90 Dana Od Bleiburga

ISBN 978-953-55609-0-6
Cijena: 60 kn
Ante Bri
Devedeset dana od Bleiburga
Ante Bri
Devedeset
dana od Bleiburga
Ante Bri
Nakladnik: Ante Bri

Vlastita naklada
Lektura:
Slavica Aralica
Urednik:
Ante Bri
Raunalna obrada:
Marino Juri
Tisak:
Dalmacija papir, Split
Naklada:
300 primjeraka
CIP - Katalogizacija u publikaciji

SVEUILINA KNJINICA
U SPLITU
UDK 355.1-053.99(497.1=163.42)1945
BRI, Ante, kriminalist
Devedeset dana od Bleiburga / Ante
Bri. - Gala : vlast. nakl., 2009.
ISBN 978-953-55609-0-6
I. Krini put 1945. -- Svjedoanstva II.
Bleiburg -- Ratni zloini -- Svjedoanstva
130320011
Ova knjiga se moe besplatno

proitati i preuzeti na portalu
www.digitalne-knjige.com
Ante Bri
Devedeset
dana od Bleiburga
Gala, 2009.
Ovu knjigu, koja je napisana na temelju svjedoanstva

Mile Bria ro. 1921. godine u Gali Otok Dalmatinski,
pripadnika 369. (hrvatske) legionarske divizije i sudionika Bleiburga
i krinog puta, posveujem svim rtvama mrnje i nasilja,
umorenim i nestalim na krinim putovima
tijekom 1945. godine.
Prvi dio
Novaci Vraje divizije
ano ujutro, tono u pet i trideset, ba kao svakog jutra,

uao je deurni njemaki oficir u baraku i zvidanjem pozvao na ustajanje. Zatim je upalio svjetlo i pourio prema
drugoj baraci. Vani je jo bilo mrano i jo se dugo nee poeti razdanjivati. Kroz vrata koja je otvorio deurni u baraku
se neujno, kao lopov, uuljao hladan zrak. Kasna je jesen, a
u Austriji i ekoj u ovo doba godine nije ba toplo. Vojska
ne uri ustati, a nitko je na to i ne tjera, no na postrojavanju
se moralo biti tono na vrijeme. Mile je uvijek na vrijeme
ustajao, valjalo je obaviti jo dosta zadaa: napraviti krevet,
dotjerati odjeu, obrijati se, a potom na tranje i tjelovjebu.
Dobro je da ovo jutro ne moraju trati do oblinjeg jezera, ta
Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio
mu se aktivnost od poetka nije svidjela. Na kraju tjelovjebe

svaki je vojnik morao skoiti u oblinje jezero, a zatim trkom
onako mokar do barake gdje je ekala suha odjea. Treba vojnika eliiti govorili bi njemaki zapovjednici.
Ve se uje amor iz drugih baraka. Pogledao je Mile na
trenutak kroz zamagljeni prozor, vani je jo mrkli mrak. Moe
razaznati samo barake osvijetljene rasvjetom i straara na ulazu
koji je hodao u mjestu kako bi se zagrijao. Barake su klasine
drvene i u svaku se moglo smjestiti po nekoliko desetina. Proteklo je nekoliko mjeseci od poetka obuke pa je mogao ve na
temelju iskustva lako predvidjeti dananje radne zadae.
Slijedi tranje i tjelovjeba, potom doruak, vojna obuka
pa moda i teoretska nastava. Poslije ruka moe se na spavanje ili u grad na pivo, naravno, ako je ostalo jo neto novca
od siromane vojnike plae. Sreom, pivo nije bilo skupo.
Znali su na gradskoj trnici tijekom ljeta kupovati na desetke
kila pomidora. Kad bi na onako sone i crvene udarila cijela
desetina, za nekoliko minuta nije bilo vie ni jedne prisjea
se Mile tih dogaaja.
Sada je ve puno lake. Ali tih prvih nekoliko mjeseci,
kad su tek stigli na obuku u Austriju, znao je i po dvoje hlaa
poderati. Nije ih, naravno, morao krpati, odmah bi zaduio
nove. Znao je Nijemac obuiti vojnika. Gotovo svi njemaki zapovjednici bili su korektni na obuci. Teko bi im Mile
naao neku zamjerku. Nisu imali obiaj terorizirati vojnika.
Ali nai, nai su znali zabuavati da se ni sam vrag toga uvijek
ne bi dosjetio. A onda opet imaju u jednu ruku i pravo, nisu
oni svojom voljom doli na obuku, kao to nisu eljeli ni ovaj
prokleti rat za koji ih sada pripremaju.
Tko zna, moda e i danas na ponovljeno gaanje zbog
tih zabuanata. Da su odradili juer kako treba to gaanje,
ne bi trebali danas. Osobito su u tome znali zabuavati mitraljesci. Ne bi htjeli namjerno pogoditi metu nastojei tako
izbjei zaduenje za mitraljez koji zbog teine nitko nije elio
nositi. Ali nee se vie brinuti o tome, zakljuio je i nastavio
namjetati vojniki krevet.
Ne znam to je s Petrom, jo ima dva dana provesti u

samici prisjeti se Mile na trenutak svog drugara.
Petar je iz njegove sinjske krajine, a nakon to je prije pet
dana podmetnuo nogu zapovjedniku voda koji je pao i razbio nos, i to za vrijeme postrojavanja, na oigled sviju, dobio
je sedam dana samice samo o vodi.
Je za avla, ne znam to mu je to trebalo, ali kad je tako
izabrao, neka ali opet mu ga je nekako u srcu bilo ao.
Petar je visok, mrav mladi, pomalo mangup, poput
Haekova1 junaka dobrog vojnika vejka kojem je besmislena ludost militarizma i surovost rata, pa je ismijava u svakoj
moguoj prigodi.
Uvijek bi se izvlaio i izbjegavao obuku na razne naine. Mili se ponekad inilo da taj ni po noi ne spava nego
smilja neke vragolije. Jednom su mu zapovjednici na mjestu
gdje treba biti zatitna maska pronali groe i jabuke koje je
ukrao u oblinjim vinogradima i vonjacima oko Nikolsburga. Njemaki zapovjednici su se samo hvatali za glavu. Ali
ovog puta su mu dobro zapaprili: sedam dana samice samo o
vodi, e pa, drukane, nije to lako izdrati. Valjda e se sada,
moj Petre, dozvati pameti.
Propisno pospremivi krevet, ve je bio spreman za izlazak, no ostalo mu je jo dosta vremena i ne uri mu se nikamo. Drugi iz njegove desetine nisu jo ni poeli praviti krevete. Pogledao je ponovno kroz zamagljeni prozor, briui ga
rukom. Vani se sada spustila magla, tako gusta da je mogao
vidjeti samo nekoliko najbliih baraka i svjetla rasvjete logora. Na poligonu za postrojavanje, koji je bio tu odmah desno
do barake, jo nije bilo ni ive due. Vojsci se obino nije
nigdje urilo te bi izila tono na vrijeme. Jo malo i obuka bi
trebala zavriti, tako ih je juer izvijestio njihov zapovjednik.
Kad bi barem mogao kui samo na jedan dan da vidi svoje i
1
Jaroslav Haek (1883. 1923.), eki novinar, humorist i novelist, pisac

satirinog djela Doivljaji dobrog vojnika vejka.
10
najede se domae hrane. Ali znao je da od toga nema nita,

kao i od pustog sanjarenja. Valjalo se pripremiti za poetak
jo jednog napornog dana.
Davno je bio lipanj kada je vlakom iz Zagreba stigao na
obuku ovdje, u Austriju i eku koju je Hitler okupirao jo
u proljee 1939. godine, prisjea se Mile tih dogaaja. Doputovao je tada u nepoznato s drugim mladiima-novacima,
roenim uglavnom 1921. godine iz cijele Nezavisne Drave
Hrvatske. Svi su bili pozvani na redovno sluenje vojnog roka.
Tijekom 1942. godine na istonom bojitu njemaka vojska
nije napredovala kako je planirano, a hrvatske i bosanske ume
sve su se vie punile partizanima. U takvim okolnostima Ministarstvo obrane NDH pozvalo je na sluenje vojnog roka i
Milu. Prijavio se odmah, bez odgode, ionako nije imao izbora.
Zavrio je kratku vojnu obuku u Karlovcu i Varadinu, koju su
vojni novaci odradili u svojoj civilnoj odjei, navodno vojne za
zaduenje nije bilo. Mile je tada bio uvjeren da e biti rasporeen u neku od domobranskih postrojbi. Ali grdno se prevario.
Poslije dva mjeseca dio novaka, nakon obavljenoga lijenikog pregleda u Zagrebu, odreen je za obuku u Austriji. Vojni
novaci koji su bili sinovi jedinci u roditelja rasporeeni su u
domobranske postrojbe, a oni koji nisu bili te sree, ili nesree,
budui da rat ispisuje udne sudbine, odreeni su za obuku u
Austriji i stavljeni su pod njemaku komandu (Wehrmacht).
Pa ti sada reci da ima pravde u svijetu.
Dobro je da na obuci ima dosta poznatih mladia iz njegove krajine koje je veinom i prije poznavao: Male, Poljak, Bilokapi svi iz potkamenikog sela Gljeva, imunovi
i Marinovi iz Otoka, Kodoman iz Hrvaca, Poljak, Bili,
Romac iz Glavica, Karajko i jo mnogo drugih. S njim u
baraci i desetini je i Jerko Mravak iz njegova sela Gale.
Vlak koji ih je dovezao na obuku u Austriju bio je samo
jedan od mnogih to je tih dana i tjedana dovozio vojne novake iz NDH. Centar za obuku u blizini malenoga gradia Nikolsburga (njemaki Nikolsburg, eki Mikulov),
nalazio se na samotnom mjestu izvan naselja. Vjerojatno je

prije njihova dolaska sluio kao ratni logor. Tu se smjestio dio
hrvatskih novaka, meu kojima i Mile. Postojali su i drugi
centri za smjetaj, obuku i izobrazbu u Doellersheimu i Stockerau, ovisno o tome koja se faza obuke provodila, tako da je
i Mile neko vrijeme bio na izobrazbi u tim mjestima.
Od novopristiglih novaka te od oko dvije tisue pripadnika 369. pojaane pjeake pukovnije koji nisu krenuli na
istono bojite, kao i od dijela legionara koji su preivjeli
istono bojite i Staljingradsku bitku, tijekom ljeta 1942.
godine u Stokerau u Austriji formirana je 369. (hrvatska)
legionarska divizija /369. (Kroatische) Infanterie-Division/,
poznata jo i pod nadimkom Vraja divizija (njem.Teufels
Division) nastavljajui tako tradiciju slavne 42. domobranske divizije iz Prvog svjetskog rata koja je bila u sastavu
Austrougarske vojske.
Zapovjednici, naoruanje, oprema i tehnika bili su njemaki, vojnici uglavnom Hrvati, uz manji broj Muslimana iz
Bosne. Hrvata asnika i doasnika nije bilo mnogo. Jedan od
njih bio je i porunik Boban iz Sinja, kojeg je Mile upoznao
za vrijeme obuke, dobro je govorio njemaki i imao je visoku
naobrazbu. Divizija je imala u sastavu dvije pjeake pukovnije (regimente), 369. i 370., kao i jednu topniku pukovniju, te 369. izviaki bataljun, 369. motornoinenjerijski
bataljun, 369. protuoklopni bataljun, 369. bataljun veze i
druge pritapske jedinice, s ukupno oko 14.000 boraca. Zapovjednik jedinice bio je general Fritz Neidholt2. Za vrijeme
obuke koristio se uglavnom njemaki jezik na kojem su se izdavale zapovijedi. Temeljna izobrazba, u trajanju od dva mjeseca, bila je naporna i zahtjevna, prava njemaka disciplina.
Dok opreme nije nedostajalo, s hranom je bilo kako-tako. Istina, ne moe se rei da hrane nije bilo, ali poslije na2
General leutnanta Fritza Neidholta osudio je na smrt Vojni sud u Beogradu i objeen je 27.veljae 1947.godine.
11
porne i iscrpljujue obuke mogla bi se pojesti i dupla porcija.

Kilogram kruha sljedovao je vojnika za tri dana. Ali vojniku
su duga tri dana, pa se kruh svako malo tipao, odlamao i teko bi u koga doekao drugi dan. Neki su vojnici znali pojesti
i oguljenu koru krumpira. Nakon zavretka temeljne obuke,
slijedila je specijalistika obuka, ovisno o tome gdje je tko
rasporeen. Mile je ostao u pjeadiji te se specijalizirao za
minobaca manjeg kalibra, koji su njemake postrojbe uvijek
nosile sa sobom, pa tako i pripadnici 369. legionarske divizije. Svaki vod raspolagao je jednim takvim minobacaem
s devet komada pripadajuih granata. I njegov susjed Jerko
Mravak, kao i veina novaka iz sinjske krajine, zavrio je pjeadijsku obuku, dok su neki rasporeeni u vezu, artiljeriju,
vozae ili protuoklopni bataljun.
Dani su prolazili i malo-pomalo od golobradih mladia
nastala je elitna postrojba. Ljeto i topli dani, kada su vojni
novaci stigli na obuku u Austriju, davno su proli. Bilo je
negdje boino vrijeme kada je postrojba doekala kraj obuke. Divizija je bila spremna za ratno djelovanje i gotovo svi
su se radovali povratku u domovinu, iako su pretpostavljali
da ih tamo eka teko razdoblje.
Toga boinog dana ratne 1942. godine Mile i njegovi
suborci ukrcani su ponovno u vlak, ali je ovog puta odredite
bila domovina. Dio postrojbi 369. legionarske divizije ve je
bio prebaen vlakovima u Zagreb. Raspoloenje u vlaku inilo se puno bolje nego na odlasku na obuku, ee su se uli
pjesma, smijeh, raznorazne domae poalice. Nove njemake
odore bljetale su na krnim hrvatskim mladiima. Veina ih
je bila svjesna da opet, tko zna po koji put u povijesti, Hrvat
ne ratuje pod svojom zastavom i u svojoj odori. Iako se inilo
da nisu bili tako zle kobi kao Sven Hassel3 i junaci njegovih
3
12
Sven Hassel pisac roen 1917.g. u Danskoj, tijekom II. svjetskog rata
unovaen je u njemaku vojsku, a potom i rasporeen u kazneni puk.
Svoja svjedoanstva rata opisao je u vie romana: Legija prokletih, Kazneni bataljun, Monte Cassino
pria, koji su rasporeeni u kazneni puk, kakvih je bilo u

njemakoj vojsci, nisu bili ni dragovoljci, ve samo obini
novaci pozvani na redovno sluenje vojnog roka.
Neupuen promatra lako bi pomislio da se radi o Nijemcima, da se na njemakoj odori na desnom rukavu nije
isticao naiven hrvatski grb.
Mile je sjedio u vagonu s Jerkom i drugim znancima iz
sinjske krajine. Raspravljali su o kojekakvim dogaajima, no s
lica im se mogla iitati zabrinutost za daljnju sudbinu, pomijeana s radou povratka u domovinu, ma to ih tamo ekalo.
Nita mi se ovo, prijatelji, ne svia da se borimo u tuoj uniformi i pod tuom komandom. Mislio sam, raspala
se prokleta Jugoslavija pa emo sada stvoriti svoju dravu i za
nju se boriti zapoe Stipe razgovor iznosei iskreno svoje
miljenje.Taj krni mladi ionako nije imao straha ni pred
im.
Vidi da nosi ahovnicu na odori, to znai da emo
se boriti za nae interese ukljui se u razgovor netko od
prisutnih.
Je, je ahovnica, ali nije naa uniforma niti komanda.
Moda su njemaki zapovjednici dobri i struni, ali nije Hrvat gazda u svojoj kui, a kada nisi gazda, crno ti se pie
iznese svoj stav Petar podupirui Stipin stav o vojnopolitikoj
situaciji u Hrvatskoj.
Tie, tie malo kad raspravljate o toj temi upozori ih
dobronamjerno Mile.
Oemo, Mile, u pravu si sloi se Stipe, ali nastavi gotovo istim tonom ne mogavi obuzdati svoju naglu narav ja
se ne bi javio kao dragovoljac za istonu frontu u Rusiju kao
ovi nai iz 369. pjeake pukovnije, nema tih novaca.
ava e ga znat ta ljude tira u rat i koji im se ideali vrte
po glavi. Zna li da su i iz naeg kraja komunisti ili u panjolski graanski rat, tako su i ovi ili u Rusiju opet e Petar.
Ja samo ne razumin zato su se Hrvati ili boriti na
istoni front za taj Staljingrad i bez potrebe gubiti mlade ivote nastavi Stipe sada tiim glasom.
13
14
I u mojoj eti imaju dvojica koji su bili ranjeni na Staljingradu, jedan je iz Duvna, a drugi, ini mi se, negdi oko
Dubrovnika. E ti se nikog na svitu ne boje ukljui se i Mile
u razgovor.
Samo teta! uzdahne Stipe trebalo je te momke
ostaviti u Hrvatskoj da se bore za nau domovinu.
Paveli je proda Dalmaciju Talijanima, naa nas drava
oblai u tuu uniformu, a avliji partizani opet se bore za
Jugoslaviju, crno nam se pie, bojim se nastave dalje Petar i
Stipe umovati o vojnopolitikoj situaciji.
Ajte avlu vi i pulitika, ta ste se toga uvatili ka da ete
neto rijeiti ukori ih Jerko, kojem je ve dosadilo njihovo
umovanje.
Boi jeeee da je bilo boiovat kod kue i naist se
kiselog kupusa i slanine s uzdahom izvali netko od prisutnih u vagonu.
I iiiiiii .promrmljae kroza zube, a jezik im svima
nekako instinktivno oblie usnice.
I da je uz to bilo popit au domaeg crvenog vina
ukljui se Jerko u razgovor.
A onda bi moga nai koju bogatu udavau.
Kad se popije, jezik sam od sebe govori, ne mora se
mislit to e rei dobaci Stipe koji je osim za politiku, uvijek bio spreman i za zdravu alu.
Ha, ha, haaaa nasmijali su se ostali u vagonu.
Moga je on nai divojku i u Austriji dobaci opet
netko od prisutnih.
Odnija ti ava njiove divojke i ranu, oslabija san deset
kila nadoda Jerko i izvadi iz bluze kutiju cigareta koje su
dobivali na obuci, potom izvadi i ibice te zapali. Lagano povue dim te ga pusti po vagonu.
Eeee, nisu loe ove njemake cigarete! progovori Jerko nekako zamiljeno ispod glasa .
Zapalie i ostali u vagonu te nastavie s priama i razgovorima kako bi skratili vrijeme i olakali put. Zapalio je i
Mile jednu iako nije pua. Spasile su ga ove cigarete koje su

dobivali kao sljedovanje. Razmijenio bi ih bez problema za
komad kruha od kojeg strastvenog puaa a takvih je bilo
podosta.
Ko zna di nas ava nosi? upita dubokim glasom Stipe
prisutne u vagonu okrenuvi razgovor opet na bolnu temu.
U rat, u rat, prijatelji, a tamo nikom nije dobro nadoda Marko pomalo tunim glasom.
to misli, Jerko, tko e dobiti ovaj rat? priupita opet
Stipe.
Onaj tko donese ivu glavu kui, taj ga je dobio, moj
Stipe.
Kada bi barem brzo zavrio.
Tek je poeo, a kako stvari stoje, nanosit emo se ove
njemake uniforme dobaci Mile nekako ispod glasa.
Iz susjednog kupea jasno se mogao uti razgovor. Pripovijedahu vojnici o svojim obiteljima, enama, djeci, zanosnim djevojkama, komadiu polja, konjima i svadbama. Vlak
je polako nosio svoje putnike i ostavljao iza sebe austrijska
brda i planine.
Zeleni panjaci uz pitomu rijeku Cetinu, obronci planine Kamenice na kojima je kao mladi uvao stoku, plodni
galski vinogradi, sve te slike iz bezbrinih dana djetinjstva i
mladosti koje svakom ovjeku dolaze u sjeanje osobito u
danima tekoa, prolazile su Mili mislima dok je sjedio u
vlaku i putovao u nepoznato. Za druge misli kao da nije bilo
mjesta u njegovoj glavi.
Svi bi pili, niko ne bi kopaaaa ooooooo eeee
uuu- zapjevali su regruti iz susjednog vagona sinjsku
reru i tako razbudili ostale putnike.
Zaaagreb, Zagreb! povie netko od vojnika.
Odmah svi skoie na noge i otvorie prozore kako bi
mogli bolje vidjeti svjetla glavnog hrvatskog grada. Iako je
vani bilo hladno, mnogi vojnici progurae glave kroz otvorene prozore vagona kao da se ele nadisati hrvatskog zraka.
15
Vlak je uskoro stigao u Zagreb i u kratkom vremenu cijela vojska i tehnika bili su iskrcani na jedno mjesto. Mile,
kao i veina vojnika iz sinjske krajine, rasporeen je u 370.
pukovniju (2. bataljun - 7. etu).
Ve 26. studenoga 1942. godine cijela divizija, sa svom
opremom, tehnikom i ljudstvom, izvrila je sveano postrojavanje i mimohod ulicama grada Zagreba. Mnotvo graana Zagreba u to boino vrijeme izilo je na ulice te ih
pozdravilo. Vrijeme obuke i parade brzo je prolo, a vremena
za odmor nije bilo. Zapoela je ratna etrdeset trea godina i cijela divizija odmah je upuena na ratite. Mile, kao
i njegova pukovnija, prvo vatreno krtenje imali su u Sunji
i Sisku. Slijedile su borbe na Kozari, a potom su upueni u
Grme.
Borbe s partizanima vodile su se gotovo svakodnevno,
a vojnici su nizali ratna iskustva. Nakon okraja u Grmeu,
postrojba je upuena prema Glamou. Iz borbi koje su prolazili uglavnom su u svom ratnom dnevniku biljeili pobjede,
iako je bilo poginulih i ranjenih pripadnika postrojbe. Smrt,
ranjavanje, studen i napori bili su nain ivota koji su morali
prihvatiti i prilagoditi se suludim ratnim dogaanjima.
16
Od Drvara do Glamoa
Od Drvara do Glamoa
an je bio dobrano na izmaku, a sunce toga dana gotovo

