Dozef tiglic

9. Poglavlje: Put pred nama

Globalizacija danas nije u interesu mnogih siromanih u svijetu. U mnogim dijelovima svijeta djeluje nepovoljno na
ivotnu sredinu. Ona ne doprinosi stabilnosti globalne ekonomije. Tranzicijom od komunizma ka trinoj ekonomiji se
tako loe upravljalo da je - sa izuzetkom Kine, Vijetnama i nekoliko istonoevropskih zemalja - uglavnom dolo do
eskalacije siromatva dok su dohoci strmoglavo padali. Problem nije u globalizaciji, ve u tome kako se njome do sada
upravljalo. Dio problema lei u meunarodnim finansijskim institucijama - MMF, Svjetska banka, Svjetska trgovinska
oraganizacija - koje pomau da se uspostave pravila igre. Te institucije su upravljale globalizacijom na naine koji su
vrlo esto prije sluili interesima razvijenih industrijskih zemalja nego onima u svijetu u razvoju.
INTERESI I IDEOLOGIJA:
Ako su finansijski interesi dominirali shvatenjima u Meunarodnom monetranom fondu, komercijalni interesi su imali
podjednako dominantnu ulogu u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Dok nema izgleda kao da te institucije sprovode
komercijalne i finansijske interese prije svih ostalih, one stvari ne vide na taj nain. Iskreno vjeruju da je program koji
sprovode u optem interesu. Malo je onih koji u javnim debatama o politici zagovaraju samo sopstvene interese. Sve je
izraeno u formulacijama o optem interesu. Ali ne postoji samo jedan trini model. Postoje drastine razlike izmeu
japanske verzije trinog sistema i verzije njemkog, vedskog i amerikog modela. U vedskoj, vlada preuzima
daleko vee odgovornosti na unapreenju socijalnog blagostanja; ona nastavlja da obezbjeuje daleko bolju
zdravstvenu zatitu, daleko bolji sistem osiguranja nezaposlenih, daleko bolje penzione investicije, nego to to ini u
Sjedinjenim Dravama. Uloga vlade moe da bude sutinska ne samo u ublaavanju trinih podbaaja, ve takoe i u
osiguravanju trine pravde. Postoje znaajna neslaganja oko ekonomske i socijalne politike u naim demokratijama.
Neka od tih neslaganja se tiu sistema vrijednosti: koliko emo se zalagati za ouvanje nae ivotne sredine, koliko
emo se brinuti o siromanimaili, koliko treba da binemo o demokratiji. tiglic se zalae za jedan izbalansirani stav u
pogledu uloge vlade, koji uvaava ogranienja i neuspjehe i trita i vlade, ali koji ih vidi da rade zajedno, u
partnerskom odnosu, ija se konkretna priroda razlikuje od zemlje do zemlje, zavisno od stepena njihovog, kako
politikog, tako i ekonomskog razvoja. Ali, ma u kom stepenu politikog i ekonomskog razvoja jedna zemlja bila,
karakter vlade je bitan. I slabe vlade i suvie nametljive vlade ugroavaju, kako stabilnost, tako i vlast.
Problem je u tome to MMF predstavlja kao prihvaenu doktrinu ono to su samo prijedlozi za diskusiju i preporuke o
politici o kojima ne postoji iroka saglasnost. Nezadovoljstvo globalizacijom narasta, ne zbog ekonomske nauke koja,
navodno, biva nametnuta iznad svega drugog, ve zato to odreeni pogled ekonomske nauke, poznat kao trini
fundamnetalizam, biva nametnut iznad svih drugih gledita. Ali, dok je privrenost specifinoj ideologiji liila zemlje
mogunosti izbora koji bi trebalo da budu samo njihovi, ona je takoe snano doprinijela i njihovim neuspjesima.
Napreci ekonomske nauke u posljenjih tidesetak godina su usmjerili panju na ulogu finansijskih institucija, na
informisanje, na pormjenjive obrasce globalne konkurencije. U svetskoj banci i MMF-u, ti novi uvidi, i to je jo
vanije njihove implikacije na ekonomsku politiku, naili su na otpor.
