Religij e pr ethistorij

to

dvojben-o ukazuju na postojanje sloZenog religioznog miSljenja. Bilo bi lako ispuniti prazni.nu eb:.e.
grafskim umecima, ali to bi znadilo sigurnu iinjeni.cu zamagliti pretpostavkom. Prethistorijski E:vjek ne6e niSta dobiti zaodijevaju6i se u hipoteze_

eervRTo poGLAVLJE

U tre6em dijelu mo6i

6emo po6i mnogo d^aljeDoista, podevii od gornjeg paleolita, za dovjeianstvo se otvara nova etapa, etapa grafidkog prikazivanja. eovjek koji je lovio konja i bizona ostavio je na tisu6e likova koji su, ako ne pravi tel;-

stovi, a ono u najmanju ruku tragovi neke ws:

usmene knjiZevnosti koju treba kao takvu i promatrati. I ovdje je bolje da ditalac pristupi problemu bez odviSe iluzija; ako ho6emo prepustit
rijedi paleolitskom dovjeku, tad mu ne smijemo
stavljati u usta vjeitaEki govor sastavljen od australijanskih, eskimskih ili bantu rijedi izgovorenih na evropsku. Prepu5ten svom vlastitom izrazu,
on doduie gubi na rjeditosti, ali zato postaje shvatljiviji i Sto nije nimalo dudno inteligentniji.

RELlctozNA

UMJETNOST

Frvi primjerci paleolitske umjetnosti otkriveni

prije sto trideset godina, istovremeno u Fran-

-*u

e-:s<oj i Svicarskoj. Prva ukra5ena peCina koju

su otkrili istraZivadi bila je pe6ina Chabot u franzuskom okrugu Ardrdche (1878), iza koje je nepo-

sredno slijedilo otkri6e Altamire (Spanjolska,

1879). Od 1895. prethistorijska' umjetnost ulazi u
povijest sa svoja dva osnovna oblika: kao predmetna i zidna umjetnost, a od 1900, zahvaljujuCi
opatu Breuilu koji 6e na tom djelu raditi sve do
1961, godine svoje smrti, prethistorijska umjetnost postaje dostupna Eirokom op6instvu. Ve6 pri
kraju XIX stolje6a pojavila se teza o religioznom
karakteru prethistorijske umjetnosti; uslijed ideoloSkih razloga koji su karakteristidni za to vrijeme
naudenjaci su se bili podijelili u pristalice prethistorijskog Eovjeka bez religije, koji se bavio >umjetno56u zbog umjetnosti<, i na zagovornike paleolitskog dovjeka koji se bavio >magijskom umjetnoSCU< kao danaSnja prirnitivna plemena. Na tom je
stupnju etnografski komparativizam bio opravdan
jer tada jo5 nije obia5njavao pojedine dinjenice iz
paleolita usporedujudi ih sa dinjenicama uzetirn
iz nekog suvremenog plemena, ve6 je otkrivao osnovnu crtu dovjedanstva, neodvojivu od tehdke i
govora, a to je zajednidko porijeklo religije i
umjetnosti.

Diskusija je doista bez temelja, ako se iovjeka

umjetnika odvaja od dovjeka vjernika, od kojii
jedan stvara samo oblike, a drugi prikazuje samo

80

bogove.

koja su

R el.ig i j

pr ethi.st or ij e

eak i u najmanje figurativnim djelima

1iSena religioznog sadrZaja, umjetnik je

tvorac neke poruke: on preko oblika vr5i izvjesnu

simbolidku funkciju koja se kod drugih odituje
u jezi.ku ili muzici. Ta poruka lzvire iz potrebe, u
isti mah fizidke i psihidke, da se pojedincu i druitvenoj skupini osigura izvjesna rno6 nad okolnim
svijetom, da se ostvari ukljudivanje dovjeka u
promjenjivo i. nesigurno zbivanje koje ga okruZuje. U toku nekoliko milenija racionalizma Evropa je postepeno ra5dlanila na6ine kojima iovjek
spoznaje zakonitosti svijeta i podijelila ih na mistiku, magiju, dogmu, pravo, nauku, tehniku i filozofiju. Medutirn ako je u paleolitskom dovjeku
Zivjela ista Zed za razamijevanjem poznatog i tajanstvenog koja postoji i kod nas, na stupnju na
kojem se on nalazio, ta se teLnja nije mogla izraziti u sistematidnosti istovetnoj s naSorn; poznato
i tajanstveno izra1avalo se u jednom istom sistemu, drugadijem, ali isto toliko razumnom kao Bto
je sistem grdke filozofije ili atomske fizike, i koji
je paleolitskom dovjeku sluZio kao kljud djelatne
sigurnosti na svim podrudjima Livota i smrti. Etnologija se u posljednjih dvadeset i pet godina
postepeno oslobodila teorija koje su u primitivnom
iovjeku gledale du5evno nedovr5ena Evropljanina,
i u raspardanim manifestac,ijama koje su sluZile
kao podloga starim teorijama o primitivnoj duSevnosti podela je otkrivati povezanu ljudsku misao. ZaSto se kad je rijed o prethistorijskom Eovjeku joS uvijek posiZe za tirn kabinetima kurioziteta i traZe slikoviti dronjci koj,im su ga socioloa XfX stolje6a preodijevali u Australijanca?
eudnovato je Sto se ve6 pedeset godina polazi od
pretpostavke da se prethistorijska religija, kao rudimentarna, morala sastojati od onog Sto se u danaSnjoj religioznosti smatra najniZim oblikom duhovnosti, a to su iaranja, opona5anje lova, posvetni plesovi, prizori sparivanja, ukratko iitavo sto-

Religi,ozna umjetnost

ot

vari5te obiiaja napabirdenih iz putopisa sa suprotnih polova koji su uvredljivi. i za same Pigmeje ili
stanovnike Ognjene zemlje, jer su odabi.rani tendenciozno, u nepoznavanju konteksta gdje se uklapaju u cjelovitu viziju svijeta. Uostalom zaSto bismo poricali da se paleolitski dovjek bavio svim
mogu6im magijskim dinima, kad nema dokaza ni
za ni protiv? Zamislimo jednog madlenca, velikog
vrada svog malog plemena, kako na plodi od Skriljavca koju je premazao mje5avinom konjske krvi
i bizonova loja, ucrtava likove tih Zivotinja, kako
duva u gotovu sliku gnokduti i rLuti, zatim je polaZe u tajno skroviSte na lisidju koZu ukra5enu pokojim sezonskim cvijetom. Zamislimo ga kako blejeti ple5e, zaogrnut koZom kozoroga, da na kraju
zabode u zemlju simbolidno koplje kojim 6e prikovati stada za Eitavu lovnu sezonu. Bila bi to
krasna manifestacija lovadke magije, i ba5 je Steta
Sto ju se nije moglo zabiljeZiti na celuloidnoj vrp-

ci, jer ni.Eta od sveg onog Sto ju je dinilo magijskom nije ostavilo traga. Pokreti, Zivotinjske koZe,
zaklinjanja, ples, sve je to i5dezlo, a ostala je samo izgravirana ploia od Skriljavca u kojoj se Zeli
vidjeti dokaz izvr5enja vjerske radnje. Ona to
nesumnjivo i dokazuje, ali dim posegnemo za s1ikovitim tumaienjem, nai6i 6emo samo na jednu
grotesknu priliku koja smijeino mlaiara rukama
u dnu pe6ine. A moZda ipak to Sto je preostalo,
ta izgravirana ploda, predstavlja ne5to vi5e od pomo6nog pribora neodreilenog znadenja. Religiozni
predmeti suvremenih primitivnih naroda uklapaju
se uvijek u povezan, i tr krajnjoj liniji uzvi5en sistem miSljenja, iako nam se njihova logika katkada dini apsurdnom.
NaS ve6 poznati prirnjer sa zvjezdanirn putnikom
posluZit de nam jo5 jedamput. Kad bi taj putnik s

druge pLanete prisustvovao sluZenju mise, ono Sto

bi o tom pri povratku ispridao sigurno ne bi pridonijelo uzdizanju tarno3njih intelektualaca; u svakom
sludaju prirnijeti,o bi da se krS6ani odaju nizu neobiEnih
6 Refigije prethistorije

82

Religii

pr ethi.storzj e

i iudno stereotipnih radnji naoko bez ikakva smisla,

da ih zavr5e obredom irnitativne ffragije kojem je

vjerojatno swha da osigura urod Zita, budu6i da jedu

privid kruha. Ako bisrno i31i tirn putem, tad je bolje
da se odreknemo proudavanja prettristorijske religije.
-A'li poelimo dalje i zamislimo na5eg putnika kako

bi da se ondje natrazi nekoliko slibnih stolova rasporedenih na raznim mjestima,

zatim vGe predmeta koji prikazuju jednog ranjenog
Eovjeka, prikovanog na lcriZu, a tog istog dovjeka vidio bi na mnogim slikama duZ zidova u razliiitira
situacija'ma i okruZena razliditim likovima. Zapitajmo
se kakvu bi vezu mogao nazrijeti izmedu prividnog
blagovanja kruha i razapetog 6ovjeka? Budu6i da bi
prouEava crkwu. Ustanovio

mu nedostajao onaj nuZno potrebni lanac p.ojmova, ona

osnovna predodZba po kojoj se kr3dani uklapaju u

prirodni i nattrrrir:,odni svijet, zar bi za upoznavanje

naSeg svijeta iimao ne5to vi5e od kostura? Pretpostavirno da je veorna strpljiv, da je proudio dvadeset,
stotinu crkava. Naposljetku bi ustanovio da materijalna svjedodanstva odgovaraju jednom povezanom
sisternu, da su gratlevine uvijek okrenute u istom
smjeru, da su im dijelovi konstantni, a kriZ i slike
da odgovaraju dvrsto ustaljenoj temi. On ne bi nikad
'mogao
rekonstruirati kr5dansku misao i Evandelje,
ali bi nahraju do5ao do zakliuika da iza tih nerazumljivih svjedodanstava stoji neko viSe, simbolilko znadenje. Njegova rel<onstrukcija religije krB6ana bila bi
zadudujude netadna, ali bi ipak ustanovio da ti ljudi
irnaju veo,rna razratlenu kozmogoniju i priliino razvijene pojmove o mijenama Zivota

smrti.

I mi smo u ovoj knjizi primijenili slidnu metodu; odbacivli sve Sto se moZe na6i kod primitivnih naroda, pokuSali smo napraviti inventar
svega Sto je paleolitski dovjek ostavio u liko'rnim
dokumentima da bismo ustanovili, ne to da li je
plesao ukra6en rogovima, nego demu su odgovarali

njegovi najop6enitiji pojmovi o onom Sto se mog1o izraziti figurativnim svjedodanstvima. Slika dobivena na taj naEin sasvim je drugadija od one na
koju su nas navikla razna izdanja tokom pola stoljea; ona je sigurno isto toliko netadna kao i pre-

Religiozna umietnost

dodZba Sto bi je o kr36anskoj

zvjezdani putnik, i kromanjonski

83

religiji izgradio
bi Eovjek sigur-

no slijegao ramenima iitaju6i ove stranice. AIi

ipak se dini da ona sadrZi dijelak istine, jer dok
sam ja vrEio prva istraZivanja u tom smjeru, auto-

rica Laming-Emperaire do5la je u proudavanju

kompozicija Zivotinja do istih rezuTtata, iako sasvim razliditim putevima.

Predmetnu paleolitsku umjetnost potvrduje na

stotine primjeraka kojih je velik dio razmjerno
dobro datiran, jer su otkriveni u leZiStima zajedno
s alatkama i oruZjern kojima se moZe odrediti starost. Predmetna je umjetnost prema tome najsigurniji putokaz za odreclivanje vremenskog slijeda stilova, a ovo je pak veoma vazno za razumijevanje eventualnog razvoja koncepcija. S druge
strane predmeti su testo liBeni svakog topografskog konteksta, pa je teiko ustanoviti u kolikoj
mjeri njihov raspored odgovara nekoj svjesnoj zamisli.
Pe6inska zidna umjetnost ve6inom

je liiena direktnih putokaza za datiranje. S druge strane u

pe6inama se slikarije nalaze ondje gdje ih je dovjek ostavio. PoSto sarn nadinio plan svih figura
iz stotinjak pe6ina i zakloni3ta pod stijenam&, pokuiao sam statistidkim i mehanografskim putem
do6i do cjelovite slike. Ako se radi samo o figurama nasumce nabacanim na stijene, ta slika, kao
i u sludaju zvjezdanog putnika, ne6e imati unutarnje povezanosti, ako se pak u njoj otkrije namjerni
raspored figura, tad se mora pretpostaviti da odgovara nekoj zakonitosti. Pokazalo se da je slika
logidki povezana do u tandine i toliko precizna da
se njome moZe rasvijetliti velik dio predmetne
umjetnosti; treba ipak imati na umu da je to stka bez legende i da je po svoj prilici isto tako
daleko od stvarnosti kao i predodZba koju bi o
krS6anstvu ponio posjetilac ,iz drugog planetnog
sustava.

6*

84

Religi,je prethistorije

Rospodjelo poleolitske umjetnosti

Dokumenti paleolitske umjetnosti otkriveni su

na razmjerno ogranidenom pojasu. Ako se izuzme
podruije Bajkalskog jezera, paleolitska umjetnost
poiinje od Urala i proteZe se do Atlantskog oceana. Predmetna umjetnost pokriva diru zonu: Spanjoisku, trYancusku, Italiju, Veliku Britaniju, Belgiju, Svicarsku, Njemadku, Austriju, eehoslovadku, Ukrajinu i Rusiju sve do Dona. Pe6inska umjetnost obuhva6a uZe podrudje: Spanjolsku, Franeusku i juZnu Italiju, premda je jedna pe6ina s
paleolitskim slikarijama otkrivena 1961. na Ura1u.
Ova rmjetniEka cjelina nije ra'"'nomjerno raspoa pored toga njena gusto6a varira i prema

redena,

razdobljima. NajguS6e ZariSte predmetne i pe6inske

umjetnosti o,buhvada Asturiju, I(antabriju, Baskijsku
pokrajinu, Pireneje, jugozapadnu Francusku od Centralnog masiva do Atlantika i do rijeke Loire. Dalje
prema sjeveru svjedo'Eanstva postaju rjeela. U Belgiji,
NjemaEkoj, Svicarskoj, u Alpama i Juri susre6u se

uglarmom dokumenti iz mladeg madlenskog yazdoblja koji nastupaju iza posljednjeg povladenja veli-

iedenjaka. U dolini Rone i u Italiji nastambe s

umjetnidkim nalazima dosada su rnalobrojne, Naprotiv,
idu6i prema istoku, premda ondje pe6ina gotovo i
nema, otkriveni su bogati nalazi pred,rnetne umjet-

kih

nosti

nastambama na otvorenom.

eitaoca 6e zapanjiti izvanredno jedinstvo umjetnidkog sadrZaja: vanjsko znaienje figura izgleda
da se nije mijenjalo od -30000 do -9000. prije
naSe ere, a istovetno je u Asturiji i na D,onu. Ova
neprekinutost likormog oblikovanja u vremenu i
prostbru mogla bi se protumaditi i determinizmom,
budu6i da se na jednakom kulturnom nivou javljaju iste manifestacije. Determinizmom se, istina,
moZe objasniti usvajanje i stalnost neke pojave,
ali ne i porijeklo tako sloZenog sistema kao Sto je
sistem spojenih figuracija. Bit 6e da je preno5enje

Reli.giozna

umjetnost

g5

kontaktima pridonijelo Sirenju figurativne ideologije do krajnjih naseljenih predjela. Ovu pretpestavku potkrepljuju uostalom i neke dinjenice, kao
Sto je postupno preoblikovanje tjelesnih detalja
Zenskih statueta. Rijed je dakle o veoma Birokom
kulturnom sloju koji proZimlju iste osnovne koncepcije. Taj sloj pokriva razlidite materijalne kulture, a i sama rasprostranjenost >pe6inske religije<
samo je dokaz do koje se mjere moZe pro5iriti jedan ideolo5ki sistem ako naiale na povoljnu ljud.sku i geografsku sredinu.
Prouiavanje urnjetnidkih tvorevina na podruEju
gdje su one dovoljno gusto rasporedene pokazuje
da su regionalne zajednice ostajale stolje6ima dvrste i stalne. Tako izmealu solitrenskog i mlaeleg
madlenskog razdoblja Asturija, Kantabrija, centralni Pireneji, Quercy i Dordogne pokazuju sasvim lzuzetnu individualnost stila, a dini se da je
i dolina Rone obrazovala stabilniju etniiku cjelinu. Stoga bismo te5ko pogrije5iti kad bismo zamiSljali da su prethistorijski narodi u neprestanom
komeSanju prelijetali Siroke prostore izmeelu Urala i Atlantika: paleolitski svijet nije se, izgleda,
mnogo razlikovao od historijskog.
Kronologija stilovo

Premda naoko nema veze s predmetom ove

knjige, povijest prethistorijske umjetnosti veoma
je yaZna za razumijevanje religiozne mis1i. Za nas
je doista od presudne vaZnosti da ustanovimo da li
je Lascaux sazdan od figura koje su se nadovezivale jed-ne na druge, podam od orinja5kog pa do
madlenskog vrernena, iii je to cjelina koju je stvorilo samo jedno razdoblje: vaZno je znati na primjer i to da li slikarije pojedinih dvorana u istoj
pedini pripadaju sukcesivnim epohama, i da li prema tome odgovaraju svjesnom, a ne sludajnom

ooi

Religi,ozna umjetnost
srrl
o
z
OJo

<93
Ei:
o

uZ
tu
o
z
dad

'/t^''

f'

LluosKt

KONJI

'il

zNAKoVt

CI\/

) (t{

sARr jt

Ii:l

LtKovt .