nije ni izilo. inilo se da se i ono umorilo od gledanja
ratnog uasa i skrilo iza sivih, tmurnih oblaka koji su svakodnevno sipali snjene pahuljice nainivi bijeli prekriva za
bosanski krajolik. Ve je gotovo pao mrak kada je Milina eta
stigla na domak nekog sela koje se nalazilo na putu od Drvara prema Glamou. Studeni vjetar koji je puhao sa sjevera
uvlaio je hladnou sve do kostiju. Iako je imao rukavice,
prsti na desnoj ruci kojom je pridravao remen puke gotovo
su mu promrzli.
Osjeao je umor u nogama i tijelu od dugog pjeaenja pod tekom opremom, a hodanje po dubokom snijegu
i hladnoi bilo je dvaput tee nego u normalnim uvjetima.
Kretali su se u tiini jedan za drugim. Nitko nita nije govorio, samo se ulo kripanje svjeeg snijega pod brojnim
vojnikim izmama. Izmoreni i promrzli nisu imali elje ni
sa kim rijei progovoriti. Ili su samo naprijed, udubljeni u
svoje misli i sanje koje vode u drugi, ljepi svijet, kakav ovaj
zasigurno nije. Mile je pojeo i zadnji bombon to ga je imao.
Daju ih svakom vojniku kada je ovakvo hladno. Vraa energiju organizmu u ovoj hladnoi, tako su im rekli, a i Mili se
ini da u tome ima istine. Kad su ugledali selo pred sobom,
odmah su odahnuli. Malene kuice i tale bile su pokrivene
snijegom i sve je odisalo nekim udnim mirom i tiinom.
Nakon to su uli u selo, rijetki su se mjetani usudili izii iz
kue, to zbog hladnoe, to zbog straha.
17
18
Zapovjednitvo je odmah dogovorilo smjetaj u kuama i talama. Mnogi su mjetani moda u sebi i negodovali,
ali tko je smio to rei. Milina desetina smjestila se u talu
na kraju sela, koja se sastojala od jedne prostorije. Tjerani
hladnoom i vjetrom, brzo su uli unutra, a dvadesetak ovaca
preplaeno se zbilo u jedan kut tale. Mile je, kao i ostali
njegovi suborci, odmah sa sebe skinuo ratnu opremu, skupio
je sijena i na podu sebi nainio leaj. U jednom kutu na zidu
visjela je petrolejska lampa ije se slabo svjetlo jedva vidjelo
s ulaznih vrata. Umjesto pei, prostoriju su grijale ovce pa se
umornoj vojsci nije inilo tako hladno.
Nema nita bolje od vatre kada se ovjek ovako smrzne
i umori, a da imamo pe, mogli bi i odjeu osuiti. Ovako,
grij se uz smrdljive ovce dobaci pomalo u ali jedan vojnik
iz Miline desetine.
Bolja je od toga dobra rakija, a osobito onom koji je
voli ukljui se Mile u razgovor.
Samo ava e je dat, moj Mile nasmije se Stipe, mladi iz sela Otoka odmah do Milinog.
Bio je to visok krupan mladi koji se nije niega bojao,
pravi gortak. Na zaduenju je imao mitraljez MG-34 i lako
se nosio s njegovih dvanaest kilograma. tovie, kada su osvojili neko partizansko skladite uzeo je i laki mitraljez eke
proizvodnje koji mu se svidio pa je od tada nosio dva. Zbog
njegove hrabrosti, svi su ga cijenili. Istina, Mile ga jednostavno nije mogao razumjeti zato nosi dva mitraljeza te ga je
esto odvraao od toga govorei mu da baci taj mitraljez i ne
tare badava svoj ivot kao da rat ovisi o njima dvojici.
Moda ima rakije po selu, da je bilo upitat hoe li
prodat predloi jedan vojnik kojem se oito svidjela ova
tema.
Ovo je sigurno srpsko selo kad su nas teka srca primili.
Zato lezite tu i nema vie izlaenja. Odmorite se i naspavajte
jer ava niti ore niti kopa, nego gleda ovjeka uvaliti u kakvu
napast naloi im otrim glasom zapovjednik desetine.
Od Drvara do Glamoa
Neto su na brzinu pojeli, uglavnom konzerve i malo

kruha, toliko tvrdog da bi i vuk na njemu polomio zube,
a zatim su polegli po sijenu i gotovo odmah zaspali. Ispred
svake kue ili staje gdje su bili smjeteni postavljene su strae.
inilo se da e no okovana snijegom i studeni protei
mirno ali nije bilo tako.
U jednoj od susjednih kua pet partizana je ostalo u
potkrovlju. Izgleda da se nisu uspjeli izvui na vrijeme, prije
dolaska Pete i Sedme ete 370. pukovnije ili su moda namjerno ostali.
Vojska je ula u kuu i nitko nita sumnjivo nije primijetio, a kako su bili umorni, odmah su pozaspali rasuti po podu
kue. Straar je naloio u pei dobru vatru i stao ispred vrata.
Partizani u potkrovlju nisu spavali, ekali su povoljnu priliku za bijeg. Iskoristivi pogodan trenutak, bacili su
runu bombu kroz otvor u potkrovlju ispod straara koji je
stajao tik do ulaznih vrata. Snana eksplozija odjeknula je u
tihoj noi, a straar je na mjestu bio mrtav. Partizani su brzo
poskakali s prozora u potkrovlju u duboki snijeg. Odmah su
uzeli mitraljez od poginulog straara i nastavili trati prema
umi. Zadnji partizan koji je skoio malo se pokliznuo, a jedan od vojnika koji je stigao do vrata uhvatio ga je za odjeu i snano povukao unutra. U tom trenutku partizani su iz
mitraljeza raspalili po ulaznim vratima kue i smrtno ranili
jo jednog vojnika. Nakon kratke paljbe brzo su pobjegli u
oblinju jelovu umu. Cijela je Sedma eta odmah bila na
nogama, ali uzalud, partizani su ve daleko odmaknuli. Mile
je kao i ostali iz desetine zalegao ispred tale u duboki snijeg
i ekao. Opet je zavladala tiina, a zbog snijega na zemlji vidjelo se gotovo kao po danu. Nisu jo ni saznali da su dvojica
njihovih suboraca ubijena. Od partizana vie ni traga. Najvei je problem to ne mogu na spavanje u talu, a do jutra
je jo dosta vremena.Trebalo je strpljivo izdravati i trpjeti
hladnou. Sada se i prokleta magla, tiho kao kradljivac, poela sputati i zavlaiti meu seoske kue.
19
Ujutro, kada se razdanilo, njemaki zapovjednik bio je

strano ljut. Izgubio je dvojicu vojnika. Na odlasku iz sela
zapovjedio je da se sve kue i tale zapale za kaznu to su
mjetani skrivali partizane i suraivali s njima, a dvojica su
vojnika u napadu i poginula. Kad je Sedma eta 370. pukovnije 369. legionarske divizije nastavila kretanje prema Glamou, selo je bilo potpuno u plamenu. Veliki plameni jezici
mogli su se vidjeti izdaleka, a crni dim to se uzdizao visoko
u nebo spajao se s tmurnim, sivim oblacima, pa se inilo kao
da se dim ne die od zemlje prema nebu, nego se sputa iz
tih sivih i tmurnih oblaka prema zemlji. Zapoeo je jo jedan
ratni dan, nastavljajui ispisivati tune ljudske sudbine smrti,
patnje i stradanja.
* * *
20
Veljaa je 1943. godine, a zima je u Bosni bila natprosjeno hladna, snijega je posvuda u izobilju. Moglo je biti
oko devet sati ujutro kada se Drugi bataljun 370. pukovnije
pribliavao Glamou. Snijeg je bio dubok i do metra, a cesta
slabo prohodna, to je oteavalo kretanje. Da je barem cesta
bila utabana, lake bi se hodalo. Ali tko e pametan hodati
po ovakvom ledu i snijegu. Samo vojnik i gladan vuk. Sa svih
strana Glamoko polje okrueno je visokim planinama koje
se diu i vie od dvije tisue metara nad morem, pa u ovom
podruju vlada planinska klima s kratkim, sunim ljetom i
dugim, snjenim i surovim zimama, kakva bijae i ova ratne
1943. godine. Mile je saznao od jednog doasnika Hrvata
da je prije rata na ovom podruju ivjelo najvie Srba, gotovo
80 posto, a Hrvata je bilo negdje oko 1400. Do 1942. godine
gotovo su svi Hrvati napustili Glamo, tu malenu bosansku
varoicu koju su osvajale i naputale razne vojske.
Svi su eljeli to prije ui u gradi kako bi uz vatru osuili
mokru odjeu, pojeli i popili neto toplo te malo predahnuli. Hodanje kroz dubok snijeg zahtijeva mnogo snage, oso-
Od Drvara do Glamoa
bito kada na sebi vue naoruanje i drugu vojnu opremu.

A oprema i oruje koju je vojnik 369. legionarske divizije
morao nositi nije nikada bila laka od trideset kilograma.
Kad su stigli gotovo do samog ulaza u grad, doekalo ih je
gadno iznenaenje. Partizani koji su odavno bili ukopani na
breuljcima oko grada otvorili su estoku paljbu po njima.
Odmah je nekoliko vojnika palo ranjeno u snijeg koji se oko
njih ubrzo zacrvenio od krvi to je tekla iz rana.
Mile, kao i drugi vojnici, nije gubio vrijeme. Jedini pogodan zaklon koji se u tom trenutku mogao pronai bilo je
muslimansko groblje udaljeno jedva desetak koraka. Legao
je brzo bez razmiljanja u duboki snijeg iza jednog kamenog
nadgrobnog spomenika, a drugi njegovi suborci onako kako
se tko snaao. Puana zrna koja su fijukala oko njih nisu davala puno vremena za razmiljanje. Najvanije je bilo odmah
zakloniti se i ne biti laka meta neprijateljskim strijelcima.
Ne tede municiju dobaci Mile Jerku koji se skrio
desno iza nadgrobnog spomenika.
Pazi, Jerko, da te ne potegne mrtvac u grob nali se
Stipe koji je zauzeo slian zaklon.
Ne boj se mrtvih, nisu nikom natetili, nego gledaj ti
da tebe partizani ne uture u grob.
Leali su tako u hladnom snijegu i s vremena na vrijeme
zapucali prema partizanskim poloajima, a njihovi suborci
koji su zauzeli povoljnije poloaje takoer su estoko uzvratili.
Sreom, brzo su osposobljeni laki minobacai koji su pogaali neprijateljske poloaje, ali bez veeg uspjeha. Partizani
su bili dobro utvreni u dubokim rovovima, a inilo se kako
im ni municije ne nedostaje.
Nakon nekoliko sati estoke borbe, zapovjednik bataljuna zakljuio je da e teko osvojiti grad pa je radiovezom
pozvao u pomo tenkove.
Tenkovska jedinica bila je u blizini Glamoa te im nije
trebalo puno vremena da se ukljue u borbu. Tri njemaka
21
tenka Panzer IV4 pristigla su u pomo borcima. Odmah po

dolasku otvorili su vatru iz bogatog arsenala oruja te su brzo
napredovali prema utvrenim neprijateljskim poloajima.
Partizani se nisu povlaili, dapae, otvorili su estoku paljbu
po tenkovima, bacali su na njih razna zapaljiva sredstva i rune bombe. No sva upotrijebljena sredstva nisu puno omela
teke ratne strojeve, koji su se odluili na drukiju taktiku.
Jednom gusjenicom uli su u rovove te tako nastavili kretanje
u liniji kako bi istjerali partizane. Uvidjevi da ne mogu odoljeti snanom napadu tenkova i pripadnika Drugog bataljuna
koji su iskoristili pogodan trenutak te doli na domak partizanskih poloaja, otvarajui po njima estoku vatru, partizani
su poeli naputati poloaje i bjeati u oblinju umu. Nakon
tri sata tekih borbi pripadnici Drugog bataljuna uli su Glamo, a tu su doekali i no smjestivi se u kue i tale koje su
jo ostale itave.
Na vatri se suila mokra odjea, a uskoro je stigao i topli
obrok. Napunio je Mile punu porciju toplog graha i pripremio komad kruha. Promijeao je nekoliko puta licom po
porciji. Dobro je, zapao ga je i dobar komad suhog mesa i
kobasice. I prihvatio se jela kao i ostali iz njegove desetine.
Nitko nita vie ne govori, samo se uje pucketanje vatre i
grebanje lica po porcijama. Topli grah brzo je zagrijao promrzlo tijelo. E, ovo je bilo dobro poslije naporna dana i po
ovoj hladnoi. Eto, to su ti trenuci za koje ivi svaki vojnik.
Nije ih vie briga to e biti, koliko e trajati rat, ni za ovu
studen ni za vraje partizane. Sada prevladavaju one optimistine misli preivjet e sve. Preivjet e sve nedae, dat e
Bog i sve e ovo prebroditi. Kako je gladnu ovjeku malo potrebno da bude zadovoljan! Sjetio se Mile na trenutak prie iz
4
22
Prema miljenju vojnih strunjaka, najbolji njemaki tenk u II. svjetskom

ratu. Prema nekim procjenama proizvedeno je oko 9000 primjeraka ovog
tenka. U poetku je bio namijenjen protupjeakoj borbi, a kasnije je
prenamijenjen za protutenkovsku borbu.
Od Drvara do Glamoa
svog kraja, kada se jedne prigode susjed koji nije ivio u izobilju dobro najeo, a onda onako zadovoljan, izvalio naglas:
E je lip ovaj ivot
Lijep je ivot, lijep, samo da nije ovog prokletog rata.
Potom je jedan vojnik nabacio nekoliko suhih drva na vatru
koja se u tren raspali i bolje osvijetli malenu bosansku potleuicu, to je ba kao u bajci pretvori odjednom u najugodnije
mjesto na svijetu. Zavrio je Mile sa svojom porcijom, podigao je glavu i pogledao oko sebe. Svi su ve pri kraju, struu
porcije po dnu. A onda bi se valjalo zavui u deke blizu vatre
i odmarati, priati sa suborcima ili spavati i zaboraviti na sve.
Ali ne moe protiv misli, nadolaze, naviru, na stotine njih,
ba kao rojevi pela i opsjedaju te. Mile se zagledao u vatru
i sa sjetom se prisjetio vatre na kunom ognjitu uz koju je
blagovala njegova mnogobrojna obitelj. to je sad s njima, to
sam Bog zna.
Nou su oko Glamoa gusto postavljene strae. Na jedno
od straarskih mjesta odreen je i Mile. Samo mu je jo to
trebalo, ali to se moe.
Strae su rasporeene oko grada kako bi se izbjegli eventualni napadi partizana koji se nisu lako mirili s gubitkom
Glamoa. Mile je na strau rasporeen oko dva sata iza ponoi. Straarsko mjesto bilo je podalje od grada, no hladna,
snijeg dubok i poslije napornog dana san je lako zatvarao
one kapke pa su se iz tog razloga i strae brzo izmjenjivale.
Kad je izvrena smjena strae, Mile je ostao sam na straarskom mjestu na domak oblinje ume. Nitko u njegovoj
jedinici nije volio na strau, pa ni on. Znao je da je to odgovorna zadaa o kojoj ovise i ivoti njegovih suboraca. Odmah
je u blizini straarskog mjesta skupio jedan naramak sasjeenih jelovih grana, razastro ih po snijegu, a preko njih deku
koju je ponio sa sobom. Jelove grane lako je skupio budui
da je na tom mjestu bilo mnogo poruenih jela koje su posjekli (vjerojatno za ogrjev) talijanski vojnici koji su bili u gradu
prije partizana.
23
Namjestivi tako leaj, ispred sebe je postavio mitraljez

MG-34 (maschinengewehr) koji je gotovo obavezan na straarskim mjestima, a do sebe je stavio i jednu runu bombu.
Pozicija na kojoj je bilo njegovo straarsko mjesto inila se
idealnom da se s nje kontrolira prilaz gradu. A i no je zbog
snijega dosta svijetla, vidi se gotovo kao po danu.
Zatvara mitraljeza odmah je potegao u zadnji poloaj i
ubacio metak u cijev kako bi ovo mono oruje, ija je brzina paljbe 800 do 900 metaka u minuti, bilo spremno. Mile
je imao puno vjere u ovo njemako oruje visoke kvalitete.
Istina, u jedinici imaju i nove mitraljeze MG-42, ija je brzina paljbe 1550 metaka u minuti, a i cijev mu mogu iskusni
vojnici zamijeniti za tridesetak sekundi. Ipak je najvie volio
nositi puku K98k5, koju je i duio, a mitraljeze neka nose
krniji momci od njega. S partizanima nikad nisi bio naisto
jer su esto znali iznenaditi neoprezne straare, zato je trebalo
biti maksimalno oprezan i budan. Bilo je jako hladno te noi.
Iako je bio dobro odjeven, hladnoa se uvlaila u kosti, a
najvie su zeble ruke u prilino tankim rukavicama koje su se
malo namoile od snijega i na prstima skrutile. Nita se nije
ulo osim hladne tiine u zimskoj noi. Utihnuo je i udaljeni
amor iz Glamoa. Umorna vojska zaspala je po kuama i
talama, ovisno to je koga dopalo.
Sa straarskog mjesta pucao je dobar pogled po okolini, a
zakrivala su ga visoka i gusta stabla jela u ijoj se sjeni straara
teko moglo primijetiti i iznenaditi. Duboki snijeg pokrivao
je ume i okolne breuljke, pa je i Mile vjerovao da mu se
kroz tako dubok snijeg teko moe tko pribliiti, a da ga on
na vrijeme ne uje ili uoi. Ako pak netko i prie, mitraljez
je bio spreman.
5
24
Najpoznatija puka iz Mauser porodice, koja je prvi put ula u uporabu 1898.godine pod nazivom Gewehr 98. Modificirana verzija K98k
(karabin mode -1898, Kurz njem. skraeno)uvedena je u Wermacht
1935.g.,gdje je prihvaena kao standardna puka u pjeatvu. S malim
izmjenama, poznata je i kao M48 ili tandara.
Od Drvara do Glamoa
Nakon naporna dana koji se sastojao od dugog pjeaenja te iscrpljujue borbe oko ulaska u Glamo, osjeao je
umor i san ga je pokuavao svladati. Oi su mu se same zatvarale. Znao je da mora ostati budan jer je san poguban i
opasan isto koliko i partizani. Da ne bi zaspao, stavljao je
esto hladni snijeg na lice.
Najednom tiinu snjene noi prekinu zvukovi iz okolnih umaraka.
Zaulo se lomljenje suhog granja i hodanje po dubokom
snijegu, a zvukovi su dolazili sve blie i blie i bivali su sve
jai
Partizani! prozbori onako u sebi odmah lagano
prisloni mitraljez na rame te irom otvori oi kako bi uoio
nepozvana gosta. Buka, lomljava granja i kretanje kroz snijeg
bivalo je sve jae i blie straarskom mjestu.
Mile je snano stiskao mitraljez, a palac se nemirno etao po hladnom okidau. Nije elio odmah zapucati kako ne
bi bez razloga dizao na uzbunu umornu vojsku koja je ve
odavno zaspala.
Ali buka i lomljava granja bivala je sve blia i snanija
Nije se vie moglo ekati, naciljao je u tom smjeru i potegao okida. Nonu tiinu proparao je mitraljeski rafal.
Ta-ta-ta-ta-ta-ta ..
Mitraljez MG-34 brzo je praznio municiju i odbacivao
prazne ahure po okolnom snijegu.
Kada je Mile prekinuo paljbu, sve je utihnulo, nita se
vie nije micalo niti su se uli zvukovi.
I u Glamou se dobro ula pucnjava i sva je vojska odmah bila na nogama. Priprema strae brzo je dotrala do
Mile i zauzela poloaje.
to je bilo, Mile? upitae ga zadihani suborci iz desetine koja je bila u pripremi strae.
Neto je nailo, ne znam ni ja to je bilo odgovori
Mile pomalo zadihan i uzbuen.
Izgleda da se nita vie ne uje proapta razvodnik strae.
25
Da su partizani, sigurno bi zapucali, ili si im moda dobro zapaprio pa su pobjegli prokomentira jedan od vojnika.
Nakon to ih je detaljno obavijestio o razlozima pucnjave, nikome nije padalo na pamet da neto poduzima. Jutro je
uvijek pametnije od veeri pa se ekala zora za daljnju akciju.
Svi su nekako bili nestrpljivi, a osobito oni vojnici koji nisu
bili odreeni na strau i umjesto da spavaju, bili su na hladnoi i snijegu.
Mile je bio donekle zadovoljan ovakvim ishodom: umjesto da bude sam na straarskom mjestu, sada je cijeli bataljun
bio na nogama pa se lake i bezbrinije mogla ekati zora.
Ali no nikako da proe, a tako je uvijek u ivotu kad neto
eka.
Napokon je svanulo. Oprezno i polako nekoliko vodova
uputilo se u smjeru pucnjave i odmah su u oblinjem umarku primijetili tragove krvi, a nekoliko koraka dalje beivotno
je leao noni posjetitelj. Bio je to vol ije je truplo nepomino lealo u snijegu. Na tijelu ivotinje jasno su se vidjele
prostrijelne rane.
Vidjevi to je bio razlog none pucnjave i uzbune, vojnici
koji su na snijegu i hladnoi proveli no, i to samo zbog zalutaloga bosanskog vola, dopustili su sebi pokoju psovku naglas
na raun onoga koji im je uskratio ono malo zasluena sna.
26
Operacija Weiss
Operacija Weiss
otovo u cik zore Drugi bataljun 370. pukovnije od Malovanskog polja krenuo je prema mjestima Prozoru i Jablanici. etrdeset trea je godina, poetak oujka. Zima se samo
kalendarski bliila kraju, a na visokim bosanskim planinama
bijelio se snijeg i inilo se kao da hladnoa nee nikada prestati. Na bosanskom ratitu u tijeku je bila jo jedna velika
ofenziva. Nijemci su joj dali ime Weiss bijeli sluaj, a
partizani Bitka za ranjenike. Osim 369. hrvatske legionarske divizije zvane Vraja divizija, u borbe su ukljuene i
brojne druge njemake (7. SS divizija Prinz Eugen bila je
udarna snaga), talijanske, ustake, domobranske i etnike
jedinice. Mili i njegovim suborcima bilo je svejedno je li po
redu trea ili etvrta ofenziva, zvala se ovako ili onako, ratni
dan s ofenzivom ili bez nje bio je gotovo identian.
ta ti se ini, Stipe, je li ovo trea ili etvrta ofenziva?
upita Mile svog suborca.
ava e je znat, moj Mile, ajme nama i jadnom narodu
kuda sve ove vojske prou.
Dobro govori, teko je vidit i jednu kuu da je itava,
a mrtvih ima ni broja im se ne zna.
Jesi li vidio, Stipe, niko ni mrtve vie ne ukapa.
A to e vidjeti, nema tu nita dobra, niti rat donosi
kome koristi, osobito nama malim i siromanim ljudima.
Prema Prozoru i Jablanici kretali su se uglavnom umskim i planinskim putovima. Partizani su neprestano napadali iz zasjeda pa je bilo u takvim napadima i ranjenih. Vjeto
27
28
su to inili, nisu se uputali u ozbiljnu borbu, postavljali su