Mi ne moemo vratiti proces globalizacije unazad; ona je tu da bi ostala. Pitanje je kako je moemo uiniti
funkcionalnom. A da bi funkcionisala, mora da postoje globalne javne institucije koje bi pomogle da se pravila
uspostave. Te meunarodne institucije bi, naravno, trebalo da usmjere panju na pitanje gdje je globalna kolektivna
akcija poeljna, ak i neophodna. Tokom protekle decenije, povealo se razumijevanje odgovarajuih nivoa - lokalnog,
nacionalnog, globalnog - na kojem je neka kolektivna akcija poeljna Akcije od kojih se ubiru najee lokalne koristi
trebalo bi da budu voene na lokalnom nivou; dok one od kojih treba da imaju koristi graani itave jedne zemlje
treba da budu preduzete na nacionalnom nivou. Ali, to nisu jedine sfere u kojima je globalan kolektivna akcija od
sutinskog znaaja. Postoje globalana pitanja ivotne sredine, posebno ona koja se tiu okeana i atmosfere. Postoje
globalano zdravstveni problemi kao to je irenje visokozaraznih bolesti koje ne poznaje granice. Meunarodna
humanitarna pomo je oblik kolektivne akcije koja se raa iz saosjeanja sa onima u nevolji. Globalizacija, samim
poveanjem meuzavisnosti izmeu ljudi u svijetu, poveala je i potrebu za globalnom kolektivnom akcijom i
znaajem globalnih javnih dobara.
MMF se na bavi samo tehnikim aranmanima izmeu banaka. Akcije MMF-a utiu na ivote i prihode milijardi ljudi
u svijetu u razvoju, pa ipak, oni imaju malo udjela u odluivanju o Fondovim akcijama. Postoji vea briga da se nae

lider iji su pogledi saglasni sa dominantnim akcionarima, nego da se nae neko ko je strunjak za probleme zemalja u
razvoju, koji su glavno uporite Fondovog poslovanja danas. Ipak, dok specifini glasaki aranmani u MMF-u
osiguravaju da bogate zemlje zadre dominaciju, u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i svaka zenlja ima jedan glas i
odluke se najee domose konsenzusom. A i u praksi, Sjedinjene Drave i Japan su u prolosti dominirali. To sada
moe i da se mijenja. Sa pridruivanjem Kine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, zemlje u razvoju su stekle znaajan
glas na svojoj strani - iako se interesi Kine i mnogih drugih zemalja u razvoju ne podudaraju u potpunosti.
Najfundamentalnija promjena koja je potrebna da bi globalizacija proradila na nain na koji treba, jeste promjena u
funkciji upravljanja. Ipak, tiglic jo uvijek nije optimista kada su u pitanju stroge fundamentalne reforme u
formalnom upravljanju MMF-om i Svjetskom bankom.
U nedostatku fundamentalnih promjena u njihovom upravljanju, najvaniji nain da se osigura vea odgovornost
meunarodnih finansijskih institucija za poloaj siromanih, ivotnu sredinu, kao i ire politike i ekonomske
probleme, jeste da se povea otvorenost i transparentnost. Problem odustva transoarentnosti pogaa svaku od
meunarodnih istitucija, mada na donekle razliite naine. U Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, pregovori koji vode
do sporazuma u cjelini se obavljaju iza zatvorenih vrata, oteavajui da se otkriju uticaji korporativnih i drugih
specijalnih interesa. Razmatranja o Svjetskoj trgovinskoj organizaciji u okviru tzv. panela koji odluuju o tome da li je
bilo krenja pravila o radu te organizacije odvijaju se u tajnosti. ini se da u MMF-u smatraju da sklonost ka tajnosti
prirodno ide uz njihov posao: centralne banke, iako javne institucije, tradicionalno su bile tajnastvene. Odsustvo
otvorene komunikacije znai da modeli i politike nisu podvrgnute blagovremenoj kritikoj ocjeni. Tajnost takoe
potkopava demokratije. Demokratska praksa polaganja rauna moe postojati samo ako su oni, kojima po pretpostavci
javne institucije treba da polau raune, dobro informisani o tome ta one rade, ukljuujui i to sa kojim izborima su
suoene i kako su odluke donijete.
Postoje neke opte teme sa kojima se suoavaju reforme svih meunarodnih ekonomskih institucija, ali svaka od ovih
institucija ima i niz samo svojih specifinih problema. tiglic poinje sa MMF-om, dijelom zato to ostavlja neke
probleme koji su u manjoj mjeri prisutni i u drugim institucijama. Fond je bio izrazito spor u uenju na svojim
grekama dijelom, kao to smo vidjeli, zbog jake uloge ideologije i vjerovanja u institucionalnu nepogreivost, a
dijelom i zbog toga to se njegova hijerarhijska struktura koristi da bi se cjelinomin stitucije osigurala dominacija
preovlaujuih pogleda na svijet. Nakon Istonoazijske krize i neuspjeha politika MMF-a, dolo je do opte
saglasnosti da je neto bilo pogreno u meunarodnom ekonoskom sistemu, te da je potrebno da se neto preduzme
kako bi se globalna ekonomija uinila stabilnijom. Meutim, mnogi u Trezoru SAD-a i MMF-a smatrali su da su
potrebne samo manje promjene. Da bi nadoknadili pomanjkanje velikih promjena, oni su smislili grandiozan naziv za
sviju reformsku inicijativu: Reforma globalne finansijske arhitekture, koja je trebalo da sugerie veliku promjenu u
pravilima igre, kako bi se sprijeile dalje krize. Meutim, ak i kada je postojala iroka, mada ne i opta saglasnost o
reformama, otpor je rastao u krugovima finansijskih centara, ponekad podran od Trezora SAD-a. Druge, ak i
neznatne reforme naile su na jak otpor, ponekad iz razvijenih, ali i iz zemalja u razvoju. Po miljenju tiglica, meu
kljunim reformama koje su potrebne, jesu sljedee:
1. Prihvatanje opasnosti liberalizacije trita kapitala, i da kratkotoni tokovi novca nameu ogromne ekternalije
tj. trokove koje snose oni koji nisu direktni uesnici transakcije.