,(-PA(l
P-e+

{t

it^ffi ffi

I
F

>9
<o5

(t,

atr#oo
)t
oa

\/\

//

raqroredu u jednom taEno razgranidenom podzemnom svijetu. Jedino u svjetlu kronoloikih perspektiva mogli smo ustanoviti da paleolitska umjetnost
podinje apstraktnim oblikovanjem da bi poSla putem sve izrazitijeg realizma, kao i to da se znakovi iz madlenskog vremena mogu odgonetnuti samo
u kontinuitetu oblika koji dde od orinjacija pa nadalje. U toku rada koji je doveo do ovdje izloZenih
zakljudaka kronotogija figura i topografska statistika bile su nerazdvojno povezane. (Sl. 6.)
Predfigur,atu:ni, period.
mu,sterijensko
- Napredno
je oker i skupljanje
doba (oko - 50 000) poznavalo
fosila, ali nema potwde ni o jednom figurativnom
djetu. Satelperonsko (oko - 35 000) oznadava pojavu
nakitnih predmeta, ali jo5 nema izrazitih figurativnih
oblikovanja. U,mjesto toga susre6u se mnogobrojne
kosti i karnene ploCice s pravilno raanaknutim urezima; okera ima mnogo, pa nije nemogu6e da se jednog

dana otkrriju

Kronoloiki pregled razdoblja i stilova u gortrjern

paleolitu

figr-rre.

(stil

I i n).

OrinjaSko razdoblje

000) ve6 otkriva

figure ugravirane ili naslikane na vapnenim plo'dama (Dordogne: La Ferrassie,
Abri Cellier; Basses-Pyr6n6es: Isturitz). To su sasvim
(oko

30

apstraktne i vrlo rudimerntartre slike, a prikazuju

glave ili prednje tijelo Zivotinja koje je u ve6ini
sludajeva nemogude identificirati. Likovi. su pomije5ani s prikazima genitalija.
Stit II polagano se racla iz stila I u toku gravetijenskog

sl.

Przmi.tioni period.

starijeg solitrenskog razdoblja (oko

25

000 do

- 20 000). Ovim periodima u zapadnoj Evropi odgovaraju

prilidno razliEite kulture na istoku. Likovi Zivotirja
raeleni su posve jednoUkorn tehnikom: na osnovnu
vratno-lednu krivulju nanosili su se desto veoma povr5ni detalji karakteristidni za bizona, konja, mamuta, kozoroga, itd. Ljudski su likovi slidno stilizrrani:
centralni dio tijela je nerazmjerno velik prema glar.i
i ekstremitelima iz iega je nastalo uvjerenje o jako
izraZenoj steatopigiji kod paleolitskih Zena. Iz tog
perioda potjedu najstarije pe6inske figure (Gironde:

Pair-non-Pair; Hautes-Pyr6n6es :Gargas).

Arhai.ini perio(L (stil II!.
Stil II sazrijeva u solitrensko.m razdoblju da u mlailem
solitrenu (Charente:

88

Religij e pr ethi.stori,i

Rel,i,giozna umjetnost

Roc-de-Sers; Dord,ogne:Fourneau-du-Diable) prijede

u stil III (Oko - 20 000 do - 15 000). Ovladavanje tehnikom je potpuno, slike, skulpture i glavire pokazuju
zamjeran kvalitet izradbe. I{.anon ipak ostaie srodan
onom iz stila II, pa Zivotinjski likovi imaiu golem
trup, dok su im glava ,i ekstrerniteti rnaleni. Ljudski

likovi gradeni su prema istim principi,ma. Ove sasvim

neobiEne proporcije stila III Eesto su navodile na pomisao da likovi prikazuju >gravidne Zivotinje<. To je
u ve6ini sludajeva samo pretpostavka koju je nemogu6e
provjeriti, a naprosto je s,mije5na kad likovi Zivotinja
nedvojbeno pokazuju muZjadke karakteristike. Ovaj
je period prilibno bogat peeinskirn umjetninama koje
obuhva6aju nekoliko naselja prvog reda (Dordogne:
Lascaux; Il.antabrija: La Pasiega). Znakovi i Zivotinjski likovi pokazuju znadajni razvoj od poietka do zavrietka perioda (iza znakova s pregradama slijede
znakovi u vitidastoj zagradi).
Klasid.ni. peri,od, (stil IV, stariji).
U madlenskorn
razdoblju (oko - 15 000 do - 11 000) -oblikovanje figura
dosiZe ve6 vrlo vis,ok stepen realizrna. Zivotinjski likovi
svedeni su gotovo u prirodne proporcije, a pri bojenju
tijela uhvadeno je mnoitvo detalja dlake i ,oblika koji
su svi precizno kodificirani. Medutim likovi joS uvijek
izgledaju kao da lebde u zraku s ovjeienim ekstremitetima, i tek su pri kraju razdoblja modelirani sigurnije kao da stoje na tlu. Kipovi i zidne figure
pokazuju promjene u oblikovanju ljudskih likova koii
su 6esto smanjeni u sredinri trupa, a prikazani su u
profilu, bez glave, prsiju i ruku. Ukra5ene peOine dosiZu

svoju najve6u geografsku ekspanziju, i vedina najznadajnijih naselja potjede upravo iz tog razdoblja (Vienne: Angles-sur-l'Anglin; Dordogne: Font-de-Garme,
Cap-Blane, Les Combarelles; Aridge: Niaux, Trois-Frdres, Montespan; Kantabrija: Altamira, El Castillo).
Kasni peri.oil (stil IV, mladi).
mlaelem madlens- U postepeno preskom razdoblju (oko - 10 000) pedine
taju biti ukra5avane, a umjetnost se usredotoduje
uglavnorn na pred,mete. Likovi su izgubili i posljednje
oznake prethodnih strilova, Zivotinje izrastaju iz takvog
realiana da vjernost oblika i pokreta naprosto zapanjuju. Predmetna urnjetnost Siri se do Velike Britanije,
Belgije i Svicarske. Oko - 10100. dolazi do prilidno

89

koji oznadava kraj gornjeg paleolita. Rjsvjedodanstva iz zavrinog rnadlenskog doba

osipaju se u Sematizmu i nespretnosti,

oaglog pada

jetka

Tako paleolitska umjetnost, koja je za ditava

trajanja ostala vezana uz isti ideolo5ki fundus,
ima svoju logiinu razvojnu liniju upravo kao i
druge umjetnosti koje su pokrivale duge periode.
KronoloBko prou6avanje otkriva jo3 jedan vid paleolitske umjetnosti koji moZe objasniti neke anomalije koje su uoiili pojedini autori. U prvom redu
grupiranje predmetne i. pe6inske umjetnosti u vremenu veoma je neravnomjerno. U predmetnoj
umjetnosti stilovi I, II i III broje u 20 000 godina
svega 2A0/o od ukupnih dje1a, dok se 80'0/o saZelo
u 3 000 odnosno u 4 000 godina stila IV, tako da
predmetne umjetnine prvenstveno pripadaju madlenskom razdoblju, i to mahom mladem. Pe6inska

umjetnost odgovara slijede6oj raspodjeli: stil I:

O0/0, stil II: 1510/0, stil III: 2V0la, stll IV stariji: 540/0,
stil IV mladi: 4'010. Prema tome pe6inska je umjetnost u svojoj osnovi solitrenska, odnosno starijei srednje-madlenska, a i5dezava u vrijeme kad
predmetna dosiZe svoj vrhunac. Ovo obja5njava
joi jednu uo6enu anomaliju: sob je vrlo rijedak
medu pe6inskim likovima, a vrlo dest u predmetnoj umjetnosti, i to zbog toga Sto se svrSetak srednje-madlenskog razdoblja, koji pada u vrijeme
vrlo jakog prodora hladno6e, poklapa u isti mah
s posljednjim ukra5enim pe6inama (Les Combarelles, Trois-Frdres) i sa sve brojnijom pojavom
soba.

Kad se proudava poloZaj skupina likova u pecinama otkriva se jo5 jedna prilidno neobidna dinjenica. Nijedan od likova koji se s razlogom mogu
pripisati stilu I nije bio otkriven na stijenama, vei
se sve Bto iz tog razdoblja posjedujemo nalazi na
blokovima pronaclenim u nastambama osvijetlje-

nim dnevnom svjetlo56u. MoZda ih je bilo i na stijenama, ali ih je po svoj prilici uni5tila korozija.

90

Reli,gij

Religiozna u.mjetnost

pr ethi,storij e

Likovi iz stila II takoder se veeinom nalaze na

predmetima, ali ih je ne5to nadeno i na zidovima

ulazne zone nekih pedina (Gironde: Pair-non-Pair;

Dordogne: La Grdze; Gard: pe6ina Chabot) i u poiuosvijetljenim zonama udaljenijim od ulaza (I{autes-Pyr6n6es: Gargas). Stil III javlja se u pojasevima danje svjetlosti, u ulaznoj zoni i u prvoj polutami do dubine od nekoliko desetaka rnetara,
dokle dopire indirektno osvjetljenje (Lascaux; Lot:
Pech-Merle; Kantabrija: Covalanas, La Pasiega).
Stil IV stariji ide od ulaza i proteZe se u dubinLr
od jednog kilometra i viSe, i to u pe6inama u koje
je pristup katkad veoma teZak (Yonne: Arcy-sur-

-Cure; Dordogne: Rouffignac; Basses-Pyr6n6es:

Etcheberriko; Aridge: Montespan, Trois-FYdres).
Stil IV mladi javlja se samo u podrr.rdjima oko
ulaza (Dordogne: Teyjat; Lot: Sainte-Eulalie). S
pravom se dakle rnoZe govoriti o pravoj progresirrnoj invaziji dubokih pe6inskih unutra5njosti
koja traje sve do podetka stila IV mladeg (pojava
soba) i zamire u dasu kad predmetna umjetnost
ima pred sobom joi dva ili tri tisu6lje6a postojanja.

Za prouiavanje religije vaZno je trajanje obitavanja ukraienih pe6ina. Neke pripadaju samo jed*
nom razdoblju, kao Lascaux gdje slikarije obuhvaCaju dvije faze stila III, otkri.vajudi sarno rnjestimiino tragove stiia IV starijeg. Neke su od njih
bile dugo nastanjene, kao Altamira ili Font-de-Gaume koje pokrivaju ditavo razdoblje stiia III
i stila IV. Veliki broj dubokih pe6ina bio je, dini
se, oslikan ujedanput i kasnije ostao nenastanjen,
kao na primjer podzemne galerije pe6ina Montespan, Arcy-sur-Cure, Etcheberriko, Niaux. U cjeIini uzevii, ukra5ene pe6ine imaju sve karakteristike >spomenika<, to nisu zbrkane skupine likova
iz svih razdoblja nabacanih nasurnce na zidove,
r-e6 su to, kao i spomenici ostali.h kultura, cjeline

91

stilskih svjedodanstava usklaclenih i povezanih ti

vremenu. A ta je dinjeniea od velikog znadenja
pri odredivanju njihove funkcije.
Teme predmetne

peiinske umjetnosti

Uzeta u cjelini paleolitska umjehrost obuhvaa

kategorije tema: Zivotinje, ljudska biea i znakove. U tabeli omjera koja je ovdje prikazana vodilo se raduna, i u predmetnoj i u pe6inskoj umjetnosti, o pojavi jednog >siZea< u svakoj cjelini, a ne
o broju prikazanih jedinki. Tako se, na primjer,
iitav jedan pano bizona raduna samo kao jedan
>siZe-bizon<. Tom smo metodom dobili statistidku
skupinu ,od oko 1800 (1794) sludajeva koji medusobno stoje u slijede6im omjerima:

tri

Konj
Znakovi
Bizon
Kozorog
Sob
Tur
Jelen-srna
Mu3karac

24
15
15
7

Medvjed

J
t

54llo Riba

Zena

2,5

Velike rnabke

6,5

Ptica

5
4,3

Mamut

1"

Nosorog

Divokoza
Sajga

Mo5katni bik
Vuk
Hijena

manje od

ili

Lt/r

neizvjesno

eudoviSta

Zrfija

Buduti da ova tabela uklju[uje i predmetnu i

u obzir kasnu po..
javu soba koji u pe6inama ne dosiZe ni jedan posto, dok je u predmetnoj umjetnosti zastupljen sa
150/0. Ista korekcija vrijedi za ribu koja u pe6inama praktidki nije zastupljena, a u predmetima

pe6insku umjetnost treba uzeti

Religij e pr ethi.storij

92

je predstavljena sa

7,5i0/0. Ono Sto u ovoj cjelini

osobito upada u odi jest dinjenica Sto 540/o od prikazanih siZea otpada na konja, bizona i na znakove, dok se ostali likovi javljaju tek u drugom
planu. Mogu6a su dva objaSnjenja: ili su konj i

bizon predstavljali glavnu divljad, pa su zastupljeni u razmjeru sa svojom vaZnoB6u, ili je postojaia neka glavna tema >mitolo5kog< karaktera:
>bizon-konj-znakovi<. Uostalom ove dvije pretpostavke ne iskljuEuju jedna drugu, ali 6e se u
kasnijem izlaganju pokazati da druga ima viSe
izgleda za potvrdu. Ona je, istina, na prvi pogled
manjkava, jer ne obja5njava ostale likove, u prvom redu figure mu5karca i Zene.

ffi1t

1l

frm (
Affi

1,

'l'
1l'

cn#

A
A

lr
Znokovi

(tl.

7)

Kao prvo postavlja se pitanje kako objasniti

koji su veoma brojni i susre6u se gotovo
u svim pe6inama. Poku3avalo ih se tumaditi kao

TA

znakove

zamke, kolibe, zamke-kolibe za duhove, kao oruZ-

je ili grbove, a sve to na temelju nekih

dalekih
etnografskih koincidencija. Dvije metode kojima sam se rukovodio pri radu dovele
su me do posve drugaiijeg tumadenja. Prva je statistidka topografija. U pe6inama su naime znakovi,
kao Sto 6e se kasnije vidjeti, rasporecleni u dvije
skupine: skupina a koja sadrZi izdui,ene znakove
(povlake, 5tapi6e, tadkaste linije) i skupina f kola
obuhva6a pune znakove (ovale, trokute, padetvoriae, vitidaste zagrade, itd). Topografska raspodjela neosporno pokazuje da su ljudi paleolita vidjeli
neke razlike medu znakovima. Druga metoda koju
sarr napomenuo jest kronoloSka: u stilu I (s1. 6)
susre6u se Zivotinje pomije5ane s realistidki prikazanim falidkim i vulvarnim figurama; u stilu II
iste skupiae Zivotinja prate joS nedefinirani jajoliki znakovi, povlake i tail<aste linije; u stilu III
slidnosti oblika

ili

f{i}.

lh

tre

Il

(flb n

sl.
Li,jetso

ltiilftl

Oao

N
FTI.

