti na pomolu do ovog asa. Ne znam. kad
u otputovati. N ije ipak iskljueno da se moj odlazak desi
kroz par dana; mogao bih dandanas biti baen na put.
P rije nekoliko dana prim io sam pismo od moje majke;
pie da nije prim ila m oja pisma 22. svibnja; dakle, bio sam
jo u M ilanu. Iz Rima sam pisao kui bar tri puta: posljed
nje sam pismo takoer pisao mom biatu Karlu. Napii pismo
mojoj majci i razjasni joj kako ja sada vrlo malo mogu p i
sati, samo jedam put svakih petnaest dana i ta dva mjesena
pisma moram razdijeliti izmeu nje i tebe. N aprotiv, pisma
mogu prim ati bez ogranienja, a moja m ajka misli, da je i
prim anje pisama ogranieno. O bavijesti je o obustavi mog
odlaska za Portolongone, poslije specijalnog lijenikog pre
gleda i o vjerojatnosti boljeg odredita. O hrabri je uope i
pii joj da meni nisu potrebne utjehe d a bih bio miran, nego
da sam vrlo m iran i vrlo vedar sam od sebe. U toj stvari
nikad nisam mogao postii znatnih uspjeha kod moje majke,
jer je ona stvorila strahotnu i udnovatu sliku o mom polo
aju robijaa: ona misli, da sam uvijek mraan, da sam n a
rubu oaja i t. d. i t. d. Moe joj pisati da si me nedavno
vidjela i da nisam oajan ni snuden i t. d. nego veoma
sklon na smijeh i alu. Moda e tebi vjerovati, je r misli, da
joj ja piem u tom smislu samo da je utjeim.
D raga T anja, ao mi je da te opteretim jo i ovom dopisivakom obavezom. Uostalom, bio sam odluio da ovo pismo
napiem tebi i ne u da odustanem od unaprijed utvrenog
sistema. N adam se. da u te jo vidjeti prije nego otputujem.
N jeno te grlim.
Antonio
72

XXXVI
K a z n io n ic a T u ri, 20. s v ib n ja 1928 .

Draga Tanja,
juer ujutro stigao sam na odredite. N aao sam tvoje
pismo od 14. i Karlovo pismo sa dvije stotine i pedeset lira.
M olim te. da pie mojoj m ajci i d a joj javi stvari, koje bi
je mogle zanim ati. Od sad unaprijed pisat u ti samo jedno
pismo svakih petnaest dana; to e me staviti pred pravu
nedoumicu. N astojat u da budem uredan i da do krajnosti
iskoristim raspoloivi papir.
1. put Kim Turi bio je straan. Vidi se da bolovi koje
sam osjetio u Rimu i za koje sam mislio da su bolovi na je
trima nisu bili nego poetak upale, to se naknadno pokazalo.
Osjeao sam se nevjerojatno slabo. U Beneventu sam proveo
dva paklena dana ; dvije paklene noi; svijao sam se kao
crv, nisam mogao ni sjediti ni stajati, ni na nogama ni leei.
Lijenik mi je rekao, da je to bila groznica sv. Ante i da
se ne moe nita napraviti. Za vrijeme puta Benevento
Foggia boi se stiala, a mjehurii to su mi pokrivali desnu
stranu tijela osuili su se. U Foggio sam ostao pet dana, a
u tri posljednja ve sam se bio oporavio; mogao sam spavati
koji sat i polei ne osjeajui bolna probadanja. Ostao mi je
jo poneki polusuhi mjehuri i izvjestan bol u bubrezima, no
meni se ini da se ne radi o nekoj teoj stvari. N e mogu
nikako razjasnili tu rimsku inkubaciju bolesti, koja je trajala
osam dana, a oitovala se je u estokim unutarnjim proho
dima na prednjoj desnoj strani tijela.
2. N e mogu ti jo nita pisati o mom buduem ivotu.
Provaam prve dane karantene, prije nego to definitivno,
preem u odjel. Ipak mislim, da mi ne moe poslati nita
73

osim knjiga i rublja: od hrane sc ne moe prim ati nita. Sloga

nem oj nikad nita slali32 a da je prije ne zatraim.
3. Neka mi se knjige iz M ilana (Knjiara) izravno po
alju: N ije potrebno da troi za otpremu onoga na to je
potarina m orala biti plaena.
4. Spisa vie nije bilo, bit e da sam ga sa sobom uzeo.
Trenje su mi vrlo mnogo koristile, iako ih nisam .niti
okusio: olakale su mi putovanje.
. . . N jeno te grlim.
Antonio

X X X V II
K az nionica T u ri, 6. ru jn a

1928.

Draga Tanja,
prim io sam tvoja pisma od 31. kolovoza i od 1. i 3. rujna,
nakon to sam ti ve bio pisao. Molio sam, da ti piem ovo
izvanredno pismo s nam jerom da zaustavim poplavu inicija
tiva, koje si ti nenadano poduzela. Ali to ti je palo na p a
met! im sam stigao u T uri pisao sam ti ne alji mi nita
dok ne zatraim. D irektor zatvora, prilikom jednog prim a
nja, rekao mi je da je podvukao ovu reenicu, kako bi je to
vie istakao. O dgovorila si mi da je u redu, da e se pridra
vati tog pravila. Zato si poslije prom ijenila miljenje? Isto
vai i za Sorijanovu stvar. N ajp rije mi stvar spomene uvje
ravajui me, da ne bi nita uinila bez mog prethodnog odo
brenja, a zatim mi pie da si razgovarala na ministarstvu.
Zato tako radi? Danas me je bijes proao, jer sam primio
etiri paketa, i morao sam se, ako ne drugo, sm ijati tvojoj
ljubaznoj naivnosti, ali te uvjeravam , da sam se prolih dana
a2 P o d c rta o d ire k to r za tv o ra .

74

osjeao upravo loe. Nemogunost da ti odmah piem i da

izbjegnem na vrijeme neku katastrofalnu inicijativu (kao to
bi bila la da moram putovati u stanju u kojem se nalazim),
ispunjala me je pravim bijesom, uvjeravam te. U inilo mi
se, da sam dvostruki zatvorenik, jer si i ti bila poela, da se
uope ne obazire na moju volju, da ureuje moj ivot onako
kako ti padne ha pamet, ne sluajui moje miljenje, a ipak
sam ja u zatvoru i znam to je to zatvor; bolne znakove za
tvora nosim na koi. Kako se jo moe zanaati izvanrednim
premjetajem pored svih obeanja, kad s.i vidjela ono to mi
se dosada desilo? A zatim ja ne u promjena, nikako, pa
makar me sprovodili u sleepin gu , jer sam u naelu protivan
svakoj promjeni, koja nije neophodna i nije uinjena iz ja
snog razloga. Ve smo u Milanu imali, u vezi s tim, neto
ivlju izmjenu miljenja: bila si mi obeala da ne e otpoimati. Jao! To isto vrijedi i za stvari, koje mi alje i za
koje pie da bi mi jo htjela poslati. Nasmijao sam se danas,
ali zna, da se ovjek moe rastuiti, kad vidi ono to ti v je
ruje da ja mogu imati. Znai, da ti ne moe zamisliti to
je zatvor, to jest ne moe stvoriti tonu sliku o tome kakva
je moja stvarna situacija. Ti misli, da sam ja neka vrst
penzionerca ili neto tome slino. Sad ja ne mogu imati nita
mojqga. jedino rublje i knjige. Dosta, jesi li razumjela?
Nikakvih odijela, nikakvih kaputa i t. d., i t. d. Nita od
metala: ak niti kutije od vazelina. Ne smije mi ba nita
poslati, dok ne budem traio i ne smije poduzimati nikakvih
inicijativa prije nego dobije moje izriito odobrenje. Bez
izuzetaka. Inae e mi zatvor oteati umjesto da mi ga
olaka.
Njeno te grlim, no nemoj me vie ljutiti. Vjeruj da
imam razumnu volju i da ono to radim, radim nakon to
sam o tome mnogo, mnogo mislio.
Antonio

75

X X X V III
K az nionica T u ri, 19. stu d e n i 1928.

Draga Julija,
bio sam jako zloest prema tebi. Opravdanja, nisu zaista
najosnovanija. Grdno sam se izmorio nakon odlaska iz Mi
lana. Svi su se uvjeti mog ivota pogorali. Jo vie sam
osjetio zatvor. Sada mi je neto bolje. Sama injenica da je
nadola kakva-takva stabilizacija, da se ivot odvija po ne
kim pravilima, normaliziralo je u izvjesnom smislu i tok
mojih misli.
Bio sam vrlo sretan primivi tvoju i djeju fotografiju.
Kad se form ira suvie veliki vremenski razmak izmeu vidnih
utisaka, meuprostor se ispunja runim mislima. Naroito
za Ju lijan a, nisam znao to bih mislio, nisam imao nikakvu
predstavu koja bi poduprla moje sjeanje. Sada sam ba za
dovoljan. Uope, ve se nekoliko mjeseci osjeam jo osam lje
ni j im i sasvim odsjeen od sveg ivota u svijetu. itam mno
go, knjige i asopise. Mnogo, s obzirom na intelek ualni
ivot, koji je mogue provoditi u zatvoru. Ipak sam uvelike
izgubio volju za itanje. K njige i revije daju samo ope ideje,
skice opih stru ja n ja o ivotu u svijetu (manje ili vie uspje
le), ali ne mogu dati neposredan, direktan i iv utisak o
ivotu P etia, Pavla, Ivana, o pojedinim stvarnim osobama,
bez ega se ne moe niti razum jeti ono to je ope i univer
zalno. P rije mnogo godina 19. ili 20., poznavao sam jednog
mladog radnika, vrlo naivnog i vrlo simpatinog. Svake su
bote naveer, nakon odlas/ka s posla, dolazio je u moj ured
da bi meu prvijma proitao reviju koju sam ureivao.31 On
mi je esto govorio: Nisam mogao spavati prignjeen od
misli: to e raditi Japan? Ba ga je Japan muio, jer se u.
talijanskim novinama o Japanu govorilo jedino kad umre
33 N ovi p o re d a k , tje d n ik K. P. I.

76

Mikado ili kad potres pobije bar deset hiljada osoba. Japan
je izmicao; radi toga nije mogao stvoriti sistematsku sliku
snaga u svijetu i radi toga mu se inilo da ba nita ne shvaa.
T ada sam se smijao takvom raspoloenju i rugao se mom
prijarclju. Danas ga shvaam! Ja takoer imam svoj Japan:
to je ivot Petra, Pavla, pa i Julije, D elija, Julijana. Fali
mi upravo djelomini osjeaj. Kako bih mogao, pa i sumarno
zapaziti ivot u svoj irini? I moj vlastiti ivot postaje kao
umrtvljen i ukoen; a kako bi moglo biti drugaije kad mi
fali osjeaj o tvom i djejem ivotu? Jo neto: stalno se bo
jim da me zatvorska lo u tin e ne nadvlada. To je strana ma
ina to mrvi i poravnava prema izvjesnom redu. Kad vidim
kako postupaju i kako govore ljudi koji su ve pet, osam,
desetak godina u zatvoru i kad promatram duevne defor
macije, koje su oni podnijeli, zaista se jeim i poinjem sum
njati u pogledu predvianja nad samim sobom Mislim da su
i drugi mislili (ne svi, ali bar neki), da se ne daju pregaziti,
meutim, a da nisu ni opazili, toliko je proces spor i sitan,
oni su danas izmijenjeni a to ni ne znaju, niti mogu pro
suditi. jer su se sasvim izmijenili. Ja u sigurno izdrati. Ali
opaam, na primjer, da se vie ne znam smijati samom sebi.
kao nekad, a to je ozbiljna stvar. Draga Julija, da li te za
nimaju sve ove moje brbljarije? D a li ti daju neku ideju o
mom ivotu? Ipak, zna, mene jo zanima to se dogaa u
svijetu. U ovo zadnje vrijeme proitao sam izvjesnu koliinu
knjiga o katolikoj aktivnosti. Eto jednog novog Japana.
Kroz kakve e sve faze proi francuski radikalizam da bi se
rascijcpio i dao ivot jednoj francuskoj katolikoj stranci?
Ovaj mi problem ne da spavati, kao to se deavalo mom
mladom prijatelju. A naravno i drugi.
Je li ti se svidio no za rezanje papira? Zna li da me je
stajao skoro mjesec dana posla' i da sam napola istroio ja
godice na prstima.
77

Draga, pii neto opirnije o sebi i o djeci. Morala bi mi

poslati vae fotografije bar svakih est mjeseci, tako da mogu
pratiti razvoj djece i vidjeti to ee tvoj osmijeh. Draga,
njeno te grlim.
Antonio

X X X IX
K azn io n ica T u ri, 14. s ije n ja 1929.

Draga Julija,
jo oekujem tvoj odgovor na moje posljednje pismo.
Kad ponovo uspostavimo redovitu konverzaciju (makar i u
dugim razmacima) pisat u ti mnogo toga o mome ivotu, o
mojim dojmovima i t. d., i t. d. Meutim mora me obavije
stili o tome, kako se Delio odnosi prema meccanu. Ovo me
zanima, jer nisam nikad mogao ustanoviti da li je mec
cano*, liavajui dijete njegovog vlastitog pronalazakog
duha, moderna igraka koja se najvie moe preporuiti. to
ti o tome misli, a to tvoj otac? Openito mislim, da mo
dema kultura (amerikog ipa) iji ie meccano izraz, ini
ovjeka suhoparnim, makinalnim, birokratskim i stvara ap
straktni mentalitet (u drugom smislu od onoga to se pod ap
straktnim podrazumijevalo u prolom stoljeu). Postojala je
apstrakcija uslovljena metafizikim, a postoji apstrakcija
uslovljena matematskim trovanjem. Mora da je zanimljivo
promatrati odnose pedagokih principa u mozgu malog dje
teta, koje je napokon nae i s kojim smo povezani sasvim
drugim osjeajima no to je obian znanstveni interes.
Draga, pii mi opirno. Snano te grlim.
Antonio
78

XL
K a z n io n ic a T u r i, 24. v e lja e 1929.

Draga Tanja,
primio sam tri tvoje dopisnice (tako isto i dopisnicu s Delijevim rkarijama), zatim sam primio knjige, koje su mi
bile ostale u milanskom zatvoru i utvrdio sam da je tvoj
engleski putni koveg napravio udesa, jer je smiono sa
vladao sporovoznu otpremu uz popratno kotrljanje, a da pri
tom nije pretrpio nikakve tete ni tiajne ogrebotine; primio
sam osim toga dva para pokrpanih arapa, koje sam ti bio
ostavio u Rimu i M e m o rie od Salandre. Izvini se advokatu
za smetnju, koju sam mu prouzroio s knjigama, premda je
koveg bio pomalo napunjen kao krumpirima: nisam mogao
jo tono utvrditi, ali mi se ini, da mi fale neke knjige: ni
ta zato! Mnogo me je zabavila pria o predavanju Innocenza Capre. Taj iip je perin za sve milanske sosove; i jo
neto: predodba je suvie pohvalna za nj, jer perin u sosu
vri korisnu i shodnu funkciju, doim je Cappa u kulturnom
svijetu kao moljac u garderobi. Nekad je bio cmizdravac
lombardske demokracije; dapae bili su ga bolje krstili: bu
dui da je Cavallotti bio nazvan bardom demokracije, Cappa
je nazvan bardottom, a bardotto je mazga, koja je nastala
iz krianja izmeu magarice i konja' Figura intelektualno
nitavna, a moralno problematina.
ini mi se, da se ovdje vrijeme popravilo i da se konano
osjea miris proljea. To me podsjea da se pribliava vri
jeme komaraca, koji su me prole godine prilino izmuili.
Stoga bih elio imati komad mree protiv komaraca, tako da
uzmognem zatititi lice i ruke im se zato pokae potreba. Ne
jako velik, naravno, jer moda ne bi bilo dozvoljeno: neka
bude velik jedan i pol metar kvadratni. Poto ve imam
elja izlaem ti jo jednu: htio bih imati klupko vune za
79

krp an je arapa. K rpanje sam studirao na ova dva para a

rapa to sam ih primio i ini mi se da ne nadm aujc moju
vjetinu. Trebalo bi imati i jednu iglu od kosti, koja bi bila
prikladna za vunu. U vijek sam ti zaboravio pisati da mi ne
alje aparat za kuhanje, jer ve posjedujem jedan sav od
alum inija, nisam nikad traio da mi ga dadu u eliju, jer
sam doznao da je drugim a bilo uskraeno. Uostalom ne slui
mi mnogo. Drim ga je r sam uvjeren da e ga vremenom
dozvoliti u svim kaznionama, budui da je ve u mnoge uao.
a dobavlja ga sama uprava.
Draga, srdano te grlim.
Antonio
Poalji mi. ako moe, sjem enje nekog lijepog cvijeta.

XLI
K azn io n ica T u ri, 25. o ujka

1929.

D raga Tanja,
. .. Primio sam dopisnicu od gospode M. S. koja me pita
savjet za svoga mua u pogledu knjiga o filozofiji. Pii joj
da joj ne mogu odgovoriti izravno, da se osjeam dobro
i t. d., i t. d.; da od srca pozdravljam njenog mua i t. d.
Zatim joj prcpii ovaj pasus: N ajbolji prirunik za psiho
logiju je prirunik od W illiam a Jamesa, koji je preveden na
taiijanski, a objavila ga je M ilanska knjiara. Sigurno jc
skup, je r je prije rata stajao 24 lire. Ne postoji nikakvo djelo
o logici, osim obinih kolskih prirunika za liceje. ini mi
se da S. polazi od suvie kolskih kriterija i zavarava se da e
u toj vrsti knjiga nai vie nego to one stvarno mogu p ru
iti. Psihologija se, na prim jer, skcro sasvim odvojila od
80

1iiozoflje da bi postala prirodna nauka, kao biologija i fizio

logija: dapae, za temeljito prouavanje moderne psihologije
treba naroito dobro poznavati fiziologiju. Tako ni formalna,
apstraktna logika ne nalazi danas mnoge ljubitelje, izuzev u
sjemenitima, gdje se temeljito studiraju Aristotel i sv. Toma.
Uostalom, ni dijalektika, to jest forma historijski konkretne
misli nije jo stigla do prirunika. Po mom miljenju on bi
trebao raditi ovako da pobolja svoju filozofsku naobrazbu:
1. studirati jedan dobar prirunik o povijesti filozofije, na
primjer, K ratki pregled o povijesti filozofije od Guida De
Ruggiera (Bari. Laterza, lira 18) i proitati nekoliko filozof
skih klasika pa makar i u izvadcima, kao to su oni to ih je
Loterzo i/ Baiija objavio u M aloj filozofskoj biblioteci, gdje
su se pojavili svesci odabranih dijelova iz Aristotela, Bacona, Descartesa, Hegela, Kanta i t. d., i t. d. s komentarom.
Da bi se upoznao s dijalektikom morao bi itati, premda je
to vrlo naporno, neki debeli svezak od Hegela. E nciklopedija,
to ju je Croce krasno preveo, danas ipak mnogo stoji: oko
sto lira. Dobra knjiga o Hegelu je takoer od Crocea, samo
treba imali na umu, da u njoj Hegel i Hegelova filozofija
ine jedan korak naprijed s dva natrag: savladana je meta
fizika, ali se vraa natrag glede pitanja odnosa izmeu misli
i prirodne i historijske stvarnosti. U svakom sluaju, meni
se ini da je ovo put, koji treba slijediti: nikakvih nov-ih pri
runika (dosta je Fiorentino), ve itanje i lina kritika ve
likih modernih filozofa. ini mi se da je ovo dosta.
. . . Draga, srdano te grlim.
A ntonio

P U m a iz zatv o ra

81

X LII
K az nionica T u ri. 22. tra v n ja 192'J.

Draga Tanja,
.. . Rua je strano izgorjela na suncu. Sve lie i najnjeniji dijelovi izgorjeli su i pougljenili; izgleda oajno i
alosno, ali ipak ponovo klija. Dosad jo nije uginula. Sun
ana katastrofa bila je neizbjeiva, jer sam je mogao pokri
vati jedino papirom, koga je vjetar odnosio; trebalo je imati
struk slame; slama je slab vodi topline, a u isto vrijeme
zatiuje od direktnih zraka. Prognoza je svakako utjena,
osim u sluaju izvanrednih komplikacija. Sjeme je mnogo
zakasnilo da izraste u biljice: jedan itav red se joguni da ivi
u p o d p o lju ,34 Sjemenje je oito bilo staro i dijelom biavo.
Ono koje je izilo na svijet, razvija se polako. Kad sam ti
rekao da je jedan dio sjemena bio prekrasan, htio sam ti
kazati, da je bio koristan kao jelo. Zaista neke biljice vanredno slie na perin i luk, vie nego na cvijee. Mene sva
kog dana spopada napast da ih malko povuem i da im tako
pomognem rasti, ali sam neodluan iizmeu dvije koncepcije
svijeta i odgoja: da li da budem rousseauovac i da prepu
stim stvar prirodi, koja nikad ne grijei i u osnovi je dobra
ili da budem voluntarista i da silim prirodu, uvodei u razvoj
iskusnu ruku ovjeka i princip vlasti. Nesigurnost jo uvijek
traje i u mojoj se glavi bore dvije ideologije. est biljica
cikorije osjetilo se odmah kao kod svoje kue i nisu se pobo
jale sunca: ve izbacuju napolje struk, koji e dati sjeme za
budue etve. Georgine i bambusi spavaju pod zemljom i
jo nisu pokazali znakove ivota! Vjerujem naroito za geor
gine da su doista upropatene. Kad smo ve na ovoj stvari
molit u te, da mi poalje jo etiri vrste sjemena: 1. od
mrkve, i to od one vrste koju zovu pastinaca; ona me ugodno
34 N a ruskom : po d zem ljom .

82

sjea moga prvog djetinjstva: u Sasariu prodaju takve koje

tee pola kilogram a a prije rata su kotale jedan sold, kon
kurirajui donekle gospinom bilju; 2. od graka; 3. od pi
nata; 4. od celera. N a etvrt kvadratnog m etra stavit u e
tiri ili pet vrsti sjem ena da vidim kako uspijeva. Moe ga
dobiti kod Ingegnolija, koji ima trgovinu na trgu D el Duomo
i u U lici Buenos-Aires; tako isto trai da ti dadu katalog, u
kojem je oznaen mjesec n a jp rik la d n iji za sijanje . .
Prim io sam jo jedno pisamce o 1 gospoe M. S. Prenesi
joj ove retke:
Razumijem linancijske potekoe, da se nabave knjige
koje sam vam prethodno naznaio. J a sam takoer na to
upozorio, aii m oja je dunost bila da odgovorim na postav
ljena p itanja. D anas odgovaram na jedno pitanje, koje, iako
mi nije bilo upueno, bijae samo po sebi razum ljivo i jer
sm atram , da odgovara opoj potrebi nekoga tko je u zatvoru
to da se radi da se ne izgubi vrijem e i d a se na neki nain
neto* naui? ini mi se, da p rije svega treba odbaciti kol
ski nain m iljenja i ne postavljati p red sebe zadatak siste
matskog i tem eljitog uenja: to nije mogue ni za nekoga
tko se nalazi u boljim prilikam a. Od uenja sigurno je n a j
korisnije uenje m odernih jezika; dovoljna je gram atika,
koja se moe nai po ulinim klupam a gdje se prodaju ra
bljene knjige za m ale novce, i neka knjiga (pa makar i r a
bljena) n a jeziku, koji se izabralo za uenje. N e moe se n a
uiti izgovor rijei, istina, ali ako se naui itati to je ve
znaajan rezultat. Osim toga mnogi zatvorenici podcjenjuju
tamniku biblioteku. Jasno da tamnike biblioteke nisu uope
sreene: knjige su sakupljene s brda s dola, od darova pokro
vitelja, koji dobivaju od izdavaa neprodanu robu ili ih ostav
lja ju oni koji odlaze na slobodu. Im a u izobilju knjiga s pobo
nim sadrajem i treerazrednih rom ana. Pa ipak misLim, da
jedan politiki zatvorenik mora ak i iz jedne repe izvaditi
krv. Sve se sastoji u tome da se nae pu t u vlastitoj lektiri i da
83

se zna praviti biljeke (ukoliko se ima dozvolu za pisanje).

Iznosim dva prim jera: u M ilanu sam proitao izvjesnu koli
inu knjiga svih v rs ta . . . (na ovom m jestu pismo je isjeeno
. . .dosta ako su proitane s ovog gledita, zato se ova litera
tura najvie ita i najvie tampa? Kakve potrebe podmiruje?
Kakvim tenjam a odgovara? Kakvi su osjeaji i kakva gle
dita zastupljena u ovim loim knjigama, te se toliko sviaju?
Zato je Eugenio Sue drugaiji nego M ontepin? A zato i
Victor Hugo, kad raspravlja o istim pitanjim a, ne pripada
nizu ovakvih pisaca? A zar N eenju ili Aigrette ili Let od
D aria Nicodemia nisu moda direktan lanac ovoga plitkog
romanticizma od 1948.? i t. d., i t. d. Drugi je prim jer ovaj:
njemaki historiar, Croethuysen, objavio je nedavno debeli
svezak u kojem studira povezanost izmeu francuskog katoli
cizma i buroazije kroz dva stoljea prije 89. On je prouio
svu pobonu literaturu iz ova dva stoljea: zbirke propovijedi,
katekizme raznih biskupija i t. d., i t. d. i sastavio velian
stveni svezak. ini mi se da to dovoljno pokazuje kako se iz
repe moe izvui krv. Svaka knjiga, naroito historijska, moe
biti korisna za itanje. U svakoj i najgoroj knjiici se moe
nai neto to moe posluiti . .. naroito kad je ovjek u
naoj situaciji, a vrijem e se ne moe m jeriti normalnim
metrom.
Draga Tanja, napisao sam ak i suvie i prisilit u te da
se vjeba u krasnopisu. Da zbilja: sjeti se i naredi da mi se
vie ne alju knjige dok ja ne javim. Ako se desi da se vani
pojave knjige za koje smatra da mi mogu koristiti, naredi
da ih stave na stranu i da mi ih poalju kad ih budem traio.
Draga, doista se nadam da te putovanje nije suvie izmorilo.
Srdano te grlim.
Antonio

84

X L III
K a z n io n ic a T u ri, 20. s v ib n ja 1929.

Draga Julija,
tko ti je kazao da mogu ee pisati? N aalost, nije istina.
M ogu pisali samo dva puta mjeseno i samo za Boi i Uskrs
po jed n o izvanredno pismo. Sjea li se to ti je govorio B.
23. kad sam otputovao? B. je imao pravo sa gledita njegova
iskustva. O duvijek sam osjeao nesavladivu averziju prem a
dopisivanju. Otkad sam u zatvoru, napisao sam barem dvo
struki broj pisam a vie nego u prethodnom razdoblju; mora
da sam napisao barem dvije stotine pisam a. P rava strahota.
Tako isto nije tono da sam uznem iren. N aprotiv vie sam
nego m iran, apatian sam i pasivan. A niti se udim, niti se
uope napreem da se izvuem iz te m litavosti. U ostalom ,
moda je ovo neka snaga, a ne stanje mlitavosti. Bilo je du
gih perioda za kojih sam se osjeao jako izoliran, odsjeen od
svakog ivota koji nije bio moj vlastiti. Strano sam patio.
Jedno zakanjenje pote, odsustvo i onih odgovora na ono
to sam pitao, izazivali su u meni lju tn je, koje su me mnogo
um arale. Zatim , vrijem e je prolo i sve se je vie udaljila
slika p reanjeg razdoblja. Sve ono sluajno i prolazno to
je postojalo u krugu osjeaja i volje nestalo je, a ostali su
bitni i stalni m otivi ivota. Misli li. da je prirodno to se to
dogodilo? Neko vrijem e se ne moe izbjei da prolost i slike
prolosti vladaju, ali na kraju, to vjeito gledanje prem a
prolosti postane dosadno i beskorisno. V jerujem , da sam sa
vladao krizu, koja se kod svih ja v lja u prvim godinama
zatvora i koja esto uslovljava otvoreno i tem eljito kidanje
s prolou. D a kaem istinu, ovu sam krizu osjetio i vidio
vie kod drugih nego kod sebe sama; izazvala je smijeh u
meni, a to je ve bila pobjeda. N e bih nikada povjerovao,
da se toliko svijeta tako strano boji sm rti: pa ipak, ba se u
85

tom strahu nalazi razlog svih tamnikih psiholokih feno

mena. U Italiji kau, da ovjek ostari kad poinje misliti na
smrt. ini mi se. da je ta primjedba vrlo pametna. U zatvoru
se ovaj psiholoki preokret javlja, im zatvorenik osjeti da
je zahvaen klijetima i da mu ne rnoe izbjei: deava se
nagli i brzi preokret, tim snaniji to je netko neozbiljnije
shvaao do tog momenta vlastiti tok ideja i uvjerenja. Vidio
sam kako su neki podivljali na nevjerojatan nain. I to mi
je koristilo, kao to je spartanskim djeacima koristilo pro
matrati pokvarenost helota. Tako sam sada potpuno miran i
ne mui me niti produeno pomanjkanje vijesti, premda
znam da bi sc to moglo izbjei s malo vie dobre volje . .*.
i sa tvoje strane takoer. Zatim Tanja se brine da mi dostavi
sve vijesti koje ona prima. Prenijela mi je, na primjer, ka
rakteristike to ih je o djeci dao tvoj otac. Te karakteristike
su me, kroz mnoge dane, mnogo zanimale. I druge vijesti,
koje je komentirala s mnogo miline. Znaj. da te ne elim
koriti. Ovih dana sam ponovo proitao tvoja pisma od prole
godine na ovamo i tako sam nanovo osjetio svu tvoju nje
nost. Kad ti piem, ini mi se da sam ponekad suvie suh i
grub u poreenju s tobom, koja tako prirodno pie. ini mi
se da sam kao nekad kad sam te znao rasplakati. Naroito
prvi put. Sjea li se? Bio sam upravo namjerno zloest. Htio
bih znati to ti je pisala Tanja o svom putovanju u Turi. ini
mi se, da Tanja zamilja moj ivot na suvie idilian i arka
dijski nain, i to me dosta muci. Ona se ne moe uvjeriti, da
ja moram ostati unutar izvjesnih granica i da mi ne sm'je
poslati nita to ne traim, jer nemam na mom raspolaganju
poseban magazin. Sada mi najavljuje neke stvari, potpuno
beskorisne, koje ne u nikada moi iskoristiti, umjesto da se
prisno dri onoga to sam joj preporuio.
Antonio

S6

X L IV
K az n io n ic a T u ri, 20. s v ib n ja 1929.

Dragi Delio.
doznao sam da ide u kolu, da si visok jedan dobar me
tar i osam centimetara i da tei osamnaest kila. Mislim, da
si ti ve dosta velik i da e mi uskoro pisati pisma. A dok
doe do toga, moe ve sada 'traiti od mame da pie pisma
po tvome diktatu, kao to si u Rimu traio od mene da piem
pisma baki. Kazat e mi, da li ti se u koli sviaju druga
djeca i to ui i kakve ti se igre dopadaju. Znam, da gradi
avione i vlakove i da aktivno sudjeluje u industrijaliziciji
zemlje, ali da li zaista lete ti avioni i da li ti vlakovi idu?
Da sam ja to, stavio bih cigaretu u dimnjak, tako da se vidi
malo dima!
Mora mi zatim pisati neto o Julijanu. to misli o tome?
Je li i on konstruktor ili je jo suvie malen, da zaslui to
zvanje? Uglavnom elim znati mnotvo stvari i poto si ti
tako velik, i, kao to su mi kazali, dosta brbljav, siguran sam
da e mi pisati, zasad maminom rukom, jedno dugo pismo,
dugo, sa svim ovim i jo drugim vijestima, A ja u ti pisati
o jednoj rui, koju sam posadio i o jednoj guterici koju e
lim odgojiti. Poljubi Julijana umjesto mene i mamu i sve u
kui, a mama e opet poljubiti tebe umjesto mene.
tvo j tata
Pomislio sam da ti moda ne pozna guterice: to je neka
vrst krokodila, koji ostaju uvijek maleni.

37

XLV
K aznionica T u ri,

3.

lip n ja

1929.

Draga Tanja,
imam pred sobom dva tvoja pisma i pet dopisnica (po
sljed n ja od 23. svibnja), na koje bih morao odgovoriti po
redu, paljivo, ali to ne u uiniti. Jesi li prim ila pismo po
slano od kue i drugo za Juliju? Prvo ti je moralo stii s
velikim zakanjenjem , kao to mi pie moja majka.
Prom jena sezone i poviena vruina ve se osjeaju. Od
toga sam deprim iran i tup. Osjeam straan umor i opu
malaksalost iako i dalje uzimam lijekove za jaanje. V jeru
jem, da to ne e dugo trajati. N ije neka nova pojava, stoga
me i ne zabrinjava. Smeta me je r gubim radost itanja, otu
p lju je mi mozak i svaku osjetljivost.
U subotu sam prim io tvoj paket, koji su mi iznimno uru
ili. H vala ti. N adao sam se da je unutra vuna za arape, i
t. d.. ostao sam m eutim razoaran i zabrinut. Doista. Prcporuam ti da se ne zanaa fantazijom i apstraktnim poim a
njem korisnog i potrebnog ve da se dri stvarnosti
tamnikog, dakle, onog to sam od tebe traio. U vezi s
tim, u tvojim dopisnicama ja v lja se zaplet romana punog
prijedloga, kajanja, dilema koje razdiru srce, neodlunosti,
elja i t. d. Z ar ne bi bilo bolje biti razboritiji i odluniji?
io misli? Istina je da me tvoje ponaanje zabavlja, ali to
nije opravdanje (barem ne za te). Zabavlja me. jer me uvje
rava. da si ti najnepraktinija osoba, iako si esto u poreenju sa mnom, uobraavala obratno. J a sam naprotiv uvijek
bio najpraktiniji ovjek na ovom svijetu. Miioge stvari n i
sam radio samo zato to me nisu mnogo zanimale, to jest
tzgledao sam nepraktian, jer sam bio suvie pretjerano prak
tian i nisu me shvaali! Zaista tragino.
88

Sada vjerujem da je mogue nainiti dosta toan i ko

naan izvjetaj o cvijeu. Sve su sjem enke uginule osim je d n er
ne znam koje, ali to je vjerojatno cvijet a ne neka trava.
C ikorija jc sva u cvijetu i dat e mnogo sjem ena za slijedeu
sezonu. T rstika je ve izbacila napolje list irok kao ruka, a
p riprem a jo jedan. ini se da se dobro prim ila. D alije su
jo u zametku i nita se ne zna, moe se, meutim , predpostaviti da e p rije ili kasnije isklijali, je r ne znam njihovu
sezonu. Kue poinju pupati, iako se inilo da e postati tuno
iver je. Hoe li odoljeli ljetnoj egi, koja nadolazi? ini mi
se da je suvie ja d n a i upropatena i da ne e smoi toliku
snagu. Istina, rua je, na k raju krajeva, samo divlji trn i
stoga vrlo otporna. V idjet emo. H tio sam ti poslati cikorijin
cvijet, ali sam zatim pomislio da je on, u najboljem sluaju,
dobar, da se s njim otpone neki prip jev 34. Iz dopisnice od
14. ju la vidim, da bi ti h tjela nov popis knjiga koje sam od
tebe traio kad si bila ovdje. ini mi se da sam sve primio.
Ak0 neto fali nije vano, a ako bude vano sjetit, u se. N e
alji mi nikakvih prijevoda osim u izdanju Slavije m akar
bili ne znam koliko razvikani.

X LVI
K az n io n ic a T u ri,

1. s rp n ja

1929.

D raga Tanja,
. . . Da zbilja: zna, rua je sasvim oivjela (piem 'zbi
lja je r sam pljuckanje u tavan moda sada zamijenio pro
m atran jem rue). Od 3. do 15. lipnja, odjednom je poela
izbacivati pupoljke, a zati mlie, dok nije sasvim ozelenila.
Sad su joj granice duge 15 centim etara. Kusala je takoer
3r> U ta lija n s k im p u k im p r ip je v im a sv a k a n o v a k itic a p o in je im e
n o m je d n o g c v ije ta . (O p. p r.)

89'

da izbaci jedan mali, mali pupoljak koji je u izvjesnom mo

mentu omlohavio i sada uti. Uostalom, nije iskljueno da
neka sram eljiva ruica sazon jo ove godine. Ovo me veseli
je r me ve godinu dana zanim aju kozmiki fenomeni (moda
je krevet, kako kau u mom mjestu, postavljen u dobrom
smjeru zemnih fluida i kad se odmaram, elije organizma
krue u skladu sa itavom vasionom). N estrpljivo sam ekao
ljetni solsticij i sada sam zadovoljniji kad se zem lja naginje
(stvarno se odmie poslije nagiba) prem a suncu, (pitanje je
vezano uz svijetlo koje navee donose i tako je pronaen
zemni fluid!) Ciklus sezona vezan uz solsticije i ekvinocije,
osjeam kao meso moga mesa. Rua je iva i sigurno e pro
cvjetati, je r vruina priprem a studen a pod snijegom ve diu
prve ljubiice, i t. d. U kratko vrijem e se meni ini kao neka
tjelesna tvar, otkada za me vie ne postoji prostor. D raga
T a n ja, zavravam s lutanjim a i grlim te.
Antonio

X L V II
K aznionica T u ri,

1. srp n ja

1929.

D raga Juli ja.

moe kazati D eliju, da me je jako zainteresirala vijest
to mi ju je poslao, je r je vana i nadasve ozbiljna. Ipak se
nadam da je netko, s malo gume, popravio kvar to ga je Julijan napravio i da eir n ije prem a tome dospio meu krpe.
Sjea li se, kako je u Rimu Delio vjerovao, da ja mogu po
praviti sve razbijene stvari? To je sada sigurno zaboravio.
A je li on sklon da popravi? Ovo bi, po mom ijiiljenju bio
jedan znak .. . konstruktivnosti, pozitivnog karaktera, vie
nego igranje s meccanom. G rijei, ako vjeruje da sam
ja kao dijete imao literarnih i filozofskih sklonosti, kao to
90

si pisala. Bio sam, naprotiv, poduzetan pionir. Iz kue sam

izlazio s depovima punim penice i ibica zamotanih u
komadie votanog platna, ako bih sluajno dospio na neki
pusti otok i bio preputen jedino vlastitim sredstvim a. Bio
sam osim toga, smion graditelj amaca i kola i poznavao
sam na prste svu m ornarsku nom enklaturu. N ajvei uspjeh
doivio sam, kad me je lim ar iz m jesta zatraio papirnati
model gorde galije s dva mosta. da je izradi u lim u. Bio
sam sav obuzet tim stvarim a, je r sam u sedmoj godini pro
itao Robinsona i 7 ajanstveni otok. V jerujem , tovie, da je
danas nemogu djeji ivot, kao to je bio p rije trideset go
dina. Danas djeca, im se rode im aju ve osamdeset godina,
kao kineski Lao-Tse. Radio i avion zauvijek su unitili robinzonizam, koji je bio nain m atanja mnogih generacija. Sam
pronalazak meccana pokazuje kako se dijete naglo intelektualizira. N jegov heroj ne moe biti Robinzon ve poli
cajac ili znanstveni lupe, bar n a Zapadu. Dakle, tvoje bi
m iljenje trebalo preokrenuti i tek ta d a bi bilo ispravno. N ije
li tako?
Jav ila si mi Julijanovu teinu, ali nisi visinu. T a tja n a mi
je pisala da je D elio bio visok je d an m etar i osam centim e
ta ra kad je teio osamnaest kilogram a. Ove me vijesti jako
zanim aju, je r mi d aju odreene dojm ove; ali ti mi suvie
malo pie. N adam se, da e T a tja n a i nadalje biti mnogo
vred n ija od tebe ,i da e me obavjetavati, kad bude kod
vas. o svemu i svaemu, o djeci^pa ak i o tebi.
Draga, grlim tebe i djecu.
A n to n io

91

XLVIII
K az nionica T u ri. 20. sv ib n ja 1929.

Draga Julija,
primio sam tvoje pismo od 7. Fotografije mi jo nisu
stigle. N adam se da e meu njim a biti i tvoja. N aravno,
elim i tebe vidjeti, barem jedam put godinje, da osvjeim
tvoj lik: to u inae misliti? Da si se fiziki mnogo izmije
nila, da si oslabila, da ima mnogo sijedih kosa i t. d. A za
tim treba da ti unaprijed estitam tvoj roendan; moda bi
slijede pismo siglo jo uvijek na vrijem e, ali nisam u to
siguran. Ako mi tvoja fotografija stigne, znai da u ponoviti
estitke. Razumije se, htio bih te vidjeti u grupi s djecom,
kao na fotografiji od prole godine, jer u grupi ima neeg
uzbudljivog, dram atinog, hvataju se odnosi koji mogu biti
produeni, zamiljeni u drugim sliicama, u epizodama kon
kretnog ivota, kad nije u ovjeka uperen fotografski objek
tiv. Uostalom vjerujem , da te poznajem dosta da bih mogao
zamisliti druge slike, ali ne mogu dovoljno zamisliti akcije
i reakcije djece u odnosima prema tebi: mislim akcije
raspoloenja. Fotografije mi malo kau, a moja mi djeja
sjeanja ne pomau, jer smatram da su suvie naroita i za
miljam da je sada sve drugaije, u jednom novom osjeaj
nom svijetu i s razlikom od dvije generacije (moglo bi se
kazati i vie, jer izmeu djeteta odgojenog u sardinskom selu
i d jeteta odgojenog u velikom modernom gradu, ve samo
po tome postoji razlika od barem dvije generacije). Zna,
ponekad bih htio pisati o tebi, o tvojoj snazi, koja je sto
puta vea nego to misli, ali sam uvijek oklijevao, jer mi se
ini da sam okrutan gospodar koji pipa jednu radnu ivo
tinju. Ba sam napisao tako kako sam vie puta mislio. U osta
lom, ako sam mislio, vrijedi da i napiem. Ne bih to smio
misliti, ali bit e zato to u meni jo ive, u stanju potisnutih
92

osjeaja, mnoge prole zamisli, kritiki, prem alene, ali jo

neizbrisane sasvim. Mnogo me puta mui misao da su tebi
dopale tee dunosti naeg braka, objektivno tee, neka bude,
ali to jc ipak neka razlika i ja tada ne mogu misliti na tvoju
snagu, kojoj sam se toliko puta divio, iako ti to nisam rekao,
ve naprotiv mislim na tvoju malaksalost, na mogue umore;
mislim na to s velikim izlivom njenosti, koja bi se mogla
izrazili draganjem , ali teko rijeim a. Osim toga, ja sam jo
uvijek jako zavidan, je r ne mogu kao ti uivati u prvim sv je
im utiscima o ivotu djece i je r ti ne mogu pomoi d a ih
vodi i odgaja. Sjeam se mnogih sitnih dogaaja iz Delijeva ivota u Rimu, a i naela koje ste ti i G enia p rim je n ji
vale u postupanju s njim a; ponovo mislim na to i nastojim
ta naela izloiti i prilagoditi novoj situaciji. U vijek dolazim
do zakljuka da je na vas snano djelovala eneva i sredina
zasiena. Rousseauom i doktorom F. koji je sigurno bio tipian
vicarac, enevljanin i rousseauovac. Ali suvie sam se u d a
ljio (moda u ti jo koji put pisati o ovom pitanju, ako te
zanima) i mogue sam te bocnuo Rousseauom, to te je jedam put (sjea li se?) toliko razbjesnilo.
D raga, grlim te.
A n to n io

X L IX
K a z n io n ica T u ri, 26. kolovoza

1929.

D raga T an ja,
prim io sam djeju fotografiju i bio sam jako veseo, kao
to moe i zamisliti. Bio sam zadovoljan, i radi toga to sam
se svojim oima uvjerio, da oni im aju i tijelo i noge. Ve
tri godine viam samo njihove glave i u meni se stala raati
sum nja da su oni postali kerubini bez krilaca na uima.
93

Ukratko, dobio sam- utisak o jednom stvarnom ivotu. Ja.

naravno, ne dijelim sasvim tvoje oduevljeno rasuivanje.
Uvjeren sam da je poloaj pred fotografskim aparatom odre
dio njihovo dranje. Delio je zauzeo stav nekoga tko mora
napraviti corvee 30 dosadan, ali potreban i koji treba ozbiljno
uzeti. Julijan iri oi pred tom tajanstvenom stvari i vjeruje,
da bi tu moglo biti nekog pomalo sumnjivog iznenaenja;
mogao bi iskoiti napolje razjaren maak, ili moda prekra
san paun. Zato bi mu inae rekli, da gleda u onom pravcu
i da se ne mie? Ima pravo, kad kae da nevjerojatno sli:
tvojoj majci i ne samo po oima, ve po svim gornjim obli
cima lica i glave.
Zna li? piem ti preko volje, jer nisam siguran da e ti
pismo stii prije tvog odlaska. A zatim, ja sam ponovo razlomljcn. Mnogo je kiilo i tem peratura je pala; radi toga se
loe osjeam. Spopadaju me bolovi na bubrezima i neuralgija,
a stomak odbija hranu. No to je za me norm alna stvar i
stoga me ne zabrinjava suvie. Pojedem dnevno jednu kilu
groa, kad ga prodaju: dakle ne mogu umrijeti od gladi.
Groe rado jedem, i odlinog je kvaliteta.
Ve sam proitao lanak izdavaa Form igginija o loim
prijevodim a i prijedlozim a da se ukloni ova epidemija. N e
kom piscu, koji je naprosto predloio da izdavai budu ka
njivo odgovorni za gluposti koje tam paju, Formaggini odgo
vara prijetei da e zatvoriti duan, je r ni najskrupulozniji
izdava ne moe izbjei da tam pa velike gluposti, i vidi s
mnogo duhovitosti uvara javnog reda, kako mu se predstavlja
i kae: Da se ustanete i da doete sa mnom na Policiju, da
bi odgovarali za sramoenje* talijanskog jezika. (Sicilijanci
govore slino a mnogi su straari Sicilijanci). P itanje je za
mreno i ne e biti rijeeno. Prevodioci su plaeni slabo, a
prevode jo gore. 1921. obratio sam se talijanskom predstav
30 P ris ila n ra d , ra b o ta . (Op. pr.)

94

nitvu Drutva francuskih autora za dozvolu, da u podlistku

tampam jedan roman. Za tisuu lira sam dobio dozvolu i
prijevod od nekog odvjetnika. Ured je izgledao jako dobro,
a advokat-prevodilac kao ovjek od zanata, te sam tako ko
piju poslao u tipografiju da se materijal tampa u deset pod
listaka, koji bi bili uvijek spremni. Ipak no prije poetka
objavljivanja, radi savjesnosti, htjedoh kontrolirati i naredim
da mi donesu tamparski ogled. Poslije nekoliko redaka skoih: naoh da na jednom brdu bijae veliki brod. N ije se
radilo o brdu Ararat, dakle ni o Noevoj barki, nego o nekoj
vicarskoj planini i jednom velikom hotelu. Prijevod je bio
ovakav: M orceau d e roj37 bilo je prevedeno komadi kralja,
G o u ja p 8 ribica i tako dalje na jo smjeniji nain. N a moj
prosvjed, ured prizna odbitak od tri stotine lira da se prije
vod preradi i nadoknadi teta za neuspjeli sastav; ali ovo je
bilo najljepe: kad je advokat-prevodilac dobio na ruku osta
tak od sedam stotina lira koje je morao uruiti poslodavcu,
on pobjee u Be s nekom djevojkom. Do sada su barem
prijevodi klasika bili raeni briljivo i savjesno, premda ne
uvijk i s ukusom. iSada se i na tom polju dogaaju nevjero
jatne stvari. Za skoro nacionalnu kolekciju (drava je dala
pripomo od sto tisua lira) grkih i rimskih klasika, prijevod
G c rm a n ie od Tacita bio je povjeren Marinettiju, koji je,
uostalom, diplomirao filozofiju na Sorboni. U jednoj sam
reviji proitao registar gluposti to ih je Marinetti napisao;
prijevod je bio mnogo hvaljen od . .. novinara. E x ig cre P lagas (ispitivati rane) prevedeno je traiti muke; ini mi se
da je dovoljno. Gimnazijalac bi opazio da je to besmislena
grubost.
.. . Prije mnogo vremena molio sam te da mi nabavi
knjigu od Vicenza Morelia (Rastinjac) o desetom pjevanju
Danteovog Pakla, knjigu je tampao izdava Mondadori prije
37 Omaan, velik, glomazan kralj. (Op. pr.)
:,s Zidarski pomonik. (Op. pr.)

95

nekoliko godina (27. ili 28.), moe li se sada sjetiti.-* O ovom

Danteovom pjevanju uinio sam malo otkrie, vjerujem za
nimljivo, koje bi djelom ispravilo Croceovu suvie apsolutnu
tezu o Boanstvenoj kom ediji. Stvar ti ne izlaem jer bi za
uzela suvie prostora. V jerujem , d a je Morellovo predavanje
vremenski posljednje o desetom pjevanju te stoga za me moe
biti korisno, da vidim nije li ve netko drugi doao do slinih
zapaanja. Sumnjam, je r su u desetom pjevanju svi fascini
rani figurom Farinate i zaustavljaju se jedino da nju ispitaju
i uzdignu, a Morello, koji nije uenjak, nego retor bit e
se jamano drao tradicije; ,iipak bio htio proitati ovu knjigu.
Zatim u napisati moju Biljeku o Danteu i moda u ti je
poslati, napisanu krasnim rukopisom, na poklon. alim se. jer
da napiem jednu biljeku te vrste morao bih pregledati sta
novitu kolionu grae (na prim jer, reprodukcije pompeanskih
slika), koja se nalazi samo u velikim bibliotekama. Morao bih.
dakle, sakupiti historijske elemente, koji dokazuju kako. po
tradiciji, od klasine umjetnosti do srednjega vijeka, slikari
ne e da iznesu bol u njegovim najprirodnijim i najdubljim
formama (materinji bol): u pompeanskim slikama je Medea.
koja davi sinove to ih je imala sa Jasonom, prikazana s licem
prekrivenim velom, jer slikar smatra nadljudskim i n elju d
skim d a dade neki izraz njenom licu. Ipak u napisati zabiljeske i moda u priprem iti grau za buduu biljeku. Draga,
srdano te grlim.
Antonio
L
K azniona T u ri, 30. p ro sin ca 1929.

D raga Julija,
zaboravio sam pitati T a tja n u s kojom sam pred nekoliko
dana razgovarao, da li ti je poslala moja dva zadnja pisma
96

to sam ih njoj pisao. Mislim da jest, jer sam je bio zamolio

da to uini. Htio sam te obavijestiti, pa makar te i uznemi
rio, o jednom mom raspoloenju koje se ublailo, ali jo nije
sasvim nestalo.
Proitao sam s velikim zanimanjem pismo u kojemu si mi
prikazala stanje D elijevog razvoja. Primjedbe, koje u izni
jeti treba, naravno, prosuditi imajui u vidu neke ogrania
vajue kriterije: 1. da ja skoro uope ne poznam razvoj djece
ba u periodu u kojemu razvoj prua najkarakteristiniju
sliku njihovog intelektualnog i moralnog formiranja, nakon
druge godine, kad djeca zavladaju izvjesnom tonou govora,
kad poinju oblikovati osim slika i predstava i logine veze.
2. da najbolje miljenje o odgojnom pravcu djece ima i moe
imati samo onaj tko ih izbliza poznaje i tko ih moe slijediti
u itavom razvojnom procesu, samo ako ne pusti da ga ljubav
oslijepi, jer inae gubi svaki kriterij, preputajui se isto
estetskom promatranju djeteta, koje se samim tim srozava na
funkciju umjetnikog djela.
Dakle, vodei rauna o ova dVa kriterija, koji su napokon
jedan isti u dva istovjetna pravca, ini mi se da je stanje
D elijevog intelektualnog razvoja, kao to se vidi iz onoga to
mi pie, dosta zakasnilo s obzirom za njegovu dob, da je
suvie djetinje. U Rimu, kad je imao dvije godine, on ie
svirao na glasoviru, to jest shvatio je razliitu gradaciju to
nova na tipkama po glasu ivotinja: pile na desno, medvjed
na lijevo, s meutonovima raznoraznih drugih ivotinja. Za
dob od jo nenavrene dvije godine ovaj postupak bijae spojiv
i normalan, ali za dob od pet godina i nekoliko mjeseci, tyim jenjivanje istog postupka u orijentaciji, pa makar i na
jednom mnogo veem prostoru (ne kao to moe izgledati, jer
etiri sobna zida ograniavaju i konkretiziraju ovaj prostor),
jest jako zaostalo i djetinjasto.
Ja se tono sjeam nije mi bilo ni pet godina i nikad
nisam bio iziao iz sela. imao sam. dakle vrlo uzak pojam o
~

P i :m a iz z a tv o r a

97

prostranstvu da sam znao tapom pronai mjesto, gdje

sam stanovao, d a sam imao predodbu to je to otok i nalazio
glavne gradove Italije n a velikoj zidnoj karti. Imao sam,
dakle, neki pojam o perspektivi, o jednom zamrenom pro
storu, a ne samo o apstraktnim pravcim a, o sistemu raznih
m jerila i o snalaenju prem a sm jetaju toaka ovih spojeva,
gore dolje, desno lijevo, kao apsolutnih prostornih vri
jednosti, izuzev iznimni poloaj mojih ruku, N e vjerujem ,
da sam prerano sazrio, naprotiv. Zapazio sam kako veliki
lako zaboravljaju svoje d jetin je dojmove, koji u izvjesnoj
dobi nestaju u spletu osjeanja ili aljenja ili kominosti ili
nekoj drugoj deform iranosti. Tako se zaboravlja da se dijete
intelektualno vrlo brzo razvija, upijajui od prvih dana ro
enja izvanrednu mnoinu slika, kojih se sjea i poslije prvih
godina i koje vode dijete u onom prvom periodu refleksiv
nih sudova, moguih tek onda kad naui govoriti. N aravno,
ja ne mogu iznijeti ope sudove i utiske, radi pom anjkanja
brojnih i specifinih injenica; skoro nita ne znam, da ne
kaem nita, je r utisci to si mi ih javila nem aju nikakve
meusobne veze, ne pokazuju nikakav razvoj. A li sam zato
iz sveukupnosti tih podataka dobio dojam da je poimanje i
tvoje i tvoje obitelji suvie metafiziko, to jest, prepostavlja
da je dijete po snazi gotov ovjek i da ga treba pomoi da
razvija ono to u njem u ve postoji, bez prisile, preputajui
djelovanje spontanim snagam a prirode, ili to ti ja znam.
Mislim, naprotiv, d a je ovjek jedna sasvim historijska for
m acija, postignuta prisilnim mjeram a (shvaena ne samo u
grubom smislu i kao vanjsko nasilje) i jedino ovo mislim: da
bi se inae palo u jednu transcedentnu i im anentnu formu.
Ono to se smatra unutarnjom snagom, nije, veinom, nego
bezoblian i nejasan zbir slika i senzacija prvih dana. prvih
mjeseci, prvih godina ivota, slika i senzacija, koje nisu uvijek
najbolje to se moe zamisliti. Ovaj nain, da se odgoj shvaa
kao odm atanje niti koja je p rije postojala, imalo je <voju
98

vanost kad se je suprotstavljalo jezuitskoj koli, to jest kad

se negiralo jednu jo goru filozofiju, ali danas je takoer
premaeno. Odrei se formiranja djeteta, znai samo dozvoliti
da se njegova linost razvija primajui kaotino od okoline
sve motive ivota. udnovato je i zanimljivo da Freud*, va
psihoanaliza, stvara osobito u Njemakoj (kako mi se ini iz
revije koje itam), tenje sline onima, koje su postojale u
Francuskoj u sedamnaestom stoljeu i formira novi tip do
brog divljaka iskvarenog od drutva, to jest od historije. Iz
toga se raa novi vrlo zanimljiv oblik intelektualnog nereda. ^
Tvoje pismo me je navelo da mislim na sve ove stvari.
Mogue je i vrlo vjerojatno da je neki moj sud pretjeran i
naprosto nepravedan. Rekonstruirati do kotice ogromnu ma
mutsku ivotinju bilo je svojstveno Guvieru, no moglo bi se,
meutim, od komada mijeg repa rekonstruirati morsku zmiju.
Srdano te grlim.
Antonio

LI
K a z n io n ic a T u ri. 13. s ije n ja 1930.

D raga T a n ja ,
hvala n a vijestim a o obitelji. to se tie mog raspoloenja,
mislim d a ga nisi sasvim shvatila. Ipak u ti rei: teko da
itko potpuno shvati ove stvari, je r ih mnogi faktori form iraju.
Mnoge od tih faktora je skoro nemogue zamisliti, te je, p re
ma tome, jo tee shvatiti sveukupnost u kojoj se deavaju.
Ba sam ovih dana proitao knjigu, Od 1848. do 1861. u kojoj
su sakupljeni spisi i dokumenti koji se odnose na Silvia Spaventu. abrucekog rodoljuba, zastupnika u napuljskom p arla
mentu od 48.. uhapenog nakon neuspjeha nacionalnog p o
kreta, osuenog na doivotnu robiju i osloboenog 1859. na
99

pritisak Francuske i Engleske; nakon toga bio je ministar

Kraljevstva i jedna od najistaknutijih linosti na desnici libe
ralne stranke sve do 1876. Uinilo mi se da on, u mnogim
svojim pismima, jezikom tog vremena, naime prilino roman
tinim i sentimentalnim, savreno izraava raspoloenja slina
onima kroz koja ja esto prolazim. Na primjer, u jednom
pismu od 17. srpnja 1853. on pie ocu: Od vas nemam vijesti
ve dva mjeseca; a etiri, a moda i vie od sestara, a ve
neko vrijeme od Bertranda'(brata). Zar vi mislite da na jednog
ovjeka kao to sam ja, koji se ponosim da imam srce njeno
i mlado, ovo pomanjkanje vijesti ne pada bolnije od svakog
oekivanja? Ja ne mislim da sam sada manje ljubljen no to
sam bio uvijek od moje obitelji, ali nesrea obino vri dva
efekta: esto puta da se ugasi svaka ljubav prema nesretni
cima, a isto tako esto gasi svaku ljubav u nesretnicima pre
ma svima. Ne bojim se, da prvi od ova dva efekta postoji u
vama, koliko drugi u meni. Otkako sam izluen, kao to sam
ovdje, do svakog ljudskog i ljubaznog saobraaja, velika a
ma, duga robija i sumnja da su me svi zaboravili polako ogoravaju i osiromauju moje srce . . .
Kao to rekoh, izuzevi jezik koji je odgovarao sentimen
talnom vremenu epohe, raspoloenje duha je vrlo uoljivo.
A tjei me to, da Spaventa zacijelo nije bio slabi karakter,
cmizdravac kao to su drugi. On je bio jedan od malo njih
(ezdesetorice) koji, izmeu vie od est stotina ljudi osuenih
48.. nije nikada htio traiti milost od napuljskog kralja; niti
se je odao pobonosti, naprotiv, kao to esto pie, sve se je
vie uvjeravao da je Hegelova filozofija bila jedini sistem :
jedina koncepcija razumnog svijeta i dostojna tadanje misli.
Zna li, napokon, kakav e biti praktini uinak ovog podudaranja izmeu mojih raspoloenja i onih jednoga politikog
zatvorenika iz 1848.? Ona mi sada izgledaju komina, smi
jeno anahronistika. Prole su tri generacije .i veliki jc put
prevaljen na svim poljima. Ono to je bilo mogue za dje100

dove, nije mogue za unuke (ne govorim o naim djedovima,

jer moj je djed, nisam ti nikad rekao, bio upravo pukovnik
burbonske andarmerije i vjerojatno je bio meu onima, koji
su uhapsili Spaventu, antiburbonca i pristau Karla Alberta);
objektivno, razumije se, jer subjektivno, to jest uzevi po
jedinano ovjeka i ovjeka stvari se mogu izmijeniti.
. .. Ovo pismo je trebalo biti za moju majku. Molim te
pii joj ti, tako da se ne prestrai radi toga to ne prima
mojih vijesti.
Draga, grlim te.
Antonio

LI I
K az n io n ic a T u ri, 10. v e lja e 1930.

Draga Julija,
sjetio sam se, razmiljajui o raznim stvarima prolih go
dina, kako si ti jednom rekla *da Dravna knjiara ne samo
da nagrauje prevodioce stranih knjiga, to je prirodno, nego
nagrauje i one koji savjetuju knjige za prijevod, u sluaju
da savjet bude prihvaen. Tako mi je palo na pamet, da ti
savjetujem neku od tih knjiga, sa uputama koje mi je mo
gue imati, dakle nuno sakatim i donekle tonim, s obzirom
na prilike u kojima se nalazim. Tako u lake doi do pitanja
o kojima u raspravljati u mojim pismima, jer mi se gadi
da piem uobiajene ispraznosti, a moj ivot ne prua mnogo
prijatnih i zanimljivih motiva. Usput u skrenuti tvoju panju
na strujanje u talijanskom intelektualnom ivotu, na ono to
je u tom ivotu najdublje i najsolidnije.
Prole godine je izilo novo izdanje knjige koje ve sada
p ripada evropskoj kulturi: Stari kapitalizam. Povijest rimske
ekonom ike str. 204, izdava Laterza Bari. Prvo izdanje izilo
101

je 1906., n a francuskom, prevedeno s talijanskog rukopisa i

doivjelo je veliki uspjeh. K arlo Kautsky ga je odmah preveo
na njemaki, a vjerujem d a je prevedeno i na ruski i na
druge jezike. K njiga je bila uperena protiv Mommsenovog
n astojanja da se smatra kapitalistikom svaku monetarnu
ekonomiku (Marksovo prebacivanje Mommsenu i to Salvioli
kritiki razvija i dokazuje), protiv nastojanja koje je danas
poprim ilo bolesne razm jere preko profesora Rostovceva, ru
skog historiara, koji predaje u Engleskoj, a u Italiji preko
profesora Barbagalla, uenika G uglielm a Ferrera. Salvioli je
bio vrlo ozbiljan znanstveni radnik (umro je prole godine,
za* vrijem e jednog predavanja na napuljskom sveuilitu). On
je*prihvaao teorije historijskog materijalizm a u obliku kakav
su one poprim ile u Italiji kroz Teviziju Benedetta Crocea,
naime, kao praktini kanon historijskog istraivanja, a ne
kao potpuno poim anje svijeta. Sadanje je talijansko izdanje
u cjelini obnovljeno pretprolo, upotpunjeno u znanstvenom
pogledu i osloboeno onih polemikih elemenata koji su bili
svojstveni 1906. U kratko, to je nova knjiga, jer je autor umro
p rije nego to ju je usavrio. T rai nekog prevodioca koji zna
jako dobro talijanski i koji je, prem a tome, u stanju da shvati
sintaktike nastranosti i pomalo kiene dijelove. D ruga je
nova knjiga od Franceska Ercolea, sadanjeg zastupnika u
parlam entu: Od opine do kneevstva, eseji o historiji ja v
nog prava talijanske Renesanse, izdava Vallecchi, Firenze,
1929. str. 381. Sadri etiri rasprave koje su s gledita kul
ture koja n ije talijanska na Tazne naine zanimljive. Prva je
vjerojatno zanim ljiva i van Italije: Borba klasa na kraju Sred
njega vijeka,. T a studija bi bila odlina kao zasebna knjiica
ili kao lanak u nekoj velikoj reviji. Sadri nekoliko oevidnih
historijskih naivnosti, kao to je zadovoljstvo da je propao
pokret tkalaca vune u Firenci, koji je dopustio kulturni pro
cvat Renesanse, ali ima jako zanimljivih i dosada nepoznatih
obavjetenja (ovi arhivski dokumenti objavljeni su za vrijeme
102

ra ta u skoro tajnim izdanjim a za neupuene) o nekim poku

ajim a, to su se zbili u Firenzi izmeu 1340. 50., organizi
ran ja m anufakturnih radnika koji su, originalnim politikim
protupotezima, bili izbaeni iz zanatskih udruenja i t. d.
I Ercole pripada istoj historiografskoj struji kao i Salvio
li. tako -zvanoj ekonom sko-pravnoj koli, koja je dijelom ob
novila historijsku, a po tradiciji akademsku i retorinu, i u
najboljem sluaju isto naunu i filoloku doktrinu.
N e znam, da li ti ove upute mogu u svemu posluiti i da
li ti ima volju i mogunost da ih iskoristi. Svakako one su
mi dale priliku da ti piem o neemu to n ije lijepo vrijem e
i stanje mog nervnog sistema: to su jedine stvari koje me za
nim aju i ^coje mi pomau da kako-tako prebrodim vrijeme.
Zato mi osim o D elijevom intelektualnom razvitku ne pie
i o Julijanovom ? N jeno te grlim.
Antonio

Uli
K a z n io n ic a T u ri, 24. v e lja e 1930.