2. Reforme institucija bankrota i mirovanja.
3. Manje oslonaca na bailout-e.
4. Unaprjeenje bankarske regulative, kako u razvijenim zemljama tako i u zemljama u razoju.
5. Poboljanje upravljanja rizikom.
6. Poboljanje mrea socijalne zatite.
7. Poboljanje reagovanja na krize.
Dio razloga zato je tiglic ostao optimista u vezi sa monou reformisanja meunarodnih institucija, jeste jer je
vidio promjene koje su se dogodile u Svjetskoj banci. Reforme su ukljuivale promjene u filozofiji na tri podruja:
prvo - razvoju, drugo pomii uopte i Baninoj pomoi posebno, tree u pogledu odnosa izmeu zemalja u razvoju
i Banke. Treba napomenuti da kondicionalnost (nametanje bezbroj uslova, meu kojima su neki i politike prirode)
kao preduslov za pomo nije funkcionisala, nije vodila ka boljim politikama, brem rastu, boljim ishodima. to je jo
gore, kondicionalnost je potkopala demokratske procese.
Zemlje u razvoju zahtijevaju ne samo da im pomo bude dana u obliku koji pomae njihovom razvoju, ve i da bude
obilnija. Potrebno je da se uspostavi osnova za finansiranje te pomoi na odrivijim nivoima, nezavisni od udi
domae politike SAD-a i drugdje. Nedavno je panja bila usmjerena i na pitanje oprotaja duga, i to iz dobrih razloga.

Bez oprotaja duga, mnoge od zemalja u razvoju jednostavno ne mogu da ostvaruju rast. Paket jubilej 2000.
organizovao je ogromnu meunarodnu podrku za oprotaj duga.
Protesti zbog globalizacije poeli su tokom sastanka Svjetske trgovinske organizacije u Sijetlu, zato to je to bio
najjasniji simbol globalnih nejednakosti i licemjerja razvijenih industrijskih zemalja. Dok su zemlje propovjedale i
nametnule otvaranje trita za svoje proizvode u zemljama u razvoju, one su i dalje drale svoja trita zatorenim za
trita zemalja u razvoju. Dok su propovjedale da zemlje u razvoju ne treba da subvecioniu svoje industrije, one su
same nastavile da obezbjeuju milijarde dolara svojim sopstvenim farmerima, onemoguavajui zemljama u razvoju
da im konkuriu. Jedno od podruja koje je izazvalo posebnu zabrinustost u Dohi odnosilo se na prava intelektualne
svojine. Mnogi optuuju globalizaciju da je dovela do bio-piratstva.
Jedan od razloga zbog kojih se globalizacija napada, jeste to izgleda kao da potkopava tradicionalne vrijednosti.
Tempo globalne integracije je bitan: jedan postepeniji proces bi znaio da tradicionalne institucije i vrijednosti,
umjesto da budu razorene, mogu da se adaptiraju i reaguju na te nove izazove. Podjednak razlog za brigu je i uticaj
globalizacije na demokratiju. Zemlje su u osnovi prinuene da odustanu od svojih suvereniteta, da puste da ih trita
kapitala disciplinuju, govorei im ta bi trebalo da rade, a ta ne. Ali zemlje imaju izbora, a meu tim izborima je i
mjera do koje ele da sebe podvrgavaju meunarodnim tritima kapitala. Ono to je potrebno, jesu politike za odriv
demokratski rast koji vodi rauna i o jednakosti. To je smisao razvoja. Razvoj ne znai pomaganje malom broju ljudi
da se obogate, ili stvaranje besmisleno zatienih industrija od kojih e imati koristi samo elita u zemlji. Razvoj se tie
transformisanja drutva, unapreenja uslova ivota siromanih, pruanja svima jednakih ansi za uspjeh i mogunosti
za zdravstvenu zatitu i obrazovanje. Zemlje u razvoju moraju preuzeti odgovornost za svoju sopstvenu budunost.
Ali ni ljudi na Zapadu ne mogu izbjei svoje odgovornosti.