iznenadne zasjede, ispalili bi nekoliko metaka pa bi se povukli, i tako sve do na domak Prozora. Prozor je gradi u
podnoju Makljen-sedla na putu iz doline Vrbasa u dolinu
Neretve. Prije poetka rata u njemu je ivjelo oko tisuu stanovnika. U tursko doba bilo je to trgovako mjesto. Tijekom
veljae 1943. godine vodile su se tijekom ofenzive u zoni Prozora estoke borbe.
Talijanska i njemaka artiljerija, a posebno avijacija, tih
dana neprestano je bombardirala Prozor i Jablanicu. Snane
eksplozije bombi i granata mogle su se nadaleko uti. Prozor su ve nekoliko puta od poetka rata partizani osvajali,
a potom gubili. Snane borbe proteklih dana voene su oko
Prozora, pa nitko vie nema vremena ni mrtve pokopati. Na
jednoj uzvisini na putu prema Prozoru naioe na stravian
prizor koji Milu i njegove suborce ne ostavi ravnodunim.
Stotine mrtvih tijela u njemakim i partizanskim uniformama beivotno leahu gotovo izmijeane na bojnom polju.
Sigurno je bio juri kada su ovako izmijeani. to ti
misli, Mile? upita Stipe.
Ovo nije bilo davno kada ih jo niko nije pokopao
zamiljeno e Mile ne skidajui pogled s jeziva prizora.
Moda ovde ima mrtvih iz nae 369. pukovnije, iako ne
vidim odavde nigdje ahovnicu na rukavu. Vidi li ti ta, Mile?
Ne vidim nita, Stipane. Nema tu vie nikome pomoi,
nae e valjda pokopati, a nee onda ni partizane ovako ostaviti, valja sve mrtve pokopati.
Zapovjeeno je da se ne zaustavljaju kod mrtvih tijela,
ve da nastave odmah prema Prozoru.
Nakon sata pjeaenja stigli su na domak Prozora, a eta
u kojoj je bio Mile odmah je bez predaha zapoela ulazak u
gradi. Partizana u mjestu gotovo nije ni bilo, ali su s okolnih
breuljaka i iz uma koje ga okruuju otvarali estoku vatru.
Mile je meu prvima iz Druge ete uao u Prozor. Kretao
se oprezno, kao i ostali, sa spremnim orujem. Na trenutak
Operacija Weiss
mu pogled okrznu na zemlji neiju potkoljenicu s cipelom

koja leae podalje od ostatka ovjeka. Mjesto bijae sablasno i jezovito: na desetke partizanskih konjskih zaprega bijae
razasuto po mjestu, uginuli konji beivotno su leali ispred
zaprega, pogoeni avionskim granatama. U svakoj zaprezi
bila su po tri-etiri mrtva tijela partizana, svuda po gradu
leahu beivotno ljudska trupla, ostaci ljudskih ruku, nogu,
ivotinjske leine koje su ve poele zaudarati. Partizani su se
iz grada povukli prije napada pa su vjerojatno u urbi i pod
neprestanim bombardiranjem ostavili mrtve. Na svakom
mjestu osjeao se taj uasni zadah smrti.
U Prozoru nije bilo vie traga ivotu. Ovdje je smrt snano zagospodarila nad ivotom. Mogu se vidjeti samo poruene i zapaljene kue iz kojih se jo dizao crni dim, te svuda
sami prizori smrti i uasa kakav prati sva ratna dogaanja u
kojima ljudski ivot nema posebnu vrijednost.
Kako nije bilo potrebe za daljnjim zadravanjem u Prozoru, po zapovijedi se odmah krenulo prema Jablanici. Ali
dalje se cestom ne moe. Partizani su se mudro dosjetili pa
su posjekli ogromna stabla bukve i kestena, koja su popadala
po cesti od Prozora do Jablanice. Kretanje se moralo nastaviti umskim putovima. Nije bilo lako, ratna oprema i oruje
pritiu umorne noge, ali mora se dalje.
Napredovanje prema Jablanici nije teklo bez problema.
Partizani su iz okolnih uma i brda neprestano napadali, ali
bez veeg uspjeha. Jasno se moe uti kako se svuda okolo
vode estoke borbe u kojima sudjeluju mnogobrojne jedinice. Nakon dosta muke napokon su stigli do mjesta Jablanice.
Oprezno se ulazilo u maleno mjestace, ali u njemu gotovo
nema nikog. Partizani su se ve prije povukli, a ono malo to
ih je ostalo, branilo je Jablanicu iz okolnih brda i uma. Ma
nisu je zapravo ni branili, samo su usporavali kretanje i davali
do znanja da su jo tu negdje.
Mile sa svojom etom opet meu prvima ulazi u mjesto.
Jablanica, kao i Prozor, poruena je u njemakom i talijan-
29
30
skom bombardiranju, a ono malo kua to je ostalo itavo

poravnala je artiljerija. Svuda po mjestu lee mrtva tijela.
Mnogo je konjskih zaprega u kojima lee tijela poginulih
partizana koje u povlaenju vjerojatno nisu mogli pokopati
ili povesti dalje. Od ivih mjetana ostao je samo jedan brico
musliman. Kad je ugledao vojsku, iziao je iz svoje brijanice
koja nekim udom nije bila oteena u bombardiranju.
Ljudi, ja sam jedini ivi ovdje! povikao je brico pomalo uplaenim glasom.
Ne boj se, neemo ti nita! doviknuo mu je netko od
vojnika.
to je s ostalima, ima li jo ivih? upitae ga ponovno.
Pobjegli su s partizanima ili su poginuli, a ja evo nisam
htio bjeati iz svoje kue, pa to Bog da.
Dobro si i napravio uzvrati mu zapovjednik voda.
Pustili su bricu da se vrati u kuu svojim problemima,
a kako je ve bilo negdje oko tri popodne, u Jablanicu je
stigao i ruak. Mile, kao i veina njegovih suboraca, iako toliko gladni da bi pojeli i smrznutog vuka, nisu marili za jelo.
Pogled na mrtva i unakaena tijela, te svuda po mjestu razbacane ljudske udove, prizori su koji nisu nikom otvarali apetit
niti poticali elju za jelom.
Odnijo ava kuhinju i onog ko je zapovidio da se sada
doveze hrana povie dubokim glasom Petar.
Jesi li ti, Mile, uzeo ita hrane? upita Stipe.
Ne bi, Stipane, da nisam nita okusio deset dana, imam
malo konzervi i kruha pa u kasnije.
Ma vidi ono dvoje iz naeg voda kako deru. Kako se
avlijin ljudima da kad sve ovo vide.
Ajmo mi dalje, Stipe, da ne gledamo vie ove leeve,
ini se da su ve poeli i zaudarati.
Vidi, Mile, nema ni ive due, a uo sam da je opina
Jablanica prije rata imala oko tri tisue stanovnika.
Koliko je bilo Hrvata od tog broja? znatieljno e
Mile.
Operacija Weiss
Ne znam tono, najvie je bilo muslimana, ali nisam ti

ja uitelj povijesti nasmije se Stipe.
Brzo su krenuli dalje prikljuivi se zaelju ete. Na izlazu
iz Jablanice nalazila se stara vojarna, vjerojatno jo iz doba
Austro - Ugarske. Kada su uli u dvorite vojarne, doeka ih
jeziv prizor. U krugu, kao i u samom objektu, posvuda leahu mrtva tijela talijanskih vojnika, bilo je tu vie od tisuu
mrtvih koje su poubijali partizani vjerojatno prije dan-dva
dok su se povlaili iz mjesta.
Prema poloaju kako su leali leevi talijanskih vojnika
dalo se zakljuiti da su ih partizani vjerojatno zarobili, a potom poubijali.
Vidi li ti, Mile, ovog jada kako ljudi iz Italije ostavie
svoje ivote tunim e glasom Stipe.
Pria se da su partizani otkrili lozinku i tako prevarili
straare dobaci mu Mile.
Ree na zapovjednik da ima mrtvih preko tisuu.
A ima li, Stipane, itko iv?
Nema, moj Mile, ni ptice na grani, sve su poubijali.
Takav je ovaj rat, moj Stipane, ima i partizana mrtvih
svuda po mjestu, to ih je poubijala njemaka i talijanska
avijacija, ni broja im se ne zna.
Dobro govori, rat je rat i niko nikom nije brat.
Niko nikom, pravo govori.
Sami su krivi, moj Mile, zapravo ne oni nego njihova
komanda. Jesi li uo to priaju nai zapovjednici?
A to to? radoznalo e Mile.
Izgleda da Talijanska komanda nije dala odobrenje za
ulazak na ovo podruje njemakim jedinicama. Ma zapravo,
dala ga je, ali naknadno, pa su se naa 369. divizija i 7. SS divizija Prinz Eugen kasno ukljuile u ovu ofenzivu. Vidi li,
brajo, da nas partizani nisu nigdje ozbiljno doekali, povukli
su se prije preko Neretve i tako izili iz okruenja.
A zato Talijani nisu dali odobrenje? opet e znatieljno Mile.
31
ava e ih znat, ka da mi mali ljudi razumimo politiku

i vojnu taktiku. Valjda je ovo njihovo podruje, imaju tu neki
rudnici. Neki nai zapovjednici govore i da Talijani zagovaraju suradnju s etnicima, a Nijemci su navodno protiv toga.
Prljava je politika, moj Stipane, i ko e je razumit, ali
opet stradamo mi obini mali ljudi.
Nakon izlaska iz vojarne Mile je sa svojim vodom nastavio prema mostu6 na rijeci Neretvi, koji je sruen po Titovoj
naredbi. Kad je doao na domak rijeke, malo je zastao i znatieljno pogledao prema mostu ija je sredina pala u hladnu Neretvu zajedno s vlakom i vagonima koji su u trenutku
miniranja vjerojatno bili na mostu, pa se preko njih i ovako
sruena mosta moglo prijei na drugu stranu rijeke. Svuda
uzvodno i nizvodno mogle su se vidjeti splavi od drvenih
trupaca kojima su partizani u povlaenju prelazili rijeku. Na
prilazu prema mostu s druge strane rijeke leahu posvuda
tijela poginulih partizana, vjerojatno stradalih u borbi s etnicima. Mile i Stipe zajedno su preli most, preskaui preko
eljeznih vagona koji su dijelom bili u vodi, a dijelom su leali na poruenoj eljeznoj konstrukciji mosta, te se preko njih
bez veih problema moglo prijei na drugu stranu Neretve.
Pogled im je stalno padao na leeve u razliitim vojnim
odorama, koje je nosila brza i hladna rijeka.
Dobro je, hvala ti Boe, proao je po tvojoj dobroti jo
jedan dan, ostala je i danas glava na ramenu, a to bi drugo
ovjek poelio u ratu, a sutra opet to Bog da i srea junaka.
uo je Stipe kako Mile zahvaljuje Bogu pa se okrene.
Lipo si se pomolio, samo zna li On gori to se ovdje doli
dogaa. Nekada mi se ini da je i On digao ruke od svega.
Vidi li, samo je smrt i zlo na svijetu, avliji su prsti u svemu.
6
32
Most su u tijeku ofenzive 1943. sruili partizani. Na mjestu sruenog mosta brzo je izgraen novi kako bi se omoguio promet na uskotranoj
pruzi od Sarajeva prema moru. Ponovno je sruen za vrijeme snimanja
filma Bitka na Neretvi.
Operacija Weiss
Mora ovik nositi svoj kri, upravit e Bog sve na dobro, vidit e, moj Stipane.
Stipe je bio drag mladi, takoer iz njegove sinjske krajine (selo Glavice), i svi su ga u eti voljeli. Taj je uvijek bio
spreman na alu. Dok je pripovijedao veselim glasom, sav se
njihao kao da plovi u amcu na uzburkanom moru. Nije bio
velika rasta, kao ni Mile, ali je izgledao kao isklesan iz kamena. U njega si se uvijek mogao pouzdati, taj te nee izdati.
Kada su preli rijeku, ve se poela sputati no. Zavrio
je jo jedan sumorni dan uasa, smrti, ljudskih tragedija i
stradanja to su ih priredili bolesni ljudski umovi i ideologije
tog ratnog dana na pozornici Bosne.
* * *
Poslije zavrenih borbi u takozvanoj Bitki na Neretvi
Mile i njegova 370. pukovnija upueni su prema Maglaju,
dok je 369. pukovnija nastavila prema Sutjeski. Putovali su
kao i obino pjeice, pod punom ratnom opremom. Dvadeset i dvije su Mili pa se mladost lako nosi s napornim marevima i borbama. Zapovjednici ee zaustavljaju kolonu nego
obino. Valjda im se sada nigdje ne uri. Hodaju i oni pjeice
uz vojsku, kako i dolikuje, ali manje opreme nose od obinog
vojnika i svi su opremljeni lakim strojnicama machinenpistole7, MP-38, MP-40, poevi od zapovjednika voda pa
navie u vojnoj hijerarhiji.
Gradi Maglaj nalazi se u sjevernoistonom dijelu Bosne, smjeten je uz rijeku Bosnu dvadesetak kilometara juno od Doboja. Veinu sela oko Maglaja pod nadzorom su
drali etnici, a sama planina Maglaj bila je obitavalite i
7
Naziv za automatsku puku kakvu su koristile njemake vojne snage tijekom Drugog svjetskog rata. Oruje koje je jo poznato pod nazivom majser (konstruktori Hugo i Louis Schmeisser) spada u kategoriju automatskih pitolja ili automata, a koristi iskljuivo pitoljsko streljivo od 9 mm.
33
34
etnika i partizana, za iji su teritorij esto znali voditi estoke borbe.

Bataljun u kojem je bio i Mile smjeten je u samom mjestu Maglaju, gdje su se nakon dueg vremena uspjeli i okupati. Kupanje nije bila esta povlastica u ratnim zbivanjima.
Znalo je proi i po nekoliko mjeseci od jednog do drugog
uivanja u onim blagodatima koje prua topla voda.
Napokon, nakon napornih ratnih dana, vojnici su malo
odahnuli. Jedina stalna zadaa bilo je osiguranje eljeznike
pruge koja je prolazila tim krajem i bila je esta meta partizanskih napada. U gradi Maglaj esto su znali dolaziti i etnici, ija je Komanda pregovarala s Njemakom o zajednikom napadu na partizane. Hrvatskim vojnicima pripadnicima 369. legionarske divizije nije se sviala prisutnost etnika
u gradu, kao ni njihovo saveznitvo s njemakom vojskom.
Ali o toj temi nije ih nitko nita pitao. Veina od njih odavno
je bila svjesna da ratuje za tue interese i ideale, i da su u vihor ovog suludog rata bili uvueni bez svoje volje.
Meutim, ova idila i prijateljstvo s etnicima nije dugo
potrajalo. Jednog jutra, u sam cik zore Trei vod Tree ete
odreen je za obilazak eljeznike pruge. Bilo je to obino ratno proljetno jutro i nita nije slutilo na opasnost, iako je ona
uvijek bila prisutna, a ratni dogaaji uglavnom nepredvidivi.
Smrt je bila neumorni i stalni pratitelj svake vojne postrojbe.
Pripadnici Treeg voda pribliavali su se eljeznikom mostu
preko rijeke Bosne ne slutei nikakvu opasnost. Kad je dio
vojnika stupio na most, etnici, koji su ve odavno ekali u
zasjedi, otvorie vatru iz svih vrsta pjeakog naoruanja.
U ovakvom iznenadnom napadu Trei vod nije imao gotovo nikakve anse za borbu. Veina vojnika smrtno je stradala od etnikih hitaca, a sedam preivjelih odmah se bez borbe predalo. Jedan vojnik je uspio za vrijeme napada skoiti s
mosta u hladnu Bosnu te je otplivao nizvodno pretvarajui
se da je mrtav. Vidjevi da je otplivao dovoljno daleko da ga
etnici ne mogu primijetiti, izvukao se iz rijeke i otrao naj-
Operacija Weiss
bre to je mogao do Maglaja, gdje je izvijestio zapovjednike

to im se dogodilo. Saznavi za taj dogaaj, hrvatski vojnici
su bili bijesni na njemaku Komandu to je prijateljevala s
etnicima, davala im oruje i municiju, a oni im vraaju ovakvim napadima.
Onih sedam zarobljenih vojnika etnici su odveli u okolna sela oko Maglaja, koja su imali pod nadzorom. U napadu
su etnici zarobili naoruanje i municiju koje je imao Trei vod, a meu ostalim i jedan minobaca, to ih je najvie
obradovalo, ali im i stvorilo nov problem: nisu znali njime
rukovati. Pokuali su prisiliti sedmoricu zarobljenih vojnika
da im objasne postupak, meutim ovi su se pravdali da ne
znaju te da su poginuli oni koji su rukovali minobacaem.
Nakon prijetnji i udaraca, jedan od zarobljenih vojnika
pokuao im je objasniti bar otprilike kako radi minobaca
pa su ga postavili na omanju livadu u sredini sela i odluili
isprobati ono to su nauili. Znatieljno su se okupili u krugu
oko novog oruja i nestrpljivo ekali da netko ubaci u cijev
minobacaku granatu, a pritom su se glasno smijali i vrijeali
raznim pogrdnim rijeima zarobljene vojnike koje su vezane
posjeli uz oblinju drvenu talu.
Ajde, bre, Jovica, ubaci tu granatu i poalji je ustaama!
izdera se glasno jedan etniki oficir.
Jovica oprezno ubaci granatu u cijev minobacaa koja
potom uz zagluujui prasak poleti u zrak. Svi zamukoe nakon toga iekujui nestrpljivo eksploziju. Kako nisu znali
rukovati minobacaem, etnici su cijev oruja postavili okomito i ispaljena granata se vratila ravno meu njih. Odmah
potom zaula se snana eksplozija.
Ovakav ishod nisu predvidjeli, a eksplozija, koju su oekivali negdje daleko odatle, na mjestu je usmrtila estoricu
etnika, a desetke ih je ranila. Pobjenjeli zbog takvog ishoda
testiranja minobacaa, odmah su odveli sedam zarobljenih
vojnika 369. legionarske divizije Treeg voda do oblinjeg
planinskog potoka koji je protjecao kroz selo. Poredali su ih
35
36
jednog do drugog uz potok, te iz strojnica i mitraljeza raspalili po njima. Pogoeni hicima, mrtvi zarobljenici ostadoe
leati uz potok, a voda se od bistre planinske promijenila u
crvenu. Nekoliko etnika je prilo mrtvim tijelima u namjeri
da ponovno ispale po jedan metak u svakog od njih, kad ih
prekinu naredba:
Stoj bre, nemamo municije za rasipanje! povie etniki oficir onoj grupi koja se primakla pobijenim zarobljenicima.
Vidjevi da se nitko od pogoenih ne mie niti daje
znakove ivota, etnici se udaljie u pravcu sela. Meutim,
jedan od zarobljenih vojnika, Hrvat, nekim udom ostao
je iv. U trenutku kad su etnici otvorili vatru on je odmah
pao na zemlju, a po njemu je pao smrtno pogoen suborac i tako je ostao nepomino leati. Imao je i sree da su
etnici tedjeli municiju. Kad je vidio da su se ovi udaljili,
podigao se i pobjegao u oblinju umu, a potom je trao
sve do Maglaja. O svemu je izvijestio Zapovjednitvo, kao
i suborce, zahvaljujui neprestano Bojoj dobroti to mu je
udom spasila ivot.
Revoltirana ovim dogaajem, iste je veeri njemaka
Komanda pripremila estok napad na etnika uporita oko
Maglaja.
Gotovo cijeli sastav 370. pukovnije 369. hrvatske legionarske divizije, te ustake i domobranske bojne iz Doboja,
udarile su na etnika uporita. Pod snanim udarom brojnih snaga etnici su se brzo povlaili prema planini Ozren, a
sva sela u kojima su bile etnike postrojbe na koja su naili
vojnici 370. pukovnije zapaljena su kako se u njih etnici ne
bi mogli vratiti. U selima nisu zatekli nikog osim poneku
odbjeglu ovcu ili kravu, a drvene kue i staje lako su i brzo
gorjele nestajui u plamenu. ukastocrveni plameni jezici
dizali su se visoko u nebo, pretvarajui se na kraju u crni
i gusti dim. etnici su se povukli prema vrhovima Ozrena
gdje su se utvrdili pruajui estok otpor.
Operacija Weiss
Neprijateljske poloaje na vrhovima Ozrena tukli su neprestano artiljerija i njemaka avijacija. Ali ne daju se vragovi, grevito se bore sa svaki metar. Milina eta zaustavljena
je ve pola sata u podnoju planine. Vod koji je rasporeen
lijevo ini se da ima dosta problema. Ve su estorica vojnika
ubijena na tekom mitraljezu i vie nitko ne eli prii tom
oruju
Ali onda je otkriven uljez, skriven iza jedne jele, jedva
tridesetak metara od poloaja. etnik se dobro skrio i s tako
male udaljenosti bez problema je iz puke poskidao estoricu
mitraljezaca 370. pukovnije. Nije se uspio na vrijeme izvui,
zarobljen je i predan u Komandu na ispitivanje.
Uvidjevi da su se nali u okruenju i da nema vie uzmaka, u noi su etnici izvrili proboj i to tamo gdje je bilo
najlake, tono na onoj strani gdje su ih u okruenju drale domobranske postrojbe. Guste planinske ume i no bili
su dobar saveznik za proboj i etnici su se uspjeli izvui iz
okruenja, ali su im pritom domobranske postrojbe nanijele
znaajne gubitke. Kada je Mile nakon naporne noi i tekih borbi doao sa svojom etom do poloaja koje je u noi
napustio neprijatelj, vidio je rezultate borbe. etnici zbog
estokih borbi nisu uspjeli pokopati svoje mrtve, te su na jednom zaklonjenom mjestu poslagali svoje mrtve jednog preko
drugog na gomilu u kojoj se moglo izbrojiti gotovo 80 leeva.
Nakon zavrene jo jedne borbe Mile i njegovi suborci u zoru novog dana povlaili su se prema Maglaju. Sa sobom su poveli i zarobljenog etnika koji je marirao izmeu
pripadnika Sedme ete. Njemaka komanda odluila ga je
povesti navodno na daljnje ispitivanje. Nisu ga niti zavezali.
Hodao je tako slobodan, ali nije daleko stigao. Prili su mu
pripadnici Drugog voda Sedme ete, ijih je est suboraca
usmrtio. Presudili su mu u tren kundacima puaka. Njemaki zapovjednici brzo su reagirali, ali je za njega bilo prekasno.
Komanda je otro kaznila vojnike koji su sudjelovali u ovoj
likvidaciji.
37
Bosanska zima i bolest
38
osanska zima potkraj etrdeset tree godine pokazala je otre zube. Snijeg koji je danima padao dosezao je na mjestima i do pazuha prosjenom vojniku. Putovi zatrpani snjenim
nanosima bijahu slabo prohodni. Samo ljuta nevolja i potreba
tjerala je ovjeka da se odvai na put po ovakvom nevremenu.
Milu i njegovu etu zima i loe vrijeme prikovali su u nekom
poluporuenom i naputenom selu na rubu Duvanjskoga polja. Smjestili su se po vodovima unutar kua, skupljali drva za
ogrjev, to se jo moglo pronai po dubokom snijegu, i loili
vatru. I partizane je tih dana zima utjerala u njihova skrovita te
se nisu esto pojavljivali. Mile je upravo osuio mokru odjeu
i uivao u toplini vatre koja je gorjela u kutu kue. Gotovo je
zaspao opijen toplinom kad je stigla zapovijed o pokretu.
Kuda emo sada po ovom ledu i snigu potui se Jerko
dok je spremao opremu i oruje.
Nee sigurno u dobro dobaci mu Mile koji je ve bio
spreman za pokret.
Zapovjednik ete prije polaska kratko je objasnio da idu
na podruje udaljeno kojih petnaestak kilometara zbog sumnje da tamo civili neto vercaju, moda ak hranu i oruje
partizanima.
Je li ovaj normalan, to ti misli Mile? Zna li on to je
Bosna u ovo zimsko doba? potui se opet Jerko dok je stavljao cijev minobacaa na iroka momaka ramena.
Odnija ava vabe i vercere po ovom snigu i studeni
ukljui se u razgovor i Stipe.
Takva je komanda, nee vam pomo jadikovka dobaci im Mile koji je ve bio pripravan za pokret.
Oko sedamdeset vojnika krenulo je u snjenu avanturu.
Na dva konja od nekog seljaka, kojeg je Njemaka komanda
prisilila na ovu zadau, natovareni su municija i minobacai.
Snijeg je pucketao i kripao pod brojnim vojnikim izmama, a velika hladnoa koju je jo vie stvarao hladni vjetar
sa sjevera puui gotovo u lice, grizla je ui i nos i potiho se
zavlaila u sve dijelove tijela. Teko je bilo hodati kroz duboki
snijeg i sva je srea da su nosili dobre njemake izme koje ne
proputaju vlagu.
Nakon sati dugog hoda napokon su stigli na predvienu
lokaciju. Postavljena je zasjeda u blizini ceste koja je vodila
iz Hercegovine u sredinju Bosnu. Vidjelo se da je snijeg na
cesti dobro ugaen, utabae ga to zaprena kola, to pjeaci.
Visoke jele uz cestu pruale su dobar zaklon, a bile su i dobra zatita od studeni. Prolo je ve nekoliko sati ekanja u
potpunoj tiini, koju je povremeno remetio jedino poneki
nervozni vojnik i fijukanje vjetra koji se poput razigranog
djeaka poigravao u kronjama visokih jela. Nema nita tee
vojniku od dugog ekanja na studeni. Mora stajati na mjestu, a onda ti se studen zavlai ispod odjee sve do kostiju.
Hodanje, koliko god naporno bilo, bolji je izbor od ekanja.
Dok hoda, barem se nada da e nekamo stii. Nakon ekanja dugog kao vjenost napokon su primijetili kako im se
cestom pribliava grupa ljudi. Kad su prili blie, na nekih
stotinjak metara, vidjelo se odmah da se radi o civilima koji
su na leima vukli nekakve vree.
Stooooj povikao je netko od vojnika.
Grupa od pet civila odmah se zaustavila, spustila vree s
lea i podigla ruke. Nita im drugo nije ni preostalo.
Desetak vojnika prilo je civilima, pregledalo detaljno i
njih i prtljagu to su je nosili.
Nema nita, samo duhan,kija povikali su vojnici
prema svojim suborcima koji su im prilazili.
39
40
Kuda idu? upita desetara zapovjednik voda.

