^

RELIGIJA

O. ATEIZAM U ULEMANSKIM KRUGOVIMA:

NADADLI SARI ABDURRAHMAN I LARI MEHMED EFENDI
Nije iznenaujue zapaziti da uticaj Varidata nije ogranien na
neke sufijske krugove, ve da je bilo takoer nekih skrivenih i otvore
nih podravate'lja koji se mogu nai meu ulemom. Ovakvo je stanje
potrajalo od esnaestog do sedamnaestog stoljea, i ak u kasnijim
stoljeima. Mi sasvim ispravno tumaimo ove tendencije kao refleksi
ju drutvene krize, koja je poela vriti uticaj na osmansko drutvo od
esnaestog stoljea, na podruju religije i misticizma. Ove su tenden
cije, ini se, uhvatile korijena u Rumeliji i posebno u Istanbulu prije
negoli u Anadoliji. injenica da je Anaolija bila uglavnom naseljena
nomadskim ili sjedilakim turskim stanovnitvom i da je ona, stoga,
imala homogeniju drutvenu strukturu, osigurala je ono to je u neku
'' i. Ricaut, The Prescnt State oj tkc Ottoman bmpire (London, 1668), str. 129.

HISTORIJA OSMANSKE DRAVE I CIVILIZACIJE -

ruku sainjavalo sasvim prirodnu zapreku za razvoj nemira o kojima

smo raspravljali. Nasuprot tome, Istanbul i Rumelija bili su domovina
muslimanima i konvertitima razliitog etnikog i vjerskog porijekla.
Ovo je stanovnitvo osiguravalo umnogome pogodnije tlo za pojavu
nemira koje ovdje razmatramo.
Bilo bi pogreno zakljuiti da su ateistiki pokreti bili ogranieni
na nekoliko incidenata koji su zabiljeeni u osmanskim izvorima,
zato to slubenici tog vremena nisu bili zainteresirani da prenesu u
velikim detaljima ono to se dogodilo. Premda nema konanih do
kumenata pri ruci danas koji se odnose na ovo pitanje, mi vjerujemo,
kao to je bio sluaj meu sufijama, da je postojalo takoer nekih
pojedinaca meu ulemom koji su drali do ateistikih vjerovanja sve
od vremena ejha Bedreddina. Dovoljno je ovdje navesti dva tipina
dogaaja zabiljeena u osmanskim dokumentima.
Glavna linost u prvom od ovih dogaaja, od kojih se prvi odi
grao na samom poetku sedamnaestog stoljea (dok se drugi doSan Abdurrahman-elendi, prolesor (muerris) na Behram Kethuda
medresi u Istanbulu, poznat kao Nadadli. On je bio vrlo otvoren
u svojim tvrdnjama o beskonanosti univerzuma, o injenici da su
Sudnji dan i stvari kao to su proivljenje nakon smrti bile bez ikakve
osnove i da Bog zapravo nije nita drugo nego priroda. Na kraju, on
je bio uhapen, te 1602. godine suen na sudu kojim je predsjedavao
kazasker Anadolije Esad Efendi, i bio je osuen na smrt. Naima biljei
ovaj incident u jednome pismu koje je s tim u vezi Tirnaki Hasan
Pai napisao velikom veziru. Pismo je posebno znaajno kao primjer
mentaliteta i razine intelektualnoga razvoja uleme toga vremena.74
Godina 1664. bila je svjedokom pojave jednog drugog uenjaka
koji je izlagao sline ideje i koji je takoer stvorio drutvenu katastro
fu. Ovaj put to je bio vrlo bogati Lari Mehmed-efendi. Lari efendi
sasvim je otvoreno tvrdio da ne vjeruje u Boga i branio sebe kao ta
kvog. U opisu scene pogubljenja Lari Mehmed-efendije, Ricaut biljei

'4 Naima, Tarih-i Naima, 6 svezaka, (Istanbul, 1280), I: 212-214.

762

RELIGIJA ^

da Lari Mehmed-efendija nije opovrgnuo svoja vjerovanja, te biljei

njegove rijei.73
To to su ovakve linosti iz klase uleme ili inutesavvifa, uzimaju
i u obzir uvjete toga vremena, izlagale ovakve ideje tako slobodno i
izazivale svijet na ovakav nain usred prijestolnice ovog carstva, jeste
predmet za ozbiljno razmiljanje. Osmanske centralne vlasti bile su
vie zabrinute moguim drutvenim nemirima to su ih ideje ovih
ljudi mogle prouzroiti negoli time to su same ideje bile protivne
islamskim vjerovanjima. Vlasti su nametale najstroiju moguu ka
znu u pokuaju da onemogue bilo koje mogue oponaanje ovih
ideja. Posebno zanimljiv aspekt ovog pitanja bila je injenica da je ule
ma, odgovorna za ispitivanje ovih pojedinaca, vrlo esto bila sasvim
intelektualno nekompetentna u obavljanju svoje dunosti i djelovala
bi bahato, to su osmanski izvori povremeno, bez stida, otkrivali.

BIRGIVIjA 1 KADIZADELIJE
Vjerski odgovor, traganje za alternativama ukorijenjenim u pro
mjenama, kolebanje i nemiri u drutvenom poretku koji su bili pose
bno jasno isticani u Osmanskom carstvu tokom esnaestog stoljea,
nisu se samo javljali u obliku mistike ili intelektualne opozicije sunijskom pristupu religiji, koji je zapravo bio slubena ideologija drave.
Ovaj je odgovor takoer poprimio formu izvjesne radikalne kritike,
kako slubenih, tako i narodnih tumaenja islama, a koja je bila dio
sunijskih napora da se proisti vjera. Ovakve kritike tokom ovog pe
rioda mogu se pratiti unazad do djela jednog uitelja (muderris) u je noj maloj varoskoj medresi, a on je sam bio provincijskog porijekla.
Ovaj uitelj. Birgivi Mehmed Efendi, smatrao je novotarijama (bidat)
sva vjerovanja i praksu koji su bili integrirani u islamsku kulturu i

b P. Ricaul, The Prescnl Stale oj tlu: Oltaman Empirc, sli', 418 419; takoer vidi
Silalidar Findiklili Mehmed Aga, Silahdai Tarihi, 2 toma (Istanbul, 1928), 1:378,
Rapd (Mehmed) Vakanuvis, Tarih-i Rabiti, 5 tomova (Istanbul, 1282), 1:94.

7 (3.8