MARKO VEGO

PLOA SA IRILSKIM NATPISOM

I LIKOM Sv. PETRA IZ STONA
Revizija itanja natpisa

itanje irilskog natpisa na ploi sa likom

sv. P e t r a iz Stona nije dosada u nauci rijeeno,
to je ve odavno trebalo uiniti. Zato se ukazala
potreba za revizijom itanja toga natpisa jer je
on od velike vanosti za nau epigrafiku kao i za
druge naune discipline. Rjeenjem njegova ita
nja dobiemo vrst oslonac za utvrivanje sta
rosti drugih poznatih i nepoznatih najstarijih nat
pisa s teritorija Humske Zemlje i Travunije, jer
su ove dvije oblasti bile bogate srednjovjekovnim
natpisima.
Na itanje natpisa na ploi sa likom sv. P e t r a
iz Stona dvaput se osvrnuo u svojim radovima
Vid Vuleti-Vukasovi, ali nije postigao eljene
rezultate, to se vidi po transliteraciji i transkrip
ciji koju je dao. Zato njegovi radovi o tome ne
maju nikakve naune vrijednosti, nego su samo
golo obavjetenje. On je izmiljao pojedine rijei
u natpisu i tako doao do pogrenih zakljuaka o
ktitoru crkve sv. P e t r a i o majstoru spomenika
s natpisom. P r i prvom objavljivanju ovoga nat
pisa Vuleti-Vukasovi nije donio fotografiju spo
menika, dok je to uinio drugi put. Njegova foto
grafija spomenika nije upotrebljiva za nauku. 1
Na Vuletieve radove se osvrnuo Fr. Radi
donosei bolju transkripciju od njegove, ali se ni
ona ne moe primiti, jer ne odgovara u svim po
jedinostima originalu. 2 Radi je, pobijajui Vuletievo itanje, naglasio da su slova natpisa na
reljefu sv. P e t r a T, , Z, O i K slina slovima
s natpisa na dovratniku benediktinske crkve sv.
Ivana u Povljima na Brau (s kraja XII ili po.
XIII v.). On je naglasio da su u to vrijeme bene
diktinci na Brau upotrebljavali irilsko pismo.
Radi je u svom radu donio sliku natpisa sa
likom sv. Petra, ali ona ne odgovara originalu. Iz
fotografije se vidi da je spomenik nevjeto pre1

Vid Vuleti-Vukasovi, Viestnik hrv. ark. dr. 1885

(VII), br. 3, 7273; Dubrovnik-Kalendar 1898 (II), 169.
2
Fr. Radi, Starohrv. prosvjeta 1898 (IV), br. 3,
br. 4, 141143.

crtan i da su slova samovoljno izvlaena. Zato se

ni Radieva fotografija ne moe primiti ni upotrijebiti za bilo koju naunu disciplinu. Radi je,
ipak, ustanovio da se ruevine crkve sv. P e t r a
nalaze pri junom kraju Stonskog polja i da je
crkva imala tri broda, od kojih je srednji bio
u obliku polukruga. irina sauvanih zidova 47
do 65 cm. Po priloenom tlorisu u Radievu radu
se vidi da su zidovi crkve djelomino sauvani.
Iz njegova rada proizlazi da je crkva sv. P e t r a
sazidana krajem XII ili poetkom XIII vijeka.
Vrijedno je ovdje spomenuti i rad dr. Z. N.
Bjelovuia koji se intenzivno bavio istraivanji
ma starina u Stonu i na poluostrvu Peljecu. P r i
likom pregleda terena on se zadrao i na natpisu
na reljefu sv. P e t r a pokuavajui da ga proita.
Tada je spomenik fotografisao i fotografiju obja
vio u svom radu, ali ni ta se fotografija ne moe
upotrijebiti pri naunom radu. Izvuena slova i
ornamenat sa spomenika nisu u skladu s origina
lom. On je pokuao, bez obrazloenja, da da i vri
jeme urezivanja natpisa stavljajui ga u period
XIIXIV vijeka. 3
Budui da nijedan strunjak, koliko je nama
poznato, nije ulazio u detaljnu analizu ovog nat
pisa, smatramo da je vrijeme da se i to uradi da
bi se natpis mogao upotrebljavati u nauci. Zato
emo pokuati da proitamo natpis, analiziramo
grafiju njegovih slova, odredimo stil ukrasa i vri
jeme urezivanja natpisa.
Treba napomenuti da je natpis donedavno bio
uzidan u trijem pred crkvom sv. Anuncijate blizu
grada Stona gdje mu je prijetila opasnost od pro
padanja. Zbog toga je, prije nekoliko godina, spo
menik izvaen iz trijema i smjeten u Crkveni
muzej u Stonu (Sl. 1).
O p i s s p o m e n i k a . Ploa j e o d dosta me
kog kamena; duga je 66 cm, iroka 49 cm a de
bela 6 cm. Promjer aureole sv. P e t r a je dug 38
3
Dr. Bjelovui N. Z., Povijest Poluostrva R a t a
(Peljeca), Split 1921, 54.