Ovo su nai ljudi, Hrvati iz Hercegovine, prodaju duhan kako bi to zaradili da prehrane obitelji.
Uz krau raspravu i na nagovor ostalih Hrvata, njemaki
zapovjednik odlui ih pustiti.
Prije nego to su krenuli, ponudili su vojnicima malo duhana, ali nitko nije htio uzeti.
Uzmite, momci, malo duhana, pravi je domai, hercegovaki.
Neemo, hvala vam, dobivamo na zaduenje cigarete,
a i tko bi sada motao cigaretu po ovoj hladnoi odgovori
jedan zapovjednik desetine.
Ve je bilo kasno poslijepodne, zimski dani su kratki, a
hladnoa je sve vie stezala i trebalo je odmah krenuti natrag
istim putem. U dubokom snijegu ostaju utisnuti tragovi mnogobrojnih vojnikih izama, ali ne za dugo. Vjetar i snjene
pahulje brzo briu tragove pa najvie za sat vremena opet sve
izgleda netaknuto, kao da tuda nitko danima nije prolazio.
Usprkos hladnoi, prva polovina puta svladana je bez
problema, a onda je na vidjelo dola tvrdoglavost njemakog
zapovjednika.
Ispred postrojbe isprijeila se draga, usjek u kojem je bilo
snijega dubljeg od metra.
Njemaki zapovjednik pogledao je vojnu kartu i odluio
krenuti ravno kroz usjek.
Nemojte tuda, ljudi, ja poznajem ovaj kraj, svi emo izginuti. Ima puteljak koji obilazi dragu, malo je dalje ali emo
prije stii trudio se civil, seljak koji je vodio konje, razuvjeriti u nerazumnoj odluci njemakog zapovjednika.
I drugi nii asnici i vojnici odvraali su ga od te zamisli,
ali uzalud. Ostao je dosljedan u svojoj odluci.
Ve se poela sputati no kada su uli u dragu u koju
sunane zrake zasigurno nisu zavirile jo od rane jeseni. Odmah su vojnici i konji poeli upadati u duboki snijeg, kojeg
je bilo i preko pojasa. Sporo se napredovalo, metar po metar.
Trebalo je zbijati snijeg kako bi konji mogli dalje. Snijeg je

upadao u rukave, nogavice, depove i vlaio odjeu, a pod
tekom opremom poelo je nestajati i snage. Hladni vjetar i
niska temperatura ledili su i dah. Mile vie nije osjeao prste
na rukama, a hlae namoene snijegom smrzle su se i postale tvrde kao kamen. Nekim vojnicima ponestalo je snage pa
su zaostajali u dubokom snijegu. Uskoro je poela i snjena
vijavica. Snijeg noen vjetrom zasipao je lica vojnika i njuke
konja, tako da se teko dolazilo do zraka. Vjetar je zapuhao
jo jae, a ovdje na brisanom prostoru, gdje nema ni grma ni
drveta, ne stoji mu nita na putu, pa ujeda, grize i zavlai se
poput kakvog kradljivca ispod odjee. Kao da poruuje: to
si umiljate, budale jedne, kako ste se samo usudili uputiti
na ovaj put, pa znate li vi to je prava bosanska zima. E, pa,
vidjet ete sata, tupoglavci jedni, s kim imate posla.
U jednom trenutku seljak je pustio konje i dao se u bijeg
niz jednu strminu, spaavajui goli ivot. Nakon pola sata
borbe Mile se uspio izvui, ali su neki vojnici ostali u dubokom snijegu. No se ve spustila, a studen je postala nepodnoljiva. Nitko se nije vraao po konje zarobljene u dubokom
snijegu, na kojima su bili municija i minobacai, a ni po desetak vojnika koji nisu imali snage nastaviti dalje.
Studen je bila toliko jaka da neki nisu mogli niti psovati
njemakog zapovjednika i njegovu odluku.
Spaavajte se kako znate i trite prema tabu pa izvijestite ostale da nam dou pomoi stigla je naredba od zapovjednika.
Da mu materina tvrdoglava psovao je jedan vojnik
iza Mile.
Volio bi da je gad ostao u snijegu vie nego ita dobacio je drugi dok su se urili prema tabu kako bi se ugrijali i
pozvali pomo.
Kada su ugledali kue, odahnuli su znajui da su spaeni.
Svi su se brzo nagurali oko vatre kako bi se ugrijali i osuili
mokru odjeu.
41
42
Iako je ve bila kasna no, odmah je jedan vod odmornih

vojnika upuen da pomogne suborcima koji su ostali u snijegu. Tek to se uugrijao i osuio odjeu, Milu je zapala prva
smjena strae. Bio je toliko umoran da bi mogao zaspati na
nogama. Kada se razvodnik strae udaljio s ostalim straarima, Mile je ostao sam na straarskom mjestu meu visokim
jelama. Bio je udaljen jedva stotinjak metara od kua. Snijeg
je bio dubok i bilo je malo vjerojatno da bi partizani mogli
napasti po ovakvoj hladnoi.
Svuda je vladala tiina koju bi samo povremeno naruilo
pucketanje stabala bukve zbog velike hladnoe. Vidljivost je,
zbog snijega, bila gotovo jednaka onoj po danu. Pored sebe
je stavio mitraljez MG-42 da bude spreman. Izvukao je bajunet i s oblinje jele odrezao dvije grane koje je razastro po
snijegu i na njih legao. Od umora nije mogao vie stajati na
nogama. Prije nego to ga je san svladao, uo je jo kako su
se u noi vratili njegovi suborci koji su uspjeli u posljednji
trenutak izvui iz kandi bijele smrti vojnike koji su zbog
iznemoglosti ostali u onoj ukletoj dragi.
Kasno u noi, tono nakon jednog sata, iz dubokog sna
probudila ga je smjena strae.
Dii se, Mile, kud si zaspao na ovom snijegu i ledu?
probudi ga suborac i poznanik Petar.
Prijatelju, nisam vie mogao.
Ajde, ajde brzo u kuu, ugrij se i odmori pa e ti biti
bolje. Ima malo i toplog aja pa se napi.
Mile se nakon smjene strae vratio u toplu kuu u kojoj
je gorjela vatra i gdje je bila smjetena njegova desetina. Brzo
je legao na drveni pod, pokrio se dekom i odmah zaspao dubokim snom. Ujutro rano naloeno je ustajanje i priprema
za pokret. Mile se jedva ustao. Nije se dobro osjeao i inilo
mu se da neto nije u redu. Studen i groznica uvukli su se u
iscrpljeno tijelo.
Proi e kao i stotinu puta do sada, to je sigurno od
umora zakljuio je u sebi.
Ubrzo su nastavili pjeice prema mjestu Rami. Mile je cijelim putem gotovo na svakom potoiu zastajao i pio hladne
vode. Nekako su mu usta bila suha i muila ga je neobina
e.
to je, Mile, nije ljetna sparina, ve pet ispod nule,
a ti stalno pije vodu upitao ga je zabrinuto zapovjednik
desetine.
Ne znam ni ja to mi je, nekako se loe osjeam od
jutros.
Izdri jo malo do Rame pa emo vidjeti ohrabri ga.
Kada su stigli u Ramu, bilo je ve kasno poslijepodne.
Mile je odloio opremu u kui gdje je bio rasporeen, a suborci su naloili vatru pa je ubrzo bilo toplo.
Odmah je namjestio sebi nekakav leaj i legao, pokrio se
dobro dekama i utoplio. Nije se dobro osjeao. Ni na veeru
nije otiao, to je rijetko preskakao. Cijelu no tresla ga je
opet groznica. Iako je vatra stalno gorjela i dobro ugrijala
prostoriju, nikako se nije mogao utopliti. Ujutro, kada se razdanilo, nije vie mogao ustati. Njegova desetina otila je na
tjelovjebu, a potom na doruak.
Gdje je Mile, to je s njim jutros? raspitivali su se
zapovjednici voda i ete (Nijemci).
Izgleda da je bolestan odgovorio je jedan od vojnika
na loem njemakom.
Zapovjednik ete shvatio je to se dogaa i s jednim bolniarom uputio se do kue u kojoj je bio Mile. Uli su u
kuu ne pitavi mnogo jer iz onoga to su vidjeli, bilo im je
sve jasno. Bolniar je izmjerio Mili temperaturu i obavijestio
zapovjednika:
etrdeset jedan!
Zapovjednik ete odmah je, bez razmiljanja, pozvao vozaa motocikla s prikolicom i naredio mu da odveze Milu do
vojne ambulante koja je bila udaljena samo nekoliko kilometara od Rame. Voza mu je pomogao izii iz kue i posjeo ga
u bonu prikolicu. Upalio je motor i brzo su krenuli. Po looj
43
44
i zaleenoj cesti za petnaestak minuta stigli su do ambulante.

Ambulanta se zapravo sastojala od nekoliko vojnih vagona
obojenih u sivo.
Jedan mlai lijenik, Nijemac, odmah je pregledao bolesnika, izmjerio mu ponovno temperaturu i poslao ga u susjedni vagon na tuiranje. Mili je godila topla voda i odmah
nakon desetak minuta osjetio je poboljanje. Nakon zavrenog tuiranja ponovno se vratio lijeniku, koji mu je jo jednom izmjerio temperaturu.
Doobro, doobro promrmljao je na loem hrvatskom
gledajui u toplomjer.
Dobro je tebi, ali meni ba i nije pomislio je Mile u
sebi.
Pregled je time bio zavren. Ponovno su sjeli na motocikl
s poluprikolicom i krenuli natrag prema Rami u jedinicu.
Kad su stigli, voza mu je pomogao da izie iz prikolice te ga
uveo u kuu. Mile se i dalje nije osjeao dobro. Legao je na
pod i pokrio se dekom. Ubrzo je stigao i zapovjednik ete s
bolniarom, koji mu je ponovno izmjerio temperaturu.
Opet etrdeset jedan zabrinuto e bolniar.
Zapovjednik je samo zavrtio glavom i ponovno dozvao
vozaa. Posjeli su Milu u bonu prikolicu, a zapovjednik je
takoer sjeo na motocikl iza vozaa.
Kada su stigli do ambulante, uoe unutra bez kucanja.
Lijenik je pomalo bio iznenaen ovim posjetom, to mu se
jasno vidjelo na licu. Zapovjednik ete u jednom je trenutku
iz futrole izvadio pitolj i stavio ga lijeniku ispod vrata. Ovaj
je od straha problijedio kao krpa. inilo se da u tom licu
bijele puti nema ni kapljice krvi.
Da zna Hitler to radite od vojnika, ovo bi vam bila
presuda izderao se zapovjednik dubokim glasom na lijenika, drei ga jednom rukom za odjeu.
Mile je nakon ove nepopularne, ali za njega korisne intervencije zadran na lijeenju, a zapovjednik i voza odmah
su krenuli natrag.
Ne mogavi nikako odrediti dijagnozu niti sniziti temperaturu, lijenici u ambulanti su sljedeim vlakom Milu
uputili u vojnu bolnicu u Sarajevo. Temperatura se ni iduih
dana nije sputala ispod etrdeset jedan. Iskusni njemaki lijenik i lijenica, kojih je Mile bio pacijent, uspjeli su utvrditi
dijagnozu bolesti: trbuni tifus i suhi pleuritis.
Uz dobre lijekove i vrhunske lijenike temperatura je tek
nakon pet dana poela padati. Vratio mu se i apetit, ali je jo
uvijek osjeao slabost i malaksalost.
Tri mjeseca mirovanja i odmora uz uzimanje lijekova
izvijestili su lijenici.
Mile je odluio lijeenje nastaviti kod kue. Ali kui nije
mogao, odnosno smio zbog straha od partizana. Ma kako
bilo, sjeo je na vlak i odluio ostati mjesec dana u Sinju kod
tetke.
Dakle, ipak je odluio ne ii kui. Ostati tu kod tetke
inilo se kao jedino razumno rjeenje. Kada je prije godinu
dana bio na redovnom odmoru jedva je ivu glavu izvukao
prisjea se Mile pomalo sa strahom tih dogaaja
Tada se negdje iz okolice Banje Luke uputio na redovni
odmor na koji je imao pravo. Po dolasku u Sinj, preobukao
se u civilno odijelo, a vojnu odoru ostavio je na uvanje kod
dobrog poznanika. Znao je da su u njegovu selu razmjeteni
partizani i da bi mogao imati neugodnosti. Kako je njegova
obiteljska kua udaljena od Sinja nekih devet kilometara, odluio je putovati u sumrak i podalje od glavne ceste. Pokuaj
je bio hvale vrijedan, ali uzaludan. Netko ga je tijekom dana
vidio u Sinju pa je informacija brzo stigla do partizanske Komande. Doekala su ga dvojica partizana naoruana pukama kilometar od kue. Poznavao ih je Mile dobro po imenu i
prezimenu, jedan je bio iz sela Glavica, a drugi iz Udoviia.
Nakon uobiajenih pitanja otpratili su ga do kue, a potom
su otili navodno za svojim poslom. Ve rano ujutro ponovno su pokucali na vrata. Izvijestili su ga da se brzo spremi jer
ga moraju po nareenju odvesti u Komandu koja se nalazila
45
46
u susjednom selu Gljevu. Nakon sata pjeaenja stigli su do

Komande, ali valjalo je priekati do podne. Komandant je
nakon neprospavane noi jo spavao, a nitko ga nije imao
hrabrosti probuditi. Kad se negdje oko podne komandant
Braulj iz sna vratio u stvarnost, poelo je uobiajeno ispitivanje.
to je, njemaki kursista, gdje je uniforma bilo je
prvo pitanje komandanta dok je zijevao kao vuk i trljao se po
oima kao stari maak.
Nisu nam dali putovati u uniformi slagao je Mile
odmah.
Ja sam mislio da si pobjegao kako bi se pridruio Narodnooslobodilakoj vojsci.
Nisam se odredio vraati u Njemaku vojsku pokua
Mile slagati, pa tiho nastavi a u partizane u i ja kada pou
svi odgovori mu Mile mudro, ba onako kako ga je savjetovao dobronamjerno onaj drugi partizan iz sela Udoviia.
Eee kursista, dobru si kolu zavrio u Njemakoj
otro e komandant.
Slijedila su daljnja pitanja: gdje je zavrio obuku, u kojim
je borbama sudjelovao, gdje mu je jedinica i sl. Mile je opet
vjeto odgovarao, naravno, daleko od istine. Istina je samo
bila da se nije dobrovoljno prijavio u vojsku, ve je bio prisilno regrutiran. Najradije bi da ava odnese i jedne i druge pa
da se vrati mirnom seoskom ivotu.
Na kraju ispitivanja otro e komandant:
Sluaj, njemaki kursista: pratimo te, samo da zna.
Ako krene prema Sinju, toga miii. znat emo svoj posao.
U tom trenutku pogled mu se zaustavi na Milinim novim njemakim vojnim cipelama. Obuo ih je raunajui ako
ga partizani prisilno regrutiraju, barem e biti dobro obuven.
Jesu li to vojne? uslijedilo je oekivano pitanje iako je
dobro znao da jesu.
Jesu, jesuu
Koji su broj?
etrdeset dva.
Eeee, toga mi, taman moj broj procijedi kroz zube
komandant ne skidajui pogleda s cipela.
Mile je odmah shvatio koliko je sati pa bez pogovora skinu cipele i predade ih komandantu. Kako je to bio i zavrni
in ove predstave, uputi se kui samo u arapama. Dobro je
da su arape bile debele, ispletene od ovje vune pa nije osjeao svaki kameni. Vraajui se natrag kui preko lijepog,
malenog polja, iako bez cipela, bio je u sebi nekako zadovoljan. Hvala Bogu, nisu ga prisilno regrutirali u partizane,
osobito sad kada je vidio kako su slabo obueni i gladni.
Vrijeme je prolazilo pa se Mile gotovo i dva mjeseca zadrao kod kue. Radio je uobiajene seoske poslove. Partizani
ga vie nisu posjeivali, ali bio je siguran da su ga stalno drali
na oku. Jedno popodne doe mu u kuu njegov kum, inae
partizan. Izvijestio ga je da su na sinjsko podruje stigle brojne SS jedinice i da se partizani povlae u planine. Iznio je i
preporuku partizanske Komande da se svi koji su pobjegli iz
domobranskih postrojbi vrate u svoje jedinice.
Lako e kasnije opet pobjei, i to s orujem koje nam
je potrebno iznese kum svoj zakljuak.
Ma kako u ja pobjei kume kad je moja jedinica u
Crnoj Gori ili Bosni.
A ti se prijavi u domobrane.
Onda e me ba proglasiti ratnim dezerterom pa pred
streljaki vod.
Kum je otiao za svojim poslom, a Mile je ostao sam sa
svojom tekom ivotnom odlukom. Bila su tri rjeenja: prvo,
vratiti se u jedinicu, drugo, pobjei u partizane, i tree, ostati kod kue. Ovo tree mu je bilo najprihvatljivije rjeenje,
samo ako dou esesovci u selo, ode mu glava kao vojnom
dezerteru.
Nakon nekoliko dana razmiljanja odluio se napokon
prijaviti u Njemaku komandu u Sinju. Priloio je potvrde
koje su mu dali na odlasku iz jedinice, objasnivi da je bio
47
48
zarobljen od partizana, to je, naravno, samo djelomino odgovaralo istini. Ni njemaku vojnu uniformu vie nije imao.
Netko ju je ukrao iz poznanikove kue gdje ju je ostavio. Morao je sada putovati u civilnoj odjei. Jedna eta SS jedinice
trebala je krenuti iz Sinja prema Mostaru. Odlueno je da i
Mile putuje s njima u jednom od kamiona. Za vrijeme puta
najbolje je bilo nita ne pitati. Nisu mu se svidjeli ti esesovci.
avliji su i ovo ljudi! pomislio je u sebi i nastavio sjediti i
utjeti.
Stigavi u Ljubuki, uskoro se mogao i uvjeriti u ovu svoju tvrdnju. Nekolicina seljaka je na ulazu u grad prodavala
duhan vojnicima. Sirotinja je vjerojatno neto htjela zaraditi pa kupiti kruh kako bi prehranila obitelj u ovim tekim
ratnim vremenima. U jednom trenutku jedan podoficir SSovac izie iz kamiona, izvadi iz opasaa pitolj i opali prema
prodavaima duhana. Na sreu, nije nikog pogodio, ali su
prodavai ostavili duhan i dali se u panian bijeg. SS-ovac se
samo glasno i podrugljivo smijao, a potom je mirno, kao da
nije njegov posao, pokupio duhan koji je sada imao besplatno. Po dolasku u Mostar, Mile se informirao o svojoj jedinici,
a kad je saznao da se nalazi u Jablanici, odmah je krenuo
vlakom. U Jablanici je brzo naao svoju etu. Pozdravili su ga
i odmah upitali.
to je s uniformom?
Nita, dobro sam izvukao i ivu glavu odgovori im i
onda gotovo u jednom dahu ispria cijelu priu.
Problemima ovdje nije bio kraj. Odmah su ga pozvali
na sasluanje u Vojnu policiju. Hoe Nijemac ispitati ulazi li
moda uljez u njihovu elitnu jedinicu.
U uredu Vojne policije doekali su ga njemaki oficir,
koji je mogao imati negdje oko etrdeset godina, i prevoditelj. Oficiru mrka i hladna lica na prsima se sjajila metalna ploica koja je sastavni dio odore Vojne policije. Puio je
mirno cigaretu iji se dim vukao po malenoj prostoriji. Na
aavom zidu iza lea oficiru visjela je slika firera. Gleda
Mile tog ovjeka s udnim briima, kakve jo ni na kome

