EUROPSKE REGIJE I POVIJEST BOSNE I HERCEGOVINE U NOVOM

VIJEKU

Prof. Boo Golua

NIKOLA UBI ZRINSKI (1508.-1566.)

-njegova junaka smrt postala je temom mnogih knjievnih i povijesnih djela u nas i u
Europi. (SLIKA)

1. TURSKA OKUPACIJA HRVATSKIH PROSTORA

Turci su u Bosnu prvi put provalili 1386. god. i doprli ak do Neretve. Dvije
godine kasnije 1388. god. kod Bilee ih je potukao Vlatko Vukovi. Od tada, oni ee
ulaze u Bosnu, nekad sami, a najvie na poziv neslonih bosanskih velikaa. Od 1435.
god. Turci stalno dre trgovite Vrhbosnu (dananje Sarajevo). Osmanlijsko Carstvo
(Osman I. 1301.-1326.) ili Otomansko Carstvo (Otoman-tur. Turin) svoje korijene ima u
jednom turskom plemenu iz okolice Aralskog jezera (nalazi se desno od Kaspijskog
jezera), od oko 400 obitelji, a islam je prihvatilo ve u 8. st. Na kraju 13. st. doseljavaju se
u Malu Aziju, gdje osnivaju svoj emirat. Neprestanim ratovima brzo se proirie na sve
strane. Da nasele osvojene teritorije i umnoe vojniku snagu, od poetka su zarobljavali
stanovnitvo, te ga prevodili na islam. Osobito su bili na cijeni djeaci od 8 do 12 godina
od kojih su stvarani janjiari. Turci su vodili rat kao svetu borbu za islam protiv
nevjernika. Carigrad je osvojen 1453. god. Beograd je branio Ivan Kapistran. Smederevo,
posljednja utvrda u Srbiji, pada 1459. god. i Srbija postaje paaluk. U proljee 1463. god.
turski sultan Mehmed II. Osvaja nenadanom i brzom navalom je osvojio Bosnu. Kraljica
Katarina, ki hercega Stjepana, ena Stjepana Tomaa i maeha Stjepana Tomaevia
pobjee preko Dubrovnika u Rim gdje je umrla 1478. god. Pokopana je u crkvi Ara coeli
(rtvenik nebeski). Pet dana prije smrti ostavila je Bosnu Svetoj Stolici u nasljedstvo, ako
joj se djeca Sigismund i Katarina ne vrate u krilo Katolike Crkve, jer su bila odvedena u
tursko ropstvo.
STJEPAN TOMA (1443.-1461.)
-ve u njegovo vrijeme sluti se kraj Bosanskog kraljevstva. (SLIKA)
Vlako stanovnitvo se nastojalo okoristiti novom situacijom, te se stavilo na
stranu Turaka i inilo mnoga zla. Herceg Novi kao posljednja utvrda hercegove zemlje
2

pao je 1482. god. Turci su 1493. god. porazili hrvatsku vojsku na Krbavskom polju kod
Udbine. Poslije toga postupno i sustavno pljakaju kraj za krajem. Jajce i Banja Luka
padaju 1528. god., a Biha 1592. god. Hrvatski dravni sabor nazvao je preostali slobodni
dio Hrvatske reliquiae reliquiarum olim magni et inclyti regni Croatie (ostaci ostataka
nekada velike i slavne Hrvatske Kraljevine). Primjer junake borbe bio je Gvozdansko,
kojega 1577. god. Ferhad-beg napao s oko 5000 muslimanskih vojnika i Vlaha. Od pape
Leona X. Hrvati dobie naslov Antemurale christianitatis (Predzie kranstva).
TURSKA DRAVNA UPRAVA
Podruje turske drave bilo je podijeljeno u ejalete (paaluke), kao najvie
teritorijalno-upravne jedinice. Njima na elu stajao je beglerbeg, paa ili vezir. Manje
upravne jedinice bile su sandaci, a jo manje kadiluci, te najmanje nahije. Za tursku
drave najvanije je bilo ubiranje poreza, kojega su plaali nemuslimani u znak
pokornosti. Od tih poreza bili su izuzeti franjevaki samostani u Sutjesci, Fojnici,
Visokom, Olovu i Kreevu. Osvaja Bosne Mehmed II. dao je fra Anelu Zvizdoviu
ahd-namu (povelja, kanun-nama-zakon) kojom je formalno katolicima zajamena sloboda
vjere. Prvi veliki progon krana poeo je 1516. god. U mnogim gradovima crkva je
pretvorena u damiju. Najnovija istraivanja govore o 444 crkve u srednjovjekovnoj
Bosni i Humu.
VJERSKI IVOT POD TURCIMA
Vrenje vjerskih dunosti u turskoj dravi katolicima bilo je veoma oteano.
Krstilo se u kui ili polju, rjee u crkvi. O dijeljenju sakramenta potvrde nije nam nita
poznato. Turski kadije (sudac) i pravoslavni biskupi traili su od katolika da im plate
enidbene takse. Matine knjige u 17. st. jo nisu postojale. U pogledu vjerskih istina u
narodu je vladalo veliko neznanje.

UVOENJE GREGORIJANSKOG KALENDARA

Papa Grgur XIII. na prijedlog astronoma odredio je 1582. god. za Katoliku Crkvu
reformirani ili novi kalendar. U Hrvatskoj i Ugarskoj novi je kalendar uveden 1587. god.
Sveta je Stolica naredila da se mora uvesti novi kalendar, to dovodi do problema,
prvobitno tamo gdje su katolici bili pomijeani s pravoslavcima.

1.4. POVLASTICE FRANJEVCIMA

Franjevci Bosne Srebrene, zbog posebnih prilika u kojima su djelovali dobivali su
razne povlastice od Svete Stolice od kojih su posebno vane: pravo na propovijedanje
poganima, pravo sluenja mise i dijeljenja sakramenata u privatnim kuama, a na
sajmine dane i u polju na otvorenom. Pod tim povlasticama mogli su sve do
Tridentskog koncila (1545.-1563.) vriti duhovnu pastvu i bez odobrenja biskupa.
Redovniki poglavar podjeljivao je svom podreenom sveenstvu i pastoralne slube.
Ovu praksu franjevci su nastavili i poslije Tridentskog koncila, to ih je dovodilo u
sukob s biskupom.
1.5. PRAVOSLAVCI I KATOLICI
Meu tisuama pisama i izvjea iz Bosne toga vremena, prava je rijetkost da koje
pozitivno govori o ponaanju pravoslavaca prema katolicima. Pravoslavna hijerarhija
eljela je podjarmiti katolike i ubirati od njih porez. Vladike (pravoslavni biskupi) su
uivali ast turskog pae.

2. BOSNA I HERCEGOVINA OD 1700. DO 1878. GODINE

POLITIKE PRILIKE
Turska je drava poslije poraza u pomorskoj bitki kod Lepanta 1571. god. dobila prvi jai
udarac. U toj bitki protiv Turske borili su se Venecija, panjolska, Crkvena Drava,
Savoja (izmeu vicarske, Italije i Francuske) i malteki vitezovi. Ubrzo je uslijedio drugi
udarac, poraz turske vojske kod Siska 1593. god. Poslije tekih poraza u Bekom ratu
(1683.-1699.) i sklopljenog mira u Srijemskim Karlovcima (1699.), turska je drava u
stalnom opadanju. Stanje krana u toj dravi znano se pogoralo. Sad su kranske nade
u osloboenje Bosne potpuno potonule. Krani su na sebe navukli mrnju muslimana,
pogotovo onih useljenih. U ovo vrijeme u Bosni nestaje imunijih trgovaca katolika. Age
i begovi potpuno prisvajaju zemljite kranske raje. Potkraj 18. st. sam vezir nareuje da
krani moraju nositi crnu odjeu u znak drutvene diskriminacije. Tijekom 18. st.
bosanski su se nonici toliko osilili da su poeli i Porti prkositi. Protiv neposlunika
Carigrad je otro postupio, to je urodilo mrnjom prema Porti i pojaalo tenju za
autonomijom. Tako je 1831. god. Husein-kapetan Gradaevi okupio bosanske feudalce,

ali u borbi za autonomiju Bosne nije mogao nita postii, jer se od njega odvojio Ali-aga
Rizvanbegovi, moni hercegovaki feudalac, koji je sa Smail-agom engiem pomogao
turskoj vojsci uguiti bosanski ustanak. Tako se 1832. god. Hercegovina odvojila od
Bosne i postaje posebnim paalukom. Otpor je i dalje postojao, dok nije Omer-paa (srp.
Mihajlo) 1850.-1852. god. konano slomio svaki otpor, ukinuo hercegovaki paaluk, a
sjedite vezira 1852. god. prenio iz Travnika u Sarajevo. Kao posljedica kaotinog stanja
bilo je iseljavanje katolika iz BiH u slobodne krajeve. Kranske sile, prije svih Austrija i
Rusija hrabrile su domae puanstvo na ustanak. U proljee 1875. god. Hrvati katolici iz
donje Hercegovine zapoeli su ustanak na elu s don Ivanom Musiem. Tzv. Istono
pitanje rijeeno je na Berlinskom kongresu 1878. god. gdje je Austrija dobila mandat da
moe okupirati BiH.

APSOLUTNI VIKARIJAT U BOSNI

Srebreniko-visoka biskupija (srebrenisensis-vissocconensis) osnovana izmeu
1421. i 1424. god., iezla je dolaskom Turaka. Kako je biskup bosanske biskupije od
1252. god. stolovao u akovu, te zbog dravne granice na Savi nije lako mogao vriti
svoju slubu u Bosni, Sveta je Stolica smatrala potrebnim osnovati ovaj vikarijat.
Vikarijat je osnovan 1735. god. Vikarijat je bio vezan uz franjevaku provinciju Bosnu
Srebrenu. Vikar je obino stolovao u jednom od tri samostana: u Kraljevoj Sutjesci,
Fojnici i Kreevu. Vikarijat je osim Bosne obuhvaao i duvanjsku biskupiju, a trebinjska
je ostala izvan toga vikarijata. U 18. st. na tom podruju bile su 32 upe, a svega 5
samostana:uz spomenute samostane jo u Vareu i Podmilaju kod Jajca. Posljednji
zajedniki vikar za BiH bio je fra Rafo Barii (1832.-1846.) koji je 1846. god. postao
hercegovakim vikarom. Hercegovina dobiva posebnu franjevaku kustodiju 1852. god.
koja je uzdignuta na rang provincije 1892. god.
OSMANSKO CARSTVO I NJEGOVO UREENJE
3.1. RAZVOJ OSMANSKE DRAVE I OSMANSKOG FEUDALNOG UREENJA
Od bitke na rijeci Marici 1371. god. do osvojenja Banata 1552. god. Turska je
zauzela cijeli junoslavenski prostor. Osmanska se drava razvila od jednog bejluka
(emirat) koji je bio osnovan pri kraju 13. st. Na elu toga bejluka poslije Osmana bili su
njegov sin Orhan i unuk Murat. Oko Osmanovia u prvo su se vrijeme okupili sitni
feudalci, vojnici i lanovi borbenih vjerskih organizacija. U prvo vrijeme glavni pravac

bio je usmjeren prema bizantskom teritoriju. Ali ve za vrijeme Orhana turska se vlast
uvruje i na Balkanskom poluotoku u oblasti Galipolja i Drinopolja. Osmanska se
drava toliko proirila da je Murat mogao uzeti naslov sultan (u razini cara). Najvii
osmanski zapovjednici potjeu iz begovskih porodica, predstavnika vjerske inteligencije i
nekih bizantskih islamiziranih vojskovoa. U Osmanovia bilo je i neto obrta i trgovake
djelatnosti. U gradovima je prevladavalo privatno vlasnitvo, mulk. Velikai i krupni
vojni zapovjednici drali su pojedine oblasti. Postojalo je i sitno vojniko plemstvo,
spahije, koje su uivale nasljedstvo vojnikog lena, timare. Uz ovo postojala su imanja
vjerskih zadubina, vakufi. Za vrijeme Orhanove vlade uvedena su dva roda stalne
vojske: konjanici i pjeaci. Oni su posjedovali zemlju, itluke. Bili su osloboeni
prodavanja, a u ratu su primali plau. Osvajaka djelatnost povukla je velikae, zatim
spahije stalnu vojsku kao i fanatine dervie (redovnici), a onda i plemena s njihovom
stoarskom i vojnom organizacijom. S uvrenjem turske vlasti u dolini Marice i
Makedoniji stvoreni su uvjeti za razvitak i ureenje Osmanske drave. Jedan dio
osvojenih zemalja ostao je pod starim dinastima, sada turskim vazalima, ali je bilo i
stanovnika feudalaca, naroito sitnih pod izravnom turskom vlasti. Neka od tih dobara
obraivali su robovi (zemljoradnici) i prisilno naseljeni seljaci. Osvojeno podruje trebalo
je organizirati. Posjedi u Maloj Aziji pripadali su pod Anadolski beglerbegluk, a prostori
u Europi uli su pod Rumelijski ejalet. Dio plijena steenog u pohodima i pristojbe od
zarobljenika dobivao je sultan, a pokorenim kranima nametana je glavarina (dizija,
hara). Dotadanje privremeno uzimanje zarobljenika, u vrijeme Murata I. postao je
zakon. Njima se osobito popunjavao janjiarski red, novo uvedena sultanova pjeadija. U
turski vojniki sustav preuzet je, djelomino kao konjuari, a djelomino kao borbene
trupe, balkanski stoarski red vojske pod imenom vojnuci, koji su s mortolozima bili
jedan od dva osnovna kranska roda vojske u turskoj slubi. U osvajakim oblastima
stvaraju se sitni i srednji timari koji su davani spahijama uz obvezu da e sudjelovati u
vojnim pohodima. Ta spahijska konjica bila je osnova osmanske vojne moi. Invazija na
europsko tlo bila je u znaku borbe protiv nevjernika, a vlast nad pokorenim narodima
odravala se takoer u ime islama. Bajezid (1389.-1402.) je preseljavao turske stoarske
skupine iz maloazijskih begluka u balkanske oblasti. Bajezidova je politika izazvala
estoki opoziciju, pa su se neki emirati priklonili mongolskom vladaru. Protivnici
Bajezidove politike i prvog vezira irili su u narodu glasove o odnaroivanju sultana zbog
enidbe s krankama, o naputanju i sl. zakona o pijenju vina itd. Sukob izmeu
mongolskog vladara i Bajezida kod Ankare 1402. god. zavrio je Bajezidovim porazom.
6