'/l#t
V/N
illllr

i u sredini:
i Zenskih znakova

Varijante mu5kih

Desno:

Parovi znakova

9{

Religii

pr

ethistorij

Religiozna um,ietnost

starijem prevladavaju znakovi s pregradamo, povlake i radvasti znakovi koji prate Zivotiaje; u stilu III mlailem susre6u se puni znakovi u vitidastim
zagradama i ponovo povlake, tadke i1i radvasti
aakovi; u stilu IV starijem znakovi u obliku kiina, povlake i taike; u stilu IV mladem ponovno
ovali, vrlo pojednostavnjene vulvarne figure i povlake. Ova bi zapay',anja ve6 sama po sebi dovoljno potvrdila pretpostavku da su znakovi simboli
seksualnog karaktera, mu5kog i Zenskog, sve da
paleolitski umjetnici nisu povremeno dali naslutiti kakav su smisao pridavali tim likovima. Kao
najjasniji primjer za to posluZila su dva qteZa iz
stila IV starijeg, jedan iz Dordogne (pe6ina Madeleine), drugi iz Aridgea (Massat). Obje komp'ozicije
sadrZe istu temu medvjeda, falosa i vulve, samo
ito je u jednom sludaju tretirana sirovo realistidki,
dok je u drugo,m prikazana apstraktno (sl. 14, H, I).
Znakovi su dakle prikazi seksualnog karaktera
i kao takvi predstavljaju veoma vaZan problem.
Naime, ma Sto neki autori mislili ili tvrdili, nikad
paleolitska umjetnost, koliko je dosad poznato, nije
prikazala nijedan prizor parenja ni kod iovjeka ni
kod Zivotinje. Nategnuta tumaEenja kojima se na
osnovu nedefiniranih gravira htjelo po svaku cijenu pokazati da se kod ljudi kamenog doba shva6anje plodnosti izraZavalo na pornografski nadin
djeluju muEno i neuvjerljivo. Ali zato nikom nije
palo na pamet da istakne dinjenicu da je ve6ina
Zivotinjskih likova prikazana bespolno, mada oblik
rogova, drZanje vrata ili ledna linija veoma fino
odaju spol Zivotinja. Osnovne spolne karakteristike
ili su jedva naznadene ili su posve izostavljene.
Naprotiv likovi mu5karca pokazuju, u pribiiZno
istom broju, itifali6ke karakteristike i obidne naznake spola. Veoma je karakteristidna dinjenica da
Zenski likovi, posiije stila I, poprimaju oblike koji
su jednako nerealistidki kao >grbovi< u pe6ini Lascaux, i da su ved od podetka stila I mu5ki simboli

95

svedeni na Stapi6e ili tadkaste linije. Supro'tno od

onog Sto se op6enito misli, mora da je na tom

podrudju kod paleolitskog dovjeka postojalo veoma snaZno psiholo5ko ogranidenje. Premda se pravo znadenje simbola nije ni u jednom dasu izgubilo, a to dokazuje povremena pojava realistiikih
interpretacija, postupak paleolitskih umjetnika govori o izazetnoj suzdrZanosti. Obja3njavati tu pojavu stidom ili >tabuom< jednako je neosnovano,
jer bi ti izrazi imali smisla jedino kad bismo im
poznavali kontekst, ali bi se zato, kad se govori o
>magij,i plodnosti< i te kako trebalo povesti raduna
o ovoj oiiglednoj suzdrZanosti paleolitskog iovjeka.
Sigurno je jedino to da se znakovi, kao i mnoge
Zivotinje, kombiniraju u parove, dvoje po dvoje,
ali se nikad ne javljaju u poloiaju parenja. U svim
sredi5njim kompozicijama u pe6inama znakovi
skupina a i P nalaze se neposredno jedni pored
drugih. Ta je znatajna pojava ostala posve nezapa1ena kroz punih pola stolje6a koliko traju
prouiavanja pe6inske umjetnosti i religije.
Zidne figure

Brojke koje 6emo iznijeti na slijede6im strani-

eama dobivene su statistidkom obradom 63 ukraSene pe6ine koje smo odabrali medu 110 dosad otkrivenih jer im je stupanj oEuvanosti tolik da
omogu6ava identificiranje likova. Sve su one bile
proudene na licu mjesta, a figure su tadno unijete
u planove. 2260 zablljeZenih likova rasporedeno
je u 985 poloZaja na stijenama koji su topografski
podijetjeni na siijede6i nadin (s1. 8):
tr. PoloZaj na tatci odakle po6inje granjanje likova
(taj se poloZaj desto nalazi ondje gdje podinje pn-:
surnrak, ili na posljednjoj tadci odakle se vidi ulaz a
to je uvijek na nekorn suZenju ili zavoju).
IL FoloZaj u zavojima, prolazima, uskim hodnicima
koji spajaju dvorane.

RelLgiozno umietnost

IIL

PoloZaj na ulazu

u napukline, odvojke i

u,

ljenja.

seZu slilc
V. Po,loZaj u sredGnjem dijelu ukra5enih stijel
dvoranama ili u velikim pro5irenjima.
VI. PoloZaj na rubovima s'redi5njeg dijela.
VII. PoloZaj unutar napuklina, udubljenja i o
jaka koji imaju izlaz na dvorane.

IV. PoIoZaj na posljednjoj tadci do koje

0*q
ULAZ

Rezultati koje srno dobili za znakove poka

savrsenu pravilnost:
od znakova skupine o, to jest muikih zn
va- (5tapi6i, tadke, radvasti znakovi) 61'0/o nalai
u poloZaju f, If, III, IV ili VI; dok se 31'0/o ni
u poloZaju V ili VII.
od znakova skupine B, to jest Zenskih zn
va- (ovali, padetvorine, itd.) 90io su u poloZaju
ilI, IV ili VI; dok ih je 910/o u poloZaju V ili
Prerna tome srediSnji dijelovi sadrZe Zensk
kove povezane u parove s izvjesnim brojem r
kih znakova. Ostatak od 90lo obja5njava se
Sto je katkad te5ko povu6i granieu izmedu sre
i ruba, ili u unutraSnjosti spilje raspoznati pos
nji centralni poloZaj od Zenskog znaka koji je
lutao u podrudje a.

69
(wl------_

.)&!4'
\t^

\r"{

(t

68

t Eal
/.1

,\,/l
"'()

70

(Et
't'

82

-t'

33

(\\-\_a

91

96

14

\-

}.ll

(! Erl

^z----r
'. az=fv
\ (tlsEl
"t6

a8

sl. I
Topografski raspored likova u jednoj pecini
rekonstruiran statistiiki
A, u planu; B, u postocima PoloZaja

Statistika likova Zivih bi6a pokazuje

pod

koji prilidno iznenacluju, ali se tadno pokia

s podacima o znakovima. Zivotinje i ljudski Ii

dijele se, po svemu sude6i, u dvije skupine, je

ko kao i znakovi, s istim rasporedom u pros
samo Sto se skupina A, koja odgovara skupi
u znakovima, dijeli u podskupine prema tome
je rijed u poloZajima I, II, III i IV (ulaz-prc
-obod), IV (unutra3njost) ili V (srediSnji p
Tako dobivamo podjelu na str. 98.
Ovaj pregled sadrZi veoma zanimljive pc:
o nadinu na koji su ljudi kamenog doba per
rali i organizirali podzemni prostor. Slc;l'"
(Zena, bizon, tur) i znakovi B zauzimlju u ni
900/o sludajeva najslobodnije povr5irre sfijer;
meclu nepravilnosti prolaza (udubljenja, pukc
? Religije prethistorije

Religije prethistorije

98
Polozaj

(Y.)

Skupina

Skupina B

(iJ,)

Konj, 88 Zena, 100

Tur, 96
Bizon, 94

Polozaji I, II,
Skupina A'
(u o/o)
Kozofog 86 (12)
Medvjed 82 (t2)
Srna
79 (12)
sob
't2 (L2)
Mamut
?0 ( 6)
Nosorog 55 (11)

Religiozna umjetnost
III i IV (VD
Skupina A"
(u

o/o)

Jelen
velika
madka
Muskarac

(U zagradama: postotak samo za unutrasnjost

88 (3r)
76 (44)
?6 (37)

pe6ine)

odvojaka). Konj slijedi odmah iza njih, ali u 18'0/o

sludajeva zauzimlje poioZaj I, II, IV ili VI, pri ulazu ili u unutra5njosti, to jest on se prema bizonu
nalazi u istom odnosu u kojem se mu5ki znakovi a
nalaze prema Zenskim znakovima B. PoloZaj mamuta nije sasvim jasan, jer se on ne pojavljuje
u svim peeinama. Iako u principu pripada skupini
A, u pokrajini Eyzies (Les Comb,arelles, Bernifal,
Font-de-Gaume, Rouffignac) on tako duboko zadire u srediSnje panoe da mu je katkad te5ko odrediti poloZaj. U Pech-Merleu (pokrajina Lot) mamut je izrazito periferni siZe, jednako kao i u po-

krajini Arddche.

SiZei skupine A' i skupine A" razlikuju se po

udestalosti u dubokoj unutra5njosti pe6ina. Opat
Breuil je u vi5e navrata zabiljeZio da se Zivotinje
iz porodice velikih madaka, nosorog, i muSkarac
desto ponavljaju u dnu pe6ina. Zbog veoma slidnih
okolnosti poloZaj nosoroga jednako je zamr5en kao
i mamutov. Sva detiri primjerka ove Zivotinje, zabiljeZena prije otkriCa pe6ine Rouffignac, nalazila
su se duboko u unutrainjosti. Te je omjere osjetljivo poremetilo petnaestak primjeraka koji su otkriveni u spomenutoj pe6ini, gdje se nosorog duboko uvukao u sredi5nje panoe. Kozorozi su izrazito periferni siZei (69;0/o od 86), jeleni dosiZu najgui6u uEestalost na ulazu i u unutraBnjosti, a velike pe6inske maEke i mu5karac u unutra5njosti pe6ine. Sto se tiie muSkarca, koji dosad broji tride-

99

setak primjeraka, razumljivo je da on moZe zaraijeniti znakove c, i da se prema tome moZe nalaziti pored Zene u sredi5njem poloZaju, ali je sasvim sigurno da se susre6e u svim poloZajima a,

s najvetim brojem realistidkih prikaza u unutrainjosti pe6ina (Trois-Frdres, Lascaux, Saint-Cirq).

Stigli srno do tadke kad bi na5 zvjezdani putnik
podeo shva6ati da prostorni princip prema kojem
su gradene zemaljske crkve odraZava odretien
idejni sistem. Znakovi o i Zivotinje A susre6u se
u sredi5tu sa znakovima P i sa Zivotinjama B
(znakove katkad zamjenjuju likovi Zena i muikaraca). Znakovi o i Zivotinje A' i A", kao i ve6ina
likova muikaraca zapremaju meeluprostore, a neki
od njih kao da najradije izabiru duboku unutra5njost pe6ina. Neke anomalije u topografskoj statistici omogu6uju nam da malo popun^imo ovu
okosnicu. Rijed je naime o ranjenim Zivotinjama,
o grubo otisnutirn Sakama na stijenama i o pojavi
znakova a u blizini topografskih nepravilnosti.
Li,kout ranjenzh Zzuoti,nja posluZili su kao glavni
dokaz u prilog magiji ukiinjanja. Po toj su tezi
ljudi kamenog doba ucrtavali rane u likove Zivotinja da bi time osigurali uspjeh u lovu. Pri tom
je medutim paZnji istraZivada izbjegla jedna osnovna dinjenica: ranjene Zivotinje u zidnoj umjetnosti predstavljaju tek 2,610/o od svih Zivotinjskih
likova. Iz tog proizlazi ili da su paleolitski ljudi u
97,70/o napu5tali svoje lovadke planove, Sto je posve besmisleno, ili su prikazivali jednu ranjenu
Zivotinju koja je vrijedila za sve ostale, a to nas
prilidno udaljuje od naivnog uklinjanja lovca koji
ulazi u pe6inu da upotpuni svoju ostavu i u brzini
slika na smrt ranjena bizona. To ujedno obara i
pretpostavku o nastajanju slika prema potrebi
datog trenutka.
Osobito je zanimljiva dinjenica Sto su na iitavom panou svega jedna ili dvije Zivotinje obilje-.
Zene ranama, i to u skupinama gdje nema zna7*

Reli,gt

r{^ A^Qil'$

{x

101

kova, a najde5be se javljaju u paru s jednim od

znakova skupine a. Takav je, na prirnjer, konj >sa
strelicama< iz pe6ine Lascaux, na slabinama nosi
rane iz kojih kaplje krv, a na vratu mu je ucrtan
si6u5an mu5ki znak (slika 7), zatirn bizon na glinenom zidu u pe6ini Niaux koji na slabinama ima
tri rane, a na vratu dva Stapi6a (slika 9, B); spomenimo i ranjenu kravu sa crne freske iz Pech-Merlea koja odgovara biku koji na slabinama ima ucrtane dvije linije povlaka. eini se da su, po svemu
sude6i, Zenski z'oakovi i rane bili zapravo uzajamno zamjenjivi simboli, kao Sto to pokazuje mali
izgravirani bizon iz Bernifala (slika 9, C) koji nosi
na vratu ovalni znak s dva mala Stapi6a, a to je
znak koji se moZe identifisirati i kao vulva i kao
rana.

fd

\t
.-\

ozna urnyetnost

{7

'A

sl. I
4,, Pech-Merle: Ctt&i Zena i bizona; B, Niour.' Bizon oznaden ranom i Stapi6ima; C, Bernifal (Dordogne): Bizorr oznaden vulvom i Stapidima; D, Gorgas:
Ruka s retu5iranim prstima.

Sake su takoeler jedan od mnogo iskoriStavanih

argumenata. Ljudi kamenog doba navodno su prislanjali ruku, i to uglarmom lijevu, dlanom uza
stijenu i oividavali je crvenim okerom ili manganovim dioksidom. U pedini Gargas istraZivadi su
zabiljeZili vi5e od stotinjak takvih otisaka od kojih

mnogi kao da pokazuju tragove saka6enja jednog

ili vi5e prstiju. Ta su saka6enja, zahvaljuju6i nekim etnografskim primjerima o udovicama koje
prilikom muZevljeve smrti odsijecaju dlanke na
prstima, u51a u prethistorijsku literaturu kao jedan od neobiEnih paleolitskih obidaja. No odigledno je da su Sake iz Gargasa bile otisnute prislanjanjem hrpta, a nikako dlana ruke uza stijenu
i da su vlasnici Sake pri tom savijali jedan ili nekoiiko prstiju zbog razloga koji nam nisu pomati,
ali koji nemaju veze sa saka6enjem. Najbolji dokaz LeZi u drnjenici Sto su na nekim otiscima (slika
9, D), koji su bili nabinjeni s ispruZenim prstirna,
neki od prstiju bili naknadno lagano premazani,
tako da se ispod naslage jo5 naziru prvotne linijePrema tome dini se da i osaka6ene Sake treba
ubrojiti u nau6ni folklor; ono Sto je zanimljivije,

102

Religiie prethistorije

Reli,giozna

to su savijeni prsti koji se katkada javljaju u nizovima, grubo otisnuti u profilu, u obliku kuka
(Gargas, Pech-Merle).

Napomenut 6emo jo3 jedan zanimljiv podatak: ruke

su premalene da bi rnogle prripadati mu5karcima i nalaze se na panoima gdje nema znakova skupine p,

Sto

je

joB dudnije, najdei6e se nalaze

blizini

znakova skupine a. Od pet ruku iz pedine Pech Merle,

uz tri su smje5tene grupirane tadke, ietvrta dodiruje

dvostruki red taiaka, a peta se nalazi blizu jednog

niza prstiju savijenih u obliku kuke. primierci otisnutih Saka odvi'Se su malobrojni (svega 14 poloZaja) da
bi se moglo do6i do sigurnih statistidkih podataka, ali
se ipak dinLi da se Zenska ruka, kao i rana, simbolibki
podudarala sa ienskim spolnirn simbolom.

Mogli bismo moZda po6i i dalje. Mu5ka skupina

sredi5njem poloZaju prati vulve, rane i ruke.
U vansredi5njem poloZaju ta se skupina podudara
najde56e s prvim suZenjem pe6ine, zatim s daljnjim suZenjem i s posljednjim invaginacijama u
dnu pe6ine; susre6erno je i u blizini pukotina ili
popreEnih prolaza koji su katkad prepuni simboIa skupine B. MoZemo se dakle s pravom pitati nije
li oblik tih topografskih nepravilnosti za paleolitske ljude imao neko Zensko znadenje i nije 1i u
tim poloZajima skupina d komplementarna samoj

peCini.