do sada nije imao prilike vidjeti, i misli u sebi: E, majstore,
ti si nas uvalio u ova govna.
Oficir na poetku nita nije pitao. A onda su slijedila
pitanja jedno za drugim. Mile se samo nemirno okretao i
preznojavao na tvrdoj drvenoj stolici. Zanimalo ga je sve do
najmanjih pojedinosti, osobito je li mu obiteljska kua bila u
zoni koju su drali domobrani ili partizani. Nakon nekoliko
dana, kada je oficir prikupio sve informacije, pa ak i fotografije Milina sela, snimljene iz aviona, istraga je bila zavrena.
Da ti je sluajno kua bila u zoni koju su drali domobrani, a nisi se vratio na vrijeme s odmora, smatrali bi te
dezerterom, a zna kako oni zavravaju. Sada idi u magazin,
zadui opremu i oruje i javi se u svoju etu izvijesti ga na
kraju, preko prevoditelja, njemaki oficir ije je lice kao i na
poetku ispitivanja ostalo hladno i mrko.
Eto tako je zavrila ta avantura koritenja redovnog vojnikog odmora. Ne daju mira malom ovjeku ni jedni ni
drugi, hvataju ga u svoje mree za svoje ideale i sulude ciljeve
i kao pauk uhvaenog kukca siu ga i koriste do smrti. Tada
je Mili gotovo bilo ao to se vratio u jedinicu. Ali kamo e,
kakav je izbor malog ovjeka. Slijedi svoju zvijezdu u ovom
nemirnom ivotnom moru, natopljenom mrnjom, ludosti
suludih ljudskih ideologija koje su kao magnet usisale bolesne ljudske umove, koji raspaljuju najnie ljudske strasti u
sebi, lieni ikakvih osjeaja i ljubavi. E takvi isplivaju u svim
ratnim dogaanjima. Rat im je lijek i hrana. Takvi iza sebe
ostavljaju zgarita spaljenih domova, otimaju hranu, siluju,
ubijaju nevine i ne ustruavaju se nimalo dignuti ruke na
stare, nemone, djecu.
Tako je zavrila ta avantura koritenja godinjeg odmora,
a Mile je sada odluio drukije i pametnije
Po hranu je odlazio svaki dan u centar Sinja, u njemaku
vojnu menzu. Porcije su bile obilne pa ih je znao podijeliti s
tetkom i susjedima koji su oskudijevali s namirnicama. Viao
49
se tih dana s roditeljima koji su mu doli u posjet, te poznanicima, rodbinom i prijateljima koji su navraali do vitekog
grada uglavnom zbog kupnje namirnica ili posjeta lijeniku.
Najtee mu je palo to nije mogao do svoje rodne kue.
Gledao bi esto bijele planinske vrhove Kamenice koja se
ponosno izdizala iznad Cetinske krajine. Prisjeao se bezbrinih dana djetinjstva koje je esto provodio uvajui stoku
po obroncima te surove planine u kojoj je utoite nalazio i
narodni hajduk Andrijica imi8.
Olujna bura fijukala je ve nekoliko dana. Mile je sjedio
uz toplu vatru i toliko se ugrijao da mu se ni po hranu nije
ilo. Iznad vrhova Kamenice dosta je bilo sivih oblaka, a to
je znailo da bura nee skoro prestati.
Ba kad je razmiljao kako provesti dan, u posjet su mu
stigle sestre, ve po drugi put.
Kud ste dolazile po ovakvoj buri i hladnoi?
Nemamo nekog posla a i elimo te vidjeti prije nego
otputuje.
ta ima nova kod kue radoznalo upita Mile.
Nema nita dobro. Svi su po raznim vojskama, a partizani su poeli dolaziti po kuama. Odveu i odvode ljudima
vola, kravu ili ovcu, pokupe ito i na kraju kau da e sve
platiti kada rat zavri. I nau su jednu kravu prije tri dana
odveli, odnio ih ava na Boi ujutro.
Zato nisam ni otiao u partizane iako sam sada imao
priliku. to bi bilo da i mene poalju tako po kuama da
ljudima oduzimam ito ili stoku, a ni oni nemaju to ruati
ni veerati.
Zna li da su susjeda Italu mobilizirali u partizane, pa
i starije godite od njega. Nije mu se ilo, ali to moe. Ne
8
50
Legendarni hrvatski hajduk Andrija (Andrijica) imi rodio se u selu Alagovcu-Grude 1833., a umro je 1905. godine u Runoviu-Imotski. Hajdukovao je od 1859. do 1871. godine. Prie i legende o njemu i njegovim
junatvima jo ive u dalmatinskim i hercegovakim krajevima.
zna se u ovom ratu vie nita. Sritan je ko sauva ivu glavu.

Nakon to su se ispriali, Mile je otiao do vojne kuhinje
i donio dovoljno hrane, a nalo se vika i neto kruha koji im
je dao da ponesu kui.
Nakon mjesec dana boravka u Sinju, dolo je vrijeme
povratka u jedinicu. Ponovno se s njemakim vojnicima SSdivizije, koji su bili stacionirani u Sinju, uspio kamionom
prebaciti do Mostara, a potom nastavio prema Rami, gdje je
naao svoju postrojbu. Kako je imao jo mjesec dana potede zbog bolesti, zapovjednitvo je strogo potovalo miljenje
lijenika, cijeli je idui mjesec bio rasporeen u skladita municije i odjee.
51
Borbe s etnicima
52
proljee etrdeset etvrte godine, Drugi bataljun 370. pukovnije - 369. hrvatske legionarske divizije uputio se iz
mjesta Nevesinja u pravcu Gackog. Gradi Gacko malena
je varoica na rubu Gatakog polja u istonoj Hercegovini,
koji je mogao imati u ovim nemirnim ratnim vremenima tek
nekoliko tisua stanovnika. Plan je bio zauzeti mjesto to su
ga pod nadzorom neko vrijeme drali etnici. U gradu su uz
Srbe ivjeli i muslimani, kao i u okolnim selima oko mjesta.
Muslimani su na prilazu svojih sela drali oruane strae, osobito u selu Kuli, a u susjednom selu Avtovcu etnici su imali
svoje postrojbe, te su esto znali voditi estoke borbe.
Put prema Gackom pod punom ratnom opremom oduio se kao vjenost. Kretali su se u koloni jedan po jedan,
udaljeni jedan od drugoga po nekoliko metara kako ne bi bili
laka meta estim etnikim zasjedama i napadima. Gatako
polje nalazi na velikoj nadmorskoj visini (960 m) pa snijega
jo uvijek ima iako je ve kalendarski zapoelo proljee. etnici su dobro znali s kakvom postrojbom imaju posla te se
nisu uputali u ozbiljnu borbu. Zato su koristili provjerenu
partizansku taktiku iznenadnih napada zapucali bi iz okolnih brda i uma i potom nestali. Oito im je cilj bio usporiti
kretanje neprijatelja prema Gackom.
Postrojba 369. legionarske divizije se i ovom prigodom,
kao i obino, rasporedila tako da se jedan vod kretao cestom,
drugi vod desno okolnim umskim putovima i livadama, trei vod lijevo, izvidnica ispred, a iza njih konji i zaprege koji su
Borbe s etnicima
nosili ili vozili municiju, odjeu i hranu. Veza izmeu vodova

odravala se radiostanicama, od kojih je svaka bila teka dvadesetak kilograma i onaj vojnik koji ju je morao nositi nije
bio ba presretan, a hodalo se iskljuivo pjeice. Napasti ovako opremljenu, uvjebanu i u borbama prekaljenu postrojbu
nije bilo lako ni bezbolno, a to su dobro znali i etnici.
Mile se kretao u koloni nekoliko metara iza starog poznanika Jerka te su putem raspravljali o svakodnevnim stvarima, a ponajvie o rodnom kraju. Nije se esto dogaalo da
su zajedno u vodu. Jerko obino vozi zaprena kola s opremom, ali evo sada ga je dopala druga zadaa. Dobar je goni
zaprenih kola, a i sam kae da mu je to lake nego hodati. A
nisu bogme hodali prazni, jedan je nosio cijev lakog minobacaa, a drugi njegovo postolje. Ostatak njihova voda nosio
je municiju za minobaca. Osim minobacake cijevi i postolja, nosili su i osobno naoruanje, puke, municiju, bombe,
tromblonske mine, zatitnu masku, tzv. eljeznu hranu koja
se mogla pojesti samo po naredbi, i to ako ne bi stigla redovita prehrana due od tri dana.
Jesu avliji ljudi ovi etnici! dobaci Jerko onako ispod
glasa u hodu te malko okrenu glavu u stranu da ga Mile koji
se kretao iza njega bolje uje.
Nema ovakve sorte ljudi nigdje na svitu, ne triba im
virovat ni kada darove nose odgovori mu Mile onako u
hodu i nekako rutinski namjesti puku u zgodniji poloaj da
je pripravniji ako bi etnici opet napali.
Pritiskalo ga je i bolo postolje lakog bacaa, koje je imalo
oko devet kilograma. Posljednjih mjesec dana zapalo ga je
duiti laki minobaca, za to je bio i osposobljen za vrijeme
obuke.
Sigurno ih ima u Gackom ava zna koliko kada ve
sada ovako estoko napadaju? priupita opet Jerko.
Odbit e ih ava kada mi udarimo dobaci mu Mile
onako u kretanju te nastavie obojica vui umorne noge ve
oteale od puta i tereta vojne opreme.
53
54
Jesi li uo, Mile, ima li to nova kod kue?

Nisam nita, ne pamtim kada sam dobio zadnje pismo.
Jesmo li mogli sada, ovako u najlipin godinama, orati
i kopati nau zemlju, a ne se ovde vui od borbe do borbe.
A kakva ti je, prijatelju, korist govoriti o tome zakljui Mile pomalo tunim glasom.
ini mi se, Jerko, da bi i magarac crka da mora vui
ovoliku opremu i naoruanje ka mi potui se Mile iako je
znao da mu od toga nema pomoi. Ali opet, nekako je ovjeku malo lake pri dui.
Gacko! Gacko! Budite pripravni! povie jedan od zapovjednika voda prema zaelju kolone.
Brzo su zauzeli poloaje i negdje oko dvanaest sati otpoeo je napad na Gacko. Po neprijateljskim poloajima u
gradu i prilazima gradu tuklo se iz sveg oruja, a posebno iz
tekih mitraljeza i lakih minobacaa. I etnici iz grada nisu
ostajali duni, estoko su uzvratili paljbom, a pod takvom
kiom metaka teko je bilo prii blie gradu.
Kada se napokon nekoliko vodova pribliilo na domak
grada, brzo su postavili lake minobacae koji su precizno pogaali mitraljeska gnijezda i druge utvrene poloaje u gradu. Mile je svoj mali minobaca brzo montirao uz pomo
pomonika i bili su spremni za borbeno djelovanje. Svaki put
su izvijestili na njemakom jeziku zapovjednika kad je minobaca pun, a kad prazan. Takva je bila vojna praksa. Teki bacai, koji su ostali podalje, ve odavno su sipali ubojiti teret
po neprijatelju. Prve desetine, koje su gotovo prile samom
gradu, odmah su ispalile tromblonske mine po etnikim poloajima. Snane eksplozije potresale su cijeli kraj. Vidjevi
o kakvoj se borbi radi, muslimani iz okolnih sela estoko su
napali etnike sa suprotne strane grada.
Uvidjevi da se ne mogu oduprijeti ovakvom napadu,
etnici su nakon tri sata borbe poeli naputati grad i bjeati u okolna sela koja su imali pod svojim nadzorom. Po
zauzimanju mjesta Njemaka komanda odmah je usposta-
Borbe s etnicima
vila nadzor i upravu nad gradom u kojem su ivjeli uglavnom Srbi i neto muslimana. Planiralo se u mjestu zadrati
due vrijeme, a zadaa je bila pokrivanje i osiguranje vanih
cestovnih pravaca kako bi se omoguila normalna opskrba
namirnicama i municijom drugih jedinica.
Prije napada na Gacko zamijenjen je i zapovjednik bataljuna. Iskusni Nijemac koji je zapovijedao bataljunom jo
od formiranja divizije, bio je cijenjen i po znanju i umijeu
ratovanja, i po hrabrosti. Uvijek se kretao na elu postrojbe i
neposredno zapovijedao, sudjelujui u svim bitkama i ratnim
dogaanjima u kojima je djelovala postrojba. Zbog tih vrlina
dobio je promaknue u vii in i novi raspored u Zapovjednitvu divizije.
Novog zapovjednika bataljuna, koji je bio po nacionalnosti eh, nisu pak krasile ove vrline. Bio je to etrdesetogodinjak, srednje visine i svijetloplave kose, a lice mu je ocrtavalo
njene enske crte lica. Vojnici, kao i nii njemaki i hrvatski
zapovjednici, nisu ga osobito voljeli, a dobio je i nepopularan
55
56
nadimak enskaro. Svima je pomalo udno da je taj glupan mogao napredovati razmjerno brzo u vojnoj hijerarhiji i
da ga je podravala Komanda divizije, bez obzira na njegove
potpune vojne nesposobnosti. Vrijeme je brzo prolazilo. Tih
mjesec dana, koliko je prolo od osvajanja grada, proteklo je
relativno mirno i bez veih borbi, ak su i etnici uspostavili
kontakt s novim zapovjednikom bataljuna traei suradnju u
borbi protiv partizana.
Hrvatskim vojnicima i asnicima ta iznenadna suradnja i
prijateljevanje s etnicima nisu se svidjeli. Nisu ni po koju cijenu eljeli suradnju s mrskim neprijateljem, ali tko ih je to
pitao. Veina od njih tih se dana osjeala ponieno i uvrijeeno, ali bili su svjesni da zahvaeni ratnim vihorom bez svoje
volje i elje ratuju u tuoj odori i za tue interese i ideale.
Poput veine, i Mile je tih dana razmiljao slino, te sebi
esto postavljao pitanja to i kako dalje: ako pobjegne kui
i pritom bude uhvaen, sigurno e biti strijeljan kao dezerter. Pobjei u partizane nije bila razumna opcija jer gotovo
svi njegovi suborci koji su pobjegli u partizane nisu dobro
proli. Veina ih je poginula ubrzo po dolasku u partizanske postrojbe budui da su morali proi vatrena krtenja.
Partizanska ih je Komanda rasporeivala na zahtjevnije i
isturenije poloaje kako bi se dokazali. Kako se nije slagao
s ideologijom faizma, kojoj je, eto, kao i dobar dio drugih
hrvatskih vojnika u 369. legionarskoj diviziji, sluio bez svoje volje, tako se nije slagao ni s idejom komunizma i stvaranjem nove Jugoslavije. O toj temi esto su znali raspravljati
u uskom krugu poznanika, ali potiho da ne bi dolo do njemakih zapovjednika.
Gotovo u sumrak sunanog proljetnog dana, dok su zavravali veeru koja se sastojala od graha i nekog komada mesa uz,
naravno, komad kruha, posjedali su u blizini poruene zidine
neke kue. Jedui topli grah, pretresali su potiho razne teme.
Mile i Jerko sjeli su jedan pored drugog, a odmah su im
se pridruili suborci i poznanici iz sela njihove krajine: Stipe
Borbe s etnicima
iz Otoka i njegov imenjak Stipe iz Glavica te Mate iz Gljeva,

koji je bi zaduen za skladite odjee i oruja.
Meni se ini da je Hitler izgubio rat, samo Bog zna to
e biti s nama? promrmlja Stipe jedui te nastavi iz porcije
paljivo grabiti topli grah, kao da nita nije ni rekao.
Ja sam odluio pobjei u partizane pa to Bog da
izvijesti ih potiho Mate, a sva ga druina gotovo u isti tren
pogleda, a potom opet spusti glavu i nastavi zamiljeno
jesti.
Znali su da je Mate nedavno primio tunu vijest. Njemake postrojbe u potrazi za partizanima po sinjskoj krajini
nedaleko od njegove rodne kue ubile su mu sestru.
Ne mogu se vie boriti u ovoj njemakoj uniformi, a
oni mi kod kue ubie sestru ni krivu ni dunu.
Neka ti je sretno, Mate, samo uvaj se i budi oprezan
podijelie mu uobiajeni i gotovo oekivani savjet Mile i
Jerko, onako uglas.
Mi smo odluili ostati dalje pa emo vidjeti to emo i
kako emo? nastavi razgovor Jerko.
I ja sam odluio ostati, a najrae bi pobiga kui i naka
ava nosi vabe i partizane ukljui se Stipe u razgovor.
Znate, prijatelji, ta mi se jutros dogodilo: jedna mi je
Srpkinja davala deset jaja a da ja njoj dam jednu runu bombu, ta vi mislite o tome? upita ih Mate.
Ne budi lud, Mate, ne daj bombu avlijoj eni, bacit e
je na nas kad se najmanje nada! upozori ga dobronamjerno Mile, a i ostali se s tim sloie te odgovorie Matu od toga.
Pravo govorite, prijatelji i zemljaci. Kako mi je to ope
palo na pamet, dobro su rekli nai stari da ava niti ore niti
kopa, ve mui ovika na razne naine.
ta ti se ini, Jerko, od novog zapovjednika bataljuna,
onog eha? upita radoznalo Stipe.
to e mi se init, govno od ovika. im on uruje s
etnicima nema dobra, a pria se i da sve lake ene po gradu
posjeuje.
57
58
Vidi da je svu komandu pripustio niim zapovjednicima, a on oda za enskim suknjama i nije ga briga za vojsku
ljutito e MiIe.
Ko se god zavlaio pod suknje tuih ena tome je skup
raun na kraju doao. Samo se nadam da mi neemo platiti
zbog njegovog kurvarluka otrim e glasom Stipe.
Uskoro svi zavrie s veerom, oprae vojne porcije i uredno
ih po propisu spremie, a potom svatko sa svojim mislima krene na spavanje. Kako je tih dana napravljen sporazum o zajednikoj suradnji, etnici su se sve ee mogli viati po Gackom.
Tako je u grad navraao i njihov komandant Kovaevi. Obino bi dojahao na slabo uhranjenu konju. Nosio
je dugu crnu bradu koju bi mu Milini suborci rado nasuho
obrijali kako su se esto znali aliti. Bio je to ovjek srednje
grae i mogao je imati negdje oko pedesetak godina. Ali tko
e to znati, rat tako ostari ovjeka da ga za godinu dana ponekad ni roena mati ne bi prepoznala. Na glavi je nosio crnu
ubaru na kojoj se sjajila etnika kokarda, a za pojasom na
desnoj strani opasaa nosio je izlizanu konu futrolu s pitoljem. Neki priaju da je bio oficir stare Jugoslavije.
Zbog dolaska etnika osjeala se napetost u gradu, ali
nije dolazilo do sukoba izmeu njih i hrvatskih vojnika. Na
dobre meusobne odnose posebno su pazili njemaki oficiri.
etnika komanda tih dana uspjela je sa zapovjednikom
bataljuna dogovoriti i popravak oruja. Nakon to im je popravljeno oruje u njemakoj radionici u Gackom, etniki
komandant Kovaevi uspio je uvjeriti Komandu 369. legionarske divizije da zajedniki organiziraju napad na partizane.
Ovi su to odmah objeruke prihvatili, oito ne znajui s kim
imaju posla.
etnicima je zapovjednik bataljuna potom predao 11 000
komada municije, a razraen je i zajedniki plan napada na
poloaj udaljen dvadesetak kilometara od Gackog, na kojem
se prema etnikim tvrdnjama trebala nalaziti partizanska Komanda.
Borbe s etnicima
etnici su prema planu trebali napasti partizanska uporita na jednoj uzvisini. Pomo im je trebala pruiti Peta eta
Drugog bataljuna, dok su esta i Sedma eta trebale direktno
napasti partizanske poloaje. Sama zamisao o napadu i suradnja s etnicima nije se svidjela hrvatskim vojnicima, kao ni
njemakim niim zapovjednicima ali zapovijed je zapovijed, ma koliko besmislena i nelogina bila.
Odmah rano ujutro esta i Sedma eta uputie se pjeice
iz Gackog prema zadanoj lokaciji. Peta eta dobila je zadau
da napadne druga partizanska uporita u blizini. Brdo koje je
bilo cilj napada izdizalo se iznad malog krkog polja, kojemu
je prilaz bio prilino nepristupaan. Nisko raslinje i kamenjar
nisu bili dobar zaklon za onog tko je trebao napadati. Na
vrhu brda nalazila se zidina, vjerojatno ostaci neke utvrde
koja je bila idealna za postavljanje mitraljeskih gnijezda.
Napad je poeo odmah u zoru, prije suneva izlaska. Minobacai su nastojali dohvatiti neprijateljske poloaje na vrhu,
to im je samo djelomino uspijevalo, ali bez veih rezultata.
Prema vrhu se pod kiom metaka napredovalo sporo i
teko, po kamenitu terenu, s tek ponekim krtim raslinjem.
Puana zrna odbijala su se o kamenje i stvarala udnu melodiju. Odmah na poetku napada bilo je ranjenih i mrtvih,
koje su sanitetske ekipe nastojale to je bre mogue izvui s
mjesta borbe. Uz ovako estoku paljbu i teren koji nije bio
saveznik onom tko napada, napredovalo se sporo, doslovno
metar po metar. Nakon gotovo cjelodnevne borbe, pojedine desetine este i Sedme ete pribliile su se vrhu brda, na
domak poloaja s kojih je na njih otvarana estoka paljba.
Ubrzo je stigla i zapovijed da se poloaji moraju osvojiti po
svaku cijenu, pa je naloen i juri. Jurnuli su pripadnici este i Sedme ete kao vukovi, te su onako u pokretu zasuli
neprijateljske poloaje runim bombama. Nekoliko vojnika
odmah je palo pogoeno mitraljeskim hicima.
Nakon izvrenog juria, dolo je do borbe prsa u prsa, a
vojnici este i Sedme ete, koji su osvojili poloaje, ostali su
59
60
iznenaeni onim to su vidjeli. Umjesto partizana, na brdu

su zatekli etnike, i to one iste s kojima je dogovoren tobonji
napad na partizane. Nakon zavrene borbe, leevi etnika, i
to onih koji nisu uspjeli pobjei ili se nisu htjeli predati, ostali su leati u iskopanim rovovima i po okolnom kamenjaru.
Sada su svi bili svjesni da je dogovor njihova zapovjednika s
etnicima o zajednikom napadu na partizane bila ista prijevara. Samo to su u ovoj prijevari izgubljeni ivoti njihovih
suboraca, a mnogi su i ranjeni.
Ali lukavci su ti etnici, mora se priznati, uspjeli su u
noi prije dogovorenog napada doi na brdo, zauzeti i dobro utvrditi poloaje. Iz oruja koje su im Nijemci popravili, 11 000 komada darovane municije vratili su kroz puane cijevi, a pritom je poginulo pet vojnika este i Sedme
ete, a na desetke ih je ranjeno.
Shvativi o kakvoj se prijevari radilo, te vidjevi ranjene
i poginule suborce, sve pripadnike 370. pukovnije preplavio
je neizrecivi bijes i ljutnja. Pljutale su razne psovke i uvrede
po zapovjedniku bataljuna i njegovom dogovoru o suradnji
s etnicima.
Iako je pobjeda bila izvojevana, hrvatski vojnici su bili
revoltirani takvim ishodom. Nikako se nisu mogli pomiriti
s injenicom da su im poginuli i ranjeni suborci nastradali
od metaka koje je njihov zapovjednik dao mrskom neprijatelju, kao i injenicom da im je odobrio popravak oruja u
njemakoj radionici. Ovo je sada prelilo au gnjeva koji se
nakupljao ve due vrijeme. Demonstrativno su odbili dalje
se boriti, pa su bez zapovijedi i bilo kakve organizacije poeli
povlaenje prema Gackom. U tom bijesu i nezadovoljstvu,
ak su i lake ranjene suborce ostavili.
Neemo se vie boriti u ovakvoj vojsci vikali su hrvatski vojnici puni bijesa i razoaranja.
Njemaki zapovjednici nastojali su ih odgovoriti i smiriti, ali uzalud. Njihovo razoaranje bilo je preveliko.
Ajmo nazad, brao Hrvati, prema Gackom, eto njima
Borbe s etnicima
neka se bore i prijateljuju s etnicima dovikivao je jedan