Uzimanjem naroitih i darovitih djeaka i mladia u dvorsku slubu stvoren je kadar

poturenjaka koji je poeo dobivati poloaje u turskoj upravi. Iz vremena Murata II.
(1421.-1451.) ovdje su dospjeli i najstariji ouvani katastarski defteri. Novu eru Turskog
Carstva zapoeo je Mehmed II. Osvaja (1451.-1481.) zauzeem Carigrada 1453. god.
Najvie poloaje u vjerskoj, prosvjetnoj i sudskoj slubi dobivali su predstavnici vjerske
inteligencije. Za vrijeme Mehmeda II. doneseni su zakoni i drugi pravni akti kojima se
izgraivala despotska drava po uzoru na ranije islamske drave, ali donekle i na
bizantsku dravu. Za Bajezidove vlade jae se izgrauje flota, potrebna za osvajaku
politiku na Sredozemlju. Saim I. Okrutni (1512.-1520.) zapoeo je svoju vladavinu
sustavnim progonom ijita (potjeu od Alije, Muhamedova zeta, smatraju da je preko
Muhamedove keri na zeta preao zakon, najvie ih je danas u Perziji i Iraku), to je
dovelo do rata s Perzijancima, uz to okrutnim je mjerama uguivao pobune janjiara. U
vrijeme Selimova sina Sulejmana Zakonodavca (1520.-1566.) Osmansko se Carstvo
proirilo od Perzije do Maarske te je predstavljalo veliku silu i na Istoku i na Zapadu.
Tada je sultanova vlast bila neograniena. Zakonodavstvo se pozvalo na erijatsko pravo.
U islamu postoje dvije sljedbe suniti i ijiti koji dre da je Muhamed za svog nasljednika
odabrao zeta Aliju i da je nakon Muhamedove smrti vlast nad islamom trebala pripasti
Aliji. Tada je Osmansko Carstvo postalo vodea drava u muslimanskom svijetu.
DRAVNO I VOJNO UREENJE OSMANSKOG CARSTVA
U drugoj polovini 15. st. i prvoj polovini 16. st. Osmanska se drava razvija u
imperij. Prije je karakteristina bila despotska vlast sultana s primjesama teokratske
vladavine. Osmanski sultani imali su velik i raskoan dvor s vanjskim slubama i
haremom. Od 1453. god. prijestolnica je bio Carigrad, ali je sultan boravio u Brusi
(unutranjost Male Azije) i Drinopolju. U prvoj polovini 16. st. bila su 4 vezira. Centralni
izvrni organi imali su kancelarije s razgranatom administracijom. Kancelarije su vodile
razliite vrste deftera u kojima su bile registrirane odluke, zbirke prijepisa akata, popisi
prihoda, katastarski i drugi popisi. Prema odlukama divana izdavale su se zapovijedi
(fermani), dokumenti o imenovanju (berati), sastavljani su ugovori (ahd-name). Do
osvojenja Sirije i Egipta postojali su Anadolski i Rumelijski ejalet, beglerbeg. Tada su na
Istoku uspostavljeni novi ejaleti. Bosanski paaluk osnovan je 1590. god. Ejaleti su se
dijelili na sandake ili na arapskom jeziku live to znai zastava. Sandaci su se dijelili na
kadiluke kao sudske teritorijalne jedinice i na nahije kao upravno-feudalne jedinice.
Turska je administracija dijelila naselja na selo, trg, varoicu i grad. Gradovi i kasabe su

se dijelili na demate (opine) i mahale koje su veinom nastajale oko bogomolja. Osnova
pravnog ureenja Osmanskog Carstava bio je erijatsko pravo koje je izgraeno u prvim
stoljeima arapske teokratske drave.
3.3. OSMANSKO FEUDALNO UREENJE I POSLJEDICE NJEGOVA UREENJA
Podanici Osmanskog Carstva dijelili su se na osnovnoj staleko-klasnoj podjeli na
vojniku klasu (asker) i radniku klasu (raja). S obzirom na poreze i podavanja, poloaj
muslimanske i kranske raje nije bio isti. Uz ostalo, muslimanski seljaci nisu plaali
hara. U Osmanskom Carstvu novana jedinica bila je aka-mali srebreni novac. Osim
toga, kovao se zlatni novac, ali je najvie u opticaju bio strani zlatni novac (mletaki,
ugarski). Dvije strateke industrijske grane bile su solane i rudnici koji su se davali u
zakup. Kao muslimanska teokratska drava, Osmansko Carstvo, prema uenju erijata, a i
iz financijskih razloga, jer su mu trebali haraki obveznici, smatralo je krane narodom
knjige, pa su i oni formalno imali graanska prava, iako ne kao muslimani. Stanovnitvo
se dijelilo po vjeri. Uz muslimane, pravoslavlje je imalo odreene privilegije, pa prema
tome i relativno velik utjecaj na drutvo.
4. BOSNA I HERCEGOVINA--4.1. USPOSTAVA TURSKE VLASTI
Turski upadi u Bosnu zapoeli su 90-ih godina 14. st. i trajali su do konanog
zauzea bosanskog kraljevstva. Nositelj tih akcija bilo je Skopsko krajite kojim je
upravljao Ishak-beg, a zatim njegov sin Isa-beg. Iz jednog popisa Isa-begova krajita
1455. god. vidi se da se u turskim rukama nalazi Hodidjed s uom okolicom dananjeg
Sarajeva. Isa-begov posjed (has) nalazio se u Polju kod dvorca (Saray-ovasi) kako se
oznaavao kraj oko dananjeg Sarajeva. Na mjestu kasnijeg Sarajeva u to doba je
postojao mali trg (trgovite). Poslije konanog pada Bosne osnovan je Bosanski sandak
sa sjeditem u Sarajevu. Osnivanje Jajake i Srebrenike banovine ugroavalo je turske
posjede u Bosni. Turci postupno osvajaju Hercegovu zemlju i nastavljaju s naletima
prema zapadu. Tim osvojenim prostorima upravlja bosanski sandak-beg, a tek 1470.
god. zna se za prvog hercegovakog sandakbega koji je bio smjeten u Foi. Jugoistoni
dio Hercegove zemlje s Herceg Novim i jo nekim uporitima u donjem toku Neretve bio
je 1482. god. zauzet i ukljuen u Hercegovaki sandak. Turci su kasnije tome sandaku
pripojili i Makarsko primorje. Mostar je pao 1466. god., a Poitelj 1471. god. Bosanski
sandak zajedno s Hercegovakim i Zvornikim sandakom bio je podreen

Rumelijskom beglerbegu. Poitelj na Neretvi-utvrdu sagradio 1463. god. hrv.-ugar. kralj

Matija Korvin (1458.-1490.) za obranu od Turaka
4.2. ORGANIZACIJA TURSKIH POSJEDA U 16. ST.
Prije konanog pada Bosanskog kraljevstva Turci na osvojenom prostoru nisu uvodili
svoje oblike feudalnog drutva. Tek kad su sruili Bosansko kraljevstvo, Turci su
pristupili uvoenju svih oblika svoje feudalne organizacije. Iz Skopskog krajita su doveli
prilian broj svojih ljudi, kojima su podijelili timare, a od domaih primali su samo one u
koje su stekli povjerenje. Meu kranskim spahijama bilo je i onih koji su bez borbe
predali vane utvrde. Za razliku od Bosne, u neto kasnije osvojenim dijelovima
Hercegovine zadrali su kao spahije vei broj domaih feudalaca. Od domaih ljudi u
svoju feudalnu klasu primali su mlae lanove, koji su, prije ili kasnije prelazili na islam.
Svaki otpor kanjavan je oduzimanjem lena i degradacijom plemia na stupanj raje. Na
vea lena mogli su raunati samo oni feudalci koji su preli na islam ili su imali bliske
roake na visokom dravnom poloaju. Obino su krani spahije prelazili na islam da bi
sauvali svoje timare.
4.3. SELJATVO I SEOSKA PRIVREDA U 15. ST.
U prvim godinama uspostave bosanskog sandaka bilo je mnogo razruenih i naputenih
sela. Svako deseto selo bilo je bez puanstva. Naroito mnogo pustih sela bilo je u
nahijama: Uskoplju, Mostaru i Lavi. U prvih nekoliko godina prije okupacije vrlo su
rijetki sluajevi islamizacije na selu. Jedino u kraju oko Sarajeva bilo je neto
islamiziranih seljaka. Tek 70-ih godina 15. st. islamizacija poinje uzimati maha. Tako
1489. god. u Bosanskom sandaku na 25.000 kranskih kua bilo je 4.500
muslimanskih. Islamizacija nije bila jednaka u svim krajevima. Masovno prelaenje
seljatva na islam u Bosni predstavljao je osnovu za jaanje turske vlasti. Postojale su
znatne razlike izmeu zemljoradnikog i stoarskog dijela puanstva. Zemljoradnici su
bili vezani za zemlju i gospodare zemlje, a stoari su bili slobodni seljaci. Turci su s
istaknutim vlakim starjeinama sklapali ugovore o naseljavanju zemalja stoarima. Kao
vojniki sposoban element Turci su Vlahe uzimali i u vojne i u poluvojne slube. U
selima gdje je islamizacije uzimala maha, stvaraju se posebne skupine, mahale muslimana
i krana.

4.4. GRADOVI I GRADSKA PRIVREDA U 15. ST.

Prije okupacije na bosanskom tlu bilo je mnogo trgova. Njihov se broj poveao
osvojenjem Hercegove zemlje. Turci su trgove razlikovali po veliini, privrednoj
vanosti, postanku i po mogunostima daljnjeg razvitka. Svi rudarski trgovi bili su
ukljueni u carske hasove. Ostali vaniji trgovi ulazili su u sandakbegove hasove. Novi
Pazar kao najvei trg, najprije je zahvatila islamizacija, a nakon toga kree islamizacija
Sarajeva i okolice. U ostalim trgovima u to vrijeme svi stanovnici bili su krani. Jedino
su rudarski trgovi mogli s vie uspjeha stvarati otpor islamizaciji, ali samo do kraja 15. st.
Sarajevo se do kraja 15. st. razvilo u krupno preteito islamizirano trgovako sredite.
Turci mijenjaju izgled ovdanjih trgova. Veliku ulogu u tom odigrale su vjerske
zadubine-vakufi. Turci uspostavljaju nove vrste obrta. Oduzimali su zemljite
kranskom puanstvu po trgovima da bi se stvorio pogodan prostor za izgradnju
muslimanskih kua i radionica. Tako nastaju nove muslimanske etvrti. Ostaci kranskih
prostora u trgovima nazvani su varo. U trgove dolaze vjerski obrazovani ljudi koji
preuzimaju slubu u dravi, niim srednjim kolama, upravi i sudstvu. Osim njih bilo je i
razliitih muslimanskih sekti iji lanovi provode ivot u tekijama (samostan) i javno
propagiraju novu vjeru. S vremenom trgovi postaju preteito islamizirani, pa ni dalje
djeluju na islamizaciju seoskog puanstva. Domai obrtnici bivaju potisnuti, pa trgovi
dobivaju muslimansko-orijentalni karakter. Razvoj obrta kod Turaka bio je usko povezan
s potrebama vojske. Glavna sabiralita robe bili su Novi Pazar i Sarajevo. Vanjska
trgovina bila je u to doba uglavnom usmjerena prema Jadranskom moru, najveim
dijelom prema Dubrovniku.
4.5. OSNIVANJE NOVIH SANDAKA I STVARANJE BOSANSKOG EJALETA
U prvoj polovini 16. st. u Bosanskom sandaku dolazi do naglog irenja turske
vlasti, koje se podudara sa vladavinom Husrev-bega. Uloga Bosanskog sandaka u
navalnim akcijama prema Hrvatskoj dola je do izraaja 1553. god., kada je sredite toga
sandaka preneseno iz Sarajeva u Banja Luku gdje je ostalo do 1639. god. poela se
osjeati potreba za osnutkom novog ejaleta, pa je 1580. god. osnovan Bosanski ejalet u
koji su uli Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliki i kasnije Bihaki sandak. Turski
poraz pod Siskom 1593. god. oznaio je poetak zaustavljanja nadiranja prema Hrvatskoj.
Broj kadiluka stalno je rastao zbog velike islamizacije i osvajanja novih prostora.
4.6. OSNIVANJE KAPETANIJE U BOSNI
10

Kapetanije su pogranine jedinice pod upravom zapovjednika-kapetana. Bihaka

kapetanija osnovana je poslije zauzea Bihaa 1592. god. Kapetani su bili podreeni
bosanskom sandakbegu koji je u isto vrijeme bio i beglerbeg Bosanskog ejaleta.
4.7. RAZVITAK FEUDALNE KLASE U BOSNI U 16. ST.
Veliki broj spahija posljednjih desetljea 15. st. vie se ne spominje. Njihovo
mjesto zauzeli su doseljenici. Broj krana spahija i dalje se smanjivao jer su mnogi preli
na islam. U to doba uvruje se muslimanska feudalna klasa, iju su okosnicu
predstavljali spahije. Hercegovaki sandak bio je tada manje izloen od Bosanskog.
Turci u novoosvojene krajeve preseljavaju znatan broj seljaka Vlaha i svojih spahija, ime
se potiskuju domai spahije. Husrev-beg bio je u 3 navrata nepunu etvrt stoljea vladar
Bosanskog sandaka. U to je vrijeme zauzeta Jajaka banovina i proirili su se turski
posjedi na tetu hrvatskih. Njegov suradnik bio je Murat Tardi porijeklom iz ibenika.
Husrev-beg je ostavio mnoge zadubine u Sarajevu: damija, medresa, bezistan. Po svoj
prilici bio je porijeklom iz ovih krajeva. Osim Husrev-bega od domaih ljudi u turskoj
upravi isticali su se: M. Karaosmanovi, Ferhat Desisali, Ferhat Sokolovi i Hasan
Predojevi. Predojevi je bio jedan od najagresivnijih zapovjednika u Bosni. U borbama
je koristio Vlahe. Izgubio je bitku pod Siskom 1593. god.
4.8. SELJATVO I SEOSKA PRIVREDA U 16. ST.
Tijekom 16. st. dolo je do znatnih promjena u sastavu bosanskog seljatva to je
uzrokovalo ubrzano prelaenje stoara na zemljoradnju. Ve su novoosvojena podruja u
prvoj etvrtini 16. st. Turci naseljavali Vlahe koji su imali svoja stoarska udruenja. Tim
je znatno izmijenjena etnika struktura stanovnitva. Osim Vlaha Turci su prema zapadu
selili i obine seljake muslimane. Vlasi su bjeei od Turaka postupno prelazili na
hrvatsko i mletako tlo. I pored stalne islamizacije, preteito veinu seoskog puanstva u
Bosni u 16. st. inili su krani. Suprotnosti izmeu seljaka krana i muslimana u drugoj
polovici 16. st. pojaava se zbog otpora kranskih seljaka prema turskoj vlasti.