Promatrana u svjetlu neobraalenih rezultata topografske analize pe6ina ostavlja dojam pravog
organiziranog svijeta. Pojediaosti idejnog sistema
ne mogu se dodu5e razabrati, ali se njegova prisutnost jasno osje6a u likovnim prikazima. Njihova meilusobna usklailenost odaje sloZenu misao
koju uvelike nadilazi ustaljeno poimanje o prethistorijskoj umjetnosti. Do sliEnog bi uvjerenja
do5li i teoretidari komparativizma kad bi za trenutak zadobili australijanski nadin mi5ljenja,
umjesto Sto ga odmjeravaju prema evropskim
mjerilima.

umjetnost

103

Temotsko onaliza syetistd

Da li je mogude donekle oZivjeti poruku koju

nam je ostavio pe6inski dovjek, ne natrunujuCi je
suvremenim iinjenicama? po3to smo se uvjerili
da pe6ine predstavljaju organizirane cjeline, mogli
bismo pnistupiti analiziranju tema koje obraduju
pojedi.ne topografske kategorije i poku5ati otkriti
njihove odnose sa cjelinom. To bi istraZivanje moZda pridonijeio produbljivanju na5eg predmeta, ali
pri tome ne treba zaboraviti u prvom redu da nas
ono ne moZe dovesti do opisa preciznih dinjenica
(koje su iSiezle zajedno s govorom njihovih nosilaca), zatim treba imati na umu da raspolaZemo
samo s oko tisu6u poloZaja i s neSto vi5e od 2 000
likova; naposljetku ni statistidka pouzdanost nije
uvijek jednaka, a neke se teme javljaju u neznatnom broju sludajeva.
Porovi

Znakovi se nedvosmisleno javljaju u parovima;

srediBnjem poloZaju obidno se znak B nalazi u
druitvu znaka o koji ga nadopunjuje. I upravo nas
je to pravilo sparivanja navelo da ruke i rane smatrarno istovetnima sa znakovima skupine B. Zivotinje se takoder konstantno javljaju u parovima.
Ovdje upada u odi neobidno znadajna dinjenica: Zivotinji iz skupine B (bizon ili tur) suprotstavlja se
Zivotinja iz skupine A, a to je gotovo uvijek konj
(198 srediSnjih poloZaja konja; 148 bizona * 46
turova : L94 sredi5njih poloZaja skupine B). Glavna figurativna tema paleolitske umjetnosti je prema tome par bizon-konj smje5ten pored teme muZjak-Zenka. Ovom konstatacijom paleolitski sistem
zadobiva pravu dubinu, jer se on ni u kojem sluiaju ne moZe odnositi na >naivno< prikazivanje
zadarane divljadi niti na nezamislivo kriZanje ko-

104

nja i. bizona. Bizon i konj su simboli kojih smisao

nesumnjivo prevazilazi same grafidke oblike, pa
bismo stoga teBko mogli ukra3enim pe6inama osporiti znadenje sveti5ta u Sirem smislu.
Sparivanje B+A javlja se iesto u jednostavnom
obliku (bizon-konj), ali u pedinama s mnogobrojnirn
slikarijama opaZa se da su parovi prikazani u parovima: bizoni muZjaci i Zenke suprotstavljaju se kobilama i pastusima. Budu6i da kod konja nisu oznadene
primarne spolne o,znake, katkad je teiko razlikovati
kobilu od pastuha, ali su zato kod turova, jelena i
kozoroga sekundanne'oznake dovoljno izraZene tako da

je waka sumnja isk[udena. U Rotondi pe6ine Lascaux

red krava okruZenih oblakom malih konja suprotstavlja se nizu bikova koji se sukobljuje samo s jednirn
konjem; nekoliko metara dalje, u pokrajnom hodniku"
jedna krava okruZena malim konjima i okrenuta jednom Zenskorn znaku nalazi se suielice stijeni gdie je
prikazan veLik crni bik suprotstavljen jed:r,orn konju
i jednom raivastom muSkorn znahu. Brojni primjeri u
juZnoj Italiji, u Francuskoj i Spanjolskoj potvreluju
iinjenicu da je cjelovita tema odgovarala slijede6oj
B muZjak f A Zenka A muZformuli: B Zenka
- pokazuje
jak. I ovdje se misao
paleolitskog tovjeka
kao veoma sloZena.

Odnos izmeelu skupine d- fr i skupine A-B

je taino definirati; premda bi upravo to bio
kljud za razumijevanje paleolitske simbolike. A1i
baS zbog toga 5to je to sredi5te sistema, dini mi se
da ne bi bilo uputno nasilno otvarati bravu nekim
od etnografskih otpirada. Treba'takoder izbjegavati
uspostavljanje prividnih ali nesadrZajnih statistidkih odnosa i kloniti se krajnjeg pojednostavljenja
jednog misaonog sustava koji se kroz dvadeset tisu6a godina ostvarivao u najrazliditijih naroda'
Pojmovi Asturijanaca iz orinja5kog vremena po
svoj su se priiici isto toliko razlikovali od pojmova
moravskih madlenaca koliko se razlikovalo shvateEko

R.eligiozna

Religiie Prethistorije

umjetnost

105

6anje Sto su ga o kr36anstvu imali Kalabrijci

srednjeg vijeka od shva6anja suvremenog Danca'
A ipak su se i jedni i drugi sluZili istim osnovnim
shemama. Prostorni poloZaj znakova prema Zivotinjama krajnje je promjenjiv: susreiemo ih na
Zivotinjama, oko njih ili odvojene, a katkad i
grupirane u najbliZem odvojku, tako da nam topografija ne daje dovoljno podataka za odreelivanje njihovih medusobnih odnosa.
Ipak smo zbog nekoliko razloga skloni povjerovati da postoji odrecleni odnos bizon-Zena i konj-mu3karac. To su u prvom redu topografski i
brojdani odnosi. U pebini Altamira veliki oslikani
strop sadrZi nekoliko bizona i klinastih znakova,
sartro jednog konja i dva radvasta znaka; u pe6ini
Angles-sur-l'Anglin u lik jednog bizona ulaze
Zenski likovi a iznad. te skupine smjeBten je jedan
konj, pored jednog mu3kog lica; u Lausselu Zena
u barelijefu drZi u desnoj ruci bizonov rog; na
jednoj plodici iz Laugerie-Basse Zena leZi pod
nogama bizona, a druga strana nosi lik konja'
Jedna izgravirana kost iz Isturitza ima na jednoj
strani dva bizona oznadena raEvastim znakovima,
a na drugoj dvije Zene oznaEene istim znakom,
JoS je zanimljivija mala skupina iz pe6ine Pech-Merle, gdje u istoj dvorani vidimo bizone i Zene
pornije5ane s ditavim nizom prelaznih znakova
(slika 9, A).
Sparivanje, koje predstavlja temeljni podatak,
ne moZe se, pri sadaBnjem stanju stvari, izrazitt
jednostavnom ve6 neke vrsti ciklidkom formulom:

_-_(,
I

A muZjak-A

Zenka

f___1
B muZjak-B

Zenka

Vidjet 6emo da je ovo samo jedan dio figurativne kombinacije koju 6e skupine A' i A" uiinitj
jo5 sioZenijorn.

106

Rel.igi,je prethistonje

Daminontne iivotinje

Konja nalazimo u svim razdobljLma i na svirn

podruijina paleolita; Zivotinje skupine ts nisu
uvijek iste, pa i.ma >svetiSta bizona< i >svetiita
tura(. Pri tom su neku ulogu mogli imati klimat-

ski i geografski uzroci, ali se dini d.a je najvaZnija

bila kronoloSka evolucija. U stilu II, medu velikim saiuvanim cjeiinama, nalazimo samo pe6ine
s turovima (Pai.r-non-pair, La Mouthe I, Girga$.
U stilu III svetiSta s turovima su razmjerno
"ij.tka (na jugo-istoku Lascaux, Fourneau-d.u Diabie);
brojnija su u Kantabriji i Asturiji, dok u dolini
Rone nailazimo samo na njih; u stilu IV susre6emo ih sarno u Spanjolskoj i u Italiji, ukljucujubi
i pe6inu Teyjat iz Dordogne koja je veoma kasnog

postanka.

Bizona kao dominantne Zivotinje B nema u stilovima II i III, ali je zato u stilu IV on praktidki
jgdina Zivotinja u podruiju od Loire do Fireneja.
MgSlo bi se pomisliti da je tome uzrok povladenje
jedne, odnosno druge Zivotinje, ali ovu pretpostavku obara jedna veoma zanimljiva dinjenica: nekoliko turovih pe6ina iz stila III, kao Gargas i Lascaux, sadrZe barem po jednu kompoziciju s bizonima odijeljenu od ostalih; s druge strane nekoliko pe6ina i.z stila IV (kao Les Combarelles, Font-de-Gaume, Niaux, Altamira) sadrZe po jednu
kompoziciju kojoj je sredi5te tur.
Te varijante nisu igra pukog sludaja. U Lascauxu se dodatni bizon javlja detiri puta, na kraju
svake velike skupine turova, u Niauxu, gdje je
stil apsolutno ujednaden, tur se javlja dva puta,
sasvim odvojen od ostalih skupina; u peiini Ebbou
(pokrajina Arddche) cjelokupni sastav stila II{
posve6en je turu, ali su madlenski posjetioci izgravirali dva bizona u stilu IV, po jednog na kraju
dviju glavnih kompozicija. To nimalo ne pojednostavnjuje op6u shemu. Ali vratimo se jo5 jednom

Relr.giozna

umjetnost

10?

na na5 primjer: kad bi netko bez poznavallja vjerskog sadrZaja morao na slidan nadin proudavati
kr56anska ili budistiika sveti3ta, vjerujem da ne
bi dobio nimalo jasniju sliku, ali bi ga i ovdje
mnogobrojne varijante upozorile na bogatstvo i
Sirinu duhovnih predodZaba.
Osnovna tema parova u par,ovima i udvostruiavanje skupine B dominantnim bizonom i dodatnim turom, odnosno dominantnim turom i dodatnim bizonom predstavljaju i pored sve sloZenosti kombinacije koje teZe istom cilju. Postoji
jo5 jedna kombinacija koja je zabiljeZena samo u
pe6inama s velikim brojem likova i s mnogostrukim kompozicijama, kao Sto je Lascaux, Rouffignac, Niaux, Trois-Frdres: brojiani odnos individuuma svake vrste mijenja se na nadi.n koji je
morao imati neko znadenje. U Rouffignacu, na
primjer, na velikom oslikanom stropu gusto6a se
bizona, konja, mamuta i kozoroga mijenja u svakoj regiji, premda se osnovna kombinacija svagdje ponavlja. U Niauxu brojiani se odnos goveda
i konja mijenja od panoa do panoa. To isto vrijedi
za Lascaux i Trois-Frdres.
>>Treio<<

iivotinjo

Stvari su razmjerno jednostavne, mada nerjeSive, sve d,o dasa kad treba uvesti tre6u Zivotinju.
Naime osnovna se kombinacija parova obidno komplicira prisustvom jedne od Zivotinja iz skupine A',
najde56e kozoroga ili mamuta, rjede jelena ili srne

Ta je Zivotinja prikazana na rubu,

je manjih proporcija od ostalih; srna
sa stropa u Altamiri, l<ozorozi iz pe6ina Angles-sur-1'Ang1in, Cap-Blanc, Ebbou, Niaux (slika
(Spanjolska).

najde56e

10, A).
Kombinacije su u svakoj pecini. drugaEije, ali su uvijek logiiki povezane. U Niauxu, na primjer, na panou br. 3 izdvajaju se jedan velik bizon praden mafim

Preli

g i,o

zna umi

etno st

109

konjem, jedan velik konj u pratnji malog bizona r

malog kozoroga, zatim jedan velik kozorog naslikan
iznad manjeg bizona i konja. U Rouffignacu su u izgraviranim skupina,ma bizon i konj svedeni na svega
jednu flguru, a opkoljava ih ditava bujica mamuta. U
Pech-Merleu prvi dio crne freske prikazuje najprije
skupinu tur-konj omeclenu s dva mamuta, zatim skupinu bizon-konj okruZenu s pola tuceta rnamuta (slika
1.0,

A), dalje ulijevo konj i5dezava, a skupina bizon-

-mamut ponavlja se ietiri puta.

sl.

10

A, Pech-Merle (Lot): U sredini par bizona i konj nacrtani jedni preko drugih i okruZeni mamutima; B"
Niaur (Aridge): Par bizona, konj i kozorog.

Treba napomenuti da kombinacija moZe biti joS

sloienija i da ,se na ivicama kompozicije pojavljuje detvrta pa i peta Zivotinja: nosorog, jelen,
velika pe6inska mabka. Aii ovdje ve6 vrijedi prvo
topografsko pravilo o smje5tanju siZea A' i A" na
rubove i mjesta koja predstavljaju topografske
nepravilnosti. Ako je pe6ina vijugava, kao u Les
Combarelles, svaki zavoj oznadava mijenjanje skupine: A*B u sredini, A' u blizini zavoja, A" u
samom zavoju; slidno je i u pe6ini Gabiliou gdje
se u svakom suZenju izmedu malih dvorana javljaju bilo skupina A' bilo skupina A". Ako je
hodnik pravocrtan, granice su slabije nagla5ene,
a skupine desto ulaze jedna u drugu, a1i i ovdje
tre6a Zivotinja zauzimlje izrazito podreden poloZaj u odnosu na par A+8.
Stvarnost pe6ina uvelike prerasta klasidne teorije o prethistoriji, iako je to stvarnost brojaka,
bez rijedi, gdje se ne moZe opisati nikakav obred
ni otkriti nikakav mit. U pe6inama kao Sto je
Lascaux moZe se jedino vidjeti da su turovi u
sredini dvorane, zajedno s konjima (A+B) i znakovima (a* fl) i da se ista komibinacija ponar'lja
u Rotondi, Odvojku, Prolazu, u Ladi i Kabinetu
velikih pe6inskih maEaka. MoZe se takoder vidjeti
da se brojdani odnosi mijenjaju i da je u Kabinetu
velikih pe6inskih madaka par A*B jedva nr-n6ien i utopljen u likovima skupine A' i A". \ricie
se i jeleni i kozorozi na ulazu i u dnu svakog od-

Relzgij

110

pr etht storije

vojka, a velike pe6inske madke i nosorozi u unutrainjosti pe6ine. ZapaLa se i to da taEkaste linije
i radvasti znakovi dominiraju skupinama A' i A".
To je sve Sto pe6ine otkrivaju, i to im je u neku
ruku zajednidki jezik. Elemente tog jezika nije
uvijek lako uoiiti, ali 6emo zato njegovu sintaksu,
i to uvijek istovetnu, na6i u ditavoj zoni Sirenja
pe6inske urnjetnosti.
Rijetke

tenee

Religiozna umjetnost

Iovljenja sasvirn je vjerojatno, ali nije dokazi

kao 5'ro ni pretpostavka o nekoj simbolidnoj
muli koja ga je preuzela da ga uklopi u figr
tivni organizam nije ni nemoguta ni dokazana
U Lascauxu, Niauxu, Altamiri, Bedeilhacu
Addaur| na Siciliji, i u Kostjenki u Rusiji z
ljeZen je neobidno zanimljiv podatak: likovi Z
tinja bez glave. U svim spomenutim sludajevi
osim u Kostjenki gdje je rijed o kipu, ti se lii
nalaze u dnu ili na rubovima panoa. Ta se p
dinost te5ko moZe objasniti bez konteksta, a
rijetko se pojavljuje da bi se mogla rasvije
vi5estrukirn provjeravanjem. Ista je stvar s rr
vjedom s repom bizona u pe6ini Trois-Frdres i
medvjedom s repom velike pe6inske madkr
Rouffignacu. O njima se moZe re6i jedino to dr
iza figure morao stajati bogat kontekst.
trsti se zakljudak name6e za nekoliko >dudovii
koje nalazimo u pe6inama. U Pech-Merleu pos
jedna skupina nazvana bezrazloZno >antilope.
prikazuju nekoliko natrreklih trupova s nogE
nejasnih obrisa i sa si6u5nim kozjim glavama
Gabillou se nalazi jedna >Zirafs<<, neke vrsti br
tosaurusa rasplinutih oblika. U Lascauxu je otl
ven >jednorog< o kom se ve6 mnogo pisalo; r
govi su rogovi zapravo rep jedne krave koja s
ispred njeg, ali i bez toga Zivotinja djeluje du
viSno. Njezina detvrtasta glava podiva na vr
koji je nemogu6e zoolo5ki definirati, a bezoblii
pjegavo tijelo nose kruti udovi dudne anatom
grade. Sva ta dudovi5ta, koja su ili sasvim izn
ljena bi6a ili rijetke Zivotinje poznate iz pr
pripadaju skupinama stila trII, a nalaze se u z
izmealu Dordogne i Lota. Ta bi okolnost rnc
ukazivati na izvjesnu povezanost tradicije.
Po zavrBetku statistidkog istraZivanja pet
nije preostalo mnogo od onog Sto se o njima ki