vojnik i mahao rukom prema ostalima.
I Mile je krenuo natrag pridruivi se ostalim hrvatskim
vojnicima. Na svu sreu, i u ovoj je borbi proao bez ogrebotine, za to je uvijek zahvaljivao Bogu i Majci Bojoj.
ta e biti od ovog, prijatelju upita ga Stipe zabrinuto.
Ovo rasulo ne mirie na dobro, moj Stipane, ali ovako
je moralo zavriti jer tko s vragom tikve sadi, kasnije mu se o
glavu razbijaju, davno su rekli nai stari.
Doe mi sada da bacim ovaj mitraljez ljutito e Stipe.
Nemoj ga bacati, prijatelju, mogao bi ti jo zatribati,
dug je put do Gackog, a ni etnici nisu daleko.
I zaista, nisu bili daleko. Nakon borbe pobjegli su u okolna brda i ume, gdje su se ponovno pregrupirali i organizirali.
Njihovi izviai dobro su procijenili da su esta i Sedma eta
u rasulu i da se povlae prema Gackom bez plana i organizacije. Ovo im se inilo kao idealna prilika pa su brzo odluili
postaviti zasjedu. Kako su dobro poznavali podruje, za to
su iskoristili jedan usjek kojim su pripadnici 370. pukovnije
- 369. legionarske divizije trebali proi na putu prema Gackom. im su prvi vojnici stupili u usjek, etnici su odmah
otvorili estoku vatru po vojsci koja je doslovno bila u bijegu.
I Mile se naao u usjeku pod estokom etnikom vatrom, te
je nastojao iskoristiti svaki prirodni zaklon kako bi se zatitio
i molio je Boga da ne bude pogoen. Puana zrna fijukala
oko njega udarajui u zemlju i kamenje, a mnogi njegovi suborci padoe ranjeni, pogoeni etnikim mecima.
Pomozi, brate! Pomoziiiiiii brateeeee
Ne ostavljajte nas! dozivali su i zapomagali ranjeni.
Ali pomoi nije bilo, tko e ti pomoi, oni koji su mogli,
bjeali su i spaavali svoju kou. Pogoen je i njegov Sinjanin
i suborac Bili. Metak je uao u lea, a iziao na prsa. Krv
tee na ulaznu i izlaznu ranu, ali Bili ne staje, tri tako gotovo jedan kilometar. I spaava se
61
62
Domogavi se jedne uzvisine u blizini, preivjeli vojnici

este i Sedme ete su se grupirali i tu malo predahnuli, a
ranjenicima je pruena pomo.
Obje ete izgubile su u borbi vie od dvadeset ljudi i bio
im je ovo najvei poraz u dosadanjem tijeku ratovanja. U
izgubljeno ljudstvo raunali su i ranjene koji su ostali iza etnikih poloaja. Bili su uvjereni da e ih etnici sve poubijati (nitko od ranjenih vojnika nije se vratio u jedinicu niti
su ikada razmijenjeni). Zapovjednik 370. pukovnije putem
radio veze brzo je doznao za ovaj dogaaj, pa je odmah zapovjedio estoj i Sedmoj eti da se ukopaju na breuljku gdje su
se zaustavili i da ekaju daljnje zapovijedi.
Vojska se odmah prihvatila posla. Poeli su ukopavanje
na uzvisini s koje su lako mogli kontrolirati okolno podruje.
U sredini breuljka nalazila se zaravan u koju su smjestili
konje i mazge koji su nosili municiju, oruje i hranu. Dobro
je da su vodii mazgi uspjeli izvui municiju, inae tko zna
to bi sada bilo. Mile je, kao i drugi, nastojao sebi iskopati
dobar zaklon. Udarao je u tvrdu zemlju aovom koji se lako
mogao preokrenuti u lopaticu ili maklini.
Zapovjednik 370. pukovnije odmah se iz Gackog uputio pjeice sa samo jednim vojnikom prema mjestu gdje su
se ukopavale esta i Sedma eta. Hodali su brzim korakom,
gotovo bez stajanja, a trebalo je prevaliti petnaestak kilometara. Zapovjednik je Nijemac, star oko etrdeset pet godina,
srednje grae, staloen u izjavama i govoru, a ini se da mu
ni hrabrosti nije nedostajalo kada se samo s jednim vojnikom
uputio iz grada prema poloajima gdje se nalazila postrojba kojom je on zapovijedao. Doavi do poloaja, gdje su
se pripadnici este i Sedme ete ve dobro utvrdili, odmah
je ohrabrio vojnike i zapovjednike te preuzeo zapovijedanje.
Kako i dolikuje svakom zapovjedniku, pozorno se raspitivao
o broju poginulih i ranjenih. Dakako, posebno su ga zanimali razlozi pobune vojnika, kao i informacije o Petoj eti
koja je ostala iza etnikih poloaja i s kojom jo uvijek nije
Borbe s etnicima
uspostavljena radioveza, a sudjelovala je u napadu zajedno sa

estom i Sedmom.
Dan se polako bliio svome kraju, sunce koje je izgledalo nekako previe crveno i zamagljeno polako se skrivalo
iza visokih planinskih vrhova. Vojska se ve dobro ukopala. Uspjelo se neto i na brzinu prezalogajiti, i to uglavnom
konzerve. Mile, kao ni drugi iz ete, nije nita pojeo cijeli
dan. Sada, kada je ovjek umoran i gladan i ovaj stari kruh i
konzerva ine se mirisnim i ukusnim. Malo su predahnuli, a
jelo im je vratilo snagu. Svi su nestrpljivo iekivali ponovni
etniki napad. Bili su uvjereni da e poeti im padne prvi
sumrak. Mile je na trenutak pogledao na svoje suborce. Svi
su bili nestrpljivi, kao da su jedva ekali ponovnu borbu. S
lica im se jasno mogla proitati poruka: doite samo, doite,
gadovi, pa da izravnamo dugove jer nismo nauili ostajati
duni nikome, a kamoli vama.
Kao to su i predvidjeli, na napad nisu dugo ekali. S prvim sumrakom etnici su otvorili vatru iz strojnica i puaka,
a zatim su se lagano puzei poeli pribliavati uzvisini. Mile i
ostali njegovi suborci neprijatelju su uzvratili istom mjerom,
ciljajui onako nasumce, kako se jedino i moglo po mraku.
Po jaini i estini napada moglo se zakljuiti da je neprijatelj
brojan, da se njegovi vojnici kao divlje zvijeri kada osjete krv
pomahnitalo ure prema njihovoj uzvisini kako bi dokrajili
pripadnike 370. pukovnije.
Jasno se u noi izmeu pucnjave moglo uti njihovo urlanje i dozivanje:
Napred ubara! Napreeeeed ubaraaa vikali su etniki oficiri pozivajui na napad i hrabrei druge.
Gotovi ste! Majku vam hrvatsku uslijedili su drugi
povici i psovke.
Zapovjednik pukovnije, stari iskusni lisac, paljivo je sluao odakle dolazi najvie etnikih povika i iz kojeg pravca
najee napadaju i otvaraju vatru. Poto je procijenio udaljenost i koordinate neprijateljskih poloaja, radiovezom je
63
64
zapovjedio njemakoj artiljeriji, koja je bila smjetena u blizini, da otpone granatirati zadane poloaje. I nakon samo
nekoliko minuta od zapovijedi, zapoe granatiranje. Prve
topnike granate teke artiljerije pogodile su precizno neprijateljske poloaje. Zemlja se poela tresti i podrhtavati od
stranih eksplozija, koje su pritom poput munja osvjetljavale
tamnu no.
Tamo gdje su granate pogodile cilj zauli su se odmah
povici i jauci pogoenih i ranjenih etnika. uvi jauke i povike pogoenih, zapovjednik je sada bio siguran da su granate zavrile tamo gdje je elio pa je naredio jo ee granatiranje. A onda se opet zaredae eksplozija za eksplozijom, vie
ih ni brojiti nije bilo lako. Ovoga puta pogodile su vrlo blizu,
ni tridesetak metara od hrvatskih poloaja. Komadi zemlje i
kamenja padali su na trenutak i po Mili, a on je samo namjestio kacigu i nastavio dalje ciljati.
Zemlja i zrak pretvarali su se u goruu buktinju, a Mile
i njegovi suborci, ohrabreni ovakvom podrkom, otvorili su
estoku vatru po mrskom neprijatelju.
Stipe, koji je odmah drao poloaj do Mile, nije se vie
mogao suzdrati te je povikao iz svega glasa.
ikaneeee, triba li vam jo municijeee? a potom je
stisnuo okida svog mitraljeza ne prekidajui paljbu sve dok
nije ispraznio cijeli redenik. Zakrgutao je na trenutak zubima, izraavajui tako svu ljutnju i bijes zbog poginulih suboraca koji su izgubili ivot u borbi s etnicima, nakon to su ih
ovi onako naivno prevarili i preveli edne preko vode.
I drugi su poeli dovikivati, a u njihovim dubokim momakim glasovima osjeala se pomijeana ljutnja i bijes. Borba se vodila estoko cijelu no, a zavrila je tek rano u zoru
kada se dio etnikih snaga povukao ili pobjegao. Dobar dio
njih ostao je leati na bojnom polju.
U svitanje zore Mile je sa suborcima doao do neprijateljskih poloaja, gdje su se mogli vidjeti rezultati borbe: mrtva tijela etnikih boraca beivotno su leala svuda po travi
Borbe s etnicima
i kamenjaru, izmijeana s razbacanim ubarama, odjeom i

orujem.
Eto, sada im je naplaen dug za nae poginule borce
povie Stipe oporim i dubokim glasom punim samopouzdanja.
Naplaen im je dug, i to s dobrim kamatama nadopuni ga Petar.
Ne bi oni nas nikada onako dotukli da nije bilo ludog
zapovjednika i nae svae. Znate i sami: i u kui ako nema
sloge propada sve, pa tako pogibamo i mi vojnici ako smo
nesloni ukljui se i Mile u razgovor.
ao mi je jedino to smo ostavili nae ranjene dok smo
se onako sebino povlaili potui se Stipe glasom u kojem
se osjeala krivnja.
Ma kakvi povlaili, reci biali i spaavali svoju guzicu
odrjeito e Petar.
A to si mogao, moj Stipane, samo jo i ti poginuti
pokua ga utjeiti Mile.
Nitko u estoj i Sedmoj eti te noi nije stradao, a uskoro
su im se vratili i suborci iz Pete ete koji su bili zalutali iza
etnikih poloaja.
Zapovjednika bataljuna, onog enskaroa, koji je dogovarao ovu nesretnu suradnju s neprijateljem, nisu vie vidjeli, niti je itko znao kakva mu je bila sudbina.
Ponovno okupljene sve tri ete u osvit novog ratnog dana
uputie se u pravcu Gackog, nosei sa sobom bolne uspomene iz proteklih borbi, iz kojih su izili jo uvjereniji u ono to
su i prije znali nema pregovora ni dogovora s etnicima.
Vraajui se tako usporenim korakom, vukui teke i
umorne noge, izleti Juri iz Mua onako spontano:
Nema vire u etnike! Triba s njima razgovarati samo
preko niana!
Oni to su ovo uli samo klimnue glavama u znak odobravanja te nastavie kretanje u susret novim ratnim dogaanjima koje im je priredila ivotna sudbina.
65
Zaula se u jednom trenutku i pjesma, koju zapjevae u

desetini na elu kolone:
Puko moja, ti moj vjerni ratni drue .. oj-la-li-oj-la-la .
66
Na brdu zvanom Gat, po kojem je prema miljenju mnogih i gradi Gacko dobio ime, kao kakva stara dama kooperila se utvrda opasana zidinama, s nekoliko dobro utvrenih
bunkera. Uz te strme kamene zidine uspon je bio gotovo nemogu. S tog mjesta se lako nadziralo cijelo okolno podruje, kao i prilazni putovi. Kako bi zadrali to dalje partizane
od Nevesinja i Gackog, pripadnici 369. legionarske divizije
rasporeeni su na utvrdu gdje se stalno nalazio jedan vod.
Smjena vojnika vrila se svakih trideset dana. Veliki problem
predstavljala je dostava hrane koja je stizala tek svaki tjedan.
Hranu nije bilo mogue dovoziti svakodnevno zbog estih
partizanskih napada na cesti koja je vodila do utvrde.
Negdje protkraj oujka 1944. godine Mile i njegov vod
rasporeeni su na utvrdu Gat. Nije bio zadovoljan tom odlukom, kao ni ostali pripadnici njegova voda. Ali tko te je pitao jesi li zadovoljan ili nisi. Kad su stigli na utvrdu i preuzeli
smjenu, nisu imali problema s partizanskim napadima. Samo
je vrijeme prolazilo sporo, a uz partizane, najvei neprijatelj
bila je suha i neredovita prehrana. Ne mogavi vie izdrati
svakodnevno uzimanje suhe hrane, koje i nije bilo u izobilju,
petorica vojnika rano ujutro krenu do oblinjeg sela.
Na panjacima ispred malenog sela pasla je stoka koju
su vlasnici ostavljali obino bez nadzora, pa vojnici uhvate
ili, bolje reeno, ukradu jedno june, zaveu ga i dovedu do
utvrde. Mile se zajedno sa svojim suborcima radovao to e
napokon pojesti neki pristojan i obilan ruak.
Meu vojnicima je bilo i vjetih mesara pa je meso brzo
pripremljeno za kuhanje ili peenje.
Sunce je ve polako zalazilo iza visokih planina kada su
prikupili suhih drva i naloili vatru unutar utvrde. Svatko
je uzeo sebi po izboru komad mesa te ga pripremao na va-
Borbe s etnicima
tri. Veina se odluila pei meso na aru, nataknuvi ga na

drvene ranjie. Mile je svoj komad mesa stavio u metalnu
porciju, nadolio malo ulja, a potom stavio porciju na ar da
se meso ispri. Miris peena mesa i dima irio se svuda po
okolini, a mnogi nisi mogli ni doekati da se meso do kraja
ispee, ve su ga poeli jesti onako polupeenog.
ta ti se ini, Mile, oe li valjat? upita ga Stipe dok se
gurao oko vatre traei slobodno mjesto da stavi na ar svoje
komade mesa.
Mlado je bilo june, moglo bi biti dobro, ali ne mogu
doekat da se ispee.
Sve je bolje nego konzerve! zakljui mudro Stipe dok
je okretao na aru svoju veeru.
Ni straari u bunkerima utvrde nisu mogli odoljeti mirisu peena mesa, koji im je ulazio u nosnice i kao kakva
zavodnica opijao ih i mamio. Gladni kao vukovi nisu htjeli
strpljivo ekati svoj red te su doli u utvrdu. Vani se ve poelo mraiti, a kako su straari bili zaokupljeni peenjem mesa,
straarska mjesta ostala su prazna, a utvrda neosigurana. Partizani, koji su ve due vrijeme planirali napasti ih, iskoristili
su prigodu i nepanju strae te su oprezno prili zidinama
utvrde. Ovakvu idealnu priliku za napad nisu ni u snu oekivali pa su odmah pripremili rune bombe te ih pobacali u
utvrdu, u prostoriju gdje je bilo najvie vojnika. Rune bombe su im su dotaknule tlo eksplodirale, a snane eksplozije
protresle su utvrdu i obasjale tamnu no. Od eksplozije i gelera bombi ranjeno je petnaest vojnika koji su popadali po
tlu i odmah poeli zapomagati i dozivati. Ali nitko im u tom
trenu nije mogao priskoiti jer se valjalo braniti.
Mile se odmah, im je eksplodirala prva bomba, bacio na
tlo i tako sauvao glavu. Neozlijeeno je bilo jo petnaest vojnika, uglavnom zahvaljujui injenici da su bombe koje su
partizani bacili bile talijanske proizvodnje, koje nisu bile pouzdane i kvalitetne, pa neke od njih nisu ak niti eksplodirale. Kad su se malo pribrali, vojnici koji su ostali neozlijeeni
67
68
jurnue prema bunkerima kako bi se dohvatili ve spremnih

mitraljeza iz kojih otvorie vatru na partizane. Ovi su bili pomalo iznenaeni jer nisu vjerovali da gore ima jo preivjelih.
Ubrzo se razvila estoka borba i razmjena vatre. Mitraljesci u bunkerima gotovo da i nisu skidali prst s okidaa.
Prazne ahure letjele su posvuda po unutranjosti bunkera,
odbijajui se od kamenih zidova. Municija se nije tedjela ni
s jedne strane. Usprkos estokoj paljbi, partizani su se i dalje
pribliavali utvrdi, a tamna no bila im je dobar saveznik.
Mile je nekoliko puta u zrak ispalio svjetlee rakete koje su
rasvijetlile no i otkrivale neprijateljske poloaje.
Njemaki zapovjednik neprestano je dovikivao da se tedi municija, ali ga nitko nije sluao.
Budala! to e nam municija ako nas partizani poubijaju ili zarobe promrmljao je Mile u sebi i nastavio puniti
spremnik puke.
Potegao je zatvara prema sebi, potom gurnuo rutinski
naprijed, ubacio metak u cijev i nastavio ciljati prema partizanima koji su sve ee napadali i pribliavali se utvrdi. Onih
petnaest suboraca koje su ranili geleri partizanskih bombi,
smjestili su u unutranjost bunara koji se nalazio u zadnjoj
prostoriji unutar utvrde i u kojem ve odavna nije bilo vode.
Ranjenici su tako bili relativno na sigurnom, a oni nisu
vie morali sluati njihovo zapomaganje koje ih je demoraliziralo u borbi, a neprijatelju je davalo poticaj za jo ee
napade. Njemakog zapovjednika poela je pomalo hvatati
panika. Jo kada je vidio, nakon to je posljednja svjetlea
raketa osvijetlila no, da su partizani prili gotovo na petnaest
metara od zidina utvrde, potpuno ga je svladao strah.
Meu petnaest preivjelih vojnika 369. legionarske divizije koji su pruali estok otpor partizanima, borei se za
goli ivot, bio je i vojnik Budimir iz Tomislav Grada. Borio
se taj i na Istonoj fronti (Staljingrad ) u sastavu 369. (dobrovoljake)pojaane pjeake pukovnije, a u 369. legionarsku diviziju pristupio je od samog osnutka. Bio je to hrabar,
Borbe s etnicima
iskusan i prekaljen borac, koji je odmah vidio u kakvoj se

tekoj situaciji nalaze. Usprkos protivljenju i naredbi njemakog zapovjednika, otiao je do malog skladita u utvrdi i uzeo
panzerfauste oruje namijenjeno za unitavanje tenkova
i oklopnih vozila. Uzevi desetak panzerfausta, Budimir se
vjeto prebacivao od bunkera do bunkera te s razliitih mjesta ispaljivao granate na neprijateljske poloaje. Znali su da
su ispaljene granate precizno pogodile cilj jer se zaulo zapomaganje i jauk ranjenih i pogoenih. Mile je leao iza debelog kamenog zida utvrde te je zbunjeno promatrao Budimira
i divio se njegovoj hrabrosti. Vidjevi da Budimir i dalje ispaljuje granate iz panzerfausa, i on je uzeo dvije rune bombe koje su mu visjele o opasau, potegao osigura i bacio ih
jednu za drugom prema partizanskim poloajima. Eksplozije
su nakon nekoliko sekundi zatresle zemlju i osvijetlile no.
Ponukani Budimirovom hrabrou, koji je i dalje neumorno trao i preskakao s jednog dijela utvrde na drugi ispaljujui granate s preostalih panzerfausta, i ostali njegovi
suborci otvorili su estoku paljbu i neprestano bacali rune
bombe prema neprijateljskim poloajima. Poelo se ve polako razdanjivati i bivalo je sve jasnije i vidljivije. Partizani su
uvidjeli da ne mogu osvojiti utvrdu te su se odluili povui
prije svitanja, znajui da bi po danu bili laka meta. im je
pucnjava prestala, veina vojnika je nakon iscrpljujue none
borbe zaspala onako na poloaju gdje se tko zatekao. Mile
nije mogao na spavanje. Odreen je za prvu smjenu strae.
Umor i san bili su mu neprijatelji s kojima se neprestano borio, kao i mnogo puta do tada. Nastojao je hodati u mjestu i
razgibavati se kako ne bi zaspao.
Sa straarskog mjesta pucao je dobar pogled prema cijeloj
okolini. Iako su se partizani povukli i napustili poloaje s kojih su napadali cijelu no, nije bilo mjesta oputanju. Ve se
prilino razdanilo kad je u jednom trenutku primijetio kako
mu se iz smjera partizanskih poloaja pribliava neka osoba i
ide ravno prema utvrdi. Uzeo je mitraljez MG-42, naslonio
69
70
se na zid i naciljao. Priekao je jo neko vrijeme i pustio da

mu se priblii jo blie. Sada je ve mogao razaznati da se radi
o partizanu koji je imao na glavi kapu s velikom zvijezdom
petokrakom, a puku je nekako nespretno nosio na ramenu.
Stoj! povikao je Mile iz svega glasa prema partizanu
koji je priao na nekih dvadesetak metara.
Baci oruje na zemlju!
Partizan je ostao skamenjen kada je ugledao Milu s uperenim mitraljezom u njemakoj odori i ljemom na glavi. Onako zbunjen i uplaen odmah je odbacio puku i podigao ruke.
Prii blie! zapovjedi mu.
Partizan je bez oklijevanja priao na nekih pet metara.
Sada je Mile ispred sebe jasno vidio visoka mrava mladia
od kojih dvadesetak godina u partizanskoj odori sastavljenoj
od nekoliko razliitih dijelova.
Odakle si? upita ga otro.
Iz Dubrovnika ! odgovori ovaj prestraeno.
Kad je rekao da je iz Dubrovnika, Mile se odmah nekako
saali nad njim. Pomisli u sebi ovo je na Hrvat iz Dubrovnika, moram mu nekako pomoi da izvue ivu glavu.
Reci mi kako si zalutao?
Kada smo sino napadali, zaspao sam od umora iza
jednog grma. Sada sam se probudio mislei da smo osvojili
utvrdu i uputio sam se ovamo odgovori mu iskreno.
Mile bi ga sada najradije pustio, ali ve su prilazili i ostali
njegovi suborci koje je razbudio povik.
Sluaj me dobro: reci da su te partizani prisilno regrutirali iz gimnazije i da si sada pobjegao u namjeri da se preda,
a ja u to potvrditi savjetovao ga je Mile nastojei mu pomoi u ovim okolnostima to najvie moe.
Kada su uli u utvrdu, odmah im prie zapovjednik voda
(Nijemac) te partizanu udari amar, viui i galamei na njega.
Mile se odmah umijea, nastojei smiriti situaciju, i pokua objasniti zapovjedniku da se partizan sam predao, te da
su ga partizani prisilno mobilizirali. U razgovor su se ukljui-
Borbe s etnicima
li i jo neki hrvatski vojnici koji su dobro poznavali njemaki

jezik te su poeli objanjavati to se zapravo dogodilo. Nakon
nekoliko minuta Nijemac je konano shvatio to mu govore.
Dobro, dobro progovorio je na hrvatskom, naravno,
s iskrivljenim naglaskom, i lagano potapao mladog partizana po ramenu.
I Mile je bio zadovoljan ovakvim raspletom.
Uskoro im je stiglo pojaanje pa je izvrena smjena postrojbe, a i ranjenicima je pruena pomo, te su potom prevezeni do prve vojne bolnice. Kako ivot esto pie udne prie,
tako se malo poigrao i s mladim partizanom iz Dubrovnika.
Mobilizirali su ga u 370. pukovniju Vraje divizije pa je
nastavio sluiti kao pisar pri Zapovjednitvu pukovnije. Eto
to ti je rat. Za male ljude koji nisu zadojeni mrnjom, ni
bilo kojom vrstom ideologije, najvanije je bilo preivjeti jo
jedan ratni dan.
71
Izdaja i zarobljenitvo
72
otkraj ljeta etrdeset etvrte godine dio postrojbi 369.