D ragi Karlo,
propustio sam dva pism a ne sjetivi se da piem o jednom
poslu, koji me, u izvjesnoj mjeri, zanima intelektualno a
moda i moralno. H tio sam ti ve pisati, da se obrati na
Specijalni sud za zatitu drave (u kancelariju), i da zatrai
netaksiTanu kopiju osude protiv mene izreene 4. lipnja 1928.,
a u svrhu utoka za obnovu procesa. N em a drugih trokova
osim iznosa za pravo prijepisa i za kancelariju, a to sigurno
ne kota mnogo. Rei u ti to kanim poduzeti, budui da ti
zna m oje m iljenje o tome kako bi ovaj moj pothvat mogao
zavriti. Brije svega hou da proitam osudu. R anije sam v je
rovao da su se osude Specijalnog suda, s obzirom na njegovu
103

dcraenu proceduru, sastojale u jednostavnom rjeenju; me

utim, opazio sam da su te osude opirne i d a se u njim a
ukratko iznose svi elementi procesa s nastojanjem da ih se
uskladi. Budui d a je tako i u mom sluaju, formalan motiv
za reviziju najjasnije e pruiti same tvrdnje u obrazloe
nju osude. Poslat u ti ove podatke sa samom osudom, a ti e
ih podnijeti nekom odvjetniku, koji im a malo dobre volje da
ih proui i ako treba uloi utok u granicama zakona. Ja niani
htio imati nikakve veze s advokatom Nicolajem, p a sam se
pomalo razljutio kad se T atjan a njem u obratila,, neobavijestivi me prethodno o tome. Advokat N icolaj nas je, nakon
presude, kao to rade svi advokati, podmuklo savjetovao da
uloimo utok i T erracini se je obratio na Kasaciji*; jer o n
danji zakon od studenoga 1926. nije oznaio nijednu drugu
instancu, iako je davao mogunost utoka, samo to nije kazao
na koga treba uloiti utok. Dakle, N icolaj se je morao staviti
u vezu s Terracinijem koji je bio njegov klijent; to je bila
njegova dunost. Mene se to nije ticalo, a s njim nisam mogao
uspostaviti vezu. A li N icolaj koji je 1928. bio toliko uvjeren
u opravdanost utoka, nije vie bio 1929., kad je instanca
uspostavljena i kad je utok stvarno postao mogu. A ima i
drugih razloga koje ne u da kaem.
Poto nisam mogao saznati nita o tome to su drugi suoptueni mogli odluiti, ja se sad smatram razrijeen od svake
podreenosti njihovim prijanjim inicijativam a i radi toga
elim prouiti osudu i vidjeti da li je pokuaj obnove pro
cesa osnovan na zakonu. Openito mislim, da je u ovoj mojoj
situaciji, svako prizivanje na zakonitost korisno i obavezno,
ne zato da se zavaravam, ve da mi savjest bude ista da sam
s moje strane, uradio sve ono to mi je zakonski bilo mogue
kako bih dokazao da sam pogoen bez zakonske podloge. P re
kopiraj mi takoer i paragrafe zakonika o vojnikom kazne
nom postupniku s obzirom na obnovu procesa, tako da mogu
dobiti tonu sliku -postojeih mogunosti. Pii mi ono to
104

e uiniti i kada e uiniti i izvijesti me to prije o stanju

svojih poslova. Moda bi se radi molbe (koju ipak moram ja
napraviti) naime da dobije kopiju presude trebao slo
iti s Tatjanom, ako ona bude u Rimu; tako e tvoje zauzi
manje ubrzati stvari. Grlim tebe i sve ukuane i elim sve
najbolje Terezininoj djeci. Mama mi je pisala da su bila
bolesna.
Srdano.
Antonio

LIV
K az n io n ic a T u r i,

10. o u jk a

1930

Draga Tanja,
. . . Doista me najvie ljuti mlaka volja koja potiskuje
stvarnu volju; ljuti me kod osoba, koje su mi osjeajno spo
redne i koje smatram suvinim; raalouje me kod osoba
koje mi nisu sporedne, a koje ne u i ne mogu suditi utilitaristiki, nego elim podstai i probuditi. Poznavao sam, na
roito na Sveuilitu, mnoge mlakonje i slijedio sam tragiko
mian razvoj njihove egzistencije: moglo bi se rei, da su
mi u sjeanju uizorci jasno odreeni i ocrtani, koji me srde
kad se, po nekom povezivanju uspomena, jave u svijesti; da,
jo me srde. I zato, kad u tvojim psihikim manifestacijama
ulovim neki motiv koji podsjea na neku crtu ovih primjernih
uzoraka, srdito se uznemirujem i postajem ak zao prema tebi.
Vjeruj, ljubav me goni da te korim ba kao dijete, jer zaista
ima neeg djetinjeg u tim raspoloenjima. Po mom milje
nju, treba stalno biti silno praktian i stvaran, ne sanjati otvo
renih oiju, postaviti pred sebe umjerene i ostvarive ciljeve.
Treba, dakle, biti svijestan vlastitih mogunosti, premda ih
elimo i proiriti i produbiti. ini mi se da je sve ove toliko
105

prirodno i obino talko da imam dojam da kao da ti drim d o

sadnu propovijed poput seoskog upnika.
.. . Draga, neka ti ne bude ao, to ti kaem ove stvari.
U tvojoj dopisnici od 7. nisam shvatio prim jedbu o Cvjetii
m a Sv. Franje. V jerujem , d a oni mogu jako zainteresirati,
prem a tome na koju se toku gledita italac postavi, a i p re
ma irini poznavanja kulturne povijesti tog vremena. U m jet
niki su prekrasni, svjei, neposredni. Izraavaju iskrenu vjeru
i F ranjinu beskrajnu ljubav. N jega su mnogi smatrali novim
utjelovljenjem 'boga, novom pojavom Krista. Radi toga su
cvjetii popularniji u protestantskim nego u katolikim zem
ljam a. U povijesnom smislu oni pokazuju kakav je moan o r
ganizam bila i jo uvijek ostala katolika crkva. F ranjo se
postavio kao inicijator jednoga novog kranstva, jedne nove
vjere i podizao ogromno oduevljenje kao to je bilo ono u
prvim vjekovima kranstva. Crkva ga nije slubeno proga
njala, je r bi to pospjeilo Reform aciju za dva stoljea, ali ga
je uinila nekodljivim, rasprila njegove uenike i svela novu
vjeru na obian manastirski red u svojoj slubi. Ako ita
C vjetie da ti budu vodiem u ivotu, onda ih uope ne shva
a. 'Prije rata se desilo, da je Luigi Luzzatti objavio u Cor
riere della sera jedan cvjeti za kojega je drao da je ne
objavljen i pobijao ga opirnom ekonomsko-drutvenom ras
pravom. Glupost da prasne od smijeha. Ali danas nitko ne
moe misliti na taj nain: ni franjevci, ija su se pravila i po
obliku sasvim izmijenila; oni su se, uostalom, meu vjerskim
redovima srozali u poreenju s isusovcima, dominikancima
i augustincima, naime vjerskim elementima koji su se specija
lizirali u politici i kulturi. Franjo je bio komet na katolikom
nebu; kvasac razvoja ostao je naprotiv D ominik (on je dao
Savonarolu). a naroito Augustin iz ijeg je reda proizala
n ajp rije Reforma, a kasnije jansenizam. Sv. Franjo nije spe
kulirao teologijom. N astojao je da u praksi ostvari naela
evanelja.*Njegov pokret bio je popularan sve dotle, dok je
106

bilo ivo sjeanje na osnivaa, ali ve u fra Salinbenu iz Parme, koji je ivio jednu generaciju kasnije, franjevci su pri
kazani kao veseljaci. 'A da i ne govorimo o svjetovnoj lite
raturi: Boccaccio je dokazao kako je javno tovanje prema
redu opalo. Kod Boccaccia su svi redovnici franjevci.
Draga, upravo sam ti odrao jednu malu lekciju iz povi
jesti vjere. No moda e tako vie uivati u C v je ti im a . N a
dam se, doista, da u te vidjeti oporavljenu, a naroito sna
nije volje. Njeno te grlim.
Antonio

LV
K az n io n ica T u r i, 7. tr a v n ja

1930.

Draga Tanja,
. . . Vrag u Pontelungu je dosta historijski, je r su se
stvarno zbili pokuaji B aronate i dogaaji u Bologni od 1874.
Kao u svim historijskim rom anim a na ovom svijetu, opi
okvir je historijski, ali nisu pojedina lica i pojedini dogaaji,
uzeti odvojeno. Ono to ovaj Tomam ini zanim ljivim , osim
znatne um jetnike vrijednosti, jest skoro potpuno odsustvo
sektake zagriljivosti kod pisca. U talijanskoj 'knjievnosti,
izuzev M anzonijev historijski roman, postoji bitno sektaka
tra d icija u ovoj vrsti prikaza, k o ja se ja v lja izmeu 48. i 60.
godine. S jedne strane stoji Giierrazzi. a s druge jezuit Bresciani. Z a rescianija su svi rodoljubi bili olo. kukavice, ubo
jice i t. d.. dok branioci krune i oltara, kao to se tada govo
rilo. b ijah u sve sami aneli, anelii, koji su sili na zemlju
da udo pokau. Kod G uerrazzija. razum ijeva se, stvari su se
obrtale: svi papisti bijahu vree n ajcrn jeg uglja, dok su sve
pristae nacionalnog jedinstva i nezavisnosti bile heroji iz
prie. to se tie literature iz podliska koja se tampa u n a
107

stavcima, tradicija se sauvala 6ve do pred kratko vrijeme,

u dvije tradicionalne grupe; a u takozvanoj umjetnikoj i
kulturnoj literaturi jezuitska strana im ala je monopol. Bacchelli je u Vragu u Pontelungu nezavisan ili Skoro nezavisan.
N jegov hum or je rijetko pristran, izbija iz samih dogaaja,
vie nego iz vanum jetnike pristranosti pisca.
O keri Coste i Kuliove postoji osobit roman, ironda od
V irgilija Broccyhija. Ne znam d a li si ga itala. V rijedi jako
malo, sladunjav je, sav od meda i mlijeka, istog tipa kao ro
mani Georges Ohneta. Pria upravo dogodovtine radi kojih
se A ndreina Costa udaje za sina katolikog industrijalca G avazzija i o nizu dodira izmeu dva am bijenta katolikog
i materijalistikog i kako se suprotnosti tupe: omnis vincit amor.3S Vimgilio Brochi je na nacionalni Ohnet.
D Heid)ignyeva knjiga o Solovljevu jako je zastarjela,
prem da je tek sada prevedena na talijanski. D Herbigny je
jezuitski m onsinjor velike sposobnosti. Sada je na elu orijentalne sekcije papinske kurije koja radi na ponovnom u je d i
n ja v an ju katolika i pravoslavnih. tovie i knjiga L Action
Frangaise et le Vatican sada je ve zastarjela. To je samo prvi
svezak jedne serije, koja se moda jo uvijek nastavlja, jer
su D audet i M aurras neumorni da u raznim sosovima serviraju
iste stvari. I ba radi toga ovaj svezak, kao izlaganje naela,
moe jo uvijek biti zanimljiv. N e znam. da li si ti uspjela
zahvatiti svu historijsku vanost koju ima za Francusku su
kob izmeu V atikana i francuskih monarhista. T aj sukob, u
izvjesnim granicama, odgovara talijanskom pomirenju. Ovo je
francuska forma dubokog izmirenja Crkve i Drave. Francu
ski katolici, kao masa organizirana u francuskoj Katolikoj
akciji, otpadaju od monarfiistike manjine, prestaju, dakle,
biti mona narodna rezerva za legitimistiki dravni udar i
nastoje form irati veliku vladajuu republikansko-katoliku
30 L ju b a v sve p o b je u je . (O p. pr.)

108

stranku, koja bi h tjela progutati i sigurno e progutati znatan

dio sadanje radikalne stranke (H erriot i kom panija). Tipian
sluaj se desio 1926., za vrijem e francuske parlam entarne
krize: dok je L A ction Fran^aise n ajav ljiv ala i objavljivala
imena buduih m inistara, koji su trebali ui u sastav p ro v i
zorne vlade, koja bi pozvala pretendenta Ivana IV.. O rk a n
skog. dotle je voa katolika prihvatio da ue u sastav jedne
v lade republikanske koalicije. Straan bijes D audeta ,i M aurrasa protiv kardinala G a sp a rrija i papinskog nuncija u Parizu
treba pripisati tome to su oni postali svijesni da su ve tada
politiki izgubili barem 90/o, a i to je malo Teeno.
Njeno te grlim.
A ntonio
LV I
K a z n io n ic a T u ri. 19. s v ib n ia 1930.

Draga Tatjana,
primio sam tvoja pisma i dopisnice. 'Ponovo me nasmijalo
tvoje udnovato shvaanje mojih tamnikih prilika. N e znam,
da li si itala Hegela, koji je napisao zloinac ima pravo na
svoju kaznu. Manje vie ti me zamilja kao nekog tko ne
prestano trai pravo da trpi, da bude muen, da ne bude preva
ren ni za jedan minut, ni za jednu nijansu svoje muke. Bio bih
novi Gandhi koji pred rajom i paklom hoe da utvrdi patnje
indijskog naroda, novi Jeremija ili Ilija ili ne znam sam koji
jo prorok izraelski, to iae na trg da jede neist, nudei
se tako kao rtva bogu osvete i t. d., i t. d. Ne znam kako si
dola do tog shvaanja, naivnog ukoliko se odnosi na tebe, a
dosta nepravednog prema meni; nepravednog i nerazboritog.
Rekao sam ti da sam izvanredno praktian. Mislim da me ra
zumije to hou da kaem ovom izrekom, jer se nimalo ne
trudi da se prenese u moj poloaj (vjerojatno je. dakle, da
109

ti se ja priinjam kao neki komedija ili to ja znam). M oja

praktinost se sastoji u ovome: doao sam do saznanja da
onaj tko udara glavom o zid ne razbija zid ve glavu. Vrlo
jednostavno kao to vidi, a ipak teko shvatljivo za nekoga
tko nije nikad morao misliti da moe udariti glavom o zid, ali
je uo d a je dosta rei: Sezanie otvori se! da bi se zid otvorio.
Tvoj stav je nesvijesno okrutan, ti vidi okovana ovjeka
(stvarno ga ne vidi okovana i ne moe sebi predstaviti te
okove), koji ne e da se mie, jer se micati ne moe. Ti misli
da se ne mie, je r ne e d a se mie (ne vidi da su mu okovi
razderali meso radi toga to se htio maknuti) i onda daj da
ga podbadamo ognjenim iljcima. to postie? To da se prev ija i okovima od kojih krvari pridodaje opekline. Ova
strana slika, kao iz rom ana u nastavcim a o panjolskoj inkvi
ziciji, mislim d a te ne e uvjeriti i da e ti nastaviti; a
poto su mu ognjeni iljci isto metaforiki, dogodit e se
da u ja i d alje slijediti m oju praksu: da ne probijam zi
dine udarcim a glave (koja me ve dosta boli, a da bih mogao
podnositi sline sportove) i d a stavim na stranu ove probleme
za ije rjeenje nedostaju nuni elementi. Ovo je moja snaga,
m oja jed ina snaga i ba nju bi mi htjela oduzeti. A to je.
uostalom, snaga koja se, naalost, ne moe dati drugima. Moe
se izgubiti, ne moe se ni pokloniti, ni prenositi. Ti. mislim,
nisi dovoljno razm iljala o mom sluaju i ne zna ga rasta
viti na njegove sastavne dijelove. Podvrgnut sam razliitim
zatvorskim reimima: postoji zatvorski reim, koji se sastoji
od etiri zida, od reetki, vujih drijela i t. d.. i t. d. Raunao
sam na njega, kao na drugostepenu vjerojatnost, jer prvotna
vjerojatnost od 1921. do studenoga 1926. nije bio zatvor,
nego gubitak ivota. Ono to nisam predvidio, bio je drugi za
tvor, koji se nadovezao na prvi. a sastoji se u tome da sam
odrezan ne samo od drutvenog, ve i od porodinog ivota.
. . . Njeno te grlim.
Antonio
110

L V II
K az n io n ic a T u r i,

2.

lip n ja

1930.

D raga T a n ja.
. . . Hou da ti piem o jednoj stvari, koja e te ili rasrditi
ili nasmijati. Prelistavajui mali Larousse sjetio sam se dosta
udnog problema. Kao dijete bio sam neumoran lovac na gu
terice i zmije, kojima sam hranio prekrasnog sokola to sam
ga bio pripitomio. Za vrijeme tih lovova po poljima mog
mjesta (Ghilarze) naiao sam tri ili etiri puta na ivotinju
slinu obinoj zmiji (guji), s tom razlikom to ima etiri
noice: dvije blizu glave, a dvije dosta udaljene od prvih,
blizu repa (ako se tako moe nazvati). ivotinja je duga od
ezdeset do sedamdeset centimetra, predebela u odnosu na
duinu; njezina debljina odgovara debljini zmije od metra i
dvadeset ili jednog i po centimetra. Noge joj nisu jako po
trebne, jer bjei klizei polako. U mom mjestu ovaj reptil
zovu scurzone, to bi znailo skraenac (curzo znai kratak);
ime je sigurno dobio po tome to izgleda kao skraena zmija
(pazi, postoji i sljepi, meutim je kratkoa njegova tijela
proporcionalna debljini). U Santa Lussurgiu, gdje sam svrio
tri posljednja razreda gimnazije, upitao sam profesora prirodopisa (koji je bio ustvari inenjer u mjestu) kako se na tali
janskom zove scurzone. On se nasmijao,i rekao mi da je to iz
miljena ivotinja, poskok ili zmaj, i da ne pozna nijednu
ivotinju kao to je ta koju sam ja opisao. Djeaci iz Santa
Lussurgia razjasnie da je u njihovu mjestu scurzone ba
zmaj i da se ivotinja, koju sam opisao, zove coloru (coluber
latinski), dok se zmija zove colora, u enskom rodu, ali pro
fesor ree da su sve to seljake praznovjerice i da ne postoji
zmija s nogama. T i zna, kako moe raspaliti jednog djeaka
kad uje da mu ne daju za pravo, a zna, naprotiv, dfi ima
pravo, ili da mu se naprosto rugaju kao praznovjernom u
jednoj realnoj stvari. Mislim da treba zahvaliti ovoj reakciji
111

protiv autoriteta, stavljenog u slubu neznanja i sigurnog u

se. to se jo sjeam tog dogaaja. U mom mjestu nisam n i
kad uo govoriti o zlokobnim osobinama zm aja scurzona, dok
su ga se po drugim m jestim a bojali i okruili priama. Ba
sada sam u Laroussu, meu slikama reptila, vidio jednog
reptila iz obitelji guterica, sepsa, a to je ba zmija s etiri
noge. Larousse kae, da ivi u paniji i Junpj Francuskoj,
da je iz obitelji scincidesa, iji je tipini predstavnik scinque
(moda zelenba?). Seps po obliku ne odgovara scurzonu mog
mjesta: seps je zm ija pravilna, tanka, duga. proporcionalna
i njene su noice privrene skladno uz tijelo. Scurzone je,
naprotiv, odvratan, glava mu je jako debela, nije mala kao
glava u zmija; rep je unjast; dvije prednje noice previe
su blizu glave i previe udaljene od stranjih nogu. Noge su
bjelkaste, kao u glavaice i daju utisak nakaznosti i abnor
malnosti. itava ivotinja, koja ivi u vlanim mjestima
(uvijek sam je vidio kad sam prevrtao veliko kamenje), d je
luje nakazno, ne kao guterica ili zmija, koje su, ako isklju
imo opu odvratnost ovjeka prem a reptilima, na kraju k ra
jeva, elegantne i graciozne. Sada bih htio da mi ti kae iz
svog iskustva o prirodopisu, da li ova ivotinja ima neko ta
lijansko ime i d a li je poznato da ivi na Sardiniji. V jero
jatno pripada istoj obitelji kao francuski sepsi. Mogue da je
pria o zm ajevima sprijeila d a se ta ivotinja trai na S ar
diniji. Profesor iz Santa Lussurgija nije bio glup, naprotiv,
bio je jako uen, sakupljao je mineraloke zbirke i t. d.. pa
ipak n ije vjerovao da postoji scurzona kao doista nogata stvar
nost, bez otrovanog daha i zapaljenih oiju. Jasno, ova i
votinja je prilino rijetka: nisam je vidio vie od est puta
i uvijek ispod odvaljenog kam enja, dok sam zm ija vidio na
hiljade, a da nisam morao micati kamenje.
D*aga T a n ja, ne ljuti se mnogo na ova moja udaljavanja.
N jeno te grlim
Antonio
112

LVIII
K az n io n ica T u ri,

16. lip n ja

1930.

D raga T a n ja,
u tvojoj posljednjoj dopisnici mnogo me je nasmijalo
tvoje tvrenje, prem a kome je meni stalo do toga da mi se
estita imendan. Ne znam tko ti je otkrio ovu tajnu, koju sam
briljivo skrivao u najintim nijim uglovima najdublje podsvi
jesti; toliko sam je i toLiko je tajna, da od est godina dalje n i
sam vie ni znao da je imam (jedino sam do svoje este go
dine prim ao poklone za imendan). Bojim se, da e otkriti
tko zna kakvu jo sakrivenu ranu, moda onu da sam htio po
stati fratar trapist ili da sam se htio upisati u Drubu Isusovu.
Samo jednu ta jn u elju hou da ti otkrijem ; uvijek me je
muila, i nikad je nisam uspio zadovoljiti, a moda je, jao.
nikada i ne u zadovoljiti: da okusim smjesu prenih bubrega
i mozga od barbyrussa nosoroga! D raga T a n ja, svakako ti se
zahvaljujem na estitkama uz jednostavno upozorenje da sv.
A ntun, moj zatitnik, n ije onaj u lipnju nego onaj u sijenju
koga prati babyrussa40 evropske pasmine. Naalost, babyrussa nastava jedino otoke Sonda te je stoga jako teko doi
do njega, a jo tee ga je dobiti u obliku svjeih bubrega
i mozga.
D raga T a n ja, mnogo ti zahvaljujem na ostalim vijestima
to si mi ih poslala. N jeno te grlim.
Antonio

10 P o d v u k a o d ir e k to r z a tv o ra . B a b y ru ssa je inae v rst d iv lje svinje.

Z iv i n a C e le b e su B u ri i to u m o v a rn im k ra je v im a .
g

Pi^m a iz zatvora

113

L IX
K az n io n ica T u ri. 14. s rp n ja

1930.

D raga T anja.
.. . Ovih posljednjih dana dogodila se jedna mala istinska
novost. Saopeno mi je, da mi se od kazne oprata godina, e
tiri mjeseca i pet dana zatvora. itava kazna svedena je tako
na devetnaest punih godina, a dan izlaska iz zatvora pomaknut
je od 2. svibnja 1947. na 20. sijenja 1946. U obavjetenju
se spominje odluka Specijalnog suda od svibnja 1930.. a u
vezi s dekretom od 1. sijenja koji se odnosi n a m jeru to jc
preduzeta prilikom vjenanja princa nasljednika. 'Kao to
vidi radi se o pravoj i istinskoj novosti, jer se ve bilo uko
rijenilo uvjerenje da se dekret od sijenja ne e prim ijeniti
na one to ih je osudio Specijalni sud. Meutim, oprost je
dat, a ja, kao i mnogi drugi, mislim, da mi nije oprotena
samo jed na godina, nego jedna godina, etiri mjeseca i pet
dana. Kako da se objasni sve to? J a objanjavam ovako:
u osudama koje su izreene radi tobonjih zloina poinjenih
p rije specijalnog zakona bilo je vie glavnih toaka optube,
te su prema tome presude izreene na temelju starog zako
nika Zanardelli. J a sam imao est toaka optube. One su
ukupno iznaale trideset i jednu godinu i osam mjeseci, to
robije to zatoenja, a to je po pravno-sudskom sabiranju
iznijelo dvadeset godina, etiri mjeseca i pet dana. Mislim,
da je sud prim ijenio ukaz od jedne godine oprosta, na tri.
etiri, moda i pet toaka optube, ponavljajui, dakle, ra
un sudsko-pravnog sabiranja tako da se dobio odbitak od
esnaest mjeseci i pet dana. Ovo sam ti sve napisao, jer elim
saznati, je li moja pretpostavka tona i na koje je toke op
tube prim jenjen oprost. Hoe li se raspitati? im se malo
oporavi, moda bi mogla svratiti do sudske pisam e i moliti
114

da ti sve to razjasne. N e znam da li postoji neko drugo sred

stvo. Moda bi to mogla upitati P-a.41
Srdano te grlim.
A n to n io

LX
K a z n io n ic a T u ri, 28. kolovoza 1930.

Draga manta,
mnogo su mi se dopale dvije male fotografije koje mi je
donio Nannaro.42 Iako tehniki nisu uspjele ipak daju dosta
neposredan utisak tvoje fizionomije i tvog izraza. ini mi se
da si, usprkos tvojih godina i svega ostalog, prilino sau
vala mladost i snagu. Sigurno ima vrlo malo bijelih vlasi i
tvoj je izgled veoma ivahan, premda poneto, kako bih re
kao? . . . matronski. Kladim se, <la e jo i praunuke vidjeti
i to velike, ba velike. Napravit emo veliku fotografiju,
jednog budueg dana, na kojoj e biti sve generacije s tobom
u sredini da red uini. Mea43 je jako porasla, ali je jo
uvijek jako spaba i a d a ,44 Nannaro je. po onome, to ste mu
pisali, vjerovao da je njegova kerka tko zna kakvo udovi
te znanja i genijalnosti. Radi toga je preao u drugu kraj
nost i zaboravio da djevojica ima samo devet ili deset go
dina. A li ipak ima pomalo i pravo, a naroito kad se sjeti,
41 P ie ro S ra ffa , p ro fe s o r p o liti k e ek o n o m ije u C a m b rid g eu . G ra m sci g a jc u p o zn ao u T o r in u za v rije m e s v o jih s tu d ija i s n jim je bio
u sp o sta v io p risn e p r ija te ljs k e veze. P ro f. S ra ffa se ista k ao za G ra m scije v o g d e s e tg o d i n je g ta m n o v a n ja p o m aui m u i o d r a v a ju i sta ln u
p ism en u vezu s T a tja n o m S c h u c h t; esto je do la zio u I ta liju , a polo
m u jc za ru k o m , d a p a r p u ta r a z g o v a ra s G ra m sc ije m . Z a G ra m sc ije v u
s u d b in u -z a in to re s ira o je m n o g e en g le sk e v i e n e linosti.
42 G c n n a ro G ra m sc i, b r a t > \n to n ijev.
43 M ea, E d m ea, k e rk a G e n n a r a G ra m sc ija .
44 N a sa rd in sk o m d ija le k tu : g ru b a , n e u g la e n a .

115

da smo mi u toj dobi bili intelektualno zreliji i razvijeniji.

Ovo i mene takoer udi. ini mi se, da je Mea suvie d je
tinjasta za svoju dob, ba za svoju dob, da nema drugih am
bicija do tih da lijepo izgleda, nema unutarnjeg ivota, nema
osjeajnih potreba osim manje-vie ivotinjskih (tatina,
i t. d.). M oda ste je suvie razmazili i niste je prisiljavali
da se disciplinira. Istina, ni ja ni N annaro ni ostali nismo bili
prisiljeni da se discipliniramo, ali smo to uinili mi sami. Ja
se sjeam, da bih u Meinim godinama bio umro od stida da
sam napravio toliko pravopisnih pogreaka. Sjea li se kako
sam do kasnoga itao i kakvim sam sve lukavtinama pribje
gavao da doem do knjiga. Pa i Terezina je bila takva,
prem da je i ona bila djevojica kao Mea i fiziki sigurno
jo draesnija. H tio bih znati to je M ea dosada proitala.
ini mi se, po onome kako pie, da osim kolskih knjiga ja
mano nita drugo ne ita. Ukratko, morate nastojati da je
privikavate na discipliniran rad i da malo suzite njen mon
deni ivot: m anje uspjeha tatine, a vie bitne ozbiljnosti.
Neka mi Mea pie i reci joj da mi ispria svoj ivot, i t. d.,
i t. d. Sve vas ljubim. N jeno te grlim.
A n tonio

LXI
K az n io n ica T u ri, 22. ru jn a

1930.

D raga mama,
svojevremeno sam primio od K arla novano pismo s dvije
stotine lira. N e osjeam se loe i nisam bio bolestan. P o
m anjkanje pisama bilo je prouzrokovano drugim razlozima.
N isam prim io N annarovo pismo, koje mi je Karlo najavio.
Zaista se nadam, kao to mi Karlo pie, da e mu konano
uspjeti da te energino lijei. Zna, uvijek mislim da se ti
116

suvie pouzdava u svoju nekadanju snagu, u onu snagu koju

si nekad imala, onda kad si bila uvijek zdrava, te se stoga
nerado dri lijenikih savjeta i zaputa se. Kado i Grazietta morali bi te prisiliti na lijeenje i ne bi ti smjeli do
zvoliti da se umara, pa makar te i za stolicu vezali. Ali bit
e da Grazietta nije jako energina, a i Karlo je vjerojatno
mekana srca, te e moda ti i dalje stajati pored tednjaka,
a zatim ugrijana izlaziti u dvorite i t . d. Ah! Pepina Mar
cias. trebalo bi da je kraj tebe jedan sin kao to sam ja, koji
bi te prisilio da se lijei kako treba, i koji te ne bi pustio
da tri tamo amo kao lasica. Draga mama. pii mi ili neka
mi piu o tvom zdravlju. Ljubim sve u kui, a tebe njeno
grlim.
A ntonio

LX II
K a z n io n ic a T u ri, 6. listo p a d a

1930.

Draga Tanja,
bio sam zadovoljan Karlovim dolaskom. On mi je kazao
da si se prilino oporavila, no htio bih imati tonije vijesti
o tvom zdravlju. Zahvaljujem ti na svemu onom to si mi
poslala. Nisu mi jo uruili dvije knjige: faistiku biblio
grafiju i Chestertonove prie koje u iz dva razloga rado
proitati. Prvo, jer predipostavljam da su bar toliko zanim
ljive koliko i prva serija, a drugo, jer u se truditi da obno
vim onaj utisak koji su, vjerojatno, na te proizvele. 'Pri
znajem ti, da e to biti moje najvee uivanje. Tono se sje
am tvog raspoloenja, dok si itala prvu seriju: ti si posje
dovala sretnu sklonost da prima najneposrednije utiske, one
koji nisu mnogo zamueni kulturnim talozima. Nisi ni opa
zila da je Chesterton prije pisao profinjenu karikaturu poli
117

cijskih novela, nego same policijske novele u pravom smislu.

Oiac Brown je katolik koji se ruga mehanikom nainu m ilje
n ja kod protestanata i knjiga je u osnovi apologija rimske
crkve uperena protiv anglikanske. Sherlock Holmes je prote
stantski policajac, koji rjeava krim inalni vor polazei izva
na, oslanjajui se na nauku., na pokusni metod, na indukciju.
Otac Brown je katoliki sveenik, koji kroz rafinirana psi
holoka iskustva to proizlaze iz ispovijedanja i neprestanog
rada kazuistikog m orala otaca, ne zanemarujui Ipak nauku
i iskustvo, ali oslanjajui se naroito na dedukciju, tue Sher
lock H olmesa potpuno, prikazuje ga kao umiljenog djea
ia i otkriva njegovu ogranienost i nitavost. S druge
strane Chesterton je veliki um jetnik, dok je Conan Doyle bio
osrednji pisac, prem da je postao barun radi literarnih za
sluga. Stoga kod Chestertona postoji stilski razmak izmeu
sadraja, policijskog zapleta i forme, zatim fina ironija pre
ma predm etu o kojem se raspravlja, to prianje ini jo
ugodnijim. to misli? Sjeam se. da si ti itala ove novele
kao da su to kronike o istinitim dogaajim a i ti si se toliko
uivjela da si izraavala iskreno divljenje prem a ocu Brownu
i prem a njegovom arobnom otroumlju, na tako naivan
nain, koji me je izvanredno zabavljao. Ne smije se uvri
jediti, jer u ovoj zabavi bijae otrica zavisti radi te tvoje
sposobnosti svjeega i iskrenog prim anja dojmova, da tako
kaem.
. . . Njeno te grlim.
Antonio

1 1H

L X III
K a z n io n ic a T u ri, (j. listo p a d a 1930.

D raga Ju lija,
primio sam dva tvoja pisma: jedno od 16. kolovoza i drugo
naknadno, vjerujem od rujna. H tio bih ti opirno pisati,
ali mi nije mogue, jer, u izvjesnim momentima, ne moga
povezati uspomene i utiske, koje osjeam itajui tvoja p i
sma. Naalost, mogu pisati samo u dane i sate koje ne odre
ujem ja , a koji se nekad poklapaju s mom entima nervozne
depresije. M nogo me veseli ono to mi pie: da si prim ije
tila istovjetnost naih misli kad si ponovo proitala m oja
pisma od 28. i 29. Ipak bih htio znati u kakvim okolnostima
i u kojoj stvari si ti naroito prim ijetila ovu istovjetnost. U
naem dopisivanju upravo nedostaje jedno efektno i stvarno
dopisivanje: n ije nam nikad uspjelo da zametnemo jedan
dijalog. N aa pisma su niz monologa, koji se esto ni u
opim crtam a ne mogu sloiti; a ako se tome doda elemenat
vrijeme, koji tako djelu je da se zaboravlja ono to je pret
hodno napisano, dojam se istog monologa pojaava. N ije
li tako? Sjeam se jedne narodne skandinavske priice: tri
giganta stanuju u Skandinaviji udaljeni jedan od drugog
kao velike planine. P oslije h iljadugodinjih utnji, prvi
gigant vikne ostaloj dvojici: ujem gdje mue jedno stado
krava! Poslije tri stotine godina umijea se drugi gigant:
I ja sam uo mukanjeJ A poslije novih tri stotine godina
trei gigant dojavi: Ako nastavite s tom larmom, ja odoh!
Ba nemam volje d a piem, pue jugo koje ovjeku daje
dojam kao da je pijan.
Draga, njeno grlim tebe i nau djecu.
Antonio

119

L X IV
K a z n io n ica T u ri, 3. stu d e n o g a 1930.

D raga T atjan a,
. .. M oje zdravlje je uvijek isto, i svim silama nastojim
zadrati barem sadanje stanje. G lavni problem je nesanica,
koju nije mogue pobijediti terapijskim sredstvima ve jedino
ublaiti, je r je samo djelomino uvjetovana organskim ra
zlozima, dok je velikim dijelom uvjetovana vanjskim, manje
ili vie mehanikim razlozima koji se ne mogu razdvojiti od
tamnikog ivota. Vodio sam statistiku za mjesec listopad:
samo dv ije noi sam spavao pet sati, devet itavih noi n i
sam nikako spavao, ostale noi sam spavao m anje od pet
sati, u razliitoj m jeri, to bi popreno iznosilo neto vie
od dva sata na no. Sam se ponekad udim, da jo uvijek
odolijevam i d a jo nisam doivio opi slom. Redovito uzi
mam Sedobrol, Uzim am ga. ponavljam , ne bih li zadrao
bar sadanju razinu svojih fizikih kondicija . . .
D raga, njeno te grlim.
Antonio

LXV
K aznionica T u ri, 4. studenog 1930.

D raga Ju l ija,
ne znam, da li se jo uvijek nalazi u Sociu i da li e ti
ovo pismo biti otposlano ili si se ve vratila s odmora. Stoga
ti ne piem dugako pismo po modi doktora G rilla, pismo
to sam ga ve bio smislio u svoj njegovoj strukturi akadem
ske disertacije. Bit e za drugi put. Obavjetavam te. meu
tim, da je sve otkriveno, da za me vie nema tajni, da
120

sam. dakle, do u sitnice obavijeten o tvom pravom stanju

zdravlja. Bilo je to. da kaem istinu, ono to se u Ita liji zove
tajna oevidnih stvari, je r meni je bilo jasno da se ti
osjea dosta loe ili da u najm anju ruku prolazi kroz d u
evnu krizu, koja je m orala imati fizioloku bazu; bio bih
jako b ijedan knjievnik kad to ne bih shvatio itajui
tvoja pisma, koja sam poslije prvog, kazat u desinteresiranog, itanja (u tome me vodi samo ljubav prem a tebi), po
novo itao, kazat u, kao knjievni i psihoanalitiki kritik.
Z a me je knjievni (jezini) izraz, odnos izmeu sadraja i
forme: analiza mi pokazuje ili mi pomae da shvatim da li
izmeu forme i sadraja postoji potpuno slaganje ili postoje
pukotine, pretvaranja, i t. d. Moe se i pogrijeiti, naroito
ako se izvode mnogi zakljuci, ali ako se razumno rasuuje,
moe se mnogo toga shvatiti, a u najm anju ruku ope raspo
loenje duha. Sve ovo ti piem da te obavijestim kako mi
sada ve mora i moe pisati s krajnjom otvorenou. Primio
sam neke fotografije nae djece, tehniki jako neuspjele, ali
za mene svejedno veoma zanimljive.
Srdano te grlim.
A n ton io

LX V J
K a z n io n ic a T u ri, 17, s tu d e n o g a 1930.

D raga T atjan a.
primio sam dopisnicu od 10. studenoga i pismo od 14.
N astojat u odgovoriti po redu na tvoja pitanja. Z a sada mi
ne mora slati knjiga. O ne to ima dri postrance i ekaj
dok te Obavijestim da i'h poalje. H tio bih se n ajp rije otresti
svih starih revija, koje sam ve etiri godine nagomilavao:
prije nego ih otpremim, pregledavam ih d a bih pravio biljeke
121

0 pitanjim a koja me najvie zanimaju. To mi, naravno, odu

zima dobar dio dana, je r su biljeke popraene sjeanjima,
kom entarim a i t. d. Usredotoio sam se na tri ili etiri glavna
pitanja, jedno od kojih je pitanje o kozmopolitskoj funkciji
koju su vrili talijanski intelektualci sve do sedamnaestog
vijeka. Ovo se pitanje dijeli n a vie poglavlja: Renesansa
1 M achiavelli, i t. d. K ad bih mogao dobiti na uvid potreban
m aterijal, vjerujem da bi se mogla napisati jedna zaista za
nim ljiva knjiga, koja jo ne postoji; kaem knjiga da ne
kaem samo uvod i izvjestan broj radova, koji se bave istim
predmetom, jer pitanje se predstavlja razliito u raznim epo
ham a a trebalo bi, po mom miljenju, otpoeti od vremena
Rimskog Carstva. M eutim, piem biljeke i radi toga to me
itanje relativno neznatnog m aterijala to imam sjea neka
danjeg itanja. S druge strane, stvar za me nije sasvim
nova, je r sam p rije deset godina napisao jedan esej o pitanju
jezika prem a M anzoniju i to je zahtijevalo izvjesno istrai
vanje o organizaciji talijanske kulture, od onog vremena
otkad se je pisani jezik (takozvani srednji latinski, to jest la
tinski kojim se je pisalo od 400. do 1400. poslije Krista) pot
punoma odvojio od jezika kojim je narod govorio, a taj se
je, nakon propasti rimskog centralizma, razbio na mnotvo
narjeja. Poslije ovoga srednjeg latinskog nadoao je narodni
jezik, koji je bio ponovo preplavljen humanistikim latin
skim. Tako se stvorio jedan ueni jezik, narodni po rjeniku
ali ne po fonologiji a jo m anje po sintaksi, koja je uzeta
iz latinskog; tako je postojao .i dalje dvostruki jezik, jedan
narodni ili dijalektalni i jedan ueni ili jezik intelektualaca
i naobraenih klasa. Sam M anzoni je kod prerade Zarunika
i u svojim traktatim a o talijanskom jeziku, ustvari uzimao u
obzir samo jedan vid jezika, rjenik, a ne sintaksu koja jc
napokon bitni dio svakog jezika. To je toliko istinito, da je
engleski germanski jezik iako ima vie od ezdeset od sto
latinskih i neolatinskih rijei, dok je rumunjski neolatinski
V22

jezik prem da ima vie od ezdeset od sto slavenskih rijei

i t. d. Kao to vidi pitanje me toliko zanima da me je za
sobom povuklo.
.. . Grlim te.
A n to n io

L X V II
K a z n io n ica T u ri. 17. stu d en o g a 1930.

D raga Terezina,
prim io sam tvoje pismo od 11. zajedno s fotografijom
tvoje djece. O na su jako sim patina i draesna, a ini mi se.
da su takoer zdrava i jaka. Doista sam se zaudio kako je
Franco ojaao; p rije izvjesnog vrem ena si mi poslala n je
govu fotografiju na koioj je izgledao mrav i njean: sada
se jasno vidi da je jak, brz i ivahan. Ba sam zadovoljan
i bio bih ti zahvalan, kad bi jednu kopiju iste fotografije po
slala T a tja n i, koja e je poslati Juliju. J a sam joj poslao
nekoliko prim jeraka drugih fotografija (tehniki vrlo ne
uspjelih). a ona m i je pisala da su D elija i Ju lijan a jako
zainteresirale i da su postavljali mnoga pitanja.
Bio sam veoma zabrinut, je r ve vie od mjesec dana
nemam vijesti o mami. K arlo mi poslije svog putovanja u
T uri n ije vie pisao (ja bar nisam prim io njegovih pisam a);
osim toga ni N annaro mi nije nikad pisao, usprkos svih svo
jih obeanja (u njegovu sluaju je ipak mogue da pisma
nisu stigla). T i bi se m orala odluiti, da mi ponekad pie
opirnije, a naroito mnogo o tvojoj djeci. T o me mnogo
zanima. Svia mi se tvoja prim jedba da Franko pie duga
pisma n a svoj nain, koja vas zabavljaju. Znai da ima
fantazije, da im a neto da kae i da se mui da izrazi ono to
mu se vrti po glavi. Tko zna da li e sliiti na nas dvoje.
123

Sjea li se kako smo bili fanatini to se tie itanja i pisa

nja? ini mi se da si ti, kad ti je bilo otprilike deset godina,
proitala sve Zakone, nem ajui vie drugih knjiga. ini mi
se, naprotiv, da Mirni nema mnogo fantazije: ima zaueni
izraz nekoga tko je toliko zabavljen divotam a svijeta, da
nema vrem ena da tlapi za svoj raun. ini mi se, da je mala
najzadovoljnija time to je zatiuju dvoje starijih, te se
stoga moe bebrino pouzdati u fotografski aparat koji iz
gleda kao moro cabbanu4C. . . ak mi se ini da izgleda po
malo izazovno s glavom nahero. Jesam li se prevario? N a
ravno. fotografija um rtvljuje vrlo nem iran pokret tijela i
mogue je da se krivo protumai jedan jedini stav, pa i onda
ako je jako dram atian kao n a fotografiji tvoje djece.
Pii mi takoer o mami i o stvarnom stanju njenog zdrav
lja. N adjaaj dosadu, ne daj da te uniti jednolina sredina
ureda, njegovih posjetilaca i njihove nesnosne i blesave
brbljarije. Budi ivahna kao nekad (ne u fizikom smislu,
je r ivahna u tom smislu nisi nikad bila, ve u intelektual
nom), da bi mogla dobro upravljati djecom kad nisu u koli
i ne preputaj ih njim a samima, kao to se suvie esto do
gaa naroito u takozvanim dobrim porodicama.
Srdano te grlim .
Antonio

L X V III
K a znionica T u ri, 1. p ro sin ca 1930.

D raga T atjana,
. . . Bio bih zadovoljan, kad bi uspjela pronai, u nekoj
rimskoj knjiari, listopadski svezak revije Nova Italija
koju u reuje profesor Luigi Russo i kad bi ga mogla poslati
40 N a sa rd in sk o m d ija le k tu : vu k o dlak.

124

Juliji. U njoj je objavljeno pismo u kojem se govori o ugla

enoj polemici to se desila na internacionalnom kongresu
filozofa odranom nedavno u Oxfordu, izmeu Benedetta
Grocea i Lunaarskog u vezi s pitanjem: da li postoji ili
moe li postojati estetska doktrina historijskog materijalizma.
Pismo je moda od samog Crocea, ili u najmanju ruku od
nekog njegovog uenika i to je pismo udno. Iz tog se pisma
vidi da se Croceov stav prema historijskom materijalizmu
potpuno izmijenio od stava to ga je on zauzimao prije ne
koliko godina. Sada Croce tvri, nita manje, da historij
ski materijalizam pokazuje vraanje na stari teologizam. . .
srednjovjekovni, na predkantovsku i predkartezijansku filo
zofiju. Nevjerojatna stvar koja pobuuje sumnju da i on.
usprkos svoje olimpijske vedrine, poinje suvie esto drije
mati. ee nego to se je to Homeru dogaalo. Ne znam,
da li e napisati neku posebnu raspravu o ovom pitanju.
Bilo bi zanimljivo i vjerujem da mu ne bi bilo teko odgo
voriti. crpei iz samih njegovih djela potrebne i dovoljne
dokaze. Vjerujem, da je Croce pribjegao vrlo prividnom po
lemikom lukavstvu i da je njegov sud prije in volje, da
dakle ima praktinu svrhu, nego historijsko filozofski sud.
Da su mnogi takozvani teoretiari historijskog materijalizma
pali u filozofsku poziciju slinu onoj srednjovjekovnog teologizma i da su od ekonomske strukture napravili jednu
vrstu nepoznatog boga moda se moe dokazati. A to bi
to znailo? Bilo 'bi isto kao kad bi se htjelo suditi o vjeri
pape i isusovaca, a govorilo o praznovjerju bergamskih se
ljaka. Croceov stav prema historijskom materijalizmu slii
mi na stav ljudi Renesanse prema luteranskoj reformi: Erazmo je govorio: gdje ulazi Luter, iezava civilizacija, a
ipak historiari pa i sam Croce danas priznaju da su Luter
i Reformacija bili poetak itave moderne filozofije i civili
zacije ukljuivi Groceovu filozofiju. ovjek Renesanse nije
shvaao da je jedan veliki pokret intelektualne i moralne
125

obnove, ukoliko se je utjelovljavao u irokim narodnim slo

jevima, kao to se je dogodilo sa luteranstvom. odmah po
primao grube pa ak i sujevjerljive oblike i da je to bile
jieizbjeivo radi same injenice to jc njemaki narod bio
protagonista i stjegonoa Reformacije, a ne malobrojna ari
stokracija velikih intelektualaca. Bude li mogla, Julija bi me
trebala obavijestiti o tome, da li e polemika Croce-Lunaarski prouzrokovati intelektualne pojave od neke vanosti.
Draga, moram uruiti pismo. Njeno te grlim.
Antonio

L X IX
K a z n io n ica T u ri,

15. p ro sinca

1930.

Draga mama,
ne mogu sebi razjasniti to se to dogaa. Karlo mi nije
pisao ve vie od tri mjeseca. Tvoje posljednje pisamce
primo sam, valjda, prije dva mjeseca. Prije otprilike mjesec
i po dana jprimio sam jedno pismo od Terezine na koje sam
odgovorio i vie nisam dobio odgovora (Terezini sam pisao
tono prije etiri sedmice).
Pom iljao sam, da je Karlo moda zbog mene imao nekih
neugodnosti i da on ne e ili mi ne zna razloiti svoje du
evno stanje poremeenosti i oklijevanja. Stoga bih ga molio
da me um iri on sam ili neka on potakne Meu da mi n a
pie jedno pismo koje bi me razuvjerilo. elio bih takoer
da me malo ee obavjetavaju o tvom zdravlju. Jesi li
ojaala? Ako nema snage da pie neka netko umjesto tebe
pie dopisnice, a ti samo stavi tvoj potpis: za me e to biti
dovoljno. D raga mama, ovo je peti Boi koji provodim bez
slobode, a etvrti u zatvoru. Zaista, stanje zatoenika u ko
jem sam proveo Boi 1926. na Ustici bilo je neka vrst raja
126

line slobode u poreenju sa stanjem zatvorenika. Nemoj,

meutim, misliti, da sam izgubio spokojstvo. Stariji sam za
etiri godine, imam mnogo sijedih kosa, izgubio sam zube, ne
smijem se vie s uitkom kao neko, ali vjerujem da sam po
stao pametniji, da sam obogatio svoje iskustvo o ljudima i
stvarima. Uostalom, nisam izgubio smisao za ivot. Jo uvijek
me sve zanima i siguran sam, iako v.ie ne mogu zaccurrare
sa fae a r r o s tia 4' da ipak ne bih osjetio nelagodnost kad bih
druge vidio i uo zaccurrare. Dakle, nisam ostario, zar ne?
Starimo onda kad-se poinjemo plaiti smrti i kad osjeamo
nelagodnost gledajui druge da rade ono to mi vie ne mo
emo raditi. Siguran sam da u tom pogledu ni ti nisi osta
rjela, usprkos svojih godina i da si odluila dugo ivjeti, tako
da hi nas uzmogla ponovo vidjeti sve zajedno i da bi mogla
upoznati sve svoje unuie. Dokle god netko hoe da ivi, dok
osjea uitak nad ivotom i dok eli postii jo neki cilj,
dotle se odupire svim nemoima i svim bolestima. Mora se
ipak uvjeriti da treba donekle tedjeti vlastite snage i ne ostati
uporno kod toga da treba raditi svim snagama kao u prvoj
mladosti. Upravo sad mi se ini, da mi je Terezina u svom
pismu, s izvjesnim nestalukom. spomenula, kako ti jo uvijek
hoe da radi i kako ne e da se odrekne prvenstva u ku
nim poslovima. Mora se, naprotiv.'odrei i odmoriti. Draga
mama, elim ti mnogo sree prilikom blagdana. Budi vesela
i mirna.
Mnogo sree i pozdrava svima u kui. Njeno te grlim,
Antonio

17 Na sard in sk o m d ija le k tu : griskali preni bob.

127

LX X
K a z n io n ica T u ri, 29. p ro sin ca 1930.

D raga G razietta,
primio sam tvoje pismo zajedno s Meinim pisamcem. Na
dan Boia sam primio paket. Reci mami da je sve bilo u
redu i da se nita nije pokvarilo. Kruh je jo bio svje i pojeo
sam ga s velikom slau. Osjeao se ukus vrlo dobrog sardinskog kukuruza. Isto tako pojeo sam sa slau a paniocheddo, s mislim da ga nisam jeo ve vie od petnaest ili
esnaest godina. Jako su me raalostile vijesti o maminom
zdravlju. Siguran sam da ete s njom biti vrlo strpljivi. Ako
dobro promisli, ona bi zavri jedila neto vie no to je strp lji
vost, je r je itavog ivota radila za nas, rtvujui se na ne
uven nain. D a je bila drugaija ena, tko zna kakvu bi
nesretnu sudbinu svi mi imali od samog djetinjstva. Moda
nitko od nas sad ne bi bio iv. to ti se ini?
Vidio sam sliku oca Soggiua u dva ilustrirana lista, ali
ga nisam prepoznao. Nisam ni pomiljao da bi se moglo ra
diti o njemu, iako je ispod jedne fotografije pisalo da je
roen u Norbellu. Ponovo sam ga pogledao poslije tvog p i
sma i pod velikom franjevakom bradom pronaao sam crte
lica njegove brae, a naroito brata 'Gina. A nije se mnogo
ni postarao; naprotiv. A zaredio se je prije dvadesetpet go
dina i nakon to je ve bio diplomirao. Bio je dodue dobar
ovjek, a valjada je bio i dobar fratar, ne sumnjam u to.
Tako e Ghilarcezi, poslije Palm eria. imati jo jednog zem
ljaka muenika, dapae s veim pravom, jer je Palm ieri imao
samo tu zaslugu to je jedam put otputovao u Jerusalim.
Kad bi u Ghilarzu stigao iz Kine kakav budististiki fratar i
kada bi propovijedao naputanje Kristove vjere za (Budinu
48 Na sardinskom dijalektu: kruh od goruice.

128

vjeru, mislim da bi ga Ghilarcezi sigurno ubili kao to su

Kinezi ubili oca Soggiua.
Zahvali Mei na njezinom pisamcu. Veseli me da mi je
pisala, ali mi je ao to jo pie kao uenica treeg razreda
osnovne kole (a mora da je u petom, ako se ne varam). To
je prava sramota, jer je naa obitelj u kolama u Ghilarzu
bila na dobrom glasu. Mea se vjerojatno rodila u Pirriu i
sigurno su njenu zipku uvijek zagluivale abe svojim kreketanjem, te je stoga i njen mozak postao ablji. Zna vikati, ali
ne zna misliti i razmiljati. Potegni je malo za ui u moje ime
i reci joj da mi jo s vremena na vrijeme mora pisati, da
vidim pie li pravilnije. Draga Grazietta, i ti mi pii po
nekad. Grlim njeno tebe i mamu i sve u kui (ukljuivi i
kunu pomonicu, ako dozvoljava).
Antonio

LX X I
K az n io n ic a T u ri. 26, s ije n ja 1931.

Draga Tanja,
itavo ovo pismo htio sam pisati Juliji, ali morao sam
odgovoriti na Karlovo pismo koje sam napokon primio, a
osim toga osjeam da Juliji ne bih mogao pisati kao to bih
htio, jer me glava jako boli. Slijedee pismo e biti, dakle,
itavo za Juliju, stoga te molim da mi. za ovih petnaest dana,
ne postavlja pitanja na koja treba odmah odgovoriti. . .
.. Ta se stvar s engleskim revijama suvie otegla: mogla
si svakako odluiti po Pjerovom savjetu. Dakle: pristajem da
se prilog T im esa zamijeni prilogom M anchester G uardiana (to jest M anchester G u a rd ia n W e e k ly koji stoji
samo 13 ilinga, a ne 25 kao T im e s , kao to bih pristao da
Tribuna illustrata zamijeni Domenicu del Corriere. pazi.
g

P ism a iz z a tv o ra

129

radi se o jednom prim jeru, a ja ne elim ni T. I. ni D.

del C.). jer je m anje vie London u Rimu kao to je M an
chester u M ilanu, a razlika se jav lja takoer i u sedminim
publikacijama: one londonske su suvie pune enidbi i roe
nja lordsa i ladies, dok ja naprotiv vie volim jo etiri stra
nice o obraivanju pam uka u 'Gornjem Egiptu. S Guardian
W eekly neka bude Labour M ounlhly, i pitanje je rijeeno.
Primio sam H ijerarhiju za mjesec prosinac, ali nisam
primio pretprole brojeve od srpnja do studenoga, koje mi
nisu poslali, a elim ih imati. Apsolutno sam protiv tvog pu
tovanja u Turi. T i sigurno pretjeruje u pogledu tvog zdra
vlja: pedeset kilograma je jako malo i ti ne bi smjela ogra
niavati svoju teinu za vrijem e dok se oporavlja. Nadam
se, da ne e ozbiljno povjerovati kako si se od aja udebljala
pet kila. Smijena je pria o moskovskim trgovkinjama, koje
su se ajem udebljale; ivjele su kao guske u kokoinjcu i to
je vie od aja pridonijelo njihovoj legendarnoj debljini.
Mislim, da nisu prezirale dobre bifteke, maslac itd. i da su
moda pile mnogo aja samo zato da bi bolje probavile obi
late zakuske, isto tako kao to talijanske trgovkinje piju
mnogo kave, a esto i kave s rumom i konjakom. ini mi se.
da tvoj temperam enat ne naginje debljini. Koliko si teila
kad si bila na sveuilitu, prema onoj fotografiji, koju si mi
pokazivala? Jasno da nisi bila debela, ali si zacijelo teila
blizu ezdeset kila. Ako hoe da ode k tvojima i ako- hoe
da izdri tako dugi put i sve napore koje on donosi sa sobom
a koji nisu mali, mora stvoriti dobru zalihu fizikih snaga
na koje e se moi osloniti. Sezona u Turiu je vrlo loa:
magla i vlaga kao u Milanu, s estim "kiama. Kau. da jc
ovo iznimna sezona. Jeim se od pomisli da bi ti mogla doi.
razboliti se i ostati est mjeseci zatvorena u kui kao prole
godine. N e smije se apsolutno izloiti takvoj opasnosti. Da
bi to mogla nainiti, morala bi teiti barem ezdeset kilogra
ma i izlijeiti jetra.
130

Z ahvaljujem na estitkama. Moda mi eli predbaciti

to sam zaboravio da je 12. sijenja bila sv. T atjana? Stvarno
sam zaboravio, a isto tako sam zaboravio i moje takozvane
sveanosti, kojih se jedino ti s mnogo panje sjea svake go
dine. U vjeravam te, da me za moj im endan zatvor nije po
gostio salamom, a i naelnik i m jesni dostojanstvenici su za
boravili da mi dou estitati. V jerujem , da ti jo uvijek
zamilja zatvor kao internat neudatih sirotica pod pokrovi
teljstvom kraljice m ajke. A li neto malo optimizma nije na
odmet; nije li tako? N jeno te grlim. Pi<& Karlu d a si mi
poslala novanu uputnicu, tako e se uvjeriti da ne umirem
od gladi.
A n to n io .

L X X II
K az n io n ic a T u r i, 9. v e lja e

1931.

D raga Ju lija,
prim io sam tvoje pismo od 9. sijenja koje ovako poinje:
Kad mislim pisati svakog dana mislim na ono to me
sili da utim, mislim da je m oja slabest za te nova . . . Ja
takoer mislim, da je meu nam a do sada postojao neki ne
sporazum. ba o ovoj tvojoj sadanjoj slabosti i o tobonjoj
preanjoj tvojoj snazi i hou da za ovaj nesporazum pre
uzmem na se bar vei dio odgovornosti, dio koji mi stvarno
pripada. Jedam put sam ti pisao, (moda se sjea) da sam bio
uvjeren kako si ti uvijek bila mnogo jaa nego to si i sama
mislila, ali da mi se gotovo gadilo suvie insistirati na tom
motivu, je r mi se inilo kao d a sam nekakav okrutan ovjek,
uzevi da su na te pali najtei tereti naeg braka. Jo mislim
tako. ali to nije ni tada znailo, a danas jo manje, da sam
o tebi stvorio konvencionalan i apstraktan lik jake ene.
131

Znao sam, da si bila slaba, da si dapae ponekad bila jako

slaba, da si, uostalom, bila iva ena, da si bila Julka. Mislio
sam mnogo na sve ove stvari otkad sam u zatvoru, a jo vie
od nekog vremena na ovamo. (Kad ne moemo stvarati pla
nove o budunosti, onda stalno pretresamo prolost, anali
ziramo je, polazi nam za rukom da je bolje sagledamo u svim
njenim odnosima i mislimo naroito na sve poinjene glu
posti. na vlastite slabosti, na ono to bi bilo bolje da smo
uinili ili da nismo uinili ili smo trebali uiniti ili ne ui
niti). Tako sam s uvjerio, da sam ja, s obzirom na tvoju sla
bost i snagu, poinio mnoge gluposti (sada mi se tako ini),
a poinio sam ih radi prevelike njenosti prem a tebi, a to je
bilo nepromiljeno s moje strane, i da sam ja, koji sam sebe
smatrao prilino jakim, ustvari, bio sve p rije nego jak. da
sam bio, naprotiv i bez sumnje, slabiji od tebe. Tako je i
nastao ovaj nesporazum koji je imao jako ozbiljne posljedice.
Ti mi nisi pisala, iako si mi eljela pisati, da ne bi pomutila
predodbu koju si vjerovala da sam stvorio o tvojoj snazi.
O bjanjenja s prim jerim a koja bih morao dati o ovim mojim
tvrenjim a, sadrajno mi se ine tako naivna, da ja sam jedva
mogu predstaviti prilike u kojima sam se nalazio kad sam
tako naivno osjeao i postupao. Stoga nisam u stanju da o
tome piem. Uostalom, malo bi i vrijedilo. ini mi se. da bi
sada bilo vanije, da meu sobom uspostavimo normalne od
nose. da uklonimo sve zapreke koje ti spreavaju da mi pie,
da ti ne osjea nikakvu odvratnost kad mi pie i ne okli
jeva da bude drugaijom od one kakvom misli da te
smatram. Kazao sam ti kako sam uvjeren da si mnogo jaa
nego to ti sama vjeruje: ak me i'tv o je posljednje pismo
uvjerava u to. Prem da se nalazi u stanju klonulosti i ozbilj
nog psihofizikog poremeaja, ti si sauvala veliku snagu
volje, veliki nadzor nad samom sobom, a to znai da je psiho
fiziki poremeaj mnogo m anji nego to se moglo initi na
prvi pogled i ograniava se, ustvari, na relativno pogoranje
132

tvog opeg stanja. V jerujem , da je to stanje kod tebe stalno,

(ja sam barem opazio da je stalno), samim tim to je pove
zano s drutvenom sredinom, koja neprekidno trai krajnju
napetost volje. M eni se, ukratko, ini, d a tebe trenutano
mori osjeaj odgovornosti i pri in ja ti se, d a su tvoje snage
u nesrazm jeru s dunostima koje bi h tjela ispuniti, skree
tvoju volju i fiziki te iscrpljuje, stavljajui svu tvoju i
votnu aktivnost u jedan uzaludan krug u kojem u snage
(prem da djelomino) stvarno izgaraju bez rezultata jer su
prim ijenjene neuredno. No ini mi se, usprkos svega, da si ti
sauvala dovoljno snage i volje da ti sama od sebe nadvlada
ovu tekou u kojoj se nalazi. V anjska intervencija (vanjska
samo u izvjesnom smislu), olakala bi ti zadatak, na prim jer:
kad bi T a n ja otila da ivi zajedno s tobom i kad bi se ti
konkretno u vjerila da su 6e tvoje odgovornosti stvarno um a
njile. Radi toga uporno traim od T a tja n e da se odlui na
put. a isto tako traim od nje da se oporavi kako bi k tebi
mogla stii u takvom zdravlju koje bi joj dozvolilo da se
odmah prihvati posla. ini mi se, d a bi se u protivnom slu
aju tvoj poloaj pogorao umjesto d a se pobolja. Ostajem
tvrdo p ri svom uvjerenju, da ti potcjenjuje svoju vlastitu
stvarnu snagu i da nisi u stanju da sama od sebe' nadvlada
sadanju krizu. U prolosti si precijenila svoju snagu, a ja
sam ti glupo pustio da to ini (sada kaem glupo, je r onda
nisam vjerovao da sam glup), a sada je omalovaava jer
stvarno ne zna konkretno prilagoditi svoju volju cilju koji
bi h tjela postii ili ne zna rasporediti svoje ciljeve i jer te
pomalo more fiksne ideje. D raga, vrlo dobro osjeam koliko
je sve ovo to ti piem, neprikladno i hladno. O sjeam svoju
nemo da uinim bilo kakav stvarni efikasni korak da ti pru
im pomo. Koprcam se izmeu osjeaja beskrajne njenosti
prem a tebi, koja mi se javlja kao nemo koju bi trebalo
odmah u tjeiti fizikom snagom, i osjeaja d a je s moje stra
n e potreban veliki napor volje da bih te izdaleka, s hladnim
133

i bezbojnim rijeim a, uvjerio kako si ti jo uvijek jaka i

kako moe i mora nadvladati krizu. A zatim me mori misao
na p ro lo s t... Ima pravo uostalom, da je u naem svijetu,
mom i tvom. svaka slabost bolna, a svaka snaga pomo. M i
slim da je naa najvea nesrea bila ta to smo bili premalo
zajedno i uvijek u abnormalnim opim prilikam a, odvojeni
od stvarnog i odreenog svakidanjeg ivota. Sada moramo,
u uvjetim a u kojim a se nalazimo silom prilika, popraviti sve
propuste prolosti, tako da na brak zadri svu moralnu vr
stinu i da spasimo od krize ono to je bilo lijepo i isto u
naoj prolosti, a to ivi u naoj djeci. Z ar ne? Hou da ti
pomognem, u mojim uvjetim a, da nadvlada svoju sadanju
depresiju, ali treba da i ti meni donekle pomogne i da mi
pokae najbolji nain kako da ti efikasno pomognem, upra
vljajui tvojom voljom, kidajui sve pauine lanih pre-
odbi prolosti koje te moda sputavaju, pomaui mi da
sve bolje upoznajem dvoje djece i sudjelujem u njihovu i
votu, njihovu form iranju, afirm aciji njihovih linosti, tako
da moje oinstvo postane odreenije i da bude uvijek aktueln6 i da tako postane ivo oinstvo, a ne samo injenica
stalno sve dalje prolosti. Pomaui me d a tako bolje upo
znam dananju Julku, koja je Julka + D elio + Julian, su
ma u kojoj plus ne pokazuje samo jednu kvantitativnu inje
nicu, ve p rije svega jednu novu kvantitativnu linost. D ra
ga, grlim te vrsto i oekujem da mi opirno pie.
Antonio
L X X III
K aznionica T u ri, 23. v elja e 1931.

D raga T a tja n a,
ne znam u kakvom si tonu pisala K njiari da ih izvijesti
(prema mojem upozorenju p rije petnaest daha), kako sve do
134

tog dana nisam prim io revije. N adam se, da nisi pisala

razljuenim i prezrivim tonom, kao to bi se to moglo initi
prem a jednoj tvojoj dopisnici. Prem da se od vrem ena na
vrijem e desi poneka nezgoda, meni se ini d a podvorba nije
bila loa i da ne treba radi toga m isliti loe o N ijemcima,
koji uostalom nem aju s tim nita, je r je direktor knjiare
T alijan, a vlasnici su italijanizirani vajcarci. T i moda ne
zna d a je u izvjesnom periodu talijanske kulturne historije,
trgovina knjigam a bila skoro monopol vajcarskih poduzet
nika. Oni su napravili velike usluge, naroito u M ilanu i
Torinu. Klasian je p rim jer stari H oepli, koji je populari
zirao znanost i um jetnost svojim vrlo rairenim prirunicim a.
Nekoliko dana nakon to sam te pismeno upozorio, prim io sam
tono sav zaostatak. Bio bilh ti zahvalan, ako bi h tjela ponovo
pisati direktoru, da ga obavijesti i d a mu zahvali i uznasto
ji da on zaboravi neki tvoj prethodni otriji izraz. Moe ga
podsjetiti da sam u zatvoru i da. prem a tome, sve publika
cije koje mi stignu, prije nego mi ih urue, moraju biti p re
gledane. snabdjevene igom i potpisane od direktora ka
znionice. D a se nikoga ne bi prisiljavalo na suvian gubitak
strpljenja, bilo bi poeljnije da ne stiu zajedno desetine i
desetine knjiga. Oini mi se, da je ba pred d v ije godine
stiglo odjednom 78 kom ada a to je trailo 78 u d a ra peatom,
78 potpisa, jedan pravi tour de force,40 kao to vidi. Poto
sam vidio da su ve izile Ekonomske perspektive od prof.
G iorgia M ortare, htio bih da podsjeti d a mi se poalju. Isto
tako elio bih im ati ovogodinju novost, Etiku i politiku od
senatora Benedetta Crocea, koju je objavio Laterza u Bariu.
i Geografski kalendar De Agostini za 1931. g.
Svojevremeno sam prim io D anteov ivot od profesora
U m berta Cosme. P . je sm atrao, da me mora interesirati. M o
ram rei da me je zadovoljio m anje, nego to sam vjerovao.
4,) Trebalo je biti okretan, vjet. (Op. pr.)