Neki siZei ne dosiZu ni do statistiikog praga, ali

su toliko neobiEni da ih moramo barem spomenuti.
U nekim nalazi5tima, na primjer u jami Lascauxa, susretemo mu5karca kog progoni i1i napada bizon (Lascaux, Villars, Roc-de-Sers, izgravirana kost iz Laugerie-Basse), odnosno medvjed, ili
pak muSkarca probodena kopljima (Pech-Merle,
Cougnac). Nailazimo i na )preru5ene< mu5karce
kao Sto je >vrad< iz peiine Trois-Frdres, s licern
ptice, uSima i rogovima soba, s tijelom i repom
konja, spolnog uda smje3tenog kao u velike madke, s prednjim Sapama kao u rnedvjeda ili u velike
pe6inske madke, s nogama dovjeka. Al<o se i radi,
kao Sto se obidno kaZe, o >vraiu 5to pleie< ili o
,bogun pe6ine, to je u prvom redu skup simbola
skupine A (mu5karci, sob, ptica, konj, velika pe-

Cinska madka) smje5ten u duboko udubljenje,

u samom dnu svetiSta, to jest na mjestu koje mu
pripada. U pe6ini Gabillou posljednju skupinu sadinjava muBkarac s glavom bizona koji je jednom
linijom vezarl uz dva vulvarna znaka, Sto u drugoj formi predstavlja pojam najmuikijeg smjeStenog u najZenskijem dijelu pe6ine.
eesto se susre6u uspravne ili izvrnute Zivotinje,
Sto se smatralo kao svjedodanstvo posebnog nadina lova koji se sastojao u survavanju divljadi
sa vrha strmih litica. Postojanje takvog nadina

Religiazna

'-i
t'\_
t

u rn

jerrxosc

113

valo. To ne znaEi da su paleolitski ljudi poboZno

stupali hodnj.cima ukraienim bizoni::aa i konjima"
pjevaju6i uzvGene pjesme o izmjeni muSkog i
Zenskog principa. Jer, istjerivati iz nauke breele
kobile, uklete bikove, zamke za duhove, vraie
Sto pleiu pred. zastra5enim mladi6ima, bilo bi
sasvim besmisleno, kad bismo to radili da ih nadomjestimo drugim ma5tarijama; naprotiv' pomnjivo proudavanje ukraSenih pe6irra dovodi do
pune rehabilitacije divljeg prethodnika prethistoridara, do osvjetljenja jednog povezanog i bogatog
figurativnog sistema plodonosne Zivosti koja rada
bezbrojne varijante, ne mijenjaju6i pri tom sadrZaj. Na osnovu dosad utvrdenih podataka nije
naiavtto mogube rekonstruirati kontekst, ne iskrivljuju6i pri tom mrvice sistema koje su doprle
d.o nis, ali zapitajmo se o demu je zapravo rijei:
zar o tom da se pokaZe kako prethistoridari imaju
ma5te ili naprotiv o tom da se utvrdi da su njihovi prethodnici imali dvrsto izgratlen okvir mGtjenja.
Predmetna umjetnost

Po5to smo u zidnoj umjetnosti otkrili okosnicu

uskladenog figurativnog sistema, razmotrit 6emo
predmetnu umjetnost da vidimo ho6emo li i ovdje

i figure pe6ine Las Monedas (SponiolS1. 11.

- Plan konj-bizon-kozorog-sob (10, 11) znasko) I{ompozicija
kovi u pJrovima (12); znakovi na ulazu (2), u unutraSnjosti (17), kororog-sob-u prolazu (?); kozorog-sobgraf-*eav:ub-itdvasti znakovi u unutraSnjosti (16)'
(1'
14,
15)'
crteZi
fiti i nedovr5eni

putem istih zakonitosti nazrijeti neki smisao. To

te ujedno omogu6iti da se provjeri valjanost konstatacija do kojih smo doSli u zidnoj umjetnosti'
Prije svega treba se podsjetiti da 800/o predrnetne umjetnosti pripada stilu rV. Prije madlenskog razdoblja rijetka su leZi5ta s umjetnidkirn
predmetima, i gotovo se sva nalaze u istoinoj
Evropi. Od onih 200/o koji su zabiljeZeni prije
madlenskog perioda vi5e od 900/o otpada na izgtavirane plodice i male kipove. Drugim rijedima,
svi ukrasni i upotrebni predmeti koji nose crteZe
I Religiie prethistoriie

Rel.igije prethistorije

Religiozna umietnost

i1i slikarije potjedu iz madlenskog vremena i pripadaju stilu IV, starijem ili mladem. Obzirom na
obilje sveti5ta u stilu IV starijem ta okolnost obeeava povoljne statistidke uvjete za namjeravana
provjeravanja.
Ve6 se pri prvom ispitivanju rnoZe ustanoviti
da se u pogledu podloge predmetna umjetnost
dijeli na dvije velike kategorije: Plodice i kipovi
s jedne sttane, eventualno upotrebni predmeti i
ukrasni prednneti s druge strane.

podudaraju s figurativnim sistemom koji je svojsiven pe6i-nama, njihova uloga nije uvijek ni svaggdje jednaka. U nekim regijama, gdje pe6ina i1i
nema ili nisu ukraSene, plode su moZda preuzimale njihovu funkciju; u mlatlem madlenskorn
razdoblju one ih sasvim sigurno zamjenjuju, a1i
kad plode obiluju u istim regijarna, a ponekad i u
istim obitavaliStima gdje se nalaze podzemna svetiSta, kao u Dordognei ili Pirenejima, tad mora da
su igrale ulogu paralelnog organizma. Figurativni
sadrZaj kamenih ili ko3tanih plodica, kao i kipova,
istovetan je s onim u pe6inama. Na niZe prikazanoj tabeli taj paralelizam izmedu zidne i predmetne umjetnosti jasno je uoEljiv:

!14

Ploiice

Najstariji grafidki dokumenti su gravire na kamenim plodicama ili na fragmentima kosti. Kao
Sto smo vidjeli, ve6 se u Satelperonskom razdoblju,
to jest oko -35000. javliaju urezi raspr5eni u
snopi6e ili poredani u praviln^im nizovima' U Orinja5kom periodu nailazimo na prve figure koje
ve6 prikazuju grubo nacrtane Zivotinje, a prate
ih vulve i znakovi tadaka i1i 5tapi6a. Zidna umjetnost razvija se tek kasnije, pri ulazu u pe6ine
ili u zaklonilta. To znadi da stanormici orinjacija
ili nisu uopde poznavali zidnu umjetnost, ili su
ipak stvorili neka djela koja su propala jer su se
nalazila u zonama izloZenima eroziii. Prema tome
nema nikakve nadelne razlike izmedu prvih plodica i zidnih skupina, osim Sto je, kako se dini,
simbolidko uklapanje likova u peCinu, koja je
vjerojatno i sama bila shvaCena kao Zenski simbol, sekundarnog postanka.
Poslije orinja5kog razdoblja izgravirane iii oslikane ploie i plodice nastavljaju svoju historiju:
do srednjeg madlenskog razdoblja one se javljaju
razmjerno rijetko, u stilu IV starijem, kad je
zidna umjetnost na vrhuncu, ve6 su vrlo brojne,
da poslije napuStanja dubokih zaklona sasvim istisnu pe6insko slikarstvo. Budu6i da se plode tadno

Stijene
fils

Konj
Bizon

115

I{,ipovi
plodice
8lo

25

13

t7

11

Kozorog
Zenski znak

6,5
6,3

5,2

Tur

5,8

Radvasti znak

Mu5karac

3,8

Sob

su

5,4
1B

Rana
Zena
Razno

(postoci

O,B

1,5
0,5

lr7
10,3

25,9

dobive,ni

na

osnovr.r proudavanja

1577

sludajeva)

Kao Sto se vidi, omjer je obrnut jedino kod soba. Tu smo pojavu ve6 objasnili: sob snaZno prodire u umjetnost u trenutku kad se napu5taju
pe6ine. Omjeri muSkarca i Zene obja5njavaju se
time Sto su u pe6inskoj umjetnosti ljudski likovi
rijetki, dok su Zenski kipovi prilidno brojni, te
predstavljaju veoma visok statistiEki doprinos.
B*

Reli,giozna umjetnost

\rt

/ tt;-,h
.ffi*",

Zanimljivo je da u predmetnoj umjetnosti ne:

Zenskih znakova, iako pe6ine njima obiluju. d
je kod realistidkih likova upravo obrnuto.
MoZemo dakle pretpostaviti da su ploiice i s
tuete predstavljale elemente malih sveti5ta is:
karaktera kao i pe6ine. Razumljivo, ova bi pr
postavka dobila najsigurniju potvrdu, kad bi
jedna ovakva plodica ili kipi6 naEli na licu m
sta; to se po svoj prilici dak i viSe puta dogod
ali kaci pomislimo da ni za jedno obitavali5te, os
za La Colombidre u pokrajini Ain, ne postoji p,
poloZaja plodica, moramo samo Bute6i oboriti g
vu i misliti na Laugerie-Haute i Laugerie-Bas
na Isturitz, Labastide, Limeuil, Badegoule, na
setke i desetke dokumenata iz Arudyja, Gor
dana, Mas d'Azila, i na mnoga druga IeZiSta k,
joS i danas propadaju bez naudnog nadzora.
Potvrda nam dakle moZe do6i jedino od san
predmeta ili od nekoliko sludajeva koji su ne
jasniji od ostalih. Razmjerno velik broj ploi
nosi elemente klasidnih parova: bizon-konj
tur-konj koji su izgravirani ili na istoj ili sv
na drugoj strani plo6ice. Mnoge sadrZe i trr
Zivotinju (slika 12, D-G). Jedan od najbol
primjera je velika izgravirana ploEa iz ja
Chaleuxa, u Belgiji, koja s lica prikazuje velil
tura i malog jelena, a s nalidja velikog konj
dva mala kozoroga. Drugi zanimljiv primjer prr
velika ko5tana paleta iz Pekarne, u Moravsl,
gdje na jednoj strani vidimo bizona i kozoro
a na drugoj tri konja (slika 12, C). Ipak su lik
najEe56e izolirani (slika 12, A-B) ili obrazuju
potpune cjeline, pa se mora pomiSljati da su
rasporectivali grupirane po nekoj odredenoj za.
nitosti. La Colombidre, u pokrajini Ain, imal.a
sre6u Sto su 1913. istraZivadi J. Pissot i L. Ma
unijeli poloZaj njezinih plodica u plan koji
nadopunio H. Movius kad je 1948. otkrio jo5 jec
izgraviranu valuticu.

A*,,*
(J,''

sl.

12

A, Isturitz (Bosses-PAr6n6.es): Blzon u barelijefu; B,

Le Portel (Arid.ge), Izgravirani medvjed; C, Pekatna
(eehoslouatka): izgravftana ko5tana paleta; D, Istuntz: izgravirana ploEica, skupina likova; E, Bizon
okrenut na lijevo; F, Bizon okrenut na desno; G,konj,
treca Zivotinja i znakovi rana.

118

Religi,j

pr ethi,storij e

Religi,ozna umjetnost

Dokumenti o kojima je rijei obrazuju dva nalaza

grupirana na oba kraja zaklona ispod stijene: desna
grupa broji osarn valutica koje tvore skupinu bizon

(nazvan >moSkatni bik<).

konj, kozorog, sob, nosorog,
velika pe6inska madka, medvjed,
to jest skupinu istot'etnu onoj iz pedine Trois-Frdres u Pirenejima, koja

datira iz istog vremena. Tom nalazu treba pribrojiti

jednu izgraviranu kost koja prikazuje soba, medvjeda
i muSkarca, to jest likove iz skupine A',, Ta se kost
mogla nalaziti ili na poietku ili pri dnu sastava. Dvanaest ,rnetara dalje nalazi se desna grupa. Sastoji se
samo od jedne valutice koja prikazuje sve malo prije
nabrojene Zivotinje osim bizona koji je moZda bio
uni5ten (bizon iz lijeve grupe naden je razbijen na
dvoje, jedan od dijelova bio je baEen pet rnetara dalje). I ova grupa sadrZi jednu izgraviranu kost koja
nosi lik soba, a bila je otkrivena u jedinoj pukotini
tog golemog zaklona.

U Fourneau-du-Diab1e, u Dordognei, D. Peyrony je opazio u dnu skloniSta poslagane isklesane blokove koji su bili zaSti6eni nekom vrsti
brane. Slidnu je pojavu opisao i u Laugerie-Haute.
U Mas d'Azilu, u Breuilovoj galeriji, jedna je izgravirana valutica, s likom konja, kao nekim dudorn ostala priljubljena o tle, poslije madlenskog
razdoblja: smjeitena je tadno ispod malog bizona
izgraviranog na stijeni.
Kipovi

Ni podaci za kipove nizu nimalo iscrpniji,

osim
gledane s namnogo sludajeva sigurno

Sto su plode, koje su prilidno te3ke

lidja nezanimljive, u

saduvale svoj prvobitni poloZaj, dok su kipovi po

svoj prilici mnogo Ee56e mijenjali mjesto. Pomanjkanje planova je za jedne i druge tako re6i potpuno. Francuska naselja sadrZavala su razmjerno
malo kipova, osim Isturitza gdje je rneki pje5denjak bio obilno kori3ten, ali zato se u moravskim

119

sovjetskim naseljima broje na stotine. OEito je

da su u regijama, gdje su nastambe bili Satori

podignuti na lesnim zemlji5tima, kipovi zamjenjivali i plodice i pe6ine. Njihov inventar nije lako
napraviti, jer je veeina Zivotinja, osim rijetki.h
remek-djela, veoma nejasno oblikovana. Pri tom
treba voditi raduna e vremenu njihova nastanka:
ve6ina ih naime pripada stilu II gdje se za sve

Zivotinje bez razlike primjenjivala jedna ista

vratno-leclna krivulja. Bi,t 6e da su se raspoznavale
po nekim pojedinostima kojih danas vi5e nema.

kao i prema poloZaju u cjelokupnom sastavu. Sigurno je medutim da se medu modeliranirn vrstama u Donjim Vjestonicama i u Pavlovu (Moravska), u Kostjenki, Anosovki i Avdjejevu
(SSSR) nalaze Zena, bizon, mu$karac, konj, nosorog, kozorog, mamut, medvjed i velika pe6inska
ma6ka, to jest isti glavni likovi kao i u Francuskoj.

Pouzdano se zna da su postojala mala >prenosna( svetiSta, ali nam nije poznato u kakvim
su odnosima stajala prema velikim podzemnim
sveti5tima. Bilo ih je naravno u obitavaliStima na
otvorenom, ali su neka, kao ona u Labastideu, otkrivena daleko od danjeg svjetla, na samom ulazu
u peiinsko svetiSte.
Kipovi Zivotinja nisu pobudili odvi5e Livo zanimanje teoretidara, ali je zato o Zenskim kipovima
napisana preobilna literatura, pa se katkad iak
kod inaie ozbiljnih istraZivaia primje6uje izvjesno
pomanjkanje kritiikog duha; simptomatidno je i
samo ime Venere koje su im nadjenuli, pa jo5 kad
se [itaju razmatranja o oblinama steatopigijskih
orinjaEkth Venera i o krhkijim oblicima bestidne
Venere iz Laugerie-Basse, kad se vidi kakvim argumentima barataju teoretiEari uporeduju6i predmosti Venere zz Lespuguea s odlikama hotentotske
Venere, kad se proEita sve Sto su autori, koji nisu
uvijek iaici, napripovijedali o bredim kobilama

120
i o

Religiozna

Reli,gtie Pretlt't'stortie

>Zenkama

koje pokrivaju muZjaci u wijeme

tjeranja<, tad dovjek mora da zaZaLi za vremenorn

iad su solitrenci skrivenim simbolima izra?avali tu
biolo3ku stvarnost o kojoj su po svoj prilici imaii
sasvim normalne Pojmove.