legionarske divizije iz Nevesinja se uputio prema poluotoku Peljecu, koji su pod nadzorom drali partizani. Sunce
je upravo izilo iza kamenih vrhova kada su tri ete 370. pukovnije ulazile u gradi Ston. Mile je punim pluima udisao
svjei miris mora promatrajui kamene utvrde i kue povijesnog mjesta, uivajuu u prvim zrakama sunca. Ostao je
zadivljen Stonskim zidinama, dugim vie od pet kilometara,
nekad od velike vanosti za obranu Peljeca, koje poinju ili
zavravaju dvjema velikim tvravama Veliki Katio u Stonu
i Koruna u Malom Stonu.
Mjetani (oni to nisu pobjegli u izbjeglitvo u El at u
Egipat), izili su iz kua kako bi otkrili to se u selu dogaa.
Vidjevi da se radi o Hrvatima u njemakim odorama, odmah
im je strah nestajao s lica. Brzo su uspostavili kontakt s vojskom, a osobito ene. Mukaraca se, istina, u mjestu nije puno
ni vialo. Vjerojatno su bili u nekoj od vojnih formacija.
Kuda ete, moji momci, svi ete izginuti, tamo ima
partizana ni broja im se ne zna dovikivale su im ene, vjerojatno da ih zaplae.
Ma da ih ima koliko i avli, nee ostat kada mi sada
udarimo odgovorio im je otro jedan vojnik koji se kretao
u koloni ispred Mile, ali vie onako u ali.
Sve je to partizanska propaganda dobaci desetar.
Na borbu se nije dugo ekalo, tovie bilo im je udno da
ih partizani nisu doekali u Stonu. Odmah nakon nekoliko
kilometara po izlasku iz gradia partizani su s jednog breuljka otvorili mitraljesku vatru. Kako se drao veliki meusobni
razmak, a i napad se oekivao, nitko u pucnjavi nije stradao.
Neprijatelj je odmah dobio odgovor. Minobacai su vjeto i
rutinski stavljeni u funkciju pa su ubrzo prve granate poele
pogaati neprijateljske poloaje. Milin vod uspio je doi u
podnoje brda, gdje su bili prilino zaklonjeni i nisu vie bili
laka meta. Druge dvije ete udarile su s bokova na neprijateljske poloaje.
Kada su se pribliili dovoljno blizu partizanima, pripremili su tromblonske mine kojih su ponijeli pune ruksake (po
desetak svaki vojnik, osim mitraljezaca i onih koji su nosili
minobacae) te su ih s puaka uputili prema partizanskim
poloajima. Snane eksplozije potresale su zemlju, a kamenje
je letjelo i pljutalo po cijeloj okolini. Uskoro je pristigao i
Drugi vod koji se odmah ukljuio u borbu. Ali drugovi se
nisu predavali, otvarali su i dalje estoku vatru, a dva mitraljeza nisu prestajala tektati i rigati vatru. U tom trenutku
u borbu su se ukljuile i druge dvije ete koje su partizane
napale s bokova. Vidjevi da su se nali u nezavidnoj situaciji,
poeli su bjeati i naputati poloaje. Petorica partizana nisu
se uspjela na vrijeme izvui i ostali su u okruenju. Vidjevi
da nemaju vie nikakve anse, podigli su ruke i predali se.
Ne pucaj, ne pucaj, predajemo se dovikivali su vidljivo uplaeni.
Ustajte i podignite ruke glasila je zapovijed.
Partizani su ustali i zbunjeno ostali stajati. Odmah su im
prili vojnici 370. pukovnije, pregledali ih, pokupili oruje i
odveli dalje prema Stonu. Borbe su trajale sve do suneva zalaska. Partizani su uvidjeli da su ovu borbu izgubili te su posjedali u ve pripremljene amce i krenuli prema otoku Koruli.
Nekoliko mitraljezaca otvorilo je vatru prema amcima, ali bez
uinka, ovi su ve odmakli prilino daleko. Kao to su i partizani nestali u daljini, tako je i sunce polako nestajalo utapajui
se u morskom plavetnilu. Zavravao je jo jedan ratni dan.
73
74
Iduih dana pripadnici 370. pukovnije utvrivali su poloaje po otoku, jer je zapovjednitvo predvialo nove partizanske upade, ali su se prevarili u procjeni. Milina eta smjetena je oko mjesta Janjine, dok su druge dvije ete drale
pod nadzorom ostale dijelove poluotoka.
Odavno je ve sunce izilo kada je jedna eta upuena
prema Stocu gradiu smjetenom uz rijeku Bregavu u jugoistonom dijelu Hercegovine, gdje se vodila estoka borba
s partizanima. Mile tog dana nije odreen za borbu, ali je s
dvojicom vojnika rasporeen da vodi mazge natovarene municijom, hranom i drugom vojnom opremom. Uputili su se
iz Stona kasno poslijepodne. Bio je prilino zadovoljan ovakvim ishodom, raunajui kao i veina drugih vojnika da je
sve bolje od borbe. S njim su bili Marko iz Bjelovara i Ivan
koji se hvalio da je prije rata ivio u Splitu. Svatko je vodio
svoju mazgu, udubljen u vlastite misli.
uje se pucnjava, brzo emo stii dovikne im Ivan
koji je bio na elu kolone.
Kuda se uri, kao da e u svatove? dobaci mu Mile.
Ivan mu nije bio previe simpatian, a nisu ga voljeli ni
drugi vojnici. Kada su osvojili Peljeac, nije bilo kue u koju
se taj nije uvukao i pokupio to je vrijedilo. Imao je po pet
ukradenih prstena na rukama, kojima se esto znao hvaliti.
Da ga je netko od vojnika prijavio njemakim zapovjednicima, sigurno ne bi dobro proao. Ali nije se htio nitko zamjerati. Njemaka je komanda inae strogo pazila da vojnici ne
kradu. Kazna za ukradenu koko, na primjer, bila je est dana
strogog zatvora samo o vodi.
Kad su napokon stigli, smjestili su mazge u jednom umarku, oko tristo metara udaljenom od borbene linije, i ekali daljnje zapovijedi.
Ajde, Mile, pridri mi mazgu, a ja u do prve linije da
malo vidim borbu.
Ma di te ava nosi, kao da nema borbi svaki dan. Mazgu ti neu pridrati, a to da mi pobjegne s municijom, ode
ja pred vojni sud, briga tebe za to.
Dat u ti dva prstena za uslugu.

Neu da mi ih da sto. Sve je to ukradeno, a u ukradenom nema srie ni blagoslova. to sa avlom doe, sa njim
i ode.
Dri se ti, Mile, toga, daleko e dogurati.
Ajde ti je pridri, Marko, evo ti dva prstena i dvije
kutije cigareta.
Marko se nekao, ali nakon dueg pregovaranja i aputanja napokon pristade. Ivan je skinuo puku s ramena, ubacio
metak u cijev i lagano otrao prema prvoj borbenoj liniji. Ali
naalost, nije daleko stigao. Dok se pribliavao mjestu borbe
pogodi ga metak ravno u elo. Pao je kao pokoen na zemlju
i ostao nepomino leati. Na ispruenoj ruci obasjanoj suncem svjetlucalo je ukradeno prstenje. Bolniari su brzo prili,
ali nije bilo pomoi. Mogli su samo konstatirati smrt.
Jesi li vidio, Mile, kako pogine? tunim glasom upita
Marko.
Vidio sam. A jesi li ti vidio kako ava mui ovika i
goni ga tamo di ne mora biti.
Ostadoe svi prsteni to ih je pokrao. Nisam znao da je
takav lopov! opet e Marko.
Sa mnom je bio od poetka u eti, poznajem ga kao
svoj dep. Ne zna ti koji je to ava bio. On bi ti, pajdau
moj, kad bi osvojili koji grad ili selo odmah u svoju akciju. U
krau po kuama. Ma taj bi i iz crkve ukrao.
Nisam znao da je bio takav. Da mu nisam priuvao
mazgu, moda bi jo bio iv samokritino e opet Marko.
Sam je iao, nisi ga ti poslao.
Sudbina je to, moj Mile.
Je sudbina, ali je ne valja izazivati ako ne mora.
Mile i Marko predadoe municiju zapovjedniku ete, a
potom se zaputie opet natrag prema Stonu. Nisu se vie raspitivali o Ivanu vjerujui da e ga pokopati njihovi suborci
negdje u blizini.
Kako je vrijeme prolazilo, vojska se pomalo i udomaila
na Peljecu. Kontakti s mjetanima poluotoka su bili svakod-
75
76
nevni. Tako su pripadnici Pete ete uspostavili i kontakte s

partizanima. Svi su ve dobro znali da Njemaka gubi rat
te su se mnogi odluili pobjei na drugu stranu. Dogovorili
su se s partizanima da e razoruati njemake zapovjednike,
a vojska koju su inili uglavnom Hrvati trebala bi prijei u
partizanske postrojbe sa svom opremom i naoruanjem. U
Milinom vodu nitko nije znao za takve dogovore. Partizanska komanda obeala je da e sve pripadnike 370. pukovnije
prihvatiti u svoje redove bez ikakvih posljedica.
Ujutro rano, jo prije suneva izlaska partizani su napali poloaje koje je drala Peta eta negdje ispred Janjine.
Kako je i bilo dogovoreno, pripadnici Pete ete zarobili su
njemake zapovjednike i predali se odmah partizanima. Meutim, kao i uvijek u ivotu, nije teklo sve glatko kako je bilo
planirano. Neki zapovjednici nisu se htjeli predati i zapucali
su prema partizanima iz strojnica, bjeei prema poloajima
koje su drale Trea i Sedma eta. Nastala je prava pomutnja
i vie nitko nije znao tko je na kojoj strani. Milina eta nije se
predala te su otvorili vatru prema partizanima.
U jednom trenutku vidjeli su da prema njima tri dio
pripadnika Tree ete koji nisu preli na partizansku stranu.
Meu njima prepoznao je Mile i svog sumjetanina Jerka koji
je u jednoj ruci nosio mitraljez MG-34, a u drugoj kacigu.
Tri, Jerko, tri bre dovikivao mu je Mile.
Jerko je uspio nekako doi do poloaja te sav zadihan
legao na zemlju odloivi mitraljez pored sebe.
Odnio ava i Nijemce i partizane, i ko zna u ovom ratu
ko je ko, evo jedva sam izvukao ivu glavu potui se Jerko.
ta se dogodilo? Jesi li moda ranjen? upita zabrinuto
Mile.
Nai su se iz ete predali partizanima, a mi koji nismo
znali nita o tom, pobjegli smo.
Ova udna borba uskoro je zavrila i partizani su se povukli. Njemaka komanda je radiovezom brzo izvijestila druge
postrojbe te je jedna vea njemaka jedinica stigla na Peljeac.
Odmah se ukljuila u borbu s partizanima. Bili su to uglavnom stariji vojnici od kojih etrdesetak i pedesetak godina.
ta rade ove stare prdonje ovde ? priupitao je znatieljno Jerko.
Ne sluti ovo na dobro, sigurno su Nijemci javili Komandi o izdaji zakljuio je Mile.
Svi su se povlaili dalje prema Stonu, a dio novopristigle njemake jedinice ostao je na poloaju, to je svima bilo
udno.
A moj Mile, neka bude ta mora bit, ali ja ovaj mitraljez neu vie nosit odlui Jerko i dok su prolazili pored
mora baci ga izmeu dvije stijene u morsku dubinu.
Moda bi bilo bolje da smo i mi preli u partizane.
A ko e znat, moj Jerko, u ovom ratu ta je bolje ili
gore, nego ajmo sada naprid pa to Bog da.
Dobro si rekao, tko zna kako e i ovi nai proi u partizanima.
Odredit e ih u prve redove i u najgore borbe da se
dokau prokomentira Mile.
Nakon sati pjeaenja oko sto pedeset pripadnika 370.
pukovnije stiglo je u Ston, dok ih je jo toliko pobjeglo u
partizane s opremom, orujem i nekoliko zarobljenih njemakih zapovjednika. Odmah po dolasku nareeno je hitno
postrojavanje, te su izdane zapovijedi.
U dvije vrste zbor! pala je zapovijed.
Nadesnooooo!
Oruje u kupe!
Tri koraka naprijed!
U trenutku kada je vojska izvrila zapovijedi, a oruje se
nalo izvan dohvata, pojavie se njemaki vojnici iz postrojbe
koja je stigla naknadno na Peljeac, te u njih uperie automate i mitraljeze. Nitko nije pruao otpor, koji vie ionako ne
bi imao smisla. Svi Hrvati iz 370. pukovnije zatvoreni su u
nekakve objekte koje su Talijani doradili i koristili za vojne
svrhe davno prije kapitulacije.
77
78
Slijedila su ispitivanja tko je i kako organizirao predaju.

Milu cijelo vrijeme nitko nita nije pitao. Njemaki zapovjednici popisali su one koji su odbili za vrijeme borbe pucati
na partizane. Takvih je bilo tono petnaest. Njemaka komanda odluila ih je otro kazniti, a kazna je glasila smrt
strijeljanjem. Dvojica vojnika koji su bili na tom crnom popisu odmah su poeli gubiti zdravi razum. Kopali su prstima
po zidovima uvjereni da e pobjei. Ostali su ili utjeli ili
plakali. Nikome nije bilo do razgovora. Samo su se nijemo
gledali, nadajui se da bi se presuda mogla promijeniti. Ali
naalost, nije se promijenila.
Ubrzo je petnaest vojnika izvedeno iz objekta te postrojeno uza zid. Mile je posljednji put pogledao prema suborcu oji iz Lovrea koji je navodno odbio za vrijeme borbe
pucati iz minobacaa. Nakon nekoliko minuta zauli su se
mitraljeski rafali, a potom je nastupila sablasna tiina. Mrtva
tijela vojnika ostala su beivotno leati. Izgubie mlade ivote
samo zato to se nisu htjeli boriti u bitkama koje vie ionako
nisu imale smisla ni svrhe.
Pojedini njemaki zapovjednici 370. pukovnije 369.
legionarske divizije nisu skrivali suze koje su tekle niz njihova
lica. Samo su vrtjeli glavama i pitali se na njemakom jeziku:
Zato?
Neki od njih odmah su uili u objekt gdje je bio i Mile
zatvoren, ne skrivajui svoju alost i razoaranje. Kako su i
sami esto govorili, bili su po oruju braa, proavi zajedno
mnoge borbe i ratne nevolje, spaavajui jedni drugima ivot.
Zato su to napravili? Ako su htjeli pobjei u partizane, zato su morali zarobiti njemake oficire koje e partizani
sigurno ustrijeliti, a mnogi su i poginuli u borbi prilikom
dogovorene predaje pitali su se njemaki asnici 369. legionarske divizije.
Pomoi vie nije bilo.
Uskoro su stigli kamioni u koje su ukrcani ostali razoruani vojnici 370. pukovnije, njih oko 150, te su krenuli put
Sarajeva. Po loim cestama putovali su gotovo cijeli dan, a

tek predveer stigli su u Sarajevo. Smjestili su ih u Filipovia
lager, zapravo u vojarnu koja je bila ograena icom. Iduih
dana nitko ih nita nije pitao. Mogli su slobodno etati u
krugu vojarne, samo nisu mogli van. Komad suhog kruha,
tonije sedam deka, i vode koliko su htjeli bila je svakodnevna hrana. Mile je znao da je u blizini vojarna u kojoj slui
kao domobranski doasnik njegov brat Ante. Uspio je nekako stupiti u kontakt s njim i jednog dana ugledao je brata
na ulazu u vojarnu zapravo logor. Odmah mu je potrao u
susret. Nakon to su se pozdravili, upita ga brat.
to se dogodilo? to ti ovdje radi?
Nita me ne pitaj, ovdje sam i za sada sam dobro
odgovori mu Mile, a pritom mu malo namignu da ne opazi
njemaki vojnik koji je stajao tik do njih.
Mile nije htio nita govoriti raunajui da njemaki vojnik moda razumije hrvatski jezik te da je tu namjerno postavljen. Nije htio sebi oteavati ionako teku situaciju. Brat
mu je pruio komad kruha, a straar mu ga ljutito otrgne,
izvadi potom no i isjee ga na sitne komadie kako bi bio
siguran da u kruhu nije nita skriveno. Mile je pokupio komadie kruha koji su mu dobro doli budui da je svaki dan
dobivao samo sedam deka starog kruha.
Hvala ti, brate, ali nemoj vie donositi, znam da ti to
otkida od svojih usta.
Imam nekoga poznatog u kuhinji pa uspijem dobiti
koji komad kruha vie, tako esto znam odnijeti neto kruha
u logor u kojem dre zarobljene partizane. Zna za onog partizana i partizanku iz naeg sela?
uo sam za njih odgovori Mile.
E, tome sam partizanu donosio gotovo svaki dan po
kvarat kruha. A onda su me njegovi poznanici iz logora pitali
zato mu donosim kruh jer kada ja odem, on vie po logoru
da me treba ubiti. Od tada odnesem samo onoj naoj partizanki.
79
80
Ne triba se nita uditi u ovom ratu, susjed bi te prvi

ubio zakljui Mile na kraju.
Brat Ante i iduih je dana dolazio do logora i spaavao
Milu od gladi sa svojim komadima kruha, kojeg bi kasnije
podijelio sa suborcima, a posebno sa svojim sumjetaninom
Jerkom.
Nakon trideset dana takvog ivota u logor su stigli zapovjednici njihove 369. legionarske divizije, a meu njima i zapovjednik ete Grani iz Dubrovnika. Svi su ga suborci cijenili
kao prekaljenog i odvanog borca. Bio je i ranjen u trbuh u bitki za Staljingrad kao pripadnik 369. pojaane pjeake pukovnije, od koje je formirana 369. legionarska divizija. Ponudili su
im da se, ako ele, vrate u jedinicu ili ostanu ovdje u logoru, s
tim da se moraju dokazati u borbi i tako iskupiti grijehe. Svi
su se bez oklijevanja odluili vratiti u jedinicu, ionako druge
alternative nije bilo. Ostati u logoru i preivljavati sa sedam
deka kruha svaki dan nitko nije vie elio. S porunikom Graniem stigao je i kapetan Sajler, koji ih je trebao pripremiti za
ponovno vraanje u postrojbu. Kapetana, koji je navodno po
nacionalnosti bio Srbin, svi su vojnici cijenili kao dobra ovjeka. Dobronamjerno je na kraju savjetovao:
Lijepo vas molim nemojte bjeati barem do irokog
Brijega da ja ne bih nastradao, a poslije neka svatko radi kako
misli da e mu biti korisnije.
Bolje je poginut u borbi nego umrit od gladi u logoru!
to ti misli, Mile? upita ga Jerko.
Sve je bolje nego ovo. Tamo se u postrojbi imamo
emu nadat, a to emo ovdje doekat sloi se Mile s njim.
Meni se ini da je Hitler izgubio rat. Jesi li vidio kako
ameriki avioni ovih dana bombardiraju Sarajevo. Ni broja
im se ne zna raspria se Jerko.
Vidio sam, kako ne bi vidio, a i meni se ini da je brzo
gotovo.
Bit emo i mi sada na kunji kada se vratimo u nau
jedinicu prokomentira Jerko.
avliji je ovo rat, moj Jerko. Uzdajmo se u Boga, pa

to bude.
Dvojica sumjetana brzo su se prikljuila ostatku kolone.
Slijedilo je zaduenje odore i naoruanja, a potom su odmah
upueni prema irokom Brijegu, gradiu u junom dijelu
Hercegovine, smjetenom na rijeci Litici i udaljenom nekih
dvadeset kilometara zapadno od Mostara, gdje se nalazio najvei dio njihove 370. pukovnije. Oko irokog Brijega ba u
to vrijeme vodile su se estoke borbe s partizanima.
Nakon dolaska u mjesto nije bilo odmora.Tek to su predahnuli od dugog pjeaenja, zapovjeen je napad na jednu
uzvisinu udaljenu nekoliko kilometara od irokog, na kojoj
su se nalazili partizanski poloaji.
Mile i njegova eta, predvoeni zapovjednikom Graniom, napali su predveer neprijateljske poloaje. Ovi su odmah otvorili estoku vatru, naroito iz mitraljeza. Uporni i
iskusni borci koji su se jo i morali dokazati izvrili su silovit
napad, iako naoruani samo pukama budui da im Njemaka komanda nije htjela zaduiti drugo naoruanje jer su bili
na kunji. Partizani su, iako bolje naoruani, brzo uvidjeli
da nee moi odoljeti ovakvom napadu pa su se povukli.
Jesi li vidio, Mile, kako pobjegoe dobaci pobjedonosno Jerko.
Nemoj se radovati, doi e brzo, nee proi puno vrimena.
Znam i ja da e doi i da je gotovo, ali neka smo ih
ispraili.
Izgleda da nitko iz nae ete nije poginuo, a samo je
jedan vojnik ranjen ukljui se u razgovor i Stipe.
Sada smo valjda zadobili i izgubljeno povjerenje Njemake komande opet e s podsmjehom Jerko.
Mene vie od povjerenja zanima hoe li nas doekat
topla veera sa smijekom e Stipe.
To je bolja tema od politike i rata sloi se na kraju i
Mile.
81
Bitka za iroki Brijeg i ranjavanje
82
lii se kraj etrdeset etvrte godine, a s fronte ve odavno