4.9. GRADOVI I GRADSKA PRIVREDA U 16. ST.

Bosna je u ovo doba postala prometno podruje izmeu Rumelije, Panonske
nizine i Jadranskog mora. Razvijaju se mnogi gradovi, a Sarajevo prednjai. Osnovnu

11

masu njegova puanstva sainjavalo je domae stanovnitvo. U Sarajevu su dubrovaki i

mletaki trgovci imali svoje trgovake kolonije. Osim Sarajeva vana sredita bili su:
Travnik, a onda Banja Luka i Jajce. Prvi bosanski beglerbeg bio je Ferhat-paa Sokolovi
nakon to je 1580. god. osnovao Bosanski ejalet sa sjeditem u Banjaluci. Uz obrtnike u
mnogo gradova razvio se i trgovaki stale.
5. SLABLJENJE OSMANSKOG CARSTVA
5.1. POECI KRIZE
Vrhunac svog teritorijalnog razvitka doseglo je Osmansko Carstvo poslije smrti
Sulejmana Zakonodavca 1566. god. Carstvo s prostiralo na 7000 km od istoka na zapad,
5000 km od juga na sjever, obuhvaalo je povrinu od 8 mil. km, i brojilo preko 20 mil.
stanovnika. Nasljednici Sulejmana Zakonodavca i Selima II. (1566.-1574.) nisu mogli
zadrati snagu Carstva i ono zapada u krizu. Turska je vojska pretrpjela teak poraz u
bitci kod Lepanta 1571. god. Turska je nastojala proiriti svoju vlast i na zapadu i na
istoku. Meutim, poraz kod Lepanta 1571. god. i poraz pod Siskom 1593. god., unitilo je
mit o nepobjedivosti turske vojske.
5.2 UZROCI SLABLJENJA OSMANSKOG CARSTVA
Osnovni unutranji uzrok slabljenja Osmanskog Carstva leao je u krizi
ekonomske osnove drave, u procesu raslojavanja njegove vojno-feudalne strukture, a u
prvo vrijeme njegova timarskog sustava. Na tom sustavu bila je izgraena snaga i veliina
Carstva. Zastoj u teritorijalnom irenju Carstva doveo je do ogranienja zemljinog fonda.
Tako je od smrti Sulejmana Zakonodavca do 1592. god. broj spahija bio je za polovinu
manji, a i oni su se sve tee odazivali svojoj dunosti i izvlaili se od vojne slube na sve
mogue naine, naroito otkupom i mitom. Zbog pomanjkanja ratnih uspjeha izostao je
priliv ratnog plijena, glavnog izvora bogaenja janjiara i spahija. Tim su se plijenom
uspjeno otklanjale razlike izmeu centralne vlasti i vojske, sada suprotnosti postaju
otrije, centralna vlast poinje slabiti, kao i red u vojsci i pokrajini. Nekada svemoni
turski sultani ve potkraj 16. st. postaju zavisni od svoje garde, janjiara, i time njihova
neograniena vlast poinje tamniti. S opom dezorganizacijom od 1528. god., u
janjiarski red, osim kranske djece, poeo se uvoditi i muslimanski iz Bosne i Albanije,
pokupljenu devirmom. Slabljenju Osmanskog Carstva pridonose i kapitalistiki odnosi
na Zapadu, te pronalasci i otkria u oblasti znanosti i tehnike od ega je Turska bila

12

izolirana. Rasko posvuda slabila je Carstvo. Glavni nositelj trgovako-zelenakog

kapitala u Turskoj bili su fanarioti i idovi (Fanar-gr. etvrt u Carigradu). Korupcija i
podmiivanje bili su na svakom mjestu. Turska je ranije trgovala uglavnom s
Francuskom, talijanskim gradovima i Dubrovnikom. Sada s Turskom poinju trgovati
Engleska i Nizozemska.
5.4. POGORANJE POLOAJA SELJATVA I SELJAKI USTANCI POTKRAJ
16. ST. I U 17. ST.
Tursko je Carstvo u 17. st. ulo pod teretom mnogih ustanaka i buna. Ibrahim I. (1640.1648.) suludi i najraskoniji turski sultan, doao je u sukob s Francuskom i poveo
Kandijski rat protiv Mleana koji je trajao gotovo etvrt stoljea (1645.-1669.). On nije
uspio zauzeti Kandiju, janjiari su ga zaklali. U Carstvu je bila prazna blagajna, kuga,
korupcija, samovolja i nasilje vladali su.
6. KANDIJSKI RAT
S namjerom da Veneciji preuzme Kretu (Kandiju), njezino posljednje jako uporite na
Istoku, Turska je izazvala rat u proljee 1645. god. Na hercegovako-dalmatinskoj grabici
u prvo vrijeme nije dolo do zategnutih odnosa pa je trgovina i dalje tekla. Meutim,
Venecija 1647. god. zapoinje s napadima iz Zadra i okolice ibenika. Najvei uspjeh
postigli su Mleani osvojenjem Zemunika (kod Zadra), glavnog turskog uporita. Nakon
toga Mleani osvajaju Ostrovicu, ps onda Klis 1648. god. Kao i kod Turaka pljaka je
bila glavni motiv vojnih operacija i vlakih hajduka (kasnije Srbi), koji su upadali na
mletaku stranu preko granice. Tada su velike skupine katolikih i pravoslavnih seljaka
poele prelaziti na mletaki teritorij, primajui ih u svoju dravu, Mleani su im dali
poloaj slobodnih seljaka. U vrijeme Kandijskog rata prilino je stradalo i podruje
Dubrovake Republike. Od 1654. god. Boka Kotorska bila je tree ratno podruje.
Dogaaji u vezi s Kandijskim ratom zahvatili su i Crnu Goru. Bosanski paaluk je za
vrijeme tursko-mletakih borbi veoma stradao. Na prostranom podruju prema Dalmaciji
gotovo neprestano su se vodile borbe. U cijelom paaluku to je izazvalo veliko
nezadovoljstvo, javljaju se znakovi nereda, pa je stanje sve vie nalikovalo anarhiji. O
hajducima narod je pjevao pjesme. U to vrijeme meu muslimanima nastaju takoer
narodne pjesme, pa je vrijeme Kandijskog rata procvat narodne epike. Tada je izvrena
otra podjela meu irokim narodnim masama. Krani su podravali krane, a
muslimani Tursku. U vrijeme Kandijskog rata dolo je do velikog preseljavanja
13

stanovnitva u pravcu Jadranskog mora. Na njihove prostore Turci su naseljavali nove

skupine Vlaha. Tako su Vlasi ivjeli s obje strane granice. Kada je Turska osvojila
Kandiju dolo je do sklapanja mira 1669. god. Mleani su izgubili Kretu, a u Dalmaciji
dobili Klis. Bio je to prvi oslobodilaki pokret koji je okupio velike mase Junih Slavena,
ali ipak nisu uspjeli osloboditi na komadi svoje zemlje ispod turske vlasti.
7. BOSANSKI PAALUK
7.1. POJAVA ANARHIJE U PRVOJ POLOVINI 17. ST.
Bosanski ejalet (paaluk) zadrao je i u 17. st. istu upravnu podjelu kao i u 16. st. Sjedite
Bosanskog ejaleta preneseno je 1639. god. iz Banja Luke u Sarajevo, ali je pri kraju 17.
st. premjeteno u Travnik. Porast broja agaluka i kapetanija u 17. st. izraz je sve vee
uloge domaih feudalaca u obrani zemlje i odravanju postojeeg stanja. Ekonomsko i
vojno slabljenje Bosanskog ejaleta u 17. st. u tijesnoj je vezi s opim stanjem u
Osmanskom Carstvu. Ratovi na kraju 16. i poetku 17. st. odrazili su se na stanje u
paaluku. Glavni teret snosili su seljaci. Visoki poloaji i u pokrajinskoj upravi mogli su
se dobiti samo mitom, to je pojaavalo pljakaki odnos vladajuih prema puanstvu.
Smatralo se potpuno normalno ako bi koji beg ubirao dvostruko vei prihod. Bosanski
beglerbegovi su poduzimali pogranine ratove mimo volje sredinje vlasti.
7.2. IFTLUCI U 17. ST.
Broj iftluka u Bosni znatno se poveao tijekom 17. st. Upranjenu seljaku zemlju
zauzimale su muslimanske spahijske porodice i tako stvarali nove iftluke. Tomu je
pogodovalo masovno preseljavanje seljatva iz Bosanskog ejaleta. Teko ekonomsko
stanje seljaka pogoravale su nerodne godine, glad, bolesti i silan pritisak spahija.
Tijekom 17. st. priliv ratnih zarobljenika bivao je sve manji pa je tee bilo doi do jeftine
radne snage. Zbog toga je vei udar bio na seljake. Ovo teko stanje seljaka koristili su
vakufi, obrtnici i trgovci, posuujui novac s velikim kamatama.

7.3. GRADSKA PRIVREDA U 17. ST.

Razvitak gradske privrede bio je zasnovan na izvozu sirovina i polu preraevina u
Veneciju i ostale talijanske gradove. Anarhija se u Bosni nepovoljno odrazila na razvitak
gradske privrede. U 17. st. bile su este bune i neredi, osobito u veim gradovima kao to
14

su Sarajevo, Foa, Mostar, Banja Luka i Livno. Pojaane suprotnosti izmeu bogatih i
siromanih pojaavao je nagli priliv puanstva sa sela. Tada se poveao i broj kranskih
obrtnika i trgovaca. Takoer se poveao broj trgovaca idova. Sarajevo je tada imalo oko
7000 kua, Banja Luka oko 3000, a Mostar oko 1000 kua. Dva velika rata Kandijski i
Veliki beki ili Morejski (Moreja=Peloponez), nepovoljno su utjecali na privredu. Teak
udarac Sarajevu nanio je upad princa Eugena Savojskog nakon bitke kod Sente
(Vojvodina) 1697. god.
7.4. SELJATVO BOSANSKOG EJALETA U 17. ST.
Teko stanje seljatva pogodovalo je drutveno.ekonomskoj diferencijaciji na selu.
Uoavaju se velike i male razlike. Zbog ovog je dolazilo do zajednikog otpora itavih
sela to je opet vodilo jo teem zlostavljanju seljaka. Ovo je bio razlog velikom odlasku
seljaka sa svojih posjeda i to izvan Bosanskog ejaleta. U takvom stanju poveava se
hajduija, pa je u pojedinom odredu znalo biti 5000-6000 ljudi. Zbog krize i muslimansko
puanstvo bilo je izloeno raznim nametima, pa i ono poinje reagirati protiv toga.
Islamizacija seljatva u 17. st. esto je vrena silom zbog ekonomskih razloga. Tako su
islamizirani seljaci u biti ostajali protivnici turske vlasti i mrzili vjeru koja ima je bila
nametana.
7.5. POSLJEDICE KANDIJSKOG RATA
Teke posljedice za bosanski ejalet imao je Kandijski rat koji je zahvatio bosanske
pogranine krajeve. Ovaj dugi i iscrpljujui rat produbio je slabosti turske vlasti u Bosni.
Poslije Kandijskog rata i Turci i Mleani nastojali su uspostaviti to ivlju meusobnu
privrednu djelatnost. Naroito su se Mleani trudili potisnuti Dubrovane u
opskrbljivanju turskih posjeda solju.
7.6. KATOLIKA CRKVA U BOSANSKOM EJALETU
Znaenje katolika postupno opada kako zbog odseljenja u susjedne pokrajine tako i zbog
islamizacije. Drugi vaan imbenik slabljenja katolianstva bilo je naglo doseljavanje
pravoslavnih Vlaha, a onda i prijelaz katolika na pravoslavlje. Zbog ratova Mletaka i
Habsburga protiv Turske u 17. st. poloaj katolika bivao je sve tei.
7.7. ISLAMSKA KULTURA U 18. ST.