135

Razlozi su razni, ali najvie zato to sam imao dojam. da je

m oralna i znanstvena linost Cosme doivjela izvjestan pro
ces raspadanja. Bit e da je postao strano religiozan u pozi
tivnom smislu rijei, to jest sigurno je doivio (jasno na
iskren a ne izvjetaen i arivistiki nain) krizu koja se do
gaa. ini se, meu mnogim intelektualcima na sveuilitima
nakon stvaranja sveuilita Srca Isusova, krftu koja e se
podvostruiti i potrostruiti ako budu otvorena druga kato
lika sveuilita, s mnogim novim katedram a za obraenike
s Groceovog i G entilijevog idealizma. im ti se prui prilika,
u pitaj P .-a za obavijesti. J a se jo sjeam, za prve godine
mojih sveuilinih nauka, estoke diskusije, povodom De Sanctisovog suda o Cezaru Cantu, izmeu Cosma, koji je zamijenjivao A rtura .G rafa na katedri talijanske knjievnosti i
jednog studenta iz Canton Ticina, P ietra Gerose. fanatinog
rczm inijanca i agustinijanca. Gerosa je nepopustljivo tvrdio
da De Sanctisov negativan sud treba pripisati politikom i
vjerskom sektatvu, je r je Cantu bio veliki katolik i republi
kanac federalist (neoguelf), dok je De Sanctis bio hegelijanac i monarho unitarista (istina je pak da je Cantu
bio imenovan senatorom kraljevstva, to dokazuje da je n je
gov feudalistiki republikanizam bio u najm anju ruku po
vran). Jadan profesor Cosmo uzalud je nastojao da ga uvjeri
kako je De Sanctis bio nepristran i objektivan uenjak. Za
Gerosu, koji je imao inkvizitorsku ud, i Cosmo je bio avolji
hegelijanac, umoen u istu paklenu smolu D e Sanctisovu i
n ije oklijevao da to podupre otvoreno opirnim citatima Rosm inia i sv. Augustina. J e r prije, otprilike godinu dana vidio
sam da su Cosmo i G erosa zajedniki sastavili antologiju la
tinskih kranskih pisaca iz prvih stoljea. Po tome smatram
da je Hegel kapitulirao pred sv. Augustinom. preko Dantea,
a osobito sv. (Franje koga je Cosmo oduvijek uvelike pro
uavao. P a ipak, kad sam posljednji put vidio Cosmu u
svibnju 1922. (tada je bio tajnik i savjetnik ambasade u Ber136

linu), an je jo nastojao oko toga da ja napiem studij o Machiavelliju i makiavelizmu. N jegova fiksna ideja, jo od
1917. bijae da ja moram napisati jednu studiju o M achiavelliju i u svakoj me prilici podsjeao na to, prem da se M a
chiavelli ne slae mnogo sa sv. Franjom i sv. Augustinom.
S druge strane, ja se sjeam Cosme s puno ljubavi i kazao bih
oboavanja, kad ova rije ne bi im ala znaenje, koje ne p r i
lii m ojim osjeajim a. Bio je, a vjerujem d a je jo uvijek,
ovjek velike iskrenosti i moralno ispravan, s mnogim crtama
one uroene naivnosti, koja je svojstvena velikim znanstve
nicima i uenjacima. U vijek u se sjeati naeg susreta iz
1922. u velikom, maestetinom hodniku talijanske ambasade
u Berlinu. U studenom 1920. bio sam napisao jako otar i
okrutan lanak protiv Cosme. lanak kakav se moe napisati
jedino u izvjesnim kritinim momentima politike borbe. D o
znao sam, da je on zaplakao kao dijete i da je nekoliko dana
ostao zatvoren u kui. Nai su se, osobito srdani odnosi ui
telja i uenika raskinuli. Kad se 22. sveani vratar ambasade
udostojao telefonirati Cosmi u njegov diplomatski kabinet,
da nekakav G ram sci eli biti prim ljen, taj isti vratar je ostao
iznenaen u svojoj protokol iranoj dui, kad je Cosmo u trku
sletio niz stepenice i bacio se na me, preplavljujui me suzama
i bradom i ponavljajui mi svakog asa: Ti razum ije zato!
Ti razum ije zato! N jega je zahvatilo uzbuenje koje me
je iznenadilo, ali mi je i razjasnilo koliko sam mu boli nanio
1920. i kako je on shvaao prijateljstvo prem a svojim aci
ma. Vidi kolike je uspomene izazvao u meni ovaj D anteov
ivo t i napom ena P.-a (koga mi je uostalom prvi put p red
stavio profesor Cosmo).
.. . N jeno te grlim.
Antonio

137

L X X IV
K aznionica T u ri, 9. ou jk a

1931.

D raga T atjan a,
prim io sam juer tvoje pismo koje me je malo umirilo.
Bio sam oko dvadeset dana bez vijesti i to me je pomalo
m uilo. . .
. . . N ije tono da sam izgubio povjerenje u lijekove, kao
sto ti pie. T o bi bila djetinjarija. Opazio sam da u mom
sadanjem stanju, lijekovi (okrepljujui lijekovi) ne samo da
nem aju nikakvog efekta, ve mi poveavaju smetnje. Drim
jako strogu^ dietu. ali se ipak smetnje u trbuhu poveavaju
i postaju sve bolnije. Kad sam stigao u T uri osobito sam trpio
od eluca, to jest esto sam povraao, i t. d. dok od crijeva
nisam patio. Ima otprilike godina dana, to su mi smetnje u
elucu skoro potpuno prole, ali su nastupile crijevne kompli
kacije. Po mom m iljenju, one su usko povezane s besanicom.
Ako. se iznenada probudim, opaam da me poslije pola sata
spopadaju otri bolovi u utrobi, ini mi se, naime da buenje
prekida probavljanje i prem a tome izaziva smetnje. Ako n e
koliko noi spavam malo mirnije, ove se komplikacije ubla
uju. Prestao sam uzimati Benzofosfan. je r sam se uvjerio
da izaziva nove komplikacije i t. d. Nemoj misliti, da nisam
nita poduzimao da sebi osiguram mogunost mirnijeg sna.
ali nisam mogao postii nita. Sada imam kroninu upalu
eluca (je li upala eluca samo eluani fenomen i treba li
upotrebiti neki drugi izraz?), te oklijevam nad svakom novou i radije ne poduzimam nita. Nisam fatalist. Vjerujem,
da kisik ponovo oivljava plua, a uvjeren sam da irihaliran je kisika nekome kome je grudni ko stisnut gvozdenim
steznikom. slui jako malo i moe prije koditi nego koristiti.
Oekujem tvoje jo povoljnije vijesti. Njeno te grlim.
Antonio

J-38

LXXV
K a zn io n ic a T u ri, 23. o u jk a

1931.

D raga T a tja n a,
hvala ti to si m islila na to da poalje brzojav mojoj
majci za njen imendan. J a sam ve po drugi put zaboravio i
sjetio sam se tek poslije 19. oujka. M am i e biti jako drago
to e prim iti estitke u moje ime.
Cini mi se, d a te je moje prethodno pismo navelo, da
mnogo fantazira o svim moguim trbunim bolestima, koje
bi me mogle muiti. Srea to jo nisam pustio da sa mnom
zagospodari tam niki m entalitet, inae vie ne bih bio ustao
iz kreveta i bio bih se uvjerio d a stvarno bolujem od svih
bolesti koje nabraja. N adam se, da se ti u svom ivotu vie
ne e dopisivati sa zatvorenicima. T i bi ih n atjerala da se
poubijaju od straha pred bolestima i patnjam a, pred ta ja n
stvenim nesreama koje ne priznaje drska i zla volja sani
tetskog osoblja. Ovo je stvarno zajedniki m entalitet zatvo
renika. Oni itaju s velikom panjom sve lanke u kojim a se
raspravlja o bolestima i trae da im se poalju rasprave i L i
jenici samih sebe ili Prva pom o, te na koncu otkrivaju
barem tri ili etiri stotine bolesti, ije simptome osjeaju u
sebi. Im a jako udnog svijeta (i m eu politikim*zatvoreni
cima), koji guta sve prake i lijekove to su njihovi drugovi
iz elije odbacili, uvjereni d a im ti lijekovi mogu samo p o
moi, je r oni vjerojatno pate od bolesti, koje e ti lijekovi
ublaiti ili izlijeiti. Ove fikcije dovode do slikovitih i udno
vatih besmislica. Upoznao sam jednog politikog zatvorenika,
koji je traio i dobio knjigu o prim aljstvu, sigurno ne radi
sadizma, nego je r je, govorae, jednom prilikom u svom
ivotu, morao na brzinu priskoiti u pomo jednoj porodilj.
Otkad se nalazi u zatvoru moTi ga osjeaj odgovornosti, koji
je tad a probao i stoga je sm atrao svojom dunou da u vezi
139

s tim stekne neko znanje. Dakle, vjerujem , da nemam nijednu

od bolesti koje ti nabraja, ve samo jednu formu trbune mlohavosti, koja postaje bolna kad ne spavam i kad je vlano
vrijeme. Kad m ijenjam hranu, ona zbilja potpuno nestaje, a
ublauje se kad spavam i kad je vrijem e suho.
N i ne pomiljaj da mi poalje gioddu ili neto tome
slino, jer ne znam to bih s tim radio. Ako ti vjeruje da je
lako zgotoviti gioddu (u mom m jestu ga zovu mezzurudu, to
jest kiselo mlijeko. Gioddu je sasarska rije koju razumiju
u jednom malom dijelu Sardinije), ljuto se vara; to je toliko
teko d a ga na kontinentu sprem aju jedino bugarski speci
jalisti i zovu ga, u stvari, yoghurt ili bugarsko mlijeko, y o
ghurt to ga prodaju u Rimu prosto je odvratan prema onom
to ga prave sardinski pastiri. 'Uvjeravam te, da u stanju mog
zdravlja nema nieg uznemiravajueg ni ozbiljnog. N aprotiv,
ve deset d an a nisam osjetio bolova, a i glavobolja se ubla
ila. Karlo me je, meutim , izvijestio da ti nisi nimalo sredila
svoj m aterijalni ivot, da jede kad stigne, a ponekad se ni
ne sjeti na to i t. d. ini mi se, da je to lo potez s tvoje
strane, jer si se obavezala da e srediti tvoju prehranu i da
e na taj nain stvoriti rezervu fizikih snaga, koje bi ti
omoguile da putuje sve do Moskve. Bio sam povjerovao
tvojim obeanjima, a sada jni je ao. Znai, da sam bio nai
van kao jddan od prvih talijanskih pjesnika koji je napisao:
tvrdu glavu imaju jako mnoge enskinje,
ali ih ovjek s priama vodi i opominje.
Ali kakve prie: tu bi trebao jedan lijepi korba kao
to je uvijek govorio neki beduin zatoen na Ustici. kad mi
je priao o svojim odnosima sa suprugama i enama iz svoje
kabile.
. . . H tio bih takoer znati, da li postoji cjelokupno izda
nje Leonarda od 1926. godine i koliko stoji. T i si mi po
slala kompletnu kolekciju od 1925.. ali samo prvi svezak od
140

1926. Od 1927. fale mi etiri broja koja su mi izgubili na

U stici. N aredna godita su potpuna. Zbirku bih htio komple
tirati, je r predstavlja ope kulturni repertoar, zadnjih godi
na n ajb o lje ureen. O bjavio je, na prim jer, itav niz ogleda
o znanstvenoj aiktivnosti u prvih dvadeset i pet godina sto
ljea. T e oglede su napisali strunjaci, a vrlo su korisni,
tovie neophodni. M olim te da se radi toga obrati na k n ji
aru. Ako se neto moe postii, onda se to moe napraviti
osobno, ne pismeno . . . N jeno te grlim.
Antonio

LXXVI
K az n io n ic a T u ri, 7. tra v n ja

1931.

Draga Tatjana.
. . . Ne udim se to su te predavanja profesora Bodrera
o grkoj filozofiji malo zanimala. On je profesor povijesti
filozofije, ne znam na kojem sveuilitu (neko vrijeme je bio
u Padovi), ali on nije filozof, ni historiar. To je jedan uen
filolog, sposoban da dri govore humanistiko-retorske vrste.
Nedavno sam proitao njegov lanak o Homerovoj O d ise ji.
koji je poljuljao u meni uvjerenje da je Bodrero dobar filo
log, jer on pie kako je ratno iskustvo jedna crta koja olak
ava da se shvati O d ise ju ; sumnjam da jedan senegalac moe
bolje shvatiti Homera zato to je bio u ratu. S druge strane,
Bodrero zaboravlja da je Odisej, prema legendi, bio vojni
bjegunac i da se je sam ranio, jer je pred vojnom komisijom
koja je otila na Itaku da ga unovai, izigravao ludilo (nije
se sam ranio, ispravljam, ve je simulirao ne bi li ga oslo
bodili vojne dunosti).
U pitanju g io d d u -a ne radi se o sardinskom patriotizmu
ni o kampanilizmu. Ustvari svi primitivni pastiri zgotavljaju
141

mlijeko na taj nain. Radi se o injenici da se gioddu ili yo

ghurt ne moe ni poslati ni odrati dulje vrem ena a da se ne
pokvari i ne usiri. A postoji i jedan drugi veoma vaan ra^
zlog: da bi gioddu ispao pravi pravcati. moraju, ini se. i
pastir i njegova sredina biti u stanovitoj mjeri neisti. Ovaj
se elemenat matematski ne moe ustvrditi i to je teta, jer bi
inae dam e-pastirice iz snobizma nastojale, da budu neiste.
Osim toga: potrebna neistoa mora biti autentina neistoa
od one prave, naravne, spontane, od one neistoe od koje
pastir smrdi ba kao jarac. Kao to vidi, pitanje je zamr
eno i bolje je da se ti odrekne da bude A marilli i Kloe u
jednom arkadijskom okviru.
D raga T an ja, tvoje me je pismo jako mnogo zainteresi
ralo i obradovalo. U inila si dobro to ga nisi preinaila.
Radi ega napokon? Ako se zanaa, znai da u tebi ima
mnogo vitalnosti i mnogo ara. Ndka tvoja razm atranja ni
sam zaista dobro Tazumio, kao ovo: Moda bi stalno trebalo
ivjeti izvan svog vlastitog ja, pa da se ivot uiva s najve
om snagom, je r ne mogu zamisliti kako se moe ivjeti
izvan vlastitog ja, pretpostavljajui da postoji jedno ja odre
eno jednom za svagda a ne radi se o vlastitoj linosti u stal
noj prom jeni, radi ega smo stalno izvan vlastitog ja i stalno
u vlastitom ja. Z a me se pitanje pojednostavnilo i postao sam
jako milostiv u mojoj visokoj mudrosti. alu na stranu, mi
slio sam mnogo na p itan ja koja spominje i koja te zanaaju
i na koncu sam se uvjerio d a sam upravo ja sam kriv radi
mnogih stvari. Kaem kriv, je r ne mogu rei drugu rije. Mo
da je istina da postoji jedan oblik egoizma u koji se upada
nesvijesno. Ne ini mi se. da se radi o najobinijem egoizmu,
koji se sastoji u tome da nam drugi poslue kao sredstvo
naega vlastitog blagostanja i vlastite sree. ini mi se. da u
tom smislu nisam nikada bio egoista, je r vjerujem da
sam u itavom svom ivotu barem toliko dao koliko sam i

primio. A li postoji jedno pitanje: dati i imati izjednaeni su

kao opi rauni, ali da li su izjednaeni kao pojedini indivi
dualni rauni? Kad netko vee vlastiti ivot za neki cilj i u
njemu usredotoi sav zbir vlastitih energija i svu svoju volju,
zar nije neizbjeivo, da neki ili mnogi ili makar jedan je
dini od individualnih rauna ostane nepokriven? N e misli se
uvijek na to i s toga se u izvjesnom momentu plaa. Otkri
vamo da nas mogu smatrati egoistima upravo oni za koje smo
najmanje mislili da bi nas mogli smatrati. I otkrivamo da je
slabost podrijetlo pogreke, da se radi slabosti nismo usudili
ostati sami. da ne stvaramo veze. naklonosti, odnose i t. d.
Kad stignemo do ove toke jasno je, da samo pratanje moe
dati mir ili stanoviti mir koji ne bi bio potpuna apatija i
indiferentnost i koji ostavlja neku mogunost za budunost.
Doista: ja esto uzlazim uz itav tok svog ivota i ini mi se.
da sam ba kao Renzo Tramaglino na kraju Z arunika, naime
da mogu napraviti pregled nad tim tokom i da mogu kazati:
nauio sam da ne inim ovo, da ne inim ono i t. d. (premda
mi vrlo malo koristi ovaj zbir saznanja). Nisam pisao mojoj
majci nekoliko godina (najmanje dvije godine uzastopce) i na
uio sam da je jako bolno ne primati pisma (ali da sam s lo
bodan, vjerojatno bih ponovo pao u te iste nedostatke ili
ne bih naprosto ni zamislio na to) i tako dalje. Ukratko: ve
sam u zatvoru etiri godine i pet mjeseci i nadam se da u
kroz koju godinu biti sasvim balsamiran. Sve u protumaiti,
za svaku stvar u pronai da se nije mogla ne dogoditi, protumait u i pronai da su moja objanjenja apsolutno nepro
mjenljiva. Na koncu u se uvjeriti da bi bilo najbolje da vie
ne mislim, da ne primam iz vana nikakvih impulsa za raz
miljanje. da prema tome nikome vie ne piem i da stavljam
na stranu primljena pisma ne proitavi ih i t. d. A li moda
se od svega toga ne e nita dogoditi i postii u samo to da
se ti rasrdi i da bude zlovoljna neko vrijeme, to znai da
143

e biti izvan svojega ja i da e moje ja, neprijatan gost.

zauzeti njegovo mjesto. D raga T atjana, nemoj se ljutiti to ti
se malo rugam alei se. Mnogo te volim i grlim te njeno.
Antonio
L X X V II
K a z nionica T u ri, 20. tra v n ja 1931.

D raga T atjan a,
primio sam dvije fotografije i D elijev rukopis. Ba nita
nisam razumio i nejasno mi je da on poinje pisati s desna na
lijevo, a ne s lijeva na desno. Zadovoljan sam to pie ru
kama, a to je ve neto. D a mu je palo na pam et da pone
pisati nogama, bilo bi jamano mnogo gore. Budui Arapi.
Turci koji nisu prihvatili Kemalove reforme, Perzijanci, a
moda i neki drugi narodi, piu zdesna nalijevo, mislim da
stvar nije jako ozbiljna i opasna. Kad Delio bude uio per
zijski, turski i arapski, bit e mu veoma korisno to je nauio
pisati zdesna nalijevo. Samo jedna stvar me iznenauje, da
je bilo suvie malo logike u tom sistemu. Jer, zato su ga kao
malo dijete prisiljavali da se oblai poput ostalih? Zato nisu
ostavili slobodu njegovoj linosti i u nainu oblaenja i zato
su ga odgajali prema jednom mehanikom prilagoivanju?
Bilo bi bolje da mu se ostavila odjea a zatim se ekalo da
on spontano odabere: hlaice na glavu, cipele na ruke. ruka
vice na noge, i t. d., ili jo bolje: trebalo je staviti blizu njega
odjeu djeaka i djevojice i pustiti d a slobodno bira. Ne ini
li ti se?
Obe fotografije su mi se dopale naroito zato to na mo
mente jako izraavaju Julijanovu fizionomiju. Delijev se
izgled, koji je bio slab i boleljiv. popravio na fotografijam a
snimljenim u Sociu.
144

.. . Proitao sam knjigu M ichael, cirkuski pas , od Jacka

Londona. ini mi se da je u estetskom pogledu beznaajna:
propagandistika knjiga drutva ne znam da li protiv vivisekcije ivotinja ili za njihovu zatitu. U Rimu sam imao
J e rry a otoan in a, vrlo lijepu knjigu, tako mi se ini po sje
anju. U svakom sluaju, dvije najljepe Londonove prie o
psima jesu B ije li on jak i Z o v praum e: s obzirom na
uspjeh ovih pria, London je kasnije pisao suvie o psima,
bez svjeiine i ^neposrednosti.
Proitao sam neto o psihoanalizi, uglavnom lanke iz
revija. U Rimu mi je R.50 posudio za itanje neto o tom pi
tanju. Rado u proitati Freudovu knjigu koju ti je P. ozna
io. Moe ga ponovo pitati. Mogue da bi psihoanalitika
kura pomogla Juliji, ako je njena bolest nervnog podrijetla.
Vjerujem da je lijenik to nas lijei vaniji od psihoanalize.
Stari Lombroso je, na osnovu tradicionalne psihijatrije, po
stizavao iznenaujue rezultate, koje, vjerujem, treba prije
pripisati njegovoj lijenikoj sposobnosti nego apstraktnoj
znanstvenoj teoriji. N jegov je znanstveni presti bio tako
velik, da su se mnogi bolesnici, poslije prvog pregleda, i ne
poinjui nikakvo lijeenje, osjeali mnogo bolje, ponovo sticali povjerenje u sebe same i brzo se oporavljali. Mogue da
je psihoanaliza konkretnija od stare psihijatrije ili da barem
prisiljava lijenike na konkretnije prouavanje pojedinih bo
lesnika, dakle, da vide bolesnike, a ne bolest. to se tie osta
log. Freud je uradio kao Lombroso, htio je naime stvoriti
opu filozofiju oslanjajui se na nekim empirijskim kriteri
jima posmatranja. N o to malo znai.
Njeno te grlim.
A n to n io

50 Ruggero Crieco, jedan od prvaka K. P. I.

JQ

Pifcma iz z a tv o r a

'

145

L X X V III
K azn io n ica T u ri, 4. s v ib n ja 1931.

D raga Terezina,
primio' sam tvoje pismo od 28. travnja. V jerujem da ste
se ti i G razietta potpuno prevarile o znaenju prim jedaba,
koje sam uinio o Mei. N a prvom mjestu ja sam Meu upoznao
24. kad je im ala nekoliko godina i sigurno nisam u stanju
da sudim o njenim, kvalitetam a i o vrstini ovih kvaliteta. Na
drugom mjestu i uzevi uope ja uvijek izbjegavam da sudim
0 bilo kome bazirajui se na onom to se obino naziva inte
ligencija, prirodna dobrota, ivabnost duba, i t. d.. jer
znam da takvi sudovi imaju jako mali domaaj i da su var
ljivi. ini mi se da je vanija od svib ovih stvari snana
volja, ljubav prema disciplini i prema poslu, postojanost u
namjerama i, sudei tako, raunam, vie nego na dijete, na
one koji ga vode i koji su duni da mu utisnu takve navike,
ne ubijajui pritom njegovu spontanost; Miljenje koje sam
stvorio na temelju Nannarovih i Karlovih rijei je upravo
ovo: vi svi ne vodite dovoljno brige da Mea usvoji ove vrste
1 osnovne kvalitete za njenu budunost i ne mislite da e
kasnije zadatak biti tei i moda nemogu. ini mi se da za
boravljate da su danas stvoreni u naoj zemlji vrlo nepovoljni
uvjeti za ensku aktivnost poevi od prvih kola, kao to je,
na primjer, davanje malog broja stipendija djevojkama i t. d.
radi ega je potrebno da ene prilikom konkursa posjeduju
vee kvalitete i veu ilavost i istrajnost nego to su one koje
se od mukih trae. Jasno da moja zapaanja nisu bila upuena
Mei, ve onom tko ju vodi i odgaja, in i mi se da je u ovom
sluaju vie nego ikad odgaja onaj koji bi morao biti odga
jan. Proitao sam sa zanimanjem pismo Ali Kamunu koje si
mi poslala. Ustanovio sam s veseljem da nema pravopisnih
pogreaka. to se preostalog dijela tie ne ini mi se da je
146

naroito: zbirka otrcanih fraza. N isam naao nita to bi bilo

izvorno i svjee, nisam naao nita djetinjastog, naivnog
osim pom anjkanja logike i obilja kontradikcija. D a je bila
slavna historija jedne pokrajine, koja je uvijek pripadala
mnogim gospodarim a i koja n ije nikada im ala vlastite histo
rije, n ije govorio niti uitelj kavaljere Pietro Sotgiu, kad nas
je gonio da pjevam o:. Aragonsku gdje zatire gordost
vidje te zadivljen svijet da negdanja obnavlja uda
rimskog i grkog junatva. N am a. sjeam se. n ije uspijevalo
da zamislimo ovaj zadivljeni svijet radi herojstva markiza
di Zuri. Vie nam se sviao 'Pasquale Tola, p a ak i Derosas
za koje smo osjeali da su vie Sardinci, vie i od velike
Eleonore. Mislim, da e A li K amun m isliti malo n a stare F a
raone i da e se vie diviti nekom modernom razbojniku.
D raga Terezina. elim najbolje zdravlje tvojoj djeci. Javi
mi druge vijesti o nezgodi koja se je dogodila ocu. N adam
se da nije dobio suvie jak duevni potres. G rlim sve u kui,
a naroito mamu.
A n ton io

L X X IX
K a z n io n ic a T u ri,

18. s v ib n ja 1931.

D raga T an ja,
. . . Ovog trenutka sam prim io tvoje pismo od 15. svibnja
i Ju lijin o pismo. Bio sam poelio da mi napie svoje dojmove
o Julijinom pismu. M eni je jo teko d a se snaem . ini mi
se d a se ovo moe utvrditi kao sigurno, to jest, da je Ju lija
ponovo zadobila stanovitu vjeru u samu sebe i u svoje vla
stite snage, ali n ije li ova v jera isto intelektualnog i racio
nalnog karaktera, to jest nije li unutarnja? ini mi se d a je
intelektualistiki karakter njezinog duevnog stan ja suvie oit.
~

147

to jest da analitiki momenat jo nije postao ivotna snaga,

impuls koji hoe da djeluje. O no to ovjeka donekle tjei,
jest da Ju lija, kao veina sadanjih Rusa, ima veliku vjeru u
znanost, mislim vjeru skoro vjerskog karaktera, onu islu, koju
smo mi na Zapadu im ali koncem prologa stoljea, a onda je
izgubili kroz kritiku najm odernije filozofije, a naroito kroz
krah politike demokracije. ak je i znanost bila podvrgnuta
kritici i bila ograniena. N e bih nikada vjerovao da se u
T u riu mogao nai netko tko bi mogao kazati neto inteligen
tno, kao to se, ini se, tebi desilo? Uostalom, da li je napo
kon tako inteligentno to sto ti je kazano? ini. mi se da nije
teko pronai recepte za ivot, meutim, teko je ivjeli. N e
davno sam itao kako je u modernoj Evropi jo jedino poneki
T a lijan i poneki panjolac sauvao smisao za ivot; to je
mogue, prem da se radi o opim tvrdnjam a koje bi se teko
mogle dokazati. Ponekad se radi o dosta smijenim zabunama.
Jedam put sam imao udnu diskusiju s Klarom Zetkin, koja
se naprosto divila T alijanim a radi njihova uivanja u ivotu
i vjerovala da za to nalazi sitan dokaz i u tome to Talijani
kau: sretna no, a ne mirna no kao Rusi, dobra no,
kao N ijem ci i t. d. Mogue d a ni Nijemci, ni Rusi, pa ni
Francuzi ne misle na sretne noi, ali T a lijan i govore i o
sretnom putu i o poslovima sretno uspjelim, to um anjuje
karakteristinu vrijednost rijei sretan. Uostalom. N apuljci
o jednoj lijepoj eni kau da je buona (dobra) sigurno bez
zlobe, je r lijepa (bella) je bila nekad bonula. Meni se.
uostalom, ini d a recepti o ivotu, bilo da su izraeni rijeima,
bilo da proizlaze iz obiaja jednog naroda, im aju samo jednu
vrijednost da slue kao pobuda ili opravdanje onome tko
ima samo mlaku volju, tako da ova mlaka volja postane
stvarna volja.
Stvaran se ivot ne moe nikada odrediti sugestijama sre
dine ili receptima, ve se ra a iz unutarnjih korijena. U Julijinom sluaju ispravna je sugestija da se odmota, to jest
148

da u sebi samoj trai svoje snage i svoje razloge za ivot,

naime, da ne bude stidljiva i da se ne pusti nadvladati a na
roito da ne postavlja pred vlastiti ivot neostvarive i suvie
teke ciljeve. A ini mi se da je ova sugestija tona, takoer
i za . . . tebe. koja ponekad misli kako se mora i moe izai
iz vlastitog ja, da Ibi se doivio ivot.
Grlim te.
Antonio

LXXX
K a z n io n ic a T u ri,

1. lip n ja

1931.

Draga Julija,
Tanja mi je poslala D elijevu poslanicu (upotrebljavam
literarniju rije) sa izjavom njegove ljubavi za Puskinove
prie. Mnogo mi se svidjela i htio bih znati da li je taj izraz
Delio smislio spontano ili se radi o sjeanju na neko knji
evno djelo. Opaam, takoer sa izvjesnim iznenaenjem, da
se sada vie ne plai Delijevih knjievnih nagnua. ini
mi se da si ti neko bila uvjerena da je on naginjao prije
inenjeriji nego pjesnitvu, dok sada predvia da e on
upravo s ljubavlju itati Dantea. Nadam se da se to nikada
ne e obistiniti, premda sam jako zadovoljan to se Deliju
svia Pukin i sve ono to se odnosi na stvaralaki ivot koji
formira svoje prve oblike. Uostalom, tko Dantea ita s lju
bavlju? Pobenavili profesori koji od nekog pisca ili pjesnika
stvaraju religiju i slave udnovate filoloke obrede. Mislim,
da jedna inteligentna i moderna osoba mora sve klasike itati
sa izvjesnim razmakom, to jest radi njihovih estetskih vri
jednosti, dok ljubav povlai za sobom pristupanje ideo
lokom sadraju poezije: ljubi se vlastitog pjesnika, obo
ava se umjetnika uope. Estetsko divljenje moe biti po
149

praeno izvjesnim civilnim prezirom kao u sluaju Marxa

prema Goetheu. Dakle, drago mi je to Delio voli fantastina
djela, i to sam fantazira. N e vjerujem, da on uza sve to ne
bi mogao postati veliki inenjer konstruktor nebodera ili
elektrinih centrala, dapae. Moe pitati Delija, u moje ime,
koju Pukinovu priu najvie voli. Ja stvarno poznajem samo
dvije: Z la tn o g p ije tla i Ribara. Zatim poznajem priu o
umivaoniku s oprugom koji skae kao aba. plahti to odli
jee, svijei ito se poskakivajui nastoji sakriti pod pe, i t. d..
ali nije od Pukina. Sjea li se? Zna li da jo uvijek znam
napamet na desetke stihova? Htio bih Deliju ispriati jednu
priu iz mog mjesta, koja mi se ini zanimljivom. Ponovit
u je ukratko tebi, a ti je ispriaj njemu i Julijanu. Jedno
dijete spava. Posuda mlijeka eka na njega kad se probudi.
Jedan mi popije mlijeko. Dijete vriti jer je ostalo bez mli
jeka, a vriti i mama. Oajan mi tue glavom o zid, ali opaa
da to niemu ne slui i tri kozi da mu da mlijeka. Koza e
mu dati mlijeka, ako dobije obrok trave. Mi ode u polje po
travu, no suha zemlja hoe vode. Mi ode na esmu. esmu je
rat unitio i voda se razlijeva; hoe majstora zidara; ovaj
hoe kamenje. Mi ide k planini i odvija se uzvien razgovor
izmeu mia i planine kojoj su pekulanti posjekli umu te
joj se posvuda vide kosti bez zemlje. Mi ispria itav do
gaaj i obea da e dijete kad naraste ponovo posaditi borove,
hrastove, kestene i t. d. Tako planina daje kamenje i t. d.. a
dijete dobiva toliko mlijeka da se mlijekom i umiva. Raste,
sadi stabla, sve izmjenjuje; nestaju kosti planine pod novim
hum usom , atmosferske oborine postaju pravilne, jer stabla
zadravaju paru i spreavaju potoke da pustoe ravnicu, i t. d.
Ukratko, mi zainje istinitu i pravu P jatU jetku. To je ti
pina pria zemlje upropatene sjeom uma. Draga Julija.
ispriaj ovu priu, a zatim me izvijesti .o djejem utisku.
Njeno te grlim.
Antonio
150

LXXXI
K a zn io n ic a T u ri,

l'>. lip n ja

1931.

D raga T a tja n a,
. . . Nikada ti nisam rekao da je Margaritin mu ikada
imao bilo kakav razlog da budem ljubomoran. Rekao sam ti
samo, da je bio ljubomoran i da mi se inilo da je ova crta
umanjivala snagu njegova karaktera i njegove radne spo
sobnosti. Nita drugo. Nikad mi nije bilo poznato da je on
imao razloga da bude ljubomoran, ukoliko uope postoje raz
lozi da netko bude ljubomoran (razlozi te vrste bili bi napo
kon razlozi za razvod, a ne za ljubomoru). .. Evo jedne i
njenice koja pokazuje kako su neosnovane sve one osobine
koje se pripisuju puanstvu jedne zemlje: Sardinci koje sma
traju junjacima, nisu ljubomorni kao to se pria o Sicilijancima i Kalabrezima. Ubojstva radi ljubomore vrlo su ri
jetka, dok su esti prestupi protiv zavodnika djevojaka. Se
ljaci se mirno rastavljaju ako se ne slau ili nevjernu enu
samo izbace iz kue. esto se dogaa da se mu i ena koji su
stvarno rastavljeni, ponoVo ene s drugom enom ili s drugim
ovjekom iz istog sela. Istina je da je u mnogim mjestima
Sardinije prije rata postojao brak na pokus (ne znam da li
jo postoji) to jest par se je enio jedino nakon to bi dobio
dijete. >U sluaju neplodnosti svaki je ponovo postajao slo
bodan (to je Crkva tolerirala). Vidi li kolika razlika postoji
na seksualnom polju, koja ipak ima veliku vanost u osobi
nama takozvanih narodnih dua? N jeno te grlim.
Antonio

151

L X X X II
K az n io n ica T u ri, 15. s rp n ja

1931.

D raga mama.
primio sam pismo to si mi pisala Terezininom rukom.
ini mi se da bi mi morala esto tako pisati. Osjetio sam u
pismu tvoju duu i tvoj nain umovanja. Bilo je ba tvoje, a
ne Terezinino pismo. Zna li ega sam se sjetio? Upravo
sam se ivo sjetio kad sam bio u prvom ili drugom razredu
osnovne kole, a ti si mi ispravljala zadatke. Savreno se sje
am da nisam nikako mogao zapamtiti da se uccello (ptica)
vie sa dva c i tu si mi pogreku ispravila najmanje deset
puta. Dakle, ako si nam pomogla da nauimo pisati (prije
toga si nas nauila napamet mnoge pjesme; jo se sjeam
R ataplan a i one druge Uzdu padina Loire, kao kakav
srebrni trak naprijed bjei stotinu milja lijepa i sretna
zemlja), pravedno je da ti netko od nas slui kao ruka za
pisanje, kad ti nisi dovoljno jaka. Samo to e te sjeanje na
R ataplan i na pjesmu o Loiri nasmijati. A sjeam se takoer
kpliko sam se divio (morao sam imati etiri ili pet godina)
tvojoj vjetini da na stolu imitira bubnjanje bubnja kad si
deklamirala R ataplan. Uostalom ti ne moe ni zamisliti ko
likih se dogaaja sjeam u kojima se ti uvijek javlja kao
snaga blagodama i puna njenosti prema nama. Ako dobro
promisli, sva pitanja due i besmrtnosti due, pitanja pakh
i raja, nisu na kraju krajeva nego nain da se vidi ovu
jednostavnu injenicu: da svaka naa akcija prelazi na druge
po njenoj vrijednosti, po zlu ili dobru, prelazi od oca na sina,
od jedne generacije na drugu u neprestanom kretanju. Bu
dui da su sva naa sjeanja na te vezana uz tvoju dobrotu
i snagu i budui da si ti svoje snage dala zato da nas od
goji, znai, da se ve od onda nalazi u jedinom stvarnom
raju to postoji, a to je, mislim za majku, srce vlastite djece.
152

Vidi li to sam ti napisao? Uostalom, ne smije misliti da

elim po v rijediti tvoje vjerske osjeaje, a osim toga ja mislim
da se ti sa mnom slae vie nego to se ini. Reci Terezini
da oekujem drugo pismo, koje mi je obeala. Njeno grlim
tebe i sve u kui.
A n tonio

L X X X I1 I
K a z n io n ic a T u ri, 29. lip n ja

1931.

D raga mama,
prim io sam G raziettino pismo u kojem mi ja v lja o s ja j
nom uspjehu M einih ispita u C agliariju. Jako sam zadovoljan
i estitam Mei. N adam se da e m i sam a M ea pisati i potanko
opisati ove ispite i rei mi svoje utiske o C agliariju. Ve sam
toliko vrem ena izvan saobraaja, da n iti ne znam kakav ka
rak ter i kakav cilj im aju ovi prijem ni ispiti, koji se polau
p rije otpusta iz osnovne kole. P redpostavljam da su to
dravni prijem ni ispiti za srednje kole, uspostavljeni s glav
nom svrhom da se plate visoke takse i, prem a tome. otea si
rom anijoj djeci n asta v lja n je studija. H tio bih M ei napra
viti neki mali poklon i gledat u d a to uradim . P osjedujem
jednu kutiju boja i nekoliko sveia crtaeg papira; te stvari
mi je T a tja n a poslala p rije nekoliko godina, mislei da zatvori
usavravaju um jetnike sposobnosti robijaa. Kad budem prvi
put slao knjige, stavit u u paket te stvari i tako e me se
M ea sjeati. (Nisi mi nikada pisala, da li je stigao na odre
dite paket s knjigam a koji sam K arlu uruio m jeseca ouj
ka; Karlo ga je trebao otprem iti eljeznicom). Terezina mi
jo nije pisala n ajav ljen o pismo.
P rim io sam dosta svjee vijesti od J u lije i maliana. I
Delio je nastojao d a m i napie jedno pismo (nisu ga nikad
153

prisiljavali da naui pisati, ve su ga pustili da pie sam od

sebe, gonjen jedino svojom eljom. ini se da su i lijenici
htjeli to isto, jer je dijete pervozno i nitko ne eli da se su
vie oduevi intelektualnim poslom). Njima je dosta dobro.
Ovih su dana trebali otputovati iz Moskve da bi otili neko
vrijeme na selo.
Javljaj mi se esto. Zaista se nadam kao to pie Graziella, da se ti sada bolje osjea.
Tebe i sve ostale njeno grlim.
Antonio
L X X X IV
K azn io n ica T u ri, 20. s rp n ja 1931.

Draga Terezina,
jo nisam dobio odgovor na moja dva pisma majci. Ovaj
me put vaa utnja plai. Prema zadnjim pismima koja sam
primio, ini se da je. u zadnje vrijeme, mamino zdravlje su
vie labavo. N ije lijepo da me tako dugo putate u brizi. Obra
am se tebi i molim te od srca da me iskreno izvijesti o svemu
barem s nekoliko rijei.
Njeno te grlim.
Antonio

LXXXV
K azn io n ica T u ri, 3. kolovoza 1931.

Draga Tatjana,
. . . Nemoj misliti da me osjeaj to sam lino izoliran baca
u oajanje ili u neko drugo'tragino raspoloenje. Ustvari,
nikada nisam osjetio potrebu za vanjskim prilivom moralnih
154

snaga da bih i pad gorim okolnostima snano doivljavao

svoj vlastiti ivot, tim manje danas, kad osjeam da je moja
snaga volje dostigla vii stupanj 'konkretnosti i snage. Ali
dok sam u prolosti, kao to rekoh, bio skoro ponosan na svoju
odvojenost, sad naprotiv osjeam nitavnost, malodunost,
jalovost ivota koji iskljuivo zavisi od volje. To je moje sa
danje raspoloenje.
.. .P itanje koje me je najvie zanimalo ovih zadnjih go
dina bilo je to da odredim neke karakteristine vidove u hi
storiji talijanskih intelektualaca. Ovaj se je interes rodio,
s jedne strane iz elje da produbim pojam o Dravi i s druge
strane da postanem svijestan nekih vidova historijskog razvoja
talijanskog naroda. Suavajui tako istraivanje na najhit
nije linije, ono ipak ostaje golemo. Treba neophodno poeti
od Rimskog Carstva i od prve koncentracije intelektualaca
kosmopolita (carskih) koje je ono uslovilo: studirati zatim
formiranje klerikalne, kransko-papinske organizacije koja
ostavtini carskog intelektualnog kozmopolitizma daje staleki
evropski oblik, i t. d., i t. d. Jedino se tako razjanjava, po
mom miljenju, da se tek poslije osamnaestog vijeka, to jest
poslije poetka prvih borbi izmeu Crkve i Drave i sa pravno-sdske' strane moe govoriti o talijanskim nacionalnim
intelektualcima; sve do tada su talijanski intelektualci bili
kosmopoliti, vrili su svestranu anacionalnu zadau (ili za
crkvu ili za carstvo), pomogli su organizirati kao tehniari
i specijalisti druge nacionalne drave, pruili su rukovodei
personal itavoj Evropi i nisu se koncentrirali kao nacio
nalna kategorija, kao specijalizirana grupa nacionalnih klasa.
Kao to vidi ovo pitanje bi moglo postati razlog za itav niz
eseja, ali je za to potrebno veliko znanstveno istraivanje.
To se dogaa i kod drugih istraivanja. Treba takoer vo
diti rauna da mi je h aljina stroge filoloke discipline, koju
sam obukao za vrijeme sveuilinih nauka, dala moda preko
mjernu zalihu metodskih ustruavanja. Iz svega ovoga pro
155

izlazi da je teko oznaiti suvie strune knjige. Uostalom

oznaujem ti jedan svezak k oji elim itati: Jedna trid cselg o disn jica p olitikih borbi (1894 1922) od profesora De Viti
De MaTca, nakladni zavod Juna Kolekcija, Rim.
Njeno te grlim
A n ton io

LXXXVI
K a z n io n ica T u ri, 17. kolovoza 19.31.

D raga T atjana,
proli sam ti put natuknuo o izvjesnom neraspoloenju
koje me mui. Hou d a ti ga danas opiem to je mogue
objektivnije, sa svim onim pojedinostim a koje mi izgledaju
bitne. (Poelo je ovako: u jedan sat ujutro 3. kolovoza, ba
p rije petnaest dana, iznenada sam bacio krv. N ije se radilo
o pravom i neprestanom krvotoku, o neodoljivom izlivu kao
to sam druge uo opisivati. O sjeao sam u dahu krkljanje
kao kod katara, slijedio je napad kalja i usta se punila
krvlju. Kaalj nije bio uvijek iste estine i jakosti, ba kao
kaalj koji ovjeka spopada kad osjea neto neobino u grlu,
s povremenim napadima, s prekidima i bez napinjanja. To je
trajalo do otprilike etiri sata; za sve to vrijem e izbacio sam
napolje dvjesta pedeset do trista gram a krvi. Poslije toga krv
mi vie nije nadirala u.usta, ve od zgode do zgode katar sa
zgruanim komadima krvi. Lijenik doktor Cistemino, propi
sao mi je klorno jedinjenje kalcija,sa adrenalinom al m illesim o i rekao mi da e nadgledati tok bolesti. Lijenik
me je pregledao u srijedu, 5. kolovoza i iskljuio mogunost
oboljenja bronhija. Pretpostavlja meutim, da bi ognjica to
se javila, mogla biti crijevnog podrijetla. jKatar sa zgrua
nim komadima krvi (ni izobilan, ni est) trajao je do pred
156

nekoliko dana. Im a ve p a r dana. da su zgruani komadi pot

puno nestali. Iako me je ponekad spopadao malo jai napad
kalja, nisam ispljunuo niti katar. Radilo se, dakle, o slu
ajnom nervoznom kalju. iNa tem elju nekih simptoma, ini
mi se, da je vjerodostojno m iljenje o crijevnom porijeklu
ognjice. Oko 5. ili 6. kolovoza dobio sam neke pojave na koi:
lijeva podlaktica b ila je potpuno pokrivena crvenim tokica
ma, tako isto, ali m anje, vrat i prsa prem a lijevoj strani, na
desnoj ruci n i t a .. . P rije nego to sam bacio krv strano sam
patio od sezonske ege i znojio se neobino mnogo, osobito
nou. V elika nona znojenja tra jala su do pred pet dana. za
tim su prestala. Ponovila su se, ali s manjom snagom, dvije
veeri, u toku kojih me je tresla groznica kao prvu no. M i
slim. da sam ti d ao sva bitna obavjetenja. M oram dodati
d a nisam previe oslabio i da nisam imao nikakvih psihikih
posljedica. Dok sam izbacivao zgruane komade krvi, stalno
sam osjeao neku odvratnu sladunjavost u ustim a i svaki put
kad sam zakaljao, inilo mi se da bi se krv m orala ponoviti
kao prvi put; no danas (to jest otkad sam prestao izbacivati
zgruane-komade krvi) nestao je i taj dojam , te stoga ne vjeru
jem da je bio samo psihiki. Sada mi moe dati sve savjete
koje smatra korisnim a. Kao to vidi nem a nita zabrinja
vajueg, m a da, kao to kae lijenik, treba biti na oprezu.
Proitao sam s velikim interesom pismo profesora Cosme
koje si mi prekopirala. U tisak je bio vrlo zamren. Bilo bi mi
veom a ao ako je profesor Cosmo mogao i izdaleka posum
njati da sam ja mogao o njem u stvoriti takav sud koji bi
stavio na sum nju njegovu ispravnost, dostojanstvo njegovog
k araktera, njegov osjeaj dunosti. P rem a posljednjim stra
nicam a D anteova ivota ini se da je sam pisac gorljivi ka
tolik. O v aj utisak povezao sam s injenicom to je Cosmo
zajedno sa Oerosom sastavio antologiju latinskih pisaca iz
prvih stoljea Crkve, za neko katoliko izdavako poduzee i
morao sam pomisliti da se je Cosmo obratio. Nisam sigurno
157

mislio da bi jedno takvo obraenje moglo imati neeg opor

tunistikog, a jo manje pokvarenog, kao to se na alost do
godilo kod mnogih velikih intelektualaca. Gorljivi katolici
zam Gerosin, toga se dobro sjeam, imao je prije jansenistikih nego jezuitskih primjesa. Pa ipak mi je bilo nepri
jatno. Kad sam bio Cosmov ak, premda ja tada nisam bio
precizirao moj stav, u mnogim se stvarima nisam s njim
slagao, naravno, usprkos ljubavi koja me za njega vezivala.
Ali mi se inilo da smo se toliko ja. koliko Cosmo. kao i mnogi
drugi intelektualci tog vremena, (moe se rei u prvih pet
naest godina stoljea) nali na zajednikom tlu, na ovom: su
djelovali smo ili sasvim ili djelomino u pokretu moralnog i
intelektualnog preobraaja koji je u Italiji pokrenuo Bene
detto Croce, ija je prva toka bila ta, da moderan ovjek
moe i mora ivjeti bez religije, razumije se. bez religije
objavljene ili pozitivne, mitoloke ili kako gocl se drugaije
kazalo. ak i danas mi se ini da je ova toka najvei do
prinos svjetskoj kulturi, koji su dali moderni talijanski inte
lektualci, da je to jedna kulturna tekovina, koja ne smije biti
izgubljena, stoga mi se nije svidio onaj pomalo apologetski
ton i tako sam posumnjao. Sada bi mi bilo ao ako sam sta
rom profesoru nanio bol. takoer i zato to iz njegova pisma
vidim da je bio teko bolestan. Uprkos svega, ja se nadam
da e mi se jo pruiti prilika da ga vidim i da s njim za
metnem jednu od onih dugih diskusija, koje smo ponekad za
vrijeme rata. vodili nou eui ulicama Torina.
. . . N e smije vjerovati da sebi uskraujem neke stvari
koje bih mogao kupiti kao dodatak hrani; injenica je da
nema robe za kupiti. Voe su ove godine prodavali rijetko,
a svaki put sam ga kupio; svjei sir ve dugo vremena ne
prodaju. U kantini ima samo namirnica, koje ne mogu jesti
ba radi eluanih smetnja. Lijenik mi je rekao, da ni prut
ne smijem jesti. Tono se drim lijenikih naputaka, ali iako
158

jedem samo riu na maslacu, mlijeko i jaja, ipak ne mogu

srediti crijeva.
. . . Pximio sam pisma iz Ghilarze. Svi su bili oboljeli od
malarine ognjice.
Njeno te grlim.
Antonio
L X X X V II
K a z n io n ic a T u r i, 24. k o lovoza 1931.

Draga mama,
primio sam pisma od Mee, Franka i Terezine s vijestima
o zdravlju sviju vas. A li zato mi se tako dugo ne javljate?
tovie i s malarinom groznicom se moe napisati par re
daka, a ja u se zadovoljiti i ponekom razglednicom. Ja ta
koer starim, razumije li, te stoga postajem nervozan, razdraljiviji i nestrpljiviji. Ja ovako rasuujem: jednom osu
eniku se ne pie ili radi ravnodunosti ili radi pomanjkanja
imaginacije. N i ne pomiljam da se kod tebe i ostalih iz kue
moe raditi o ravnodunosti. Radije mislim da se radi o po
manjkanju imaginacije. V l ne moete sebi tono predstaviti
kakav je ivot u zatvoru i kakvu bitnu vanost moe imati
dopisivanje, kako ispunjava dane i kalko jo daje izvjestan
ukus ivotu. Nikada ne govorim o negativnom vidu mog
ivota, prije svega zato jer ne u da me se ali. Bio sam
borac koji 'nije imao sree u neposrednoj borbi, a borce se
ne moe i ne smije aliti, ako su se borili ne zato to su
bili prisiljeni, ve zato to su oni sami svijesno tako htjeli.
To ipak ne znai da negativni vid mog tamnikog ivota ne
postoji i da nije jako teak i da mi ga ne bi mogle olakati
barem drage osobe. Uostalom ovaj govor ne upuujem toliko
tebi. koliko Terezini. Grazietti. Mei. koja bi mi mogla na
pisati bar koju dopisnicu.

Mnogo sam uivao u Frarikovom pismu i divio se njego

vim konjiima, automobilima, biciklima i t. d. Naravno, im
budem mogao i njemu u neto pokloniti, da mu pokaem
da ga volim i rada toga to sam uvjeren da je on dobar i
drag djeai, premda je, mislim, ponekad i vragoljast. im
budem mogao poslat u Mei kutiju s bojama, ali Mea ne
smije oekivati neto velianstveno. Terezina nije odgovo
rila na jedno moje pitanje: da li je stigao omot s knjigama
i asopisima, koji je Karlo otposlao iz Torina mjeseca oujka?
Treba da znam, da li vam ove knjige i asopisi smetaju, bu
dui da jo imam za otpremiti na desetke i desetke kilo
grama. Jer. ako ih treba porazbacati, isto toliko vrijedi da
ih, bar djelomino, poklonim tamnikoj knjinici. Naravno,
ja mislim da e svakako biti od koristi kad djeca odrastu,
pa makar i smetale zbog skuenosti u prostorijama. ini mi
se da je vano da se za njih pripremi obiteljska biblioteka.
Naroito bi se Terezina morala sjeati kako smo mi gutali
knjige u naem djetinjstvu i kako smo trpjeli zato to ih
nismo imali dovoljno na raspolaganju.
Ali kako ti tumai da malarija toliko bjesni u sreditu
mjesta? Ili se radi samo o vama? Mislim da bi sadanji
upravljai mjesta morali izgraditi kanale, kao to su njihovi
prethodnici izgradili vodovod. Vodovod bez kanala znai
irenje malarije tamo, gdje se ona javljala u sporadinom
stanju. Uostalom prije su ene u Ghilarzi bile rune i velikih
trbuha radi slabe vode, a sada e biti rune i radi malarije.
Predpostavljam da se mukarci intenzivno lijee vinom.
Mnogo srdanih zagrljaja.
Antonio

i 60

L X X X V III
K a z n io n ica T u ri, 31. k o lovoza 1931.

D raga Juli ja,

u tvom pism u od 8. 13. kolovoza najvie me je zainte
resirala vijest d a se Delio i Julio bave hvatanjem aba. Pred
nekoliko d ana opazio sam g d je u lanku jedne revije citiraju
m iljenje lady A stor o nainu kako u R usiji postupaju s d je
com (lady A stor p ratila je G . B. Shavva i lorda Lothiana na
njihovom nedavnom izletu). Iz lanka se vidi da je jedina
kritika ko ju lady A stor navodi u postupku prem a djeci ova:
Rusi toliku brigu11, vode o tome da im djeca budu ista, da
im ne d a ju as niti vrem ena da se zamau. Kao to vidi ova
je slavna gospoa duhovita i m udra, ali je sigurno jo duhov itiji pisac lanka koji oajno die prem a nebu svoje libe
ralne ruke i vapije: to e jedam put biti od ove djece kad
toliko narastu, da ih se ne e moi prisiliti n a kupanje. On.
ini se, misli kako, jedam put kad prisilna sredstva ne budu
vie mogua, djeca ne e raditi nita drugo, ve e se po p ro
gram u v aljati u blatu reagirajui individualno-liberalnyn
nainom na diktaturu ije su sada rtve. M eni se, u svakom
sluaju, svia d a D elio i Ju lija n .imaju neku priliku da se
za p rljaju hvatajui abe. H tio bih znati da li se radi o jesti
vim abam a; to bi dalo njihovoj lovakoj aktivnosti p rak ti
an i koristan karakter, koji ne treba podcjenjivati. N e znam,
da li e ti h tje ti zaloiti, je r vjerojatno protiv aba ima
iste aristokratske predrasude kao lady A stor (Englezi p re
zrivo zovu Francuze abljim izjelicam a), ali trebala bi po
duiti djecu da razlikuju jestive abe od drugih aba: jestive
im aju potpuno bijeli trbuh, dok ostale im aju trbuh riast.
H v ata ju se tako d a se n a povraz stavi, umjesto udice, komadi
crvene krpe u koju one zagrizu: treba imati jedan vrc i stav
ljati ih u nutra nakon to im se karicama odreu glave i noge.
] ]

'P is m a p z a tv o r a

161

Kad ih se odere, mogu se prirediti n a dva naina: moe se

nainiti izvrsna orba i u tom sluaju treba, nakon to ih se
dugo kuha zainjene po obiaju, procijediti n a sito tako da
sve osim kostiju pree u juhu: ili se ispre i jedu pozla
ene i hrskave. I u jednom i drugom sluaju vrlo su ukusna,
a osobito h ran jiv a i lako probavljiva hrana. Mislim, da bi
Delio i Julijan mogli ve u svojoj sadanjoj njenoj dobi ui
u povijest ruske kulture, uvaajui ovu novu hranu u na
rodne obiaje i ostvarujui tako mnoge m ilijune rubalja novog
ljudskog bogatstva, otimljui ga monopolu gavrana, vrana
i zmija.
Njeno te grlim.
A n to n io

L X X X IX
K azn io n ica T u ri,

7. r u jn a

1931.

D raga T atjana,
i doznao sam od K arla d a si mu pisala pismo o mojoj bo
lesti iz kojega se vidi d a si jako. potresena. tovie i dr. Cistem ino mi je kazao da je prim io jedno tvoje pismo iz kojega
se vidi da sa jako potresena. T o me je oneraspoloilo, jer mi
se ini, da ne postoje razlozi da se uzbuuje. Mora znati da
sam jedam put bio umro, a zatim opet oivio; to dokazuje da
sam uvijek imao tvrdu kou. Kao dijete od etiri godine imao
sam tri dana redom izljeve krvi i greve od ega sam bio
ostao sasvim bez krvi. Lijenici su me bili ve proglasili
mrtvim, a moja m ajka je do otprilike 1914. uvala mali san
dui i naroito odijelce. T o je trebalo sluiti za moju sa
hranu. Jedna tetka je tvrdila d a.sam oivio kad mi je ona
nam azala noice uljem iz kandila posveenog M adoni. Stoga
bi me estoko korila, kad sam odbijao d a vrim vjerske du
162

nosti. podsjeajui da M adoni dugujem ivot. T e stvari su

me, kaem istinu, malo dirale. Otada, iako nisam bio jako
snaan, nisam vie bolovao od nikakvih ozbiljnih bolesti, osim
od nervoznih izmodenosti i slabe probave. N isam se rasrdio
radi tvog superznanstvenog pisma, je r me je ono jednostavno
nasmijalo i sjetilo me jedne francuske novele, koju ti ne u
ispriati da se ti zaista ne rasrdii. U vijek sam potovao lije
nike i medicinu, prem da vie potujem veterinare. O ni lijee
ivotinje koje ne mogu govoriti i ne mogu opisati znakove
svojih bolesti. T o ih prisiljava d a budu jako pom njivi (i
votinje stoje novaca, dok je jedan dio ljudi negativna v ri
jednost), doim lijenici ne pom iljaju uvijek da jezik slui
ljudim a i d a lau ili da barem izraze laljive utiske. Dakle,
prilino sam se oporavio (zbilja, nisam ostao u krevetu ni pola
sata vie nego obino i uvijek sam iao n a etnju). Prosjek
tem perature je pao i rijetko dosie 37,2 . . .
H tio bih neto odgovoriti na tvoje pismo od 28. kolovoza
u kojem natuca neto o mom radu o talijanskim intelektu
alcima. Jasno je da si razgovarala s P-om, je r ti je neke
stvari samo on mogao kazati. A li situacija je bila dnlgaija.
Za deset godina novinarskog Tada napisao sain toliko redaka
da bih mogao sastaviti petnaest ili dvadeset svezaka od etiri
stotine stranica, ali to je bilo pisano dan na dan i moralo je,
po mom m iljenju, um rijeti kad je dan proao. N ikad nisam
htio objaviti zbirku lanaka, p a bilo i najodabranijih. P ro
fesor Cosmo je 18. traio od mene dozvolu d a naini izbor
stanovitih lanaka to sam ih dnevno pisao u jednom torinskom dnevniku. On bi ih bio objavio s jednim jako blago
naklonim i za m e vrlo asnim predgovorom, ali ja nisam htio
dozvoliti. U studenom 1920. dao sam se nagovoriti od G iu
seppe Prezzolinija da njegova izdavaka kua objavi zbirku
lanaka ^oji su, ustvari, predstavljali jednu organsku cjelinu,
ali sam u sijenju 1921. vie volio platiti trokove jednog d i
jela ve gotovog sastavka i povui rukopis. Jo 1924. Franko
163

C iarlantini, narodni poslanik, predloio mi je da napiem

knjigu o pokretu Novi poredak koju hi on bio objavio u
svojoj kolekciji u kojoj su ve bile izile knjige od Mac Donalda, Gompersa, i t. d. Obavezivao se, da niti jedan zarez
ne e prom ijeniti i d a mojoj knjizi ne e prikrpiti nikakav
predgovor ili polemiki dodatak. O bjaviti knjigu od jedne
faistike izdavake kue pod itim uvjetim a bilo je jako p ri
mamljivo, p a ipak sam odbio. Z a P -a je pitanje bilo druga
ije: svaki njegov spis o ekonomskoj nauci bio je vrlo cijenjen
i izazivao je duge diskusije u strunim asopisima. Proitao
sam u jednom lanku senatora Einaudija, da P. priprema kri
tino izdanje engleskog D avida Ricarda. Einaudi mnogo hvali
taj pothvat, a i meni je to veoma drago. N adam se. da u
engleski moi glatko itati, kad ovo izdanje bude objavljeno i
d a u moi Ricarda itati u originalnom tekstu. M oje proua
vanje o intelektualcima vrlo je opirno kao nacrt i. ustvari,
ne vjerujem da u Ita liji postoje neka knjiga o tom pitanju.
'Postoji sigurno veliki nauni m aterijal, ali raspren u besko
nanom broju rev ija i lokalnih historijskih arhiva. Uostalom,
ja mnogo proirujem pojam intelektualca i ne ograniavam se
n a sadanji pojam , koji se odnosi na velike intelektualce. Ovo
prouavanje dovodi do izvjesnih uslovljenosti pojm a drave,
koju se obino sm atra politikim drutvom (ili diktaturom ili
aparatom , koji prisiljava d a se narodna masa prilagodi tipu
produkcije i ekonomije datog momenta), a ne ravnoteom
politikog drutva s kulturnim drutvom (ili hegemonijom
jedne drutvene grupe nad itavim nacionalnim drutvom,
koju vri preko takozvanih privatnih udruenja, kao to su
C rkva, sindikati, kole, i t. d.). A naroito u kulturnom dru
tvu d je lu ju intelektualci (Benedetto Croce je, na prim jer,
neka vrst laikog pape i on je vrlo efikasno sredstvo hegemo
n ije iako se n a mahove moe nai u sukobu s ovom ili onom
vladom, i t. d.) O va ideja o zadai intelektualaca, po mom
m iljenju, rasvijetljava razlog ili jedan od razloga propasti
164

srednjovjekovnih opina, to jest vlade jedne ekonomske klase,

koja n ije znala stvoriti vlastitu kategoriju intelektualaca i
prema tome vriti hegem oniju osim diktature. Talijanski inte
lektualci nisu imali narodno-nacionalni ve kozmopolitski ka
rakter po uzoru na Crkvu, i Leonardu je bilo svejedno to
prodaje vojvodi V alentinu crte firentinskih utvrda. Opine
su, dakle, sindikalna D rava, koja n ije mogla p rijei ovu
fazu i postati integralna drava kao to je uzalud ukazivao
M achiavelli, 'koji je preko vojske htio uspostaviti hegemoniju
grada nad selom, te ga stoga moemo nazvati prvim ta lijan
skim jakobinem (drugi je bio Karlo G antaneo, ali s mnogim
him eram a u glavi). Iz toga proizlazi da bi Renesansu trebalo
smatrati reakcionarnim pokretom u odnosu na razvoj opina,
i t. d. Oinim ti ove napom ene, d a te uvjerim kako svaki histo
rijski period, koji se razvijao u Ita liji od Rimskog Carstva
do P reporoda, treba p rom atrati samo s ove monografske toke
gledita. Uostalom , ako budem imao volje i ako mi vie vlasti
dozvole, iaradit u jedan nacrt o toj stvari koji ne e im ati
manje od pedeset stranica i poslat u. ti ga. Stoga bi mi, n a
ravno, bilo drago d a im am knjiga, koje bi m i pomogle pri
radu i pobuivale na razm iljanje. Isto tako u ti. u jednom
od slijedeih pisam a izloiti ukratko i sadraj jednog eseja o
desetom pje v an ju D anteovog Pakla, zato da ga poalje pro
fesoru Cosmi koji e. kao specijalist za D anteova d jela, moi
kazati da li je moje otkrie jedno lano otkrie ili bi zaista
vrijedilo truda da se napie jedan prilog, da se doda jedna
sitnica m ilijunim a i m ilijunim a ve napisanih biljeki.
Nemoj misliti da sam prestao s uenjem, ili da sam klo
nuo duhom zato to u izvjesnom asu ne mogu nastaviti moja
istraivanja. N isam jo izgubio stanovitu inventivnu spo
sobnost. je r me svaka vana stvar koju itam nagoni da m i
slim: kako bih sastavio lanak o tom pitanju? Zam iljam otar
poetak i otar zavretak i niz neodoljivih p itan ja, po mom
miljenju, koja kao da te u oko tuku. I tako se zabavljam sam
165

od sebe. Naravno, ne piem takve vragolije: ograniavam se

da piem o filolokim i filozofskim argumentima, o onima
za koje je Heine napisao: bili su toliko dosadni da sam za
spao, a dosada je bila tako velika da me je prisilila da se
probudim.
Njeno te grlim.
A ni oni o

XC
K azn io n ica T u ri,

13. r u jn a

1931.