139

cm a irina krunog prstena 910 cm. Reljef kru

nog prstena i glave je dubok oko 3 cm, a ruku
oko 5 cm. Razmak izmeu lakata je 36 cm.
U svetiteljevoj aureoli je, suprotno starim pra
vilima, urezan niz gustih geometrijskih motiva u
pleteru, od kojih su tri vea srcolika sa po dvije
spirale savinute unutra, bez zadebljanih okca na
krajevima, smjetene ispod srcolika motiva. Ispod
tih spirala s desne i s lijeve strane pokraj desnog
i lijevog uha stilizovana je geometrijska figura
sa dva drka u obliku uglova, a drka produena
prema gore povezana je arkadicom (rombom)
smjetenom u sredini srcolikog motiva. U srcolikom motivu nad svetiteljevom glavom nema mo
tiva arkadice niti dva ugla nego samo jedan.
itav niz geometrijskih motiva je dosta du
boko urezan, ali ne izlazi iz ravne povrine kao
i drugi motivi s ploha iz ranosredjovjekovnog
perioda. Bridovi prutia nisu potpuno otri, nego
se pomalo zaobljuju. Cjelokupna stilizacija mo
tiva u aureoli ini jedan ornamenat. Ipak, aure
ola nije u proporciji s drugim dijelovima tijela.
Motivi nisu uvijek ni jednaki ni simetrini. Njihova izrada je rustina, bez finesa.
Na svetiteljevoj glavi ispod aureole vidi se kapa
bez izrade ukrasa, stilizovana u obliku kalote ka
kvu i danas susreemo kod starijih ena u Herce
govini.
Klesar je jako naglasio brkove i bradu. Veli
ina uiju i oiju nije proporcionalna.
Svetitelj je obuen u haljinu u dva dijela (lat.
cappa); gornji dio haljine ide od t r b u h a do pod
bradu, a odijeljen je pojasom od drugog dijela
haljine. Gornji dio haljine se raskopavao po sre
dini ovratnika bez velikih puceta. Rukavi gornje
haljine su djelomino izraeni na narukvicama.
Na prsima se vidi knjiga (evanelje) poloena
na etiri prsta lijeve ruke, a poduprta palcem.
Na koricama knjige su urezana tri krstia latin
skog oblika, kakvi su upotrebljavani u Dalmaciji
kroz itav period ranog srednjeg vijeka. O lijevu
ruku su objeena, po katolikom obiaju, dva klju
a, znak vlasti sv. P e t r a : jedan, manji, s tri zup
anika, a drugi, vei, sa etiri.
Pokraj aureole s desne strane ispod dijela
monograma urezan je latinski krst istog oblika
kao to su oni na svetiteljevoj knjizi.
Svetitelj se naslonio na nisku stolicu iji gor
nji kraj ima oblik savijenog smotka ukraenog
kolutovima. Da li taj smotak prikazuje naslonja
od drveta ili sukna, teko je rei. ini se, prema
kolutovima na smotku, da je naslonja bio od
drveta, odnosno, da je prikazana drvena stolica.
Ako pogledamo u Miroslavljevo evanelje, nai
emo prilian broj svetakih i drugih slika sa
ukrasom stolica. Oblik njihovih stolica je vrlo
slian naoj stolici, te se i ta injenica moe uzeti
kao jedan od dokaza da je i ova stolica na reljefu
sv. P e t r a raena u romanskom stilu, u XII vijeku.
Spomenuli smo da se u naem o r n a m e n t u na
plohi aureole pojavljuju arkadice (rombovi) sline