Zenski likovi iz stila II i IIT nimalo ne odgovaraju

anatomskim zakonitostima, jednako kao 5to ni Picassove Zene ne bi rnogle posluZiti za odretiivanje antropoloSkog tipa suvremene Francuskinje. Njihova pla-

stiena vrijednost leZi urpravo u tom Sto one tadno

odraZavaju figurativno oblikovanje svog vremena, izmedu grlvetijenskog i solitrenskog razdoblja, kad su
se likovi Zivotinja prikazivali samo vratno-lednorn
krivuljom na koju bi se nanosili pojedini detalji koji
su se prema kraju suZavali. Uostalom odigledno je da
se figrl.rativni kanon obratlivao i prerailivao tokorn
mnogih stolje6a neprestanih ko,pija; dovoljno je uporediti detalSe kipova iz l{ostjenki, Willendorfa i Lespuguea, pa da se svagdje uodi isti arhetip' eudesna
ienst<a figura iz Lespuguea izdjelana je u volumenima
koji su ,.titij"a dugovjeka preno3enja toliko stilizirani
da su s anatornskog stanovi5ta besmisleni. Ono Sto se
pisalo o boZicama plodnosti sasvim je banalno i ne
objus.rju.tu ni5ta: gotovo u svim religijama plodnost
se smatra poZeljnom pojavorn, pa pretvaranje Zene u
njezin simbol doista ne svjedodi o naroditoj originalnosti misli. Uporeitivati paleolitske kipove s kipovima
iz Mezopotamije ili Nicarague znaii zapravo dokazivati da je u tim dijelovima svijeta bilo Zena' Ustvari,
mi doista ni3ta ne znarno o dubokom znadenju Sto su
ga paleolitski tjudi pridavali svojim >Venerama< koje
su isto tako rnogle biti >Junone< ili >Prozerpine<'
Gotovo je sigurno da je bilo i kipova mu5kai to potpunih ili svedenih na samo lice, kao
3to svjedoEe nalazi iz Laussela, Brassempouyja i
mnogih madlenskih naselja. Prema tome izgleda
da su barem u nekim sluEajevima kivierolatno
-obrazovali
parove Sto se podudara s pravipovi
lom o znakovima. Ovo nas dovodi do pitanja
uhermafrodita<. I ovdje valja biti oprezan u iznoienju mi5ljenja. Nije iskljudeno da su paleolitski
raca,

ljudi prikazivali

umietnost

l2l

oba spola jedan do..drugog, odi-

plodici medvieda
SleAan primjer za to imamo na
nije rijed
L f,u Mua"lline (slika 15, H). Ali ovdjeparu
simo
ve6
figuri,
o nekoj hermafroditskoj
vrsti
neke
primjenom
su
je
da
moguOe
elt
lola.
-kalambura
neki vrlo Sematizirani kiplastiEnog
jedne
strane imaii lik Zene, a glelovi gledlani s
AIi te5ko je prihvatiti da
falosa.
hL
druge
iatti i
su se paleolitski ljudi ozbiljno porlavali svim onim
ma5tarijama koje su se isprele oko nekoliko nejasnih kamenih ostataka.
Predmeti eventuolno upotrebnog koroktera

U predmetnoj umjetnosti izdvaja se. 6itav niz

prea*eta za koje se imatra da su pored praktidne
imali moZda i >ritualnu< namjenu' To su probufu"i St"po"i, bacadi, lopatice, gladili-ce, -pritiskivaii
har'
SG t"i"tljke, poluzJobljeni 5tapi6i,. koplja'
p""i I Lstil Udasi na tim predmetima nisu nitad bili obraaleni u cijelosti, ve6 samo djelomiEno'
pojedine
i to radovima koji su razmattali ili Tehniiki
" ili pojedine tipove ukraiava-nja'
ptua*"t"
nazivi, koje iu im dali, proizvod su linije manjeg
otpora, a katkad i diste fantazije'
Reklo bi se da je likovni sadrZaj tih predmeta
kod
isti kao u pe6inama ili na ploiicama, odnosno paZzasluZuju
koje
;in"";, uz neke osobitosti
popi" Zivotinja je ne5to du1ji, naroEito se
kat"J'".
tott"A" evropske antiiope (divokoza, sajga)'
vrlo
se
koje
Zivotinje
kad vuk i zmija, u ttt" tt to
pe6inskoj
zidnoj
u
pojavljuju
ne
t1j"tf.o ili nikako
umjetnosti.

I(od ovih je predmeta karakteristidno Sto pored bogato ollitovanih likova koji se mogu uporediti s najboljim ostvarenjima zidne umjetnosti' susredemo mnostvl touko Sematiziranih, gotovo geometrijskih likova
da se u neku ruku rnogu smatrati dekorativnim na-

Religi,je prethi,storije

722

djevcima. Komparativna analiza pokazala je da ti

likovi pripad,aju realistidkin-r siZeima, a opat Breuil je
zapazio da se rnedu njima nalaze jeleni, konji, bizoni
i ribe, dakle Zivotinje koje tvore sadrZaj madlenske
utilitarne umjetnosti. Statistiika analiza ide rnalo dalje i pokazuje da se Sematski ukrasi nalaze prvenstveno na predmetima koji su se zbog svoje trosivosti
proizvodili u velikom broju primjeraka, kao ito su
koplj.a i harpuni koji se pri upotrebi lako lorne. Na
taj se naEin, bez obzira na osebine koje su svojstvene
pojedinim vrstama, upotrebna oprema moZe podijeliti na predmete dulje trajnosti s razradenirn ukrasima i na predmete slabije trajnosti sa Sernatskim
r:krasima.

ProbuKeni itapoui.

Pr.obuieni Stapovi sadinja-

vaju najbrojniju kategoriju.

Njihovi desto neobidno bogati ukrasi oduvijek su privladili paZnju
istraZivada koji su im nekad sasvim neosnovano
dali naziv >komandnih Stapova<, mada nema irijednog razumnog dokaza koji bi govorio u prilog
toj pretpostavci. Kasnije su ih uporedivali s nekim eskimskim omtlem koje sluZi kao poluga za
ispravljanje na vatri stapke odsjedene sa sobljeg
rogovlja. Ova pretpostavka izgleda osnovanija.
Ukrasi probuienih Stapova neobidno su zanirnIjivi. Na pedeset dovoljno oiuvanih primjeraka
dobili smo slijede6i omjer tema:

oblika;

16 sludajeva drZak

je

nedvosmislerro falidkoe

u 30 sluiajeva drZak je ukra.ien (neovisno o mu- obliku

Skom
vr5ka) simbolirna skupine A, A' i A":
konj, kozor.og, jelen, srna, sob, mamut, velika pe{inska
matka, rnedvjed, muSkarac, riba, zrn__ija, ptica, radvasti
znak;
sln'dajeva bizoni su ogranideni na predio oko
- Una7 osnovicu
rupe,
drSka ili na donji vrh. Ovaj se na
nekim primjercima radva u dva ogxanka ukraiena
urezima koji Sematski prikazuju par bizona. Jedan
potpuno saiuvan primjerak pronaden je u pecini La

Madeleine (slika 18, A, B, D).

sl.

13

Probuleni Stapovi: A, Par bizona; B' stilizirani bizon

s drSkom faliikog oblika; C, Gornja strana: muSkarac, zrnije, konji; donja strana: bizoni; D, sob i bizon.
Bacadi:
A i C, Lo Mad,eleine, B iD, Lougerie-Bosse.
fr, Bedeilhac (Aridge); F, Bruni,quel (Tarn'et-Garonne),

Relisij e pretht storij

724

Jedini dvoznaini drZak zamije6en je na jednom

iz La Madeleine. Na jednoj strani prikazuje
skupinu muikarac-konj-zmija-raEvasti znakovi, a na
Stapu

drugoj dvije glave bizona (slika

Prema tome vi5e

13, C).

je nego sigurno da su probu-

Seni Stapovi sadrZavali iste simbolidke parove kao

i zidna umjetnost:

drZak falidkog oblika koji je

A* obliZnja
rupa, i figurama skupine B. Nije iskljuEeno da je
taj predmet imao disto simboliEko znadenje, ali je
isto tako rnogu6e da je radnja oblikovanja koplja
bila shva6ena kao din pri kojem je ciklus poukraSen jednom od Zivotinja skupine

dudarnosti Zena-bizon-rana/muSkarac-konj-koplje
igrao bitnu ulogu. U svakom sludaju o6ito je da
je probu5en Stap bio vrlo vaZan predmet koji se
uklapao u samu jezgru paleolitske simbolike.
BacaE je predmet s kukom ili bez nje koji je,
kako se smatra, slulio za bacanje koplja, kao Sto
to pokazuju neki primjeri iz etnografije. Ta je
upotreba vjerojatna, a1i nije dokazana. Sigurno je
metlutim da se pri obradi sobova roga iz kojeg je
bacad izraclen, vodilo prilidno raiuna o dijelovima
koji su bili izloZeni savijanju, ako se pritisak vr5io
u predjelu kuke. Na bacadima je, po pravilu, prikazana samo jedna Zivotinja, a statistidka obrada
pokazuje da pri tome nije bilo odabiranja. Na
30 primjeraka (a to je za statistiku donja granica)
brojimo:
Konj . I

(s1. 13, F)
13, E)

IKozorog 6 (sl.

Riba..4
Sob.
Blzon

Religiozna umjetnost

Ptica
2
velika pedlnska
maEka
I
lllamut
I
MuSkarac
I

Jedan od najboijih bacaEa, tzv. >lane< iz Mas

d'Azila prikazuje mladog kozoroga, okrenute glave
(zbog tehnitkih razioga), repa podignuta iznad nedeg Sto ima oblik kobasice, a zavrSava se dvjema
pticama koje obrazuju kuku. Premda ovaj tip

L25

ima nekoliko varijanata (slika 13, E), likovna tema nije razjaSnjena. Op6enito uzevSi

bacada

skatologija je odsutna iz paleolitske umjetnosti.

Poznajem samo dva primjera gdje je evociran
urin. U Kabinetu Lascauxa jedna od velikih madaka pu5ta mlaz, Sto je obidaj svojstven muZjacima koji time oznadavaju svoj teritorij. Zaiim
su to poznati >bizoni u skoku< iz Altamire koji
vjerojatno prikazuju muZjake Sto se valjaju u
pra5ini koju su netom natopili da bi zatim po*li
obiljeZiti stabla i pedine. Te se radnje podudaraju
s op6om simbolikom pe6ina, dok se kozorog iz
Mas d'Azila zasada ne moZe odgonetnuti.
Bili bacadi ili ne, ti se kukasti predmeti na svaki
naiin pona3aju kao jedan dio plodica ili kipova, s
prilidno slidnom brojEanom raspodjelom. Moramo
dakle pretpostaviti ili da su se upotrebljavali pojedinaEno u okolnostima koje je na osnovu sada5nje dokumentacije teSko zamisliti, ili su sadinjavali dio nekog simboliEkog sastava.
Ostale predmete ne moZemo podwgnuti kriti6kom proudavanju prema postupku koji. smo ovdje
primijenili, bilo Sto su odvi5e malobrojni, bilo ito
njihovi Sematski ukrasi zahtijevaju analizu koja
bi izlaziTa iz okvira ovog djela. MoZemo ih dakle
samo spomenuti.

Predmeti nazvani lopaticama ko5tani su jezidci

testo savinuti, a gornji im je vrh izrezan u obliku
lososova repa. Povr5ina je kod nekih izgravirana
likovima koji kod svih poznatih primjera (oko
dvadesetak) pripadaju skupini A: losos, konj, muSkarac, kozorog, sob, bodljikavi znak (slika 14, od

A do E).

Pri.tiski,uad,i, su najde36e vr5ci polomljenih kopalja, koji se nisu odbacivali ve6 su se upotrebljavali za proizvodenje pritiska. Ukrasi su na njima

joS zaostali od nekadanjeg koplja.

Cunci stt vjerojatno biii hvataljke koje su slu-

Zrle za pridrZavanje nekog orudla od kremena.

Rel,igiozna umietnost

Njihovi su ukrasi veoma zanimljivi, a sastoje se

od jednog ovala produZena Stapi6em Sto po svoj
prilici odgovara paru znakova. UkraSene sujetiljke
su rijetke. Svjetiljka iz La Mouthe (slika 15, A)
ima na donjoj strani jednog kozoroga (neke su
nadene na tlu donjom stranom okrenutom prema
gore). Primjerak iz Lascauxa (s1ika 15, B) ima
drZak s dva znaka iz skupine o, istovetna s onima
koji se nalaze posvuda u Pe6ini.
Poluzaobljeni Stapiti su sjediva s jednom ravnom stranom, a isjedeni su iz najtvrde povrSine
sobova roga. Obidno su se lijepila dva po dva,

llI

licem o lice, prema istoj tehnici koja se primjenjuje

kod raskoljena bambusa. Njihovi ukrasi lovore

'S,i.'tiW-i

da ovdje nije rijed o jednoj kategoriji predmeta,

ve6 o svjedodanstvima jednog tehniikog postupka:
kod nekih su ukrasi razradeni i prikazuju Zlvotinje ili seksualnd simbole u parovima (slika 15'
H), dok su kod drugih sasvim Sematski kao i na

/r 'I

\12
/\.l'.,\

\ '1"/
"t lz/ ,

Sl. 14

12i

kopljima.

Koptja su ukra5ena Sematski i testo neodgonetljlvo. eitke teme pripadaju bez razlike skupini
A ili a: mnogobrojni konji, ribe i radvasti znakovi, jelen, srna, sob, nosorog. Isto vrijedi i za
harpune gdje preovladava riba i radvasti znak.
Ovakav sadrZaj ukrasa govori moZda u prilog
poistove6ivanja koplja s mu5kim simbolom. ViCjeli smo da je u peCinskoj umjetnosti rana neo'sporno Zenski simbol. Osti su mali nazupdani predmeti kojima je na vrhu bio svezan klin i1i peteljka.
Njihova je namjena nepoznata, a simbolizam dvojben. Sto se tide tehnidke strane sigurno je jedino
da to ni u kojem sludaju nisu bile osti.

Lopatice

A, Losos, Les Egzies; B, Losos-konj, Laugerie-Basse;

C, El Pendo (Spanjolsko); D, Laugeri,e-Bosse,' E, Kozorog i znakovi, Isturi,tz; F--4i, Privjesci s >ribama<,
Laugeri,e-Basse i Morsoulos,. En Privjesak koji prikazuje ribu lisI, Lespugue.

Fredmeti

z6

vjeionje

Ova kategorija obuhvaCa sve predmete koji

imaju jednu ili vi5e rupa namijenjenih za vje5anje; neki predstavljaju vjerojatno privjeske' dok

Relzgiozna umjetnost

je

namjena drugih, kao Sto su okrugle koStane

i izrezani oblici, joS uvijek neizvjesna.
Okrugle plottce izrezane su iz lopatidne kosti
neke Zivotinje u velitini kovanog novca, a u sredini su probuiene. NajdeSde su ukra5ene zrakastim urezima koji na obodnici tvore dekorativni
rub. Na jednoj ili na objema stranama nacrtani
su mahom likovi koji pripadaju bilo skupini A
bilo skupini B: konj, tur, krava i tele (slika 15,
C), kozorog (slika 15, D), divokoza, sob, mamut,
dovjek napadnut od medvjeda. Budu6i da su ukraSene s obje strane ne moZemo ih nikako smatrati
dugmetima ili aplikacijama, a niti privjescima, jer
srediSnji poloZaj rupe nije pogodan za odrZavanje
ravnovjesja. Nanizane na nit, sve bi dosad otkrivene okrugle plodice (a ima ih tridesetak) mogle
obrazovati povezanu likovnu cjelinu, a1i koliko je
poznato, nigdje nisu bile otkrivene u grupama.
Izrezanr. oblici su glave Zivotinja izradene iz
jeziine kosti i probuBene dvjema rupama za pridvrS6ivanje. Najie5te prikazuju konja od- kojih se
neki ub,rajaju u madlenska remek-djela (slika 15,
E). U Labastideu je pronailena jedinstvena skupina koja je sadrZavala osamnaest glava kozoroga
i jednu glavu bizona. Kao i u sludaju okruglih
koStanih plodica, izolirana otkriCa izrezanih likova
ne moraju nuZno zna(iti da ti predmeti nisu bili
grupirani u simbolidke cjeline. Njihov llkor.'ni
sadrZaj (koni, bizon, kozorog) odgovara sredi5njoj
temi zidne umjetnosti istog vremena (stil I\r
stariji).
Przajesci se dijele u dvije velike kategorije. al:
su u oba sludaja pri vrhu provideni rupom za
vje3anje. U prvu kategoriju spadaju jajoliki priv;esci, izradeni u kamenu ili kosti, i oivideni dekorativnim rubom ureza ili zubaca (sIika 16. il. t-*
sredjni nose geometrijske ukrase (slika 16. G. I{t
ili, kao oni iz Lsturitza, znakove koji se zrakasto
Sire iz jedne tadke, a mogu zna(iti i rane i vulve.
plodice

t?\T

-1: 1,:;t'5--aa>>r4

sl. 15
koSvjetiljke: A, Lo Mouthe; B, Lascauc.
- Okrugle
E, IzreStane plodice; C, Ravmonden; D, Bruni'quel;
zani oblici, lsturi,tz; F i c, plodice koje prikazuju muSkarce i bizona, Les Egzies i Raamonden' II, Medvjed
i realistidki seksualni simboli, Lo Madeleine; I, Medvjed

i apstraktni seksualni simboli,

Massat.