15

Gotovo sva naselja pod turskom vlasti dobivaju islamski orijentalni karakter, a zbog
prelaenja na islam znatan dio puanstva ulazi u islamski kulturni krug. Zavodei svoju
vlast Turci su dovodili inovnike, posade i koloniste. Oni su bili prvi nositelji turskoislamskog utjecaja. Ali taj stvarni element odijeljen u jezinom pogledu od naroda nije
mogao izvriti hitniji kulturni utjecaj. Ali s uvrenjem turske vlasti postupno je vren
proces islamizacije pa se irila islamska kultura, znanost i knjievnost. Islamski kulturni
utjecaj bio je jai u gradovima i pristupanijim predjelima. Najjasnije se islamska kultura
oitovala na podruju graditeljstva. Taj je utjecaj bio toliko jak da se do danas zapaa i to
ne samo u oblastima koje su ostale pod turskom vlasti nego i tamo gdje te vlasti odavno
ve nema. Gradove koji su se razvijali na orijentalno-urbanistikim naelima karakterizira
arija, sjedita obrta, trgovine i prometa stambene etvrti. Uz arije su vezani i oni javni
objekti koji imaju ope gradsko ili regionalno znaenje. Pri izgradnji stambenih dijelova
ilo se za tim da se osigura to vie svjetla i zelenila i ako je mogue pokraj vode.
Orijentalno-islamske graditeljske karakteristike predstavljaju razliiti objekti sakralnog,
privredno-prometnog, drutvenog i stambenog znaenja. Meu takvim objektima istiu se
u prvom redu damije, medrese i tekije. Najvie se istiu damije pod kupolom kakvih je
u Bosni podignuto 30. posebno se istiu Alada-damija u Foi (1550.), Ali-paina
(1561.) i Husrev-begova (1530.) u Sarajevu i Ferhad-pae Sokolovia (1579.) u Banja
Luci. Osim damija istie se u arhitektonskom smislu nekoliko medresa: Husrev-begova
u Sarajevu Tekije su bile ustanove dervia u kojima se gajio islamski misticizam. Od
spomenika po ornamentici i klesarskoj tehnici istiu se neki muslimanski nadgrobni
spomenici. Posebna su skupina islamskih objekata turbeta-mauzoleji. Istiu se jo neki
kameni mostovi: Stari most u Mostaru, Viegradu, bezistani (Husrev-begov u Sarajevu,
Ferhad-pain u Sarajevu), hanovi (Moria-han u Sarajevu). Od objekata javnog i
zdravstvenog znaenja treba posebno istaknuti esme, vodovode, javne kuhinje, kupalita,
sat-kule. Sve su te ustanove osnovane i izdravane kao vakufi, vjerske zadubine.
Posrednici islamske prosvjete i obrazovanja bili su mektebi (poetne vjerske kole),
medrese, tekije i damije. Meu medresama istie se Gazi Husrev-begova u Sarajevu.
Visoko obrazovanje steklo se u Carigradu i drugim velikim islamskim sreditima, kao to
su: Kairo, Damask, Bagdad. U sastavu medresa, tekija i damija postojale su manje ili
vee orijentalne knjinice. Mnogi ondanji muslimani isticali su se kao pjesnici na sva tri
muslimanska jezika (arapski, perzijski i turski). Poezija je stvarana obino na turskom i
perzijskom, a proza na arapskom jeziku. U hrvatski jezik ule su mnogobrojne (oko 3000)
turskih, arapskih i perzijskih rijei, kao i turcizmi (40% arapskih, 35% turskih, 25%
16

perzijskih). Turci su mnogim mjestima dali turska imena. Turski se jezik nikad nije
masovno ovdje irio, dok je arapsko-tursko pismo meu muslimanima bilo prilino
raireno. Osjea se znatan utjecaj islamske kulture na razvitak glazbe i narodne poezije.
8. OBLICI NARODNOG IVOTA
8.1. UREENJE PLEMENA
Plemena na ovom prostoru odravaju se od najstarijih vremena do 19. st. Kroz to vrijeme
jedna su stvarana, a druga nestajala. Povoljni privredno-geografski uvjeti omoguili su
nomadsko i polunomadsko stoarenje. Nepristupanost zabaenih planinskih predjela
oteava uvrivanje domae ili strane dravne vlasti. Stalni pritisak turskog feudalnog
drutva i drave usporavao je proces postupne emancipacije plemena. Plemenske komune
u okviru polunomadskog stoarstva pruale su privrednu snagu tom drutvu. Prvi nositelj
patrijarhalnog drutva, i ovdje kao i svuda u svijetu, bile su krvne zajednice.u tom
drutvu sva su prava prenesena po mukoj liniji, a ena je bila iskljuena iz naslijea.
lanovi ovakve bratske zajednice pomau jedni drugima u poljskim radovima i zatiuju
se. Duni su osveivati svoje lanove krvnom osvetom, ali i kolektivno odgovaraju za
postupke svojih lanova. Vjerski obredi su prenoeni s koljena na koljeno, pa su neki
sezali i u pogansko vrijeme. esto se vie dralo do njih nego do kranskih dogmi. Sve
zajednike poslove vode kuni savjeti. Savjeti starjeina u okviru takvog jednog roda ili
bratstva sainjavaju kuni domaini. Glavarski poloaj nasljeuje sin od oca. Glavar se
mora isticati junatvom, razboritou, govornitvom i darom upravljanja. Vie bratstava
sainjava jedno pleme. Plemenski prostor tono je ogranien, nepovrediv i branjen.
Proces stupanja bratstva u jedno pleme nuno je pratilo i stapanje vjerskih kultova.
Plemenska skuptina bira plemenskog glavara. Plemenska skuptina odluuje i o
odnosima prema turskim vlastima, o plaanju poreza, o davanju vojske i priznavanju
turskog suda. Plemenski starjeina stoji na elu pomirbenih sudova. On progoni kradljivce
i krvnike, titi nejaad i slabije od nasilja jaih. Za plemenske starjeine imamo jo i
nazive vojnike poput vojvoda i serdar. Pleme je kao mala dravica sa svojim teritorijem.
Sve izvan plemena jest potencijalni neprijatelj. Svaki lan plemena bio je vojnik. Plemena
ratuju zbog krvne osvete, bore se oko ispaa i vode. Siromane planinske oblasti nisu
mogle prehraniti djecu, pa se od 16. do 19. st. etovanje razvilo u sustav pljakake
privrede. Ubojicu na odgovornost mogu pozvati samo roaci ubijenog. Sudilo se usmeno,
a i presuda je bila usmena. Nema kazne zatvora nego se plaa globa u novcu i svoti, a bilo

17

je osuda na strijeljanje. Ovo rodovsko-plemensko drutvo nije moglo osigurati javnu

sigurnost.
8.2. KUNA ZADRUGA
Tursko osvajanje razbilo je feudalno drutvo i postojeu dravnu upravu. U tim
okolnostima jaa kuna zadruga koja je posljedica patrijarhalne kulture. Kuna zadruga
javlja se kao rodovska, privredna, drutvena i vjerska zajednica, te kao drutvena
ustanova. Kao rodovska zadruga se sastoji od vie narataja koji potjeu od istog pretka i
ive pod jednim krovom. to u kui ma vie sinova, zadruga je jaa i po broju lanova i
po privrednoj moi. U sluaju podjele imanja ona se dijeli samo na muke lanove
zadruge. Unutranje ureenje izraeno je stoljeima stvaranim obiajnim pravom. I
privredno poslovanje u zadruzi do u sitnice ureeno je obiajnim pravom. Do u najmanje
sitnice izvrena je podjela rada meu mukim i enskim lanovima, starijim i mlaim.
Domain kue, obino otac, nije svemoni otac rimske ili germanske porodice koji
neogranieno raspolae imanjem. Poloaj ene bio je zapostavljen. Starjeina zadruge vri
i odreene vjerske obrede u krugu zajednice. Zadruga je bila uvar narodnih obiaja i
tradicija.
8.3. SELO I NJEGOVO UREENJE
Selo je bilo duno uvati putove i paziti na klance. I u tursko doba selo je bilo nasuprot
gradu. Granice meu selima bile su poznate i one su se uvale. Selo ima itav niz obveza
i prava, odgovara za javni mir i red, za ubojstva, nasilja i krae. Izuzevi gradska naselja
selom se nazivalo svako naselje bez obzira na veliinu. Selo je pod Turcima imalo svoju
unutarnju samoupravu. Seoski knez se bira, a njegov utjecaj u selu ovisi od njegovih
sposobnosti. Kada bi netko pretjerao u kraama, nasiljima i zloinima, selo bi ga se
odreklo i prodalo ga turskim vlastima. Tomu obino nije bilo spasa. Selo na ovom
prostoru pod turskom okupacijom imalo je svoj duhovni ivot. Svako selo bilo je zasebna
vjerska opina. Selo vodi brigu o vjeri i crkvi, stara se da se odravaju vjerski obiaji i
vre vjerski obredi. Uz razne sveanosti okupljalo se oko crkve i samostana, a u tim
sveanostima esto je bilo obiaja poganskog porijekla.
9. NARODNA KULTURA
9.1. PATRIJARHALNA KULTURA

18

Patrijarhalna kultura u nekim oblicima zadrala se sve do 19. st. Ona je bila daleko od
velikih europskih sjedita civilizacije, pogotovo unutranje oblasti. Turska je morala,
razbijajui od 14.-16. st. nau feudalnu dravu razbiti i njenu kulturu. Narodne mase na
selu postaju glavni uvari i nositelji kulturnih osobitosti. Tursko feudalno drutvo i
poloaj krana u Osmanskom Carstvu nisu pogodovali razvitku materijalnog blagostanja
naeg sela, a i njegove materijalne kulture. Sve su zaputena, bez kulturnih ustanova osim
poneke crkvice skrivene u umi. Kue su graene od slabog materijala. Namjetaja u
takvim kuama gotovo i nema. Ipak se vie pazilo na odijevanje.
GLAGOLJSKI MISAL HRVOJA VUKIA HRVATINIA UVAO SE U
KORVINOVOJ BIBLIOTECI U BUDIMU, ODAKLE SU GA TURCI NAKON BITKE
NA MOHAKOM POLJU 1526. GOD. ODNIJELI KAO RATNI PLIJEN U
CARIGRADSKU

KNJINICU

TURSKIH

SULTANA.

HRVOJEV

ZBORNIK,

RUKOPIS IZ PO. 15. ST. NA 353 LISTA PERGAMENTA ISPISAO JE 1404. GOD.
BOSANICOM, SA STARIJEG PREDLOKA HVAL GOSPODINU HRVOJU.
NALAZI SE NA SVEUILINOJ KNJINICI U BOLOGNI.
10. RATOVI I USTANCI
10.1. RATOVANJE 1683.-1699.
Posljednji put Turci su izvrili prodor u srednju Europu 1683. god. Tada su pod vodstvom
Kara-Mustafe napali sjevernu Ugarsku i pokuali osvojiti Be. Zdruenim snagama
austrijska i poljska vojska pred samim Beom porazila je Turke. Istovremeno su voeni
pregovori o savezu s Mletakom Republikom pa je 1684. god. sklopljena Sveta liga.
Svetu ligu sainjavali su: car, Poljska i Mletaka Republika. Vijest o velikom turskom
porazu pod Beom odjeknula je posvuda. Austrijski predstavnici odmah su zapoeli
agitaciju (poziv) meu kranskim puanstvom. U prvo vrijeme Mleani su bili protiv
toga, ali se narod dizao na ustanak. Osloboena je sjeverna Dalmacija osim dobro
utvrenog Knina i Sinja. Muslimani su se selili u Bosnu. Za sve to vrijeme vodile su se
estoke borbe izmeu turske i austrijske vojske u Ugarskoj. Iste te 1684. god. izbio je
ustanak u Slavoniji na elu s fra Lukom Ibriimoviem. Mleani su 1686. god. bili neto
aktivniji i uz pomo domaih odreda osvojili su Sinj. U Ugarskoj je 1687. god. austrijska
vojska teko porazila Turke, a iste godine osvojila je Osijek, Vukovar i akovo. Svi su
vjerovali da je nastupio trenutak konanog rasula Turske i da e Austrija Mletakoj
Republici uspjeti podijeliti vei dio njezinih zemalja na Balkanu. Venecija je ivo radila
19

oko uzimanja velikog dijela Hercegovine, te je Dubrovnik eljela sa svih strana opkoliti
svojim posjedima i prisiliti ga na predaju. Dubrovani su agitirali meu Hercegovcima da
se to vre veu uz Austriju. Uspjesi Austrije u Srbiji izazivali su kod Mleana
nepovjerenje i strah od njihovih daljnjih namjera. Do vrlo estokih borbi dolo je 1689.
god. kada su Turci pokuali osvojiti Poegu. Grad je spasio fra Luka Ibriimovi. Iste je
godine austrijska vojska ula u Liku i kRbavu i zauzela ih. U tim borbama na strani
osloboditelja istakao se sveenik fra Marko Mesi. Habsburgovci nisu vie imali
mogunosti slati nova pojaanja protiv Turaka jer su na zapadu vodili rat protiv
Francuske. Tako su se odjednom sruili svi veliki planovi Austrijanaca o osloboenju
Balkanskih zemalja.
10.2. SEOBA SRBA
Austrijanci su napustili Prizren i preli u Pritinu, ali se u njoj nisu due zadravali, ve su
nastavili prema Niu, pa prema Beogradu. S vojskom je poao i narod, a s narodom i
patrijarh Arsenije III. Crnojevi. Tako je veina stanovnika stare Srbije (Kosovo) ostavila
svoj rodni kraj, a te krajeve naselile su velike skupine muslimana Albanaca. Ponovni pad
Beograda bio je znak za Srbe da se moraju sklanjati daleko u pozadini austrijskog
teritorija. Srbi su se preseljavali u oblasti izmeu Tise i Dunava u Slavoniji i Baranji, a
neki ak i u sjevernu Ugarsku. Povlaenjem Austrijanaca s Balkana raslo je znaenje i
jaao utjecaj Mleana u junoslavenskim zemljama.
10.3. KARLOVAKI MIR
U proljee 1691. god. Austrijanci su sakupljali vojsku u blizini Osijeka u namjeri da se
suprotstave Turcima. Do sukoba izmeu dvije velike vojske dolo je 19. kolovoza kod
Slankamena u Srijemu. Turci su doivjeli strahovit poraz. Tada je konano osloboena
itava Slavonija, u kojoj su se za sve to vrijeme vodile borbe s bosanskim muslimanima.
Oekivali su se mirovni pregovori s Turskom, pa su Mleani eljeli to povoljniji poloaj.
Nastojali su osvojiti to iri pojas oko Dubrovnika i tako ga odvojiti od Turskog zalea.
To im je uspjelo 1694. god. god. osvojili su Gabelu, Trebinje i Popovo polje. Ovi su
uspjesi Mleana zabrinuli Dubrovane pa su se obraali Turcima da ih zatite u mirovnim
pregovorima. U velikoj bitki kod Sente 1697. god. austrijska predvoena princem
Eugenom Savojskim izvojevala ja veliku pobjedu. Poslije ove pobjede princ Eugen
pripremi napad na sredinju Bosnu. Prodro je do Sarajeva, oplijenio ga i popalio. Kako