140

Sl. 1 K i p sv. P e t r a iz Stona

onima sa ulomka iz Rogaia kod Sarajeva (XII

v.) s tom razlikom to su nae pomalo izduene,
rustino stilizovane. Srcoliki motivi spomenika
slini su skoro istim motivima na ulomku iz sv.
Stjepana u Dubrovniku (XII v.), stilizovani sa dva
prutia kao znak prelaza k romanici. Analogiju
ovog motiva imamo i na ulomku iz grada Mistre
u Grkoj za koji je K a r a m a n utvrdio da je iste
umjetnosti kao i jedan ulomak iz Arheolokog
muzeja u Splitu (XII v.), bez obzira na minimalne
stilske razlike. 4
Spirale naeg spomenika nemaju zadebljanih
okca na krajevima kao ni oni sa ulomka iz Ro
gaia.
Po stilizaciji motiva na spomeniku sv. P e t r a
iz Stona izgleda da je ova umjetnost klesarenja
slina srednjobizantskoj skulpturi kada je Bizantija vladala po drugi put u naim krajevima pod
ezlom cara Emanuela (11681180. god.). Izrada
lika sv. P e t r a je rustina i pripada romanskom
stilu, odnosno, prvim poecima romanike u junoj
Dalmaciji u periodu XII vijeka. To e se moi
4
I. remonik, GZM 1053, N. S. VIII, 308; Lj. Kar a m a n , Iz kolijevke hrvatske prolosti, Zagreb 1930,
Sl. 111 i Zbornik za umetnost zgodovine. N. V. Letnik
V-VI, Ljubljana 1959, 181183, Sl. 81, Sl. 82.

poblie potvrditi paleografskim, jezinim i istorijskim momentima.

i t a n j e n a t p i s a . N a na prijedlog, maketar Zaviajnog muzeja u Trebinju Stevan Kijac otputovao je u Ston da izradi negativ natpisa
po originalu da bismo dobili dobar pozitiv. Po
Kijevu negativu odlio je natpis Ante Kuan tako
da smo mogli ustanoviti pravilno slova i pojedine
ukrase na spomeniku. Kad smo dobili odljevak
naeg natpisa, ponovo smo ga kontrolisali i uporedili s originalom. Nakon tako izvrene revizije
dobili smo slijedei tekst:
Analiza
grafije slova i sadraja
n a t p i s a . Na cijelim monogramom (ICXC) se
ne vidi znak skraenja svetakih imena nego samo
na njegovom desnom dijelu (XC).
Na odljevku i originalu se vidi prvo slovo C
rijei
(u krunom prstenu), ali drugo
slovo
nije dobro vidljivo jer je kamen na tom
mjestu malo oteen, naroito na mjestu gdje je
leao trbuh slova
Rava od slova
se vidi dosta
dobro tako da ne smijemo sumnjati u postojanje
slova
. Mi smo oekivali da je iza slova C ure
zan debeli ili tanki poluglas (:
), ali na nae
iznenaenje urezan je glas
tako da u tome vi
dimo prelaz poluglasa
ili
u
mjesto u pra
vilno
. Tu se vidi jasan uticaj narodnog govora
kakav se opaa i u tekstu Kulinove povelje.
Slovo
je urezano u najstarijem obliku kao
i na Ploi Kulina bana i na spomeniku s natpi
som upana Pribile iz Polica kod Trebinja. 5 Isti
na, slian oblik toga slova se pojavljuje i u bosan
skim poveljama XIV vijeka. Time se utvruje
konzervatizam u pisanju pojedinih slova.
Slovo
je urezano kao i na natpisu upana
Grda iz Polica kod Trebinja, porijeklom iz II po
lovine XII vijeka. Kosi potez toga slova ne ide
do krajeva vertikalnog poteza kao i na Blagajskom natpisu kod Mostara (iz 1194. godine).
Slovo
je slino grafiji istog slova na Grdovu
natpisu i na potpisu velikog upana Nemanje u
ugovoru s Dubovnikom od 1186. godine.
Pisar je u imenici
legirao slovo O
i P kao to je to ponegdje inio pisar natpisa u
pana Grda.
Slovo O naeg natpisa nije uvijek okruglo nego
ponekad uglato urezano u obliku romba s vodo
ravnom i zadebljanom crtom na krajevima.
Slovo
je urezano u starom obliku s pet po
teza a slovo
s trbuhom po sredini vertikalnog
5