729

I Religije prethistoriie

130

R eLi gi,j

pr

ethi,stor t j e

)'Ieki privjesci iz srednje Evrope (slika 16' I) prikazuju Zene s profila u stilizaciji svojstvenoi madlenskoj umjetnosti. I u Saut dlu Perron (Loire) naden je privjesak na kojem je ugravirana Zena s
profi.la u stilu IV (slika 16, J). Medu izduZenim
privjescima neki opisuju oblik falosa (Saint-Marcel, Isturitz), a neki nose gravire konja, riba ili
zmija (slika 16, D-E). Dva medvjeda zuba iz nalaziSta Duruthy, u okrugu Landes, prikazuju jedan tuljana, a drugi lososa. eini se prema tome
da se ti predmeti mogu ubrojiti medu muBke
teme. Neki su nadinjeni od polomljenih vr5aka
kopalja preuredenih za vje5anje (slika 16, C), Bto
obzirom na ono Sto se nazrijeva od simbolike
koplja izgleda veoma logi6no.

eini se prema torne da s'u postojali muiki i Zenski

privjesci. TeZe je re6i 6emu su sluZili, jer se ni od
jedne ni od druge vrste nije na3ao nijedan primjerak
na kosturu muikarca ili Zene. Zbog rasprdenosti tragova u paleolitskim slojevima, a prvenstveno zbog
po,manjkanja preciznih zapa1ania nernogude je na ovo
pitanje dati odgovor. ZabitjeZen je svega jedan podatak izvan evropskog paleolita, ali iz istog vremena i

sir #n
it

$Lj

BC

6\

&

uiH

iste sredine. U Maljti, knaj Bajkalskog jezera u Sibiru, ruski prethistoridar Gerasimov iskopao je nekotiko Satorskih temelja gdje se mu5ko orucle zajedno s
figurama ptica i Zensko orude s kipovirna Zena nalazilo
odvojeno, svako na drugoj strani nastambe' Vjerojat-

no je i u evropskom gornjem paleolitu

postojala

mectu spolovima podjela nakita.

Zubi Zivotinja, Skoljke i privjesci iz kamena i1i

kosti predstavljaju vaZnu kategoriju predmeta koji
su nesumljivo imali vjersko znadenje, ali je njihova prava vrijednost joS uvijek pod znakom
pitanja. eesto ih nalazimo pomijeSane s nakitom
koji je zateden na licu mjesta, ali obzirom na
nepouzdane materijale kojima raspolaZemo, nemogu6e ih je odgonetati. Ipak se po svemu dini da
se od zubi, jelenji odnjak, od Skoljaka, ciprea, a

sl.

16

Izduieni privjesci: A, Saint-Marcel, B, Istuntz, C,

VrBak koplja, Isturitz, D, Zmije, Lespugue; E, Konj.
Isturitz.
Jajoliki privjesci: F, Isturi.tz; G, Soinr-Marcel;-H, Laugerie-Bosse.
Zenski privjesci: I,
Peterfels; J, Sout du Perron, 9x

132

Rellgiozna

Rel'i'giie Prethi'storiie

od predmeta za vje5anje, izduZeni i jajoliki privjesci podudaraju sa simbolima muikog i Zenskog

karaktera.
Obredi

Bilo bi uzbudljivo govoriti o paleolitskim obreali bojimo se da 6emo jo5 jednom razodarati
iitaoca Sturim i ikonoklastidkirn karakterom nadi.ma,

Sih tumadenja. Naime o paleolitskim se obredima,

ni u naseljima ni u peCinama, ne zna niSta, a to
je posve rizumljivo, jer se radi o rijedima i rad.riu-" koje se ne mogu saEuvati u obliku fosila'
RaspolaZemo samo s nekoliko tragova koji se
tttogu t,.tmaditi na sve mogu6e nadine, s vrlo malim izgledima da 6emo nai6i na onaj pravi'
U pe6inama se katkada nalaze spremi5ta pred-

meta kao na primjer kremeni bjeluci sludajno

pronaeleni u Isturitzu (donja spilja), u T'abastideu'
u arcyiu (pobodeni u glinenu stijenu), kornadi i1i
hrpe okera, kao u Etcheberriku Kharbia (Basses-

u Cougnacu (Lot), u Lascauxu, zatim

svjetiljke ili plode koje su moZda sluZile za zaglavljivanje baklji, kao u Lascauxu; predmeti sakriveni po zakucima, kao u Farincourtu (Haute-Marne), Labastideu (Hautes-Pyr6n6es) i Portelu
(Aridge). Neka su od ovih spremiSta mogla nastati gomilanjem odbadenih ili zaboravljenih predmeta, druga iz t'elje da se dragocjeni predmeti
sklone na sigurno, a neka moZda dak predstavljaju
-Pyr6n6es),

>obredna< pohranili5ta.

eesto se kao svjedodanstva obreda inicijacije

navode tragovi koraka (mladenadke pete) koji su
zaostali na jednoj sigom cementiranoj plodi blata
u Tuc-d'Audoubertu (Aridge), u dvorani siavnih
glinenih bizona. Mladi6i koje su onamo dovodili
da ih podvrgnu inicijaciii, izlazlli su navodno natra5ke i to na petama.

umietnost

u spilje, o tom nema surn-r

u Pech-Merleu, Niauxu i Al

Da su djeca dolazila

jer su ostavila

otiske

neu (H6rault). U Niauxu, Pech-Merleu i Tuc-ti'Aur

ubertu ti se mladenadki otisci nalaze izvan putt
kojima su gazili odrasli, u mlakama ili na vlaZzemljiStu. U tom bismo prije mogli vidjeti dokaz s
bode kojom su se djeca kretala po pedinama, neg
neki obred inicijacije, jer bismo u protivnom mo:
smatrati >iniciranom< svu djecu koja za kGnih d;
gacaju petom ili puni,rn stopal,om po mlakama jarr
parkova.

Iz svjedoianstva o obredima rnoZemo iskljui

>maskirane vrade koji ple5u< jer oni imaju svr

mjesto u simbolidkoj povorci u pe6inama; njihc
prema naprijed nagnuto drZanje odraZava moi

stvarni stav, ali ne ukazuje ni na kakvu obred

radnju.

Najzanimljivije primjere predstavljaju gline

Zivotinje i ulov< iz pedine Montespan. Ondje
navodno naden medvjed bez glave kako me
prednjim Sapama drZi lubanju jednog medvjed
(naZalost to otkri6e nije popra6eno nijednim
kumentom); na Zivotinju se navodno navul
svjeZa medvjeda koZa zajedno s glavom, te
simbolidki ubijala udarcima koplja. Sema je
gidna i vjerojatna, samo je Steta Sto glinena po'
iina, tada jo5 netaknuta, nije bila paZljivije is
tana. Ovdje je sigurno samo to da je jedna Zi.
tinja bez glave, u na5em sludaju medvjed, b
oznadena izvjesnim brojem izbliza zadanih ur
raca (strop je veoma nizak). To je osma Zi'
tinja bez glave koja je nadena u dubokoj unutr
njosti pe6ine, a nosi na sebi sliEne rane kao izg
virani medvjedi iz pe6ine Trois-Frdres. Nedalt
od nje nalazi se >velika pe6inska madka< (k
ima sve morfoloBke oznake konja), takoder izl
dena udarcima. U jednoj odvojenoj galeriji, k
je tako niska da se mora puzati, nalazi se >1o
gdje se na duljini od nekoliko metara redi
najprije prekrasno prednje tijelo konja, okruZt

<

134

Religij e pr ethi.storij

s obje strane oblakom rupa i dvjema okomitim

crtama, pa crteZ jednog konja obiljeZen s neko-

Iiko rupa i okomitih erta i okruZen s obje strane

oblakom rupa, zatim jo5 jedan konj kojem oblak

rupa pokriva tijelo, ali sprijeda izlazi izvan zacrtanih linija, i na kraju niz okomitih crta. Prikaz
je toliko oduvan da se moZe proudavati smjer biIjega bacadkog oruZja: ovdje nije rijeE o giumLjenom lovu, ve6 o simbolidkoj cjelini (koja je
neosporno u vezi s lovom) koju je davna5nji umjetnik izraclivao postupno, leZe6i na boku i puZu6i,
izraduju6i u isti mah Zivotinje, tadke i 5tapi6e.
Kad je ve6 rijed o obredima, tad se Eitava ova
cjelina moZe smatrati obredom figurativne izrade,
jer je figurativna izrada sigurno bila proZeta religiozno56u, i to bez sumnje viBe nego Sto se to
misli. Samo nernogu6e je pred dokumente izvesti
nekadanju hordu koja urla i ubija svoje rnodele

ih koptjima.
Mada su istraZiva6i stekli uvjerenje da su obredi postojali, Eak i >divljadki<, dokumenti i svjedodanstva govore samo o postojanju odretlenog
okvira. A taj se okvir neobidno po5tovao, Stogod
se o tom mislilo ili pisalo; osim u izuzetno rijetkim
sludajevima kasnije se slike nisu nikad crtale
preko ranijih, ve6 su se rasporedivale po raspoloZivim povr5inama; superponiranost slika je u ve6ini sludajeva istovremena i svjesna. Kad su
madlenci u spilji Ebbou, u pokrajini Arddche,
otkrili panoe stila III, tad nisu svoje bizone Sarali
preko naslikanih turova, ve6 su ih umetali u
slobodne prostore. U peCini La Pasiega i op6enito
na brijegu Castillo, jasno se vidi da su se nove
skupine, kako su vremenski nastajale, pomicale iz
dvorane u dvoranu, iz spilje u spilju. U Altamiri
moZemo jasno slijediti najmanje tri sukcesivne
serije koje se ne gomilaju bez reda jedna povrh
druge, ve6 se poput opeka slaZu do kraja pe6ine.
T.rellke skupine u Lascauxu ne samo da nisu bile
gadaju6i

Religiozna

um,ietnost

13

i obnovljene, one u apsi<

najmanje u dva navrata. Obuzeti potrebom da o
paleolitskih ljudi nadine mradne primitivce, auto.
su ispreli mno3tvo legendi preuzetih iz austral
janskih ili papuanskih obiiaja, a i ti su filtrirar
mozgom zapadnjaka koji prilidno bijedno zamGlj
ljudske vrednote kad nisu sazdane od na5ih intr
Iektualnih tananosti. A ono Sto u pe6inama zadir
ljuje jest upravo dostojanstvo likovnog ukras
Sto su ga paleolitski ljudi otisnuli u pokretu ke
mena i na tisu6e svjedodanstava o po5tovanj
Bto su ga ukazivali tim djeiima, u demu se znatn
razlikuju od mnogih kasnijih potpisnika.
Mnoga su svetiSta bila rijetko posje6ivana, nek
moZda svega jedanput. Ali zato najotvorenija nos
tragove intenzivnog prometa. To se vidi na rubc
vima glavnih slika, na izoliranim povr5inama i ke
menim blokovima, po izlizanosti kamena, izglatt
nosti stalagmitskih stupova i po bezbrojnim nedc
vr5enim figurama, ugrebenim potezima iIi spletc
vima, vratno-lednim obrisima konja ili bizona,
sve to neobidno podsje6a na zavjetne graffite p
stijenama hramova ili katedrala. Altamira, Ix
Combarelles, Las Monedas, La Mouthe i jo3 dvadr
setak sveti5ta pokazuju iste tragove: u Lascaux
ih na stotine pokrivaju apsidu koja je pri kraj
Zivota sveti5ta bila izgubila prvotnu vaZnost i pre
pustila svoje zidove biljezima pohodnika.
O obredima moZemo prema tome govoriti se
mo preko odraza, baB kao naS zvjezdani putni.
kad bi ustanovio da je noZni palac kipa sv. Petr
izlizan od dodira i da str mu podnoZje i okolni z:
dovi pokriveni bezbrojnim potpisima. To je dc
ista malo da se rekonstruira rasko5 katolidko
rituala, a to je gotovo sve dime raspolaZemo d
rekonstruiramo odvijanje madlenskih ceremoniji
uni5tene, ved naprotiv

Religi,ja

PETO POGLAV[-JE

RELTGIJA

U PALEOLITU

Po3to smo upoznali materijale, pogledajmo Sto

preostaje od religioznosti paleolitidara. Prije Homo

to jest prije trideset ili ietrdeset tisu6a

ni na jedan podatak koji bi
mogao izdti,ati ozbiljan kritidki pristup. Dokukumenti se slabo adaptiraju ulozi koju im se Zeli
naturiti: lubanje sinantropa, donje deljusti i peiinski medvjedi, sve su to nalazi koji, osim relisapi.ensa,

godina, ne nailazimo

gioznog, otvaraju i druge, dak mnogostruke putove objaSnjenja. ZaSto je, na primjer, mectu svim

sisavcima koji su u stanju da znatno poremete

kosture svojih istovrsnika, jedino peCinski medvjed ostavio tragove koji se pripisuju kultu? Metlu svim tim dvosmislenim dokumentima ima maIo neoborivih binjenica, a i one su veoma kasnog
porijekla. Neandertalac je pri kraju svog trajanja ostavio svjedodanstva o pokopavanju umrlih,
jednu do dvije lubanje odloZene u pe6ine, malo
okera, nekoliko fosila, gomile sferoida, nekoliko
Sara ugrebenih u kamene blokove. To je dovoljno za pretpostavku da se iza isturenih odnih lukova paleantropa ve6 zadinjalo ne5to 5to 6e kasnije postati od velike vaZnosti. To, meelutim, nije
dovoljno ni da se ocrtaju najop6enitiji obrisi religioznog pona3anja. OEigledna svjedo6anstva o
percipiranju neobidnog govore nesumnjivo u prilog pretpostavci o percipiranju nadnaravnog, ali
ne u onom smislu u kojem ga mi ve6 nekoliko tizu6lje6a zami5ljamo. Religioznost nije sazdana samo od religije, ona povladi za sobom ditav niz

paleolitu

pratilaca, fiziolo5kih i psiholoSkih dinjenica koje

obrazuju emocionalno polje u kojem racionalno
tumaienje nema glavnu rijei. Pogre5no je kad se
na ljude iz prvih podetaka dovjedanstva primje'
njuju tokovi intelektualistidke misli jedne udene
manjine, misii koja se stoljeCima razviiala; s druge bi strane bilo pretjerano kad ne bismo ondje
nazreli podetak onog Sto 6e u kasnijim vremenima
postati univerzalno, a ima dovoljno provjerenih
dinjenica koje pokazuju da su se i prije Homo
sapi.ensa obavljale radnje koje nisu bile strogo
usmjerene prema tehnikama materijalnog Zivota.
Nazovimo ih religioznima jer one ukazuju na potrebe koje nadilaze okvire materijalnog postojanja'
ali ipak priiekajmo neka stru6njaci za stari i
srednji paleolit prionu preciznijim istraZivanjima'
pa 6emo moZda raspolagati sigurnijim materijalom'
Gornji poleolit

Ovo razdoblje obiluje mnoStvom podataka koji

pokazuju da se Homo sapiens (ili njegov nep'osredni prethodnik) pona5ao jednako kao Eovjek
iz novijih vremena. Ta se svjedodanstva ne tidu
samo religije, ve6 i tehnike, stanovanja, umjetnosti i ukra5avanja; za razlikla od onog Sto im prethodi, ove Einjenice tvore intelektualnu klimu u ko'
joj se odmah prepoznajemo. If veoma kratkom
geolo3kom razmaku koji dijeli neandertalca od
kromanjonca, musterijensko razdoblje od orinjaikog, to jest u razmaku od 60 000 do 30 000. prije
naSe ere, osvojena je znadajna etapa, etapa grafiikog simbolizma. Apstraktni jezik postojao je
moZda i kod paleantropa, ali to je sasvim proizvoljna pretpostavka koju niSta ne potvrtluje; me
ttutim od trenutka kad se uporedo s diskurzivnorr
misli javtja grafidki izraz, svjedodanstva ostaju
fiksirana. Ta su nam svjedodanstva toliko blizu

138

Religi,je prethistorije

da se u njima i odvi5e lako prepoznajemo, pa srno

desto skloni da ih tumadimo na jednak nadin kao
tvorevine naiih umjetnika. Slidnim se porivima
rukovodila jedna grupa prethistoridara s kraja
proSlog stolje6a koja je odbacivala religioznu
umjetnost i zastupala mi5ljenje o prethistorijskom
larpurlartizmu, pretvarajuCi Les EEzies u nekaka.y
paleolitski Montparnasse gdje su bradata mazala
izmeelu dva lova na medvjede nabacivala na stijene obrise mamuta i mesnatih Zena.
U isto je vrijeme druga skupina istraLiva6a, isto
toliko iskrena kao prva, ali moZda neito bliZa istini, prenosila na pe6insku umjetnost filtrirane prikaze o Australijancima, zadrlavajudi ipak pone5to
od zanosa umjetnidke nepristranosti protivnidke
Skole. Gledaju6i paleoiitske figure oiima zapadnjaka, kroz stakla lagano premazana australijanskim bojama, otkriva nam se svijet koji je lako
shvatljiv, ali u isti rnah i veoma nepovezan jer
je pun praznina koje nismo u stanju popuniti. A
kako su istraZivadi po svaku cijenu htjeli we objasniti, to se o iovjeku iz gornjeg paleotita dobila
krajnje Bematizirana slika. Meetutim, daleko je ozbiljnije to Sto su se puke pretpostavke, prenose6i
se od autora na autora, postepeno pretvorile u nepobitne dinjenice, tako da u mnogim djelima, kojima je cilj populariziranje prethistorijske religije,
nailazimo na nevjerojatne tvrdnje koje se nikad
nisu provjerile, nikad podvrgle kritici: uzete jednog dana sa izvora moguenosti, zaplovile su kasnije rijekom toboZnjih dinjenica. Prethistorijski iovjek, koga tako rado prikazuju preruSena u vrada,
odavao se, prema tim tvrdenjima, oponaBanju lova u pe6inama, prekrivaju6i stijene crteZima bredih kobila i zaEaranih bizona, tjudskih i Zivotinjskih parenja, koliba, bumeranga, harpuna, zamki
i koliba za duhove. Prislanjaju6i osaka6ene ruke
na stijene, obrubljivao ih je crvenim okerom i
vukao ispod hladnih svodova prestraiene mladi6e

Religija u

paleolztu

139

da ih posvebi u surove pojave nadnaravnog Zivota. To je uglavnom sve Eime se pothranjivala s:roma5na i naivna slika o pe6inskoj religiji. Uostalom iz etnografskih komparacija s Australijancima ili Bu5manima, bez asimiliranja njihove metafizike, i nije moglo izi6i ni5ta bolje. Ve6 sAm zdrav
razum i osnovno po5tenje morali su upozoriti autore da se prethistorijski dokumenti ne smiju obja5njavati odviSe preciznim predodZbama, jer su se
mogli oslanjati samo na neznatne fragmente materijalnih dinjenica, koji ne pokazuju nikakve povezanosti ni jedni s drugima ni s intelektualnim
sadrZajem.