20

ovaj pohod nije naiao na odjek meu kranima, a Turci se nisu predavali, povukao se, a
s njime i mnotvo kranskog naroda.
EUGEN SAVOJSKI ( Pariz 18. listopada 1663., Be 21. travnja 1736.) princ,
austrijski vojvoda i dravnik. Po porijeklu Talijan, odgojen kao Francuz, ivotom i
djelom Austrijanac.
Porta je takoer, napokon, pristala na velike teritorijalne ustupke. Mirovni sporazum
izmeu Austrije, Venecije i Turske potpisan je u Srijemskim Karlovcima 1699. god.
Prema tome sporazumu svatko je zadrao ono to je u tome trenutku potpisivanja ugovora
i drao. Granica Bosanskog paaluka ila je uglavnom dananjom granicom Bosne i
Hercegovine. Mletaka je Republika zadrala Peloponez (Moreju) u Grkoj, a u
Dalmaciji prostor do crte koju spaja Knin, Vrliku, Sinj, Zadvarje, Vrgorac i Gabelu.
Mleani naputeni od svojih saveznika Austrije, morali su se povui iz itave
Hercegovine. Dubrovaka Republika zatiena od Austrijanaca i Turaka izvukla se od
Mletakih klijeta, jer se naokolo itave Republike pruao turski teritorij koji se na dvije
krajnje toke sputao do mora u Neum-Kleku i Sutorini. Ovaj mir bio je teak udarac za
Tursku.
10.4. POAREVAKI MIR
U travnju 1716. god. obnovile su Venecija i Austrija savez, a uskoro zatim izbio je austroturski rat. Austrijanci su 1717. god. spremili napad na Beograd. Beogradska turska posada
predala se uz uvjet da slobodno izie iz grada. Poslije osloboenja Beograda ostala su jo
dva jaka turska uporita abac i Zvornik, ali i oni su brzo osloboeni. U Dalmaciji su
Mleani, pomagani od domaih boraca, oslobodili Imotski. Bili su doli do Mostara, ali
ga nisu uspjeli zadrati. Austrijanci su nakon osvojenja Beograda prihvatili prijedlog o
sklapanju mira, na to je pristao i njihov Mletaki saveznik. Pod atorima ispred
Poarevca (istono od Beograda) 1718. god. sklopljen je mir, po kojemu e svaka strana
zadrati ono to je osvojila. Ovaj mirovni ugovor predstavlja najvei uspjeh Austrije u
njezinim tenjama da se proiri u pravcu Balkana. Sasvim je drugaije u Poarevcu prola
Venecija. Izgubila je Peloponez, zatim Gabelu, a zadrala je Imotski. Austrijski
predstavnici u Poarevcu rado su podrali traenje Dubrovana, za koje su se zauzimali i
Turci, da granice Dubrovake republike i dalje ostanu sa svih strana zaokruene turskim
teritorijem. Mletaka ovim prestaje voditi aktivniju vanjsku politiku ime odlazi u red
drugoplasiranih drava.
21

10.5. BEOGR0ADSKI MIR

Relativno brzo (1737.) Austrija se ponovo spremala na rat. Stvoren je plan po kojemu bi
osvojila Bosnu, Albaniju, Vlaku i Makedoniju. I Turci su se spremali za obranu, jer su
znali za spremanje Austrije. Glavnina austrijske vojske protiv Bosne koja je operirala
pred Banja Lukom, naila je na jak otpor te nije mogla osvojiti ovaj kraj. Potkraj 1737.
god. Turci su ponovo zauzeli gotovo sve to su prije izgubili. Izbacili su Austrijance
gotovo iz svih oblasti juno od Save i Dunava. Osjeala se odsutnost Eugena Savojskog
koji je umro 1736. god. Turci su traili ne samo Bosnu nego i Srbiju, a Austrijanci su
nastojali zadrati Beograd. Austrijanci su Beogradskim mirom izgubili sve to su
Poarevakim mirom stekli u Srbiji, Vlakoj i Bosni. Austriju su ve po trei put sprijeili
ratovi i sporovi na Zapadu da punom snagom udari na Turke i da zauzme prostrane
dijelove Balkana. Tako su njezine jugoistone granice prema Turskoj ostale iste sve do
aneksije Bosne i Hercegovine (1908.), zapravo do pred sam raspad Habsburke
Monarhije.
11. SEOBE I ETNIKE PROMJENE
Etnike promjene potjeu ili od politikih sila ili su nastale pod utjecajem
privrednih i drutvenih faktora. Turci su na Balkan donijeli nemilosrdan nain ratovanja u
kojem su vodili borbu do unitenja ne samo s vojskama nego i protiv cjelokupnog
puanstva neke zemlje. Ultimatum je uvijek bio ili se pokoriti ili se raseliti. Takav sustav
turskog osvajanja od 14. do 17. st. na ovom prostoru izaziva etnika iseljenja kakva se ne
pamte od seobe naroda. U 16. st. opustoen je najvei dio oblasti izmeu rijeka Bosne i
Kupe, te Drave i Jadranskog mora. Osmansko Carstvo je vodilo smiljenu politiku
kolonizacije opustoenih zemalja. Ono tamo dovodi preteito stoare Vlahe iz planinskih
predjela Rake, Zete i Huma. U 16. i 17. st. naseljava se po Slavoniji i Ugarskoj
mnogobrojno muslimansko stanovnitvo iz Bosne. Turski pogranini gradovi prema
Veneciji i Austriji pojaavaju se muslimanskim gradskim posadama. Uzmicanje
Osmanlija iz Europe bilo je popraeno povlaenjem muslimanskog stanovnitva prema
jugu. U isto vrijeme kada su se muslimani povlaili iz osloboenih podruja od Turaka
pojaava se useljavanje krana. Poslije pohoda Eugena Savojskog 1697. god. Sarajevo,
Slavoniju, Baranju i Baku naseljavali su Bunjevci i okci. Nakon Beogradskog mira kad
su se granice izmeu Austrije i Turske ustalile na crti Dunav-Sava i jedna i druga drava
vode smiljenu kolonizacijsku politiku. Turci e od poetka 18. st. mnogo vie nego prije

22

pomagati islamizaciju i kolonizaciju muslimanskog stanovnitva. Tada jaa muslimansko

stanovnitvo u istonoj Hercegovini. Turska sustavno naseljava pogranine gradove u
Bosni, na Savi i Uni muslimanskim stanovnitvom koje je prebjeglo iz Ugarske,
Slavonije, Like i Banovine osvojenih od Austrije u Bekom ratu. Austrija u te oblasti
naseljava i druge narode: Nijemce, Maare, Rumunje, Slovake, Rusine Tako su Baka,
Banat, Srijem i donekle Slavonija tijekom 18. st. dobili etniku arolikost. Preavi preko
Save i Dunava, Srpski je narod od 15. do 18. st. osvojio junu Ugarsku, dananju
Vojvodinu. Srbi su u to doba preplavili sredite starih hrvatskih zemalja Tursku
Hrvatsku, Liku, Banovinu i sjevernu Dalmaciju te velik dio Slavonije. Srpski narod u to
vrijeme gubi na jugu. Turska pustoenja hrvatskih zemalja u 15. i 16. st. iz temelja
mijenjaju etniku sliku hrvatskih zemalja. Turska je najezda ubrzala proces pomicanja
etnikog i politikog sredita Hrvatske prema sjeveru.
12. RASPADANJE TURSKOG FEUDALNOG UREENJA. ISTONO PITANJE
12.1. POJAVA ANARHIJE U TURSKOJ
Nakon Karlovakog mira 1699. god. sve se vie javljaju znaci opadanja Osmanske
drave. Vanjske nedae Osmanskog Carstva bile su posljedice unutranjeg procesa.
Privredni ivot bio je i dalje skuen. Na Porti je doao do utjecaja, trgovinom i
novarstvom, obogaen sloj Grka-fanariota. Sultanovi i turski dostojanstvenici ivjeli su
rasipno. Zidali su raskone saraje pod utjecajem francuske arhitekture. Vladala je
korupcija i podmiivanje. U europskom dijelu Osmanskog Carstva janjiari su i dalje
drali poloaje u gradskoj privredi. Birokratsko-feudalni poredak pretvarao se u feudalnu
anarhiju. Zemlje izvore bogatstva prigrabili su ajani i kapetani, pa su toliko ojaali da su
imali svoju vojsku. Neki su od njih vodili politiku suprotnu tenjama sredinje vlasti.
Sredinja se vlast esto morala miriti s uzurpacijom vlasti od lokalnih monika.

12.2. POREZNI I FEUDALNI PRITISAK

Porezi, podavanja, nameti i slube postali su u situaciji feudalne anarhije veliki teret za
narod. Zakupnici poreza i dravnih prihoda bili su veinom iz redova mjesnih silnika.
Zbog financijskih potekoa i drava je morala poveati porezna traenja uvodei nove
poreze. Seljatvo je gubilo svoje pravo na zemlju, a povean je i feudalni pritisak. Za
nove odnose karakteristian je porast tlake, radne rente. Suprotnost izmeu muslimana i
23

krana zaotrila se poslije svakog ustanka. Nestali su krani spahije. Vjerska suprotnost
postala je klasna pa je rije raja (reaya) poela znaiti kransko stanovnitvo. Uvedeni su
i propisi o odijevanju i ponaanju krana. Krani nisu smjeli nositi raskonu odjeu.
Zahtijevalo se ponizno ponaanje krana prema muslimanima. Porezni, feudalni i vjerski
pritisak poveao je odmetanje krana u hajduke.
12.3. PREVLADAVANJE RUSIJE U BORBI PROTIV TURAKA
itav taj proces slabio je snagu Osmanskog Carstva uope, posebno njegovu vojnu silu.
Spahijska konjica vie nije bila na onoj razini od prije. Janjiari su bili rasputena i
nedisciplinirana vojska. Nain ratovanja i tehnika oprema turske vojske posve su bili
zastarjeli. Neke europske zemlje, susjedi Turske zapoeli su politiku osvajanja i podjele
Turske. Druge zapadnoeuropske zemlje (Francuska) radile su na odravanju Turske.
Potkraj 17. st. uz tradicionalne Turske protivnike, Austriju i Veneciju, kao neprijateljska
sila javila se i Rusija. Turska je u poetku gubila bitke, pa su se u Europi stvarale
neslubene kombinacije o njenoj podjeli. Turci su, meutim, potisnuli Austrijance koji su
Beogradskim mirom (1739.) izgubili zemlje juno od Save i Dunava. Beogradskim
mirom od stranih sila najvie se okoristila Francuska koja je pomagala Tursku.
13. BOSANSKI PAALUK U 18. ST.
13.1. POSLIJE KARLOVAKOG MIRA
Karlovakim mirom zadobio je Bosanski ejalet prema Austriji i Mletakoj Dalmaciji
gotovo iste granice koje je imao u vrijeme Berlinskog kongresa 1878. god. Tim mirom su
Cetingrad, Lapac i Imotski pripali Turcima, a Gabela Mleanima. Bosanski paaluk 1699.
god. sastojao se od pet sandakata: Bihaa, Bosne, Hercegovine, Klisa i Zvornika.
Bosanski ejalet tijekom 16-godinjeg ratovanja (1683.-1699.) postao je podruje u koje su
prodirale hajduke ete iz Mletake Dalmacije ugroavajui ak i Sarajevo. Veina
muslimanskog stanovnitva sposobnog za vojsku bila je tada angairana na bojitu.
Stradala je poljoprivreda, dolo do teke ekonomske krize, nastupila je prava glad, vladala
epidemija-kuga. Katoliko puanstvo iz sjeverni i sredinje Bosne masovno se iseljavalo
u Slavoniju. Muslimansko stanovnitvo iz Ugarske, Slavonije i Dalmacije useljavalo se.
Oko 1703. god. prenio je Bosanski vezir svoje sjedite iz Sarajeva u Travnik, koji je
postao glavnim gradom paaluka. Poslije Karlovakog mira Turska je prela u defenzivu.
Od tada je Bosanski ejalet, najzapadnija turska provincija, izloena napadu Austrije i

24

Republike sv. Marka. Porta i bosanski muslimani znali su da se Austrija i Venecija nee
zaustaviti na granicama odreenim Karlovakim mirom. Zbog toga je ova pokrajina
pretvorena u pravi bastion (tvrava, utvrda).
13.2. AUTONOMNE POVLASTICE GRADOVA
Sarajevo se u poetku 18. st. poelo oporavljati od udara koji mu je nanio princ Eugen
Savojski. Sarajevo je tada postalo sjedite pravoslavnog metropolite (do tada nije
postojala niti jedna pravoslavna biskupija u BiH). Tu su i idovi imali svoga vrhovnog
vjerskog poglavara. Zbog razliitih pritisaka i iseljavanja ivot Katolike vjere bio je
gotovo zamro. Donekle je slian poloaj imao i Mostar koji je po ekonomskoj vanosti
bio odmah iza Sarajeva. Iako nije imao arije, bio je ureen po bizantskom uzoru. U
Mostar se tada uselilo mnogo pravoslavaca, pa je ovaj grad, u 18. st. postao sjedite
pravoslavne metropolije. Poslije ukidanja pekog patrijarhata (1766.) u ivotu
pravoslavnog puka odluujuu ulogu imale su vladike fanarioti.
13.3. DUBIKI RAT (1788.-1791.)
Austrija je Turskoj navijestila rat 1788. god. Turska vojska u Bosanskom paaluku nije
bila brojna, pa je bosanskim muslimana preputeno da se sami bore. Oko Dubice je voen
rat u kojem su bosanski muslimani pruili jak otpor. Ipak je Austrija zauzela Dubicu
nakon ega je 1791. god. sklopljen Svitovski mir (Svitov-luka na Dunavu u sjevernoj
Bugarskoj. Svitovskim mirom Turska je izgubila Cetin, Lapac i pojas ispod Pljeevice i
kod Plitvikih jezera. Austrija je tek 1797. god. Turskoj predala gradove Dubicu, Novi i
Gradiku.
13.. PRIVREDNE I PROMETNE PRILIKE
Privredni je ivot bio u opadanju. Roba se prevozila planinskim krajem ovog ejaleta na
konjima, a po Posavini kolima. Posljednji veliki kameni most preko Neretve u Konjicu
sagraen je 1681. god. Na osamljenim i opasnim mjestima uz ceste bile su karaule. Uz
ceste su bili karavan-saraji i hanovi za putnike i kiridije. U 18. st. ne grade se vie
karavan-saraji (besplatna prenoita). Osim snijega i poplava promet su ometale i
hajduke druine. Sve do 18. st. raunalo se na ake i groe. Aka je bila najmanja
novana jedinica i u posljednjim desetljeima toga stoljea zamijenjen je parom. U
prometu je i dalje bio Turski i strani zlatni i srebreni novac. Poari su nekad unitavali