Natpis upana Pribile ma nadgrobnom spome

niku je bio donedavno u Policama kod Trebinja. S a d a
je u Zaviajnom muzeju u Trebinju. To je isto ui
njeno i s Grdovim natpisom.

poteza. Na isti nain je slovo

pisao i pisar
Grdova natpisa.
Vertikalni krajnji potezi slova T ne idu do
kraja srednjeg vertikalnog poteza nego se ono
oblikuje na isti nain kao i na svim natpisima
Huma i Travunije, pa i Bosne, u XII vijeku.
Slovo
je oblikovano pomou tapia kon
centriranih u jednoj taci, razliito od oblikovanja
istog slova na Grdovu natpisu. Ono je potpuno
slino slovu
na Blagajskoj ploi.
Potezi slova
idu vertikalno preko vodoravne
crte tako da vodoravna crta ne prelazi mimo ver
tikalne poteze kao i na natpisu upana Grda. To
je varijanta pisanja slova
u XII vijeku, razli
ita od one na Kulinovoj i Blagajskoj ploi.
Od slova B su trbusi jednaki i sastaju se u
sredini vertikalnog poteza. Njegovo oblikovanje
odgovara istom slovu na Kulinovoj ploi i na Gr
dovu spomeniku.
Pisar je za skraivanje sakralnih imena upo
trijebio pravilno znak skraivanja, i to u rijei
ma:
i
. On je nad rijei
stavio znak skraenja iako za to nije imao po
trebe. To je on uinio da mu i u tome bude sime
trija s pisanjem rijei u istom redu, na suprotnoj
strani. U skraivanju sakralnih imena pisar se
drao najstarijih pravila o kraticama koja su vri
jedila u vrijeme pisanja najstarijih slovenskih ru
kopisa.
Formulacija

na kraju

natpisa

je potpuno jednaka
onoj na natpisu
upana Grda, a slina krajnjem dijelu teksta na
Kulinovoj ploi.
Iz date analize o grafiji slova natpisa moemo
zakljuiti da na natpis nije stariji od druge po
lovine XII vijeka.
J e z i n e o s o b i n e n a t p i s a . Oblik gla
gola
se pojavljuje i
u Suprasalskom
kodeksu iz 11. vijeka. Izrazom
klesar je
elio naglasiti da je ploa samo izraena, pripre
mljena za izradu lika sv. Petra i natpisa. Rije
dola je prvotno od latinskog glagola
c o r o n a r e (imenica corona) i odnosi se na iz
radu cjelokupnog lika (obraza) sv. Petra. Ovdje se
ne radi o imenu majstora Skorona jer takvih ime
na nema u srednjem vijeku nego o kovau (= sko
rona).
U naem sluaju imenica
ne moe se
odnositi jedino na urezivanje natpisa. Izraz
mjesto
do
kazuje da je natpis vrlo star i da ga je pisao
majstor porijeklom iz primorskih krajeva blie
Dubrovniku gdje se upotrebljavala irilica uz la
tinski i talijanski jezik. ini se da je majstor ivio
upravo u Stonu gdje su stanovali preteno Sloveni.