Pa ipak su te dinjenidne rnrvice povukle za sobom

ditav sistem obja5njenja pomo6u magije, totemizma i
Samanizma, koji su na neki nadin povezivali raznorodne rnaterijale. Nije potrebno nagla5avati da nijedan od prethistoridara, koji su fiksirali religiozni sustav paleolitidara, n-ije dolazio u neposredan d.odir s
Australijanoima, ni s bilo kojim primitiwnirn narodom,
ve6 ih je poznavao sarno preko drugih autora, a isto
tako da se nijedan nije ozbiljno pozabavio pitanjem
magije, ve6 samo koliko rnu je trebalo da objasni
pojedine figure iz pe6ina.

Magija uvijek ovisi o odredenom sistemu objaSnjenja svijeta, njezine su karakteristike uvijek
vezane uz taj aparat, a ona mu svojim operacijama odreduje ritam i djelotvorno ga usmjeruje.
Dok su prikazi nadnaravnih bi6a ili sistema svijeta bezbrojni, magijska su svjedodanstva materijalno izuzetno rijetka, budu6i da je rijed o radnja-

ma koje ne ostavljaju tragova. Moglo bi se prije

pretpostaviti da su paleolitidari prikazivali bogo_
ve nego magiju, iako se ne moZe re6i ni to da li
su uop6e prikazivali bogove. Magija je vrlo vjero_
jatno postojala u paleolitu, ali, kao Sto smo vidjeli,
to postojanje nije nidim dokazano: ni figurama ni
njihovim rasporedom. Nije dovoljno Sto jedan kockasti znak izgleda kao da ujarmljuje glavu koSute,

140

Religij

pr

ethistorij

Reli,gi.ja

pa da se to uzme kao nepobitno svjedodanstvo Iovadke magije, jer treba imati na umu da deseci
istovetnih znakova ne ujarmljuju niSta, a da kod
stvaranja suda i oni imaju svoju teZinu. Kao Sto
smo vidjeli, tvrdnju da su rane na pe6inskim Zivotinjama svjedoianstva rnagijskog uklinjanja
obara svaki malo ozbiljniji pristup. S jednakim
bi. se pravom moglo tvrditi da su nebrojeni kriZevi svjedodanstva o Zalosnom obidaju Sto ga imaju kr56ani koji uriiu svoje neprijatelje, vje5aju6i
na zid priliku na smrt ranjena dovjeka. Kad se
dokumenti promatraju jednostrano, odvojeni od
svog konteksta, lako dolazi do najdudnijih nesporazuma. Vidjeli smo i na demu se temelji magija
plodnosti. Ostavljaju6i po strani parenja koja su
iz temelja izmi5ljena na osnovu nekoliko nejasnih
ili krivo protumaienih figura, kao Sto su konji iz
Mouthiersa u Charenti, imamo samo Zivotinje s
velikim trbuhom, od kojih su neke odigiedno muZjaci.
U traZenju obja5njenja mnogi zu radovi posegnr.rli za totemizmom. Kad bi se pod tim podrazumijevalo izvjesno jedinstvo izmeitu Zivotinjskog i
ijudskog svijeta, ne bi se otkrilo niSta znaEajno,
ali su autori najde56e govorili o Zivotinjama rtotemima< plemena ili klanova. Za ovu tezu, meetutim, nema materijalnih dokaza: topografski raspored Zivotinjskih simbola, koji je istovetan za
iitavu Evropu i ograniien na veoma malen broj
vrsta, nikako se ne podudara s predodZbom o >totemima<, ukoliko ne pretpostavimo da su sva paleolitska dru3tva bila podijeljena na jednake skupine, te da je svako sadriavalo po jedan klan bizona, jedan klan konja i jedan kozoroga. Takvo
tumadenje nije nemogu6e, ali ono se s obzirorn na
iinjenice nuZno ne name6e.

Kad je rijed o Samanizmu, ne moZerno

sasvim

odbaciti pretpostavku da su u paleolitu mogli postojati iscjeljiteiji koji su izbavljali du5e bolesni-

u paleolitu

ka uz pomo6 duhova za5titnika koji su irn sj'rzri:

kao vodidi u svijetu mrtvih. Ali dak kad bisno
bili uvjereni u ispravnost ove pretpostavke, ne bismo znali na kojim bismo dokumentima mogli
zasnovati svoju tvrdnju. Ono Sto su neki istra-

je povr5nije i temelji se na dalekoj slidnosti. izmettu >rogatih

vraEa< i odje6e sibirskih Samana. Da je stvar bila

Zi.va6i navodno pronaSli mnogo

>egzotidnija(, moglo

bi

se s jednaki.m pravom

tvr-

'oboZavali davla' Neki su

autori branili hipotezu o Bamanizmu, oslanjaju6i
se na dinjenicu Sto se pokraj dovjeka iz jame u
Lascauxu prona5lo ne6to Sto bi moglo naliditi na

diti da su paleolitidari

mali kolac s pticom na vrhu. A kako je poznato

da se kod nekih Indijanaca iz sjeverozapadne
Amerike katkada na grobu Samana stavlja figura
ptice, dovjek iz Lascauxa mora dakle da je bio
Saman. Jedan je autor u tom nalazu vidio figurativni prikaz totema. Po mom je mi5ijenju sigurno jedino to da ptica pripada topografskoj skupini >A< i da se simbolidki podudara s mu6karcem
i nosorogom, koji su doista njeni najbliZi susjedi
na stijeni.
fma mnogo opravdanja za one koji su na podetku
ovog i na kraju pro5log stolje6a morali iz temelja organizirati golemi materijal Sto ga je u vrlo
kratko vrijeme otkrila prethistorija' Oni su ispravno naslutili da su ljudi iz gornjeg paieolita
misliti i postupali na naiin veoma slidan naEem'
a kako ni,su imali drugih naudnih putova, to su
posezali u suvremeni svijet, koji je najbliZi paleolitskom, i ondje odabirali elemente potrebne za
osvjetljavanje svojih ispravnih zapaZania. \{eclutim, gotovo je nevjerojatno da se u pedeset
godina Sto su otad protekle, taj naudni folklor'
koji je nastao iz hitne potrebe za d'okaztma, nlje
nijedanput revidirao, da s, ako nGta drugo'

umjesto nekog indijanskog predmeta uzme pred-

r42

Religij e pr e.thi.stori.j

Religiia u paleolitu

rnet iz plemena Ainu, koji bi se moZda mogao

smatrati prikladnijim.
Sigurno je, iako je to gotovo nedokazivo, da je
pe6inski dovjek razvio sloZene obredne radnje koje
se po svoj priiici nisu mnogo razlikovale od onog
Sto jo5 uvijek postoji kod nekih od posljednjih primitivnih skupina u dana5njem svijetu. eini nam
se razumljivo da on nije slikao mamutove ieljusti
samo zato da bi se pozabavio za dugih zimskih
r.ederi, niti da je stavljao u lubanju vje3tadke odi
samo da bi prepla5io prijatelje koji su mu dolazili u pe6inu. MoZemo sasvim razloLito pretpostavljati i to da su ukraiene dvorane bile svjedoci
vrlo slikovitih prizora daranja i magije, pa moZda
i prino5enja ljudskih Zrtava, operacija obrednog
kanibalizma ili ritualnih spajanja. Nijedna od
ljudskih predodZaba s tog pojmovnog podrudja
nije nemogu6a, ali to dokumentima ne mozemo
potvrditi, osim ako ih ne Zelimo posvema iskriviti.
Paleolitska religija doprla je do nas preko svog
najvi5eg figurativnog dometa, a kad se dobro razrnisli, to isto vrijedi za sveti5ta svih ostalih religija. U svirna nalazimo odredenu predodZbu svijeta simboliziranu ljudskim ili Zivotinjskim likovima. Hramovi su u isti mah mikrokozmi i panteoni. Ono Sto se pouzdano zna o Sibircima, Eskirnima, Australijancima ili o drugim novijim lova6kim skupinama, potide iz istog izvora umjesto
hramova u njih nalazimo oslikane ili izvajane likove, sloZene figurice i plesove, a ,sve to odaje
jednu istu teZnju: osvajanje odredene vizije svijeta. dovjek moZe shvatiti i nadvladati svijet samo
preko simbola kreacije. Kad je izgradio okvir koji
odgovara njegovim mjerilima, tek tada moZe djelovati na budu6e dogadaje. Od paleolita doprli su
do nas samo likovni ukrasi, dok su tragovi radnji
izuzetno rijetki. Stoga nam preostaje da proudavarno samo praznu pozornicu, kao kad bismo morali rekonstruirati neki komad na osnovu kulisa

143

oslikanih platna koja prikazuju, recimo, palaiu,

i 5umu, u pozadini.
Utvrdili smo s razmjernom sigurno56u da ti
ukrasi, kako pe6inski tako i predmetni, sadrZe
mnogobrojne mu5ke i Zenske figure (prikazane
realistidki ili u obliku znakova) koje su smje5tene
u sredini kompozicije. Religije koje upotrebljavaju muSke i Zenske figure kao sredi5nji element
praktiiki su bezbrojne, pa je i izbor obja5njenja
neograniden. Tim se figurama pridruZuje jedan
raznorodni par koji, kako to pokazuje statistika,
preteZno sadinjavaju bizon i konj, ili tadnije redeno par b'izona i par konjd, a iini se da i oni
predstavljaju dvije seksualne skupine koje nadopunjuju jedna drugu. Nakraju se javlja, u bodnim
poloZajima, i tre6a Zivotinja, naj6eS6e kozorog. Mog1i bismo na6i dosta mitoloSkih shema u kojima
se dva seksualno razlidita bi6a kombiniraju s tre6i.m, ali kozorog se u veeini slutajeva takoder pojavljuje u parovima, a isto tako jelen i sob. Zivotnu nit koja je povezivala te likove ne moZemo
vi5e uhvatiti, ali uporno pojavljivanje iste formule, koja se ponavlja gotovo dvjesta puta, ukazuje
na postojanje vrlo dvrstog osnovnog konteksta.
Znakovi i muBke odnosno Zenske figure nesumnjivo tvore odreelen odnos sa Zivotinjama i samom
pe6inom, budu6i da ih nalazimo u parovima s figurama Zivotinja, a osim toga izolirani mu5ki znakovi nadopunjuju topografske nepravilnosti koje
se podudaraju sa Zenskim atributima. Stoga s pravom moZemo smatrati da je pe6ina biia shva6ena
kao pojam Zenskog, barem u nekim svojim dijelovima. S druge strane zamjenjivost Zenskog znaka i rane otvara vrlo zanimljivu mreZu podudarnosti. einjenica da bizon moZe nositi na slabinama bilo ranu, bilo vulvu, bez razlike, daje nam
naslutiti postojanje prave metafizike smrti. Dalje
ne moZemo i6i, jer iz raspoloZivih rnaterijala ne
rnoZemo doznati da li je rana zadana kopljem,
jezero

r44

Religij e pr ethistori,j

Reli.gija

koja se odigledno poistove6ivala sa

seksuahrim

aktom, bila vezana uz predodZbu vulve kao orga-

na roeienja ili uz predodZbu istjecanja krvi. Zbog

svoje suzdrZanosti paleolitidari nisu bili skloni
jasnom izrazu svojih predodZaba. Neki dokumenti
kao da ukazuju na izvjesnu asimilaciju Zene s bi-

i rnu5karca s konjem, 5to dokazuje da sherna krije u sebi mnogostruke simbolidke vidove
koje samo u neznatnoj rnjeri moZemo dokuditi. Da
se znakovi nalaze uvijek na Zivotinjama, moglo bi
se pomi5ljati da te kombinacije odgovaraju seksualiziranoj slici lova, Sto je po svoj prilici taEno,
ali nedovoljno, jer se ve6ina znakova r,alazi pokraj
zonorn

Zivotinja.

Religiju paleolitika naziren'lo samo u nejasnoj

polutami. Osim op6eg principa komplementarnosti
izmeelu likova razlidite seksualne vrijednosti, moZe se utvrditi jedino to da grafidki prikazi odgovaraju neobidno sloZenom i bogatom sistemu, mnogo sloZenijem i bogatijem nego ito se dosad mislilo. Zadudna konstantnost simbolidkog rasporeda
dokazuje postojanje odrectene mitologije koja mora da je nastala vrlo rano, budu6i da su ve6 u orinja5kom razdoblju zabiljeZeni parovi Zivotinja i
znakova. Premda jo5 nemamo dovoljno elemenata
da bismo jasno ocrtali postepeno oboga6ivanje i
regionalne varijante mitografskog aparata, znama
da on izmetlu kraja solitrenskog i srednje madlenskog razdoblja, to jest izmedu 15 000 i 12 000'
dosiZe svoj vrhunac. eudesno usklaalene skupine,
kao Sto su Gabillou, Lascaux, Pech-Mer1e, Niaux,
Montespan, Trois-Frdres, dokazuju ne samo da je
u to vrijeme, izmeilu Loire i Pireneja, sredi5nja
skupina postala izvanredno bogata, sa svojim kombinacijama parova Zivotinja, sparenih po razliditim vrstama, ve6 i to da sloZene figure muSkarca,
velike pe6inske maike, nosorozi i Zivotinje bez
glave, koje nastavaju duboku unutra5njost pe6ina,

u paleolitu

a!

obrazuju bogatu pozadinu simbola vezanih uz na

tajniju srZ misterija.
Taj dudesni skup stoji na svorn mjestu na st
jenama, zanijemio s iSieznu6em posljednjeg mat
lenca. Ono Sto je sadinjavalo usmeni i obredni sl
drZaj paleolitske religije bilo je moZda mnogo ral
nolikije od onog Sto nam odaju figure; podsjetin
se na evroazijsku temu orla, lava i bika, koji svr

u Mezopotamiji, Skitskoj, Egiptu' Kini, Ir

diji, odgovaraju drugadijem mitolo5kom sadrZaj
a koji su za nas simboli evandelista. Ono i
su istraZivanja iznijela na vidjelo samo je kostu
neki 6e moi.da pohitati da zaodjenu tu sjenu,
gdje,

Sto se mene tide, bojim se da bih, pridodavaju

svjedodanstvima koje nam je ostavila' izdao pe6i:
skog dovjeka.