Draga Tatjana,
. . . U jednoj tvojoj dopisnici, u onoj u kojoj mi govori
o posjeivanju kinem atografa, a naroito o filmu Dva svijeta,
strano su me zaudila neka tvoja tvrenja. Kako moe yjerovati da postoje ta dva svijeta? To je nain m iljenja dosto
jan Crnostotinaa ili amerikog K u-klux-klana ili njemakih
kukastih knieva. I kako to moe kazati ba ti, koja si imala
ivi p rim jer u svojoj kui: da li je ikada postojao lom te
vrste izmeu tvoje m ajke i tvog oca i nisu li jo vrsto u je
dinjeni? Film je sigurno austrijskog porijekla, poslijeratni
antisemitizam. U Beu sam stanovao kod praznovjerne malo
graanske starice, koja me je prije nego me je prim ila na
stan upitala d a li sam idov ili rimokatolik. O na je ivo
tarila iznajm ljujui dvije sobe i spekulirajui na tome to je
18., za kratkog sovjetskog perioda, bio izaao zakon prema
kome se n ije priznavalo inflaciju kod plaanja stanarine vla
snicima kua. Plaao sam tri i pol milijuna kruna mjeseno
(to jest tristotine pet lira), dok je stanarka plaala vlasniku
kue najvie hiljad u tih istih kruna. Kad sam odlazio, tajnik
ambasade ija je ena m orala ostati u Beu zbog sinovljeve
bolesti, zamolio me da sobu osiguram njegovoj eni. Poslije
166

podne rekoh gospoi i ona pristade. JRano ujutro, gospoa

pokuca na m oja v rata i ree: juer sam zaboravila pitati da
li je nova podst&narka idovka, je r ja ne iznajm ljujem ido
vima. N ova podstanairica bila je ba idovka. to da se radi?
Govorio sam o tom s jednim Francuzom, koji mi je kazao da
postoji samo jedno rjeenje: rei stanarki kako nisam mogao
iz pristojnosti p itati novu podstanarku je li idovka, ali da
znam da je bila tajn ica n a poslanstvu, je r m alograanke isto
toliko mrze idovke koliko puu pred diplomacijom . I stvarno
bi tako. Gospoda me saslua i odgovori mi: Ako je u diplo
maciji. jasno da joj dajem sobu, jer se diplomate ne moe
pitati jesu li ili nisu idovi. D a li bi ti sada h tjela tvrditi
da ima zajednike id e je s ovom Beankom?
N jeno te grlim.
Antonio

XCI

K az n io n ic a T u r i,

13. r u jn a

1931.

D raga mama,
prim io sam jedno Terezino i jedno Graziettino pismo
s nekoliko tvojih redaka. H vala ti, ali ako pisanje predstavlja
za te veliki napor, izdiktiraj pismo G razietti, Terezini ili Mei.
a zatim stavi ispod napisanog tvoj potpis. T ako e mi moi
ee pisati. O dgovorit u po redu n a dva pisma. Terezini:
rekao sam Karlu da moje knjige ne daje na itanje stranim
osobama, ve neka ih itaju oni ukuani koji to ele. M oj p rin
cip je ov aj: ne u da moje knjige slue kao zabava ljudim a,
koji su indirektno odgovorni za moje utam nienje. Terezini u
poslati kao osobni d a r jedan od najljepih rom ana Lava Tolstoja: R at i m ir, u kojem je glavno lice N ataa; ona je veoma
simpatina. Z ahvaljujem F ranku to on eli postati avijatiar
167

kad odraste, zajLo da me doe oteti i odnijeti mami. Kad iziem

iz zatvora, za etrnaest godina, moda e stvarno u Italiji biti
mogue putovati avionom kao danas automobilom, te je radi
toga Frankovo obeanje moda realnije nego to se ini. T ada
e on imati dvadeset godina, a ovjek u dvadesetoj godini
moe postati vrlo dobar pilot. ao mi je da se je Mirna u v ri
jedila to joj nisam obeao poklone; mogli ste joj ih vi sami
obeati i tako je zadovoljiti, je r je runo da se meu djecom
ra aju osjeaji zavisti i ljubomore. Dakle, obeajem i njoj
poklon i vidjet ete da u odrati rije im budem mogao.
T reba da budu strpljivi, a vi m orate razjasniti djeci, da biti
u zatvoru znai upravo to da se ne moe raditi sve ono to se
hoe ili kad se hoe. Oni vjerojatno misle kako se ja nalazim
na nekom mjestu kao to je kula u Ghilarzi. Kaite im da se
naprotiv nalazim u dosta velikoj eliji, moda veoj od ijedne
sobe u kui, samo to ne mogu izlaziti. Zamisli, draga mama
ini mi se da ti o tome nisam nikad pisao ja imam e
ljezni krevet s mreom od ice. imam madrac i jastuk od rogoine i jo jedan m adrac i jastuk od vune. a imam i noni orma
ri. N ije prvorazredno, aji je meni korisno. Jako su me zainte
resirale stvari, koje mi je G razietta javila. Ako m alarija lako
prouzrokuje tuberkulozu, znai da je puanstvo neishranjeno.
H tio bih da me Grazietta obavijesti to sve jede u jednoj
sedmici jedna porodica Zorronaderis,51 porodica massaios
a meitade,52porodica sitnih vlasnika, koji sami obrauju svoju
zemlju, pastira s ovcama koji je stalno s njim a i porodica
zanatlija (jednog cipelara ili jednog kovaa). (Pitanja: koliko
puta jedu meso i koliko mesa pojedu u jednoj sedmici? Ili ga
ne jedu? Od ega prave juhu? Koliko ulja ili masti stavljaju,
koliko povra, tjestenine, i t. d.? Koliko penice samelju ili

51 N a sa rd in sk o m d ija le k tu : n a d n i a ri.
52 N a sard in sk o m d ija le k tu : n ap o liari.

168

koliko k ila kruiha kupuju? Koliko kave ili nadom jestka? Ko

liko eera? Koliko m lijeka za djecu, i t. d.)
D raga mama, grlim sve, osobito tebe.
Antonio

X G II
K a z n io n ic a T u ri, 21. r u jn a

1931.

D raga T a tja n a,
. . . N astojat u da ti ukratko izloim glasoviti nacrt. C a
valcanti i F arinata. 1. D e Sanctis u svom eseju o F arinati
prim jeuje otrinu, koja karakterizira D anteovo deseto p je
vanje Pakla po tome to Farinata, nakon to je bio herojski
predstavljen u prvom dijelu dogaaja, u zadnjem dijelu po
staje pedagog, izraeno kroceovskim rijeim a: F arinata od
poezije postaje struktura. D eseto p je v an je je po tradiciji p je
vanje o F arinati, stoga se otrina koju prim jeuje De Sanctis
uvijek inila vjerojatna. J a tvrdim , d a su u desetom pjevanju
prikazane dvije dram e, F a rin a tin a i Cavalcantiova, a ne samo
Farinatina. 2. udnovato je da um jetnika interpretacija
Danteovih djela, iako potanka i pedantna, n ije nikada prim i
jetila da je Cavalcanti pravi osuenik izmeu epikurejaca u
up&ljenim grobovim a, kaem osuenik, kanjen neposrednom
i linom kaznom i d a u toj kazni F arinata usko sudjeluje, ali
i u ovom sluaju prkosei nebu.53 Zakon odmazde kod

53 O v d je se r a d i o j e d n o j p a r a f ra z i, je r k o d D a n te a u desetom
p je v a n ju P a k la sto ji: kao d a je p a k lu p rk o siti h tio (com* avesse l in fe rn o in g r a n d isp itto ). S m isao je u s tv a r i o sta o n e p ro m ije n je n , je r je
i m isa o o s ta la ista , to je s t o itu je se po n o s i p rk o s F a rin a tin , n je g o v
p re z ir p re m a su d b in i, p re m a v o lji b o ga. (O p. pr.)

169>

C av alcantija54 i kod Farinate je ovaj: zato to su htjeli sagle

dati budunost (teoretski) za odreeno vrijeme oni nisu mogli
poznavati zemaljske stvari, to jest oni ive u jednom krugu
sjene iz ijeg sredita vide u prolost preko stanovite granice
i vide u budunost preko iste takve granice. Kad im se Dante
pribliava, poloaj Cavalcantija i F arinate je ovaj: oni u
prolosti vide ivoga G uida, ali ga vide mrtvog u budunosti.
Ali da li je u tom momentu Guido iv ili mrtav? Jasna je
razlika izmeu Farinate i Cavalcantija. F arin a ta uvi firen
tinski govor postaje stranar, gibelinski heroj. Cavalcanti na
protiv misli samo n a G uida i uvi firentinski govor podie se
da bi doznao je li G uido iv ili mrtav u tom momentu (njih
mogu izvijestiti novopridoli). Izravna dram a Cavalcantija je
vrlo brza. ali neiskazane snage. O n odmah pita za Guida i
iiada e d a je s Danteom, ali kad od pjesnika, koji nije tono
obavijeten o kazni, uje bjee, glagol u prolosti, poslije
uasnog krika nauznak pade i otad ga nesta. 3. Kao to u
prvom d ijelu dogaaja Gvidov prezir postaje centar istra
ivanja svih fabrikanata pretpostavki i priloga, tako u dru
gom dijelu zaokuplja panju Farinatino predvianje Danteova
progonstva. M eni se ini d a se vanost drugoga dijela sastoji
osobito u tome to rasvjetljuje Cavalcantiovu dramu, to
prua sve bitne elemente da je ita oivi. Bili to radi toga
bila jedna neizreena. neizraena poezija? Ne vjerujem . Dante
ne odbija d a dram u prikae izravno, je r je upravo ovo njegov
54 G u id o C a v a lv a n ti, p je sn ik firen tin sk i i D a n te o v p rija te lj, oenio
je F a r in a tin u ker. p a je p re m a tom e i F a rin a tin sin. ali F a rin a tu z an e
sen o g s tra n a ra n ije p o tre slo k a d n a C av a lc an tiev o p ita n je :
U ta m je s ta n ije m a ,
ak o si po i snag o m u m a sm io.
G d je li je sin m o j? to g a s tobom n em a?
b a n t e o d g o v a ra :
O d sebe rek o h nisam poi htio ,
o n a j Sto ek a tim m e p u to m p ra ti,
m o d a tvom G u id u on ne b j e e m io.
B a u ovom b j e e , u tom g lag o lu u prolosti, zgusnuta jc sva
t r a g e d ija G u id o v a oca, j e r o v a j o d m ah pom ilja d a je G uido m rtav.
170

nain d a je prikae. Radi se o jednom nainu izraavanja a

ja mislim da se naini izraavanja mogu izm ijeniti v re
menom tako isto kao to se m ijen ja i sam jezik. (Jedino
Berloni v jeruje za sebe da je kroeanac izvlaei staru teoriju
o lijepim i runim rijeim a kao lingvisitiku novost izvedenu
iz Croceove Estetike).
Sjeam se. da sam 1912.. sluajui p redavanja profesora
Toesche o povijesti um jetnosti, upoznao reprodukciju jedne
pompeanske slike, koja prikazuje M edeu kako sudjeluje u
ubistvu svojih sinova, koje je im ala s .Jasonom. Prisustvuje
vezanih oiju i sjeam se. ini mi se, da je Toescha rekao kako
je to bio jedan nain izraavanja starih naroda i kako Lessing
u Laookonu (navodim sjeajui se tih lekcija) nije to smatran
izvjetaenom nemoi, nego upravo najboljim nainom da se
prikae neizm jeran bol roditelja, bol koji bi se bio sledio u
jednoj grim asi da je prikazan m aterijalno. Ista izreka kod
U golina: to bol ne moe. post uini tada p ripada ovom
jeziku i narod ga je razum io kao bacanje vela na oca, koji
prodire sina. N em a nita zajednikog izmeu D anteovog i
M anzonijevog naina izraavanja. K ad Renzo misli na Luci ju
nakon to je potraio venecijansku granicu. M anzoni pie: Ne
emo pokuati da kaemo ono to je osjeao: italac poznaje
okolnosti: neka to zamisli. M anzoni je ve bio izjavio kako
je, za razm noavanje naeg asnog roda, ljubavi na svijetu
bilo vie nego dovoljno, a da bi se o n jo j moralo ak i u
k njigam a govoriti. M anzoni, ustvari, n ije htio prikazati ljubav
radi praktikih i ideolokih motiva. Uostalom, da je rasprava
o Farinati usko povezana uz Cavalcantiovu dram u, kae i
sam D ante kad zakljuuje: De, kae onome to pade, da mu
je jo sin meu ljudim a ivim (I F arinatin sin, ali Farinata
se sav zahvaen stranakim borbam a, n ije u zn em irio ra d i v i
je s ti to je p o tekla o d bjee, d a je G u id o m rta v ; C a va lca n ti

je bio najvie kanjen i za njega je bjee znailo svretak

mune sumnje, da li je u tom m om entu 'Guido iv ih m rtav).
171

4. ini mi se, da ova interpretacija u samoj biti krnji Croceovu tezu o poeziji i strukturi Boanstvene komedije Bez
strukture ne bi bilo poezije, pa prem a tome i struktura ima
vrijednost poezije. Ovo pitanje je vezano uz jedno drugo:
kakve umjetnike vanosti im aju upute u kazalinim djelim a?
Posljednje novotarije unesene u kazalinu umjetnost, s tako
vim razvojem stvari koje daje sve veu vanost redatelju
predstave, sve vie zaotravaju to pitanje. Pisac dram e bori
se s glumcima i redateljim a preko uputa koje mu dozvolja
vaju d a bolje okarakterizira lica; autor boce d a se njegova
podjela potiva i d a se glumci i redatelj kod interpretiranja
drame (koji jednu um jetnost prenaaju u drugu, a ujedno su
i kritiari) slau s njegovim gledanjem . U Don Juanu od
G. B. Shawa, pisac daje na kraju knjige mali prirunik koji
je napisao John T anner, glavno lice, da bi to bolje odredio
lik glavnog lica, da bi postigao od glumca d a bude to v je r
n iji pievoj ipiaginaciji. Kazalino djelo bez uputa vie je
lirika nego prikaz ivih lica u dramatskom sukobu; upute su
djelomino obuhvatile nekadanje monologe, i t. d. Ako
umjetniko djelo u kazalitu proizlazi iz suradnje pisca i
glumaca estetski ujedinjenih preko redatelja, upute imaju u
stvaralakom procesu bitnu vanost, utoliko to ograniavaju
samovolju glumca i redatelja. itava struktura Boanstvene
kom edije ima taj visoki zadatak i ako je ispravno praviti
razlike treba svaki put biti jako oprezan. Pisao sam.od jedam
put imajui kod sebe samo H eoplijevog Dantea. Posjedujem
De Sanctisove eseje i Croceovog Dantea. Proitao sam u
Leonardu od 28. jedan dio studije od Luigi Russa obja
vljene u Barbijevoj reviji; u njoj se spominje Groceova teza
(u proitanom dijelu). Posjedujem broj Kritike s Croceovim
odgovorom. Ali ve dugo vrem ena nisam vidio ovaj lanak,
dulje nego to se u meni zaela glavna jezgra ovog nacrta,
jer je na dnu jedne kase koju drim u magazinu. Profesor
172

Cosmo bi mogao kazati, da li se radi o novom otkriu A m e

rike ili u nacrtu postoji neki motiv, koji bi se mogao izloiti
u jednoj biljeki, talko da mi vrijem e proe.
. . . N jeno te grlim.
A n to n io

X C III
K az n io n ic a T u r i, 28. r u jn a

1931.

D raga T a tja n a,
. .. ao mi je, d a mi jo nisi ja v ila tvoje gledite o ido
vima i o dvjem a svijetovim a i ao mi je d a misli n a ovu
predrasudu to pri je" to u Ita liji ve dugo vremena nema
antisemitizma. idovi mogu postati m inistri (pa ak i pred
sjednici ministarskog savjeta kao Luzzatti) i generali u vojsci.
Brakovi izmeu idova i krana su m nogobrojnf i osobito u
velikim gradovim a i ne samo u narodnim klasama ve i izme
u aristokratskih gospoica i idovskih intelektualaca. Po
emu se jedan talijanski idov, osim neznatne m anjine rabina
i starih tradicionalnih bradurina, razlikuje od nekoga drugog
T a lija n a iste klase? M nogo se vie razlikuje od jednog p o lj
skog ili galicijskog idova iste klase. Izvjestan politiki a n ti
semitizam bio se pojavio protiv Toeplitza, direktora K om er
cijalne Banke, a 1919. je bila osnovana u M ilanu Milanska
revija, jako antisemitska i malo rairena. M islim na ta li
jansku (ili francusku) poslovicu: Poeite Rusa i nai ete
Kozaka. M nogi su Kozaci slijepo vjerovali da idovi im aju
rep -

to se tie D anteovog nacrta mislim da e te jako malo

zanimati tim vie to je vrlo ematski i moda ti ne e shva
titi neke aluzije koje se odnose n a knjige strunjaka.
N jeno te grlim.
Antonio
173

X C IV
K az n io n ica T u ri, 28. r u jn a

1931.

Dragi Karlo.
prim io sam tvoje pismo od 12. rujna. Ne smije se uditi
to ti nisam odgovorio prole sedmice, kao to sam mogao.
M oram razdijeliti prostor izmeu raznih mojih dopisnika.
Obe knjige koje si mi oznaio zasluuju da se kupe; poznajem
ih i mogu te upozoriti n a njihove vanjske i unutarnje nedo
statke. Povijest Rima, vjerujem da je to ona to ju je napisao
ne samo H artm ann, ve i Kromayer. Dobra je, iako je za
starjela i prevedena nogama (bar prvo izdanje). Drugi ozbilj
ni nedostatak je taj to povijest poinje otkada postoje doku
menti, stoga potpuno uti o prvim stoljeima to se zovu
legendarnim. M odernija historiografija n ije tako stroga i
savjesna s obzirom na m aterijalne dokumente. Uostalom ve
je Goethe bio napisao da treba predavati itavu povijest
Rim a pa i legendarnu, je r ljudi, koji su izmislili legende bili
su dostojni da se za njih dozna ak i u izmiljenim legen
dam a. Istina je meutim, da se u najnovije vrijeme za
mnoge legende pokazalo kako uope nisu legende i kako u
njim a ima b ar stanovita jezgra istine to se vidi iz novih
arheolokih otkria, pronalaza epigrafskih dokumenata i t. d.
W ellsova je knjiga takoer vrlo loe prevedena, usprkos
ozbiljnosti kue Laterza. Zanim ljiva je jer tei za tim da
razbije ukorjenjeni obiaj da se misli kako je povijest po
stojala samo u Evropi, naroito u starim vremenima. Istim
tonom kojim govori#o evropskoj povijesti, W ells govori i o
staroj povijesti Kine, Indije i o mongolskoj srednjovjekovnoj
povijesti. D okazuje kako sa svjetskog gledita. Evropu ne
treba vie sm atrati provincijom skladitem :tave svjetske
civilizacije. D ruga novost, koju je W ells uveo. a koja mi je
m anje simpatina, to je povijest zemlje prije pojave ovjeka.
i 74

Tako isto je iskrivio povijest katolike Crkve, i njezin utjecaj

na razvoj civilizacije. Osjea se da je W ells agnlikanski antipapiista a ne historik bez predrasuda.
. .. Kod jezika, koje namjerava poeti uiti, savjetujem ti
da ne gubi vrijeme na gramatike, ve da ita listajui vie
rjenik nego gramatike. Gramatika, po mom miljenju, treba
da prati prijevod a ne da mu prethodi. Mnogi poinju uenje
od gramatike i ne mogu se vie izvui iz te zbrke pa ma kolikomuili mozak. Moram zavriti. Grlim te.
Pii kui.
A n to n io

XCV
K a z n io n ic a T u ri, 5. listo p a d 1931.

Draga Tanja,
. . . Ublaen je koje uvodi u pitanje to si ga sebi posta
vila o takozvana dva svijeta ne mijenja u osnovi zabludu
tvog gledita i ne oduzima nijednu vrijednost mojoj tvrdnji,
da se radi o ideologiji koja pripada, pa makar dijelom, crnostotinakoj ideologiji i t. d. Vrlo dobro razumijem da ti ne bi
sudjelovala u pogrom u ; ipak da bi se po g ro m mogao desiti
treba da je jako rairena ideologija o dva nepristupana
svijeta, ideologija rasa, i t. d. T o stvara onu neodreenu atmo
sferu. koju Cmostotinai iskoriivaju na taj nain, to gle
daju da se nae neko raskrvavljeno dijete i onda optuuju
idove da su ga ubili radi obredne rtve. Izbijanje svjetskog
rata je pokazalo kako vladajue klase i grupe znaju iskori
stiti ove prividno nekodljive ideologije, da bi zatalasali
javno mnijenje. Stvar mi se ini tako nevjerojatna u tvom
sluaju, da bi mi se inilo da te ne volim kad ne bih nastojao
da te potpurto oslobodim svake brige o tom pitanju. to eli
175

kazati sa izrazom dva svijeta? D a se radi o dvije zemlje,

koje se ne mogu pribliiti i ui u meusobni saobraaj? Ako
ne eli rei ovo i ako se radi o jednom relativnom i metaforikom izrazu, onda taj im a neznatno znaenje, jer u pre
nesenom smislu svjetovi su bezbrojni sve do onog, koji izra
ava seljaka poslovica: ene i volove uzimaj iz svoga kraja.
Kolikim drutvim a pripada jedan individuum? Z ar se svaki
od nas stalno n e tru d i da ujedini vlastito poim anje svijeta u
kojem i dalje postoje heterogene krhotine okamenjenih kultur
nih svjetova? I zar ne postoji opi historijski proces, koji ne
prestano tei da ujedini itav rod ljudski? Z a r nas dvoje,
dopisujui se, ne otkrivamo stalno razloge za trvenje i zar
istovremeno ne pokuavamo ili zar nismo uspjeli dafse slo
imo u izvjesnim pitanjim a? I zar svaka grupa ili stranka, ili
sekta, ili religija ne tei da stvori svoj vlastiti konformizam
(ne mislim u podreenom i u pasivnom smislu)? U naem
pitanju vano je to, d a su idovi osloboeni iz gheta tek
1848. i da su u ghetu, odvojeni od evropskog drutva, ne svo
jom voljom, ve vanjskom silom, proveli skoro dvije hiljade
godina. 'Poslije 48. proces asimilacije u zapadnim zemljama
je bio tako nagao i dubok, d a se namee misao kako je samo
nasilno odvajanje zaprijeilo njihovu potpunu asimilaciju u
razliitim zemljama, budui d a je do Francuske revolucije
kranska v jera bila dravna vjera, jedina, koja je upravo
traila odvajanje idova, vjerski nesalomljivih (tada da.
sad vie ne, jer se od idovstva dolazi ili do istog i jedno
stavnog deizma ili do ateizma). U svakom sluaju treba p ri
m ijetiti d a mnoga svojstva za koja se ini da ih treba pripisati
rasi, treba naprotiv pripisati ivotu u ghetu, koji je u razli
itim oblicima nam etnut u raznim zemljama, radi ega jedan
engleski idov nem a skoro nita zajednikog s galicijanskim
idovom. ini se da danas G andhi predstavlja Ihindusku ideo
logiju, a Hindusi su bili ratniki narod i doveli su na razinu
p arije D ravide, koji su p rije nastavali Indiju, i jedino nakon
176

mongolske invazije i engleskog osvajanja, mogli \su dati

jednog ovjeka kao to je Gandhi. idovi ve dvije hiljade
godina nemaju dravnog prostora, jedinstva jezika, kulture,
ekonomskog ivota. Kako bi onda oni mogli biti napadaki
raspoloeni? Pa i Arapi su semiti, krvna braa idovima i
imali su svoj period agresivnosti i pokuavali su zavladati
svijetom. A ako se radi o idovima bankarima i vlasnicima
financijskog kapitala, kako moe kazati, da oni ne sudjeluju
u agresiji imperijalistikih drava?
Njeno te grlim.
A n to n io

X CV I
K a z n io n ic a T u ri, 12. lis to p a d a

1931.

Draga Tanja,
primio sam tvoju dopisnicu od 10. listopada; ona ba nita
nije ublaila uinak, koji je prouzrokovalo pismo od 2. To
pismo nije bilo otro, ve uvredljivo prema meni. to je
moglo znaiti da se ja igram s tobom slijepog mia i da te
nastojim stjerati u kut? Morao bilh ti odgovoriti otrim
rijeima, ali mi se ini da je bolje da uibudue izbjegavamo
svakoponavljanje ovakvih neugodnih incidenata, da ne ka
em neto gore. Tako nije nego Im b e lle telu m sine ico tu ? h
da upotrijebim jednu pompoznu izreku, tvoja prethodna na
pomena o mojoj vrijednosti biveg novinara. Ja nikad nisam
bio profesionalni novinar, koji prodaje svoje pero onom tko
bolje plaa i moTa neprestano lagati, jer la ulazi u profe
sionalnu kvalifikaciju. Bio sam najslobodniji novinar, uvijek
r>R N e m a sn ag e s tr ije la k o ja n ije b aen a.
\2

P U m a iz z a tv o ra

177

jednog m iljenja i nikad nisam morao sakrivati svoja n aj

dublja uvjerenja, d a bih ugodio gospodarima i jatacima. P i
e da sam ti napravio na ao to sam napisao da si ublaila
svoje miljenje o idovima. Ima pravo kad kae da nisi
nita ublaila, jer u ovom tvom poim anju ima svega pomalo,
ali svaka stvar u drugom pismu. N ajprije si zauzela stav.
koji je izravno vodio k antisemitizmu, zatim si mislila kao
nacionalistiki nastrojena idovka i na koncu si imala takva
gledita s kojima bi se bili sloili stari rabini to su se suprot
stavili unitenju ghetta. predviajui da e nestajanje za
jednica u odvojenom terenu, dovesti do izopaenja rase i
do poputanja vjerskih okova, koji su je odravali kao jednu
linost. Jasno, pogrijeio sam to sam raspravljao. Bilo bi
bolje da sam se alio i da sam suprotstavio teoriju britanske
hladnokrvnosti. francuske mahnitosti, njemake vjer
nosti, panjolske grandece, talijanskog kombinatorskog
duha i napokon slavenske drai, sve vrlo korisne stvari
za pisanje romana u nastavcima i popularnih filmova. Ili sam
ti mogao postaviti pitanje da doznam tko je pravi idov
ili idov uope ili ak i ovjek uope, koji se. vjerujem,
ne nalazi ni u jednom antropolokom ili sociolokom muzeju.
I to danas znai za idove njihovo poim anje Boga kao Boga
nad vojskama i sav biblijski jezik o izabranom narodu i
misija idovskog naroda koja slii Vilhelmovu jeziku prije
rata. M arx je pisao da idovsko pitanje ne postoji vie otkad
su svi krani postali idovi, asim ilirajui ono to je" bilo
bitno u idovstvu, spekulaciju, ili da e se idovsko pitanje
rijeiti kad itava Evropa bude osloboena spekulacije ili
idovstva uope. ini mi se da je to jedini nain da se postavi
ope pitanje, s tim da se idovskim zajednicama prizna pravo
na kulturnu autonomiju (jezika, kola i t. d.) pa i nacionalnu
autonomiju u sluaju da neka idovska opina uspije da. na
ovaj ili onaj nain, naseli odreeni prostor. Sve ostalo mi
izgleda misticizam slabe vrste, dobar za sitne idovske cio
I7 S

nistike intelektualce, kao pitanje rase shvaene u drugom

smislu, a ne u isto antropolokom. Ve u vrijem e Krista
idovi vie nisu govorili svojim jezikom, koji se je sveo na
obredni jezik, nego su govorili aram ejski. Rasa, koja je
zaboravila svoj roeni jezik, znai da je izgubila vei dio
nasljedstva iz prolosti, vei dio prvotnog poim anja svijeta i
da je prim ala kulturu (s jezikom) naroda osvajaa. to jo.
dakle, znai rasa u ovom sluaju? Oito se radi o jednoj
novoj, modernoj zajednici, koja jc prim ila pasivni ili naprosto
negativni otisak ghela i u okviru nove drutvene situacije
obnovila jednu novu prirodu. udno je da se ti ne slui
historicizmom za glavno pitanje, a htjela bi da ti ja historicistikim metodom razjasnim zato su neke grupe Kozaka
vjerovale da idovi im aju rep: Radilo se je o ali, koju mi je
ispriao jedan idov. On je za vrijem e rusko-poljskog rata
1920. bio politiki komesar udarne kozake divizije iz O renburga. Ovi Kozaci nisu imali idova na svom teritoriju i
zamiljali su ih prem a slubenoj i klerikalnoj propagandi kao
nakaze, koje su ubile Boga. Nisu vjerovali d a je politiki
komesar idov: Ti, si na govorili su mu ti nisi idov;
ti si pun oiljaka od rana to si ih dobio od poljskog oruja,
bori se zajedno s nam a; idovi, to je druga stvar . . . I na
S ardiniji idove zam iljaju na razne naine. Postoji izraz
A rbcu to znai strahovito runa i zla nakaza, legendarna;
idov koji je ubio Isusa Krista, ali postoji i dobar i zao
idov, je r samilosni je N ikodije pomogao M ariji da skine
sina s kria. N o za Sardinca idovi nisu vezani uz sadanje
vrijeme. Ako mu kau da je neki ovjek idov, pita da li je
kao N ikodije. ali openito vjeruje da se radi o jednom loem
kraninu kao to su oni to su htjeli Kristovu smrt. A postoji
jo izraz M arranu od izraza m arrano (grubijan). T a j izraz
su u paniji davali idovima, koji su se pretvarali da e se
obratiti, a na sarinskom je taj izraz uglavnom uvredljiv.
Protivno od Kozaka. Sardinci 1 oj i nisu bili pod utjecajem
179

propagande ne razlikuju Zidove od ostalih ljudi. Tako, sam.

to se mene tie. likvidirao pitanje, i nitko me ne e navesti
d a otponem neko drugo. Ne zanima me pitanje rasa izvan
antropologije i predhistorijskih izuavanja. (Tako da je bez
vrijednosti tvoja napom ena o vanosti grobova ukoliko se to
p itanje odnosi n a civilizaciju. To je tono samo za najstarija
vremena za koja su grobovi jedini spomenik koji vrijeme nije
razruilo i jer su tada u grobove stavljali uz pokojnike pred
mete iz svakidanjeg ivota. U svakom sluaju ovi grobovi
nam daju jako ogranienu sliku o vremenima u kojima su
sagraeni: povijest obiaja i jedan dio vjerskih obreda. Osim
toga oni se odnose na vie i bogate klase, esto na strane
osvajae neke zemlje, a ne na narod). J a sam ne pripadam
nikakvoj rasi. M oj otac je skoranjeg albanskog porijekla
(obitelj je pobjegla iz Epira poslije rata ili za vrijeme rata
god. 1821. i naglo se potalijanila). M oja baka bila je iz
porodice Gonzales (poticala je od neke panjolsko-talijanske
obitelji iz June Italije, kakvih je ostalo mnogo poslije
propasti panjolske dominacije). M oja majka je i po ocu i
po majci Sardinka, a S ardinija se sjedinila s Piemontom tek
1847. a do tada je bila osobni feud i nasljedsvo piemontekih prineva, koji su je dobili u zamjenu za suvie udaljenu
i teko hranjivu Siciliju. Ipak je moja kultura u osnovi tali
janska i ovo je moj svijet. Nisam nikad prim ijetio da sam ra
strgan izmeu dva svijeta, iako je to bilo reeno u Giornale
dItalia od oujka 1920.. gdje se je u jednom lanku od dva
stupca tumaila moja politika djelatnost u Torinu i izmeu
ostalog i time, da sam ja Sardinac a ne Piemonteanin ili Sioilijanac i t. d. D a sam porijeklom Albanac nije izneeno.
jer je i Crispi bio Albanac; bio je odgojen u jednom alban
skom internatu i govorio je albanski. Uostalom u Italiji se
nikad nije vodilo rauna o ovim pitanjim a i nikoga u Liguriji
ne plai ako neki m ornar dovede u mjesto crnkinju. Ne di
180

raju je prstom ovlaenim pljuvakom da vide hoe li crno

nestati, a ne vjeruju ni da e plahte pocrniti.
Njeno te grlim.
A ntonio

XCVII
K a z n io n ica T u ri, 19. lis to p a d a 1931.

Draga Tanja.
. . . Slijedei put bih htio pisati Juliji po mogunosti i
tavo pismo. Ako bude potrebno, napisat u za te jednu kratku
biljeku. Stoga mi ne postavljaj komplicirana pitanja. U Croceovoj Critici vidio sam da De Ruggiero mnogo hvali
knjigu Salvadora di Madariage: Anglais, Frangais, Espagnols, iz-danje Kouvelle revue frangaise. Madariaga je pa
njolski funkcioner u Drutvu naroda, a neko je vrijeme pre
davao na nekom engleskom sveuilitu. Stoga se ini da je
on najpozvaniji da odredi razliite crte triju naroda, a da ne
zapadne u uobiajene predrasude u onakvim djelima. Mogla
bi je proitati, a onda je meni poslati! Bilo bi mi drago. De
Ruggierov sud ne bi bio valjan razlog jer i de Ruggiero tei
da poima ovjeanstvo kao nacionalne grupe intelektualaca.
Ipak i sa toig gledita knjiga (kad se kritiki upozna) moe
biti zanimljiva, osobito za Francuze i za Engleze. N e toliko za
panjolce, jer je Madariaga panjolac, iako inteligentan pa
njolac. a Vico u jednoj svojoj degnita ili u osnovnom na
elu) N ove znanosti pie da je bahatost nacija jedna od
najozbiljnijih zapreka za pisanje povijesti. 'U vrijeme Crispija neki je francuski publicista (ini mi se -da se zvao Ballet)
napisao knjigu U Italic qvHon voit et lItalie q u o n ne voit
pas.M Ovaj naslov bi se mogao dati jednoj knjizi o nacional
r,n V id ljiv a i n e v id ljiv a Ita lija . (Op. pr.)

181

nim karakterim a i ono to se obino vidi to su intelektualci, a

ono. to se obino ne vidi. to su osobito seljaci, koji ipak. kao
veina stanovnitva predstavljaju naciju premda malo znae
u upravljanju dravom i prem da ih intelektualci zanema
ruju (na stranu ponekad slikovita crta, koja pobuuje zanima
nje). Tako se kasnije stvaraju fenomeni velikog straha kao
to je bio onaj od 1789.90. u Francuskoj, kad su se seljaci
pobunili. Oni djeluju kao tajanstvene, nepoznate snage, kao
elementarne snage prirode i. izazivlju paniku poput potresa
ili ciklona.
Njeno te grlim.
Antonio

X C V III
K aznionica T u ri. 19. listo p ad a

1931.

Draga mama,
primio sam tvoje pismo, od 14. i jako sam se obradovao
kad sam saznao da si ojaala i da e barem jedan dan otii
na sveanost sv. Serafina. Koliko mi se je dopadala, kao d je
aku. uvala del Tirso pod Sv. Serafinom! Satima sam sjedio
na klisuri da se divim onoj vrsti jezera kojeg je rijeka stva
rala upravo ispod crkve, uslijed ncsserzii'1 sagraene vie u
dolini, da gledam liske to su izlazile iz oblinjih umaraka
trstike, kako plivaju prema sredini i skakanje riba koje su lo
vile komarce. Moda se sada sve izmijenilo ako su poeli
graditi projektiranu branu za sakupljanje vode iz Flumineddu. Sjeam se jo kako sam jedam put vidio veliku zmiju gdje
ulazi u vodu i gdje malo poslije toga izlazi s velikom jegu
ljom u ustima i kako sam ubio zmiju i oteo joj jegulju, koju
7 N a sa rd in sk o m d ija le k tu : m a la h rana.
182

sam poslije morao baciti jer nisam znao kako da je odnesem

na M u rislen e.5s Ukrutila se kao tap i ruke su mi strano
smrdile.
Kako ti je moglo pasti na pamet da se osjeam slabo i
da ti to skrivam? Jasno, ne mogu plesati samo na jednoj nozi.
ali ponekad se sam udim da sam tako otporan. Sad vie ne
mam zubi da vaem i radi toga moram jesti samo neke
stvari, a ne neke druge. Naroito mi je ao to e kroz kratko
vrijeme staviti u prodaju janjetinu, a ja je ne u moi jesti,
iako mi se mnogo dopada.
N e sjeam se Manije Porcu. Ipak sam je morao poznavati
ako je ivjela devedeset sedam godina. P ii mi ponekad o
obitelji tetke Margerite. to je bilo sa Giovaninom, Ignaziom.
Natalinom i onim drugim, ijeg se imena sada vie ne sje
am? Giovaninovi sinovi su sigurno ve poveliki. A Nanetta
Cuba? i t. d., i t. d. Mora me jednom izvijestiti o svim mo
jim starim poznanicima. Sjea li se najstarijeg sina mesara
T a n ie lla su re? Jednom ga sluajno sretoh u nekoj milan
skoj kavani. Bio je izbaen iz Farinanccijeva dnevnika u
Cremoni (ne znam dodue to je mogao raditi u jednom dnev
niku. jer je imao isti glupi i blesavi izgled kao kad je bio
djeak); obratio mi se vrlo ponizno, molei me da mu naem
namjetenje u dnevniku moje stranke. U inilo mi se da je u
slabim financijskim prilikama i nasmijao me svojom nera
zumnom molbom.
Oekujem pismo to mi ga Terezina obeaje.
Draga mama grlim sve ito je mogue njenije, a naroito
tebe i djecu.
A n ton io

58 N a sa rd in sk o m d ija le k tu : zidi. (O p. pr.)

183

X GIX
K aznionica T u ri. 2 sluenog 1<)II

Draga Tanja,
. . . Uvijek zaboravim da ti piem o albi to ju je Umberto
uloio za obnovu procesa. 2albu sam svojedobno primio i
prouio. Meni su bili poznati motivi albe, a vidio sam da su
poznati i U m bertu59 i da ih je on izloio. Ipak jedan drugi
motiv, koji je takoer bio poznat U mbertu, jer sam mu ga ja
sam poslije osude sugerirao, Umberto nije tono izloio, a
niti ga je izloio u svom njegovom domaaju. Moda bih ga
ja mogao izloiti, ako preko odvjetnika bude mogue (ali koji
se odvjetnik bavi tim pitanjem ?) dobiti tone podatke za n a
vode koje bih priklopio albi. Evo o emu se radi. Jedna od
najvanijih toaka optube protiv tobonjih lanova C entral
nog Komiteta Komunistike P artije, to jest optuba za pokuaj
oruane pobune u toku 1926. a kao posljedice odluka lionskog
Kongresa, bila je broura s naslovom O p i pra viln ik o g ra a n
skom ratu. U mberto se tono sjea da je Politica. revija
na ijem se elu nalazio sam m inistar pravde, i akademik
Francesko Coppola, u potpunosti objavila taj spis i tvrdi da
je inkrim inirana broura doslovno pTetampana iz te publi
kacije. Ja, koji nisam nikad vidio brouru, ne znam da se
radi o pretam pavanju te vrste. Uostalom to im a malo va
nosti. nasuprot tone i dokumentirane istine. Spis O pi pra
v iln ik o graanskom ratu prije nego to iga je objavila tali
janska rev ija Politica objavila ga je krajem 25. ili poet
kom 26. francuska R evue de Pari. Meutim. Revue d e
Pari n ije objavila samo tu publikaciju: 26., ne sjeam se u
kojem broju, objavila je jedan lanak urednitva (ili potpisan
sa zvjezdicama, ili anoniman) pod naslovom L a guerre civ ile
r,n U m b c rto T c rra c in i. p rv a k K. P. I.
184

cl le b o lch ev ism c .',<HSjeam se tono da je na koricama bionaslov L a guerre et le bolch evism e u kojem ukratko izlae
pitanje na ovaj nain: spis O p i p r a v iln ik i t. d. je obian re
vijski lanak revije Vojna misao (V o jen n a ja m y s lj) bez ika
kva slubena karaktera ili obaveze za komunistike partije.
Naprotiv, lanak je bio estoko kritiziran od itavog niza ru
skih vojnih pisaca, koji su dokazali njegov pedantan, apstrak
tan i akademski karakter i t. d., i t. d. Druga publikacija
Rexme d e Pari, koja naprosto ponavlja tu diskusiju, tonodokazuje kako nijedna komunistika partija, a najmanje tali
janska. nije mogla iriti ovaj spis, zahtijevajui od svojih
lanova da se pridravaju njegova sadraja. Talijanska bro
ura, prema tome, ne moe biti smatrana partijskim doku
mentom, i radi nje odgovornost ne bi smjela pasti na la
nove Centralnog komiteta, koji su, mislim, morali poznavati
tu stvar i ne smatrati ozbiljnim spis te vrste, ve kao publi
kaciju neodgovornih elemenata, koji su je objavili na svoju
ruku. Za ono to se odnosi na mene lino, postoji tampani
spis, jedan broj Glasa komunistike partije koji je izaao
u prvim mjesecima 1926, u ijem je drugom dijelu ukratko
izloen dosta loe, da kaem istinu, jedan moj govor u
politikoj komisiji lionskog kongresa, u kojem sam ja, u ime
dotadanjeg Centralnog komiteta, a kao direktivu koja je
trebala biti odobrena od Kongresa (kao to je bilo), odluno
tvrdio da u Italiji nije postojala takva situacija, i da je tre
balo raditi na politikoj organizaciji a ne na prevratnikimpokuajima. Ovaj Glas nije bio pobijan na raspravi, i mi
slim da se vjerojatno nalazi u sudskim spisima.

Mislim da ove elemente moe izloiti odvjetniku, koji jc

podigao albu i upitati ga za miljenje. Naravno, da ni even
tualna alba s moje strane ne e stvari izmijeniti, ali ipak e
moda biti korisno da ostane meu spisima. Izvjetaje Revue
00 G raanski rat i b o ljevizam . (Op. pr.)

185-

de 'Paris je lako pronai u nekoj biblioteci, koja jc na nju

pretplaena. Uostalom, odvjetnik bi se mogao posluiti ovim
elementima da pospjei albu samog Umiberta, jer je moda
bolje, da samo jedan vod,i ovu stvar za obnovu procesa.
. . . Ako te zanima idovsko pitanje i ako hoe da ga
znanstveno proui, upozoravam te na dva nova spisa, koji se
spominju u jednom asopisu. To su dva nova spisa, koji se
spominju u jednom asopisu. To su dva izvjetaja s ne
davnog internacionalnog kongresa za prouavanje puanstva,
koji je odran u Rimu. Objavljeni su u posebnim svescima:
prvi svezaik je od profesora Livio Livija ;i odnosi se na cjelo
kupno idovstvo, a drugi od profesora R. Bacchija i odnosi sc
na talijanske idove. ini mi se. po kratkom sadraju da su
oba spisa vrlo zanim ljiva i pouna. U Italiji se, prem a Bacchiju. jedino u Rimu odrala donekle kompaktna idovska
jezgra. Fenomen raspadanja i apsorbiranja sa strane cjelo
kupnog drutva u postepenom je razvoju u ostalom dijelu Ita
lije. Tako je na svjetskoj ljestvici, vrsta idovska jezgra ona
u istonoj Evropi. Oko ove jezgre nalaze se druge idovske
zajednice, koje sredina apsorbira i t. d. U Rimu. gdje je ghetto
trajao do 70. i gdje je V atikan nastavio s tradicijom izdva
janja, i u zemljoradnikoj istonoj Evropi, odvajanje idova
nastavlja se. ustvari, bez ghetta.
Oekujem da e mi se opirno javiti. Ti me nikada ne
obavjetava o tvom zdravlju. Njeno te grlim.
A n to n io

C
K aznionica T u ri, 9. studenoga 1931.

D raga T anja,
piem ti upravo na petu godinjicu mog utamnienja. Pet
godina je lijepi niz godina, a osim toga radi se o pet najpro
186

duktivnijih i najvanijih godina u ovjejem ivotu. Uosta

lom sad su ve proli i nemam nikakve volje da raunam do
bitke i gubitke, niti da gorko plaem nad tolikim dijelom i
vota. koji je otiao do vraga. Ipak mi se ini da se one uve
like poklapaju sa odreenim periodom mog fiziolokog ivota,
naime te godine su bile potrebne zato da dovedu organizam
u tamnike okolnosti. Malaksalost, koju osjeam, od pred tri
mjeseca na ovamo, sigurno je poetak jednog perioda u ko
jem e tamniki ivot biti jo tei. kao neto to je stalno
rktuelno. to neprekidno djeluje na razaranju snaga.
Paket s lijekovima o kojemu mi pie da si ga poslala,
vjerujem da je ve stigao i da u kroz par dana imati njegov
sadraj. Budui da jugo opet pue, ponovo osjeam otre bo
love i stoga ekam da mi urue lijekove, koji mi daju bar
neko olakanje. Zaboravio sam te zamoliti da mi poalje jo
papiria za cigarete. Moda te udi to troim tako mnogo
papiria, jer sam ti bio pisao da sam dosta smanjio potronju
duhana. Nema kontradikcije izmeu dvije injenice, dapae
one su usko zavisne jedna od druge. Nauio sam da se sma
njenjem papiria, to jest ako ih se odree po duini i irini,
moe nainiti mnogo malih cigareta (tri umjesto jedne) te se
prema tome. s istom koliinom svjeeg duhana, moe zapu
iti tri puta po malo. umjesto jedan jedini put: tek toliko
da se udovolji elji. Zatvorenici pue tri puta istu cigaretu
(pue ju na mahove) a zatim ponovo upotrebljavaju ikove.
Taj obiaj mi je odvratan i ja vie volim moje rjeenje, koje
meutim zahtijeva mnogo papiria, vie nego to ih se moe
kupiti s duhanom i ibicama. Za ibice vrijedi tamniki obi
aj da se s jednom iglom svaka ibica rascijepi na dva dijela,
i tako podvostrui. Ustvari od srpnja do danas ne samo da
puim etrdeset posto duhana kojeg sam puio (prije nepo
sredno prije, jer sam ve prije bio smanjio), ve mi se ini
da postoji mogunost novih smanjenja. Vjerujem da e mi
poi za rukom da vrlo malo puim, a moda u uspjeti da
187

sasvim prestanem kroz kratko vrijeme. Istina jc ipak da je

puenje male koliine duhana vezano uz intenzivnost inte
lektualnog rada. itam malo, a mislim jo manje, to jest ne
vrim nego male intelektualne napore, i stoga puim manje.
Ne mogu usredotoiti panju na neki sadraj. I intelektualno
se osjeam pust kao to sam i fiziki. V jerujem d a e ovo
stanje p otrajati itavu zimu. to jest da u u tom razdoblju
nekako uspjeti, ne da se popravi moje stanje, ve da se ne
pogora.
Njeno te grlim.
A n to n io

Cl
K aznionica T u ri, lf>. studenog 1931.

Draga Terezina,
hvala ti to si mi pisala. Nisam primio vijesti ve vie
od jednog mjeseca. Oekujem mamino pismo, koje mi na
javljuje.
Ako bi stric Zaccarija doao k meni. rado bih ga vidio,
ali vjerujem da ne e doi. Koliko ga vremena ve nisam
vidio? Ne sjeam se vie. Jedva ga se sjeam, i to onda kad
je on bio vrlo mlad, a ja dijete .. . Vjerujem da sada mnogo
slii na strica Ahila; moda je malo uglaeniji i nalickaniji
jer ivi u gradu, ali ne znam, da li je isto toliko i simpatian.
A tko sada mijesi kruh u kui? Mama ne, ti takoer ne.
jer vjerojatno ima mnogo posla u uredu. Grazietta ne moe
na sve dospjeti. N e mogu vie zamisliti va stvaran ivot.
Reenica: Jedna laa to izlazi iz luke, igrajui kot
skim korakom je isto to uzeti mrtvaca i platiti ga na kraju
mjeseca nije nikakva zagonetka, ve hirovitost bez znaenja,
koja slui da se ovjek naali s onim tipovima (sjea li se
signor Camedde?), koji su, da bi istakli vanrednu kulturu, pabiriji iz popularnih romana velike fraze, a zatim ih obilno
188

ubacivali u razgovor da bi zadivili seljake. N a isti nain bogomoljke ponavljaju latinske molitve iz Filoteje. Sjea li se
kaiko je teta Grazia vjerovala, da je postojala neka donna
Bisodia, jako pobona, tako da se njeno ime stalno ponavlja
u O fnau? Bijae to D on a nobis h o d ie 39 to je ona, kao
mnoge druge, itala Donna Bisodia i zamiljala je tu
donnu Bisodiju kao neku gospou iz onih davnih vremena,
kad su svi ili u crkvu i kad je jo neto vjere bilo na ovom
svijetu. Mogla bi se napisati novela o ovoj imaginarnoj
donna Bisodiji, koja je postala uzorom. Koliko je puta teta
Grazija kazala Grazietti, Emi, a moda i tebi: Ah, ti sigurno
nisi kao donna Bisodia! kad niste htjele otii na ispovijed
kako je dunost o Uskrsu. Sad e ti moi priati tvojoj djeci
ovu priu. N e zaboravi napokon priu prosjaice Mogoro
o musca m a g h e d d d 12 i o bijelim i crnim konjima, koje smo
dugo vremena ekali.
Draga Terezina, njeno te grlim.
A n to n io

CII
K a z n io n ic a T u r i. 10. p ro sin c a 1931.

Draga mama.
uzalud sam oekivao tvoje dugako pismo to mi ga je
Terezina obeala. Nadam se da ono nije izostalo zato to ti
zdravlje ne dozvoljava niti da diktira. Radije predpostavljam da ti je nedostajala suradnja jedne pisaice koja bi do
brovoljno pisala. Kroz sve ovo vrijeme primio sam samo jednu
razglednicu potpisanu od Terezine i njene djece. A tko je
D id d i? Kojem kranskom imenu odgovara? Zamiljam kako
(il D a j n a m d a n a s . (O p. pr.)
02 N a sa rd in sk o m d ija le k tu : bi. n e v o lja .

189

li Tereziniina fantazija zadovoljava svoje hirove izmiljajui

umiljata imena za svoju djecu. Ovo Diddi hi moglo biti ime
nekog vragolastog duha ili jedne kolijevke. Terezina bi mi
morala napisati neku vrst rjenika, s jedne strane, imena u
skromnom obliku kakva se nalaze u kalendaru, a s druge fan
tastini proizvodi, koje ona izmilja. Za me e to biti korisno,
jer se vie ne snalazim u tako bujnom poetskom cvjetanju.
Draga mama, ovo bi se pismo moralo ograniiti na bo
ine estitke i prema tome treba da ti te blaene estitke
ipak uputim. Htio bih dobiti tone vijesti o tvom zdravlju i
elim da one budu to je mogue bolje. Pie li Karlo? Poslije
svog putovanja u Turi pisao mi je samo jedamput. Pisao je
Tatjani i obavijestio je da e i meni pisati, ali jo nita nije
uinio. ini se da ne stanuje vie u Milanu ve u nekom
mjestu u pokrajini. A pie li vam Nannaro? Poslije tolikih
obeanja, nije mi nikad pisao niti jednog retka. Pa ipak vu
em naprijed uvijek jednako, vedriji no ikad, iako starim u
zatvoru. Tebe i sve u kui njeno grlim.
A nJonio

GUI
K aznionica T u ri. 14. p rosinca

1931.

Draga Julka,
prim io sam tvoje pisamce od 21. studenog. T an ja mi je
javila i sadraj tvog pisma to si ga njoj pisala te je tako
tvoje pisamce oivjelo i izgubilo neto od tvoje apstraktnosti
i neodreenosti. U jednom od tvojih prethodnih pisama si
mi spomenula da si htjela otpoeti s uenjem i da si pitala
lijenicu za m iljenje i da njeno m iljenje nije bilo nepo
voljno. Dozvoli da ti. sa stanovitom sitniavou dam jedan
praktian prijedlog, da ti podnesem, da tako kaem, neke
moje zahtjeve (vjerujem da se u sluaju jednog zatvore
190

nika moe govoriti o zahtjevima naspram slobodnih ljudi

jer sc poloaj zatvorenika historijski nadovezuje na ropstvo
klasinog perioda. U Italiji robija i vjeita robija, izrazi
koji se upotrebljavaju za zatvor, ukazuju jasno na ovu srod
nost). Budui da ti namjerava studirati, ja mogu misliti na
mnoge stvari: da se eli upustiti u prouavanje neke strune
teme, ili da eli stei naunu togu, to jest. studirati da zavlada opom metodologijom i naukom epistemolokom (uj
kakve pedantne rijei!) Zato onda ne bi mogla studirati neke
stvari koje i mene zanimaju, te prema tome postati moj do
pisnik za neke predmete koji su za nas obojicu vani, jer su
odraz sadanjeg D elijevog ;i Julijanovog intelektualnog i
vota? Ukratko, elio bih (opa forma prvog zahtjeva) siste
matski biti obavjetavan o znanstvenom okviru u kojem se
odvija kola ili kole koje pohaaju Julijan i Delio. tako da
bih mogao shvatiti i ocijeniti mrave napomene, koje mi ti
ponekad daje. kolsko pitanje me puno zanima, a i tebe
mnogo zanima, jer pie da se ezdeset posto vaih razgovora
kreu oko djejeg uenja. Izloiti u ispravnom i povezanom
obliku dojmove u vezi s tim, znai studiranje: to e te po
novo dovesti u stanje da poslije bolesti zavlada svojom na
unom voljom i svojim sposobnostima za analizu i kritiku.
Naravno ti bi morala zaista raditi, a ne samo pisati pisma:
to jest morala bi voditi jednu anketu, uzimati zabiljeke, sre
diti sabrani materijal i izloiti rezultate po redu i u vezi. Ja
bih bio sretan, sreom jednog pedanta, istina, ali koju ipak
ne bi trebalo podcjenjivati. Htio bih znati, na primjer, kako
je bio uveden u osnovne kole princip udarnih brigada i stru
nih kutia i kakav se pedagoki cilj misli postii time. Moe
se roditi sumnja da to umjetno ubrzava profesionalna opre
djeljenja i krivotvori djeje sklonosti, gubei iz vida cilj
jedinstvene kole, koja vodi djecu skladnom razvoju svih ak
tivnosti. sve dok formirana linost ne istakne dublje i stalnije
sklonosti, koje nastaju na jednom viem stupnju razvoja svih
191

vitalnih snaga, i t. d M i it. d. Mogao bih, na prim jer, javiti

D eliju moja iskustva iz djetinjstva o ivim biima: ili e mu
se initi kao neka pria, to sam vidio kako zeevi pleu (ili
skau, ili narod u tom vidi ples) na mjeseini, ili kako jeeva
obitelj (je. jeia i jeii) ide da se snabdije jabukama na
jesenskoj mjeseini? to znai kuti ivih bia? itao sam da
ezdeset posto djece u velikim amerikim gradovima ne zna
to je to krava i d a 'ima ljudi, koji u kavezu vodaju krave,
kao to se nekad u Ita liji vodalo m edvjede i majmune. Da li
postoji kuti s kravom u amerikim kolama?
D raga Julka, snano grlim tebe i djecu.
Antonio

K azn io n ica T u ri, 21. pro sin c a 1931.

D raga mama,
primio sam tvoje pismo od 10. Pisala ga je Terezina, ini
mi se sa izvjesnim lukavstvom. V jerujem d a ste se obe smijale kad je Terezina pisala da ti se dopada maenje, da ti se
sviaju dobre stvari, da ima apetit jedino kad ima dobre
h ran e i t. d., i t. d. Sada ujutro kad uzima bijelu kavu um je
sto crne, htio bih znati, da li u kavu stavlja jeam koji
osvjeava. Osim toga Terezina me nije' izvijestila kakvom
stvarnom imenu odgovara Diddi. ini m ise da se nekad njena
n ajm laa djevojica zvala Isa. J a vie nita ne razumijem
izmeu tolikih imena od milja. Bilo bi jednostavnije Cunegonda, Restituta, ErmegaTda, i t. d.. a za mukarca Baldassare. Napoleone. Nabukodonosor.
Oekujem vae darove za Boi i unaprijed se zahvalju
jem djeci koja su, pie, sudjelovala u izboru stvari. Grlim
tebe i sve u kui.
Antonio
192

cv
K a z n io n ic a T u ri, 18. s ije n ja 1932.

D raga T a n ja ,
kroz itavo ovo vrijeme nisam osjetio nikakav otar ili
poluotar bol. Naprotiv, relativno, ini mi se da ivim dosta
dobro. Istina je da sam uvijek zlovoljan, sad jako nervozan,
sad protivno od toga rtva rastrojenosti i apatije. No vjeru
jem da je ovo stanje polublesavosti jedan oblik obrane orga
nizma protiv stalnog troenja, kojemu se podlijee u zatvoru
poradi svih onih sitnica i neznatnih smetnji. N a kraju kra
jeva, ovjek postaje mikroman (a moda sam to postao vie
nego to i sam vjerujem), osjeajui kako mu tolike sitnice
i sitne misli i sitne brige stalno bruse ivce. Uostalom, po
gledaj to se dogaa: Prometej nam u borbi protiv svih bo
gova Olimpa izgleda kao tragian titan, a smijean nam je
Gulliver koga su vezali Liliputancu Da su Prometeja, umje
sto to mu je orao dnevno prodirao jetra, glodali mravi, i on
bi takoer bio smijean. Jupiter nije bio mnogo inteligentan
u svoje vrijeme. Tehnika, da se rijei svojih protivnika, nije
jo bila jako razvijena. Jedan moderni novelista (ne sjeam
se koji, ali mi se ini Guelfo Civinini) zamilja kako neki
mu da bi upropastio kiooa za koga se njegova ena poinje
zagrijavati, zatvara ovoga jednu no u naputenu kolibu, po
kojoj haraju gladne buhe. Zamisli gospodinova ustaca kad
ugleda eznutljivog ljubavnika izreetanog malo simpatinim
ugrizima buha.
Draga njeno te grlim.
Antonio

J0

P ism a iz z a tv o ra

193

CVI
K aznionica T u ri, 18. s ije n ja 1942

D raga Terezina,
primio sam .tvoje pismo od 14. zajedno s Frankovim pi
smom, njegovim crteima u boji i .pisamcem od Didi i Mirne.
Z ahvaljujem svoj tvojoj djeci i ba ne mogu smisliti to bib
uradio da pokaem svoju ljubav prem a njim a. Promislit u
i gledat u da izmislim neto to u ja njim a poslati, jer
inae u tome ne bi bilo uitka i nikakvog znaenja. Uinit
u moda ovako. S njemakog sam preveo, radi vjebe, niz
narodnih priica, kao to su one to su nam se tako mnogo do
padale kad smo bili djeca, a koje dapae djelomice slie na
njih, jer podrijetlo je isto. Malo su n a starinsku, na seljaku,
ali m oderan ivot, s radiom, avionom, sa zvunim filmom,
Kam erom i t. d. nije toliko probio u Ghilarzu da bi sadanji
djeji ukus bio mnogo drugaiji nego to je bio nekada na.
G ledat u da iih prepiem u jednu teku i da ih poaljem. ako
mi bude dozvoljeno, kao moj doprinos razvoju djeje fanta
zije. M oda e italac morati dodati malko ironije i popust
ljivosti kad ih predstavi sluateljima, kao potovanje prema
modernim vremenima. A ova kako izgledaju? Mislim na to
kako se kosa nosi a la gargonne i kako se pjeva o Valenciji
i o ogrtaim a m adridskih ena, no bit e da jo postoje i ti
povi na starinsku kao to je tetka Alene i Corruncu. te e jo
imati prikladnu sredinu. Uostalom, ne znam da li se sjea: ja
sam. kao dijete, govorio da bih tetu Alenu elio vidjeti na
kotau, a to dokazuje da smo se zabavljali suprotstavljajui
troglodite ondanjoj relativnoj modemosti: budui d a je to
bilo uznad naeg am bijenta, nije prestajalo da bude simpa
tino i da u nam a pobuuje p rijatne senzacije. Ponovno me
izvijesti o mami i zagrli je zajedno sa svima u kui.
Antonio
194

CVII
K az n io n ica T u ri. 2. s ije n ja

1932.

Draga Tanja,
. . . T i jo nisi dobro shvatila kakva je stvarna psiholo
g ija jednog zatvorenika. Ono to najvie mui to je stanje
nesigurnosti, neizvjesnosti nad onim to mora uslijediti sa
strane osoba koje nisu nadzorni agenti, je r se nadovezuje
(ali sa sasvim drugim domaajem) na stanje nesigurnosti i
neizvjesnosti svojstveno zatvoreniku. ovjek se poslije mnogo
patnje i mnogih napornih svladavanja privikava da bude
stvar bez volje i bez subjekta nasuprot adm inistrativnom apa
ratu. koji ga svakog asa moe otposlati na desno ili na lijevo,
izm ijeniti njegove ukorijenjene navike i t. d.. i t. d. Ako se
tom stroju i njenim iracionalnim trzajim a nadoda i racio
nalna i kaotina aktivnost vlastite rodbine, zatvorenik osjea
da je naprosto prignjeen i smrvljen. N e treba brusiti ivce,
inae e se i meni dogoditi, iako sam vrlo strpljiv i kadar za
svako svladavanje, da u postati neum oljiv u nam etanju
svoje vlastite volje i traiti da se o njoj vodi rauna, iako
to nema smisla, samo da dokaem samom sebi da sam jo iv.
Njeno te grlim.
A n to n io

CV III
K a zn io n ica T u r i. 8. v e lja e

1932.

Draga mama,
primio sam G raziettino pismo od 15. sijenja. V ijesti koje
mi alje nisu ni previe obilne n i previe jasne, ali me barem
uvjeravaju da u stanju tvog zdravlja nema nikakvih neugod
195

nih novosti. Ne znam kako je organizirana pripremna kola

u Ghilarzi i koji su upravo nastavni predmeti za itav tok
trajanja. itao sam u Corriere della Sera diskusiju, koja se
razvila u parlamentu o ovom tipu kole, ali pitanja o kojima
se raspravljalo bila su suvie openita i neodreena da bi se
mogla dobiti tona predodba. Jedina vana stvar koja se je
mogla izvui bila je ta, da pripremna kola nije sama sebi
cilj, nego da prua mogunost daljnje kolske karijere. Dakle
ni za Meu nije reena posljednja rije i ove godine ne e
biti sasvim izgubljene. Ono to mi se ini da je bitno u nje
nom sluaju i to mora svima vama sluiti u postupku prema
njoj, jest potreba da ona osjeti kako zavisi od nje i od njene
volje, da li e znati upotrijebiti vrijeme, le uiti i za se, a
ne samo za kolu, ne bi li bila u stanju, ako se uvjeti izmi
jene, prodrijeti naprijed i prihvatiti se sjajnije kolske kari
jere. Sve zavisi od njene dobre volje i od ambicije, u ple
menitom znaenju rijei. Uostalom, svijet ne e propasti ako
ona zavri svoj ivot u 'Ghilarzi. pletui arape, zato to nije
pokuavala da uspije u neem boljem i sjajnijem. Ne znam,
da li se je upisala u mlade Talijanke. Mislim da jest, iako
gvi niste nikad o tom pisali i mislim da ona ima ambicije
za tu vrstu parade. Tako e slijediti sudbinu drugih mladih
Talijanki, sudbinu da postanu dobre majke obitelji, kao to
se kae, uz uvjet da nau budalu koja e ih oeniti, a to
nije sigurno, jer budale hoe da ene kokoi, ali kokoi sa
zemljom pod suncem i uteevinom na poti.
Zahvali sinu tete Marije Domenike na njegovu sjecanju
i pozdravima.
Njeno te grlim.
Antonio

196

G IX
K az n io n ic a T u ri, 8. v e lja e

1932.

D raga T a n ja ,
. . . sa zanimanjem sam proitao P-ov odlomak o naoj,
pomalo nepovezanoj i pomalo neljubaznoj diskusiji o tako
zvana Dva Svijeta (sjea me na Junaka Dvaju Svjetova i
slinih usporedba iz romantinog perioda osamnaestog sto
ljea; ak je i Revija Dvaju Svjetova osnovana 1830!).
Budui da si mu pokazala moja pisma i obavijestila ga, dakle,
o opem stanju naeg spora, bit u ti zahvalan ako mi javi
njegovo miljenje u vezi s tim. Vjerujem da se on ne slae
ni sa starim rabinima ni s mladim cionistima, ali ini se da
prihvaa postojanje, barem u izvjesnim granicama, glasovitih
Dvaju Svjetova. N jegove primjedbe, ma koliko bile objek
tivno zanimljive, ne ine mi se sasvim tone. N e vjerujem.
:1a je opravdan zakljuak da se oigledno tei za tim da
se od idova ponovo stvori odvojenu zajednicu. Bit e da
je ta sklonost prije subjektivna sklonost starih rabina i
mladih cionista. Objektivno se idovi, poslije konkordata,
nalaze u poloaju protestanata, ali postoji ili e postojati je
dna drutvena kategorija, koja e se nai u jo alosnijem
poloaju, u uporeenju s idovima i protestantima, a to e
biti (ili ve jest) kategorija raspopovljenih popova i rasfratreni'h fratara, koji e zbog toga biti iskljueni iz dravnih
namjetenja, dakle bit e degradirani kao graani. injenica
da je pravno bilo mogue uspostaviti jednu takvu kategoriju
civilnih parija, ini mi se mnogo vanijom nego to je pravni
poloaj idova i protestanata. Njima su, na temelju zakona,
dane pravne povlastice, koje su sve prije no poniavajue. Ne
iskljuujem mogunost jedne nove pojave antisemitizma, ali
vidim da danas postoji. Suprotni znakovi mogu se pro
tumaiti drugim razlozima i s druge strane uravnoteiti s dru
197

gim isto toliko znaajnim injenicama. Ali ovo je injenica

koja je po mom m iljenju vana: da jedan dio idova odo
brava stanovite m jere protiv idova. Prof, rimskog univerzi
teta Levi Civita imao je neprilika jer nije pohaao slubene
vjerske sveanosti. A li neprilike mu je lisposlovao rektor
Del Vecchio, takoer idov. N ije $e, dakle, radilo o rasnom
ve o politikom pitanju: jedan lan vladajue klase mora
pruiti potovanje katolicizmu, koji je instrum entom regni.'y'
N ije vana njegova vjera. Stoga nije od odluujue vanosti
stav akadem ije ili parlam enta: izvan njih su i ostat e izvan
njih uenjaci svjetskog glasa koji nisu idovi. ini mi se da
je znaajan i stav Teodora*Mayera u-Credito Mobiliare. V je
rujem da u mnogim sluajevima samo idovstvo nita ne
znai, ve idovstvo-masonerija, a to je injenica da je maso
nerija vjerojatno bila institucija u kojoj su bili mnogi idovi.
D raga, njeno te grlim.
A n to n io

CX
K aznionica T u ri, 15. velja e 1932.