25

cijele varoi. Tako je Sarajevska arija u 18.st. gorjela ak 12 puta. Vie puta harala je
kuga naroito zatirui gradsko puanstvo.
14. ISLAMIZACIJA BOSNE
Turci su drali Vrhbosnu i utvrdu Hodidjed od 1435. god. Ova su dva mjesta ujedinili s
osvojenim mjestima istono od Drine i stvorili upravnu jedinicu Bosansko krajite.
Njihova svrha bila je pripremiti teren za potpuno zaposjednue Bosne. Bosanskim
krajitem od njegova osnutka (1448.-1451.) do pada Bosne 1463. god. upravljao je Isabeg Isakovi, sin Ishak-bega. On je uza staru Vrhbosnu na lijevoj obali Miljacke podigao
dvor krajikog vojvode, koji se zvao Saray-ovasi (Sarajevo polje). Nedaleko od toga
dvora sagradio je prvu damiju u Bosni koja je kasnije prozvana Careva damija. Kad su
Turci 1435. god. stalno zaposjeli Vrhbosnu i Hodidjed, u ta su mjesta postavili svoje
posade i namjesnika islamske vjere stranog porijekla. Domalo su na islam poeli prelaziti
neki od mjesnih Hrvata, posebno pripadnika Crkve bosanske. O prijelazu domaih Hrvata
na islam imamo prvi pisani spomen na Vakuf-nami Isa-bega, koji nosi datum 03. 03.
1462. god.
14.1. ISLAMIZACIJA BOSNE 1463.
S iznuenim pismom zarobljenog kralja Stjepana Tomaevia, Turci su za mjesec dana
zauzeli veinu bosanskih utvrda. Sultan je kralja Stjepana pogubio. U janjiarskom
zakonu iz 1724. god. stoji da su Bosanci 1463. god. masovno preli na islam. Meutim,
ovo nije tono, jer je ovo kasnije uneseno u janjiarski zakon. Od uglednih osoba koje su
u ova prva vremena preli na islam valja spomenuti: Mustafu, sina kralja Milivoja
Mihoevia,

Ahmed-pau

Hercegovia,

Ahmet-bega

Vraneevia,

Sinan-pau

Borovinia. Prijelaza je bilo, ali ne masovno. Da dobiju simpatije u osvojenim zemljama

Turci su u poetku potovali vjeru pokorenih naroda. Domae je puanstvo trebalo dobiti
dojam da se nita nije promijenilo pa su Turci 1465. god. proglasili bosanskim kraljem
Matiju Kotromania, neaka kralja Tomaa. Usto su Turci Pavlovia zemlje dali jednom
od potomaka te stare vojvodske obitelji. Kako bi pokazao snoljivost, Mehmed II. dao je
fra Anelu Zvizdoviu sveanu povelju, ahd-namu. U izvorima nema dokaza da je prvih
godina poslije pada Bosne itko smetao slobodno ivljenje po katolikoj vjeri. Islamizacija
je tada vrena uglavnom slobodno ili pod tihim utjecajem poislamljene obitelji. Iz
katastarskog popisa krajita Isa-bega Ishakovia iz 1455. god. proizlazi da u mjestima
Hodidjed i Vrhbosna do tada nije bilo prijelaza na islam. Prema popisu iz 1485. god. u
26

Visokom u sreditu i glavnom gradu stare Bosne bile su 232 kranske kue i 7
muslimana. U Defteru Bosanskog sandakata iz 1489. god. na tom prostoru bila je 25.068
kranskih kua, a 4.485 muslimanskih. Povjesniari obino uzimaju da su tadanje
bosanske obitelji imale prosjeno po 8 lanova. Tako je 1489. god. u Bosanskom
sandakatu krana bilo oko 206.000 ili 84%, a muslimana 38.000 ili 16%. Ovdje nisu
uzeti Hercegovaki i Zvorniki sandakat koji su tada pripadali Turskoj. Budui da je
islam u tim krajevima napredovao slabije nego u Bosansko sandakatu, u ta dva
sandakata moglo je biti oko 365.000 krana i 55.000 muslimana. To nam govori da za
prvih 26 godina, poslije pada Bosne, nije prelo na islam vie od 12-13% pokorenog
puanstva u cijeloj BiH.
14.2. AHD-NAMA MEHMEDA II.
U svom prvom pohodu na Bosnu 1463. god. Mehmed II. osobno je iao s vojskom do
Jajca, tadanjeg glavnog grada bosanskog kraljevstva. Kralj Stjepan Tomaevi bio je u
bijegu i uhvaen je u Kljuu. Sultan je kralja dao dovesti u Jajce i tu ga je pogubio
zajedno s ostalim uglednicima koje je uhvatio. Velikog vezira Mahmud-pau poslao je da
osvaja zapadne strane, a tesalskoga sandaka Omara u istone zemlje hercega Stjepana.
Sultan se uputio natrag u Vrhbosnu. Na 28. svibnja nalazio se na dvoru bosanskih
kraljeva u Milodrau, opina Brestovsko. Tu mu je u susret doao starjeina bosanskih
franjevaca (jedan red) fra (naziv za vie vrsta redovnika) Aneo Zvizdovi iz Vrhbosne
koji je od sultana primio sveanu povelju (ahd-namu).Po svom duhu i sadraju ahd-nama
je slina povelji to ju je sultan Mehmed II. izdao pravoslavnom patrijarhu Genadiju II.
kada je 1453. god. osvojio Carigrad.
15. PRVI VELIKI PROGON HRVATA KATOLIKA U BIH 1516.-1524.
Bosanski sandak Skender-paa 1486. god. svjedoi da je do tada fra Aneo
pravo i vjerno Hodio, pa oito Turcima nije bilo potrebno jae pritiskati krane.
Napose je bilo malo prijelaza s katolike vjere na islam u sredinjoj Bosni, te zapadnim i
primorskim krajevima. Brzo nakon fra Aneove smrti (1498.) nastale su promjene i
veliki progoni, pa i masovniji prijelaz na islam. O tome su sauvana svjedoanstva o
defterima iz prvih godina sultana Sulejmana Zakonodavca (1520.-1566.) koji je naslijedio
Selima I. Okrutnoga (1512.-1520.). Te je deftere prouio i statistiar carigradski profesor
Barkan i podatke objavio 1950. god. Iz tih podataka valja izdvojiti broj obitelji u b.-h.
sandakatima 1528./1529. god.
27

SANDAKAT
BOSNA
ZVORNIK
HERCEGOVINA
SVEGA

MUSLIMANI
16.935
2.654
7.077
26.666

KRANI
19.619
13.112
9.588
42.319

SVEGA
36.554
15.766
16.665
68.985

Profesor Barkan primjeuje da u njegove statistike podatke nisu uvedena tri kadiluka
Hercegovakog sandakata jer su se defteri o njima izgubili, a u tim kadilucima moglo je
biti oko 30.000 krana. Moe se pretpostaviti da je tu bilo oko 10.000 kranskih kua i
oko 1.000 muslimanskih. Znai u Hercegovakom sandakatu muslimanskih obitelji bilo
je ukupno oko 8.000 i kranskih 19.000. Ako uzmemo da je u svakoj obitelji prosjeno
bilo 8 osoba, onda bi broj ljudi prema vjerama izgledao ovako:
SANDAKAT
MUSLIMANI
KRANI
SVEGA
BOSNA
133.382
155.951
291.331
ZVORNIK
21.232
104.896
126.128
HERCEGOVINA
64.614
155.704
221.320
SVEGA
212.228
416.551
638.779
Iz ovoga jasno se vidi da se neposredno prije vladavine Sulejmana Zakonodavca dogodio
masovni prijelaz katolika na islam. Da je masovni progon zapoeo 1516. god. imamo
zabiljeeno u rukopisnom Psaltiru (molitvenik) iz 1517. god., naenom u Vrhbosni. U
tom Psaltiru pisac izriito svjedoi da je u te dane, tj. 1517. god. i kratko prije toga, nastao
veliki porast muslimana i veliko smanjenje krana u cijeloj Bosni. Da se u
Vrhbosanskom zapisu Psaltiru radi o prijelazu b.-h. Hrvata katolika na islam govori nam
prva kanun-nama (zakonik) Bosanskog sandakata iz 1516. god. U toj kanun-nami stoji
zakon za Bosnu: Podignute su crkve u nekim mjestima, u kojima one nisu postojale od
starog nevjernikog vremena. Neka se takve novopodignute crkve dadu poruiti, a oni
nevjernici i duhovnici, koji boravei u njima uhode starije i dojavljuju u nevjernike, neka
se kazne strogo i neka se kazne tekim tjelesnim kaznama. Neka se porue krievi koji su
postavljeni na putovima i neka se na doputa da ih ubudue postavljaju. Ako se postave,
neka se kazne tjelesnom kaznom oni koji su to uradili, a onaj kadija u ijem se kadiluku
to dogodi, pa to ne zabrani i ne sprijei, to e biti razlogom da se svrgne. U ovom se
zakonu oito radi o katolicima, jer su oni uhodili u strane zemlje, a iskljuivo u
njihovoj je tradiciji bilo podizanje krieva uz putove. U t vrijeme u Bosni nema
pravoslavaca, osim neto u Podrinju i istonoj Hercegovini. Uz to, od pada Bosne pa do
1516. god. pravoslavci su u Bosni samo Vlasi koji su bili u slubi Turaka. Nalaganje
kadijama da pootre kazne, znailo je tvoren put progonu krana.
28

15.1. RAZNE VIJESTI O PROGONIMA KATOLIKA U BOSNI (1516.-1526.)

Suvremenu vijest o ruenju katolikih crkava na osnovi zakonske odredbe imamo u
ispravi sarajevskog mule (mula-muslimanski vjerski slubenik) iz 1577. god. U toj ispravi
fojnikim rudarima dozvoljava se da mogu ponovno podii poruenu crkvu po prijanjoj
osnovi koja je bila poruena prije 6 godina, tj. 1521. god. Drugi spomen imamo u ispravi
mostarskog kadije Kasima iz 1552. god. U tom sudskom rjeenju navodi se da je crkva
koja je sagraena prije, nije postojala u mahali Zahum, jednoj od mahala varoi Mostara,
bila sruena i oborena, a ja bijah prodao njezin vinograd, bau i kule, koji su uz njih kao
predmeti od kojih je prijanji vlasnik bio nepoznat. Vlasnik je nepoznat, jer je sve zatrto.
Progoni su poeli za vrijeme Mustafa- pae Jurievi bosanskog sandaka od 1515.-1519.
god. Mustafa je bio oenjen s kerkom Selima II., a bio je sin Gazi Skender-pae
Jurievia, koji je potjecao iz kranske obitelji. Po svoj prilici Mustafa-paa je poeo
progon iz vjerske revnosti. Progoni su se nastavili i najei su bili za vrijeme Gazi
Husrev-bega, kada je prvi put bio bosanski sandak (1521.-1525.). I on je potjecao iz
kranske obitelji i imao je strica Radivoja, vojvodu u Trebinju. Husrev-beg je bio
neumorni borac za tursku dravu i islam, veliki graditelj Sarajeva. Kako se vidi iz turskih
izvornih deftera izmeu 1489. i 1529. god. na islam je prelo oko 150.000 bosanskih
Hrvata. Kad bi itko preao na islam uza svoje ime stavljao bi da mu je otac Abdulah,
sluga Boji, kako bi sakrio svoje porijeklo. Za vrijeme prvog velikog progona 1516.1526. god. prema objavljenim izvorima islamizirao se gotovo cijeli grad Livno, a i dobar
dio njegove okolice. Isto je bilo i s Konjicem, pa onda s Foom o kojoj je jedan francuski
putopisac 1572. god. kae da su svi krani preli na islam i da su sada veliki neprijatelji
putnika, krana. Stanje postaje jasno ako kaemo da su u Foi 1477. god. bila samo 3
muslimana. Ovi neprijatelji putnika, zasigurno nisu novopeeni muslimani, nego su,
vjerojatno, na islam preli u onom velikom progonu. Prvi veliki progon katolika prestao je
1526. god. Potvrdu za ovo imamo u ve spomenutoj ispravi gdje se fojnikim rudarima
doputa obnoviti poruenu katoliku crkvu. To isto potvruju i isprave, iz iste godine,
kojima se obnovljenom franjevakom samostanu u Sutjesci oprataju porezi. I u kanunnami Bosanskog sandaka iz 1530. god. stoji odluka o postavljanju krieva uz putove i o
protudravnom radu, ali se ipak stilizira u blaem obliku, jer trai da se svaki sluaj
pomno ispita, a za krieve uz putove kae da se ne rue, nego kada se sami srue da ih se
ne dopusti popravljati. U kanun.nami iz 1539. god. stoje ove odredbe: Neka nitko ne
ugnjetava raju koja je na hasovima i drugim zemljama i neka to ne dopuste. Ovaj blagi