141

U Suprasalskom kodeksu i Ostromirovu evan

elju (XI v.)
upotrebljavala
se rije
mjesto mlae
Majstor je urezao izraz
po obi
aju junog govora
mjesto
Po pisanju
glagolskog oblika
i upo
trebi s t a r e imenice
mjesto mlaeg obli
ka
moe se vrlo vjerovatno tvrditi da na
natpis nije mlai od XII vijeka. Tada je narodni
jezik (uticao u veoj mjeri na pisanje i izgovor
pojedinih rijei kao to je to sluaj u Kulinovoj
povelji i na Humakoj ploi. Time ne mislimo rei
da se taj uticaj nije osjeao i prije XII vijeka, ali
za to nema dokaza na bosansko-humskim natpi
sima, osim, moda, na Humakoj ploi.
I s t o r i j s k i m o m e n t i . D a bismo i s istorijske s t r a n e osvijetlili vrijeme pisanja natpisa i
zidanja crkve sv. P e t r a u Stonu, potrebno je izlo
iti nekoliko istorijskih podataka o H u m u u pe
riodu XII vijeka.
Poznato je da je u prvoj polovini XII vijeka
H u m pripadao Dukljanskoj kraljevini i da su
upravo u to doba borbe oko dukljanskog prije
stolja bile este i estoke tako da se ne moe go
voriti o veoj kulturnoj djelatnosti. Nastupanjem
na humsko prijestolje kneza Dese ekonomski raz
voj i dravna sigurnost pod ezlom cara Emanuela
se poveala i graevinska djelatnost poprimila
druge oblike. Tada se na Mljetu zidao samostan
sv. Marije (1151. g.), razvijalo prijateljstvo s dubro
vakim knezom i katolikom crkvom. Te prijatelj
ske veze s Dubrovnikom i katolikom crkvom odr
ali su i Nemanjii izuzevi period 11801186. go
dine. P a p a Klement III se obraao Nemanji i nje
govoj brai preporuujui dubrovakog nadbisku
pa Bernarda, 25. nov. 1189. godine. To prijateljstvo
se jo vie pojaalo poslije ugovora kneza Miro
slava i dubrovakog kneza, 1190. godine.
U II polovini XII vijeka izgradili su Nemanjii
mnogo crkava u Rakoj i Humu. U to vrijeme je
apostol P e t a r bio mnogo potovan od strane naih
vladara i crkvenih dostojanstvenika jednog i dru
gog obreda. Zbog toga se moe, pored ostalog,
pretpostaviti da je tada sagraena crkva sv. P e t r a
u Stonu, spomenuta u XIII vijeku.
Upotreba irilskog pisma na natpisu s likom
sv. P e t r a u Stonu ne moe se bez potekoa do
voditi u vezu s pretpostavkom da su crkvu sv.
P e t r a u Stonu sagradili pravoslavni stanovnici
grada Stona i okolice 12191333. godine jer sv.
Sava ni njegovi zahumski episkopi teko su mogli
dozvoliti da se kip sv. P e t r a postavi u crkvu sv.
P e t r a ukoliko bi ona bila pravoslavna. S d r u g e
strane, malo je vjerovatno da su pravoslavni za
humski episkopi iz Stona dozvolili graenje kato
like crkve sv. P e t r a o kojem ute domai izvori
XIII vijeka. Nadalje, crkva sv. P e t r a nije mogla
biti sazidana ni u vrijeme dubrovake vladavine