D raga T anja,
primio sam tvoju dopisnicu od 12., ali nisam primio drugu
dopisnicu, koju spominje. Ni ove sedmice, iz vie razloga,
ne u pisati J u liji: je r se ne osjeam dobro i ne mogu kon
centrirati tok m ojih misli, onako kako bih htio i jer ne mogu
nai najzgodniji i najkorisniji stav u odnosu na njen poloaj
i njeno duevno stanje. Sve mi se ini-vrlo teko i zamreno.
Traim poetnu nit prediva ali je ne mogu pronai, a nisam
ni siguran d a u je nai. H tio bih s tobom malo porazgovarati
03 Sredstvo vlasti. (Op. pr.)

198

o ovim stvarima, ne bi li mi i ti pomogla. Tono je da bih ti

morao napisati itav svezak ako bih htio sakupiti sve potrebne
elemente (izvuene ipak samo iz mojih dojmova i mojih
iskustava i prema tome moraju biti pristrani), ali uradit u
ono to budem mogao. Moj glavni dojam je ovaj: da naj
ozbiljniji simptom Julijine psihike neuravnoteenosti nisu to
liko injenice, vrlo neodreene, na koje se ona poziva i koje
bi bile razlog za psihoanalitiko lijeenje, koliko injenica
da je ona pribjegla ovom lijeenju i da u nj mnogo vjeruje,
ja , dodue, ne poznam opirno i tono psihoanalizu, ali i ono
malo to sam studirao ini mi se da mogu izvesti zakljuak o
nekim tokama za koje se moe smatrati da ih je psihoana
litika teorija usvojila, nakon to je osloboena od svih fan
tastinih, a i arolijskih elemenata. ini mi se da je ovo naj
vanija toka: da psihoanalitiko lijeenje moe biti korisno
samo za onaj dio drutvenih elemenata, koje je romantina
knjievnost nazivala ponieni i uvrijeeni i koji su mnogobrojniji i razliitiji nego to se obino ini. To jest za one
osobe, koje zahvaene eljeznim protuslovljima modernog
ivota (govorei jedino o sadanjosti, ali svako je vrijeme
imalo svoju modemost u opreci sa svojom prolou), ne mogu
svojim sredstvima shvatiti ista protuslovlja te ih, prema tome.
nadvladati postiui novu vedrinu i moralni mir, to jest ra
vnoteu izmeu impulsa volje i cilja kojeg treba postii. Situ
acija postaje dramatina u odreenim historijskim momenti
ma i u odreenim sredinama, kad je, to jest, sredina zagrijana
do krajnje napetosti, kada se razulare ogromne kolektivne
snage, koje prititu na pojedine jedinke do grevitosti da bi
postigle najveu stvaralaku korist od impulsa koji hoe da
stvara. Ovakve situacije postaju kobne za osjetljive i istanane
naravi, doim su potrebne i neophodne za ostale drutvene
elemente, na primjer za seljake, iji se snani ivci mogu
rastezati i drhtati na vioj skali a da se ne rastrgnu . . . Ja,
dakle, vjerujem da kulturna osoba (u njemakom smislu ove
199

rijei), aktivan elemenat drutva, kao to je sigurno Julija i

ne samo radi slubenih razloga, jer u svojoj tatini ima legi
timaciju koja je predpostavlja drutveno aktivnom, mora biti
i jest jedini i najbolji psihoanalitiki lijenik sama sebe. to
znai, na primjer, ono to ona pie, da mora uiti i t. d.
Svatko mora stalno uiti i poboljavati samog sebe i teoretski
i profesionalno, kao tumaa produktivne aktivnosti. Zato
treba vjerovati da je to osobni problem, znak vlastite manjevrijednosti? Svatko prerauje i razmata svakog dana svoju
linost i svoj karakter, bori se s mnogim pobudama, asocijal
nim i loim sklonostima i prilagouje se viem stupnju ko
lektivnog ivota. U tome nema nieg iznimnog i individualno
traginog. Svatko se ui od svojih blinjih i srodnih, puta
i stie, gubi i dobiva, zaboravlja i sakuplja znanja, crte i
obiaje. Julija pie da se danas vie ne bi branila od mog
intelektualnog i moralnog utjecaja i stoga se osjea jae
ujedinjena sa mnom. A li ja ne vjerujem da se ona ak i u
prolosti branila u toj mjeri i tako dramatski kako ona vje
ruje. A zar se, uostalom, ja nisam branio od njena utjecaja
i u isto vrijeme zadobio i izmjenio samoga sebe u dodire
s njenom linou? Ja nikad nisam teoretizirao i nisam se
nikad muio radi tog procesa u meni samom, ali to nije bio
razlog radi koga se proces nije odigrao u moju korist.
D raga, T an ja, svrio sam s matanjem. M alo prije sam
primio tvoje pismo od 12. s prepisom Delijevog pisma. O dgo
vorit u slijedeeg ponedjeljka. Pismo mi se svia.
G rlim te.
A n to n io

200

CXI
K a zn io n ica T u ri, 22. v e lja e 1932.

D raga T a n ja,
primio sam tvoja dva pisma od 12. i 16. veljae. Kao tovidi odgovaram i Deliju. Moda sam suvie zastranio: treba
da stvorim stil koji ga ne e umarati.
. .. Ono to mi pie o mojem nacrtu za pjevanje o Farinati, sjetilo me je da sam vjerojatno prolih godina o tome
s nekim razgovarao. Sjeam se da sam prvi put mislio na ovu
interpretaciju itajui golem rad Izidora del Lunga o Firen
tinskim kronikam a od Dina Compagnija, gdje je Del Lungo
po prvi put odredio datum smrti Guida Cavalcantija. U naj
novije vrijeme i s druge toke gledita, ponovo sam mislio na
taj poziv itajui Croceovu knjigu o Danteovoj poeziji, gdje
se dogaaj s Cavalcantijem spominje tako da se moe shvatiti
kako se ne vodi rauna o Farinatinom kontrapunktu. A sje
am se. da je i Calosso napisao jednu studiju o desetom pje
vanju Pakla, koja je objavljena u Giornale danteseo, ali
se vie ne sjeam njenog sadraja. ini mi se ipak kao isklju
eno da on tu spominje motiv, koji sam ja spomenuo. Ipak
opaam da sam zaboravio mnoge stvari, koje mi je tvoje
pismo dozvalo u sjeanje. Uostalom, stvar ima malo vanosti,
jer nikada nisam mislio postati danteolog i initi velika
hermeneutska otkria na tom polju. Ipak mi ovo slui za kon
trolu: jasno je da se ne smijem suvie pouzdati u pamenje u
kojem su se pojavile mnoge rupe. to se tie biljeaka, koje
sam napisao o talijanskim intelektualcima, ba ne znam s koje
bih strane poeo: razasute su po sveskama. izmijeane s raznim
drugim biljekama i morao bih najprije sve zajedno sakupiti
da ih sredim. Bojim se tog posla, jer suvie esto trpim od
emikranija. koje mi ne daju da se saberem u potrebnoj mjeri.
I u praksi je stvar jako naporna, radi naina i ogranienja u
201

kojem moram raditi. Ako moe poalji mi teka, ali ne

onakvih kakve si mi nedavno poslala; te su nespretne i suvie
velike. M orala bi izabrati teke normalnog formata, poput
kolskih i da nem aju mnogo stranica, najvie etrdeset-pedeset. tako da se ne pretvore radi potrebe u sve zapetljanije
dnevnike raznovrsnih biljeaka. H tio bih im ati ite male teke
ba radi toga da sredim ove biljeke, dijelei ih po sadraju.
Tako e mi proi vrijem e i lino e mi koristiti da bih po
stigao izvjestan intelektualni red.
U posljednje sam vrijem e osjeao jake trbune bolove, no
nisu se pojavila nikakva oticanja, niti prom jene u tem pera
turi. O vdje je pao veliki snijeg (40 cm) i veoma je zahladilo,
ali usprkos svega ja sam se izvukao dosta dobro to se tie
bolova.
Njeno te grlim.
A n to n io

CXII
K aznionica T u ri, 22. v e lja e 1932.

Dragi Delio,
svidio mi se tvoj ivui kuti sa zebama i ribiicama.
Ako zebe ponekad pobjegnu iz krletke, ne smije ih se hvatati
za krila ili za noge. koje su osjetljive i mogu se slomiti i
iaiti. T reba ih uzeti cijelom rukom za itavo tijelo, i iie
stiskati. Kao djeak uzgojio sam mnogo ptica, a i drugih
ivotinja: sokola, buljina, kukavica, svraka, vrana, eljugara, kanarinaca, zeba, eva i t. d., uzgojio sam jednu zmijicu,
jednu kunu, nekoliko jeeva i kornjaa. Evo, kako sam vidio
jeeve gdje beru jabuke. Jedne jesenje veeri, bio je ve
mrak. ali je svijetlio sjajan mjesec, otiao sam s nekim dru
gim djeakom, mojim prijateljem , u jedan vrt pun voaka;
202

najvie je bilo jabuka. Sakrili smo se u grm, prema vjetru.

Kad eto ti jeeva, pet, dva vea i tri manja. Upute se prema
jabuci u indijanskom redu; malo su se vrtjeli po travi, a zatim
su se dali na posao: pomaui se rilacima i noicama kotr
ljali su jabuke, koje je vjetar otresao sa stabla i skupljali ih
na malom prostoru jednu pored druge. A li kako po zemlji nije
bilo dovoljno jabuka, najvei je digne gubicu, pogleda na
okolo, odabere dosta savijeno stablo i uspne se na nj praen
od ene. Postave se oboje na krcatu granu i stanu se njihati,
po ritmu. N jihovi pokreti preoe na granu, koja se je sve vie
ljuljala uslijed naglih trzaja, i mnogo drugih jabuka pade na
zemlju. Skupivi ove pored ostalih, svi se jeevi, veliki i
mali. smotaju, nakostrijee bodljike i polegnu po vou, a
ovo se nabode. Neki su naboli malo jabuka (jeii), a otac i
majka uspjeli su nabosti sedam ili osam jabuka, svaki. Kad
su se vraali u svoju jazbinu mi smo izali iz skrovita. str
pali jeeve u vreu i odnijeli ih kui. Ja sam dobio oca i dva
jeia i drao sam ih mnogo mjeseci u dvoritu, slobodne.
Lovili su sve ivotinjice, ohare, gundelje i t. d.. a jeli su
voe i lie od salate. Svjee im se lie mnogo dopalo, te
sam ih tako mogao malo pripitomiti. Nisu se vise skupljali
u loptu kad bi vidjeli ljude. Strano su se bojali pasa. Za
bavljao sam se donosei u dvorite ive zmije da vidim kako
ih jeevi love. im bi je primjetio zmiju, brzo, vrlo brzo je
skakao na etiri noge i odvano juriao. Zmija bi podigla
glavu, isplazila jezik i siktala, a je bi lagano kriknuo, drao
zmiju prednjim nogama, grizao je za iju a zatim je prodirao komad po komad. O vi jeevi su jednog dana nestali. Si
gurno ih je netko uzeo da ih pojede.
Tatjanuka je kupila lijepi veliki ajnik od bijeloga por
culana i u njega stavila bebu. Oko vrata sada nosi topao al.
jer je jako hladno: i u Italiji je mnogo snijeilo. Radije joj
pii da malo vie jede, jer mene ne e da slua. Vjerujem da
tvoje zebe jedu vie od Tatjanuke. Veseli me da su ti se
203

dopisnice dopale. Drugom prilikom u ti pisati o zejem plesu

i drugim ivotinjama. Hou da ti ispriam i druge stvari, koje
sam vidio i uo kao dijet: priu o drijebetu, o lisici i konju,
koji je imao rep samo na blagdane, priu o vrapcu i kulaku,
o kulaku i magariu, o ptici tkalji i medvjedu, i t. d. ini
mi se da ti poznaje priu o Kimu. Poznaje li i pripovijesti
o dungli, a naroito onu o bijelom tuljanu i o Rikki-Tavviju?
Je li i Ju lijan udarnik? N a kojem poslu?
Poljubi u moje ime Ju lijan a i majku Juliju.
Otac

C X III
K aznionica T u ri. 29. ve lja e 1932

D raga mama,
u pismu od 11. Terezina mi pie da e mi G razietta pisati,
a moda i Mea, ali ja nisam nita primio. Mislim da je i na
S ardiniji bjesnilo runo vrijeme, radi kojega ovjek gubi
volju d a pie. O vdje je puno snijeilo, vie nego 28.29..
to je ve izgledalo izuzetno. Zahvali Terezini na vijestima,
koje mi je poslala. elio bih. zaista,, uti duga brbljanja tete
Delogu; mora da je neiscrpljiva u svojim priicama o mladosti.
Je li nastavila sa selekcijom ogromnih rajica bez sjemena?
Tko zna koliko je nju stajalo to je morala napustiti svoje
napore u U rum aru .. . Kai takoer Terezini da zahvaljujem
njoj i njenoj djeci na njihovoj nam jeri da mi poalju ljubice
iz Chenale i lukovicu divlje ciklame; ja. meutim, ne ihogu
prim iti njihove darove. To bi bilo protiv pravilnika, koji n a
lae da se odri ucviljeni karakter zatvorske kazne. Moram,
dakle, biti ucviljen, te stoga nikakvih ljubica i nikakvih cikla
204

ma; nikakav vrai prirode ne smije arkati moje nozdrve

mirisom, a oi bojam a cvijea.
N jeno grlim tebe i sve ostale. Pozdravi tetu Delogu kad
doe u posjete.
Antonio
C X IV
K az n io n ic a T u r i,

7. o u jk a

1932.

D raga T anja,
. . . H t i o bih tonije odrediti jednu moju tvrdnju u vezi
s psihoanalizom, tvrdnju, 'koju nisam dovoljno razjasnio,
je r je prouzrokovala zabunu kao to se vidi iz tvog pisma od
23. veljae. J a nisam kazao utvreno je da je psihoanalitiko
lijeenje prikladno samo za sluajeve takozvanih uvrijeenih
i ponienih elemenata. N ita o tome ne znam a niti znam a
je netko do sada postavio to pitan je u tim granicam a. Radi se
o nekim m ojim linim razm iljanjim a, neutvrenim , o n a j
v jero jatn ijoj i znanstveno shvaenoj kritici psihoanalize, koju
sam iznio da bih ti razjasnio svoj stav prem a Ju lijin o j bo
lesti. T a j stav nije napokon toliko pesim istian kao to ti se
inilo i ne zasniva se na pojavam a tako prim itivne i niske
vrste kao to te'je navela da povjeruje izreka ponieni i uvri
jeeni, koju sam upotrijebio radi kratkoe i jedino govorei
openito. Evo mog stava: ja vjerujem da sve ono realno i
odreeno to se moe spasiti od psihoanalitikih echafaudage04
moe se i mora suziti na ovo: na prom atranje razaranja, koje
u mnogim duama uslovljava kontradikcija izmeu onog to
se kategoriki p o ja v lju je kao dunost i stvarnih sklonosti
zasnovanih na talogu starih "navika i starog naina miljenja.
Ovo protuslovlje se ja v lja u bezbrojnom m notvu pojava i
04 P o sta v k a . (O p. p r.)

205

poprima sasvim zaseban karakter u svakom pojedinom indi

viduumu. U svakom momentu historije, nije samo moralni
ideal, ve i tip graanina kojega odreuje javno pravo,
vii od prosjeka ljudi to ive u odreenom stanju. T a j je
razmak mnogo vie naglaen u asovima kriza, kao to je
ova poslijeratna, bilo radi toga to se sniava stepen moral
nosti, bilo to se cilj kojega se eli postii stavlja vie i to
se onda izraava u novom zakonu i u novoj moralnosti. I u
jednom i drugom sluaju dravna se prisila na pojedinca po
veava, poveava se pritisak i kontrola jednog dijela nad cje
linom, a cjeline n a svaki njen sastavni dio. Mnogi pitanje
rjeavaju lako: nadvladavaju protuslovlje vulgarnim skepti
cizmom. D rugi se izvana doslovno pridravaju zakona. Ali za
mnoge se pitanje rjeava na katastrofalan nain, jer uzro
kuje bolesne provale potisnutih strasti, koje nuna drutvena
laljivost (to jest pridravanje hladnog slova zakona) samo
produbljuje i um rtvljuje. Ovo je glavna jezgra mojih raz
m iljanja. J a sam razabirem koliko je ta jezgra apstraktna
i neprecizna, ako se uzme sasvim doslovno. Radi se ipak samo
0 nacrtu, o opem pravcu i ako se tako shvati ini mi se da je
dosta jasna (i vidljiva). Kao to sam kazao, u pojedincima i
raznim kulturnim slojevima, potrebno je razlikovati vrlo za
mreno i brojno stupnjevanje. Ono to je u Dostojevskijevim
romanima oznaeno izrekom ponieni i uvrijeeni jest n a j
nii stupanj, pravi odnos jednog drutva u kojem je drutveni
1 dravni pritisak najmdhanikiji i izvanjski, u kojem je
protivnost izmeu dravnog i prirodnog (upotrebljavam
ovaj dvomisleni izraz) prava najdublja, radi pom anjkanja posredstva kao to je ono na Zapadu, koje pruaju intelektualci
to su u dravnoj zavisnosti. Dostojevski sigurno nije bio
posrednik dravnom pravu, ve je on sam bio ponien i
uvrijeen. lS ove toke gledita mora razum jeti ono to sam
mislio rei kad sam spomenuo lane probleme i t. d. Mislim
da se moe. a da se ne pada u vulgaran skepticizam i ne za
206

pada u komodnu laljivost, nai spokojstvo ak i u provali

najbesm islenijih p rotivurjeja i pod pritiskom najnem ilo
srdnije potrebe, ako se uspije misliti historijski, dijalektiki
i ako se uspije poistovjetiti s intelektualnom trezvenou vla
stiti zadatak ili jedan vlastiti zadatak tono odreen i ogra
nien. U ovom smislu, za ovu vrst duevnih bolesti, moe se
a prem a tome se i mora biti lijenik samog sebe. N e znam,
da li sam uspio da budem jasan. M eni je stvar vrlo jasna.
Bilo bi potrebno podrobnije i analitiko izlaganje, shvaam,
da se saopi ova jasnoa, ali to ja ne mogu uraditi svaki put
zasebno, je r raspolaem s malo vrem ena za pisanje i s malo
prostora. U svakom sluaju moram te upozoriti da stvari ne
tumai suvie doslovno. Hou da te jo upozorim na pojam
znanosti u ovoj vrsti duevnih injenica, a ini mi se da je
jako teko prihvatiti, u tom pogledu, suvie krut pojam p r i
rodnih i eksperim entalnih znanosti. Trebalo bi, stoga, dati
mnogo vanosti takozvanom atavizmu, mnemi kao pam e
n ju organske m aterije i t. d. J a vjerujem da se atavizmu i
mnemi pripisuje mnogo, toga to je isito historijsko i p ri
hvaeno ve u drutvenom ivotu, koji, treba podsjetiti, po
inje odmah im se doe na svijet iz majinske utrobe, im
se otvore oi i osjetila poinju zapaati. Tko e ikad moi
pokazati gdje u svijesti poinje psihiki rad prvih saznanja
ovjeka-djeteta, koje je ve udeeno da pam ti ono to vidi
i uje? A kako onda d a se razlikuje i tono odredi ono to se
pripisuje atavizm u i mnemi?
D raga, ne smije vjerovati da sam se ja osjeao ili da se
osjeam jako loe. J a sam se u stvari ove zime izvukao dosta
dobro. N isam osjetio, na prim jer, nikakvih bolova na bubre
zima. a od toga sam pretprolih zima mnogo patio.
N jeno te grlim.
Antonio

207

cxv
K azn io n ic a T u ri, 14. o u jk a 1932.

D raga T anja,
. . . Ako ti se desi da pie P.-u, reci mu u moje ime da
hih elio znati da li postoje izdanja o M achiavellijevim eko
nomskim koncepcijama i njegovoj ekonomskoj politici i da
li mi on moe nabaviti, a da ga to ne smeta, raspravu, koju
je o tom predm etu, p rije nekpliko godina objavio profesor
Gino A rias u Ekonomskim analima sveuilita Bocconi.
Moe li se kazati da je M achiavelli bio merkantilist, ne
zato to je on svijesno mislio kao m erkantilista, ve zato to
je njegova politika misao odgovarala merkantilizmu, to jest,
da li je on govorio politikim jezikom, ono to su m erkanti
listi govorili izrazima ekonomske politike? Ili ne bi li se
moglo ustvrditi da je iz M achiavellijeva politikog jezika
(naroito u vojnoj vjetini) izbila prva klica fiziokratske kon
cepcije D rave i da se radi toga (i to ne u izvanjem smislu
F errarija i, ako hoe, Foscola) on moe smatrati preteom
francuskih jakobinaca?
Njeno te grli.
Antonio

CXVI
K az nionica T u ri, 14. o u jk a 1932.

D raga mama,
primio sam Graziettino pismo od 3. oujka. N edavno sam
ti bio pisao preko T atjan e; ne sjeam se tono kada, ali, ini
mi se, n ije tome dugo. Ne bi mi bilo drago da se to moje
pismo izgubilo.
208

M oje stanje je uvijek isto. Zim a je ovdje bila jako

hladna, snijeilo je mnogo, ali ja sam je proveo dosta dobro.
Nedavno sam prim io vijesti od Ju lije i od djece; ni na tom
sektoru nem a naroitih novosti. N isam uvijek pisao o Juliji
i djeci, je r mi je jednom prilikom Terezina pisala da vam
vijesti o njim a alje T a tja n a . Shvaam da je G razietta pre
zaposlena i da mi stoga ne moe uvijek pisati, ali ipak v je
rujem da bi mi s malo dobre volje mogla ee pisati. H tio
bih tono znati kolski program za razred koji M ea pohaa:
ako je mogue, a mislim da je mogue, obratite se nekom
uitelju ili uiteljici, je r bih htio dobiti kopiju program a za
tri godita priprem ne kole. Reci F ranku neka m i pie o svom
meccanu i o konstrukcijam a koje uspijeva nainiti. U v je
ren sam da e postati veliki m atem atiar i inenjer. N adajm o
se da je ovo loe vrijem e, zaista izuzetno, sasvim prolo i da
e ti poi za rukom da se malo oporavi.
G rlim sve kod kue.
Antonia,

C XV II
K a z n io n ic a T u ri, 21. o u jk a 1932.

D raga T a n ja ,
. . . proitao sam prim jedbe prof. Gosme u vezi s desetim
p jevanjem D anteova Pakla. J a mu se zahvaljujem na su
gestijam a i na bibliografskim uputam a. N e vjerujem ipak
da se isplati kupovati sveske revija, koje on naznauje: radi
ega? K ad bih htio napisati esej za tampu, ta djela rte bi
bila dovoljna (ili mi se barem ne bi inila dovoljnima, ve
bi prouzroila jedno ohlaeno i mrzovoljno raspoloenje);
a da napiem neto za se, d a mi proe vrijem e, ne isplati se
uznemirivati tako sveane spomenike kao to su Studije o
P is m a i7. z a tv o r a

209

Danteovim djelim a od Michele Barbija koje, moda, prilikom

itanja ne pruaju nikakav potreban ili indirektno koristan
motiv. L iteratura o D anteovim djelim a je toliko obilata i
opirna, da bi, ini mi se, jedino opravdanje da se napie
neto o tome bilo kad bi se reklo neto zaista novo. s n aj
veom tonou i sa to je mogue manje rijei. ini mi se
da sam profesor Cosmo trpi pomalo od profesionalne bolesti
dantologa. D a je njegove sugestije doslovno posluati, trebalo
bi napisati jednu itavu knjigu. Drago mi je znati da je
tum aenje pjevanja, koje sam skicirao, donekle novo i v ri
jedno diskusije. Za moje robijako ovjetvo to je dovoljno
da bih proistio nekoliko stranica zabiljeki, koje a priori ne
izgledaju beskorisno ponavljanje.
Proitao sam takoer s dosta opravdanim zanimanjem
posljednje biljeke o pitanju dva svijeta ili lava iz Caprere. Ako se pitanje postavi kao to iz njih proizlazi, to
jest u njegovim tonim granicam a i sterilizirano do svakog
rasistikog romantizma i cionizma, m anje ili vie zbrkanog,
stvar je vrijedna panje. A podaci, koje sam dobio veoma
su zanimljivi, jer ih ja nisam poznavao. Ono to sam htio
ustanoviti, jest to da u Italiji ve neko vrijeme ne postoji
narodni antisemitizam (to jest. klasian antisemitizam, onaj
to je izazivao i izaziva tragedije i ima izvjesno znaenje u
historiji kulture) i da idovi ni u jednom pogledu ne pred
stavljaju posebnu kulturu, nem aju neku naroitu historijsku
misiju u modernom svijetu, nisu, sami za se. kvasac razvitka
u historijskom procesu. Ovo je bilo podrijetlo nae raspre
i treba ga zapamtiti, je r se sada govori o drugim stvarima.
Pojedini sluajevi talijanskih idova donekle rtvovanih n a
suprot krana, ini mi se da ne bi mogli predstavljati zna
ajno pitanje. A nalogni sluajevi bi se mogli citirati za
druge historijsko-drutvene diferencijacije, na prim jer: u
rujnu 1920. bila je objavljena ta jn a okrunica udruenja metalurgijskih industrijalaca u Piem ontu kojom se, za vrijeme
210

rata, nareivalo da se u tvornice ne uzim lju radnici roeni

ispod Firence, to jest iz centralne i june Italije. Ipak
m i se ini d a se idovstvo-masonerija ne moe uporediti
s injenicom to su u Poljskoj idovi trgovci i lihvari a ne
seljaci. U G eorgiji su lihvari bili A rm enci te su prem a tome
Armenci georgijski idovi. U N apulju, kad se osjea dah
pobune, policija zaposjedne zalagaonicu, protiv koje se okree
bijes sitnog svijeta. K ad bi ove urede drali idovi, a ne
vjernici svetog G ennara, u N apulju bi postojao antisem itiznam kao to postoji u jednom dijelu kazalekog kraja, u Lomellini i aleksandrijskom kraju, gdje idovi trguju zemljom
i ja v lja ju se uvijek kad se u nekoj porodici desi kakva ne
srea p a treba prodati ili rasprodati. A ovdje, gdje hukanje
nije nikome u interesu, ovi osjeaji ne prelaze skromne
g ra n ic e . . .
Zna li da niani poslao estitke mojoj majci ni za njen
im endan ni za Uskrs. Ove godine nemam nikakva kalen
dara i stoga nisam mogao vidjeti na vrijem e da dan sv. J o
sipa nailazi velikim koracima. Osim toga, ove godine nije
vie bilo izvanrednog pisma za 'Uskrs, te nisam imao ni mo
gunosti da joj estitam. G ledat u da se izvinem slijedei
put. Ju liji u pisati u jednom od slijedeih navrata. Moda
je bolje priekati da se ona sama javi ili da Delio odgovori.
elim ti sve najbolje i njeno te grlim.
Antonio
C X V III
K az n io n ic a T u ri, 28. o u jk a 1932.

D raga T an ja,
kao to vidi odgovorio s a m 'J u liji. Desilo se, meutim,
da sam se z a n io te moda nisam uspio, i radi prostora ta
koer, d a piem onako kako sam htio i sve ono to sam htio.
211

Jako me je zainteresirala dopisnica tvog oca: rekao bih da

predstavlja odreen i stvaran ivot koji se fiziki moe za
paziti . . .
Iz revija sam prim ijetio da je M inistarstvo vanjskih po
slova najavilo veliku publikaciju o D jelu talijanskog genija
u inostranstvu, o emu je iziao program s popisom gradiva,
koje e biti obraeno. Misli li, da e mi moi nabaviti i
poslati ta j program ? Ne prodaje se, ali vjerujem da ga se
moe dobiti preko nekog senatora ili zastupnika. Mnogo e
me razveseliti, ako ga potrai, ali ako to povlai za sobom
mnogo neugodnosti, ne razbijaj glavu. P itanje je povezano
s historijom talijanskih intelektualaca. To pitanje me za
nima i o njem u malo po malo piem zabiljeke ,i opaanja,
uzimajui motive iz mojih itanja i razm iljanja.
D raga, moram pouriti je r je vrijeme prolo.
Njeno te grlim.
Antonio

C X IX
K azn io n ica T u ri, 20. o u jk a 1932.

D raga Julka,
svojedobno sam primio tvoje pismo od sijenja, a pred
nekoliko dana pismo od 16. oujka. Nisam ti prije pisao,
jer, kao to sam ve vie puta spomenuo, osjeam izvjesnu
zbunjenost, izvjesnu uzdrijivost, kad hou da se s tobom
stavim u vezu. Razni su faktori izazvali ovo raspoloenje;
mogue d a je jedan od najvanijih naroita psihologija, koja
se stvara za vrijem e dugog zatvora i duge odvojenosti od
svakog oblika drutva koje bi odgovaralo vlastitom tempe
ramentu, ali je i sigurno da druga dva faktora prevlauju:
1. bojazan da u ti tetiti nespretno se mijeajui u tvoj
212

metod lijeenja; 2. svijest d a sam ja sam postao ovih go

d ina knjikiji, d a zauzimam ponekad ton propovjednika i
pukokolskog uitelja, rad i ega se sam sebi rugam uz tu
neugodnu posljedicu, d a m e tik v a autokritika, ini mi se.
vue da kaem gluposti. T o znai da opaam izvjesnu iscrplje
nost i osjeam se kao vezan. Uostalom, iz tvojih se pisam a
vidi da su neka m oja opaanja prem aila cilj i imala, pre
vie uspjeha, dakle tetan efekat. T i suvie spominje moje
prim jedbe o tvojoj jo nerazvijenoj linosti, o tvojoj po
trebi d a razmrsi svoje pravo bie i t. d. Jasno, ti si uzela
doslovno moje prim jedbe i nisi ih sm jestila na njihovo pravo
mjesto. Jedan elemenat. koji tj je sigurno izbjegao, je taj da
sam te ja esto nagovarao, da dio svog vrem ena posveti m u
zici. Ja sam uvijek vjerovao d a se je tv o ja linost velikim
dijelom razvijala u vezi s umjetnikom aktivnou i kao da
je doivjela am putaciju radi isto praktinog pravca i ne
posrednih interesa, koje si ti dala svom ivotu. Rekao bih da
je u tvojem ivotu postojala metafizika pogreka s poslje
dicama nesklada i psihikih neuravnoteenosti. Jedam put sam
tvrdio, na tvoju sablazan, da su uenjaci u svojoj aktivnosti
dezinteresirani. T i si odvratila, vrlo kratko, da su oni
uvijek zainteresirani. N aravno ja sam govorio upotrebivi talijansku terminologiju, a u talijanskoj kulturi imao
sam na um u filozofske teorije profesora L orije, koji je tu
maio izraz i znaenje interesa u nekom loijem smislu
koji je u Tezam a o Feuerbachu okvalificiran kao schmulzig
jiidisch prljavo idovski. T a dobro, meni se ini da si ti
usm jerila svoj ivot u tom prljavo idovskom pravcu iako
nisi bila u to intimno i tono uvjerena, kao to nisi n i mogla
biti. Po mom m iljenju, tvoja linost je trebala izii iz ove
prvobitne faze, d a se razm rsi, da odmota mnoge elemente
tvoje p rijan je egzistencije nezainteresiranog umjetnika
(to, jasno, ne znai bjeanje u oblake) ili zainteresiranog ne
u izravnom i mehanikom smislu rijei. N e u da se uputam
213

u knjiku propovijed. Draga, nadam se da e se osjeati

stalno sve slobodnijom i d a e biti sve slolbodnija sa mnom
otkrivajui mi svoje misli i osjeaje. Ve mnogo vremena
nisam prim io nijednu tvoju fotografiju. V jerujem da bi mi
to mnogo koristilo ((osim to bi mi bilo drago), da bih ocijenio
tvoje fiziko stanje, a morala bi mi javiti a svoju teinu. Isto
tako m orala bi mi poslati nekoliko D elijevih i Julijanovih
totografija, ali bolje nego to su one koje sam zadnji put
prim io, s podacima o visini i teini.
Njeno te grlim.
Antonio
P. S. N adam se da ne e krivo shvatiti izraz prljavo idov
ski koji sam gore upotrebio. Ovo prim jeujem, jer sam u
zadnje vrijem e imao s T anjom pismenu diskusiju o cionizmu
i ne bih htio da me se smatra antisemitom radi ove rijei.
Ali zar njen autor nije bio idov?

CXX
K az nionica T u ri, 4. tr a v n ja

1932.

D raga mama,
prim io sam Meino pismo; mnogo me je razveselila pria
o gospodinu Siasu, koji pomou razliitih rjenika tumai
kokoja pisma. Treba mu savjetovati da fotografira ja ja, da
povea fotografiju i da je poveanu poalje prof. Taram elliju u kaljarski muzej. Moda je zaista punski jezik na kojem
je koko napisala svoju poruku, ako koko potjee od kokoi
iz vrem ena K artaana i da e otkriti mjesto gdje je sakri
veno blago u monetama tog vremena antigoriu,0j koje su
radi toga tko zna kako skupocjene. Vijesti to mi ih je Mea
03 N a sard in sk o m d ija le k tu : sta ri novac. (O p. pr.)
214

poslala o priprem noj koli jako su oskudne. H tio bih vie

znati: neto o udbenicima, o sastavcima iz talijanskog, o sa
d raju program a, o rasporedu sati i tr. d. Oekujem Frankovo
pismo. N adam se da e me izvijestiti o svojim inenjerskim
radovim a s meccanom.
Moj ivot je uvijek jednak i jednako dosadan. H tio bih
da pogledate, izmeu k njiga na glasovitoj stelai, da Li po
stoji broura s naslovom: P itanje June Italije.
N jeno grlim tebe i sve ostale.
Antonio

CXXI
K a zn io n ica T u ri, 4. tr a v n ja

1932.

D raga T an ja,
. . . ne elim imati duhana ni macedonskog ni neke druge
vrste. Uspio sam, kao to sam ti jednom pisao, da u znatnoj
m jeri sm anjim potronju. Ustalio sam se na jednom paketiu
macedonskog duhana svakih pet dana. ali, kad se uvrstim na
toj koliini, nastojat u da je postepeno jo smanjim. Isto
tako mi nita ne koristi kava bez kofeina; ne mogu je upotrebiiti. Ponekad se moe dobiti tople vode, ali ta je voda
dobra jedino za p ranje nogu, ne za pie, je r je posluila da
se ugriju ogromne vodene kupelji. P ri tom, vjerojatno nije
ni zakuhala, ve se samo zagrijala do ezdeset sedamdeset
stupnjeva. T i se, kao to sam ti ve pisao, suvie lako pre
puta g raenju kula u zraku.
ao mi je i mnogo me rastuuje Giacomova00 smrt. Nae
prijateljstvo je bilo mnogo vee i snanije nego to si ti
GG G iaco m o B e rn o lfo . to rin sk i ra d n ik ; ru k o v o d io je n a d zo rn o m
slubom i o b ra n o m N o v o g p o re tk a . Z a G ra m s c ija g a je v e zivao d u
b oki o s je a j p riv r e n o s ti. K a d su fa isti poeli sve vie p r ije titi on g a
je p ra tio to rin s k im u lic a m a , s m a tra ju i sebe o d g o v o rn im za G ra m sc ije v
iv o t. P o s lije fa isti k o g m a r a n a R im e m ig rira u M oskvu.

215

imala prilike to vidjeti, takoer i zato jer je Giacomo po

vanjtini bio povuen i od malo rijei. Bio je to, uvjeravam
te, rijedak ovjek, preipda se posljednjih godina mnogo iz
mijenio i nevjerojatno oronuo. K ad sam ga poslije rata
upoznao, bio je herkulski snaan (bio je narednik u brdskoj
artiljeriji i nosio je na ram enim a dijelove topa znatne teine)
i neustraive hrabrosti, iako se nije hvalio. Pa ipak bio je
nevjerojatno osjeajan do melodramatinosti. ali iskreno, nenamjeteno. Znao je napam et ogromnu koliinu stihova, me
utim to su sve bili stihovi loe romantine literature to se
toliko dopada masi (po uzoru na operske librete, pisane uz to
baroknim stilom, vrl<y udnim i punim patetinih, gadljivih
sladunjavosti. koje se, ipak, na zaudan nain sviaju). N je
mu se je svialo da ih recitira, prem da bi pocrvenio kao di
jete zateeno u kvaru, svaki put kad sam se ja zavlaio meu
publiku da ga sluam. T o je . najivlja crta njegovog ka
raktera, koja mi se stalno vraa: taj golemi ovjek koji
s iskrenom strau deklamira stihove loeg kvaliteta, ali pune
prim itivne, snane i neobuzdane strasti, i koji se prekida i
crveni kad ga slua intelektualac pa makar to bio i pri
jatelj.
G rlim te.
Antonio

C X X II
K aznionica T u ri, 11. tra v n ja 1932.

D raga T anja,
ove sam sedmice prim io samo jednu tvoju, dopisnicu (od
6.). Sigurno si prim ila moje pismo koje sam ti pisao pred
osam dana te si prem a tome vidjela da sam svojedobno
primio tvoje lijekove. N adam se, da e voditi rauna o mo
216

jim prim jedbam a. M ogue je da reim ishrane, koji ja slije

dim, n ije suvie sretan, ali je najbolji koji mogu slijediti
(pred nekoliko dana zamijenio sam tjesteninu s riom, i ini
mi se, da je to bolje). Jedna ju h a dnevno, bila ibi, prem a
tvojim savjetim a, dobra stvar, ali budui da se ne moe na
praviti, beskorisno je i misliti. Kao to sam ti pisao moi
u doi do n je najvie svakih petnaest dana. je r svaki put
treba poduzim ati slubene korake. Ipak kao to sam ti ve
pisao upotrebljavam ekstrakt od pepsina koji je i sa riom
koristan.
. . . D raga T a n ja, njeno te grlim.
Antonio

C X X III
K a z n io n ic a T u ri, 11. tr a v n ja 1932.

D raga Julka,
htio bih dodati jo po neku prim jedbu mom prolom pi
smu, koje ti se moda inilo bez veze i dosta neuvjerljivo.
Mislim, da se to moe doigoditi, jer taj dojam d aju moja
pisma i meni samom, im ih napiem. M oram pisati u odre
ene sate, odreenog dana. Fiksna ideja da ne u na v ri
jeme napisati sve ono to bih htio dovodi na k raju do toga
da piem skraeno, natucajui, kalamei misli, koje niu u
momentu p isan ja n a skicu pisma koje sam zamislio prije nego
sam poeo pisati, postiui kao rezultat jedan pot-pourri, bar
mi se tako ini.
Ono to sam htio pisati je ovo: da mi se tvoje brige ine
neopravdanim a zbog itavog niza vidova tog p itan ja kojeg
ti pred sebe postavlja i d a je osobito neopravdano, jer je
krivo protumaeno, moje izlaganje u vezi s tim. Pri ocjenji
vanju sama sebe i svog doprinosa 'ivotu, ti ne vodi ra
21 7

una, da si u izvjesnom momentu dala svojoj linosti novi

sm jer, naputajui umjetniku za jednu neposredno prak
tiniju djelatnost. Osim toga mi se ini da si ti uvijek d a
vala pojm u i injenici korisnosti i praktinosti suvie
uzak i kukavan sadraj (teoretska pogreka koju sam defi
nirao izrazom prljavo idovskim) izvlaei iz toga muni
zakljuak da si suvie malo korisna, d a si nesposobna da
bude korisna kao to pogreno misli, da bi se moralo biti.
Dobio sam dojam da je u tome klica tvoje bolesti, jednog
kompleksa m anje vrijednosti, koji troi tvoju osjetljivost
istananu dogaajim a ovih posljednjih est godina, ali koji
je bio ve prije izvanredno otar.
.. . D raga, vrsto te grlim.
A ntonio

C X X IV
K az n io n ica T u ri, 18. tr a n ja

1932.

D raga T anja,
zahvaljujem ti to si mi prepisala pismo u kojem ti je
J u lija dala podrobnije podatke o D elijevu zdravlju.
. . . Kad proitam Croceovu knjigu bit e mi jako drago
to u ti koristiti, piui za te par kritikih crtica o tome; ne
sasvim zaokruen osvrt, kao to ti eli, jer bi bilo teko da
to odjednom bacim na papir. Uostalom, ve sam proitao
uvodna.poglavlja knjige, jer su se prije nekoliko mjeseci po
javila u posebnoj brouri i ve danas mogu poeti s fiksira
njem nekih toaka, koje e ti biti korisne prilikom proua
vanja i bolje e te obavijestiti, ako ti svom poslu eli dati
neku organsku vezu i izvjesnu opirnost. Prvo pitanje koje
se postavlja moglo bi, po mom miljenju, biti ovo: koji
kulturni interesi danas prevladavaju u Croceovoj knjievnoj
218

i filozofskoj aktivnosti, jesu li oni neposrednog karaktera,

ili su openitijeg kapaciteta i odgovaraju dubljim potreba
ma nego to su potrebe roene iz strasti momenta. O dgovor
je nedvojben: Croceova djelatnost im a daleko podrijetlo,
ton ije reeno, iz vrem ena rata. D a bi se shvatili njegovi p o
sljed n ji radovi treba ponovo pogledati njegova djela o ratu;
sabrana su u dva sveska (Stranice o ratu, II. proireno izda
nje). N em am ova dva sveska, ali sam itao ova djela poste
peno kako su objavljivana. N jihov hitni sadraj moe se
ukratko izloiti ovako: borba protiv postavke, koja je dana
o ratu pod utjecajem francuske i masonske propagande, za
koju rat postaje rat civilizacije, r a t tipa Kriarskih ratova
s provalam a narodnih strasti svojstvenih vjerskom fana
tizmu. Poslije ra ta dolazi m ir, to jest poslije rata mora
nastupiti ne samo ponovna suradnja naroda, ve iza grupisan ja u ratu nastupaju grupisanja u m iru i n ije reeno d a se
ta grupisanja m oraju poistovjetiti. A li zar bi bila mogua
ova ponovna suradnja i opa i zasebna, kad bi kriterij nepo
sredne koristi u politici, postao sveopi i kategoriki p rin
cip? Treba, dakle, da se intelektualci odupiru ovim n era
zumnim oblicima propagande i da se, ne slabei svoju zemlju
u ratu , odupiru dem agogiji i spaavaju budunost. Croce
uvijek vidi u asu m ira as rata a u asu ra ta as m ira i radi
n a tome da sprijei od unitenja svaku mogunost posredo
van ja i kompromisa izmeu dva momenta. Croceov stav je.
u praksi, dozvolio talijanskim intelektualcim a ]da ponovo
uspostave vezu s njem akim intelektualcim a, stvar koja nije
postojala i nije bila laka za Francuze i N ijem ce, stoga je
Croceova djelatnost bila korisna talijanskoj dravi u poslije
ratnom zbivanju kad su najdublji motivi nacionalne historije
doveli do ukidanja talijansko-francuskog vojnog saveza i do
politike okretanja protiv Francuske a pribliavanja N je
makoj. Tako je Croce. koji se nije nikad bavio aktivnom
politikom, u stranakom smislu, postao m inistar prosvjete u
219

G iolittijevoj vladi od 1920. 21. A li je li ra t svrio? I je li

nestalo zablude da se nezaslueno uzdiu zasebni kriteriji ne
posredne politike na ope principe, da se ideologije proire
do filozofija, do religija? Sigurno ne. Stoga se moralna i in
telektualna borba nastavlja, interesi ostaju jo ivi i aktuelni
i ne treba naputati bojno polje. Drugo pitanje je stav koji je
Croce zauzeo na polju svjetske kulture. Croce je ve prije
rata bio veoma visoko cijenjen od intelektualnih grupa svih
zemalja. Zanim ljivo je, uprkos opeg m nijenja, da je njegova
slava bila vea u anglosaksonskim nego u njemakim zem lja
ma. M nogobrojna su izdanja njegovih knjiga u engleskom
prijevodu, bro jn ija nego na njemakom i na talijanskom.
Croce, kao to se vidi iz njegovih djela, ima visoko shvaa
nje o ovoj svojoj poziciji leadera svjetske kulture i o odgo
vornostim a i dunostima koje ono za sobom povlai. Jasno
je d a njegova djela predpostavljaju svjetsku publiku, elite.
Treba spomenuti d a su posljednjih godina prolog stoljea
Croceovi spisi o teoriji historije dali intelektualno oruje
dvjema najveim pokretim a revizionizma toga vremena.
Eduarda Bernsteina u iNjemakoj i Sorela u Francuskoj. Bern
stein je sam pisao d a je bio naveden da ponovo obradi svu
svoju filozofsku i ekonomsku misao, poto je proitao Croceove eseje. Sorelova intim na veza s Croceom bila je poznata,
ali koliko je bila duboka i uporna, osobito se vidjelo iz objav
ljenih Sorelovih pisama. Cesto se vidi da je on intelektulno
podreen Croceu na nevjerojatan nain. Ali Croce je odveo
jo dalje svoju revizionistiku aktivnost i to naroito za vri
jeme rata i poslije 1917. Novi niz eseja o teoriji historije
poinje poslije 1920. raspravom Kronike, Prie i lane prie
i stie sve do posljednjih poglavlja H istorije o talijanskoj historijografiji u X I X . stoljeu, do eseja o politikoj znanosti
i do posljednjih knjievnih m anifestacija, meu kojima je i
Historija Evrope, kao to se barem vidi iiz poglavlja koje sam
proitao. ini mi se da Croce vie od svega dri do ove svoje
220

pozicije leadera revizionizm a i da on sm atra da je to najv red

nije u njegovoj sadanjoj aktivnosti. U kratkom pismu to
ga je napisao prof. Corradu Baifoagallu (to pismo je objav
ljeno u Novoj historijskoj reviji od 1928. ili 29., ne sjeam
se tono), on izriito kae da je sva prerada njegove teorije
historije kao etiko-politike h istorije (a to je sva ili skoro
sva njegova aktivnost mislioca kroz otprilike dvadeset godina)
uperena n a to da produbi njegov revizionizam p rije etrdeset
godina.
D raga T a n ja , ako ti sline napomene mogu koristiti u
tvom radu, pii mi i ja u nastojati da fiksiram jo koju ..
N jeno te grlim.
Antonio

CXXV
K a z n io n ic a T u ri, 25. tr a v n ja 1932.

P redraga T a n ja,
. . . N e znam jo, da li su te zainteresirale biljeke, koje
sam ti napisao o Croceu i d a li su u skladu s potrebam a tvoga
posla. V jerujem da e m i to rei. te u se ja tako moi bolje
ravnati. U ostalom im aj na um u da se radi o napom enam a i
o motivima koje bi trebalo razraditi i upotpuniti. I ovaj
put ti piem jedan odjeljak: ti e kasnije ovo srediti prem a
tome kako ti se bude inilo da je korisnije. ini ma se d a je
vrlo zanim ljivo ono pitanje, koje se odnosi na razloge velike
popularnosti koju je imalo Croceovo djelo, to se obino ne
dogaa filozofima za vrijem e njihova ivota, a naroito se
ne dogaa suvie esto izvan akademskog kruga. M islim da
jedan od razloga treba traiti u stilu. Reeno je da je Croce
poslije M anzonija najvei talijanski prozaista. ini mi se
da je ta tv rd n ja istinita, uz ovo upozorenje: Croceova proza
221

ne proistie toliko iz M anzonijeve koliko naprotiv iz proze

velikih pisaca znanstvene proze, a naroto G alileja. Croceova
novost, kao stiliste, jest na polju znanstvene proze, u njego
voj sposobnosti d a izrazi velikom jednostavnou i ujedno
velikom snagom, jednu stvar koja se obino, kod drugih p i
saca ja v lja u zapletenom, nejasnom, nategnutom i razvue
nom obliku. K njievni stil izraava adekvatan stil u moral
nom ivotu, stav koji se moe nazvati goetheovski po vedrini,
ednosti, ravnodunoj sigurnosti. Dok toliki svijet gubi glavu
i luta izmeu apokaliptikih osjeaja intelektualne panike,
Croce postaje orijentaciona toka koja daje unutarnju snagu,
zbog njegove nepokolebljive sigurnosti da zlo metafiziki ne
moe prevladati i da je historija racionalnost. Treba osim toga
imati na umu, da se mnogima Croceova misao ne ini m a
sivnim filozofskim sistemom te da kao takav nije teko usvojiv. ini mi se, da je najvea Croceova odlika uvijek bila
ova: to je on postigao, da se njegov pojam o svijetu pronosi
ne sitniavo u itavom nizu kratkih spisa u kojima se filo
zofija predstavlja neposredno i prihvaa se kao zdrav i obi
an razum. I tako rjeenja mnogih pitanja na kraju kra
jeva krue, postavi anonimna, uvlae se u novine, u svaki
danji ivot i tako imamo veliki broj kroeovaca, koji ne
znaju d a su kroeovci, a moda, nitr ne znaju da Croce
postoji. Tako se u katolike pisce uvukao izvjestan zbir idea
listikih elemenata, kojega se oni danas nastoje osloboditi,
ali ne uspijevaju,, pokuavajui da predstave tomizam kao
poim anje dovoljno samom sebi i dovoljno intelektualnim
zahtjevim a modernog ovjeanstva.
Antonio

222

GXXVI
K a zn io n ica T u ri, 25. tr a v n ja 1932.

Draga mama,
ve tono mjesc dana ne prim am vijesti. Meino i G raziettino pismo otputovalo je iz G hilarze upravo 24. oujka. N a
dam se da su, kao to kae poslovica, nikakve vijesti, dobre
vijesti ili barem dogaaji bez vanosti. 'Pred nekoliko dana
prim io sam opisnfcu od Terezine s poljupcim a od D iddi. Rei
e Terezini da sam konano pojeo divlja u ulju koju mi je
poslala u boinom paketu i da je bila vrlo ukusna. Bila je sa
vreno sprem ljena, a meso potopljeno u u lju bijae kao m a
slac; mogao sam ga jesti bez sm etnji, iako me zubi vie ne
slue. T reba takoer kazati da se radilo o izabranim ptica
ma, zaista iznimnim po veliini i debljini. M islim da ih je
Paolo ulovio, te stoga proirujem i na njega moja zahvaljivanja. N i u mom ivotu n ije bilo nikakvih novosti, a kako
bi ih, uostalom, i moglo biti? U vijek isti ivot, isti rozarij
A v e Mania dana koji se sm jenjuju jednaki i jednako do
sadni.
N jeno te grlim.
A n to n io

C X X V II
K az n io n ic a T u r i, 2. s v ib n ja 1932.

D raga T a n ja,
prim io sam tvoja pism a od 23., 25. i 27. travnja. Ne znam,
da li u ti ikada poslati obeani nacrt o talijanskim intelek
tualcima. Ponekad m ijenjam gledite s kojega prom atram
pitanje: moda je jo prerano da se izloi i sintetizira. Radi
223;

se o materiji u jo fluidnom stanju, koja mora podnijeti d a lj

n ju preradu. N i ne misli na prepisivanje programa, koji
se odnosi na publikaciju o T alijanim a u inozemstvu. Cini mi
se da se to ne isplati, to vie to je Marzocco dao dosta to
an izvod. Ako moe dobiti jedan prim jerak, dobro, inae,
strpljenje. A sigurno mi ne trebaju ni djela W illiam a Pettya
radi M achiavellijevih ekonomskih ideja. Mamac je zanim
ljiv. a i to je dovoljno. R adije u uskoro traiti cjelokupna
djela samog M achiavelli ja, koja sam, moda se sjea, traio
kad sam bio jo u M ilanu, ali tada objavljivanje jo nije
bilo poelo.
. . . Mogu ti odrediti jo koju orijentacionu toku za je
dan rad o Croceovoj knjizi, koju jo nisam proitao u sve
sku. Iako su ove biljeke pomalo nepovezane, mislim da e ti
takoer biti korisne. T i poslije nastoj da ih sredi za svoje
potrebe, u svrfiu svog posla. Ve sam spomenuo veliku va
nost koju Croce pridaje svojoj revizionistikoj teoretskoj
aktivnosti i kako je, po njegovom izriitom priznanju, on
sav svoj rad mislioca u ovih dvadeset godina vodio s ciljem
da upotpuni reviziju dotle da ona postane likvidacija.*17 Kao
revizionista on je pridonio 'buenju struje ekonomsko-pravne
historije (koju, u ublaenoj formi, predstavlja jo danas n a
roito akademik Gioahino Volpe). Sada je dao knjievni
oblik onoj historiji koju on zove etiko-politikom. iji bi
obrazac m orala biti i postati H istorija Evrope. U emu se sa
stoji novost koju Croce unaa, ima li ona ono znaenje koje
joj pripisuje, a naroito onu vrijednost likvidatora kako on
misli? Moe se stvarno kazati d a Croce, u historijsko-politikoj djelatnosti, naglaava jedino onaj momenat. koji se u
politici zove hegemonija privole, momenat kulturnog ruko
vodstva, d a bi ga se razlikovalo od momenta sile, prisile, za
konskog, dravnog i policijskog uplitanja. Doista se ne moe
07 N a im e , d a p o sta n e lik v id a c ija d ija le k ti k o g m a te rija liz m a , da
te o retsk i lik v id ira s n jim kao n a u n im pogledom na sv ijet. (Op. pr.)
224

shvatiti zato Croce v jeru je u sposobnost ove svoje postavke

0 teoriji historije da konano likvidira svaku filozofiju
prakse.68
U istom periodu u kojem je Croce izraivao ovaj svoj
tobonji buzdovan, dogodilo se ba da su filozofiju prakse
njeni najvei moderni teoretiari izraivali u istom smislu
1 da je momentu hegemonije ili kulturnog rukovodstva
upravo sistematski vraena vrijednost u protivnosti s mehanistikim i fatalistikim koncepcijam a ekonomizma. Bilo je,
tovie, mogue tvrditi da se bitna crta najm odernije filo
zofije prakse sastoji upravo u historijsko-politikom poim a
n ju hegemonije. Stoga mi se ini da Croce nije up to
date69 s istraivanjim a i bibliografijom svojih najdraih stu
d ija ili da je izgubio svoju sposobnost kritikog snalaenja.
ini se da se njegove inform acije naroito tem elje n a zlo
glasnoj knjizi nekog bekog novinara, Fiilop-M illera. Ovu bi
toku trebalo razraditi opirno i analitiki, no tada bi trebalo
n apisati jedan vrlo opiran esej. ini mi se da bi ove napo
mene mogle udovoljiti tvojoj potrebi a ne bi ih bilo lako
opirno iz lo iti. . .
D raga, njeno te grlim.
Antonio

68 U p re d g o v o ru je re en o kak o j e G ra m sci, p iui u zatvoTU k n jig e

i z a b ilje k e , iz b je g a v a o iz v je sn e te rm in e m a rk sisti k e te rm in o lo g ije i
z a m ije n jiv a o ih d ru g im , p rik riv e n im , n e bi li n a ta j n a in otk lo n io
m o g u n o st cen z u re . U o v o j k n jiz i esto se susree izraz filo so fia p ra x is ;
p o d tim on m isli m a te r ija lis ti k u filo z o fiju . (O p. pr.)
00 B iti sa v re m e n , b iti u to k u n eega. (O p. pr.)
15

P ism a iz za tv o ra

225

CX XV LII
K az n io n ica T u ri, 9. sv ib n ja

1932.

D raga T an ja,
. . . O dsad unaprijed treba se apsolutno drati ovog p ra
vila: ako mi bude'trelbala neka knjiga, ja u je sam traiti.
Knjige, koje su mi u ovo zadnje vrijem e poslane nisu mi
uruene. Z a svaku bih morao napraviti molbu na m inistar
stvo; to je neugodno a osim toga i apsurdno. to misli? Bio
sam ti pisao d a me pretplati na Gulturu za koju sam bio
dobio dozvolu. 'Ne znam da li si to uradila. Vidio sam da ona
izlazi u etiri sveska godinje i da je prvi svezak za 1932.
ve iziao.
Od kue nemam vijesti ve vie od mjesec i po dana. P ri
mio sam p rije petnaest dana dopisnicu od Terezine s uobi
ajenim pozdravima.
. . . Budui da jo nisam itao H istoriju Evrope ne mogu
ti kazati nita o njenom stvarnom sadraju. Mogu ti ipak n a
pisati jo koju prim jedbu povrnu, samo po izgledu, kao to
e vidjeti. Ve sam ti pisao da je sav historiografski rad
Croceov u dvadeset posljednjih godina imao za cilj izradbu
teorije historije etiko- politike nasuprot ekonomsko-pravnoj
h istoriji, koja je predstavljala teoriju proizilu iz historij
skog m aterijalizm a poslije revizionistikog procesa to ga je
historijski m aterijalizam doivio posredstvom samog Crocea.
Ali da li je napokon Croceova historija etiko-politika? ini
mi se da Croceova historija ne moe biti nazvana drugaije
nego spekulativna ili filozofska, a ne etiko-politika, i
u ovoj njenoj osebini, a ne u tome to je etiko-politika. jest
n jen a opozicija prem a historijskom materijalizmu. H istorij
ski materijalizam ne iskljuuje etifko-politiku historiju, uko
liko je o na historija hegemonistikog<momenta, dok isklju
uju spekulativnu historiju kao svaku spekulativnu filo
zofiju. XJ svojoj filozofskoj obradi Croce kae, da je mo226

dernu misao htio osloboditi od svakog trag a transcendentalnosti, teologije, pa prem a tome ,i metafizike u tradicionalnom
smislu. Slijedei ovaj pravac, on je stigao dotle da negira
filozofiju kao sistem, upravo radi toga, je r u ideji sistema
postoji teoloki ostatak. No njegova je filozofija spekula
tivna i kao takva u potpunosti n astav lja transcendentnost i
teologiju s historicistikim jezikom. *Groce je tako uronio u
svoj metod i svoj spekulativni jezik, da ne moe suditi nego
pram a njim a. Kad on pie d a je struktura u filozofiji prakse
kao sakriven bog, to bi bila istina kada bi filozofija prakse
bila spekulativna filozofija a ne apsolutni historicizam, oslo
boen uistinu, a ne samo na rijeim a, od svakog ostatka tra n s
cendentalnog i teolokog. U z ovu toku vezana je jo jedna
prim jedba, koja se jo vie odnosi n a koncepciju i sastav
Historije Evrope. Moe li se zamisliti jedinstvena historija
Evrope k oja poinje 1815., to jest, od R estauracije? Ako se
historija Evrope moe napisati kao form acija jednog histo
rijskog bloka, ona ne moe iskljuiti Francusku revoluciju i
napoleonske ratove, koji su ekonom sko-pravna predpostavka historijsko-evropskog bloka, mom enat snage i borbeCroce uzima slijedei momenat, onaj u komu su se prethodno
osloboene snage ujednaile, proistile d a tako kaem. On
taj mom enat uzima kao zaseban dogaaj i gradi svoj histo
rijski obrazac. Isto je uradio s H istorijom Ita lije, poinjui
s 1870-om. O na zanem aruje m om enat borbe, ekonomski mo
menat, da bi odbranila isti, politiko-etiki momenat, kao da
je ovaj pao s neba. Croce je naravno sa svom otroumnou i
m ajstorijom kritiko-m odernog jezika stvorio novi oblik reto
rike historije. N jen sadanji oblik je upravo spekulativna h i
storija. T o se jo bolje vidi ako se ispita historijski pojam
koji je centar Croceove knjige, to jest, pojam o slobodi. G ro
ce, u kontradikciji sa samim sobom, brka slobodu kao filo
zofski princip ili spekulativni pojam i slobodu kao ideologiju
ili praktiki instrum enat vlasti, elemenat hegemonistikog m o
227

ralnog jedinstva. Ako je sva historija, historija slobode ili

duha koji sam sebe stvara (a u ovom jeziku sloboda je* jedna
ka duhu, duh je jednak historiji, a historija je jednaka slo
bodi), zato bi samo evropska historija devetnaestog stoljea
bila historija slobode? N e e biti, dakle, historija slobode u
filozofskom smislu, ve historija samosvijesti o ovoj slobodi
i irenja ove samosvijesti pod formom religije u intelektu
alnim slojevima i praznovjerja u narodnim, koji se osjeaju
ujedinjeni s intelektualnim i osjeaju d a sudjeluju u poli
tikom bloku kome su intelektualci b arjaktari i sveenici. Radi
se dakle o ideologiji, to jest o praktinom .instrumentu vlasti
i trebat e studirati praktinu vezu na kojoj se osniva. Slo
boda kao historijski pojam jest samo dijalektika historije i
nem a stvarnih, zasebnih i odreenih predstavnika. Histo
rija je bila sloboda i u satrapskim dravicama na Istoku, tako
da je i tada postojao historijski pokret i te su satrapske
dravice propale. Uostalom, meni se ini, da se rijei m ije
njaju , rijei su moda i reene dobro, ali stvari nisu ni
okrznute. ini mi se da je Critica fascista u jednom lanku,
prem da ne sasvim izriito, napisala tonu kritiku, prim jeu
jui d a e Croce za dvadeset godina, gledajui sadanjost iz
perspektive, moi nai njeno historijsko opravdanje kao pro
cesa slobode. Uostalom, ako se sjea prve itoke koju sam ti
pisao, to jest, prim jedbe na Croceov stav za vrijem e rata,
razum jet e bolje njegovo gledite: kao sveenik moderne
historicistike religije, Croce proivljava tezu i antitezu hi
storijskog procesa i insistira na jednoj i na drugoj, poradi*
praktikih razloga, jer u sadanjosti vidi budunost i oko
nje se trsi koliko i oko sadanjosti. 'Svakome svoj dio a sve
enicima, da spaavaju sutranjicu. N a kraju krajeva ima
lijepa doza moralnog cinizma u ovoj etiko-politikoj kon
cepciji, to je suvremena forma makijavelizma .. .
Njeno te grlim.
Antonio
228

G X X IX
K a z n io n ic a T u ri, 23. s v ib n ja 1932.

D raga T an ja,
prim io sam tvoju dopisnicu od 17. i pismo od 9. V ijesti
to ti ih je Karlo dao o mom zdravlju, nisu sasvim jasne. N i
sam imao ozbiljnih napada m okrane kiseline, prem da je pro
duenje eluanog katara sigurno vezano uz prekom jernu
kiselinu. Inae sam neko vrijem e trpio od besanice, ako se
tako moe kazati. Tonije, ne spavam zato to mi se ne spava,
ve zato to san naruavaju vanjski uzroci i to me uvelike
um ara i iscrpljuje, to se je sigurno vidjelo i n a meni, im
je Karlo to opazio. P ita n je je zamreno i moi u ti o tome
govoriti ako doe na razgovor. 0 datum u tvog dolaska n e
mam zasebnih elja; mora sama odabrati momenat, koji ti
odgovara sa svake toke gledita.
N jeno te grlim.
A ntonio

CXXX
K az n io n ic a T u ri, 23. s v ib n ja 1932.

D raga mama,
prim io sam G raziettino pismo od 13. svibnja. K arlo mi je
rekao prolog ponedjeljka da se tvoje zdravlje m alo pobolj
alo. Sigurno ti je Karlo javio svoje dojm ove o naem razgo
voru, je r mi je obeao da e ti odmah pisati. Reci M ei da e
konano prim iti glasovite boje, koje sam joj obeao jo prije
godinu dana. Karlo ih je uzeo sa sobom i obeao je da e ih
odmah poslati. Tako e .isto i Terezina prim iti Rat i m ir
od T olstoja, koji sam joj obeao. Karlo je uzeo sa sobom omot
229

s knjigam a to sam ga bio pripremio i obeao mi je da e ga

poslati, misli, im ih on sam proita. Tekoa za otpremanje
ovih omota se sastoji u tome to na stanici u T uriju ne p ri
maju eljeznike poiljke za Sardiniju: treba da ih netko
odnese do Barija i otud ih otpremi. Eto zato sve do suda
nisam mogao odrati obeanje koje sam svojedobno dao Mei.
Proitao sam vijest to mi je alje G razietta o smrti
G ianpietra Sanne. A to radi Titino i gdje stanuje? Mislim
d a je za ovo vrijem e potpuno poblesavio; bio je na dobrom
putu jo dok je bio u Torinu. T ada je izgledao da boluje
od neke teke bolesti, neke vrsti padavice. Kada sam mu
govorio da mora otputovati za G hilarzu. s obzirom na n je
gove ekonomske prilike i budui da ga nisam mogao besko
nano hraniti, skoro svaki put se je stropotavao na zemlju
s pjenom na ustima i muen grevima. Ponekad bi se u meni
rodila sum nja da simulira ne bi li u meni pobudio sauee.
ali se sumnji suprotstavljalo opaanje da za simuliranje treba
izvjesna doza inteligencije i snage volje, a inilo mi se da
Titino nema ni jedno ni drugo. Mogue da se je oporavio i
prihvatio se posla, jer je bio jako dobre udi a za me bi se
bio dao raskidati na komade. P ratio me je po ulici, dolazio je
d a me budi s velikom tonou i vjerovao je da tako radi
velike stvari. Imao sam uvijek utisak da e mu svakog asa
razbiti glavu radi njegove prevelike zaposlenosti. D raga ma
ma. nastoj da mi neto ee piu. Njeno grlim tebe i sve u
kui.
A n tonio

CXXXI
K az nionica T u ri, 30. sv ib n ja 1932.

