Vrsta djela: bajka Vrijeme radnje: Nekad davno u rano proljee Mjesto radnje: Kula, Pustinja Likovi: Matovilka, Vjetica, Kraljevi Kratak sadraj: Jednom davno teko to je zima prola, ugledala ena kroz prozor kako kod susjede u dvoritu raste matovilac. Nagovori mua da joj ubere malo jer je bila bolesna. Dok je mu brao matovilac ugleda ga vjetica iji je matovilac bio. Ona mu ree da moe ubrati koliko hoe, ali da kad im se rodi dijete daga njoj moraju dati. Tako je i bilo, mu i ena dobili su djevojicu koju su predali vjetici . Ona joj je dala ime Matovilka. Djevojica je izrasla u prekrasnu djevojku duge plave kose pa ju je vjetica po prelijepoj zlatnoj kosi nazvala Zlatokosa. Kako je bila porasla, vjetica u strahu da je ne napusti sakrije je u jednu kulu u umi. Kula nije imala ni prozora ni vrata, jedino vidikovac na vrhu. Svaki dan vjetica bi dolazila posjetiti Zlatokosi viknula bi joj: Matovilko, ustaj ne ekaj, spusti kose da me gore nose. Jednog dana, mladi kraljevi koji prolazio u blizini uo je prekrasan pjev kako dolazi iz kule. Nije vidi tko to pjeva, samo je uo glas i odmah se zaljubio. Ostao je u blizini kule nekoliko dan sluajui pjevanje lijepe zlatokose, i jedan dan ugleda vjeticu kako se penje po kosi na kulu. Slijedei je dan i on uini isto pozva Zlatokosu pa mu ona spustila kosu. Popevi se do nje odmah se zaljubi u nju, ali na nesreu vidjela ih je vjetica. Kada je mladi kraljevi otiao, pozvala je Zlatokosu, popela se gore, odrezala joj je kosu i protjerala je s kule u pustinju. Sutra dan kraljevi je opt doao do kule kako bi se popeo do zlatokose, ali umjesto zlatokose vjetica mu je spustila kosu, a kad se popeo, ona ga baci s kule. On je pao na trnje i oslijepio. Kad se kraljevi osvjesto, pozva svog konja i krenuo je u potragu za Zlatokosom. Nakon duge potrage napokon je naao zlatokosu u pustinji, odmah su se poljubili, od poljupca njemu se vratio vid. Zatim ju je kraljevi odveo u svoj dvorac gdje su se oenili a ona mu je rodila dvoje krasne djece i ivjeli su sretno do kraja ivota.