29

postupak s katolikom rajom i obustava progona dogodila se za druge (1526.-1534.) i

tree (1536.-1541.) uprave Gazi Husrev-bega u Bosni. Progonjena katolika raja bjeala
je iz jednog kraja u drugi, a mnogi su ostavili roenu domovinu. Husrev-beg kao iskusan
dravnik znao je da progonima slabi rudniku i zemljoradniku proizvodnju. Vidio je da
ovaj nain njegova prva mandata kodi zemlji pa je obustavio progone im je ponovno
doao na vlast. Ostao je dosljedan i za svoje tree uprave u Bosni.
16. PRIJELAZ HRVATA KATOLIKA NA ISLAM U HERCEGOVINI
Progon katolika koji je 1516. god. posebnim zakonom poeo u Bosni imao je odjeka i u
Hercegovakom sandaku. O tome imamo tragova u onodobnim zapisima papinske kurije
u Rimu. U izvjeu o trebinjskoj biskupiji iz 1520. god. stoji: iako se nalazi u
nevjernikim krajevima ima mnogo sveenika i svjetovnjaka katolika. Iz ovog proizlazi
da je izmeu 1520. i 1523. god. vei broj katolikih sveenika trebinjske biskupije nestao,
a katolici preli na druge vjere ili su se iselili. Ovaj prvi progon katolika u
Hercegovakom sandakatu nije bio tako okrutan kao onaj u Bosni. O velikom broju
katolika u 16. st. u jugoistonoj Hercegovini govori nam i anonimni mletaki izvjestitelj
koji pie: sjeverno od Dubrovnika u Turskoj zemlji zvanoj Popovo nalazi se ravnica, koja
sa zapadne strane granii s Neretvom, mletakim posjedom; u toj ravnici ima 12.000
katolika. Pod Popovim poljem ovdje se razumijeva cijeli prostor od Trebinja do Neretve.
Ovaj velik broj Hrvata katolika preao je na islam ili pravoslavlje ve u vrijeme prvog
progona, a napose u progonima druge etvrtine 16. i 17. st. Drugi estoki progon katolika
otpoeo je kad je 1539. god. izdana opa kanun-nama za Bosanski, Hercegovaki i
Zvorniki sandakat koja glasi ovako: Ako na onim mjestima gdje nije bilo stare crkve,
kasnije sagraene crkve neka se porue i razore. Ako kadija u svom kadiluku tako ne
postupi bit e uzrok za njegovo otputanje. Znai, zakon je propisao da se rue nove
crkve, ali ruene su i stare, koje su sagraene prije turske okupacije, to zorno svjedoi
ruenje crkve sv. Stjepana u Gabeli, to nije bio usamljen sluaj. Trebinjski biskup
Gueti 1610. god. pie Kongregaciji u Rim (De propagando fide-irenje vjere,
kongregacija zaduena za Bosnu): U Popovu ima mnogo crkava koje su nevjernici
razorili i poruili, od kojih se vide temelji i zidovi i koje bi se lako mogle u prvotno stanje
povratit, kada bi netko dao potporu i pomo. Skadarski biskup Andrija predao je 1622.
god. Kongregaciji da su katoliki prelati i slubenici iz Hercegovine, iz straha pred
bijesom Turaka, prelazili na pravoslavlje i islam. Na stolicu velikog vezira u Carigradu
1549. god. doao je Rustem-paa Hrvat. U to vrijeme rumelijskim beglerbegom imenovan
30

je Mehmed-paa Sokolovi, pa su ova dva kljuna ovjeka utjecala na ublaavanje

postupanja prema kranima. Biskup Andrija 1627. god. izvjeuje Kongregaciju da
katolici u Stocu, Dubravama i Podvelei, gdje ima 250 kua, nisu vidjeli sveenika 10-12
godina. U takvim prilikama nije udno da je velik dio tamonjih Hrvata katolika preao
na pravoslavlje i islam. Ti su se prijelazi nastavili tijekom cijelog 16. i 17. st., uzrokovani
nedostatkom sveenika, a zatim pritiskom turskih vlasti ili nasilnih pojedinaca. U opisu
Bosanskog paaluka napisanom 1624. god. pie da s obje strane Popova polja ima
mnogo turskih sela u kojima ima do 800 kua bivih Hrvata katolika. Uz navedene
razloge naputanja Katolike crkve ne smije se zaboraviti da su mnogi katolici preli na
pravoslavlje zbog uvoenja gregorijanskog kalendara 1582. god. Naime, kao to je to
danas sluaj, mnogi su vjernici promjenu kalendara doekali kao udar na vjeru, pa su
zadrali stari kalendar mislei da uvaju staru pradjedovsku vjeru. Kongregacija De
propaganda 1631. god. strogo je naredila trebinjskom biskupu Antiu da ee osobno
posjeuje svoju biskupiju u kojoj su mnogi katolici preli na islam. Makarski biskup
Bijakovi nakon svoga pohoda Mostaru 1721. god. pisao je u Rim da je vie tamonjih
krana prelo na islam zbog toga to tamo nisu zalazili misionari. Zadnju vijest o
prijelazu katolika na islam u trebinjskoj biskupiji imamo u izvjeu tamonjeg biskupa
Tudiia iz 1751. god. Ivan Franjo Juki zabiljeio je da su zadnji krani u Neretvanskoj
nahiji preli na islam oko 1700. god. Hrvati katolici u Drenici vjerojatno su preli na
islam tijekom 17. st. Prema popisu Hrvata katolika u Hercegovini 1768. god. u Drenici
su tada bile samo tri katolike kue. U Mostaru i u svim trgovitima zapadne Hercegovine
apljini, Gabeli, Ljubukom, Vitini, Tomislavgradu muslimani su kroz cijelo vrijeme
turske okupacije iskljuivo sainjavali stanovnitvo tih mjesta. Nasuprot tomu u okolnim
selima, osim sporadinih sluajeva, nije bilo islamizacije. U onim selima gdje je
muslimana bio neznatan broj, zadnjih godina turske okupacije oni su se iselili u varoi ili
su izumrli. Za vrijeme Bekih ratova (1683.-1699.), kao i za vrijeme Mletakog rata
(1715.-1716.) oko 5.000 katolika iselilo se iz Rame i Duvna, a oko 6.000 iz Mostara i ire
okolice. Zbog ovoga poetkom 18. st. u cijeloj zapadnoj Hercegovini s Duvnom, moglo je
biti oko 8.000 do 9.000 Hrvata katolika. U cijeloj trebinjskoj biskupiji krajem 17. i
poetkom 18. st. bilo je oko 400 katolikih kua s oko 3.000 katolika. Prema ematizmu
fra Petra Bakule u cijeloj Hercegovini 1867. god. bilo je 76.422, a 1939. god. 186.646
Hrvata katolika. Poslije Bekih ratova meu Hrvatima katolicima nije bilo prijelaza na
islam.

31

17. PRIJELAZ KATOLIKA NA ISLAM U TURSKOJ HRVATSKOJNakon smrti

bizantskog cara Emanuela Komnenca (1180.) koji je privremeno bio zaposjeo cijelu
Hrvatsku i Dalmaciju, bosanski ban Kulin zauzeo je zemlje u porjeju Vrbasa i Sane i
prikljuio ih staroj Bosni s imenom Donji kraji.
HRVOJE VUKI-HRVATINI (1350.-1416.)-gospodar Donjih krajeva (SLIKA)
Hrvatski banovi ubii (1301.-1321.) Donje krajeve opet su vratili Kraljevini Hrvatskoj
dok ih nije bosanski ban Stjepan II. Kotromani 1323. god. ponovno prikljuio bosanskoj
banovini. Uza sve to ovi krajevi sve do turske okupacije imali su samoupravu u bosanskoj
dravi i sauvali su spomen da te zemlje pripadaju uoj Hrvatskoj. Kad su Turci zauzeli
taj prostor, pisci su te krajeve nazvali Turska Hrvatska. Jajce, glavni grad i uporite
Jajake banovine palo je 1528. god., a Biha, glavni grad slobodne Hrvatske, 1592. god.
U crkvenom pogledu Donji kraji pripadali su bosanskoj biskupiji, Bosanska Posavina
zagrebakoj, a Pounje kninskoj biskupiji. Za vrijeme estih turskih provala i dugih borbi
jedan dio Hrvata katolika izmeu Vrbasa i Une poginuo je, drugi dio odveden je u tursko
ropstvo, a neki su se selili u zapadne Hrvatske krajeve i dalje. Ipak veina je naroda ostala
na svojim ognjitima. Radoslav Lopai, veliki poznavatelj povijesti Turske Hrvatske, o
tome pie ovako: Veina je naroda ipak ostala na oinskoj grudi, pokorila se turskoj
vlasti i primila Koran. To je bio tim lake, to su se mnogi kmetovi, tlaeni dozla boga od
svoje vlastele, bili uzrujani i naginjali turskoj vlasti, samo da budu u ivotu to vie
poteeni. Hrvatski ban Nikola Zrinjski pisao je 1552. god.: Narod je ve tako zdvojan,
da su neka sela pisala Sultanu, da e mu se predati, ako ih oslobodi pljakanja. U nekim
mjestima, osobito u Slavoniji, narod je silio zapovjednike tvrava, da ih predadnu
Turcima. Takvi su duevno ve bili pripravni primiti islam. Lopai dobro primjeuje, da
su somatoloke (tjelesne) oznake dananjih domaih muslimana i katolika u Turskoj
Hrvatskoj, koja se danas obino naziva Bosanska krajina, istovjetne, a napose pak, da i
jedni i drugi govore istim tokavsko-ikavskim govorom, kako su u tim krajevima govorili
Hrvati u srednjem vijeku. Srbi pravoslavni u velikom dijelu imaju druge somatoloke
oznake i govore ijekavskim narjejem, jer su oni veinom potomci slaveniziranih Vlaha,
koji su se u Tursku Hrvatsku doselili iz istone Hercegovine i sjeverozapadne Crne Gore.
Protestantski pisac, Slovenac Primo Turbar, zabiljeio je 1562. god.:Kad su Turci
izdajom zauzeli grad Kostajnicu prije 5 ili 6 godina, protjerali su 40.000 naroda sa svojih
selita. Sa svojih ognjita bjeali su oni koji nisu htjeli prihvatiti islam. Uza sve gubitke,
ipak je veliki broj puanstva ostao vjeran svojoj katolikoj vjeri. Benedikt Kuripei
32

1530. god. kae da su katolici starosjedioci i da ine veinu puanstva u Donjoj Bosni,
kako on zove zapadnu i srednju Bosnu. Uz Hrvate katolike bilo je doseljenih Turaka i
Vlaha, vojnika i dravnih slubenika, ali Kuripei istie, da je Sultan, kada je zauzeo
Bosnu, ostavio u zemlji staro katoliko puanstvo da obrauje tlo. O velikom broju
Hrvata katolika u Turskoj Hrvatskoj krajem 16. i poetkom 17. st. govori nam i poziv
nadvojvode Ferdinanda katolicima u Pounju na ustanak 1596. god. i razni zakljuci
Ratnoga vijea u Gracu o preseljenju katolika iz tog podruja. Fra Pavao Papi u svom
izvjeu u Rimu 1623. god. kae da u Banja Luci i okolici ivi mnotvo turaka i
krana katolika. Izmeu Vrbasa i Une sve do Bekih ratova 1683.-1699. god. postojalo
je 16 katolikih upa. Vei dio toga puanstva iselio se krajem 17. i poetkom 18. st.
17.1. PROGON HRVATA KATOLIKA I NJIHOV PRIJELAZ NA ISLAM OD
1526. GOD. DO POETKA 17. ST.
Iako je 1526. god. bio prestao progon katolika u Bosni, ipak dravni i drutveni pritisak, a
s njim i prijelaz na islam nastavio se dalje. U novom zakoniku za Bosanski sandakat
1542. god. obnovljen je zakon o neprijateljskom stavu turske drave prema katolicima i
njihovim sveenicima, te o ruenju novopodignutih crkava i krieva uz putove. Dodue,
ta se odredba ne nalazi u kanun-nami za Bosanski sandakat iz 1565. god., ali su pritisak
nastavljali pojedini dravni slubenici i poislamljena rodbina katolika. U opoj kanunnami za sve bosansko-hercegovake sandakate iz 1539. god. ureuje se pitanje plaanja
poreza za poturice (postati musliman, poturiti se) koji su se na vani iskazivali kao
muslimani, a u svojoj nutrini i kui htjeli su ivjeti kao katolici.
17.2. VELIKI PROGON KATOLIKA OD 1606.-1640. GOD. I PRIJELAZ
SREDINJE BOSNE NA ISLAM
Porazom bosanskog beglerbega Hasan-pae Predojevia kod Siska 1593. god., u kojem je
poginuo cvijet muslimana BiH, nastaje preokret u turskom osvajanju hrvatskih i zapadnih
kranskih zemalja. Ta velika kranska pobjeda i proglas kralja Rudolfa II. (1576.1608.) Bonjacima (1595.), podigli su nadu meu b.-h. katolicima u osloboenje i ujedno
pripravili duhove za dogovore i potajne pokrete. U velikom etrnaestogodinjem ratu
(1593.-1606.) Turska je uinila sve kako bi popravila izgubljeni ugled i poloaj u
sredinjoj Europi, ali je 1606. god. morala potpisati mir u kojem je po prvi put odstupila
Hrvatskoj neke osvojene zemlje. Taj dugi rat Tursku je iscrpio novano, stvorio je
nezadovoljstvo i premo janjiara i ujedno oslabio ugled Sultana i dravnu upravu. To se
33

odrazilo i u Bosni, i tu je sredinja vlast bosanskog beglerbega oslabila, a porasla premo