142

u Stonu (od 1333. god.) jer ni Dubrovani nisu

dozvoljavali na svom teritoriju upotrebu irilice
u katolikim crkvama nego jedino upotrebu la
tinskog jezika.
Iz date analize istorijskih dogaaja u H u m u
i Stonu moe se dosta sigurno iskljuiti zidanje
crkve sv. P e t r a i postavljanje njegova kipa u njoj
u vrijeme postojanja pravoslavne episkopije u
Stonu i u vrijeme dubrovake vladavine u Stonu
u XIV vijeku kada je uvoenje katolike vjero
ispovijesti u Stonu bilo intenzivno i uspjeno.
Zato se sa istorijskog stanovita na natpis i zi
danje crkve sv. P e t r a mora staviti u vrijeme prije
1219 godine.
ZAKLJUCI
1. Ornamentika rustine izrade na ploi s nat
pisom i likom sv. P e t r a iz Stona pripada najvjerovatnije uticaju srednjobizantske skulpture iz II
polovine XII vijeka u vrijeme vladanja cara Emanuela u naim krajevima (11681180).
2. Grafija slova ovog natpisa i formulacija na
kraju njegova teksta je skoro ista kao na natpisu
trebinjskog upana Grda (iz II pol. XII v.), pa i
na natpisima iz H u m a i Bosne u II polovini XII
vijeka.
3. Jezini izrazi
i imenica
vuku svoje porijeklo iz vremena pisanja starih
slovenskih rukopisa, napr. Supralskog i Ostromirova, oba iz XI vijeka. Natpis je u svom tekstu
doivio uticaj narodnog jezika, naroito u rijei
koja dolazi mjesto starog oblika
4. Po izrazu
moe se dosta pouz
dano tvrditi da je pisar naeg natpisa ivio u
Stonu ili u dubrovakoj okolici gdje je latinski
jezik bio u upotrebi u mnogim crkvama i kance
larijama u XII vijeku i talijanski u kancelarijama.
Skorona je isto to i kova iz irilskih natpisa.
5. injenica da je u crkvi sv. P e t r a u Stonu
stajala ploa s likom sv. P e t r a i s irilskim nat
pisom dosta jasno govori da su pojedini sveenici
u Stonu upotrebljavali u privatnom ivotu irilsko pismo a moda i slovenski jezik u liturgiji
(misi).
6. Reljef sv. P e t r a s natpisom je mogao, iako
ne iskljuivo, stajati skoro jedino u katolikoj crk
vi koja je potivala svetake kipove. Zato se moe
priliito sigurno zakljuiti da su crkva i lik sv.
P e t r a na ploi bili katolikog porijekla.
7. Crkva i kip sv. P e t r a u Stonu su pripadali
drugoj polovini XII vijeka, a najdalje, do kraja
druge decenije XIII vijeka.
Napomena:
Talijanski glagol scoronare ima suprotno znaenje
nego mu je dao klesar naeg natpisa. Klesar je ime
nicom skorona naglasio da je oklesao i izradio lik sv.
Petra. Tako se iz natpisa vidi uticaj talijanskog jezika
i dalmatinsko porijeklo samog klesara skorone.

DIE T A F E L MIT DER ZYRILLISCHEN I N S C H R I F T UND DEM BILDNIS DES H E I L I G E N P E T R U S AUS

STON

Das Entziffern der Inschrift auf der Tafel mit dem

Bildnis des Hl. P e t r u s aus Ston ist bis heute von der
Wissenschaft noch nicht gelst worden, was lngst
schon htte geschehen sollen. Es besteht daher die
Notwendigkeit zur Revision der Entzifferung dieser
Inschrift da sie von grosser Wichtigkeit fr die slawische Epigraphik sowie auch fr a n d e r e wissenschaftliche Disziplinen ist.
Mit der Entzifferung k a n n eine sichere Sttze zur
Feststellung des Alters a n d e r e r b e k a n n t e r und unbek a n n t e r ltester Inschriften aus dem Gebiet der H u m ska Zemlja u n d Travunija erhalten werden.
Mit der Entzifferung der Inschrift auf der Tafel
mit dem Bildnis des Hl. P e t r u s aus Ston befassten sich
Vid VuleticVukasovic, Fr. Radic u n d Z. Bjelovucic
doch gelang es ihnen nicht eine richtige Transliteration u n d Transskription zu geben. Sie versuchten die
Zeit, zu der das Einmeisseln dieser Inschrift erfolgte,
zu bestimmen, doch liessen sie die Analyse der Ornamente, die sich auf dem D e n k m a l befinden, ausser
Acht.
Die Tafel mit der Inschrift u n d dem Bildnis des
Hl. P e t r u s befand sich in den Ruinen der Kirche des
HL P e t r u s in Ston, u n d sie ist h e u t e im K i r c h e n m u seum von Ston (Dalmatien) untergebracht.
Das Relief des Bildnisses des Hl. P e t r u s ist 35
cm tief. Die Ausarbeitung der Aureole um den Kopf
des Heiligen ist roh, ohne Proportion und S y m m e
trie. Es h a t den Anschein, dass das D e n k m a l ein einheimischer Meister aus Ston oder der Umgebung von