D ra g a T an ja.
primio sam tvoju dopisnicu od 25. i novanu uputnicu od
28. H v ala ti od srca, ali te uvjeravam da nije bilo nikakve
230

urbe. Kao to sam ti pisao prije nekoliko mjeseci, ja troim

relativno malo, a kad ve ne mogu kupiti neku ukusniju h ra
nu. bolje je, ustvari, da ne naruavam strogu dietu, da mi ne
bi bilo gore. Svaka prom jena i svaki pokuaj da vie jedem,
izazivlju u meni takve sm etnje da i pokuaje rado izbjega
vam. U ostalom to m e zasada ne zabrinjava, niti se osjeam
slabije nego inae. N e smije vjerovati da sam postao fatalist,
a nisam pustio ni d a me stru ja nosi kao U n chien creve.10
N aprotiv stalno prem iljam traei racionalnija rjeenja, ali
polje izbora je jako usko i sve vie se suava poslije svakog
pokuaja koji se pokae kao beskoristan. Govorimo radije o
zanim ljivim stvarim a, pomou kojih mogu dati malo oduka
svojoj m aniji d a malo avrljam . H ou da ti iznesem niz opa
anja, da ih, ako bude im ala prilike, prepie P -u pitajui
za neka bibliografska uputstva, koja bi mi dozvolila da pro
irim polje svojih razm iljanja i da ih to bolje uputim. H tio
bih znati da li postoji specijalna publikacija, m akar i na
engleskom jeziku, o istraivakom metodu ba u Ricardovim
ekonomskim znanostim a i o novotarijam a, koje je Ricardo
uveo u metodoloku kritiku. M islim da je ba povodom sto
godinjice njegove smrti, p rije deset godina, izila bogata
literatu ra s tim u vezi i da postoji nekakva vjerojatnost da
se nae ono sto meni treba. Tok m ojih razm iljanja je ovaj:
moe li se kazati d a je Ricardo imao znaenja i u historiji
filozofije osim u historiji ekonomskih znanosti, gdje je sigurno
bio od prvostepene vanosti? I moe li se kazati da je Ricardo
pridonio da su se p rv i teoretiari filozofije prakse uputili
prem aaju hegelske filozofije i izgradnji svoga novog historicizma, oienog od svakog traga spekulativne logike? ini
m i se d a bi se moglo pokuati dokazati ovo gledite i d a bi
to bilo vrijedno truda. Polazim od dva osnovna pojm a za
ekonomsku znanost, od uslovljenog trita i od zakona
70 C rk n u ti pas. (O p. pr.)

231

sklonosti koje, ini mi se, dugujemo Ricardu i rezoniram

ovako: nije li moda od ova dva pojm a uzet motiv da bi se
imanentistika koncepcija historije, izraena ideali
stikim i spekulativnim jezikom njemake klasine filozofije,
svela na jednu realistiku imanentnost direktno histo
rijsku, u kojoj je zakon uzronosti prirodnih nauka bio oi
en od svoje mehaninosti i sistematski se poistovjetio s hegelskim dijalektikim rasuivanjem ? M oda se sva ova
povezanost misli ini jo pomalo mutna, ali za me je vano
da se shvati ta povezanost u njenoj cjelini, pa bilo i priblino,
toliko koliko je dovoljno da se zna, da li je taj problem opazio
i studirao netko tko se je bavio Ricardovim djelima. Treba
spomenuti kako je i sam Hegel, u drugim sluajevima, vidio
ove neophodne veze meu razliitim znanstvenim aktivno
stima. pa ak i izmeu znanstvenih i politikih aktivnosti.
Tako je i on u Predavanjim a o historiji filozofije, naao
vezu izmeu Francuske revolucije i Kantove, Fichteove i
Shelingove filozofije i rekao d a su samo dva naroda, N i
jemci i Francuzi, koliko god suprotna meusobno ba zato
to su suprotni, uzeli uea velikoj epohi ope historije na
svretku osamnaestog stoljea i na prvim poecima devet
naestog, budui da je nov princip u Njemakoj izbio kao duh
i pojam dok se je u Francuskoj ispoljio kao efektivna stvar
nost. Iz Svete obitelji se vidi kako su ovu vezu koju je
postavio H egel izmeu francuske politike djelatnosti i n je
make filozofske djelatnosti usvojili teoretiari filozofije
prakse. Radi se o tome d a se vidi kako je i u kojoj mjeri
klasina engleska ekonomija pridonijela naknadnom razvoju
nove teorije, u metodolokoj formi, koju je obradio Ricardo.
D a je engleska klasina ekonomija pridonijela razvoju nove
filozofije ope je poznato, ali se obino misli na Ricardovu
teoriju vrijednosti. M eni se ini d a treba gledati iznad toga
i u tvrditi doprinos, kazao bih. sintetian, to jest, koji se od
nosi na spoznavanje svijeta i nain m iljenja a ne samo
232

analitian, koji se odnosi na jednu zasebnu doktrinu, pa

tam an i osnovnu. P. bi u svom radu za kritiko izdanje Ricardovih djela, mogao u tom pogledu prikupiti dragocjen
m aterijal. Svakako neka pogleda, da li postoji neko izdanje,
koje rasp rav lja o ovoj temi i neka m i bude od pomoi u mo
jim robijakim prilikam a, dok se ja ne mogu baviti siste
matskim bibliotekarskim istraivanjim a.
P redraga T a n ja , njeno te grlim.
Antonio

* G X X X II
K az n io n ic a T u ri, 6. lip n ja 1932.

D raga T a n ja,
. . . N astojat u da odgovorim na nova pitanja, koja mi
postavlja o Croceu, prem da ne shvaam dobro njihovu va
nost i moda vjerujem da sam ve odgovorio n a njih u
p rijan jim napom enama. Ponovo proitaj m jesto u kojem sam
spomenuo stav to ga je Croce imao za vrijem e rata i vidi da li
to m jesto samo po sebi ne sadri odgovor na jedan dio tvojih
sadanjih p itan ja. Raskid s G entileom dogodio se 1912., a
G entile e odvojio od Crocea, je r je htio d a filozofski postane
nezavisan. N e vjerujem da je Croce od onda prom ijenio
smjer, prem da je bolje definirao svoje doktrine. Z natnija
prom jena se dogodila od 1900. do 1910. Takozvana religija
slobode n ije pronalazak iz tih godina, to je drastian for
mom izraen, kratki pregled njegove misli svih vrem ena, od
mom enta u kojem je napustio katolicizam, kao to on sam
pie u svojoj intelektualnoj autobiografiji. (Doprinos kritici
m ene samog). ini mi se d a se G entile u. tome slae s Croceom. V jerujem da ti netono tumai formulu religija slo
bode, je r joj pozajm ljuje mistian sadraj (tako bi se moglo
233

pomisliti zbog toga to ti spominje nekakvo zaklanjanje

u ovu religiju i prem a tome neku vrst bijega iz svijeta,
i t. d.) N ita od toga. Religija slobode znai naprosto vjero
vanje u modernu civilizaciju. Ona ne treba ni transcendentnosti ni otkria, ve u samoj sebi sadri vlastitu racionalnost i
podrijetlo. To je dakle antimistika formula i, ako hoe, antireligiozna. Za Crocea je religija svaka koncepcija svijeta,
svaka filozofija, ukoliko postaje pravilo ivota, jedan moral.
Religije u vjerskom smislu su takoer religije no mito
loke, prem a tome u izvjesnom smislu nie, primitivne,
koje skoro odgovaraju historijskom djetinjstvu ljudskoga
roda. P odrijetla takvih doktrina nalaze se ve u Hegelu i u
Vicu i zajedniko su nasljedstvo itave idealistike filozofije,
bilo Croceove bilo Gentilove. N a ovoj doktrini zasnovana je
G entilijeva kolska reform a u pogledu vjeronauka u kolama
koga je i G entile htio ograniiti samo na osnovne kole (pravo
i istinito djetinjstvo), a u svakom sluaju nije niti vlada
h tje la da bude uveden u viu nastavu. Tako ja vjerujem da ti
moda pretjeruje to se tie Croceova poloaja u sadanjem
momentu, sm atrajui ga odvojenijim nego to jet. Ne treba
se zavaravati polemikom uzavrelou manje-vie diletantskih
i neodgovornih pisaca. Jedan dobar dio svojih sadanjih po
im anja Croce je izloio u reviji Politica kojom upravlja
Coppola i m inistar Rocca; a mislim da nije samo Coppola,
ve da su i mnogi drugi uvjereni u probitanost Croceova
stava, koji stvara takvu situaciju., u kojoj je mogue stvarno
odgajanje za dravni ivot novih rukovodeih grupa, koje su
se pojavile na povrini poslije rata. Ako prostudira svu tali
jansku historiju od 1915. dalje, vidjet e da je mala ruko
vodea grupa sistematski uspijevala apsorbirati u svom krugu
sav politiki personal koga su masovni pokreti, prevratnikog
podrijetla,* izbacivali na povrinu od 60. 76. M onarhija
je apsorbirala mazinijevsku i galibardijsku P artiju akcije,
ostavivi neznatan ostatak, koji je nastavio da ivi kao R e
234

publikanska stranka, no ta je im ala vie folkloristiki nego

historijskoHpoliticki znaaj, renom en je nazvan transio-f
nizam, ali se nije radilo o osamljenom fenomenu. Bio je to
organski proces, koji je nadom jetao, u form iranju rukovo
dee klase, ono to se je u Francuskoj dogodilo za vrijem e
Revolucije i s Napoleonom. a u Engleskoj s Cromwellom.
U stvari, proces se n astavlja i poslije 1876. molekularno. 'Po
slije rata, uzima velianstveni opseg, kad se ini da tradici
onalna rukovodea grupa nije u stanju da asim ilira i proguta
nove snage koje su dogaaji izbacili. A li ova rukovodea
g rupa je vie m aliri' 1 i sposobnija, nego to se je moglo
misliti: apsorbiranje je teko i muno ali se ostvaruje usprkos
svega, na mnogo naina i raznim metodam a. Croceova ak tiv
nost jed an je od tih naina i tih metoda. N jegovo uenje
proizvodi moda najveu koliinu gastrikih sokova spo
sobnih za djelo probave. Poloena u historijsku perspektivu,
talijanske historije naravno, Croceova se radinost ini kao
n ajm oniji stroj za prilagoavanje novih snaga njenim
ivotnim interesim a (ne samo neposrednim , nego takoer i
buduim) koju danas dom inirajua grupa posjeduje i ja v je
rujem , pravedno cijeni, usprkos neke povrne prividnosti.
K ad se bacaju u taljenje razliita tijela od kojih se eli dobiti
jed n a legura, povrinska aizavrelost upravo pokazuje da se
legura form ira, a ne protivno. U ostalom u ovim ljudskim do
g a ajim a slaganje se uvijek prikazuje discors,72 kao borba i
tunjava, a ne kao zagrljaj na pozornici. A li to je uvijek in
tim no i djelotvorno slaganje.
'Draga, njeno te grlim.
Antonio

71 Lukaviji. (Op. pr.)

Neslaganje. (Op. pr.)

T1

235

K az nionica T u ri, 19. lip n ja

1932.

D raga majko,
primio sam d va G raziettina pisma od 15., i estitam
Franku i M ei n a sjajnom ishodu njihovih ispita. N estrpljivo
oekujem Frankovo pismo. N adam se da e mi razjasniti kako
mu se svia uenje, nakon prve, sada zavrene, kolske go
dine. Prvi ispit je vrlo vana stvar u ivotu. Sad se moe
kazati da je Franko uao u drutvo ljudi, da je postao g ra
anin, je r je nastojao da pokae drugim ljudim a ono to
vrijedi za svoje godine, a ovi su ga prosudili i potvrdili su
da je sve u redu. Meni se ini da je ta stvar mnogo vanija
od prve priesti. Tako se isto nadam da e mi i M ea dati nova
razjanjenja. N e znam, da li joj je Karlo poslao boje. Sva
kako neka ga pouri da joj odmah poalje. Zahvaljujem
G razietti n a vijestim a, koje mi je poslala. Ve mi je pisala o
smrti Em ilija i Patricia Carte, ali nije o Angelikovoj. 2ao mi
je, naroito radi njihove m atere, koje se sjeam jako dobro
kao prave ene.
Z a me stvari idu uvijek na isti nain.
Njeno te grlim.
A n to n io

C X X X IV
K az n io n ica T u ri, 27. lip n ja

1932.

D raga T an ja,
prim io sam tvoju dopisnicu od 20. i preporueno pismo
zajedno s Julijinim i D elijevim. D elijeva pisma su zanim lji
va, nije li tako? Ali kakvo znaenje im aju stihovi o proljetnoj
236

vodi s kojim a zavrava pismo to ga meni pie, to jest u

Ikoju ih je svrhu prepisao, zato jc htio da ih ja upoznam?
(to ti se ini, je li zgodno da mu poaljem ilustrirano izdanje
Pinocchia? P ostoji jedno izdanje, ilustrirano od slikara A ttilia M usina, izdanje Bem porad u Firenzi), ali ako se dobro
sjeam, ilustracije nisu uspjele, ili su se meni malo svidjele.
Kao dijete bio sam stvorio m oju predodbu o Pinocchiu a
kad sam poslije vidio jednu njegovu m aterijalizaciju koja je
bila drugaija od predodbe iz m oje fantazije, to me je sme
talo i bunilo. Stoga mi se ini da je dobro to u Firenzi nisu
dopustili da se podigne spomenik Pinocchiu. T o bi za firen
tinske djeake bilo nam etanje, izvana, jednog standardizovanog lika, koji bi bio unitio svako samovoljno sanjarenje.
No nije li u ovoj samovolji fantazije najvei djeji uitak
kod itan ja knjiga kao to je Pinocchio?
. .. N jeno te grlim.
Antonio

CXXXV
K az n io n ic a T u ri, 27. l ip n ja 1932.

D raga Julka,
prim io sam tvoje papirie, koji su datirani raznih dana i
;mjeseci. T v o ja su me pisma sjetila priica jednoga francuskog
malo poznatog pisca; mislim da se zvao Lucien Jean. Bio je
m ali inovnik u nekom parikom gradskom uredu. P ripo
vijest se zove ovjek u jarku. N astojim da je se sjetim. Neki
ovjek je snano ivio jedne veeri; moda je suvie popio,
a moda ga je stalno gledanje lijepih ena malo opsjenilo;
iziavi iz zabavita, poto je malo u cik-cak lin iji krivudao
-cestom, pade u jedan jarak. Bilo je jako mrano, tijelo mu
se uklopilo izmeu hridina i grm lja. Malko se prestrai i ne
237

mae se iz straha d a se ne stropota jo dublje. Grm lje se

nad njim ponovo sklopi, puevi su klizali po njemu arajui
ga srebrom, moda mu je i kakva aba polegla n a srce, da
osjeti udarce 'bila a ustvari zato to ga je sm atrala ivim.
Proli su sati; priblii se jutro, a s prvim tracim a zore stane
prolaziti svijet. ovjek zazove u pomo. Ppblii se jedan
gospodin u naoalim a; bio je to neki uenjak koji se poslije
rada u svojem eksperimentalnom kabinetu vraao kui. to
je? upita. H tio bih izii iz jarka, odgovori ovjek. Ha.
ha, htio bih izii iz jarka! A to ti zna o volji, o slobodnoj
volji, o neslobodnoj volji! H tio bih, htio bih! U vijek isto ne
znanje. T i zna samo jednu stvar: da si stajao na nogama po
zakonu statike i da si pao po zakonu kinematike. Kakvo ne
znanje, kakvo neznanje! I udalji se tresui glavom sav indigniran. Zauju se novi koraci. Nova zapomaganja ovjeka.
Priblii se jedan seljak, koji je na uzici vodio svinju na p a
zar, a puio je lulu: H a, ha! Pao si u jarak, ha! T i si se
napio, ti si se zabavio i pao si u jarak. A zato nisi otiao
spavati kao to sam ja uinio? I udalji se korakom koga je
u ritm u pratilo roktanje svinje, A zatim proe neki umjetnik,
koji je sav zadrhtao kad je ovjek htio izii iz jarka: bio je
tako lijep, sav posrebren od pueva, s nimbusom trava i di
vljeg cvijea pod glavom, bio je tako' patetian! A proe i
sluga boji koji stade kleti protiv pokvarenosti grada to se je
zabavljao i spavao dok je jedan brat pao u jarak. O n se
uzbudi i otra dalje d a odri stranu propovijed na slijedeoj
misi. Tako je ovjek ostao u jarku, sve dok nije pogledao
naokolo, tono vidio gdje je pao, oslobodio se. savio, podigao
na ruke i noge, osovio se n a noge i izaao iz jarka sa svojim
vlastitim snagama. N e znam d a li sam ti pruio dra ove no
vele i d a li je ona jako prim jetljiva. J a vjerujem da jest
barem jednim dijelom. T i mi sama pie da-ne da pravo n i
jednom od dva lijenika koje si nedavno konsultirala, a ako
si do sada putala na drugi odluuju, da e sada biti jaa.
238

M islim da nem a nim alo o aja u tim osjeajim a. V jerujem da

su jako pam etni. T reb a sagati svu prolost, i sagraditi sasvim
nov ivot, ne dati se zgaziti od dosadanjeg ivota, ili barem
treba sauvati samo ono to je bilo 'konstruktivno i lijepo.
T reba izii iz ja rk a i odbaciti dalje abu sa srca.
D raga JuTka, njeno te grlim.
Antonio

CXXXVI
K a z n io n ic a T u ri, 12. s r p n ja 1932.

D raga T a n ja,
ove sedmice nisam mogao proitati nijedno tvoje pismo.
Jedno tvoje preporueno pismo sigurno je stiglo, je r je otvo
reno u m ojoj prisutnosti da se vidi ne sadraje li vrijednosti;
ali mi jo nije urueno. D raga, mnogo sam ti pu ta pisao da
ti esto sebi ne moe objasniti kakve su moje prilike ivota
: da zaboravlja to je to zatvorenik. T ako sam ti vie puta
pisao da suvie velika skrb kodi umjesto da koristi. M oda
sam morao biti uporniji, ali ponekad bi mi klonule ruke videi kako ti ne moe shvatiti m oju upornost. Stoga smatram
da e biti korisno da jo jedam put insistiram i upozorim:
1) bilo bi dobro da mi u svojim pism im a ne govori o drugom
ve o obiteljskim stvarima, u to je mogue jasnijoj i v id lji
vijoj formi. N aravno mora misliti da jasnoa m ora biti r a
zum ljiva ne samo tebi. nego svakome tko bi mogao itati
pismo, tam an i ne poznavao stvari o kojim a govori. Jasno
znai upravo to, da ne pie nita to se ne bi moglo initi
takvim . . . 2) d a mi ne moe poslati nita osim rublja. To ne
znai da mi je potrebno. Ovo je ope upozorenje: izvana ne
mogu prim iti nita, ni maramice, ni duhan, ni papirie, ni
lijekove, ni bilo kakvu drugu stvar.
239

D raga, strano me boli glava i osjeam izvjesnu tekou

pri pisanju. Slijedee sedmice, kada proitam tvoje i Julijino pismo, pisat u ti opirnije, a pisat u i Juliji. Molim te.
im primi ovo pismo, poalji mi razglednicu, s obinim po
zdravom. Vodi rauna o gore spomenutim upozorenjima, a
kada mi pie, pretjeruj, ako hoe, radije u jednostavnosti i
na oskudici v ijestinego u protivnom smjeru, tako da izbje
gnemo svaku nepriliku i svako zakan javan je.
Njeno te grlim.
A n tonio

C X X X V II
K az n io n ica T u ri,

18 s rp n ja

1932.

D raga Julka,
primio sam tvoja dva pisma, od 24. lipnja i 3. srpnja. U
posljednje vrijem e osjeao sam se malo slabije, (to mi se od
pred godinu dana dogaa neto ee) i nisam u stanju da ti
piem opirnije. Ipak, hou d a ti kaem kako su mi tvoja
posljednja pisma pruila malo sree. U pravo mi se ini da si
ti konano postala jaa i sigurnija u sebe. Isto tako sam za
dovoljan da ti se vie ne vrti po glavi psihoanalitiko lije
enje, koje mi se ini, po onom neznatnom znanju po kojem
mogu suditi, da je suvie proeto arlatanstvom koje, ako
lijenik ne uspije u kratko vrijeme pobijediti otpor subjekta
i otkinuti ga svojim autoritetom od depresije, pogorava
nervne bolesti umjesto da ih lijei, i sugerira bolesniku razlo
ge za nova uznemirenja i za dvostruku psihiku iscrpljenost.
Draga, mislim da se majka, sa svojom izrekom da e od tebe
napraviti slona, pokazala kao najsigurniji i najpovjerljiviji
lijenik.
Njeno te grlim.
Antonio.
240

C X X X V III
K a z n io n ic a T u r i, 1. kolo v o za 1932.

Draga Tanja,
prim io sam tvoja dva pisma od 26. i 28. srpnja zajedno
s Ju lijin im pismom i fotografijam a. Fotografije su mi se,
usprkos m anjkavosti koje si ti prim ijetila, svejedno svidjele.
M eni se ini da J u lija , iako se vidi da je mnogo prepatila.
n ije u takvom fizikom stanju, da se ne bi mogla dosta brzo
oporaviti, samo ako se uva.
'Proitao sam s velikim zanim anjem mamino pismo. ini
mi se da potvruje ope m iljenje da bake znaju bolje p i
sati o djeci nego njihove majke.
Ovih zadnjih dana sam se malo oporavio. Barem sam
jednu bolest zam ijenio drugom i sada mi je lake. A li ne u
ovom momentu u kojem piem. I ovdje je poela velika vru
ina. Prilikom svakog i najm anjeg napora preplavljuje me
znoj koji je neugodan i koji me slabi. D ieta koju sam morao
drati, nije bila tekua kao to si ti razum jela, nego vo
dena, to jest nisam ba nita jeo, ve sam jedino pio po
koju lim unadu kroz otprilike tri dana, u dva maha. Inae
mogu popiti vrlo malo mlijeka: zaboga, kakve tri litre! Ako.
u toku dana popijem vie od jedne litre m lijeka, osjeam se
jako slabo i ne mogu probaviti. Ipak, openito uzevi, p o
boljao se rad m ojih probavnih organa. M oram, meutim,
jesti malo, ako ne u da odmah osjetim trbune bolove, a to
me slabi, osobito kad je vrue i kad sam neodm oran zbog
tekoe kod spavanja. T o je odvratan kompleks i vidi se da
je m oja zaliha strpljivosti i otpora bila vrlo velika im sam
ja dosad izdrao.
N jeno te grlim.
Antonio
J0

P ism a iz za tv o ra

241

CXXXIX
K azn io n ica T u ri, 1. kolovoza 1932.

D raga Julka,
ono to mi pie o D eliju i Julijanu i o njihovim sklo
nostima, podsjetilo me je da si prije nekoliko godina vjero
vala, kako Delio ima jaka nagnua za brodogradnju, dok se
sada ini d a je to Julijanova sklonost, a Delio vie naginje
prem a literaturi i poetskoj konstrukciji. Kaem ti, doista, da
ne vjerujem u ove tako rano sazrele ope sklonosti i nemam
mnogo povjerenja u tvoju sposobnost da zapazi njihova na
gnua prem a profesionalnom opredjeljenju. V jerujem, da u
svakom od njih postoje sve sklonosti kao kod sve djece, bilo
prem a praksi, bilo prem a teoriji ili fantaziji, i da bi bilo ba
ispravno kada bi ih se povelo pravcu skladnog poravnavanja
svih praktinih i intelektualnih sposobnosti, i da e imati mo
gunosti da se u svoje vrijem e specijaliziraju na bazi snano
izgraene linosti u sveobuhvatnom i potpunom smislu. M o
deran bi ovjek morao biti sinteza onih koje . . . se sm atra na
cionalnim karakterim a: amerikanski inenjer, njemaki filo
zof, francuski politiar, ponovo stvarajui, da tako kaem.
T alijan a iiz doba Renesanse, moderan tip Leonarda d a Vincija, koji bi postao ovjek-masa ili kolektivni ovjek, za
dravajui ipak svoju snanu osobnost i individualnu origi
nalnost. Sitnica, kao to vidi. T i si D elija htjela zvati Leo:
kako to, da nikada nismo mislili da ga zovemo Leonardo?
Misli li da D altonov odgojni sistem moe proizvoditi Leonarde. p a makar i kao kolektivnu sintezu?
Grlim te.
Antonio.

242

CXL
K a z n io n ic a T u ri, 9. kolo v o za 1932.

D raga T a n ja,
prim io sam tvoje pismo od 4. kolovoza s Ju lijin im pism i
ma. ini mi se da se sada moe pouzdano tvrditi da je Ju lija
s puine dospjela na obalu* i da za n ju poinje novi ivot.
Ne oekujem tvojih diagnoza o m ojim bolestima na d i
stancu i preko dopisivanja. 'Piui ti, dajem sebi malo oduka,
a sve je u ovome: ne smije se mnogo brinuti nad ovim mo
jim jerem ijadam a. ao mi je, naprotiv, kad ti vjeruje da
moe davati savjete, kojih se zatim nije mogue drati, ali
koji se tebi ine kao vjerojatni i ostvarivi. To me stalno goni
da mislim kako ti jo nema jasnu predstavu o tome to je
to uzniki ivot i njegovi efektivni uvjeti, a poslije pet i po
godina ovaj ivot nije ba veseo. T voj ponovni savjet da uzi
mam lagane juhe, na prim jer, moe biti duhovit ili obratno,
zavisi od temperam enta. Ipak ti zna da je to motiv humoristikih karikatura o zdravstvenoj slubi. Koliko se p u ta vide
crtei o lijenicim a koji prosjacim a preporuuju: lijeenje u
brdim a, plem enita vina. pilie i t. d; T a j motiv je uvijek
neodoljivo smijean. A smijenost nije uvijek neodoljiva za
pacijente. N aprotiv, kura s lim unadam a je ostvariva, hig ijen
ska, nije skupa, ne smeta nikome i treba kazati, ak i efika
sna. A potjee iz prastarih vremena. Poznaje li Boccacciovu
novelu o tome to je uradio razbojnik G hino del Tacco da bi
ozdravio opata od C lunya i da bi ga oslobodio lijeenja u
toplicama? Vidi dakle, da su ovu vrstu lijeenja odlino
poznavali ve za vrijem e G hina del Tacca, a ini se da se u

* D a n te o v i stih o v i iz p rv o g p je v a n ja

P akla!

243

svakom ovjeku, pa i onom koji se srozao na najalosnije

siromatvo, uvijek krije jedan opat od Clunya.
G rlim te.
Antonio

CXLI
K azn io n ica T u ri, 15. kolovoza 1932.

D raga Julka,
prethodno sam ti pisao i razjasnio kako ti ja ne mogu biti
ni od kakve pomoi u aktivnosti koju nam jerava razviti u
skoroj budunosti. T voje me pismo od 2. kolovoza uvjerava
da sam imao pravo. Kako 'bih ti ja mogao naznaiti, koja bi
suvremena i karakteristina djela sadanje talijanske knjiev
nosti ti mogla itati? J a sam potpuno odsjeen od svake
aktuelnosti, a aktuelnost znai ve skoro est godina otkad
sam u zatvoru. Ovih posljednjih godina (bar etiri godine)
nisam proitao nijednu knjigu talijanske poezije (a niti netalijanske). Posljednje knjige umjetnikog karaktera, koje
sam proitao ima tome vie od etiri godine, jesu dva
romana: jedan od Sibille Aleramo, Ljubim , dakle postojim,
i drugi od Riccarda Bacchellija: Vrag u Pontelungu. Kao to
vidi moj p rtljag je jako lagan i mrav. J a sam, manje vie.
u tvojim prilikam a, ako ne jo u gorim. M oja lektira je'jako
ograniena i tie se gotovo uvijek istih knjiga. itam stanovit
broj asopisa, a ona sadre novele i po koji roman. Ali re
vije u Ita liji ne prate ni izbliza intelektualni pokret u zemlji,
ne pruaju uope neku sliku ili sliku ivota u neprestanom
pokretu. Im aju skoro uvijek vie arheoloki karakter, i to ne
samo to se tie knjievnosti. lanci: o Giacomu Pucciniju.
0 Enricu Panzacchiju, o Savonaroli, M achiavelliju, Virgiliju.
1 t. . Uostalom, u nekim revijam a itam uzajamna optui244

vanja o udaljavanju umjetnosti od ivota, o knjievnosti

koja ne odraava suvremenost nacionalnog ivota, o iscrplje
nju mladih u form alnim traenjim a stila, metrike, izraaja;
uzajam na optuivanja, koja mogu biti zanim ljiva sama po
sebi, ali koja pokazuju stanovitu pusto sredine. Uostalom,
iz tvog pism a se vidi, a vidi se i iz preanjih, d a si ti stvo
rila ili da su u tebi stvorili netanim obavjetenjim a, suvie
idilino i izvjetaeno poim anje o mom ivotu, koji je p ra
zan, strano i alosno lien svakog zanim ljivog sadraja, sva
kog mozgovnog poticaja, svake satisfakcije to donosi ivot
dostojan da bude proivljen. Jedva ivim, i to loe, ivotinj
skom i vegetativnom egzistencijom. N e u da te alostim, ali
ne u n i da ti ima pretjerano ljupke i sladunjave ideje o
tome kako ja provodim vrijem e. Uostalom, navikao sam se.
I podnaam . I strpljiv sam iako nisam pomiren. A li sum nja
da drugi zam iljaju stvarnost zaista drugaijom nego to ona
jest i d a me zam iljaju udubenog u bilo kakvu korisnu i za
nim ljivu djelatnost, razdrauje me u najveoj m jeri i buni
me pomalo. Radi toga jo tee osjeam i odvojenost i u d a lje
nost od ivota.
Njeno te grlim.
Antonio

C X L II
K a z n io n ic a T u ri. 22 k o lovoza 1932.

D raga mama,
ve vie vrem ena mi nitko ne pie. te sam tako bez tvojih
vijesti. T a tja n a mi je pred p a r sedmica poslala nekoliko fo
to g rafija T erezinine djece, koje su mi se jako svidjele. Mirni
zaista mnogo nalii F.mmi kada je bila mala. udno je,
uostalom, kako ova djeca im aju obiteljske crte (te su crte i
245

kod D elija i kod Ju lijan a jako naglaene). Cini se kao da

gleda lica ve mnogo puta viena, lica koja se jav ljaju u
sjeanju naikon mnogo godina udaljenosti. Cini mi se da
D iddi mnogo slii na Terezinu kakva je ibila kad smo jo u
Sorgonu stanovali i kad smo odlazili u kolu kod asnih se
stara; nije kovrava i plava kao to je bila Terezina. Po
sljednja D elijeva fotografija, koju sam primio, ostavila je
na mene utisak kao da vidim M arija kada je imao osam go
dina. Ju lijan ima lice koje me u glavnim crtama podsjea na
N annara, a osobito na strica A lfreda. koji mi nije, istinito
govorei, nikada bio jako simpatian, prem da toliko slii na
ukuane (za razliku od strica Cezara, koji je izgledao kao da
je iz druge porodice). Moda su to povrni dojmovi, koje treba
pripisati sugestiji vie nego iem drugom. Ali zato niste u
grupi djece ostavili drugi lik to je bio snimljen? Vjerujem
da je to bio Paolo. Oekujem tvoje vijesti. Nagovaraj T ere
zinu i 'Graziettu da mi piu.
N jeno te grlim.
A n tonio

C X L III
K azn ionica T u ri. 29. kolovoza 1932.

D raga T anja,
prim io sam tvoje pismo od 24. s Julijinim pismom. Mnogo
sam razmiljao o onom to pie, o mogunosti da me iscrpno
pregleda jedan lijenik u kojeg se moe imati povjerenja.
ini mi se da su tvoja zapaanja uglavnom ispravna i da
plan treba uzeti u razm atranje. Evo mog gledita: stigao sam
do te, toke da moje snage otpora stoje pred potpunim slo
mom. Ovih dana se osjeam tako loe kao to se jo nikad
nisam Osjeao. Ve vie od osam dana ne spavam vie od
?4fi

tri etvrtine sata na no, i itave noi ne sklapam oka. Iako

prisilna besanica ne povlai za sobom nikakve specifine bo
lesti, sigurno ih toliko pogorava i prati takvim popratnim
slabostima, da ivot u cijelosti postaje nepodnoljiv. Ipak prije
nego poem putem , koji mi predlae, uinit u jo jedan po
kuaj kod direktora zatvora, a ako bude potrebno i kod n ad
zornog suca, da vidim je li mogue postii da se otklone
uvjeti, koji su razlog sadanjeg stanja stvari. Ovo nije ba
nemogue i ja bih to vie volio samo da izbjegnem znatne
trokove, koje povlai za sobom pregled jednog povjerljivog
lijenika. U ostalom i jedan takav lijenik bi morao doi do
zakljuka, da moje uasno stanje treba velikim dijelom p ri
pisati nespavanju, da se p itan je p o ja v lju je u tim granicam a
i da bi ga bar u poetku u njim a trebalo rijeiti. Radi se o
tome da se ostvarenje tvog prijedloga, u najgorem sluaju,
odgodi za mjesec rujan. T voj prijedlog stoga dolazi u obzir.
Ti ga moe usavriti, tono utvrujui pojedinosti i podu
zimajui potrebne korake da vidi koliko e se potroiti i koga
bi se doktora moglo izabrati, je r vjerujem d a, onoj ustanovi
od koje e se traiti dozvola za pregled, treba dati ime sa
svima generalijam a.
D raga, njeno te grlim.
Antonio

C X L IV
K a z n io n ic a T u r i. 29. ko lo v o za 1932.

D raga Julka,
primio sam tvoje pismo od 14. Danas
da ti mnogo piem. itam uvijek s velikim
pisma i ona mi d a ju po koji sat vedrine i
slim da si ti Ju lijan u i D eliju, na njihov

nisam raspoloen
zanim anjem tvoja
zadovoljstva. M i
roendan, kazala
247

mnogo toga i u moje ime. T i to moe uiniti bolje od mene,

jer im moe govoriti im ajui u vidu sliku, koju su oni o
meni stvorili. D raga, njeno te grlim.
A n to n io

CX LV
K az n io n ica T u ri,

5. r u jn a

1932.

D raga T anj,
primio sam tvoje pismo od 26. kolovoza. To pismo se
skoro sasvim sastoji iz prepisa pisma to ga je Julija tebi p i
sala. N ita mi nisi pisala o tvojoj bolesti i o lijeenju, koje
si trebala poduzeti. J a sam nanovo poeo s kurom Sedobrola
i vjerujem da u na k raju sm iriti nervnu razdraenost u kojoj
sam se naao. T a razdraenost je bila postala tako otra, da
mi je svaka sitnica prozrokovala vrlo bolna trzanja. Mnogo
mi se svidjelo pismo to ti ga je Ju lija pisala. V jerujem da se
sada moemo um iriti to se tie njenog zdravlja. Htio bih
znati, da li joj ti misli poslati neke knjige, je r bih te mogao
upozoriti na nekoliko naslova, drei se kriterija na koji sam
te upozorio u mojem dananjem pismu, to sam ga njoj pisao.
N a prim jer, ona bi morala, prem a mom miljenju, imati na
raspolaganju itav niz strunih rjenika. Rjenik koji bi mo
rala imati, jest rjenik od Rezascoa koji, m anje vie, nosi
naslov R jen ik ili slovar talijanskog, historijsko-adm inistrativn og jezika. T a j rjenik je neophodno potreban kod itanja
talijanske historijsko-politike literature, d a bi se shvatili svi
izrazi to se pri tome susreu: pravni, politiki, upravni, voj
nika pravila i t. d. Ali taj rjenik je rasprodan i moe se
nai jedino u antikvam icam a i sigurno mnogo stoji. Moe
se obavijestiti kod nekog rimskog antikvara no ne smije vje
rovati u cijenu koju ti kae. Cijene u antikvam icam a vrlo su
248

elastine i treba ih mnogo poreivati jedne s drugim a p rije

nego se neto kupi. N ajbolje 'bi bilo pribjei povjerljivom
specijalisti, koji je u stanju da proui katalog glavnih podu
zea. M ogla bi joj inae poslati, ako hoe, Povijest talijan
ske knjievnosti od Francesca de Sanctisa. T o je stvarno po
vijest talijanske kulture (postoji jedno jeftino izdanje Treves
u dva sveska, i stoji vjerojatno osam lira). D e Sanctisova
Povijest ima svoju zasebnu vrijednost, ali ne moe posluiti
kao prirunik, doim je P ovijest talijanske knjievnosti
V ittoria Rossija (tam pana u tri sveska, izdanje V allardi), jako
savjestan, toan, izvanredno dobar prirunik. itam vrlo malo.
Od jednog do drugog mom enta zaboravljam stvari. udno
vato je da se ne sjeam jueranjih stvari, pa ak ni onih od
pred nekoliko sati, dok se s mnogim pojedinostim a sjeam
prolih dogaaja. Ipak u proitati s velikim zanim anjem Raz
govore s M ussolinijem od Ludw iga i knjigu prefekta M orija
o m afiji. K njiga, koju bih takoer proitao s velikim zani
m anjem , jest knjiga A dolfa P aganija (od Osservatore di
Economia A graria za Em iliju), pod naslovom Nadniari u
dolini Poa, izdanje Instituta za agrarnu ekonomiju, i G odi
njak K om ercijalne banke o talijanskom ekonomskom prometu,
koji sam prolih godina uvijek primao.
D raga T a n ja, izvijesti me o tvom zdravlju. G rlim te
A n to n io

CXLVI
K az n io n ic a T u ri, 5. r u jn a

1932.

D raga Jrilka,
vraam se na tvoje pismo od 14. Ono to pie o Leonardu
da Vinciju, ne ini mi se n i pravedno ni tono. T i vjerojatno
nisi im ala prilike da vidi esto L eonarda kao um jetnika, a
jo m anje da ga upozna kao pisca i nauenjaka. Ali si
249

gurno je netoan sud. koji meni pripisuje, prema kome

osjeati ljubavi za jednoga pisca ili nekoga drugog um jet
nika n ije isto to i osjeati potovanje prem a njemu. Nisam
nikako mogao napisati slinu . . . otrcanost. O d toga bi me
dralo daleko, ako nita drugo, sjeanje na izvjestan dio ka
zalinih radova nadahnutih opim filistarstvom, u kojima
su ove teme o ljubavi bez potivanja i o potivanju bez
ljubavi nale itav niz prim jena u branom ivotu. Moda
sam ja razlikovao estetsko uivanje i pozitivan sud o um jet
nikoj ljepoti, to jest stanje oduevljenja za umjetniko djelo
kao takvo, od moralnog oduevljenja, to jest od sudjelova
n ja u ideolokom svijetu um jetnika, razlikovanje koje mi se
kritiki ini pravilno i potrebno. Estetski se mogu diviti Tolstojevom Ratu i Miru, i ne slagati se s ideolokom sutinom
knjige. Kad bi se te dvije injenice poklapale, Tolstoj bi bio
moj vademecum, le Uvre de chevet.7C To isto moe se kazati
za Shakespeara. za Goethea, a takoer i za Dantea. Ne bi
bilo ispravno to isto kazati i za Leopardija, i pored njegova
pesimizma. U Leopardiju se nalazi, u krajnje dramatinom
obliku, kriza prelaza. prem a modernom ovjeku, kritiko n a
putanje starih transcendentnih koncepcija, a da se jo nije
pronaao novi intelektualni i moralni ubi consistam. koji bi
dao istu sigurnost onoga to je naputeno.
. . . D raga Julka, njeno te grlim.
Antonio
CX LV II
K aznionica T u ri,

12. ru jn a

1932.

D raga T anja.
primio sam dvije tvoje dopisnice i dva tvoja pisma od
8. i od 10. Priznajem ti, da nii je ovo posljednje naroito raz70 P riru n ik , n a jm ilija le k tira ; neto, im e se u po tp u n o sti slaemo.

250

drailo. Kad se radi o lijenicim a i lijekovim a ti se uputa

u planove i m atanja, dok sam ti ja toliko puta preporuio
da bude trijezna i da ne bude suvie revna. Kad sam bio
u gim naziji (jednoj maloj opinskoj gim naziji u Santa Lussurgiu u kojoj su tri nazovi profesora s mnogo bezobrazluka
odravali nastavu u p et razreda) stanovao sam u kui neke
seljanke (plaao sam pet lira mjeseno za 'sta n , posteljinu i
sprem anje vrlo skromnog jela), koja je im ala staru m ajku,
pomalo luckastu, ali ne ludu; ba m ajka je bila moja guver
n anta i kuharica, a svakog ju tra kad bi me vidjela, pitala me
je tko sam i kako to da sam spavao u njihovoj kui i t. d.
ali to je druga pria. O no to me sada zanim a jest da se ki
h tjela otarasiti majke, h tjela je da je opina poalje na svoj
troak u pokrajinsku ludnicu i radi toga je s njom postupala
na tako grub i zloinaki nain nastojei da je prisili na neki
tei ispad i tako ului priliku da ustvrdi m ajinu pogibeljnost.
Stara je uvijek govorila kerki, koja joj je kao to je obiaj
govorila vi: Reci mi ti, ali postupaj sa mnom dobro! Ne
znam zaista da li se anegdota moe odnositi n a tebe, ali i ja
sam svakako prisiljen da ti kaem da bude m anje revnosna,
je r to je najbolji nain d a mi pokae svoju ljubav do koje
mnogo drim. U kratko, doslovno radi samo ono to ti ja p i
em i ne zainjaj to sosovima koje sama izmilja, a koji po
nekad ovjeku prisjednu, ne fantaziraj nad tim. ne stvaraj
neprikladne pretpostavke i t. d. U ostalom osjeam se malo
bolje i nadam se da ou se sve vie oporavljati, a to je. ne
ini li ti se? jed in a vana stvar u itavom poslu.
N jeno te grlim.
Antonio

251

C X L V III
K azn io n ic a T u ri,

12. ru jn a

1932.

D raga majko,
prim io sam Graziettino pismo od 24. kolovoza s vijestima
0 ljetini i o novoj kui u koju je Terezina otila stanovati.
Vrlo dobro se sjeam dvorita gdje sam se igrao s Lucianom
1 kamenice u kojoj sam m anevrirao svojim velikim flotama
od papira, trstike, prua i pluta, unitavajui je kasnije udar
cima schizzaloru.7S Sjea li se kako sam bio spretan u reproduciranju velikih brodova na jedra i kako sam poznavao itav
mornarski argon? U vijek sam govorio o brigantinim a, ebecima, trabakulima, schoonnerima, o sanducima za ostavu
brodskog m aterijala, o jedrim a na najviem dijelu jarbola.
Poznavao sam sve faze pomorskih bitaka Crvenog Gusara i
Tigrova od Mompracema i t. d. Bilo mi je jedino ao to
je Luciano posjedovao obinu vrstu laicu od tekog lima.
koja je s etiri pokreta potapljala i probadala moje najizraenije galije sa svom zamrenom opremom mostova i jedara.
Ipak sam bio jako ponosan na moju sposobnost.
D raga mama, uvijek te zaboravim pitati informacije o
sinu geometra Porcellia, Giacominu. On je kao djeak bio
jako zavolio mene i mog sokola i htio je uvijek biti u mom
drutvu. Postoji neki Giacomo Porcelli, jako borben k a
tolik. koji pie knjige i lanke o francuskoj literaturi. Je li
to isti? N jegova strievi e sigurno znati. A tko je jo iv
od itave porodice Carrias?
Pii mi malo ee. Zato mi Terezina nije jo poslala
pismo, koje mi je toliko puta obeala?
Tebe i sve iz kue njeno grlim.
Antonio
78 N a sa rd in sk o m d ija le k tu : tap . (Op. prev.).

252

C X L IX
K a z n io n ic a T u ri, 2. lis to p a d a 1932.

D raga T a tja n a,
prim io sam tvoju dopisnicu od 29. rujna. N ije me uope
zadovoljila. T i se vie nikako ne smije zanim ati za moj ivot
u zatvoru i mora radi toga usm jeriti svoje dopisivanje u tom
pravcu, ako ga ne eli sasvim prekinuti. Molim te da ne ras
p ravlja o ovoj m ojoj elji, je r u ibiti prisiljen da odbijem
tvoja* pisma ili dopisnice. 'U pravljam sam sobom ve mnogo
vrem ena, a upravljao sam sobom jo kao dijete. Poeo sam
raditi u jedanaestoj godini, zaraujui punih 9 lira m je
seno (to je uostalom znailo jedan kilogram kruha na dan),
za deset sati rada na dan, ukljuivi nedjelju ujutro i ivio
sam prem jetajui registre to su bili tei od mene i mnoge
sam noi kriomice proplakao, je r me je bolilo itavo tijelo.
Skoro uvijek sam poznavao samo najbrutalniji izgled ivota
i uvijek sam se izvukao, dobro ili loe. N i m oja m ajka ne
pozna itav moj ivot i nezgode koje sam proao. N joj po
nekad spominjem onaj mali dio, koji u perspektivi sada iz
gleda pun veselja i bezbrinosti. Sada joj zaslauju starost,
jer preko njih zaboravlja jo ozbiljnije nezgode i jo dublje
gorine, koje je ona doivljavala u isto vrijeme. Kad bi ona
znala d a ja znam sve ono to znam i da su dogaaji ostavili
traga u meni, otrovao bih joj ove godine ivota u kojima je
dobro da zaboravlja, i da. viei veseo ivot unuia oko sebe.
pobrka perspektive i stvarno misli da su dvije epohe njena
ivota samo jedna.
D raga T a n ja, njeno te grlim.
Antonio

253

CL
K azn io n ica T u ri, 10. listo p a d a

1932.

D raga T anja,
primio sam tvoje pismo od 7. zajedno s kopijom molbe,
koju si napravila na Predsjednika Vlade. N e u da se na nju
obazirem. Ako molba bude prihvaena i ako prof. Arcangeli
bude doao da me pregleda, razjasnit u mu tono kako stoje
stvari. U ovaj as si sigurno prim ila moje pismo od prolog
ponedjeljka. Prem da se je moj bijes smirio, uvjeri se molim
te, da je to pismo bilo najozbiljnije napisano, iako s velikim
aljenjem i bolom. ao mi je takoer i zato to u odsad
unaprijed morali mnogo paziti na ono to ti piem, tako da
ti vie ne u imati to kazati.
Njeno te grlim.
A n tonio

CLI
K a z nionica T u ri, 10. listo p a d a 1932.

D ragi Delio,
doznao sam da si bio na moru i da si vidio prekrasnih
stvari. Htio bih da mi napie jedno pismo u kojem bi mi
opisao sve te krasote. A zatim, da li si upoznao kakvo novo
ivo bie? Uz more postoji itava vreva ivotinjica: raia,
meduza, morskih zvijezda i t. d. P rije mnogo vremena sam
ti bio obeao da u ti napisati nekoliko pria o ivotinjama,
koje sam ja kao djete poznavao, ali kasnije nisam mogao.
Pokuat u da ti sada ispriam koju: 1.*. na prim jer, priu o
lisici i drebetu. ini se da lisica zna kad se kobila drijebi.
te se stavi u zasjedu, a kobila zna da je lisica u zasjedi. Stoga,
254

im se odrijehi, m ajka stane trati oko m laduneta, koje se

ne moe m icati i ne moe pobjei, ako ga neka d iv lja ivo
tin ja napadne. Ipak se poneki put vide po sardinskim cestama
konji bez repa ili bez uha. Zato? J e r im se lisica, tek to su
se rodili, na ovaj ili na onaj nain uspjela pribliiti i izjela im
je rep ili ui jo sasvim mekane. Kad sam ja bio dijete, jedan
od tih konja sluio je starom prodavau ulja, lojanica i petroleja, koji je iao od sela do sela da prodaje svoju robu
(tada nije bilo zadruge i drugog naina da se roba razdijeli);
ali nedjeljom , da mu se djeurlija ne bi rugala, prodava jc
stavljao svom konju um jetan rep i um jetne ui. 2. Sad u ti
ispriati kako sam prvi put vidio lisicu. Otiao sam jednoga
dana s mojom malom vreom u polje jedne tete na kojem su
bila dva ogrom na hrasta i poneka voka. T rebali smo sku
pljati ir da bismo nahranili prasence. T olje nije bilo daleko
od sela, ali je ipak sve bilo pusto i trebalo je sai u jednu
dolinu. im smo uli u polje, gle, ispod jednog stabla m irno
sjedi velika lisica, s lijepim repom uzdignutim kao zastava.
Ba nita se nije uplaila, lskesi na nas zube, ali inilo se kao
da se smije, a ne da prijeti. Mi smo bili bijesni to nas se
lisica nije bojala, ba se nije bojala. G aali smo je kam e
njem , ali ona bi se samo pomakla, a onda bi nas opet stala
gledati podrugljivo i podmuklo. S tavljali smo tapove na
ram e i svi zajedno prasnuli: bum! kao da je to pucanje iz
puke, ali lisica je kesila zube na nas i nije se mnogo uzne
m irivala. O djednom se zauje pravi pucanj; netko je u blizini
pucao. Tek tada lisica poskoi i brzo odjuri. ini mi se da je
jo vidim, svu utu, gdje 'tri kao strijela po jednom zidiu,
uvijek s uzdignutim repom i kako nestaje u bunju. D ragi
Delio, priaj mi sada o tvojim putovanjim a i o novostima,
koje si vidio. L jubim tebe, Ju lijan a i mamu Julku.
Antonio

255.

GLII
K a z nionica T u ri, 24. listo p a d a 1932.

D raga Tanja,
bit u ti mnogo zahvalan ako napie mojoj sestri Grazietti da sam primio njezino pismo od 19. u kojem me umiruje
u pogledu zdravlja moje majke. 7. mi je je bila javila da je
mama na umoru, da je za n ju ve bila izmolila posljednje
molitve i da vie nije bilo nikakve nade. Sada mi pie, da
se mama oporavila i da je lijenik rekao kako e ivjeti jo
mnogo godina, s obzirom na njenu izvanrednu snagu i da
jede s tekom. Siroti G razietti je veoma ao io me je toliko
uzbunila. Ali, razum ije se, mora da je i ona jako utuena,
radi napora to ih je podnijela u ovo zadnje vrijeme.
H tio bih jo neto. Ako ti nije neugodno obavijesti knji
aru da nisam primio za mjesec rujan svezak Problemi rada,
a nisam primio ni Razgovore s M usolinijem od Ludvviga ni
svezak K omercijalne banke. Primio sam, naprotiv, svezak
prefekta M orija o m afiji i svezak o Nadniarima iz doline
Poa.
G r l i m te.

Antonio

CLIII
K a zn ionica T u ri, 24. listo p a d a 1932.

D raga Julka,
prim io sam tvoja pijm a od 5. i 12. listopada, a Julikovim
pisamcem i tri fotografije, koje su mi se jako svidjele. ini
mi se da je ovo prvi put to mi je postao jasan Julijanov
fiziki lik, ma da fotografije tehniki ne zadovoljavaju. ini
mi se, da je Ju lija n stvarno lijepo dijete. Prema mom ukusu,
256

to se osobito vidi gdje je slikan u igrupi, pored tebe. T i si,

meutim, ispala vrlo loe. D rago m ije da m i je on htio p i
sati. N e znam to bih mu odgovorio u pogledu moje fotogra
fije. M oda ti ima neku moju fotografiju? Istina, ja sam se
od onda mnogo izmijenio, i ini mi se da emo prevariti d i
jete, ako mu damo fotografiju od p rije deset godina. Sad su
moje kose gotovo sasvim sijede, a m ora da je i pom anjkanje
zubi uvelike izmijenilo crte.m og lica; (to ne mogu tono pro
suditi, je r se ve etiri i po godine nisam vidio u ogledalu,
a sigurno sam se ba ovih godina mnogo promijenio). Z a
interesiralo me ono to si mi pisala o D eliju kao aku, o n je
govoj u n u ta rn jo j ozbiljnosti, koja je povezana sa stanovitim
nagnuem prem a veselju. Osjeam veliko i ljuto aljenje
to nisam mogao sudjelovati u razvoju linosti i ivota ovo
dvoje djece; pa ipak sam se ja smjesta znao sprijateljiti s
djecom i uspijevao sam ih zainteresirati. U vijek se sjeam
unuice m oje gazdarice u Rim u; im ala je etiri godine i vrlo
udno ime, uzeto iz turskog imenika. N ije mogla otvoriti
vrata moje sobe, kojoj bi se kradom pribliavala, je r joj je
baka bila rekla da me ne sm ije smetati, radi toga sto sam
stalno pisao. Sasvim polako i bojaljivo bi kucala na vrata,
a kad bih zapitao: Tko je? odgovarae: Pises? Hoces li se
igrati? Zatim je ulazila, pruala obraz na poljubac i traila
da joj pravim ptiice ili udne slike, koje sam radio baca
jui kapi tinte nasumce po papiru.
D raga, njeno te grlim.
A ntonio
C LIV
D ragi Julik,
prim io sam tvoje pismo i razglednicu s maiima. udim
se d a ti i D elka jo niste mislili da napravite abazur za elek
trinu svijeu. S pedeset centim etara ice od m jedi ili od
P ism a iz z a tv o r a

257

tankog eljeza i s nekoliko komada platna u boji ili s masnim

papirom, moe se nainiti vrlo prikladan abaur, tako da
svijetlo ne zamara mnogo oi. Abaur moe biti kompletan,
tako da se oslabi sva svjetlost, ili djelomian i pokretljiv tako
da se sjena moe usm jeriti tamo, gdje se misli da je n a j
korisnija. Primio sam nekoliko tvojih fotografija i htio bih
znati kakve vjebe moe izvesti na vedskom naslonu, (tako
se barem zove na talijanskom) na*koji si se popeo zajedno
s tvojim prijateljim a. Ljubi te tvoj otac.

CLV
K aznionica T u ri. 31. listo p a d a 1932.

D raga Grazietta,
prim io sam tvoje pismo od 19. s utjenim vijestima o
maminom zdravlju. Shvaam tvoje duevno raspoloenje kad
si mi pisala prethodno pismo i nemam to pratati. Jasno da
sam se uplaio od tvojih prvih vijesti, to vie to sam se osje
ao slabo i to sam bio dotjerao dotle da mi se sve inilo kata
strofalno. Utoliko sam danas veseliji, radi dobrih i utjenih
vijesti. I ti mora paziti na zdravlje, je r e morati mnogo
raditi; stoga te molim, da se uva i d a se pazi. Dobro je
to smo i mi jedan ogranak Corriasa, te prem a tome pomalo
corriazzos;79 ini mi se, ipak da smo se malo izrodili, a zatim,
naa je generacija prola kroz teka vremena, naroito za
nas. Hoemo li biti kadri da uradimo ono to je mama ura
dila p rije trideset i pet godina? Postavila se kao to se po
stavila. sirota ena, protiv stranog vihora i spasiti sedmero
djece? N jezin je ivot sigurno bio prim jerom za nas, poka

79 N a sard in sk o m d ija le k tu : od koe. koast.

258

zala nam je koliko v rijed i upornost da bi se savladale teko

e, koje su se inile nenadm aive ak i ljudim a velike ener
gije. Bratski grlim tebe i sve ostale, a osobito mamu.
Antonio

CLVI
K a z n io n ic a T u ri. 31. listo p a d a 1932.

D raga T an ja,
ovih se dana na veliko pria, ponekad budalasto, o sko
ranjim odredbam a vlasti o pom ilovanju i am nestiji. Netko
naprosto kae, da e za one to su sueni zbog djela, koja su
poinili p rije uspostave Specijalnog suda, am nestija biti pot
puna tako da bih se ja mogao nadati da u biti puten na
slobodu (ili bolje reeno u zatoenje) kroz najvie p ar sedmica.
Ali. ako ti m oram rei istinu, onda u ti rei da sam skepti
an i ravnoduan prem a ovim vijestim a. Moglo bi se napisati
jako zanim ljivo poglavlje o tome kako se izobliuju vijesti u
zatvoru kroz filtar linih elja. V jerujem da u ovom sluaju
ima neto istine, da je, naim e takva m jera politiki oprav
d ana i korisna vladi, ali o njenom opsegu sumnjam. Istina
je da e te stvari moda ve biti odluene i objavljene kad
ti stigne ovo moje pismo. Piem ti stoga da ti sama ne bi
gojila suvie velike iluzije. Opazio sam da je upravo obitelj
ta koja puni glavu osuenicima, uvjeravajui ih kako su
njene vijesti iz n ajsigurnijeg izvora i autentine sto posto.
M oram ti zahvaliti to nisi nikad sudjelovala u ovim odu
evljenjim a.
G rlim te.
Antonio

25 9

CLV II
K a z n io n ica T u ri, 21. stu d e n o g a

1932.

D raga G razietta,
prim io sam tvoje pismo od 12. s tvojim dojmovina o v i
jestim a koje su se rairile u vezi s dekretom o amnestiji. Ne
mogu prosuditi, da li je bilo potrebno da uvjeravate mamu
kako u ja biti osloboen, i da pritom komplicirate stvari
dzmiljajui m oja putovanja i t. d. Obavijesti me dobro o
svemu ovom tako da se znam ravnati. Kaem ti istinu: ovaj
nain v aranja ljudi, pa m akar i bolesnih, ne trpim, jer v je
rujem da e na koncu proizvesti ili moe proizvesti gora zla
od onih, koja se je u poetku htjelo izbjei. U svakom slu
aju, molim te, da mi pie vrlo jasno i opirno. Nisam u
stanju da te obavijestim kakve e "posljedice imati dekret u
odnosu na me. Moda e moj poloaj ostati neprom ijenjen, a
moda e kazna koju moram odleati biti smanjena na pet
godina i dva mjeseca. P a kad i bilo tako, ini mi se da pro
m jena ne bi bila velika. Trinaest godina ili pet godina za
me je isto, jer se uvijek radi o jednom vremenskom periodu
0 kojem se ne moe nita kazati.
G rlim tebe i sve ukuane, a osobito mamu.
A n to n io

CLV III
K azn io n ica T u ri, 28. stu d en o g a 1932.

Predraga Julka,
primio sam tvoja pisma od 22. listopada i od 15. stude
noga. Proitao sam sa zanimanjem tvoja opaanja o ogledalu
1 o Juliku, koji se voli gledati, ali moje zanitnanje je izazvalo
260

tvoje naivno i isto ensko rezoniranje. Ba suta enskost.

J er svojstveno je samo enama da u ogledalu vide sredstvo
narcizma. U vijek sam imao ogledalo. Kako bih se inae obri
jao? Tvoje prim jedbe su od poetka do kraja pogrene i
ukazuju na zaostao, anahronian i .. . strano opasan nain
m iljenja. S tvojim raspoloenjem , negativnim i isto reaktiv
nim na izvjesne- psiholoke degeneriranosti, radnik razbije
stroj, inovnik preradi kako-tako svoje spise, i t. d. ini mi
se da n ije nikakvo zlo (naprotiv), ako Ju4ik ne e da ide po
deranih arapa. emu ostavljali rupe na arapam a kad ih se
moe pokrpati? M eni se ini da ti brka sredstvo i cilj, da ne
zna prilagoditi sredstva ciljevim a, naime, da ne zna kakvi
su tvoji praktini ciljevi, neposredni, sm jeteni tako na lancu
da postepeno prelaze od jednog prstena na drugi. U tvojoj
dui stalno postoji enevsko dno i to je dno razlog velikog
dijela tvog duevnog jad a, pa prem a tome i tvojih fizikih
bolova. Postoji izvjesno protuslovlje u tvojoj intimnosti, iz
vjesno troenje, koje ne uspijeva zatvoriti, izmeu teorije i
prakse, izmeu savjesti i nagona. Je li tako? Napokon to nije
ni toliko ozbiljno, a uostalom ba po tom e i j e s i . . . Julka, a
ne M aa ili V arja. Trebao sam ti ja pomoi da bolje upozna
samu sebe, da nadvlada ova protuslovlja. A li to emo? e
sto mislim na sve, naime, na ono to sam mogao i morao ui
niti a nisam uinio. M oda sam, zaista, bio suvie sebian
i ivio vie d vanjskih senzacija nego od m oralnih dunosti
M oda sam bio i suvie T alijan u intelektualnom smislu
rijei, te sam radi toga imao mnogo sim patije za . .. Leonarda
i za Renesansu. Sada vjerujem da sam se . . reform irao, da
upotrebim ova dva izraza koji, ini mi se dobro simboliziraju
svaki kulturni pokret u velikim razm jerim a. A li kakve ti glu
posti piem! Sviaju mi se vijesti o Juliki i D eliju. Kolika
razlika izmeu njih dvojice! Ipak vjerujem da e se oni upot
puniti, razvijajui se zajedno, odgajajui se uzajam no . . pod
261'

tvojim nadzorom. Ali daje li l*i njim a n'eki smjer? Kako su

djeluje u njihovu form iranju. Kolike bih stvari elio znati,
koje moda ne u nikada znati! G rlim te.
Antonio

C L IX
K azn io n ica T u ri, 12. pro sin c a 1932.

D raga T anja,
mogu initi jako neodreene pretpostavke i isto samo
voljnog karaktera koje idu u dvije suprotne krajnosti: 1)
mogue da se dekret ni ne odnosi na mene, to jest, da je
moja pravna situacija ostala neprom ijenjena (najpesimistikija pretpostavka); 2) mogue da je dekretom moja kazna
sm anjena na pet godina (najoptim istikija pretpostavka) s
odreenim opim izmjenama jsame pravne situacije u odnosu
na ono to novi zakon odreuje u pogledu uslovnog putanja
na slobodu. Izmeu ovih krajnosti mogue su i druge pretpo
stavke. Kao to vidi lino lutam u m raku. Obino, kad se
daje am nestija i pomilovanje, poslije izvjesnog vremena,
slubeno se saopavaju zainteresiranom izmjene, koje su n a
stupile u njegovu poloaju. Ovo saopenje moe kasniti ak
i etiri ili pet mjeseci. Ali odsustvo slubenog saopenja ne
znai tim samim da am nestija ili pomilovanje nije legalno
prim ijenjeno: moe se raditi o zaboravljivosti, o pogrenoj
dostavi i t. d. Evo zato zainteresirani ponekad mora napra
viti molbu traei prim jenu. Kao to vidi stvar je zamrena.
U mom sluaju mogao bih ostati jo p ar mjeseci, bez obavje
tenja o onom to se na mene odnosi. Stoga sam ti jedamput
bio pisao, prije nekoliko sedmica da se. ne urei uputi do
kancelarije Specijalnog suda i da trai obavjetenja o tome.
N aravno da u ovim stvarima odvjetnik nema nikakve vano
262

sti. Mogue da ni sam ef kancelarije ne zna nita odreeno

o linom sluaju pojedinih zatvorenika, je r je prirodno da
Sud pristupa rjeavanju spisa prem a hitnosti i ostavlja za
kasnije spise onih osuenika koji, iako je pom ilovanje p ri
m jenljivo na njih, m oraju izdrati jo jednu dugu robiju.
Ali ef kancelarije e vjerojatno znati da li e u tim sluajima dekret biti prim ijenjen ili ne. je r je mogue da su se
osuenici koji se nalaze u istom opem poloaju, ali su m anje
kanjeni, ve okoristili tom blagodati i da su puteni na slo
bodu. V jerujem da sam stvar razjasnio. U mom linom slu
aju vano je znati, budui da nem a drugih podataka, imam
li ili nemam" pravo na pomilovanje. Mogue da opseg samog
pom ilovanja za sada jo nije odreen, i da ne e biti odreen
jo neko vrijem e. Poto ja o tome nisam prethodno obavije
ten. ne bih niti mogao napraviti molbu za prim jenu pomilo
vanja. N e misli da te ja podbadam da izlazi i luta okolo
samo da bi dobila ove inform acije. Ve sam ti pisao da se ne
uri. Jedna sedm icapa ak i mjeseci u ovim stvarim a ne
znae nita (barem za mene ne znae, na alost). Vana je
iskrenost, tonost i sigurnost vijesti. A kae se, ini se i t d.
nem aju vanosti, ili .imaju samo negativnu vanost, koja
oslabljuje i troi ovjeka. Ovo je pravilo ponaanja u koje
bih te svakako htio uvjeriti. N ikakve urbe, nikakve naglosti:
p rije nego padne odluka treba fiksirati sve pozitivne faktore
uspjeha i nadvladali sve negativne faktore ili faktore ne
uspjeha. U izvjesnim uslovima faktor vrijem e, dobitak vre
m ena i t. d., ukoliko prijee da se dobije realna slika o ovim
osnovnim podacim a, razlog je neuspjeha. Zdrava pamet je
sintetizirala ovo iskustvo u narodnoj poslovici: M aka koja
se uri slijepe maie koti.
Saopeno nam je da za boine praznike moemo prim iti
jedan paket od porodice. Drim, da si mi ti mislila neto
poslati. Po mom m iljenju, mogla bi i ne slati paketa, a novce
263

sauvati za druge potrebe. Ako ba hoe da za Boi primim

neto od tebe, s obzirom na dozvoljenu mogunost, molim te
da bude um jerena i ograniena. Ako ba hoe, poalji mi
malen i jednostavan paket. Ako hoe da zna moje elje, evo
ih: malo kolaa i, ako je mogue, nekoliko lonia koncetriranog ekstrakta biljne juhe, to si mi jedam put poslala. Molim
te, nemoj misliti da se ustruavam. Ne probavljam skoro
nita i ne mogu vakati. Moda bi mogla nadodati jednu malu
flaicu neke gorke tekuine za eludac. N iti ja ne bih znao
kazati to: Ferro China ili neto slino tome. A ako mi i
ne poalje nita, ve samo svoje pozdrave, uvjeravam te da
u takoer biti zadovoljan, a moda jo i vie.
Bit u ti zahvalan ako hoe da napie knjiari da nisam
prim io sveske dviju revija za mjesec oktobar: Leonarda
i Novu Italiju.
D raga, esto puta, nakon to sam pisao bilo tebi bilo J u
liji i razm iljajui o onom to sam napisao a osobito o nainu
i tonu mog pisanja, mislim da vam sigurno mnogo dosau
jem mojim stavom pedantnog pedagoga. Kao to vidi i ja
sam opaam ovaj ton. A li ne mogu pisati drughije. Svako
pismo je, vjeruj, rezultat zamrenog niza napora volje i d je
lovanja samokontrole, koji ne mogu a da se ne sastave u
jedan oblik, to se meni samom ini smijean. Mnogo puta
osjeam veliki jed radi onoga tcr sam napisao i naina na
koji sam napisao. M oram se strpiti. Budi i ti strpljiva i voli
me takoer. Njeno te grlim.