nezadovoljnih i osiljenih janjiara i spahija. Ovi domai ljudi znali su, da se b.-h. Hrvati
katolici vesele pobjedi krana i svoje brae slobodnih Hrvata, pa su nakon povratka s
vojne 1606. god. poeli initi velika nasilja nad domaim katolicima. U tome su s njima
suraivali i mnogi mjesni i dravni slubenici i kadije. O tome nam jasno govore zapadni
izvori, a i oni turski u pismohrani franjevakoga samostana u Fojnici. Ti su progoni
osobito bili jaki od 1606. do 1623. god., te od 1630.-1640. O tom vremenu biskup Franjo
Balievi 1612. god. pie u Rim da katolika u Bosni svakim danom nestaje. Janjiari su
1622. god. svrgnuli i ubili sultana Osmana II., nakon ega je zavladalo bezvlae u
Carigradu i cijelom Carstvu, a u Bosni su nastali takvi progoni da su mnogi ostavili svoje
kue i pobjegli. Za vrijeme ovih progona mnogo je Hrvata katolika prelo na islam kako
bi spasili goli ivot i svoje imanje, o emu govore izvori: Papinski pohoditelj Petar
Masarechi pisao je 1624. god. Kongregaciji:Na podruju Sutjeske u prolim godinama
otpalo je od vjere est sedam tisua dua. Iz drugih izvora znamo, da su ti otpadi
zahvatili i druge krajeve srednje Bosne od Rame do Varea. Tako i kad se 1635. god.
radilo oko toga da fra Jeronim Lui bude zareen za biskupa, javljeno je u Rim da su
njegova braa Behrem, Alija i Pervan sa svojim obiteljima preli na islam, i da bi se u tom
sluaju mijeale mitre (mitra-velika kapa, soli deo-samo bog; crvena kapica) i turbani.
Drugi sluaj bio je zabiljeen kad je fra Martin Brugljanin iz Varea trebao postati
starjeinom bosanskih franjevaca. Tada je javljeno u Rim da mu je gotovo sva rodbina
prela na islam. Ako su u tadanjem naletu otpadale od katolike vjere obitelji koje su
rodile i odgojile budue sveenike, to onda treba misliti o ostalim katolikim obiteljima
o kojima izvori nisu imali prigode pisati. Svakodnevno umnoavanje muslimana i
smanjivanje katolika nije moglo biti doseljavanjem azijskih muslimana u Bosnu ili
iseljavanjem katolika iz Bosne, nego je uslijed velikih progona mnogo katolika prihvatilo
vjeru novih gospodara.
18. PROGON HRVATA KATOLIKA U BOSNI 1648.-1669.
Turska je 1645. god. otpoela 25-godinji kandijski rat s Mleanima. Odmah na poetku
rata Hrvati katolici u Dalmaciji pobunili su se protiv Turaka i preli na mletaku snagu.
Zbog toga su Turci posumnjali i u bosanske Hrvate katolike i stali ih progoniti. Za
vrijeme velikih progona u BiH 1648.-1669. na islam je preao znatan broj. To nam govore
statistike katolika po svim krajevima BiH iz prve polovice 17. st. kao i one poslije 1669.

34

god. Katoliku vjeru zadrale su samo one obitelji koje su bile voljne izgubiti sve svoje
imanje i ivjeti kao kmetovi i bespravna raja (stado) na posjedima aga i begova.
18.1. OPA SVJEDOANSTVA O PRIJELAZU B.-H. KATOLIKA NA ISLAM
Benedikt Kuripei: ueni Slovenac, putovao je Bosnom 1530. god. kao lan carskog
poslanstva koje je ilo u Carigrad i tom prigodom napisao:U spomenutom kraljevstvu
Bosni, nali smo tri naroda i tri vjere. Prvo su starosjedioci Bonjaci, koji su rimskokatolike vjere. Njima je Turin, kada je osvojio kraljevstvo Bosnu, dozvolio, da dre
svoju vjeru i ostanu na zemlji. Drugo su Srbi, koje oni zovu Vlasima, a mi ih zovemo
iima ili Martolozima. Ovi su doli iz mjesta Smedereva i grkog Beograda, a vjere su
sv. Pavla. Mi ih drimo takoer dobrim kranima, jer nalazimo male razlike izmeu
njihove i rimske vjere. Trei narod su pravi Turci. Ti, naroito ratnici i inovnici, s
velikim tiranstvom vladaju objema prije spomenutim narodima, kranskim podanicima.
Njih je pak turski car, samo zato, da obrauju zemlju dosada ostavio u njihovoj vjeri
(izuzevi one, koje mladost ili lakoumnost navede, da se poture). Ostavio im je i njihove
sveenike, crkve i druge obrede. Turski izvori o janjiarskom pomlatku: Pazi da
obrezani mladii budu od tamonjih starih mjetana, a ne od onih, koji su kasnije doli
Treba da omogui, da se od tamonjih starih mjetana uzmu oni, koji odgovaraju, kao to
je to i do sada uzimano. Jeronim Zlatari: po naredbi austrijskog nadvojvode Ferdinanda,
Jeronim, plemi rodom iz Bosne, obiao je cijeli Bosanski paaluk da ispita tadanje
stanje i raspoloenje naroda. Kao i svi tadanji katoliki pisci, Zlatari b.-h. muslimane
naziva turcima, pravoslavne raskolnicima (shizmatici), a katolike kranima (christiani).
Zlatari pie:U pokrajini Bosni s pokrajnjim zemljama nalazi se 20.000 krana,
sposobnih za oruje, i velik broj potura, koji su negda bili krani i zbog velikog nasilja
neprijatelja, postali su muslimani Poturi, kada se oslobode primili bi svi dragovoljno
krtenje. Bartol Kai: posjetio je Slavoniju, te 1613. god. izvijestio je Papu da su se
mnogi krani ovih krajeva, i u samoj Bosni poturili. Petar Masarechi: apostolski
vizitator (u ime sv. Stolice), Albanac iz Prizrena, zabiljeio je 1624. god.:U Bosni
postoje tri vrste ljudi: turci, raskolnici i katolici. Turaka e biti tri dijela, a katolika jedva
jedan dio. Raskolnika e biti polovicu katolika, a bit e ih oko 150.000 dua. Atanazije
Jurjevi: splianin, putovao je 1626. god. Bosnom u slubi bekog cara, te pie:Turaka
ima daleko vei broj nego katolika i raskolnika. Ovdje pak treba primijetiti, da se od
turaka, koji rade zemlju, malo nae, koji govore turskim jezikom i zbog toga, kada se ne
bi bojali vatre, gotovo bi svi postali krani, dobro znajui, da su njihovi prei bili
35

krani. I ako Bog dadne slobodu onome kraljevstvu, prije e se obraniti nego raskolnici.
Ivan Tomko Mrnavi: hrvatski pisac, ibenski kanonik, budui bosanski biskup 1623.
god. pie:Govorei u opim crtama, sada su dvije treine stanovnitva turci, skoro svi
kranskog porijekla. Marijan Maravi: bosanski biskup, 1655. god. pie:Car Turaka,
gospodar je do danas reenoga kraljevstva Bosne i okolnih krajeva. Taj gleda i nastoji na
razne naine, da uniti ime kransko. Stanovnici ovoga kraljevstva danas su turci, koji
ine veinu, te katolici i raskolnici. Jeronim Pastrii: splianin, kanonik sv Jeronima u
Rimu, 1675. god. pie: Paa, upravitelj (zemlje) poslije je (protiv dane) povlastice
potpuno sruio crkve i samostane te (Bosanske) Vikarije i prisilo krane, da otpadnu od
vjere i naredio je, da se velik broj njih pobije, tako da ih je samo mali broj ivui u
planinama i umama ostao u istoj katolikoj vjeri. Danijel Farlati: u IV. svesku svog
djela Illyricum Sacrum 1769. god. pie:Kada su se mnogi plemii i velikai bijegom
sklonili u Dalmaciju, kranima, koji su ostali u zemlji, bio je nametnut s jarmom turskog
ropstva teak porez (hara). Da se toga oslobode, mnogi su bezbrino preli od Krista
Muhamedu.
19. POTURI U BIH
U dosada objelodanjenim izvorima naziv potur prvi put spominje se u kanun-nami za
Bosanski, Hercegovaki i Zvorniki sandakat iz 1539. god. gdje se kae:Kao ispende
(podavanje kranske raje), pak, neka se od nevjernika uzima po 25 aki. Od poturice,
koji je oenjen, neka se uzme po 22 ake, a od poturice momka, koji je punoljetan, 20
aki. Drugi put, spominju se poturi, bez navoda toga imena, u kanun-nami Zvornikog
sandakaa 1548. god. gdje se kae:U nekim selima stanuju muslimani raja. Prema
Koranu i erijatskim zakonima, svaki musliman je pravi lan muslimanske drave, kakva
je bila i Turska, i ima sva graanska prava. Raja , to su pak krani podanici muslimanske
drave, od kojih se trailo, da svojim radom i podavanjima podravaju muslimansku
dravu. Ipak, kao to gospodar uva i hrani svoju stoku, tako je i zakon u turskoj dravi
zatiivao raju i osiguravao joj toliko, da mogne biti korisna dravi. U navedenoj
Zvornikoj kanun-nami iz 1548. god. muslimani seljaci, poturi, nazvani su rajom, pa se
prema tome, ne smatraju ravnopravnim s drugim muslimanima, nego su svrstani meu
polupravne podanike turskog carstva kao i krani.
20. UDIO HRVATA KATOLIKA IZ OKOLNIH POKRAJINA U ISLAMIZACIJI
BIH

36

Jedna od najalosnijih stranica hrvatske povijesti ispisana je tunom sudbinom hrvatskoga

roblja, s kojom se trgovalo cijeli srednji vijek, a naroito od dolaska Turaka u Europu.
Ve u prvoj provali u Bosnu 1386. god. Turci su odveli u ropstvo neznatan broj puanstva
u ropstvo. Mavro Orbini pie da je Mehmed II. iz Bosne gotovo veinu plemstva odveo
u Aziju u ropstvo. Mnogi ljetopisci svjedoe o odvoenju roblja prilikom svake turske
provale.
20.1. HRVATSKI PREBJEZI
Dogaalo se esto, da pojedini Hrvati katolici, koji bi se zavadili sa svojim gospodarima
ili vojnikim zapovjednicima, uskoe u Bosnu i tu se poislame. Nekima su od tih
hrvatskih prebjega Turci poetkom 16. st. davali i vojnike timare u Bosni.
20.2. PRESELJENJE HRVATA MUSLIMANA IZ SLAVONIJE
Prema podacima A. Jurjevia iz 1626. god. u Slavoniji je bilo po selima oko 12.000
muslimanskih kua, a po gradovima i varoima 5.000 kua. Prema tome u selima je
ivjelo oko 75.000 domaih Hrvata muslimana, a po varoima oko 27.000 Hrvata
muslimana. U vojnikom popisu iz 1688. god. navodi se da su muslimani pobjegli u
Bosnu i ostavili prazna sela.

20.3. POVLAENJE MUSLIMANA IZ SRIJEMA

Istoni Srijem Turska je okupirala 1521. god., a zapadni nakon Mohake bitke 1526. god.
Prije zaposjednua Srijema, veliku su veinu puanstva inili Hrvati katolici, a bilo je i
mnogo doseljenih Srba pravoslavaca. U svom putopisu Evlija elebija 1663. god. nabraja
mnoga mjesta po Srijemu s uglavnom muslimanskim stanovnitvom.
LUDOVIK II. JAGELOVI (1516.-1526.)-hrv.-ug. kralj, preminuo u bitci na
Mohakom polju 1526. god. (SLIKA).
20.4. PRESELJENJE HRVATA MUSLIMANA IZ JUNE UGARSKE
Islamska sela u tim krajevima spominje A. Jurjevi 1626. god. kada je putovao od
Budima do Osijeka. Isto tako i Evlija elebija i dr. izvori iz 17. st., pa se moe rei da je
u tim krajevima prije Bekih ratova ivjelo oko 30.000 muslimana. Bijeg muslimana iz

37

Ugarske otpoeo je 1687. god. nakon osloboenja Budima, a bjeali su prema Bosni i
Sandakatu.
20.5. PRESELJENJE HRVATA MUSLIMANA IZ LIKE
Nemamo tonih podataka koliko je muslimana ivjelo u Lici i na podruju Kupe, Save i
Une, prije Bekih ratova (1683.-1699.). Turski putopisac Evlija elebija navodi da je
1660. god. Liki sandakat imao oko 3.300 muslimanskih ratnika. To znai da je tu
ivjelo oko 3.000 muslimanskih kua s oko 18.000 dua.
20.6. PRESELJENJE HRVATA MUSLIMANA IZ DALMACIJE
Prema podacima koje donose suvremeni pisci, krajem 17. st. u dalmatinskim tvravama i
varoima bilo je oko 3.000, a po selima oko 7.000 muslimanskih kua, u kojima je ivjelo
preko 50.000 dua. Dalmatinski Hrvati muslimani poeli su naputati taj prostor kako su
domai Hrvati pod vodstvom Mletaka oslobaali dalmatinske krajeve, npr. Evlija
elebija 1663. god. navodi da muslimani u Ljubinju potjeu iz Novoga. Ope povlaenje
Hrvata muslimana iz Dalmacije otpoelo je 1683. god. i dovreno je 1718. god.
Poarevakim mirom. U nadi da e se jednog dana, kada se ratna srea promijeni, opet
moi vratiti na svoja stara sjedita, veina se dalmatinskih muslimana smjestila u
pograninim mjestima.

20.7. UDIO STRANIH NARODA U ISLAMIZACIJI BIH

Od stranih naroda, najvei udio u islamizaciji BiH, naravno, imali su Turci, kao i njihovi
podanici muslimani iz azijskih zemalja. Poslije Turaka od svih stranih naroda, najvei
udio u islamizaciji BiH, imali su Vlasi, koji etniki gledano uope nisu bili Slaveni, pa
prema tome ni Hrvati ni Srbi. Sve su ovo razlozi dananje etnike slike BiH, ali i okolnih
prostora.

38