Dubrovnik gearbeitet hat. Der Stilisierung des Ornamentes und der F o r m des Motives entsprechend k a n n
geschlossen werden, dass diese S k u l p t u r im romanischen Stil gearbeitet ist nach Muster der mittelbyzantischen K u n s t die in Dubrovnik u n d Split im
X I I . J a h r h u n d e r t angetroffen wird. Die gesamte Ausarbeitung des D e n k m a l s erinnert an die byzantinische
Kunst der zweiten Hlfte des X I I . J a h r h u n d e r t s , als
auf unserem Gebiet der byzantinische Kaiser Emanuel herrschte.
Die Inschrift auf der Tafel lautet wie folgt: Suini,
skorona obraza (sve)togo P e t r a , B(o)e ti dai zravie!
Die G r a p h i k der einzelnen Buchstaben ist b e i n a h e
identisch mit den Buchstaben der Inschriften aus der
zweiten Halfte des X I I . J a h r h u n d e r t s , die auf den
bosnisch-herzegowinischen D e n k m l t e r n angetroffen
werden.
Das Denkmal befand sich in einer Kirche in der
wahrscheinlich die slawische S p r a c h e angewendet
wurde. Der C h a r a k t e r des Denkmals ist katholisch
wie es auch die Kirche des Hl. Petrus von Ston war.
Die sprachliche Orthographie gehrt der Zeit vor
dem X I I I . J a h r h u n d e r t an.
Auf G r u n d der angegebenen Analyse ber die P a laographie, der S p r a c h e u n d die O r n a m e n t e auf dem
Denkmal k a n n unbedingt b e h a u p t e t werden, dass die
Inschrift in der zweiten Halfte des XII. J a h r h u n d e r t s
eingemeisselt w u r d e , auf alle Flie aber vor dem
J a h r e 1219.

143

TABLET W I T H I N S C R I P T I O N IN THE CYRILLIC ALPHABET AND ST. P E T E R ' S IMAGE FROM STON

An inscription which is w r i t t e n in t h e Cyrillic al

p h a b e t on a tablet with t h e image of Ft. P e t e r from
Ston is very difficult to r e a d ; in fact to this day no
body succeeded to read it, although it should be done
earlier. T h e inscription is of great value for t h e Slav
epigraphy a n d for history as well; therefore d e m a n d s
for f u n d a m e n t a l revision of this inscription a r e very
acute.
T h e original of t h e tablet with t h e inscription of
St. P e t e r is placed in t h e church m u s e u m at Ston;
m a n y years ago it w a s laid in Sv. Peter's church in
t h e Ston Field.
St. Peter's image is m a d e w i t h no proportion and
symetry, quite rustically. J u d g i n g by ornamentation,

144

which is stylized, a n d forms of motives, it can be

concluded t h a t sculpture was m a d e in t h e Romanic
style; it looks liks some m o n u m e n t s in Dubrovnik a n d
Split from t h e X I I century w h i c h w e r e m a d e i n t h e
Middle Byzantine style.
This is t h e inscription: Suini, skorona (make)
obraza (the image) svetoga P e t r a (of St. Peter). Boe
ti dai zdravije (Oh, Lord, give, us health).
According to t h e paleographic a n d languge analy
sis a n d o r n a m e n t a t i o n on t h e m o n u m e n t , it can be
concluded t h a t t h e Ston inscription on was engraved
in t h e second half of t h e X I I or in t h e first two de
cades of t h e X I I I century.