264

CLX
K a z n io n ic a T u ri, 19. p ro sin c a 1932.

D raga Ju lija,
prim io sam tvoje pismo od 2. Po onom to mi T a n ja pie.
ini se, naim e, da nisi p rim ila neka m oja pisma (jedno, na
prim jer, upueno D eliju). N ije mi vie ao, da kaem istinu,
ako se i izgubi poneko, ali, na alost, ta gubljenja mogu se
desiti sluajno, sigurno ne s nam jerom . Hou da kaem kako
se ja sam ljutim nakon to napiem neka pisma, je r opaam
da sam uzeo sitniavi ton; bit e da je to tebi esto puta vrlo
smijeno. Taj ton zavisi od mnogih okolnosti, koje su vezane
uz moje uvjete ivota, uz neke dogaaje prolih godina i uz
injenicu da u tvojim pismima ima malo m otiva koji izazivlju na odgovor. Suvie si apstraktna i neodreena, dok ja
osjeam potrebu za veom odreenou. U velike sam izgubio
sposobnost im aginacije, izgubio sam veliki dio dodira s p li
mom stvarnog ivota. M oja sjeanja, prem da iva, sada su ve
stara est godina. A li koliko se je toga prom ijenilo u ovih
est godina? M oram biti anahronian u svemu i tada se,
kao to se uvijek dogaa, sklanjam u pedanteriju i pretva
ram u propovjednika, je r ipak moram neto kazati i p retv a
rati se da ti pomaem, budui da ti stvarno ne mogu pomoi
da nadvlada sadanju fazu tvog ivota, koja mi se ini kao
faza rekonvalescenta to stvara hiljadu planova za akciju, a ne
zna odakle e poeti. Po tome vjerujem da i u tebi ima neeg
anahroninog, da se je i tebi, pa bilo to i u drugaijoj formi
nego to je m oja, desilo da si nekoliko godina ostala na rubu
ivotne plinie i ne zna kako bi ponovo uronila (ili vjeruje
da ne zna dok ti ve dugo vrem ena radi a da toga ni ne
opaa). Jednom sam ti savjetovao da se ponovo prihvati
muzike, kao to bih ja nanovo poeo moje filoloke studiije.
Poto je studiranje muzike bila polazna toka tvojih isku
265

stava, mislio sam da bi vraajui se tom studiranju oivjela

prolost veom kritikom svijeu, i da bi obnovila etape tvog
ivota, ne da ih mehaniki ponovi, ve da intezivno kroz
njih proe i da isproba solidnost raskinute karike u lancu
(ukoliko postoji neka raskinuta karika). Ne znam. da li si ti
shvatila u ovom smislu moj savjet ili si u tome vidjela samo
savjet, koji je upuen s itiime da da bilo kakvu dopunu onom
to ti zove stanjem inercije, u kojem se ti nalazi ve dosta
dugo. V raajui se na vlastita iskustva iz prolosti sa svim
naknadnim obogaenjem, esto se deava da dolazimo do in
teresantnih otkria, da zapaamo kako smo lagano skrenuli
s linije, koja bi bila dopustila vei razvoj vlastitih snaga i
prem a tome vodi doprinos suradnji na razvoju ivotnih histo
rijskih snaga; ali to lagano poetno skretanje postalo je sve
vee i izmuilo vlastitu linost, a ispraviti to skretanje moglo
bi znaiti norm alnije, plodonosnije, bogatije vraanje v rije
dnosti. Kao to vidi, ovo su takoer apstraktna opaanja,
neophodno neodreena. Uostalom tono me izvijesti o tvom
novom pokuaju lijeenja. Drago mi je da su djeca *ove je
seni ostala poteena od sezonskih bolesti i zadovoljan sam
to si ti pisala mojim perom. (Ali pazi: treba ga napuniti
tekuim crnilom za nalivpera, a ne onim obinim, koje se ta
loi i zaepljuje kanalie za oticanje). G rlim te, draga, za
jedno s naom djecom.
Antonio

CLXI
K aznionica T u ri, 9. sije n ja 1933.

D raga T anja,
primio sam tvoju dopisnicu od 2. i novanu uputnicu od
3. Od sveg srca ti hvala. I ja se nadam, da u ovaj mjesec
m anje potroiti za lijekove, jer se.osjeam malo bolje. U m je
26G

secu prosincu potroio sam tono 122,05 lira, ovako raspore

ene: za lijekove 60,70 lira, skoro polovinu; za potu 8,80
lira, za razne trokove 52,55 lira; od toga 15,08 lira za d u
han, 1 liru za ibice i 0,88 lira za papirie. Z a hranu sam
potroio tono 37,47 lira. Kao to vidi ve sam uspio da jako
ograniim potronju samog duhana. Ako se razm otri koliina
duhana, vjerujem da danas troim samo 1/15 od onoga to
sam troio n a slobodi, a ako se rauna izdatak, danas troim
1/10 do 1/11 od onoga to sam onda troio. I to je previe, po
mom m iljenju, ali v jeruj, da je jako teko potpunom a isko
rijen iti jednu tako zastarjelu i ukorijenjenu naviku. M oje
se zd rav lje malo poboljalo, iako mi se ini da sam malo
smravio. U stvari, uspio sam da jo vie sm anjim nadutost
trbuha i stoga probavljam neto bolje, afi ne mogu pravo
jesti i sm etnje nisu sasvim nestale. Spavam nekoliko sati na
no, no ne vie od tri i po sata i,to zato to uzimam tablete
Sedarm it Roche. R adi toga nikad nisam odmoren i vrlo esto
mi se ini kao da visim u zraku, bez fizike ravnotee, u sta
n ju koje nastupa kod vrtoglavica i nesvjestice ili kod p ija n
stva. Ipak se osjeam bolje i mnogo me m anje boli glava.
N ajvie trpim od hladnoe, i naravna stvar, dobio sam ozehline na uima, dok p rije nikad nisam trpio od ozeblina, niti
kao dijete, za razliku od moje brae, koja su, sjeam se do
bro. u izvjesne dane imali noge i ruke oguljene do krvi. To
su ti najp otpunije vijesti o mom zdravlju.
N jeno te grlim .
Antonio

267

C L X II
K azn io n ica T u ri, 16. sije n ja 1933.

D raga Julka,
ve neko vrijem e ne prim am tvojih pisama (posljednje
pismo nosi datum od 2. prosinca). Prekjuer sam razgovarao
s Tanjom, koja je dola da me posjeti. Nismo se vidjeli ve
dvije i po godine. Kao to moe i zamisliti, lo me je veoma
raspoloilo i razbilo je stranu monotoniju moga iv o ta. .
Prolih dana sluajno sam proitao neke izvadke iz m la
denakog dnevnika Cezara Lombrosa i u njemu naao neko
liko motiva, koji se povezuju s tvojim prim jedbam a o Juli ianu i o njegovom gledanju u ogledalo. Lombroso pie:
Odlino se sjeam vremena kad sam sama sebe vidio u ogle
dalu i zapazio svoje prisustvo; to je u meni pobudilo najivlju
radoznalost. Imao sam izmeu etiri i est godina. Lombroso
razlikuje u svojem mladenakom ivotu vrijeme u kojem
;e zapazio svoje postojanje kao fizike osobe i vrijeme u ko
jem je zapazio svoju duevnu osobu (u etrnaestoj godini)
: ini mi se da je odvajanje tono i da ima svoju vanost.
Ne vjeruje li, da se i kod Ju lijan a radi o analognom doga
aju? D a je on, dakle, poeo konkretnije misliti na svoje
postojanje, na svoju linost ,i da ga to goni da se od zgode
do zgode pogleda u ogledalo, skoro da se uvjeri da li je isti
iii da vidi nije li se u neem promijenio? Jesi li ikada pri
m ijetila kako se odrasli ne sjeaju da su bili djeca i stoga
teko shvaaju nain m iljenja i reakcije, koje se dogaaju
u djejim duama, s kojima se m oraju baviti? Stoga cesto oni
ne mogu shvatiti odreene stavove maliana. To je moda
postalo jo zamrenije radi razlike u spolu, to jest, jedna
m ajka m anje razum ije mukarie i obratno. Pii mi neto u
vezi s ovim, to me jako zanima.
D raga Julka, vrsto te grlim.
Antonio
268

C L X III
K a z n io n ic a T u ri, 16. s ije n ja 1933.

D ragi Delio i Julijane,

ve mi odavna niste pisali. Zato? N ita vie, ne znam
p Delijevdm ivotinjicam a, o njegovoj zebi, o ribicam a. A
zatim: je li Delio prim io knjigu o Pinocchiu? D a li su mu se
svidjele ilustracije? D a li one odgovaraju slici, koju je on
sebi bio stvorio o lutki? A da li se Ju lijan u svia pria o P i
nocchiu? K oje su sada glavne toke interesa u koli, bilo kod
kue? Piite mi obojica mnogo. Mnogo vas grlim i mnogo
milujem.
Antonio

C L X IV
K a z n io n ica T u r i, 30. s ije n ja

1933.

D raga T a n ja,
prim io sam tvoje dopisnice iz B arija i N apulja. N adam
se da si se sad ve odm orila od puta i da si nastavila svoj
norm alan ivot. Mnogo me je zainteresiralo to mi, u jednoj
dopisnici od 24. preporuuje da budem dobro raspoloen
kao recept za enterokolite. Uostalom , ima pravo. Sve se sa
stoji u tome da se vlastiti ivot uporeuje s nekim jo gorim
oblikom i da se tjeim o s relativnou ljudske sree. K ad sam
imao osim ili devet godina doivio sam jednu stvar, koje
sam se ivo sjetio itajui tvoj savjet. Poznavao sam neku
obitelj iz oblinjeg sela: oca, majku, djecu; bili su sitni vla
snici i im ali su m ljekarstvo. Energian svijet, naroito ena.
Znao sam (uo sam gdje se pria) da je osim djece, za koju
sc znalo, ova ena im ala jednog sina. koji se nije nikad po
269

kazivao. O njem u se govorilo s uzdasima kao o velikoj n e

srei za m ajku; bio je idiot, nakaza ili tome slino. Sjeam se
da je moja majka esto spominjala ovu enu kao muenicu,
koja je mnogo rtvovala i prepatila zbog ovog svog sina.
Jednoga nedjeljnog jutra, oko deset sati, poalju me k ovoj
eni. Trebao sam joj uruiti neke radove kukicom izraene
i uzeti novac. N aao sam je gdje zatvara kuni ulaz; bila je
obuena u blagdanje odijelo, da ode na sveanu misu: pod
rukom je nosila koaricu. Videi me, zastane as. zatim se
odlui. Ree mi da je pratim na izvjesno mjesto i da e mi na
povratku uzeti radove i uruiti novce. O dvela me izvan m je
sta, u mali vrr pan starog gvoa i ruevina. U jednom kutu
bila je nekakva upa kakva se upotrebljavala za svinje, vi
soka m etar i dvadeset, bez prozora i vrata, samo s vrstim
vratim a na ulazu. Otvori vrata i odmah se zau ivotinjsko
cviljenje; unutra je bio njen sin, mladi od osamnaest go
dina, vrlo snanog sastava; nije mogao stajati na nogama,
zbog toga je uvijek sjedio i skakutao na zadnjici prema
vratim a, dotle dok mu je doputao lanac to ga je stezao oko
pasa. Lanac je bio privren za prsten zabijen u zidu. Mladi
je bio pun ubreta, samo su mu se oi krijesile kao u kakve
none ivotinje. M ajka mu saspe u kameno korito sadraj
koarice, mjeavinu svih kunih ostataka od jela, i napuni
vodom drugo korito, zatim zatvori i odosmo. Ne rekoh majci
nita o onome to sam vidio, toliko sam bio potresen i uvjeren
da mi nitko ne e vjerovati. A nisam intervenirao, da ispra
vim utisak i da govorim o nesrei onoga jadnog ljudskog otpadka, to je pao u ruke jedne takve majke, ni onda kad
sam ponovo uo kako se govori o bolovima ove sirote majke.
A to je, uostalom, mogla uimita ta ena? Kao to vidi, mo
gue je initi stvarne usporedbe i tjeiti se na Candidov nain.
N jeno te grlim.
Antonio

270

C LX V
K a z n io n ic a T u ri, 30. s ije n ja

1933.

D raga Julka,
primio sam jedno tvoje dosta dugo pismo. Jako me je
obradovalo to je Julijan predloio da mi poalje svcfj prvi
mlijeni zubi koji mu je ispao. ini mi se da ovaj potez na
konkretan nain pokazuje kako on osjea stvarnu vezu izmeu
sebe i mene. Moda bi bila dobro napravila da si mi zaista
poslala zubi, tako bi taj utisak jo vie osnaio u njegovoj
dui. Vijesti to mi alje o djeci neobino me mnogo zani
maju. N e znam, da Li su moja opaanja uvijek adekvatna;
moda nisu. jer moj sud usprkos svega ne moe a da ne bude
jednostran. Tanja mi je prepisala tvoje pismo, koje si joj
pisala. ini mi se, da ti, piui meni, izbjegava da mi kae
mnoge stvari, moda iz straha da me ne rastui, s obzirom
na moj robijaki poloaj. Vjerujem, da bi se ti trebala uvjeriti
kako sa mnom moe biti sasvim otvorena i da mi nita ne
sakriva. Zato meu nama ne bi smjelo postojati najvee
povjerenje o svemu? Zar misli da nije gore ne znati, sum
njati da se neto sakriva i prema tome ne biti nikada siguran
u ispravnost vlastitoga stava? Draga Julka, mora mi pisati
upravo o sebi i o svom zdravlju to je mogue tonije i ne
oklijevaj bojei se moje potitenosti. Utui hi me mogla samo
sigurnost da se ti ne bori da pobolja i povrati svoje snage:
a u to ne vjerujem. Premda je budunost jo mrana, ne treba
popustiti. Ja sam proao mnoge gadne momente. Mnogo sam
se puta osjeao fiziki slab i skoro posve iscrpljen, a ipak
nisam nikada popustio fizikoj slabosti i, ukoliko je mogue
govoriti o tim stvarima, ne vjerujem da u popustiti odsada
unaprijed. A ipak vrlo malo mogu pomoi sam sebi. tovie
opaam da u morati proi teke asove, da u biti slab, da
271

u vidjeti gdje se tekoe pogoravaju, to vie napinjem sve

snage svoje volje. Ponekad se doitiem prolih godina,
mislim na prolost i, ini mi se, da sam p rije est godina bio
na/umio da moram proi sve ono to sam proao, ne bih bio
vjerovao da je to mogue, bio bih pomislio da u se svakog
asa slomiti. Ba p rije est godina proao sam, pogodi? Kroz
Revisondoli, u Abruzzima; ti si nekoliko puta spomenula da si
tamo b ila na ljetovanju. Proao sam, zatvoren u eljeznom
vagonu, koji je itavu no bio pod snijegom, a ja nisam imao
ni kaputa, ni vunenu maju, a nisam se mogao ni kretati, ve
sam morao sjediti radi pom anjkanja prostora. Drhtao sam
sav u groznici, cvokotao zubima i inilo mi se da ne u moi
dovriti putovanje, jer e mi se srce smrznuti, a ipak je otada
prolo est godina i uspio sam da sa sebe otjeram onu ledenu
hladnou, a ako mi se ponekad vraaju jeuri (koji su mi
donekle ostali u kostima) stanem se sm ijati sjeajui se onoga
to sam tada mislio i meni se ti jeuri ine kao neka d je ti
n jarija. U kratko, 'tvoje pismo T a n ji meni se uinilo suvie
melankolino i mrano. Mislim, da s,i ti takoer mnogo jaa
nego to sama misli i da stoga mora biti jo upornija i
teiti d a odluno nadvlada krizu kroz koju si prola. Draga,
htio bih ti pomoi, ali esto mislim da sam ja u prolosti
moda pridonio, zato to nisam znao kako si se osjeala, da
ti jo uvijek oajava. Pii mi esto. Prisiljavaj samu sebe i
pii to ee. Trai od Ju lijan a i D elija da mi piu. O D e
liju sam itao u jednom G enijinom pismu pisanom Tanji,
koje mi se u stvari malo dopalo. Nakon to sam proitao to
pismo, ini mi se da je* dosta neuvjerljivo, ono, to ti pie
u pogledu D elijeve uiteljice i o njenim pogrekama kod
ocjenjivanja. ini mi se da Delio ivi u pomalo bolesnoj i
sitniavoj ideolokoj atmosferi koja ga ne pomae u tome da
postane energian, ve ga prije iscrpljuje i slabi. Htio bih
D eliju napisati jo poneku priu o ivotinjarpa, ali se bojim
272

da u ponoviti stvari, koje sam ve napisao, je r sada stvari

vrlo lako zaboravljam .
D raga, snano te grlim.
Antonio

CLXVI
K az n io n ic a T u ri.

14. o u jk a 1933.

D raga T a n ja,
piem ti samo par redaka. Ba prolog utorka, rano u ju
tro, kad sam ustajao iz kreveta, pao sam na zem lju i nisam
se vie mogao dii vlastitim snagam a. Stalno sam bio u k re
vetu sve ove dane, osjeajui veliku slabost. P rvi d an n a
lazio sam se u izvjesnom stanju halucinacije, ako se tako
moe kazati, i nisam mogao povezati ideje s idejam a i ideje
s odgovarajuim rijeim a. Jo sam slab ali m anje nego onog
dana. M olim te, doi na razgovor im ti bude dozvoljeno
poslije ovog pisma.
N jeno te grlim.
Antonio

C L X V II
K az n io n ic a T u ri, 3. tr a v n ja

1933.

D raga T an ja,
prim io sam tvoje pismo od 27. oujka i dopisnicu od 30.
M nogo me veseli da te put nije izmorio. M oje zdravlje je
isto, sa stalnim prom jenam a. U vijek sam jako slab. Jedini
stvarni podatak, koji ti mogu dati jest podatak o tem peraturi.
Prolu sam se no osjeao neto gore nego obino, te sam htio
o tome uiniti opasku. Oko dva sata ujutro, osjeao sam staPipma iz za tv o ra

273

novitu sranu slabost, s pritiskom (ni lupanje ni ubode, ve

kao da je srce stegla jedna ruka) i talase hladnoe. Imao sam
35,6 temperature. Oko est sati ujutro imao sam 36,3. Ustao
sam tek u jedanaest i po, je r sam osjeao slabost i izvjesno
podrhtavanje u rukam a i nogama. Nakon to sam pola sata
bio na nogama, tem peratura je porasla na 37,2. Kao to saro
ti ve pisao, ovi simptomi su jednaki onima iz god. 1922.,
samo to se onda bolest pojavila ljeti, te sam se stoga, u mo
mentim a kad se je tem peratura penjala naprosto kupao u
znoju, koji me je jo vie slabio. To se sada ne dogaa. Istina
je, meutim, da sam tada imao deset godina m anje i zalihu
nervnih energija, koja je sada ve istroena ili skoro istro
ena; radi toga sam se skoro divljaki trzao (ovo nije obina
m etafora, je r se sjeam da su mi neke vrlo ljubazne osobe,
koje su dolazile da mi pomognu i d a mi prave drutvo, ka
snije rekle kako su se bojale, znajui da sam Sardinac, da ne
bih nekoga probo nojem!!!) D anas mi se naprotiv ini da
sam postao pekmez.
Prim io sam Karlovo pismo; bit u ti zahvalan, ako mu
napie dopisnicu i kae da sam prim io njegovo pisamce i
neka ni ne misli na putovanje do T urija. M eni sc ini da se
Ju lijin o pismo ne odnosi na moja pisma. ;Ne razum ijem kako
si dola do tog zakljuka. Srdano te grlim.
Antonio
M olim te pii K njiari da mi poalje novu svesku prof.
Michele B arbija: D ante-zivot, D jela, Sudbina, izdanje G. S.
Sansoni, Firenze 1933. N e mogu odoljeti elji da dobijem
ovo djelo, iako jo nekoliko mjeseci ne u biti u stanju da
ga studiram.

274

C L X V III
K az n io n ic a T u ri, 3. tr a v n ja

1933.

D raga Terezina,
prim io sam tvoje pismo od 26. oujka. P rije nego to za
boravim m oram te upozoriti da u moje ime estita mami
uskrsne blagdane. Ove sam joj godine zaboravio estitati im en
dan i to mi je jako ao. N emoj misliti, da sam ma i jedan
as izgubio ijedan m rviak svoje vedrine, kao to ti kae.
Kad osjeam fiziku m alaksalost. najvie to se moe desiti
jest, d a gubim volju za sve stvari, koje nem aju veze s m o
jom dragocjenom fizikom osobom. D eava se kao kad netko
mora upregnuti svim silam a da bi podigao izvjestan teret, te
stiska usne i ne govori, je r hoe da se sasvim koncentrira u
neposrednom naporu. Svi su se, m anje vie. nali ili e se nai.
za krae ili due vrijem e, u slinim prilikam a. ini mi se da
ovu misao mora razjasniti M ei, tako da ne izgubi hrabrost
i da svakako nastavi s uenjem . M oda e izgubiti nekoliko
godina, u najgorem sluaju, kao m aterijalno vrijem e u sta
novitoj kolskoj karijeri, ali ih ne e sasvim izgubiti ako
bude poboljavala svakog dana svoju naobrazbu, svoje ope
p riprem anje, ako proiri vidokrug svoga znanja i svojih in
telektualnih interesa. D a istinu kaem, ja vie ne mogu za
misliti to je s njenim kolskim studijem , je r mi ve mnogo
vrem ena nitko n ije pisao o toj stvari.
G rlim tebe i sve u kui. M nogo grlim mamu.

Antonio
Prim io sam Karlovo pisamce.

275

C L X IX
K az n io n ica T u r i, 10. tr a v n ja 1933.

D raga T anja,
primio sam tvoje pismo od 4. s D elijevim pisamcem i
razglednicom. M eni se ini, da nisi uradila loe to si pisala
da se je moje zdravlje poboljalo. N ije tono d a sam ti u mom
pismu p rije petnaest dana pisao, kako se je moje stanje po
goralo. J a barem nisam mislio napisati tako. Htio sam ka
zati d a je stanje prom jenljivo (i jo je uvijek, s plim am a i
osekama, to jest, nije iskljuen, po mom m iljenju, ponovni
pad, ali toga, ustvari, jo nije bilo. to bi znailo pogorano
stanje? Pogoranje u poreenju s kojim momentom? U poreenju s krizom od 7. oujka sigurno ne, je r ne znam to
bi znailo pogoranje u tom smislu. U stvari, halucinacije su
sasvim prole, a smanjilo se i stezanje i rastezanje udova,
osobito nogu i stojala. Ruke me jo uvijek bole, te se ne mogu
ni naprezati, ni podnijeti bilo kakav teret. Ako, radi pokusa,
nastojim da se m alo napregnem, ponovo gubim nadzor po
kreta: ruke i noge ipaju za svoj raun, nagonski i naglo, a
prsti se deform iraju i kripe zbog bolesnog napinjanja tetiva.
Mislim, da e to stanje jo dugo trajati.
Istina. D elijevc pisamce pokazuje veliku sigurnost u
ocrtavanju i koncipiranju pisama. Pisamce je jednostavno i
pravilnih linija. Cini mi se da ima samo jednu grijeku (za
boravio je jedno i u rijei primula jaglac), ovo ti ka
em, je r sam 1916. davao satove iz talijanskog jezika jednom
djeaku koji je pohaao trei razred gim nazije i ja nisam
nikad mogao postii da on jednostavno napie male sastave
od nekoliko crta, kao to je ovaj to ga je Delio napisao.
Kako si se sjetila da Ju liji poalje Hegelov svezak? ini mi
se da sam ti o tome govorio 1930.: tada se je vodila polemika
276

o dijalektici, ali danas kakvo bi znaenje moglo im ati? Juliji

c to biti udnovato.
N jeno te grlim .
Antonio
CLXX
K az n io n ica T u r i. !0. tr a v n ja 1933.

D ragi Delio,
prim io sam tvoje pismo od 28. oujka s vijestim a o rib i
cama, ruam a, jaglacim a, m edvjedim a i lavovima. A kakve
si lavove vidio? A frike ili turkestanske? Jesu li im ali grivu
ili im je koa na vratu bila glatka? A da li su m edvjedi bili
kao oni to si ih vidio u Rimu?
Nisi mi pisao da li si prim io knjigu o Pinocchiu i da li
su se avanture slavne lutke dopale Ju lijan u ? Rado bih pro
itao. a vjerujem d a bi i ti, priu o bijeloj foki, o mungosu
R ikki-likk i taw iju i o djeaku M owgliu koga su vukovi odhranili. U D ravnoj su k njiari 1922. priprem ali prekrasno
izdanje s originalnim crteima. Imao sam priliku d a vidim
to izdanje dok su ga* fotografski prenaali na kamen. U pitaj
mamu i G eniju da li se ovo izdanje moe jo nai, inae u
ti poslati k njigu na talijanskom ili na francuskom jeziku.
L jubim tebe i Ju lijan a.
A ntonio
CLXXI
K a z n io n ic a T u ri, 10. tr a v n ja 1933.

D raga Julka,
Tanja mi pie, da ti je u moje ime poslala jedan svezak
o Hegelovoj filozofiji. Napisao ga je jedan moderan talijan277

ski filozof i ona bi h tjela znati, da li ti je knjiga stigla. Bio

sam povjerio T a n ji d a t i poalje ovaj svezak (imao sam dvo
struki prim jerak) prije nekoliko godina, ba onda kad se je
u tampi bila razvila filozofska polemika o vrijednosti i zna
enju dijalektike. T ad a mi se inilo, d a bi te moglo intere
sirati kako na taj problem gleda talijanski filozof, a osobito
razlaganje to je on dao pitanju razliitih u vezi s pro
tivnima. N e znam, da li te jo zanima, a niti da li si prim ila
knjigu, koju ti je T anja, ini se, nedavno poslala.
N jeno te grlim.
Antonio

C L X X II
K az n io n ica T u ri, 17. s rp n ja

1933.

D raga T anja,
poslije tvoje dopisnice od 11. nisam primio drugih vijesti
od tebe. N adam se, da te put nije suvie izmorio. Kad sam
fe posljednji put vidio, uinilo mi se, da ti ne izgleda tako
dobro kao pretposljednji put. N e znam to bih ti pisao. Sve
do pred p ar dana mi se inilo da osjeam neko olakanje od
Elastine i od toga to sam nou, iako jo uvijek ne spavam,
barem m anje uznemiren.. Ali sve je privremeno: juer i d a
nas kao da imam igle u rukam a; ako elim pisati moram crtati,
je r sam pun nenadnih i automatskih naglih trzaja. A ipak
mi se ini da bih se morao bolje osjeati. U rueno mi je
Julijanovo pisamce, ali napisala ga je Julija, jedino je na
slov Julijanov. D raga, njeno te grlim.
Antonio

278

C L X X III
K a z n io n ic a T u ri, 24. s r p n ja

1933.

D raga Tkanja,
prim io sam tvoje pismo od 20. ovog mjeseca, zajedno s
Julijin im pismom. V jerujem da ti mogu kazati, i pored toga
to opaam koliko su nestalne ove konstatacije, da se osjeam
malo bolje. P rom jena elije, p a prem a tome i nekih vanjskih
u vjeta mog ivota, pomogla mi je u tom smislu to sada mogu
barem spavati, ili su bar nestali uvjeti, koji su mi spreavali
spavanje i onda kad sam bio sanjiv i naglo su me budili izazivljui uzbuenje i nem ir. Jo ne spavam uredno, ali bih
mogao spavati. U svakom sluaju, ak i onda kada ne spavam,
nisam jako uzbuen. M islim da mogu i time biti zadovoljan,
je r se izlom ljen organizam ne moe odmah priviknuti na
normalnost, a osim toga arteriozni pritisak, koji je sad usli
jedio mora, sam po sbi proizvesti izvjesnu besanicu. Kroz
p a r d ana otpoet e kuru injekcijam a za jaanje, n a bazi
strihnina i fosfora. Novi lijenik koji me je pregledao, u v je
rava me da e mi mnogo pomoi. On mi je rekao da je baza
m oje bolesti nervozno, a ne organsko iscrpljenje Kako se
ini. treba lijeiti i m oju duu. Sve je ovo, ukoliko ja mogu
suditi, v jerojatno. N e znam da li arterioskleroza moe biti
funkcionalna, a ne organska pojava. Ruke me stalno bole i
ne mogu podnijeti nikakav teret, niti ih mogu stisnuti. M e
utim, to se tie due ne mogu kazati nita odreeno. Si
gurno je da sam mnogo mjeseci ivio bez ikakve perspektive,
jer me nisu lijeili i je r nisam vidio nikakav izlaz iz fizikog
troenja koje me je izjedalo. N e mogu kazati da je ovo ras
poloenje prestalo, to jest, ja se nisam uvjerio da vie nisam
u poloaju k ra jn je nestalnosti. Ipak mi se ini da mogu ka
zati d a ovo duevno raspoloenje nije tako muno kao u p ro
losti. Sada, kad mi je bolje, oni to su bili sa mnom kad
279

sam se nalazio u kritinom momentu bolesti, rekli su mi da

je u momentima bunila bilo izvjesne lucidnosti u mojim
naklapanjim a (u koja sam mijeao duge tijade na sardinskom dijalektu). Lucidnost se sastojala u ovome: bio sam
uvjeren da u um rijeti i nastojao sam da dokaem uzaludnost
religije i njenu nitavnost i bio sam se zabrinuo da me sve
enik, koristei se mojom slabou ne n atjera da inim ili da
on sam ini ceremonije, koje su mi se gadile a od kojih nisam
znao kako da se branim. Oini se da sam itavu jednu no
govorio o besmrtnosti due u realistikom i historicistikom
smislu, to jest, kao o neophodnom nadivljavanju naih ko
risnih i nunih djelatnosti i kao o njihovom utjelovljavanju
u vanjskom svijetu. Sluao me je jedan radnik iz Grosseta,
koji je padao od sna i koji je vjerovao da sam poludio. To
isto je mislio i uzniki straar to je bio u slubi. Ipak se je
sjeao glavnih mom enata mog naklapanja, momenata koje
sam neprekidno ponavljao. Draga, kao to vidi, sama inje
nica da sam ti napisao ove stvari dokazuje da se osjeam
bolje.
N jeno te grlim.

Antonio

C L X X IV
K a z n io n ica T u ri, I. kolovoza 1933.

D raga Julka,
moram odgovoriti na tri tvoja pisma. Primio sam i tri
Julijanove fotografije. N isam u stanju da ti opirno i pove
zano piem. Poneko mjesto u tvojim pismima odnosi se na
pitanja, koja smo spominjali p rije mnogo vremena, a kojih
se sada vie ne sjeam tono. M oje pam enje je jako oslabilo.
280

Piem ti par crta, da nastavim nae dopisivanje za koje bihi

elio da je povezanije.
D rago mi je doista da je D elio otiao na logorovanje sa
svojim drugovim a iz kole. V jerujem d a e stei intelektu
alnu nezavisnost i da e se osloboditi mnogih bolesnih sklo
nosti, enskih u gorem smislu. Zainteresiralo me je takoer
i ono to si pisala u pogledu J u lija n a i o njegovu nainu da
reproducira prim ljene utiske prom atrajui cvijee u polju.
A li ne ini li ti se, da je preuranjeno izvlaiti iz ovih sitnih
d ogaaja konane zakljuke o njegovim sklonostima? Moe
li se govoriti o um noj o rijen taciji jednog djeaka, jo na
poetku njegova razvitka? ini mi se da im a mnogo kolske
mehaninosti u ovakvom nainu prom atranja, i mnogo, kako
da kaem krive znanosti i pedanterije. Ipak je tako za
nim ljivo da uiteljica to zapaa i povezuje. Sve se sastoji u
tome. da podaci n e budu suvie nedovoljni i nepovezani, te
da, prem a tome, ne dovedu do toga, da se um jetno pouruje
s odgojnim odlukam a dosta neosnovanim i povrnim. D raga,
njeno te grlim.
Antonio

CLXXV
K aznionica T uri, 8. k o lo v o z a 1933.

D raga Julka,
morao bih pisati D eliju da odgovorim na njegovo nedavno
pisamce. Moe mu ti sam a kazati da e mu biti poslane dvije
knjige: novele o dungli, koje sadre novele o Bijeloj foki
i o R ik k i-tik k i-T a w iju i ia 'Toniina koliba. Bilo bi mi drago
znati kako je D eliju palo na pam et da ita ovu posljednju
knjigu, i da li e mu je, kad je bude imao, netko historicistiki protum aiti, postavljajui u prostor i vrijem e, osjeaje

281

i religioznost, kojim a je knjiga nabijena. Cini mi se, da je

taj posao teko izvesti s jednim djeakom (ozbiljno izvesti,
razum ije se, a ne s obinim openitostima i frazama). Tim
vie to mi se ni ti sam a ne ini prikladna za to. U to me
uvjerava ono to si nabacila o Ralu i miru od T olstoja i Leonardovoj Veeri. Nisam u stanju da ti piem povezano i do
sljedno ono to mislim o tome. M eni se, uope, ini da se ti
stavlja (i to ne samo u ovom pitanju) u poloaj podreenog
a ne rukovodioca, to jest, u poloaj nekoga tko nije u stanju
da historijski kritizira ideologije, svladavajui ih, tumaei
i opravdavajui kao neophodnost prolosti, nekoga tko kad
doe u dodir s odreenim svijetom osjeaja, osjea se ili
privuen ili odbijen, ostajui ipak uvijek u sferi osjeaja i
neposredne strasti. Evo zato ti moda vie ne osjea neka
danju privlanost za muziku. M eni se ini da u nam a treba
da se desi kataTza, kao to su govorili Grci, preko koje se
osjeaji um jetniki ponovo doivljavaju kao ljepota, a ne
vie kao vlastita jo uvijek aktivna strast. To je moda stvar,
koju bi trebalo opirnije razjasniti, no ini mi se da bi ti
to m orala shvatiti iz ovo nekoliko napomena.
N jeno te grlim.
Antonio

CLXXVI
K a zn io n ic a T u ri, 23. kolovoza 1933.

D raga T anja,
primio sam tvoju dopisnicu koju si mi 19. poslala iz Barija. N adam se, da te put do Rima nije suvie izmorio. Pod
sjeam te na neke stvari: 1). Poradi da mi knjiara otpremi
Ekonomske perspektive za 1933. od profesora G iorgija Mortare i svezak Komercijalne banke Talijanski ekonomski pro282

m et, koji je ve sigurno iziao. 2). Bilo bi mi jako drago kad

bih mogao dobiti izvjetaj to ga je pred nekoliko mjeseci
dao u p ravitelj Banke d Ita lija, Azzolini. Taj izvjetaj je
ove godine osobito vaan. 3). H tio bih dobiti svezak: Santino
C aram ella, Z d ra v i razum , teorija i praksa, Laterza, Bari.
N jeno te grlim .
Antonio

C L X X V II
8. tr a v n ja

1933.

D ragi Delio,
prim io sam tvoje pismo i dobio vijesti o tvojoj akoj
djelatnosti. Jesu li ti se svidjele novele o M owgliju? Moj
ivot tee dosta jednolino, a u pogledu zd rav lja prilino.
2ao mi je to ne mogu biti u blizini m ojih dragih djeaka i
to ih ne mogu pomoi u njihovom kolskom i ivotnom poslu.
U novinam a sam proitao rezultat ahovskog prvenstva, ali
ja ne znam igrati: jedino sam neto nauio igrati damu.
Ljubim te.
G ram sci

C L X X V III
25. stu d e n o g a 1935.

D raga,
prim io sam dva tvoja pism a. M irn iji sam olkad sam ti
ponovo poeo pisati, iako za me pisanje p redstavlja veliki
napor i kroz nekoliko sati ili nekoliko dana ostavlja me u
jednoip neugodnom stanju uzbuenja. T a n ja mi je javila ne
283

to od onoga to si joj pisala i neke druge vijesti, koje je

prim ila. P riala mi je, vrlo razdragana, da je. Delio htio vazelinom namazati slona, je r je, vjerojatno pod prstima, osjetio
hrapavost njegove koe. M eni se ini da nije jako udno to
djeak hoe da vazelinom namaze slona, prem da ne vjerujem
da su meni kao djeaku mogle pasti na um sline ideje. J a
vila mi je takoer da Julik eli znati sve ono to se na mene
odnosi. Mislim da je to u vezi s mojom slikom to ju je vidio
u parku kulture.80 D raga, kad mislim na sve ove stvari i na
to da se va ivot ve toliko godina (skoro etvrtinu mog po
stojanja, a vie od jedne etvrtine tvog) odvija sasvim od
vojen od moga, ne osjeam ba veliku radost. Ipak treba
izdrati, nepoputati, nastojati da se zadobiju snage. U osta
lom, to to se je dogodilo, nije bilo sasvim nepredvieno. Ti,
koja piamti mnoge stvari iz prolosti, sjea li se kad sam ti
govorio da odlazim u rat? M oda s moje strane nije bilo
jako ozbiljno, ali je bilo tako i ja sam ustvari tako i osjeao
A volio sam te jako, jako mnogo. Budi jaka i.poduzmi sve
da bi se bolje osjeala. N jeno grlim tebe i nae djeake.
Antonio

C L X IX
25. s ije n ja

1936.

D raga Julka,
tvoje me pisamce stavlja u strano nezgodnu situaciju.
Nisam jo odluio da li moram ili ne moram pisati. ini mi
se, da sama injenica da ti ja piem vri pritisak na tvoju
volju. Iako mi se s jedne strane duboko gadi da vrim bilo
80 V e lik a G r a m s c ije v a f o to g ra fija b ila je izloena u je d n o j o d
g la v n ih m oskovskih u lic a z a je d n o s f o to g ra fija m a d ru g ih a n tifaisti k ih
b o ra c a k o ji su se n a la z ili po ra z n im z atv o rim a sv ijeta.

284

kakav pritisak na tebe, ak i u ovom smislu to se ini

tako indirektan i nevin, s druge strane mislim (hladno rezo
nirajui) nije ii ponekad i u ovim stvarim a pritisak potreban
i nem a li neeg dobrog u njem u? U istinu ja se u ovoj situ
aciji nalazim ve mnogo godina, moda od same 1926., odmah
poslije mog hapenja, otkad je moj ivot bio naglo i s ve
likom brutalnou p risiljen na pravac odreen vanjskim sna
gama, i granice se m oje slobode suzile na u n u tarn ji ivot, a
volja postala samo volja za otporom. N e u da se mnogo od
miem od p itan ja to me ovog asa zanim a a koje zanima i
tebe iako ga ne spominje u svom pisamcu. T v o je putovanje,
to jest jedno tvoje putovanje u Ita liju , ti bi sama mogla
odrediti koliko bi trebalo trajati, koje te na nita ne bi oba
vezivalo a iji bi glavni cilj bio u tome da ti ponovo zadobije snage potrebne za norm alan i aktivan ivot. T reba, v je
rujem , da se ti uvjeri u potrebu ovog putovanja i radi sebe
i radi djece-i rad i mnogih drugih stvari (poto je u sadanjem
stan ju stvari njihova budunost uglavnom vezana za tebe i
za tvoje radne sposobnosti). A li da bi se ti uvjerila u to, p u
tovanje treba prom atrati u njegovim pravim granicam a, s
praktine strane, osloboeno od svake sentim entalne boleivosti. To putovanje e te m oda konano osloboditi od bez
b ro jn ih misli, briga, potisnutih osjeaja i ne znam sam kakvog
jo munog prtljaga. J a sam, u prvom redu, tvoj p rijate lj i
poslije deset godina osjeam zbilja potrebu da s tobom raz
govaram - kao p rijate lj s p rijateljem , s velikom iskrenou i
nepristranou. J a sam deset godina odsjeen od svijeta (ka
kav sam strani utisak osjetio u vlaku81 nakon to sam sest
godina gledao iste krovove, iste zidine, ista surova lica, v i
djevi da je za sve to vrijem e iroki svijet i dalje postojao
sa svojim livadam a, svojim umama, obinim svijetom, opo
rim a djeaka, nekim stablim a, nekim vrtovim a, a naroito
81 K a d je p re la z io iz k a z n io n ic e u T u r iju u k lin ik u u F o rn iiji.

285

kakav sam utisak im ao kada sam se pogledao u ogledalo

poslije toliko vrem ena: odmah sam se vratio pored karabi
n je r a . ..) Nemoj misliti d a te elim ganuti: htio sam kazati
da bi za me bilo jako korisno, kad bih poslije toliko vremena,
tolikih dogaaja, koji su mi moda velikim dijelom izbjegli
u njihovom najrealnijem znaenju, poslije toliko godina i
vota, jadna, zgnjeena, obavijena mrakom i kukavnim ja d i
ma, mogao govoriti s tobom kao prijatelj s prijateljem . Ne
smije radi toga osjeati na sebi teret tko zna kakvih odgo
vornosti. J a mislim na obine razgovore, koji sc normalno
vode izmeu prijatelja. Pa dobro, ba sam uvjeren da bi sa
svake toke gledita tvoje'putovanje za obojicu imalo odline
posljedice. J a sam se mnogo izmijenio, tako mi se ini, a ni
ti nisi mogla ostati ista. Ne treba se brinuti radi praktinih
p itanja: mislim, da se ona mogu rijeiti. U vjeren sam da su
pozitivne strane inicijative brojnije od negativnih i sada se
skoro udim da prije nisam mislio na sve to (ali bio sam uvi
jek kao svilin prelac u svojoj ahuri, a ni sada mi nije uspjelo
da se previe uzbudim). Htio bih, da ti stvari promatra m ir
no, konkretno, praktino, bez boleivih osjeaja i onda da
bude ti ta, koja e staloeno odluiti ne putajui da na tebe
itko utjee, pa njji ja. Misli li da bi djeaci bili nezadovoljni
kad bi znali da me ti dolazi posjetiti, i da se ja ne mogu
micati radi jaih razloga?
Tvoje pisamce poinje frazom, koja kao da je D Anunzijeva. T o mi se mnogo ne dopada. Zatim , ima nedovrenih
rijei. Bit e da si bila jako uzbuena. Ne znam da li bi te
moglo um iriti moje milovanje. G rlim te.

Antonio

286

CLXXX
25. s ije n ja

1936.

D rag i Julik,
estitam ti na toku tvoje kolske godine. Bilo bi mi jako
drago kad bi mi razjasnio u emu se sastoje tekoe na koje
naik<jzii kod uenja. Ako ti sam priznaje da nailazi na
tekoe, ini mi se da tekoe ne moraju biti jako velike i
da ih uenjem moe svladati: nije li ti ovo dovoljno? Moda
si malo neuredan, rastresen, moda ti pamenje ne radi?
Spava li dobro? Kad se igra misli li na ono to si uio ili
za vrijeme uenja misli na igru? Sada si ve odrastao dje
ak i moe tono odgovoriti na moja pitanja. Ja sam u tvo
jim godinama bio jako neuredan, mnogo sani sati protrkarao
poljima, ali sam bio i vrlo dobar ak, jer sam imao jako i
brzo pamenje i nita mi nije izbjeglo od onoga to je bilo po
trebno za kolu. Da ti kaem potpunu istinu, moram ti rei
da sam bio prevejan i znao sam se izvui iz potekoa premda
sam malo uio. A li kolski sistem u ono vrijeme kad sam ja
iao u kolu bio je jako zaostao. Osim toga gotovo polovica
mojih kolega je vrlo slabo, jedva jedvice govorila talijanski
i to me je stavljalo u superioran poloaj, jer je uitelj morao
voditi rauna o prosjeku aka, a znati teno govoriti talijan
ski bila je okolnost koja je olakavala mnoge stvari (kola je
bila u zemljoradnikom mjestu i velika veina aka bila je
seljakog porijekla). Dragi, siguran sam da e mi stalno
pisati i da e me obavjetavati o tvom ivotu. Grlim te.

287

CLXXXI
6. sv ib n ja

1936.

D raga Julka,
proitao sam vie puta tvoje pismo. ini mi se kao J a ve
mnogo godina ne itam tvojih pisam a i kao da sam s ovim
ponovo poeo. Mnogo sam prouavao Julikovu fotografiju.
Mnogo mi se svia stav naeg djeaka; ini mi se, da se on
mnogo odmakao od lika, koji sam bio o njem u stvorio. Oe
kujem fotografiju, koju mi obeava. N e znam to bih ti
pisao, nakon to sam proitao tvoje pismo; moda ti ja ne
mam to pisati, a moda imam i previe, ali razmrvljeno,
smljeveno u kaos utisaka i uspomena.
N jeno te grlim.
Antonio

G L X X X II
srp a n j 1936.

D ragi Delio,
drago mi je znati da ti nijedno moje pismo nije pri
skrbilo neugodnosti (doznao sam da si se u to vrijem e osjeao
slabo, no ne znam nita tono) i ti ima pravo kad misli da
se ne moemo uvrijediti kad nam se kau istinite stvari isti
nitim tonom. Sad vjerujem , d a razum ijem zato ti nisam
pisao nita o tvom neslaganju s uiteljicom o ehovljevu raz
doblju: mislim da se to desilo zato to je pitanje, tako postav
ljeno kao to si ga ti postavljao, bila form ulacija kolske dog
me, male vanosti, od onih dogmi, kojim a su, kao to je go
vorio Engels neki napunili depove i vjerovali da e se tako
288

izvui od stvarnog prouavanja povijesti. A li ti ima samu

dvanaest godina i mislim da nisi napunio depove kolskim
dogmama. Uostalom , ima dosta vrem ena da isprazni d e
pove. a napuni mozak. N e mogu s tobom raspravljati, jer
osjeam stranu em ikraniju. Jedino mislim na to da ima
dvanaest godina i ma da ve dugo vrem ena ne vidim tvojih
fotografija, pretpostavljam da si jako porastao i da ozbiljno
izgleda (pred fotografom ). 'Poslao sam ti sat. Jesi li zado
voljan? T v o ja sjeanja nisu sasvim odreena, ali nije vano.
Bit e teko nai loptu od celuloida s labudom unutra: bio
sam je donio iz . . . M ilana.
Snano te ljubim

G L X X X III
16. s rp n ja

1036.

D ragi Delio,
tv o ja pisam ca postaju sve kraa i uvijek ista. V jerujem
da ima dosta vrem ena da pie opirnije i zanim ljivije. Nema
nikakve potrebe da pie u zadnji as, n a brzinu, prije nego
ode u etnju. Z a r ne? N ikako ne vjerujem d a ti se moe
sviati da te. tvoj otac po tvojim pisam cim a sm atra glupaniem, koji se zanim a samo za sudbinu svoje papige i daje
na znanje da ita neku, bilo kakvu knjigu. V jerujem , da je
jed n a od najteih stvari u tvojoj dobi sjediti za stolom, radi
toga da se srede vlastite misli (da se naprosto misli) i da ih
se napie s izvjesnim ukusom. Ovo naukovanje je ponekad
tee od naukovanja radnika, koji eli stei profesionalnu
kvalifikaciju, i m ora poeti ba u tvojim godinama.
Snano te grlim.

]Q

P i n n a iz z a tv o r a

289

C L X X X IV
lje ti

1936

D raga Ju lija,
sve tee mi uspijeva da ti piem, ali T a n ja nastoji oko
Loga da ti poaljem bar nekoliko redaka, i da te barem pitani
da tono javi zbog ega ste Ju lijan a poslali u strunu kolu.
Eto uinili. Dodue bio sam napisao dosta dugo pismo, ali
sam ga prekinuo, jer se gadim na sama sebe. Nisam siguran
da li u poslati pisma Juliku i D eliju. D anas je sunce bilo
jako i bilo je vrue, no moda mi se ba to gadi. Poalji
zaista vijesti o Juliku i nemoj se tuiti mojih neobinosti.
G rlim te.
Antonio

CL X X X V
kolovoza

193t>

D ragi Delio,
estitam ti to si se ve oporavio od bolesti. N isi mi pisao,
da li ti se je sat svidio. N adam se da e mi sada pisati op
irnije i da e me uiniti sudionikom onoga to te zanima.
Ljubim te, tvoj
natwS2

82. N a ruskom : otac.

290

CLXXXVI
stu d e n o g a 1936

D ragi Delio,
moe pisati o Pukinu kad god hoej: dapae bolje je da
dobro promisli, tako da mi prui konani dokaz o tvojim
sposobnostima m iljenja, razm iljanja i k ritiziranja (to jest,
da razlikuje pravo od lanoga, sigurno od mogueg i vje ro
jatnog). N e mora radi toga postati nervozan: ja poznam
tvoju dob, tvoju spremu, te u stoga znati objektivno prosu
diti (bit u objektivan iako je to dosta teko jer te mnogo,
mnogo volim).
Bit e teko nai knjige o Pukinu i G ogolju. A napokon
to bi s n jim a radio? T o su sad ve zastarjele knjige, a po
stoji skroz nova litera tu ra o toj dvojici pisaca, literatura k ri
tiki obraena na tem elju otkria u arhivim a, koji su otvoreni
m ladoj i vrijednoj sovjetskoj filologiji.
^
Sretan sam to se osjea dobro i to te uenje ne umara.
D ragi, grlim te i povjeravam ti da ti isto tako zagrli
mamu s moje strane.
nana

CLXXXVI I
24. s tu d e n o g a 1936.

D raga J u lija ,
da te nasmijem , htio bih ti ba napisati sasvim profesorsko
pismo, puno pedanterije od poetka do k raja, ali ne znam,
da li e mi uspjeti. V ie p u ta sam pedantan a da i ne elim.
Stvorio sam prigodni stil, pod pritiskom dogaaja, u ovih
deset godina m nogostrukih cenzura. H ou da ti ispriam je
291

dan sitan dogaaj da se nasmije i da shvati moje raspo

loenje. Jedam put, dok jc Delio bio malen, ti si mi napisala
vrlo ljupko pismo, u kojemu si mi htjela pokazati kako se
malian upuuje a . . . geografiju i orijentaciju. Pisala si mi
ua je u 'krevetu, da je polegnut od sjevera na jug. da je p ri
ao kako su u pravcu njegove glave narodi, koji u svoja kola
upreu pse, da je naLijevo Kina, nadesno A ustrija, u pravcu
nogu Krim i t. d. D a bih dobio ovo tvoje pismo morao sam
vie od jednog sata diskutirati s direktorom zatvora, koji je
sumnjao u tko zna kakve ugovorene poruke! Morao sam d i
skutirati, a da jo nisam nita bio proitao, razumije se, na
stojei d a pogodim po pitanjim a, to mi ih je postavljao, ono
to si mi ti napisala i to si htjela rei. to je to K itaj, i to
tu ulazi A ustrija? to su to ljudi ija kola vuku psi? Bio
je potreban velik napor s moje strane, da dam zadovoljava
jue razjanjenje (nisam jo bio proitao pismo) i ne znam,
da li bi uope bio uspio: Imate li vi enu? I ne shvaate
to moe pisati jedna majka, kad hoe da pie o sinu ocu,
koji je daleiko? injenica je da mi je odmah uruio pismo.
Imao je enu, ali djece nije imao. Glupost, koja ima svoje
znaenje: ja sam znao da e on itati m oja pisma s istom
zagriljivom i sumnjiavom pedanterijom i to me je prisi
ljavalo na tamniki nain pisanja, od kojeg ne znam, da
li u se ikada moi osloboditi poslije tolikih godina pri
tiska. Mogao bih ti priati i o drugim epizodama i o dru
gim stvarima, ali ne u da te razveseljavam iznaajui jade
prolosti, je r bih te mogao naprotiv rastuiti. Tvoje me je p i
smo razveselilo. ini mi se da ve dugo vremena ne pie
s toliko lakoe i takvim . .. apsolutnim pom anjkanjem pogre
aka. D raga, natjeraj mozak da radi te mi stoga pii opirnije
o djeci, bez objektivnosti. D a. zbilja, meni se ini da je ovaj
tvoj visokoueni aforizam: Izvjetavati (?) o ivotu djece
znai unitavati njihov ivot! velianstvena glupost, ali
od onih! Kakva H im alaja! Nikakvih izvjetaja (ja nisam
292

nikakav brigadir) ve samo tvoje subjektivne utiske. D raga,

ja sam tako sam da su tvoja pisma kao kruh gladnome (ka
kva pedanterija!) Zato mi tako mjeri obroke?
D raga Julka, njeno te grlim.
Antonio

C L X X X V III
24. stu d e n o g a

1936.

D ragi Julik,
prim jeujem , po tvom pismu, da bolje pie i to me veseli.
Ima ve rukopis velikog djeaka. Zato ti se je svidio film
0 D jeci kapetana Granla? M ora mi pisati neto opirnije
1 opisati mi tvoj ivot, na to misli, kakve ti se knjige svi
aju i t. d.
Zadovoljan sam da ti se sat svia. No nemoj se mnogo
bojati da ga i van kue nosi. N e moe se izgubiti ako je
dobro osiguran i ako se van kue ne uputa u estoke bokserske vjebe i sline stvari. Kakve ti se igre najvie sviaju?
D ragi Julik. grlim te
nana

G L X X X IX
p ro sin c a 1936.

D raga Julka,
tvoja me pism a uvijek jako mnogo uzbuuju, ali (ovi pro
kleti a l i . . . ) me pomalo i zbunjuju i ostavljaju prazninu u
mislima. T i zna da sam lud za konkretnou, da se mnogo
divim Teferatima (doklad), kad su dobro sastavljeni, a isto
293

tako i izvjetajim a pa i onim a mnogo potovanih otaca je

zuita o Kini iz kojih se, i poslije nekoliko stoljea, moe n e
to nauiti. D raga, strano sam pedantan: pii to hoe, jer
ti uvijek pie dobro, s velikom spontanou i stavljajui u
pisanje svu sebe.
Jako sam zadovoljan sa sinovima i s njihova dva po
sljednja pisma. Julik pie lakonski i epigrafski. Ni pridjeva,
ni dopune: stil skoro telegrafski. Delio je mnogo drugaiji.
A ti, draga, kako si? N e mogu vie da te dobro zamislim,
prem da uvijek mislim n a prolost. Poalji mi nekoliko foto
grafija. T o je m ala stvar, ali pomae. Z a vrijeme mog zatoenja n a Ustici, bio sam omilio mnogo jednom beduinu; i on
je bio zatoen. Dolazio je da me posjeti, sjeo bi, popio kavu,
priao mi prie o pustinji a zatim bi satima i satima utio
i prom atrao kako ja itam ili piem. Zaviao mi je na foto
grafijam a koje sam ja imao i govorio, kako je njegova ena
toliko glupa, da nikada ne bi pomislila d a mu poalje sinov
ljevu fotografiju (nije ni znao da muslimani ne mogu slikati
ljudsku priliku, a nije bio glup). N e e valjda i ti postati
beduinska ena?
D raga, grlim te s velikom njenou.
Antonio

CXC
p ro sin ca 1936.

D ragi Delio,
ekam da odgovori na pitanje o Pukinu, bez urbe. Mo
ra se dobro potkovati i pokazati to zna. Kako je s tvojom
i Julikovom kolom? iSada kad dobivate opaske svakog m je
seca, b it e lake kontrolirati tok predavanja. Velika ti hvala,
to si snano zagrlio mamu u moje ime. Mislim da bi to mo
294

rao raditi svakog dana, svakog jutra. Uvijek mislim na vas;

a svakog u jutra misliti ovako: gle, sad moji sinovi i Ju
lija misle na mene. T i si stariji Ibrat, ali to takoer mora i
Juliku rei. Tako ete svakog dana imati oevih pet minuta.
to ti misli o tome?
Ljubim te.

UXCI
5. s ije n ja

1957.

Draga Julka,
ni moje pamenje nije tako dobro (jer zaboravljam stvari,
koje su se nedavno zbile, dok se esto do u sitnica sjeam
stvari, koje su se dogodile prije deset, petnaest godina), a
ipak znam sigurno da mnogo puta ono to ti odgovara, ne
odgovara onom to sam ja pisao. No to nije vano. Najvanije
je da ti pie ono to ti se javi u m ati. . . Spontano, to jest,
bez napora, lako. 'itam mnogo puta tvoja pisma: prvi put ih
itam kao to se itaju pisma naih najdraih, takorei dez-,
interesirano, to jest jedino s interesom moje njenosti prema
tebi; zatim ih itam kritiki nastojei da pogodim kako si
se osjeala onog dana kad si ih pisala, i t. d. Promatram ta
koer i rukopis, veu ili manju sigurnost ruke i t. . Ukratko,
nastojim da iz tvojih pisama izvuem to vie podataka i mo
guih znaenja. Misli li da je ovo pedanterija? N e vjerujem:
moda neto uznikog ulazi u sve ovo, ali ne ulazi stara,
tradicionalna pedanterija koju bih, danas, uostalom, mogao
estoko braniti protiv izvjesne .povrne leernosti ili bohem e
to je mnogo jada izazvala, izaziva i jo e izazvati. Danas
mi se vie svia Kaplarski prirunik nego N e o s je tljiv i od
Vallesa. Moda bulaznim?
295

Uostalom, ti mi savreno pie o djeci, a moja neprestana

jad an ja treba pripisati injenici da nijedan dojam, pa ak
niti onaj o tebi, Julki. koju osjeam kao dio samog sebe, ne
moe zam ijeniti izravan dojam : naao bih u sinovima neto
novo ili razliito da ih vidim zajedno sa mnom. Ali zar ti se
ne cini da bi isti djeaci bili drugaiji? Upravo objektivno.
D raga, hou da umjesto mene zagrli mamu s velikom
ljubavlju i neizmjernim estitkama za njen roendan. V je
rujem. da si ti uvijek znala da ja teko, jako teko iznosim
osjeaje, to moe razjasniti mnoge nezahvalne stvari. U ta
lijanskoj su knjievnosti pisali: ako je Sardinija jedan otok,
onda je svaki Sardinac jedan otok na otoku, ,i sjeam se vrlo
kominog lanka jednog pisca u Giornale dItalia od 1920.,
koji je na taj nain htio razjasniti moje intelektualne i poli
tike tendencije. Moda neto malo istine im a u tome. toliko
koliko je dovoljno da se zapazi taj naglasak (dodue nagla
sak nije m ala stvar, no ne u da se uputam u analiziranje,
kazat ou gramatiki naglasak i ti e se moi od srca za
b avljati i diviti mojoj sitnoj skromnosti).
D raga, grlim te sa svom svojom njenou.
Antonio

C X C II
23. s ije n ja 1937.

D raga Julka,
ti zna da nisam nikad imao obiaj primati estitke, a ni
estitati. D a kaem istinu, sve su to za me Jconvencionalne
gluposti (iili su mi se inile), ali za djeake to sigurno nije
bila konvencionalna stvar (a n i za te. draga). Samo to mi se
uinilo da razumijem zato ste vi mislili da mi morate e
stitati 12. iako sam roen 22. (ini mi se da sam shvatio
296

porijeklo ove pogreke), a ja hou da slavim onako kako se

meni svia: u ovom sluaju hou jednu lijepu Ive ju i djeju
fo to g ra fiju. Jednu fotografiju dobro izraenu, fotografiju,
koju e izraditi fotograf, a ne neki diletantski pacer. Ne ra
zumijem zato mi ee ne alje vae fotografije: radi troka?
Ne vjerujem . Radi kojeg drugog razloga? Prolo je vie od
deset godina to se ne vidimo, a zato se ne bismo viali ee
na ovaj nain? Z a me je pitanje mnogo, mnogo drugaije i
ti ga. vjerujem , shvaa. 1. morao bih proi kroz dugi niz po
licijskih formalnosti a to je za mene odluujue. D raga Julka.
poalji mi. zaista lijepe fotografije, svih vas u grupi i zasebice.
D raga, grlim te.
A ntonio

C X CI1I
23. s ije n ja 1937.

Dragi Julik,
crtaj kako god hoe, za smijeh i zabavu a ne ozbiljno,
kao da radi kolski zadatak, koji ti Se ne svia. A li ja bih
htio v id jeti crtee koje radi za kolu! Kako radi te crtee?
Radi li ih ozbiljno ili ih radi kao one za sm ijanje?
ini mi se da ti u koli stvari idu dosta dobro. A kako
je sa zdravljem ? T ri li, igra li se, ili samo ara po papiru
figure, koje ne radi ozbiljno? Z ahvaljujem ti na estitkama.
D anas me jako boli glava i ne mogu opirno pisati.
Ljubim te.
nana
S kim ui violinu?
29 T

CX C IV 83
Zato mi taj sini Julik nikada ne pie? Ipak si bio obeao
da e mi svakog blagdana neto napisati i da e mi to zatim
poslati u svoje vrijeme! Kako to da jedan djeak od deset
godina ne odrava danu rije? Dragi Julik, hou da od tebe
doznam kako si i kako ti se svia novi ivot. Njerio te grlim.

CXCV
Dragi Julik.
tako ti si se, dakle oslobodio kolektiva i ide u logor.
Hoe li se vratiti u kolu? Zato uvijek pie u posljednji
as, u oekivanju automobila? Mnogo te grlim za tvoj roen
dan i aljem ti jedan mali sat, nadajui se da e te on sjeati
na vrijeme i prertia tom e. . . da ne pie u posljednji as.
Ljubim te.

CXGVI

Dragi Julik,
prim io sam tvoje vijesti u maminim i bakinim pismima.
Ali zato ti ne napie p a r rijei? J a sam jako zadovoljan
kad prim im neko tvoje pismo i tko zna kolike bi mi stvari
mogao napisati o koli, o svojim drugovima, o svojim uite
ljim a, o stablima, koje vidii, o igram a i t. d,
A z a tim . . . ti si mi obeao da e mi svakog praznika
neto napisati. T reba uvijek odrati obeanja, pa makar to
83 Ovo i slijedea pisma otpremio je vjerojatno zajedno s ostalim
pismima, te stoga niti nem aju datuma.

298

i predstavljalo neku rtvu, a ja mislim da za tebe sigurno nije

velika rtva ako napie neto. Bio si obeao d a e mi pisma
slati kad m ama bude dolazila u kolu da te posjeti . . . Dragi,
grlim te.
CXCVII
B ravo Julik! prim io sam tvoju fotografiju i bio sam jako
sretan eto vidim tvoju malu osobu. Sigurno si mnogo narastao
od one fotografije, koja mi je ranije poslana, narastao i iz
m ijenio se. Sada si ve pravi djeak. Zato mi vie ne pie?
Oekujem da mi se opirnije javi.
Grlim te.
CXCVIII
D ragi Julik,
napokon si mi napisao par redaka. Mnogo sree za tvoj
roendan. Ve si velik, vei od polovice vojnika. Je li ti se
svidio sat? Hoe li mi pisati, kako se snalazi u koli? Ja
sam malo umoran, te sam stoga samo par rijei napisao bilo
Deliu bilo tebi.
Griim te.

C X C IX
D ragi Julik,
primio sam s velikim oduevljenjem tvoje nove crtee
Vidi se da si veseo, te prema tome vjerujem da si zdrav. No
reci mi: zna li crtati i tako da to ne bude samo ala? T o jest.
299

da li zna ozbiljno crtati pravei smijene crtee? Nisi mi

pisao, da li u koli ui crtanje i da li voli i ozbiljno crtati.
J a sam kao djeak mnogo crtao, no moji su crtei bili vie re
zultat strpljenja. Nitko me nije poduavao. Preslikavao sam
figure i sliice iz novina, poveavajui ih. Osnovne boje sam
nastojao reproducirati po mom. ne tako tekom sistemu, ali
koji je zahtijevao veliku strpljivost. Jo se sjeam slike na
kojoj sam radio bar tri mjeseca: potpuno obuen seljaoi pao
je u bavu punu groa, koje je bilo spremno za gnjeenje;
jedna seljanka, sva okrugla i debeljkasta gledala ga je i pre
straeno i veselo u isti mah. Sliica je spadala u seriju pusto
lovina u kojima je glavno bie bio straan jarac (Barbabucco)
koji bi, udarajui iznenada i na prijevaru, rasprio svoje ne
prijatelje ili djeake to su mu dojaivali. K raj je.bio uvijek
veseo, kao na m ojoj sliici. Kako sam se samo zabavljao po
veavajui taj mali crte: m jerenje s dvostrukim decimetrom
i sa estarom, probe, ponovne probe s olovkom k t. d. Braa
i sestre su gledali i smijali se. ali su vie voljela trati i g a
lamiti a mene su preputali mojim vjebama. D ragi Julik,
ljubim te.

CC
D ragi Julik,
vidio si more po prvi put. Napii mi neki tvoj utisak. Jesi
li za vrijeme kupanja popio mnogo slane vode? Jesi li na
uio plivati? Jesi li ulovio koju ivu ribicu ili raka? J a sam
vidio djeake, koji su ribice u moru lovili s probuenom
ciglom (zrakom); bijahu napunili jedno malo vjedro.
G rlim te.

300

CCI
D ragi Julik,
tvoji su mi se crtei jako svidjeli, zato to su tvoji. Vrlo
su originalni; vjerujem da priro d a nije nikada stvorila tako
udne stvari. etvrti crte je slika neke neobine ivotinje, ne
moe nikako biti balegar, je r je suvie velik, i samo s etiri
duge noge u pokretu, kao to su noge kod etveronoaca. ali
nije ni konj, je r mu se ne vide ui (a ni ivotinja, koju si
prvu nacrtao, nema uiju a niti ih im aju ljudi). M oda je to
pripitom ljen i . . . proziran lav; proziran je r se vide obadvije
noge jahaa. Svia mi se takoer i to da tvoji ljudi mogu
hodati n a vrcim a p rstiju po najteim m jestim a, po vrhu neke
grane i po glavam a ivotinja (moda je ivotinja radi toga
izgubila ui) .. . Dragi Julik. da li ti je ao to se ja zaba
v ljam nad tvojim crteima? Oni mi se zaista sviaju takvi
kakvi su. No ti mi mora poslati crtee, koje radi za kolu, a
ne ove. to ih zaas nacrta. Ljubim te.
papa
Kako je sa kolom? D a li ti polazi za rukom da dobro ui,
a da se ne um ara i ne nervira? D a li ti se dopada uenje?

CCII
D ragi Julik,
prim io sam fotografiju i pisamce; te d v ije stvari se ne
slau. U pismu se tui, skoro cmizdri kao djetence od pet
godina, iako si velik i snaan djeak i m orao bi ii ususret
dogaajim a hrabro i sasvim m iran. T i si mi sam jedam put
pisao, da kola, koju pohaa ima tu svrhu da se ne izgubi
301

kolska godina: zar se to tebi ini malo? A zatim treba vidjeti,

nisi li zasluio ukore, koje ti ine. U svakom sluaju, ako tre
ba neto uraditi, onda to treba uraditi bez jadikovanja, i ne
treba kmeati kao tene to jo sisa, tako da iz toga izvuemo
svu moguu korist. Meni se ne svia da se jada takav djeak
kao to si ti, dok n a fotografiji izgleda odluan, potpuno mi
ran u odluci da postigne svoj cilj. Tako mi se mnogo svia
i ja ti estitam. G rlim te.
T a n ja me tjera da piem, iako mi nije dobro i radi toga
piem slabo. D aj mi jedinicu iz svega.

CCIII
Dragi Julijane.
proitao si polovicu Wellsove novele i ve bi htio pro
suditi itavo djelo tog pisca, koji je napisao na desetine ro
mana, zbirki novela, historijskih eseja i t. d. ini mi se da je
to malo pretjerano. A koju si novelu jo proitao? N a j
ljepu ili najgoru ili onu to predstavlja prosjek pievih mo
gunosti? N ajvei pisac stare Grke bio je Homer, a latinski
pisac H orac napisao je da i Homer ponekad dremucka.
Jasno, W ells uporeen s Homerom drijemucka bar tristoezdeset dana na godinu, ali mogue da je ostalih pet ili est
dana (kad je godina prestupna) sasvim budan i da je napisao
neto ugodno i to moe izdrati kritiku. Ni ti esto nisi jako
sreen. T voje pismo je napisano u urbi, s mnogim rijeima
napola dovrenim. Ipak, ja vjerujem da ti moe pisati mnogo
bolje, s vie reda, s vie panje. Stoga te ne u suditi po
ovom pismu i ne u rei: G ledaj, gledaj kakav je magari
moj sini D ragi Julik, ne obazlri se na ovo to ja kaem ve
pii, tako e ojaati svoje prosuivanje. ao mi je to s tobom
ne mogu usmeno raspravljati. Nemoj misliti da sam ja jako
302

pedantan. Volio bih se smijati i aliti se s tobom i Delijom i

govoriti o mnogim stvarima, koje su i mene jako zanimale
kad sam bio djeak. Njeno te grlim.

CGIV
Dragi Julik,
ovaj put nisam uope primio tvojih pisama. ao mi je.
Istina, ja nisam odgovorio na tvoje posljednje pismo, ali jako
sam se slabo osjeao. Meni bi bilo drago kad bi mi mnogo
pisao, dapae bio si obeao, (ini mi se) da e svakog prazni
ka neto napisati i da e onda ono to napie poslati zajedno
s D elijevim ili Genijinim pismom. V idi se da si malo nesre
en i da zaboravlja na ono to je za te predstavljalo oba
vezu. Moe mi pisati o svemu, a ja u ti ozbiljno odgovoriti.
Sad si ve povelik djeak i mora osjeati stanovit osjeaj
odgovornosti. to ti misli o tome? 'Pii mi to radi u koli,
da li lako ui ono to te zanima. A li ako te jedna stvar ne
zanima, a ipak je mora nauiti, to onda radi? I kakve igre
najvie voli? Dragi Julik, svaki me as tvoga ivota zanima.
Grlim te.

CCV
Dragi Julijane,
ti hoe da ti piem o ozbiljnim stvarima. Vrlo' dobro
Ali to su to ozbiljne stvari koje bi htio proistiti u mojim
pismima? T i si djeak, a za djeaka su i djeake stvari jako
ozbiljne, jer su u vezi s njegovim godinama, njegovim isku
stvima, sa sposobnostima, koje je stekao doivljavajui ih i
razmiljajui o njima. Uostalom, obeava da e mi svakih
303

pet dana neto napisati. Bit u jako zadovoljan ako to uini,

dokazujui mi tako da ima snanu volju. J a u ti uvijek
odgovoriti (ako u moi) i vrlo ozbiljno. Dragi, ja te pozna
jem samo po tvojim pismima i po vijestima, koje mi o tebi
alju veliki: znam da si dobar djeak, ali zato mi nisi nita
pisao o tvom putovanju na more? Misli li da to nije bila
ozbiljna stvar? Sve ono to se odnosi na te. za me je jako
ozbiljno i mnogo me zanima; i tvoje igre. Grlim te.

GCVI
D ragi Julik,
kako stoje stvari s tvojim mozgom? Dopalo mi se mnogo
tvoje pismo. Tvoj nain pisanja je sada sigurniji; to dokazuje
da se pretvara u odraslu osobu. Pita me to me najvie za
nima. M oram ti odgovoriti d a ne postoji neto to me vie
zanima, to jest mnoge me stvari istodobno mnogo zani
maju. N a prim jer, od onog to se na tebe odnosi, zanima me
da ti dobro ui i da ima koristi od uenja, ali tako isto da
bude snaan i vrst i moralno pun hrabrosti i odlunosti:
stoga mi je stalo do toga da se odmara, da jede s apetitom
i t. d. Sve je usko povezano i isprepleteno, a ako jedan elemenat potpunom a nedostaje ili je manjkav, sve se raspada.
Zato mi je ao to si napisao da ne moe odgovoriti na pi
tanje. da li odluno ide prem a svom cilju, to u ovom slu
aju znai dobro uiti, biti jak i t. d. Zato ne moe odgo
voriti, ako od tebe zavisi da se disciplinira, da se odupre
negativnim porivima i t. d.? Piem ti ozbiljno, jer vidim da
nisi vie djeai i jer si mi ti jedam put pisao d a bi elio da
se s tobom ozbiljno postupa. M eni se ini da u tvom mozgu
ima mnogo latentne snage. Sama tvoja izreka da ne moe
odgovoriti na pitanje, znai da razm ilja i da si odgovoran
304

za ono to ini i pie. Napokon, i na fotografiji to sam je

primio vidi se da u tebi ima mnogo energije. ivio Julik!
Mnogo te volim.

CGVII
Dragi Julik,
kako ti je u novoj koli? to ti se vie svia, ivjeti pored
mora ili ivjeti pored ume,'izmeu velikih stabala? Ako mi
eli ugoditi, mora mi opisati jedan tvoj dan, od onog asa
kada se ustane iz kreveta sve dok naveer ne zaspe. Tako
u moi bolje zamisliti tvoj ivot, moi u te gotovo vidjeti u
svim tvojim pokretima: Opii mi takoer i sredinu, svoje dru
gove. uitelje, ivotinje, sve. 'Pii svaki put pomalo, tako da
se e umori, a zatim pii kao da me eli nasmijati, tako da
se i ti razveseli. Dragi, grlim te.

CCVIII
-

D ragi Delio,

ovaj put mi ne govori o slonovima kao o eventualnim no

siocima civilizacije. Ima slonova od sapuna i u tom smislu mo
gu nositi civilizaciju (ili jedan njen izgled) u kupaoni; jadni
slonovi! Istina, ti mi govori i o mnogim drugim stvarima i ja
bih morao s tobom otpoeti itav niz polemika. A li ne mogu,
jer me boli glava, a esto se ne mogu koncentrirati ni za ne
znatne stvari. Vjerujem da mama, 'Genija i svi drugi u kui
moraju stalno s tobom raspravljati o svim pitanjima znanja
i mogunosti. Odlino! A li koje te stvari najvie zanimaju?
Jedamput si mi pisao da te zanima povijest, no kasnije nisi
bio kadar da nastavi s tim pitanjem i skrenuo si na slonove.
20

PiFmn

i-/, z a tv o r a

305

Cini mi se da se sada zanima majmunima kao pradjedovim a

ovjeka. No, meni se ini da se i po toj toki moe kazati
da ti se vie svia fantaziramje nego povijest i da bi bilo
korisnije studirati stvarnu povijest, povijest to se moe na
pisati na osnovu sasvim preciznih i konkretnih dokumenata.
F antaziranje o znanstvenim pretpostavkama bilo je svojstveno
ljudim a prije pedeset godina, ljudim a, koji su ivjeli u vrlo
tekim uvjetim a ideoloke borbe. Danas su mnoga pitanja
otpala, jer je ivot smlavio protivnike, a stvorio je graditelja.
Na alost, teko se je osloboditi mrtvih stvari. Nego. udri
nogom o sve to i studiraj samo konkretne stvari.
G rlim te.
vuno

GCIX
Dragi Delio,
kad dobije ovo pismo ja se nadam da e se ti ve sasvim
dobro osjeati i da e biti tei barem za . . . pet kila. elim ti
svaku sreu i preporuam ti da mnogo jede. Oekujem tvoje
pismo s dobrim vijestima o tebi. o mami Julki. o babi i o
majici.
Grlim te.
na na

CCX
Dragi Delio,
ne znam da li slon moe (ili je mogao) evoluirati toliko da na
zemlji postane slobodno bie. kao ovjek, da zavlada snagama
prirode i da se njim a slui za svoje vlastite svrhe, govorei
306

apstraktno. Konkretno, slon nije imao razvoj kao i ovjek

i sigurno ga vie ne e niti imati, jer se ovjek slui slonom,
doim se slon ne moe posluiti ovjekom ni da ga pojede.
To to misli o mogunosti da slon svoje noge prilagodi za
praktian rad, ne odgovara stvarnosti: ustvari slon ima kao
tehniki elemenat surlu i sa slonovskog gledita on se
divno s. njom slui, za upanje drvea i da se brani u sta
novitim prilikama i t. d.
T i si mi bio pisao da ti se svia povijest i tako smo stigli
do slonove surle. Vjerujem da za uenje povijesti ne treba
suvie fantazirati o onom to bi se bilo dogodilo da .. .
(da se je slon uspravio na stranje noge te potakao svoj mo
zak na jae djelovanje, da . .. da . . .; da se je slon rodio na
kotaiima? Bio bi postao prirodni tramvaj! A da je dobio
krila? Zamisli invaziju slonova slinu invaziji skakavaca!)
Danas je jako teko studirati povijest koja se je stvarno do
godila, jer se o njenom velikom dijelu izgubio svaki dokumenat! Kako se moe gubiti vrijeme, da se ustanovi jedna
pretpostavka, koja nema osnova? Napokon u. tvojoj predpostavci ima previe antropomorfizma. Zato se je slon morao
razviti kao ovjek? Tko zna da li neki mudri, stari slon ili
neki mladi muiavi sloni. sa svoje toke gledita, ne po
stavlja predpostavke, zato ovjek nije postao surla? Oe
kujem jedno tvoje opirno pismo o ovom pitanju. Ovdje ove
godine nije jako hladno, a osim toga ja ove godine ne trpim
toliko od hladnoe kao prolih godina. Cvijee stalno cvjeta
Tu kod mene nema nikakvih ptiica, ali u dvoritu stalro
viam dva para kosova i make to se uljaju da ih ulove.
A li izgleda da to kosove ne zabrinjava, jer su stalno veseli
i elegantni u svojim pokretima.
Grlim te.
nana

307

OCX I
Dragi, Delio,
napisao si mi etiri retka, koji kao da su izvaeni iz gra
matike za strance: 'Papiga se osjea dobro! (izrazi joj moje
najvee veselje ii moje estitke!) A to misli o Pickwiku? A
kako izgledaju tvoji ispiti? Da li osjea malo treme ili si
siguran u sebe? Od nekog vremena mi pie jako malo i o
dosta nezanimljivim stvarima. Zato? Pii opirnije.
Ljubim te.
nana

CCXII
Dragi Delio,
vidim da se sada zanima mnogo za majmune. Fotogra
fija, koju si mi poslao ispala je dobro: sigurno se radi o maj
munu misliocu. Bit e da misli na rogae, koje bi izjeo ili
na druge stvari, kojima e ga nahraniti uprava Zoolokog
vrta. A papiga? Govorio sam o salati, ali to se je odnosilo na
vrapce. to jede tvoja ptiica? Njeno bilje poput salate ili
suho voe i povre poput boba, oraha, ika, bajama? Kad
sam bio djeak imali smo malu papigu porijeklom iz Abcsinije: itav dan je griskala bob i iak (orahe i bajame smo
jeli mi) i bila je strano antipatina jer nije znala raditi nita
drugo, a nije bila ni lijepa. Njena glava je bila velika kao sav
ostali dio tijela, a bila je siva, sivo-uta. Nadam se da je
tvoja ptica mnogo ljepa i simpatinija.
Pii mi neto o svojim itanjima. estitam ti na uenju i
na znaki, koju si dobio.
Njeno te grlim.
Tvoj nana
308

CCXIII
D ragi Delio,
doznao sam od mame Julije da te je moje posljednje
pismo (a moda i druga?) oneraspoloilo. Zato mi o tom nita
nisi pisao? Kad ti se u mojim pismima neto ne svia, dobro
je da mi to napie i da mi razjasni svoje razloge. Ti si mi
puno drag i ja te ne bih htio povrijediti. Toliko sam daleko
i ne mogu te pogladiti i pomoi kao to bih htio, da rjeava
pitanja, koja se raaju u tvom mozgu. Mora mi ponoviti
pitanje, koje si mi jedamput postavio o ehovu na koje
nisam odgovorio; ja ga se viie uope ne sjeam. Ako
si ti zastupao miljenje da je ehov socijalan pisac, imao
si pravo, ali se tim pravom ne smije uznositi. jer je ve
Aristotel rekao, da su svi ljudi socijalne ivotinje. Mislim
da si ti htio kazati neto vie, to jest da je ehov izraavao
jedno odreeno socijalno stanje, izraavao izvjesne vidove
ivota svog vremena, a to je izraavao tako, da su ga morali
smatrati kao progresivnog pisca. T o ja mislim. ehov je
na svoj nain, u odreenim formama svoje kulture, pridonio
da se likvidiraju srednje klase, intelektualci i sitna buro
azija kao nosioci ruske historije i njene budunosti. Oni su
vjerovali, u stvarnom ivotu, da su protagonisti tko zna kakvih
sve udnovatih otkria, a ehov im je pokazao da su bili
bijednici, naduti mjehuri smrdljivog plina, izvor komike i
smijenositi. to si ti mislio? 'Napii. Razumije se da se o
eliovu ne moe kazati mnogo u par rijei.
T i primjeuje da je pionirski list prije posveivao mnogo
prostora Tolstoju, a malo ili skoro nita Gorkome. Sada. kad
je Gorki mrtav i kad se osjea bol za njegovim gubitkom, to
bi se moglo initi nepravedno. Ali, treba kritiki rasuivati
u svakom asu i tada se ne smije zaboraviti, da je Tolstoj bio
svjetski pisac, jedan od rijetkih pisaca uope koji je dosti
309

gao najvee savrenstvo u umjetnosti i pobudio i pobuuje

svuda rijeke uzbuenja, pa i preko sasvim loih prijevoda, u
enama, i u ljudima, koji su podivljali o i posla i koji imaju
primitivnu kulturu. Tolstoj je zaista bio nosilac civilizacije
i ljepote i u suvremenom ovjeanstvu nije se jo nitko
s njim izjednaio. D a bi se za nj pronalo drutvo treba mi
sliti na Homera. Eshila, Dantea, Shakespeara, Goethea. Cervantesa i jo nekoliko njih.
Zadovoljan sam s tvojim pismom, a jo zadovoljniji to
se ti sada bolje osjea, to se penje po zidovima da bi vidio
zamraenje sunca, to e se kupati i etati po umi i to e
nauiti talijanski. I jaanje predstavlja neki rad.
'
Dragi, snano te grlim.
nana

GGXIV
Dragi Delio,
zato mi vie ne govori o tvojoj papigici? Je li jo iva?
Moda o tome vie ne govori zato to sam jednom prilikom
primijetio da si o tom stalno govorio? Veselo Delio! Tatjanuka hoe da ti piem kako sam ja u tvojoj dobi imao jednog
malog psa i kako sam bio poludio od zadovoljstva to ga
imam. Vidi! Pas, zaista, (pa ako je i sasvim malen) daje
mnogo vie zadovoljstva nego papiga (moda ti misli obrat
no), jer se igra i sprijateljuje.. . s gospodarom. ini se da
je moj pas bio pas-beba; da bi mi pokazao svoje najvee
oduevljenje, on bi polegao na lea i pomokrio se po sebi.
Koliko sapunjanja? OBio je tako malen da dugo vremena nije
mogao uzai uz stepenice. Imao je crnu i dugu dlaku i izgle
dao kao kudrov u minijaturi. Ja sam ga iao kao malog
lavia, ali, ustvari, nije bio lijep, naprotiv, bio je prije ruan,
310

dosta ruan, sada kad na to mislim. A kako me je zabavljao

i kako sam ga volio! Moja najdraa igra bila je ova: kad smo
ili na etnju u polje, stavljao sam ga na ispupenu stijenu i
udaljavao se, a on je gledao i lajao, ali se nije usudio skoiti.
Ja sam se udaljavao u cikcak liniji, zatim sam se sakrivao
ti neku jamu ili jarak. 'Pas je najprije vritao, a zatim je
uspijevao sii i trao da me potrai: to me je zabavljalo, jer je
siromah tada je. uostalom, bio jo jako mlad lajui za
virivao iza svakog kamena, nadvirivao se nad malim jarcima
(ali velikim za nj) i sasvim poludio. Kakvog li veselja kad
sam konano pustio da rrie pronae? I koje obilje to se tie
mokrenja! Dragi, da li e mi pisati o papigici?
Grlim te.
na n a

CCXV
x D ragi Delio,
primio sam papigiino pero i cvjetie, koji su mi se svi
djeli. A li ne mogu zamisliti kako izgleda ta ptiica i zato
upa tako velika pera. Moda je umjetna toplina nakodila
njenoj koi; moda nije nita ozbiljno, te e joj s dPbrom
sezonom proi svaki svrbe. Moda joj treba dati svjeu hra
nu. koja bi zamijenila hranu, koju njeni srodnici jedu u
zemlji njena podrijetla. itao sam da ptice, koje svijet dri
po kuama, hranei ih neprikladnom hranom, trpe od avitaminoze. gube perje i dobivaju neku vrst uge (koja nije priIjepiva). Ja sam vidio kako je jedan vrabac, koji se naao
u takvom stanju, jer je stalno jeo sredinu od slabog kruha,
ozdravio s malim dodatkom zelene salate.
311

N e sjeam se vie u kojem sam ti smislu govorio o fan

taziji. Moda sam spomenyo sklonost fantaziranja u prazno,
o gradnji nebodera na glavi jedne igle i t. d.
Dragi, grlim te snano.
nana

CQXVI
Dragi Delio,
ovaj put nisam primio nijednu tvoju vijest. Na Julijanovoj fotografiji razabrao sam ugao tvoje sobe, s papiginom
krletkom. teta to nije mogue razabrati ptiicu. Nadam se,
da e sasvim ozdraviti sa svjeom salatom (koju treba na
s'uno isjeckati) i sa kaom od prosa i da e joj ponovo na
rasti dugo i svijetlo perje.
Ljubim te.
nana

GGXVII
D ragi Delio,
Wellsa ja nisam mnogo itao, jer .mi se njegove knjige ne
sviaju mnogo. Ako ga ni ti ne bude itao, vjerujem da to
ne e biti veliki gubitak za tvoje intelektualno i moralno for
miranje, a nije mi se ni njegova knjiga o opoj povijesti
mnogo svidjela, premda nastoji (i u tome on predstavlja
izvjesnu novost, barem to se tie povijesne knjievnosti za
padne Evrope) da proiri tradicionalni historijski horizont,
dajui vanost ne samo Grcima. Egipanimaj. Rimljanima
i t. d. ve i Mongolima. Kinezima. Indijcima i t. d. Kao
312

pisac fantazija ini mi se da je suvie melhanian i ilav, kao

povjesniaru fali mu intelektualna sreenost, red i metoda.
Izvijesti me. da li iti se svia nain na koji ti piem i da li
sve razumije.
Nisam ti odgovorio na pretprolo pismo. Svidjela mi se
tvoja ideja svijeta nastanjenog slonovima, koji su se uspra
vili na zadnje noge i imaju jako razvijen mozak. Jasno, tko
zna kakve bi ogromne nebodere morali sagraditi, da bi mogli
u velikim koliinama ivjeti na zemljinoj povrini. Ali emu
bi sluio mozak bez ruku? N ojevi imaju visoku i slobodnu
glavu, stoje na dvije noge. ali se njihov mozak nije radi toga
mnogo razvio. to se tie ovjeka, vidi se da su se za vri
jeme njegova razvoja, koncentrirali mnogi pogodni uvjeti,
koji su mu omoguili u tom smislu da ga pomognu da p o
stane ono to je bio jo prije nego to se je u njemu razvila
volja, koja je teila prema jednom cilju i dovoljna inteli
gencija da bi stvorio potrebna sredstva za postizanje samog
cilja. Kvantitet. kako se ini. postaje kvalitet za ovjeka n
ne za ostala iva bia.
Pii opirno. Grlim te.
nan a

CCXVIII
Dragi Delio,
osjeam se malo umoran i ne mogu ti mnogo pisati. T i mi
pii uvijek i o svemu to te u koli zanima. Mislim da ti se
povijest svia i mora ti se sviati vie od svake druge stvari,
kao to se je sviala i meni kad sam imao tvoje godine, jer
se odnosi na ive ljude, na sve ono to je u vezi s njima, na
313

ito je mogue vie ljudi, na sve ljude svijeta ukoliko se

izmeu sebe udrue u drutva i rade i bore se i usavravaju
.sami sebe. N ije li tako?
Grlim te.
Anlonio

314

ANTONIO GRAMSCI
I-.ik A n to n ija G r a m s c ija z a u z im a u n a jn o v ijo j ta lija n s k o j p o v ije s h
o d r e e n o m je s to k ao n a j v a n i j i iz raz p ro g re siv n ih s tr e m lje n ja n a
p r e d n ih s lo je v a ta lija n s k o g a n a r o d a . A ko G ram sc i i n ije m o g ao p r a k
ti n o v o d iti ta lija n s k o d ru tv o p re m a re v o lu c io n a rn o j p re k re tn ic i, p re m a
k o jo j je on o k r e n u lo , n je g o v a j e lin o st ip ak z a c r ta la neo b in o z n a
a ja n t r a g u fo r m ir a n ju b o rb e n e re v o lu c io n a rn e s v ije sti, d o v e la je ta
re v o lu c io n a r n a p r e v ir a n ja d o s v ije s n o g iz ra z a i u tr la im p u t, ko jim
m o r a ju p o i, d a b i d o li d o a f ir m a c ije n o v o g a s o c ija listi k o g h u m a
n izm a. D o g a a ji su se o d v ija li n e o v isn o o v o lji G ra m s c ija ; ruk o v o d io c i
t a lija n s k o g a r a d n i k o g p o k r e ta n a p u s tili su p u t, to im g a je G ram sc i
p o k a z a o i n isu d o p u s tili d a n je g o v e te o re tsk e p o sta v k e i n je g o v a a n a
liz a p ra k s e p o s ta n u o sn o v n a s v ije s t i sn a g a m a sa . Sve to ne oduzim a
lik u o s n iv a a ta lija n s k e K o m u n isti k e p a r tije go lem o zn a e n je , to m u
g a d a n a s p r iz n a ju i p r i j a t e l j i i n e p r ija te lji n a p re tk a . D r im o , d a bi u
I ta l i j i s v a k a g r u p a c ija s n a g a , k o ja bi h tje la d a se sta v i n a elo r e v o
lu c io n a rn o g a p o k re ta , m o ra la p o i o d p o sta v k i A n to n ija G ra m s c ija , ako
n i zbog e g a d ru g o g a , a o n o z a to , d a bi p o v e z a la u k o n tin u ite t d o k
tr in e i a k c ije e v o lu c io n u n it r e v o lu c io n a rn o g a p r e o b r a a ja t a l i j a n
sk o g a d r u tv e n o g p o re tk a .
U o sta lo m , k a d bism o m o ra li (to je a p su rd n o ) o s ta v iti po stra n i
s tro g o p o liti k i lik , m o ra li bism o ip a k isto tak o ista k n u ti v an o st A.
G r a m s c ija k ao k u ltu r n o g a ra d n ik a . T a se p re tp o sta v k a , m e u tim , p o k a
z a la n e m o gu o m zb o g sam e b iti G ra m sc ije v e m isli. A ko je ikad
p o sto ja o o it d o k az n e r a z d v o jiv a je d in s tv a iz m e u p o liti k e m isli, p o
liti k e a k c ije i n e k e k u ltu rn e p o ja v e , ta j do k az p ru a u p ra v o n je g o v lik.
A n to n io G ra m sc i ro d io se g o d . 1891. u nek o m m je sta n c u S a r d i
n ije . N a S a r d in iji j e z a v rio i g im n a z iju . B ije d a n ivot, p ro v e d e n od
n a jn je n ije g a d je tin js tv a u b ro jn o j o b ite lji, k o ja se u z d r a v a la o sk u d
n o m p la o m o ca p o re z n ik a , p ru io je m la d o m stu d e n tu p rv i d o d ir sa
d ru tv e n o m stv a rn o u i p rip o m o g a o d a se sve o d lu n ije po sv e u je
b o rb i za n a p re d a k . T je le s n e m a n e i slab o z d ra v lje p re tv o rili su n je g o v
iv o t 11 teko isk u e n je , n o ip a k n isu m o g li d a u n je m u u n ite iv o tn u
v o lju i e n e r g iju m isli i a k c ije , k o ju je sauvao do p o s lje d n je g a d a h a .
P o liti k i i k u ltu rn o G ra m sc i j e p o tp u n o saz reo u u n iv e rz ite tsk im
i ra d n i k im k ru g o v im a T o r in a , k a m o je o tiao d a d o v ri s tu d ije , u
p r a t n j i v je r n e d ru ic e b ije d e , a esto i g la d i. B ile su to g o d in e n e p o
s re d n o p r e d P rv i s v je ts k i r a t ; d o b a r d io ta lija n s k ih k u ltu rn ih ra d n ik a
k a o d a n i je o p a a o o p a sn o st r a tn o g a sukoba i kao d a se u s p a v ljiv a o
u n a jn e p r ip r a v n ije m o p tim izm u .

315

R a d n i k i je p o k re t bio p o stig a o z n a a jn e u sp jeh e u borbi za d e

m o k ra ts k a p ra v a , ali k u ltu rn i ra d n ic i, k o ji su u p re th o d n o m p eriodu
vie ili m a n je d u b o k o o sje tili id e a ln u i a k tiv n u vezu s in te resim a soci
j a liz m a i k o ji su se sa so c ija listi k im p o k re to m u velik o j veini p o v e
z ali, k a o d a su se o d n je g a o d c ije p ili p o d lije u i tekoj k rizi sa vjesti
i id e ja .
T a lija n s k i te o re ti a ri so c ija liz m a n a su k a li 9u m ark sistik u d ija
le k tik u n a p ije s a k p o z itiv iz m a , a k a d se sru ila p o zitiv istik a filozofska
k u la ,'n a li su s e v elik im d ije lo m o trg n u ti od so c ijaliz m a i u v la sti n o
v o g a ta lija n s k o g h e g e lija n iz m a , isto in te le k tu a ln o g i o d v o je n o g od
p ra k ti n ih p ro b le m a i o d re v o lu c io n a rn e p ra k se r a d n ih m asa.
H e g e lija n s k u d ija le k tik u , k o ju su ta lija n s k i so cija listi n ap u stili
u p e r io d u p o z itiv isti k e p re v la s ti, s a d su ponovo p re uzele nove in te
le k tu a ln e stru je , k o je su j o j d a le id ea listik o tu m a en je.
P a ak o je i d olo do ir e n ja v id ik a i do to liko e ljen o g o sloboenja
o d filo zo fsk e p o v rn o sti, p o elo se o s je a ti sve iz ra z itije o d v a ja n je od
s tv a rn o sti, k o je je ta lija n s k u , isto in te le k tu a ln u , m isao dovelo do sk re
t a n ja . U m o rb id n o m o k v iru to g a s k r e ta n ja n ali su se fenom eni naoko
n a jd is p a r a tn iji, o d a n a rh i n o g in d iv id u a liz m a do d a n n u n zijev sk o g estetizm a, ele m e n ti, k o ji su ve teko n a g riz li ta lija n s k u k u ltu ru i m isao;
uz n jih bism o m o g li p o v e z a ti d o b a r dio p o k u a ja teo retsk o g o p ra v d a
v a n ja faizm a i n a jo g o r e n ije g a n a cionalizm a.
D u b o k a k riz a , k o ja je p o tre s a la ta lija n sk o m k ulturom , nuno se
o d ra a v a la u n u ta r z id o v a to rin sk o g a sveuilita, g d je je A n to n io G ra m sci z a v ra v a o s tu d ije . Z a s lu g a je o z b iljn o sti i tra d ic ije S v euilita i
n je g o v ih n a s ta v n ik a , to je i p o re d te krize ono u sp je lo d a o d ig ra zn a
a jn u p ed a g o k u u lo g u sv o jo m dubokom istraivakom i spekulativnom ,
filo zo fsk o m i k u ltu rn o m estitou.
O tro u m n i d u h G r a m s c ija u p ija o je u to rin sk o j koli stro g u lju b av
p re m a o z b iljn o m s tu d iju i n e p re su n u m r n ju p r o tiv svake nem arn o sti
i p o v rn o sti, te je u is to v rije m e sticao sve ja s n iju i p o u z d a n iju svijest
o k rizi, k o ja je m u ila ta lija n s k u k u ltu ru .
iv o t A. G ra m s c ija n ije se ip ak o g ran iio n a sveuiline aule. O n
je bio u n e p o sre d n o m i estom k o n ta k tu s rad n ik im m asam a velikog
in d u s trijs k o g a g r a d a i s n jih o v im re v o lu cio n arn im pokretom . N jegovo
teko lin o iskustvo i n je g o v b u n to v n i d uh pom ogoe mu, jam a n o , da
ta j p o k re t d u b lje s h v a ti. I v je ru je m , d a je u p rav o ta j k o n tak t sa
p ro le te rsk o m re v o lu c io n a rn o u u b rzao, u n je g o v o j d ija le k ti k o j k on
cep c iji, p ro c e s o s v je tljiv a n ja i ra z lu iv a n ja m a te rija listi k ih e lem en ata
o d h e g e lija n s k ih id e a listi k ih e le m e n a ta , k o jih se n a g lo oslobodio, da
bi d oao do m a rk sisti k e k o n c e p c ije o stv arn o sti kao p o s ta ja n ju i
o p o s ta ja n ju k a o stv a rn o sti, kako je to d e fin ira o u je d n o j sv o jo j b i
lje c i o histo ricizm u B c n e d e tta rocea:
A ko je , u n e p re sta n o m toku d o g a a ja , nuno u tv rd iti pojm ove,
bez k o jih se s tv a rn o s t ne bi m o g la ra zu m je ti, p o tre b n o je , tovie, nuno
je u tv r d iti i im a ti na. um u, d a se stv arn o st u p o k re tu i p o ja m o s tv a r
n o sti, a k o lo g ik i i m o g u b iti ra z li iti, h isto rijsk i m o ra ju ra z u m je ti kao
n e ra z d v o jiv o je d in s tv o . In a e se d o g a a ono, to se'^ dogada C roceu. da
h is to r ija p o s ta je f o rm a ln a h is to rija , h is to r ija p o jm o v a, i u p o slje d n jo j
a n a liz i, h is to r ija in te le k tu a la c a , tavie, au to b io g ra fsk a h is to rija C ro-

316

cco v e m isli, h is to r ija k o ija k ih m u h a. C ro ce p a d a u nov, u d a n o blik

id e a listi k o g so c io lo g izm a, k o ji n i j e m a n je sm ije a n i ja lo v od p o z i
tiv is ti k o g a so c i lo g iz m a . ( H is to r ijs k i m a te r ija liz a m i filo z o fija
B e n e d e tta C ro cea E in a u d i, 1948., s tr . 216.)
U G ra m s c iju s a z r ije v a d ija le k ti k a m a te r ija lis ti k a k o n c ep c ija, i
on u ra d n i k o j k la si v id i o n u v rs tu i o rg a n iz ir a n u sn ag u , k o ja e
o b n o v iti d ru tv o ; to m e je o d g o v a r a la p r a k ti n a d je la tn o s t' i p ris tu p a n je
m la d o g a s tu d e n ta S o c ija lis ti k o j s tra n c i. R a d n i k o j o rg a n iz a c iji p o
sv etio j e svu sv o ju e n e rg iju , a s tv a r i p r o le ta r ija ta rtv o v a o ivot, k o ji
su p r e r a n o p re s jc k le M u ss o lin ije v e tam n ic e, u k o je g a je b acio fa i
stik i S p e c ija ln i sud, d a n je g o v m o z ak n e bi fu n k c io n ira o d v a d e se t
g o d in a .
G o d in e ta m n o v a n ja is trg le su G r a m s c ija iz p r a k ti n o g a r e v o lu c io
n a r n o g iv o ta , u k lo n ile g a s v o d s tv a ta lija n s k o g a ra d n i k o g p o k re ta i
s p rije ile p o tp u n iji ra z v o j n je g o v a u m a; n je g o v su r a d om cle tam nik e reetk e.
P lo d tih m u e n i k ih g o d in a je s u 32 d r a g o c je n e sveske b ilje a k a ,
n a p o m e n a i o g le d a , k o je o b u h v a a ju go to v o tr i tisue s tra n ic a z b ije n a
i s itn a r u k o p is a (oko e tiri tisu e tip k a n ih stra n ic a ), ak o o vam o u b ro
jim o i n je g o v a p ism a , t a j d r a g o c je n i dok a z n je g o v a h u m an iz m a .
G ra m s c ije v a d j e l a iz v r e m e n a p re d n je g o v o h a p e n je , m e u k o
j im a jc n a jv a n ija r a s p r a v a o ju n o m p ita n ju ( Q u e stio n e m e rid io n a le ), jo n isu s a k u p lje n a iz a so p isa i n o v in a , u k o jim a su b ila
o b ja v lje n a .
Sveske p is a n e u z a tv o ru p r u a ju g ra u neo b in o d r a g o c je n u i b o
g a tu o tro u m n im i iv im z a p a a n jim a i id e ja m a , s re tn im in tu ic ija m a ,
o rig in a ln im s m je rn ic a m a i k o n c e p c ija m a , k o je d o k a z u ju n je g o v sna an
du h , k o ji se stra s tv e n o p o sv e tio r je a v a n ju p r o b le m a ta lija n s k o g a d r u
tv a i fo r m ir a n ju n o v e, je d in s tv e n e p o liti k o -m o ra ln e s v ije sti t a l i j a n
sk o g a n a r o d a , u ijo j je r a d n i k o j k la si G ra m sc i g le d a o v o d e u re v o
lu c io n a rn u sn a g u . G ra m s c i j e d r a o , d a je p o tre b n o z a tr p a ti v je k o v n i
ja z izm e u n a r o d n ih in te re s a i ta lija n s k e k u ltu re , iz g ra d iti je d in stv o
te o r ije i p ra k se , r a z v iti sn a g u m a s a , k o je e b iti sv ije sn e p u ta , k o jim
tr e b a d a id u , k a k o b i p o s tig le re v o lu c io n a rn e c ilje v e u s v o jo j bo rb i za
n a p re d a k .
G ra m sc i je p o tp u n o sh v a a o p o tre b u k o n ta k ta izm e u in te le k tu
a la c a i n e o b ra z o v a n ih s lo je v a , n e z a to d a bi se z n a n s tv e n a a k tiv n o st
o g ra n i ila , i d a b i se je d in s tv o o d r a lo n a n isk o j ra z in i m a sa , nego
u p ra v o z a to , d a se s tv o ri in te le k tu a ln o -m o r a ln i blok, k o ji oe p o liti k i
o m o g u iti in te le k tu a ln i n a p r e d a k m a sa, a n e sam o n a p r e d a k n e z n a tn ih
s k u p in a . I ta g a je p o tr e b a n a g n a la d a p o tra i r a z lo g e p o m a n jk a n ja
d u b lje g k o n ta k ta iz m e u in te le k tu a la c a i ta lija n s k o g a n a ro d a , p a jc
n a p is a o c ije li n iz s tu d ija , k o je su, z b og p r ilik a u k o jim a se n a la z io , n a j
veim d ije lo m sa m o n a b a e n e .
G r a m s c ija j e n a t a j s tr a s tv e n i istra iv a k i r a d g o n ila p o tre b a da
o b ja s n i r a z lo g e p o ra z a , to ih j e p r e tr p io ra d n i k i p o k re t, i d a ra z ja sn i
e le m e n te , k o ji su p o tr e b n i d a se iznese p o b je d a n e sam o n a d fa isti
kom d ik ta tu ro m , n e g o i n a d r e a k c io n a rn im sn a g a m a uope. Ia k o m o
ra m o fa iz a m o k riv iti z a zlo in to m u je z a tv o ro m s k ra tio iv o t i to
g a je s p rije io d a d o v e d e d o k r a j a s v o ja istra iv a n ja , ip a k u id e a ln o j

317

b o rb i, to j u je G ra m sc i, u sp rk o s p a tn ji i fizikoj slabosti, v odio do

p o s lje d n je g a d a h a , n a la z im o e le m e n at n je g o v e veli in e i n jg o v e h e
ro jsk e sv ije s ti b o rc a i vo d e ta lija n sk o g a p r o le ta r ija ta i ta lija n sk o g a
n a ro d a .
O n je k ao g la v n i p ro b le m o sjeao pro b lem n ep o p u larn o sti ta li
ja n s k e k u ltu re u svim n je z in im ob licim a, je r je vidio, kako iz n je p ro
iz lazi p o m a n jk a n je je d in s tv e n e p o liti k o -m o ra ln e sv ijesti, p rije k o p o
tre b n e ra d n i k o j k lasi d a bi p o b ije d ila , d a bi uz n ju rev o lu c io n a rn o
p r is ta li iro k i n a ro d n i slo je v i, d a b i se u bo rb u u k lju ile se lja k e m ase.
G ra m sc i je isticao , k ako ta lija n s k a k n jie v n o st n ije n a ro d n a , kako
ak n e m a n a ro d n e k n ji e v n o sti u uem sm islu (rom ani u n a stavcim a,
p u sto lo v n i, o z b iljn i, k r im in a ln i i t. d.), k ako je, m e u tim , ovaj tip
ro m a n a p o p u la ra n je d in o , a k o je p re v e d e n sa s tra n ih jezika.
U o sta lo m , zbog p o m a n jk a n ja k n ji ev n o sti i k u ltu re, k o je bi im ale
n a ro d n u fu n k c iju , m o g la se z a p a z iti n e d o v o ljn a p o liti k a svijest, pa ak
i a p o liti n o s t ta lija n s k o g n a ro d a , k o ja se izraa v a b untovnikim , p re
v ra tn i k im i p rim itiv n im p r o tu d r a v n im frazam a.
U tom je p ra v c u A . G ram sci, ve kao uenik M a tte a B a rto lija ,
u v e n o g a g lo to lo g a u T o rin u , iz g ra iv ao svoj in te re s za p ita n ja jez ik a 1
z a p isa n je n o rm a tiv n e g ra m a tik e , k o ja bi b ila svakako k u ltu rn o -n a c io n a ln i p o liti k i in sv o jim d je lo v a n je m u procesu u je d in ja v a n ja
k u ltu re c ije lo g a n a r o d a ; o n a bi te ila za tim , d a o buhvati ita v n a cio
n a ln i te rito r ij i ita v lin g v isti k i volum en, k ako bi s tv o rila je dinstvo
n a c io n a ln o g je z ik a , k o je, u o stalo m , s ta v lja u vii p la n in d iv id u aln o st
iz ra a v a n ja , s tv a ra ju i ja i i h o m o g e n iji k o stu r lin gvistikom n acio
n a ln o m o rg an izm u , k o je m u je sv a k a in d iv id u a o d raz i tum a.
Iz d je la A n to n ija G ra m s c ija , k o ja se postep e n o o b ja v lju ju p rem a
n je g o v im sv esk am a iz ta m n ic e , izv ire golem o bo g atstv o strogog i o z b ilj
n o g iz g ra iv a n ja , iz b ija sn aan i m n o g o stra n duh, sta v lje n u slubu
n a ro d n e b u d u n o sti. N e m a s tu d ije n i ra sp rav e , k o jo j ne bi bio konani
c ilj d a se b o lje u p o z n a s a d a n je d ru tv o , kao i o d lu u ju i uzroci ta k v a
d ru tv a i p u to v i n je g o v a re v o lu c io n a rn o g p re o b ra a ja .
T a k o m u je p r o u a v a n je R in a sc im en ta i R iso rg im e n ta sluilo za
to, d a b o lje r a z u m ije d a n a n ji p o lo aj ta lija n sk o g a n a ro d a , p ra te i
n je g o v u p o v ije s t i n ala z e i jo j izvore. I u d je lu B i l j e k e 0 M a c h ia v e l l i j u , o p o l i t i c i i 0 m o d e r n o j d r a v i G ram sc i se, tum aei s dubokom
i p ro fin je n o m o tro u m n o u M a c h ia v e llija i n je g o v p roblem , u v ijek
p a ljiv o i z a n esen o p o z iv a n a ta lija n s k i h isto rijsk i proces, n e sam o proli,
n ego b a n a s a d a n ji, to g a o s je a sa strau re v o lu c io n ara , k o ji ve
ja sn o v id i cilj i b o ri se sv ak im ra sp o lo iv im orujem , d a bi pospjeio
n je g o v o o s tv a re n je .
Z a n im ljiv o je z a m ije titi, k ako je A n to n io G ram sci, p ro tiv n ik sv a
koga tje s n o g ru d n o g n a c io n a liz m a i duboko u v je re n i in tc rn ac io n alista ,
o sjeao ip ak isto tak o d uboko v a n o st n a c ije , te je razum io, d a je m o
g ue rije iti p ro b le m d ru tv a u p ra v o kao pro b le m n a c ije , p roblem n a
ro d a. Z a to je , k ao n e p r ija te lj u tv r e n ih shem a i d o gm atskih n am e
t a n ja , znao, d a je sta ti k o p rih v a a n je m a rk sistik e te o rije n e g a c ija togistog m ark sizm a, te jc u loio svu sv o ju e n e r g iju d a bi p rin c ip e d ija
lek ti k o g a m a te rija liz m a ra z ra d io i u in io ih k o risn im a za ta lija n s k e
p rilik e .
318

N je g a ne s a p in je n i d o g m a n i r e lig ija , on p riz n a je sam o to. d a

n e k a k o n c e p c ija , n e k a f ilo z o fija p o s ta je iv o tn a n o rm a , je r je p ro tiv a n
m isti n im fo rm u la m a i j e r zna, d a m o d e rn a c i v iliz a c ija . . . ne osje a
p o tre b e d a posic za tra n s c e d e n ta ln im i za o b ja v o m , je r o n a sam a u
sebi sa d r i v la s titu n a c io n a ln o s t, n a la z i u sebi sv o je p o d rije tlo .
V isoko c ije n i isk u stv o O k to b a rs k e re v o lu c ije i p ro u a v a je. da bi
iz n je izv u k ao p o u k e k o risn e za ta lija n s k e p rilik e ; a li iz to g a ne stv a ra
re lig iju , n iti m isli, d a je u o p e m og u e d a korm ilo m ta lija n s k o g a
ra d n i k o g p o k re ta m o g u u p r a v lja ti s tra n c i, k o ji su do v e li do p o b je d
n i k o g a z a v r e tk a b o rb u u v la s tito j z em lji. I in te rn a c io n a ln u s o lid a rn o st
i n a r o d n u z a je d n ic u s h v a a k a o iv u snagu, u k o jo j lju d i i n a ro d i m ogu
ra z v ija ti sv o ju in d iv id u a ln o s t sve ja e i p o tp u n ije .
I k a d n a k o n L e n jin o v e sm rti za p a a n a c io n a listi k o s k re ta n je
m e d u so v je tsk im ru k o v o d io c im a , n e u stru a v a se n i n a jm a n je d a kae
sv o je m i lje n je :
D ru g o v i . . . (kae A n to n io G ra m sci u je d n o m p ism u so v jetsk im
ru k o v o d io c im a , u lis to p a d u 1926.) v i d a n a s r a z a ra te v la s tito d je lo , izro u je te se i iz la e te se p o g ib e lji d ^ u n itite v o d e u fu n k c iju , to ju je
K o m u n isti k a p a r t ij a SSSR z a d o b ila zaslugom L e n jin o v o m : ini n a m
se. d a. estoko i stra s tv e n o z a o k u p lje n i ru sk im p ita n jim a , g u b ite iz v id a
in te r n a c io n a ln i a s p e k t tih istih ru sk ih p ita n ja i z a b o ra v lja te , d a se
v a i z a d a c i, z a d a c i ru sk ih b o ra c a , m o gu i m o ra ju iz v riti sam o u o k v iru
in te re s a in te r n a c io n a ln o g a p r o le ta r ija ta .
P a i o n d a . k a d on sam iz ra a v a s v o ja m i lje n ja , ja s n a , o tro u m n a,
o d re e n a , esto u p ra v o e p ig ra m a ts k a . n e b je i n ik a d o d d isk u sije, ve
jc . to v ie, sm a tra k o risn o m i p o tre b n o m za v la s titi ra z v o j.
O v a se z a p a a n ja n e s m iju ra z u m je ti k a o k ru te shem e, ne g o sam o
k ao k r ite r iji za p ra k ti n o in te r p r e tir a n je h is to rije i p o litik e u p o
z o ra v a G ra m sc i u sv o je m u d je lu B ilje k e o M a c h ia v e lliju .
Isto je ta k o iro k o g ru d a n i h u m a n i n je g o v sud o lju d im a ; on
lju d e ne k la s ific ira u o d re e n e k a te g o rije , u d o b re i zle. ve sud o n j i
m a p r o d u b lju je , te o d o b ra v a n jih o v e p o z itiv n e e le m e n te , a o tro
n a p a d a , ak o tre b a , n e g a tiv n e s tra n e . T o se o d nosi o sobito n a k u ltu rn e
r a d n ik e , s k o jim a , u k o lik o su o z b iljn i i nisu p o v rn i, r a s p r a v lja m uki
d a ju i svak o m e ono. to m u. p o n je g o v u sudu. p rip a d a .
T a k o on. n a p r im je r , C ro c e a iako c ije n i n je g o v d o p rin o s ta li
ja n s k o j k u ltu ri i istie g a ip a k sm a tra g la v n im k u ltu rn im p r e d s ta v
n ik o m v la d a ju e g a d ru tv e n o g s lo ja . U n ek o lik o c r ta d a je G ra m sci
re a ln u o c je n u p r iv id n o g a su k o b a iz m e u B. C ro c e a i v odee sk u pine
faisti k e ep o h e: . . . in i se. d a tr a d ic io n a ln a v o d e a sk u p in a, p o
s lije ra ta . n ije k a d r a d a p rim i u se i d a sv ari no v e sn age, to su ih
iz b acili d o g a a ji. N o ta je v o d e a sk u p in a o p a s n i j a i s p o so b n ija nego tose m o g lo i m isliti: ta je a s im ila c ija te k a i b o ln a , a li se. u sp rk o s svem u,
d o n je d o la z i m n o g im p u te v im a i ra z li itim m e to d a m a . C ro ce o v a je
a k tiv n o s t je d a n o d tih p u to v a i tih m e to d a ; n je g o v o u e n je p ro iz v o d i
m o d a n a jv i e e lu a n ih so kova, k o ji bi m o g li p o sp je iti to v a re n je .
U h is to rijs k o j p e r s p e k tiv i, n a r a v n o u p e rsp e k tiv i ta lija n s k e p o v ije sti.
C ro c e o v a se d je la tn o s t o itu je k a o n a jm o n iji s tro j za p rila g o i
v a n je n o v ih s n a g a iv o tn im in te re sim a (ne sam o n ep o sre d n im , nego
i d a ljim ) d a n a n je d o m in a n tn e g ru p e ; za n jih v je r u je m d a ih o c je
310

n ju je m p ra v iln o , bez o b z ira n a n ek e n e b itn e aspekte. K a d se izvodi s ta

p a n je r a z li itih tije la , d a se d o b ije sm jesa, k ip lje n je n a p ovrini
p o k a z u je ba to, d a se sm je sa u p ra v o stv a ra , a ne obrn u to . U ostalom ,
u lju d s k o j p o v ije s ti c o n c o rd ia se p o k a z u je u v ije k kao d is c o r s , kao b o rba
i tu n ja v a , a n e k ao te a tr a ln i z a g r lja j. N o u v ije k se r a d i o slozi (con
co rd ia ), i to n a jp r is n ijo j i n a jd je lo tv o r n ijo j . . . ( P is m a i z z a tv o r a
cit. izd., str. 193).

Gramsci uvijek zazire od stereotipnih fraza i od konvencionalnih

kalupa, kao to mrzi i prazno i bezvrijedno frazerstvo, jednu od najteih
bolesti, od kojih su, prvih godina faistike diktature, bolovale talijan
ska knjievnost i kultura. Postojao je pokuaj da se kriza VTemena
m askira tobonjom formalnom spretnou, pa Gramsci, u svojem ustraj
nom Tadu na form iranju jedinstvene politiko-moralne svijesti, upozo
rava, da narod hoe um jetnost, koja bi bila historijska (ako se ne
eli upotrebiti rije socijalna), t. j. hoe umjetnost, koja se definira
kulturnim terminima, koji e biti razum ljivi, univerzalni, objektivni,
historijski ili socijalni, a to je sve ista stvar.
P r o tiv fo rm a listi k ih besm islica^ k o je se te m e lje n a bolesnim i
ja d n im o b lic im a p ra z n ih rijei , p ro tiv to b o n je tihe rev o lu cije nekog
n o v o g p ro g ra m a tsk o g seen tizm a , p r o tiv sve ja e g a besm islenog fra ze rstva k a o in d iv id u a ln e sa m o v o ljn e u p o tre b e je z ik a i k u ltu re, A n tonio
G ra m sc i se b o rio on ak o , k ak o se o v jek b ori p r o tiv svega, to je p a to
loko. Iz v rg a v a o je ru g lu se riju k av a n sk ih ra z g o v o ra i u p ljih la
n a k a s ta n d a rd iz ira n ih n o v in a i k o je k a k v ih p o k ra jin sk ih asopisa i n e
m ilo srd n o je ibao b esm isleno frazerstvo.
Suvie j e lako p isa o je o n g ovoriti d ru g a ije od drugih,
fra z ira ti besm islice: teko je ra z lik o v a ti se od d ru g ih , ne pra v e i p ritom
a k ro b a c ije . I o tro d o d a je : T a m n ic e i lu d n ice pu n e su o rig in aln ih
l ju d i i sn a n ih lin o sti. N a g la iv a ti p o tre b u d iscipline, so c ijaln o sti, a
ip ak tra iti isk ren o st, sp o n ta n o st, o rig in a ln o st, v la s titu linost: to je
d o is ta teko i m uno.
N a ro d , pie on, ne e a rtis ti k ih besm islenih fraza, osobito ako
j c frazer u sto i g lup. P a ak o je G ram sci i za zirao od sta re p e d a n
te rije , ip a k se p o k a z iv a o p rip ra v n im d a je o tro b ra n i p rotiv p o v r
nosti ili boem stva, to je u zro k o v alo to lik o ja d a i jo e g a uzro
k o v ati.

Is ta k n u li smo neke a sp ek te, k o ji p rik a z u ju A n to n ija G ra m sc ija

k a o k u ltu rn o g ra d n ik a , p u ta ju i n a v la po s tra n i n je g o v ra d ovjeka
a k c ije , to je o n i bio. N o v je ru je m , d a su ve osk u d n i podaci o
n je g o v o j p o liti k o j d je la tn o s ti, n je g o v a linost o snivaa K om unistike
p a r t i je I ta lije , k o m u n istik o g a z a s tu p n ik a i rtv e faizm a ve d o v o ljn i
d a o sv ije tle n je g o v lik k ao o v je k a a k c ije , k o ji je sm jelo po d n io i p o
s lje d n ju rtv u , p u n v rste v je re i sv ije sti o sv o jo j z adai, za dai borca
za slo b o d u r a d n ih m asa, n a p o se ta lija n sk ih .
U o sta lo m , svi ti asp e k ti lin o sti i k u ltu rn o g a d je lo v a n ja A. G ra m
s c ija sa v r e n a su sin teza p o liti a ra i k u ltu rn o g ra d n ik a ; o s v je tlju ju ih
i ovi k ra tk i p o d a c i i d a ju slik u o sam o je d n o m G ram sciju , ija je d je

320

la tn o s t b ila u sk la d u s te o rijo m i s k u ltu rn im iz g ra iv a n je m i n jim a se.

tovie, n e p re s ta n o ru k o v o d ila .
N ism o jo g o v o rili n i o posve lju d sk o m a sp e k tu n je g o v a lika. O no
d u b o k o h u m a n o u A. G ra m s c iju , o n a srd a n o st -iz b ija o b ila to iz svake
s tra n ic e n je g o v ih p isa m a . O n n ik a d n ije p o d le g a o bo le iv o j o sje a jn o sti,
a li su g a n a n je g o v u trn o v ito m p u tu u v ije k p ra tili d u boki o s je a ji za
sve, to je lije p o i istin ito u p riro d i, s tv a rim a i lju d im a . vrstoa, k ojom
on ve u za e tk u is p r a v lja e v e n tu a ln a k o le b a n ja sv o jih n a jb li ih , u v ijek
je u b la e n a v alo m b u jn e i b ri n e n je n o sti, k o ju n ik a d n isu o sla b ile
p a tn je , to su m u ih p ro u z ro k o v a le b olest i ta m n ic a .
Iz n e k ih p ri ic a o iv o tin ja m a , to ih on p rip o v ije d a siniim a,
iz b ija ta k o h u m a n a i s v je a lju b a v p re m a p riro d i i to lik o o sje a ja ,
d a se o n e u zd iu do p ra v e i v isoke p o ezije.
N je g o v je je z ik ist, b o g a t i o rig in a la n , a d a ip ak n e gu b i d i j a
m a n tn u je d n o s ta v n o s t; on se m o g ao n jim e u v ije k slu iti kao elastin im
i s p re tn im o ru e m , k o jim je sa v re n o o v la d a o zb o g te m e ljite k u ltu rn e
iz o b razb e i in te le k tu a ln e estito sti.
A ko n a m se k a tk a d a k o ji n je g o v izra z i ini tekim , d o lazi to
o d a tle , to je teko r a z u m je ti p o jm o v e, k o ji p r e tp o s ta v lja ju iro k u i
s o lid n u k u ltu ru , a i z ato , to ih pisac, u ta m n ic i, n ije m o g a o ili n ije
h tio b o lje o b ra d iti i p r o tu m a iti.'
T e e je , n a ra v n o , p r is tu p iti n je g o v im o g le d im a , k o ji su, op en ito
u zevi, v eo m a o sk u d n e b ilje k e . O n e su dod u e ja sn e , a li u n jim a se
on n e p re s ta n o p o z iv a n a d r u g a d je la , p a je za ra z u m ije v a n je p o tre b n a
d u b lja p r ip r a v a i p o z n a v a n je p re d m e ta .
P ism a iz z a tv o ra , p r iz n a ta d a n a s u k n ji e v n o sti kao je d a n od
n a jz n a a jn ijih sp o m e n ik a p ro te k lih p e d e set g o d in a , p r e d s ta v lja ju ne sam o
p je s n i k o d je lo i lju d s k i d o k u m e n a t, n ego su i b o g a t izvor p e d ag o k ih
s m je rn ic a za m o ra ln o u sa v ra v a n je . O b ja v ljiv a n je p rv o g a h rv a tsk o g
p r ije v o d a tih p isa m a o m o g u it e m a sa m a na e re p u b lik e d a u p o z n a ju
je d a n o d lik o v a, k o ji je p o sta o n a jm ilijim srcu ta lija n s k ih ra d n ih m asa.
P a t n j a je v je rn o p r a tila A n to n ija G ra m s c ija i p re tv o rila n je g o v
iv o t u tr a g e d iju , k o jo j su n je g o v a v o lja i n je g o v o d je lo d a li k a ra k te r
e p o p e je . V e n a m v rije m e , u k o je m u je po la zio to rin sk o sv euilite, pru a
d o k u m e n te o n je g o v o j p a tn ji; u je d n o m o d p o s lje d n jih pisa m a , to ih
je iz T o r in a p isa o se stri, ve se k o d stu d e n ta G ra m s c ija o sje a,
z a u v ije k to p lo k u c a li n je g o v o srce.
P rim io sam u p ra v o T v o je pism o p ie on sestri. D uboko
ine je ra stu ilo , j e r o sje a m , d a ste vi kod kue iz g u b ili u m e n e p o v je
r e n je . . . V je ro v a o sam , d a m e b o lje p o z n a te i b o lje ra z u m ije te . N o.
d o sta o tom e.
K r iv n ja je n a m en i, j a to o sje am ; tre b a lo je d a se p o n a a m d r u
g a ije . N isa m sm io d a se o trg n e m od iv o ta , kao to sam to uinio.
iv io sam* n e k o lik o g o d in a izv an sv ije ta , p o m a lo u snu. D o p u stio sam .
d a se je d n a za d ru g o m p re k in u sve n iti, k o je su m e ve za le z a s v ije t
i za lju d e . iv io sam sam o m ozgom , a n im a lo srcem . M o d a je to bilo
zato , to sam m n o g o trp io n a m e z g u ; g la v a m e je u v ije k ja k o b o lje la ,
i k o n a n o sam m islio sam o n a n ju . I ne sam o to se tie vas. ita v svoj
2 1 P i n n a iz z a tv o r a

321

kak o e

 i v o t . . . P o sta o sam m e d v je d o m , iz n u tra i izvana. B ilo mi je tako, kao

d a d ru g i lju d i ne p o sto je , i kao d a sam j a vuk u d u p lji. A li ra d io sam.
R a d io sam m o d a i suvie, vie no to su m i to snage doputale. N o
ra d io sam , d a bih ivio, a d a bih m ogao iv je ti, treb a lo je d a 6e o d
m aram , tre b a lo je d a se z a b a v lja m . M oda se u d v ije go d in e nik a d
n isam sm ija o , k ao to n ik a d nisam pla k ao . N a sto ja o sam d a svladam
fiziku slab o st ra d o m , i jo sam vie oslabio. Im a ve gotovo tri godine,
k ako n ije p ro a o d a n a d a n isa m im ao g la v o b o lju , vrto g la v ic u ili n e
sv jesticu . A li n ik a d n isam uin io nik om e n ita zla, osim sam om e sebi.
S ebi n isam m ogao n ik a d n i ta d a spoitavam . A u m o jim p rilik am a
rije tk i bi m ogli rei to isto.
E to, ta d o b ro ta , p a tn ja i v o lja o b ilje u ju borbu i d je lo A n to n ija
G ra m sc ija .

A n to n io G ra m sc i ro d io se u A lesu, n a S a rd in iji, 22. sije n ja 1891.

D je tin js tv o m u je bilo teko i ja d n o zbog slab a z d r a v lja i zbog bijede,
k o ja je m u ila n je g o v u o b ite lj. D a jo j ne b u d e n a tere t, poeo je r a
d iti ve sa 11 g o d in a , te m u jc u s p je lo d a zavri g im n a z iju u C a g liariju .
D o b iv i stip e n d ij, up isao se n a sveu ilite u T o rin u . T u je uao u r a d
n ik i p o k re t i p o sta o je d n im od n je g o v ih ruk o v o d ila ca. Bio je direk to r
so c ija listi k o g a tje d n ik a V a p a j n a r o d a ( I I g r id o d e l p o p o lo ) (1915. 1918.)
i ta jn ik so c ija listi k e se k cije u T o rin u (1917. 1918.). Z a je d n o s drugim a
osno v ao je d n e v n ik N o v i p o r e d a k (1919. 1922.) i bio je p o k reta i ruko
v o d ila c tv o rn i k ih v ije a (1919. 1920.), p o te n c ija ln ih o rg a n a politike i
d r a v n e m oi ra d n i k e klase. B io je zastu p n ik u p a rla m e n tu i g e n ija la n
v o d a ta lija n s k e K om u n istik e p a r tije , k o ju je osnovao, z a je d n o s grupom
N o v o g a p o r e t k a i s d ru g im s n a g a m a 21. sije n ja 1921., n a kongresu
ta lija n s k e S o c ija listi k e stra n k e u L iv o m u k o ji je G ram sci sa svojom
gru p o m n ap u stio . Bio jc v o a a n tifa istik o g a n a ro d n o g fro n ta , velik
te o re ti a r i p o liti k i pisac, o ta r k n ji e v n i i kaz alin i k ritia r. U Moskvi
se sastao s L e n jin o m ; za v rije m e b o ra v k a u M oskvi upoznao se s Ju lijo m
(Ju lk o m ) S c h u ch t, k o ja m u je p o s ta la enom i ro d ila m u dv a sina: D e lija
i J u li j a (Ju lik a ). J u l i j a o tac n ije n ik a d vidio.
U p a rla m e n tu i sv a g d je h ra b ro se borio i d a lje p ro tiv faizm a,
a u isto v rije m e v o d io je o d lu n u b o rbu i p ro tiv frak c ionakih i o p o r
tu n isti k ih e le m e n a ta u n u ta r K P Ita lije .
O sm oga stu d e n o g 1926. A. G ra m sc ija su u h ap sili faistiki p la e
nici. N a jp r ije je k o n fin ira n , a za tim je po slan p re d S p e cijaln i sud, koji
g a j e ' 4. l ip n ja 1928. o su d io n a 22 go d in e I 9 m jeseci zatv o ra. U z a
tv o ru je , usp rk o s tek o j bolesti, k o ja m u je ra z a ra la o rganizam , i d a lje,
sve do sm rti, p ro u a v a o i p isao o p ro b le m im a n a p re tk a Ita lije i o oslo
b o e n ju ra d n i k e k lase; o stav io je za sobom trid e se t i d v ije gusto pisane
sveske r a s p ra v a i b ilje a k a , te b r o jn a pism a, velikim dijelo m upuena
sv astik i T a lja n i S chucht, k o ja g a je p om agala.
M n o g i n je g o v i spisi iz v re m e n a p re d h a p en je raz asu ti su po n o
v in a m a i asopisim a, a o sobito je z n a a jn a s ja jn a ra sp ra v a o J u n o m
p i t a n j u . P o s lje d n jih g o d in a izali su u I ta liji prv i svesci d je la A n to n ija
G ra m sc ija , svi u iz d a n ju izd av ak e kue E inaudi:

322

P ism a iz z a tv o r a ; H is to r ijs k i m a te r ija liz a m i filo z o fija B ene d e lta

C rocea; I n te le k tu a lc i i o rg a n iza c ija k u ltu re ; R iso rg im e n to ; B ilje k e
o M a c h ia v e lli ju , o p o litic i i o m o d e r n o j d ra v i; A m e r ik a n iz a m i
(o rd iza m .
A n to n io G ra m sc i u m ro je u R im u 27. tr a v n ja 1937., p o tk ra j d e
sete g o d in e ta m n o v a n ja po faisti k im za tv o rim a .
N je g o v o je im e o p e n ito p riz n a to kao je d n o od n a jv a n ijih im ena
ta lija n s k e k u ltu re .

EROS SEQ U i
(P re v e la iz ta lija n s k o g a ru k o p is a B o rk a B ai)

323

SADRAJ
P IS M A

IZ

ZATVORA

A n to n io G ram sci (E r o s S c q n i)

K o re k to ri M a h / H a n e k a v i i V l a d i m i r K o v a i
Iz d a v a Z O R A
D r a v n o izdav ak o poduzee H rv atsk e
Z a iz d a v a a I v a n D o n e v i
Rkp. br. 681 2 0 Y\ tisk an ih a ra k a
N a k la d a 5.000 p rim je ra k a
T is k a n je dov reno 15. V II. 1951.
u tisk a ri N a k la d n o g zav o d a H rv atsk e
__________ Z a g re b . F ra n k o p an sk a 26___________
C ije n a k n jiz i D in 280.

^345