ne stiu dobre vijesti. Mile, kao i veina njegovih suboraca osjea skori kraj rata. Bio je gotovo uvjeren da strana na
kojoj se bori nee biti pobjednika. Proirile su se tih dana
i glasine o stradavanju njihovih suboraca iz 369. pukovnije
u Vukovu klancu u borbi s partizanima. Dolaze samo ture
informacije o stanju na ratitima, ali vojsci je ve sve jasno.
Italija je ve odavno kapitulirala, Rumunjska i Bugarska
prele su na stranu saveznika. U Maarskoj je u posljednjem
trenutku sprijeen pokuaj promjene vlasti. Partizana je sve
vie i vie, svakim danom su sve opremljeniji i naoruaniji,
a njihova jedinica svakim je danom sve loije opremljena
razmiljao je esto Mile o ovoj temi. Stigla je vijest kako su
u cetinskom kraju, pa i njegovu selu njemake postrojbe 7.
SS-divizije Prinz Eugen napravile stravian pokolj nedunih civila. ak se spominjalo da su i dijelovi njihove 369.
pukovnije sudjelovali u ovim operacijama, ali nitko ne daje
informacije obinom vojniku. Ova ga je vijest potresla, kao
i sve Cetinjane u postrojbi. Vojska iju odoru nose izvrila je
pokolj u njihovu kraju. Partizani su navodno poubijali neke
pripadnike te SS-postrojbe, a onda su podvili rep i zavukli se
u mije rupe po vrletima Kamenice i Dinare. Nastradali su
opet nevini. Mnogi su potom iz njegove 370. pukovnije pobjegli tijekom 1944. godine u partizane. Borbe su bivale sve
ee i tee, a opskrba jedinice hranom, ratnom opremom,
orujem i ljudstvom sve slabija i neredovita. Nijemci pak jo
vjeruju u neko razarajue oruje (atomsku bombu) koje e

preokrenuti tijek rata u njihovu korist. Ali Mile ve odavno
ne vjeruje u te prie. Mrtvi se vie ne diu doli o sudnjem
danu za koji se ne zna kada e biti.
Sljedeih dana gotovo svakodnevno odlazilo se na poloaje gdje su se vodile estoke borbe s neprijateljem. Krenuli bi obino u nonim satima, a vraali se u zoru, naravno,
oni koji su preivjeli borbu. Ve su nekoliko puta zauzimali
mjesto itluk, ali nisu imali dovoljno snaga da ga dre pod
nadzorom. im bi napustili mjesto, partizani su se ponovno
vraali.
Nije se tog dana ni mrak spustio kada se jedan bataljun
370. pukovnije uputio pod punom ratnom opremom prema
apljini, gradu smjetenom na desnoj obali rijeke Neretve,
vanom raskriju putova prema moru, a time i, s vojnog gledita, vanoj stratekoj toki.
Bilo je rano ujutro kada su stigli na odredite. Jo se nije
dobro ni razdanilo, a ve su se poeli utvrivati poloaji iznad
mjesta. S uzvisine na kojoj je rasporeena cijela eta moglo se
dobro kontrolirati iroko podruje. Mile je lopatom u tvrdoj
zemlji nastojao sebi iskopati dobar zaklon. Bilo je naporno,
lopata zemlje, malo kamenja pa opet zemlja. Trud e se isplatiti kasnije kada pone borba, znao je to dobro iz svog ratnog
iskustva. Kopali su i drugi pored njega, a moda bi netko bio
i rado preskoio taj naporni rad da njemaki zapovjednici
nisu obilazili poloaje i podsjeali vojnike na nunost dobrog
zaklona. Ispod poloaja kao na dlanu prostiralo se cijelo mjesto, a to je jo vanije, i most preko rijeke Neretve. Svi su
znali da e borba biti teka, posebno kada mora sprijeiti
partizanske tenkove da prijeu preko mosta.
Najgore su proli vojnici iz posebnog protuoklopnog bataljuna koji su s panzerfaustima morali doekati tenkove i
pokuati ih unititi. Panzerfaust (ili, kako su ga popularno
zvali, tenkovski vrag) bio je pravi njemaki izum, jednostavne konstrukcije, pouzdan, uinkovit i lagan za transport.
83
84
Oruje se sastojalo od eline cijevi promjera desetak centimetara pomou koje su se mogle ispaljivati kumulativne granate. Eksplozivna patrona koja je sluila za lansiranje granate
tvorniki je ve bila montirana u lansirnoj cijevi. Vrlo kratki
domet ovog oruja od samo tridesetak metara bio mu je veliki taktiki nedostatak. Bolje reeno, trebalo je prii neprijateljskim tenkovima na smrtonosno malu udaljenost. Usprkos
opasnosti kojom se izlagao strijelac, oruje je meu vojnicima postalo popularno zbog uinkovitosti i velike probojne
moi kojoj na udaljenosti od dvadeset do trideset metara nije
odolijevao ni jedan oklop tenka. Rukovanje panzerfaustom
bilo je jednostavno: lansirnu cijev trebalo je drati objema
rukama i stisnuti jako ispod pazuha, a ciljanje se obavljalo
vizualnim uzdunim poravnavanjem mete i jednostavnog
ciljnika. Prva inaica ovog oruja ula je u masovnu proizvodnju i rasporeena je postrojbama njemakog pjeatva u
prvoj polovici 1943. godine.
Petorica vojnika iz Protuoklopnog voda skrila su se u grmlju na izlazu s mosta. Dobro su se maskirali, nisi ih mogao
zapaziti iako si znao da su tu skriveni.
Ne bi im, Mile, volio biti u koi, a bogme niti partizanskim tenkistima dobaci Stipe dok je namjetao redenike na
mitraljezu MG-42.
Nee im se biti lako izvui sloi se Mile pa odmah
potom upita.
Ima li koga od poznatih, zna li, Stipe?
Ne znam nikog poznatog u Protuoklopnom bataljunu.
Mui, mui, izgleda da se uju tenkovi prekine ga
Mile i zagleda se u daljinu.
to misli, Stipe, jesu li ruski ili engleski? Oni T-34
znaju biti nezgodni.
Pomau im jedni i drugi, tko bi ga znao, ali mislim da su
engleski, a kako se naoruavaju, izgleda da emo brzo izgubiti
ovaj rat. Ma zapravo rat na nije ni bio, nego neemo ivu glavu doniti kui iznese Stipe svoju kratku analizu rata.
Uzdajmo se u Boga moj Stipane a to drugo moemo.

Pitam se ja, Mile, jesmo li mi na pravoj strani?
Na pravoj ili krivoj, nismo je birali, ali ne da mi se ni u
avlije kolo. Jesi li uo, Stipane, koliko je naih to su preli
u partizane poginulo. A zamisli da si u partizanima i da te poalju da odvodi ljudima krave iz staja, ovce ili uzima ito, a
i oni nemaju to jesti. Vidio si proli tjedan kada smo zarobili
one partizane kod Blagaja, polovica ih je bila iz nae divizije.
avliji je to posao, moj Mile, kao i ovaj rat. A i Hitler naumio pokorit cili svit. Nije nikom to uspilo pa nee ni njemu.
Neka on pokori koga oe, samo da avliji ovik nije i
nas utrpa u sve ovo. Jesam li se moga na miru oenit i obraivat svoju zemlju ukljui se u razgovor i Jure, Stipin pomonik na mitraljezu.
A i Ante je proda pola Dalmacije Talijanima, odma
sam vidio da tu nema srie. Ne znam ni to misli ovaj Tito,
oe ovik komunizam. Odnija ti ava komunizam i ko ga je
izmislio. Sve e biti zajedniko, tako kau: njive, stoka, ume
potom malo zastade pa u ali nadoda mogli su rei i ene.
ta ti misli o tome, Mile?
Nema u zajednici srie, moj Stipane, ka to nema srie
ni Hrvatu bez njegove vlastite drave.
Najbolje bi bilo da Paveli raspusti vojsku, ionako je
gotovo prokomentira Jure.
Uzda se u novo njemako oruje opet e Mile.
Ja u te bajke ne virujem iznese svoje uvjerenje Stipe.
Tenkovi su se ve pribliili mostu i nije vie bilo mjesta ni
vremena prii starih drugara. Odmah je po zapovijedi otvorena vatra po pjeatvu koje je bilo u tenkovskoj pratnji. Na
istini ispred mosta partizansko pjeatvo nije imalo nikakve
anse. Odmah su se skrili iza sigurnih zaklona.
Pucalo se i po tenkovima, vie onako da im se odvrati
pozornost nego da ih se stvarno ugrozi. Ispalili su i tenkovi
nekoliko granata, ali bez uinka. Nisu mogli pogoditi poloaje na vrhu brda. Ili su prebacili ili podbacili.
85
86
Pod estokom paljbom tenkovi krenue naprijed na most.

Ima ih est, Mile, ini mi se tako izvijesti Stipe dok su
mijenjali on i pomonik uarenu cijev na mitraljezu za onu
hladnu rezervnu.
Sedam Stipe, sedam, eno jo jednog ispravi ga Mile.
Biti e danas avlijeg posla, ta ti kae, Mile!
Prvi partizanski tenk bez problema je stigao blizu izlazu
s mosta. Ali nije dalje nastavio. U tom trenutku poleti prva
granata s panzerfausta i pogodi ga u prednji dio. Gotovo
istodobno pogoena su i druga dva tenka koja su stigla na
most iza prvog. Snane eksplozije potresle su cijeli kraj. S
tenkova su poletjeli razni metalni dijelovi, a iz ostatka ratnog
stroja kovitlao se crni dim iz kojeg su povremeno izvirivali
crveni plameni jezici. Posada nije imala anse preivjeti ovaj
udar. Ostala etiri tenka bila su izvan dometa panzerfausta,
ali nisu mogla dalje preko mosta. Partizani su pokuali odgurati tri unitena tenka na mostu koji su zatvorili prolaz, ali im
nije uspijevalo. Vidjevi da ne mogu dalje, otvorili su estoku
topovsku i mitraljesku vatru. Borbi se uskoro prikljuilo i
partizansko pjeatvo. Nastala je estoka izmjena vatre. Mile
je ponovno repetirao puku i naciljao prema mitraljescu na
tenku koji ih je neprestano gaao. Ali bez uspjeha. Bio je dobro zatien metalnim oklopom. Najgore su u ovoj razmjeni
vatre prolazili vojnici iz Protuoklopnog voda koji su ostali iza
mosta i nisu se mogli povui.
Nakon nekoliko sati borbe stigla je zapovijed da se naputaju poloaji i povlai dalje prema irokom Brijegu. Ostao je
samo jedan vod da zadrava vatru dok se glavnina ne povue.
Nisam vidio, Mile, da su se nai iz Protuoklopnog voda
izvukli upita ga zabrinuto Stipe.
Bojim se da su poginuli. Preko one istine i pod onom
mitraljeskom vatrom teko se povlaiti.
Potom se obojica prikljuie zaelju ete i nastavie dalje
prema irokom Brijegu. Nisu raunali je li ovo bila ratna
pobjeda ili poraz. Moda ipak pobjeda: sauvali su ivu glavu
u jo jednoj borbi, a to bi drugo htio vojnik koji iz dna due

mrzi velike ideologije koje se nemilosrdno poigravaju njihovim ivotima.
Proteklih dana nije se odlazilo u borbu u udaljenija mjesta. Nije bilo ni potrebe ni mogunosti jer su partizanski
napadi na iroki Brijeg bili gotovo svakodnevni. U obranu
mjesta ukljuili su se i slabo naoruani mjetani, s ijih se lica
jasno mogla proitati zabrinutost zbog dolaska novih oslobodilaca.
Mile se sa svojom etom utaborio nedaleko od samostana u kojem su bili fratri. Kao i veina Hrvata iz njegove ete,
rado bi svratio do crkve pomoliti se Ocu nebeskom i Majci
Bojoj da ga sauvaju u ovom vihoru rata, uzdajui se u Boju dobrotu i providnost. I fratri u samostanu su nekako zamiljeni i povueni, kao da duboko u sebi slute zlo vrijeme koje
e doi. Iduih je dana Milina eta prebaena na poloaje u
Knepolje. esto se tih dana sastajao s Jerkom. Raspravljali
su uglavnom o tome to dalje poduzeti jer su uvidjeli da je rat
izgubljen. Trebalo je sada spaavati glavu.
Mate i Stipe su pobjegli u partizane, a ta emo nas
dvojica, pajdau? Kako bi bilo da i mi pobjegnemo? predloi Jerko.
Ajmo danas malo u izvianje po okolnim brdima pa
emo vidjeti!
ava e ga znati ta je dobro, moj Mile! Ajmo gledat
pobjei, pa to bude!
Ako nas Nijemci sada uhvate u bijegu, strijeljat e nas ka
one nae na Peljecu zamisli se Mile. Ali moralo se riskirati.
Malo potom neprimjetno se uputie do okolnog brda.
Nitko ih nije pitao kamo e, ali su oni za svaki sluaj pripremili odgovore. Kada su ve odmakli podalje od mjesta, naslonie se na jedan kameni zid oslukujui i izviajui. Da su u
tom trenutku odnekud naili partizani, odmah bi se predali.
Nema partizana kad ih triba! Odnija ih ava zajedno s
Titom! pobuni se nekako Jerko.
87
88
Posluaj puca li se u blizini! Ako je, tu su oni, ne boj

se! poui ga Mile.
I dok su tako stajali naslonjeni na kameni zid neke ograde, Jerko odjednom padne na zemlju, uhvati se za nogu i
stade zapomagati.
Pomozi, Mile, ranjen sam!
Ma kako si ranjen kada u blizini nije pukla puka!
upita ga Mile mislei da se moda ali.
Ne znam ni ja, samo sam osjetio bol u nozi.
Mile mu odmah skinu cipelu i pogleda ranu metak je
uao u skoni zglob i tamo ostao.
Ma kako ga je pogodilo kada se nigdje u blizini nije uo
pucanj, sigurno je neki zalutali metak udio se Mile ovom
nadasve neobinom ranjavanju.
Nije dalje elio gubiti vrijeme u iuavanju, ve je odmah u blizini odrezao jasenov tap kojim se Jerko pomagao
u hodanju, a drugom rukom pridravao se za Milu te su se
tako uputili natrag prema bazi. Kretali su se sporo, odmarajui se gotovo svakih dvadeset koraka. Jerka je noga sve vie
boljela i oticala, a zavoj to su ga stavili na ranu potpuno
se natopio krvlju koja je kapajui ostavljala iza njih krvavi
trag. Kad su se napokon, nakon dosta truda i muke, pribliili mjestu s kojeg su krenuli u ovu avanturu, odmah su
pozvali u pomo bolniare koji su Jerka odveli do ambulante. Svojim zapovjednicima ispriali su priu kako su se i dogovorili: da je Jerko ranjen u blizini mjesta dok su ili malo
proetati. Iako je njihovim zapovjednicima pomalo udno
zvuala ova pria o ranjavanju u kojem se nije uo pucanj,
nisu postavljali dodatna pitanja, niti je dogaaj pobuivao
posebnu sumnju.
uvi vijest o ranjavanju vojnika, urno je do ambulante
stigao i vojni kapelan.
Hvaljen budi Bog pozdravi lijepo kapelan.
Navijek budi odgovori Mile dok je stajao uz Jerka i
ekao to dalje.
Jeste li za ispovijed, vojnie upita tihim glasom kapelan Jerka.

Kud si prije doletio, nisam jo za umiranje otro e
mu Jerko, napravivi pritom bolnu grimasu. Vidjelo se da
trpi bolove od te rane na nozi.
Boli ga, kapelane, moda e kasnije nastojao je Mile
nekako opravdati svog suborca.
ao mu je kapelana koji je bio zaduen za cijelu 370.
pukovniju. Stalno je bio s vojskom na prvoj liniji. Dijelio
je svete sakramente umiruima da ih pripremi na odlazak u
vjenost, izlaui pritom esto i svoj ivot. Trebala je vojniku
kraninu duhovna okrepa, a valjalo se i ispovjediti jer vremena su bila teka i surova. Smrt je vrebala svaki dan i valjalo
je uvijek biti spreman. U svakoj borbi gotovo bi uvijek netko
bio na samrti. Kapelan je zato i bio u blizini i ako bi stigao na
vrijeme, valjalo je vojnika pripremiti da se pomiri sa svojim
Bogom i miran otputuje prema vjenosti. Prisjetio se Mile
na trenutak i prigode kada je negdje poetkom 1943. godine
oko Drvara poginuo njihov kapelan.
Jerko je nakon prve obrade upuen u bolnicu gdje je
ostao nekoliko mjeseci. (Bez veih posljedica oporavio se od
ranjavanja te se potom ponovno vratio u iroki Brijeg).
U irokom Brijegu doekali su Boi i boine blagdane
koji nisu protjecali u blagdanskom ozraju. Partizani, prihvaajui komunistiku ideologiju, ionako nisu slavili boine
blagdane pa su njihovi napadi bivali sve ei i ei. Neprijateljska artiljerija neprestano je tukla mjesto ne birajui
ciljeve. Snopovi crnih gustih dimova dizali su se prema nebu
i negdje visoko spajali u jednu debelu crtu koja bi nakon
nekog vremena postajala nekako siva i prozirna.
Obrana mjesta izdrala je samo do poetka veljae 1943.
godine. Kombinirani topniko-pjeaki napad zapoeo je jo
prije suneva zalaska. Partizani su pod okriljem noi napali i
poloaje u Knepolju, koje je drala Milina eta. Odmah se
razvila estoka i neizvjesna borba, a kako je oko mjesta bilo
89
90
mnogo obradivih vrtova ograenih visokim kamenim zidovima, u kojima su mjetani znali posaditi duhan ili neke druge
poljoprivredne kulture, vojnici su se u noi u tim vrtovima
tijekom borbe izmijeali. U jednom vrtu nali su se partizani,
u drugom domobrani, u treem opet partizani, u etvrtom
pripadnici Vraje divizije, i nitko nije bio siguran tko je
u susjednom vrtu. Zapovjednici 370. pukovnije s uzvisine
iznad mjesta uspjeli su donekle vidjeti razmjetaj snaga na
terenu, pa su brzo zapovjedili povlaenje na zadane lokacije.
Povlaenje je uspjelo uz manje gubitke (nekoliko ranjenih i
poginulih).
Mile je ponovno iz borbe uspio izii neozlijeen i brzo se
prikljuio svojoj eti iznad mjesta. Da se ovako nesretno nisu
izmijeali tijekom noi po tim vrtovima, ne bi lako partizani
zauzeli ove poloaje koje je drala Sedma eta 370. pukovnije
siguran je Mile u to.
Plan je bio daljnje povlaenje prema Mostaru, ali trebalo je priekati da pristignu i druge desetine i vodovi koji se
nisu uspjeli izvui iz borbe na vrijeme. U blizini mjesta gdje
su se okupili, kojih sto metara udaljena nalazila se pokretna
poljska kuhinja. Mile je za tu kuhinju, za razliku od drugih
vojnika, dobro znao. Uoio ju je proteklih dana i nije imao
namjeru o tome nikom govoriti. Zbog neravna terena i niskog raslinja, kuhinja se nije vidjela s mjesta na kojem su se
trenutano nalazili. Bio je u velikoj dvojbi: otrati do kuhinje
i zgrabiti neto za pojesti i pritom se izvrgnuti moguoj opasnosti, ili nastaviti put gladan.
Prazan eludac i snani osjeaj gladi ipak su prevagnuli
nad razumom i odluio je otrati do kuhinje. Raunao je,
kao i svaki ovjek koji donosi sulude odluke napunit e
brzo porciju i odmah se vratiti, tako da nitko nee ni primijetiti. O svojoj namjeri nije nikog obavijestio, a nije nikog
osobito ni zanimalo kuda ide, pogotovo to su borbe svuda u
blizini jo bile u tijeku. Odluku je brzo donio pa kad je vidio
da na njega nitko od njegovih suboraca ne obraa pozornost,
krenuo je u svoju malu avanturu. Na putu do poljske kuhinje

koristio je svaki raspoloivi zaklon: grmlje, kamenje, kamene zidove, te plastove sijena kojih je bilo dosta. Osjeao je
umor i pospanost od borbe protekle noi tijekom koje nije
ni trenutka oka sklopio. Ali nesnosna glad tjerala ga je naprijed. Nekako je u sebi donio plan: skoknut e do kuhinje,
napuniti porciju onako na brzinu, ako dohvati i koji komad
mesa, nee biti na odmet, i odmah e nazad da ne bi njegovi
iz jedinice otili bez njega. Razmiljao je tako i planirao, a nekako ga je pritom i strah hvatao kad bi pomislio da u blizini
moe biti i partizana.
Pribliivi se napokon mjestu gdje bi se po njegovoj
procjeni i sjeanju trebala nalaziti poljska kuhinja, legao je
iza jednog hrastovog grma koji mu je pruao dobar zaklon.
Puku je odmah stavio do sebe, zlu ne trebalo, skinuo je kacigu s glave i stavio kapu koju je nosio zataknutu za opasa.
Podigao je malo glavu i onako zaklonjen pogledom traio
kuhinju. Bila je na istom mjestu gdje je bila i prije neki dan,
ali prizor koji je potom ugledao sledio mu je krv u ilama.
Ispred neke poruene i zapaljene kamene kue nalazila se
na kolima pokretna kuhinja, a oko nje se naguravalo desetak
partizana koji su rukama vadili hranu iz velikog kazana i trpali je onako urno u usta kao gladni vukovi.
E ovi nisu jeli mjesec dana pomislio je Mile.
Kako su partizani bili zaokupljeni uzimanjem hrane,
nisu ga primijetili. Valjalo se to prije izvui iz ove nezavidne
situacije pa se odmah poeo lagano povlaiti prema mjestu
gdje je ostavio svoju etu, nastojei biti to tii. Nesvjesno
se uhvatio rukom za dvije rune bombe koje je imao za pojasom. Mogao ih je baciti na partizane, ali je odustao od te
pomisli znajui da nita time ne bi postigao, a na kraju bi i
svoj ivot bez razloga stavio na kocku. Poalio je odmah to
je krenuo u ovaj pothvat i to je zbog gladne guzice mogao
izgubiti glavu. Ali vremena za aljenje nije bilo, takav je ovjek i gotovo. Sad se trebalo to prije povui natrag, a da ga
91
92
pritom ne primijete. Povlaio se tiho i neujno istim putem

kojim je i doao. U neposrednoj blizini, kao i svuda okolo
jo se uje pucnjava. Borbe se jo uvijek vode. Stigao je do
zidina neke kamene kue koja ve odavno nije imala krova.
Neto ga je snano vuklo da pogleda unutra iako za to nije
imao nikakav valjani razlog. Puku je drao uz bok, a prst na
okidau, kreui se lagano na prstima. Pogledao je oprezno
kroz otvorena vrata kue. Na trenutak je ostao iznenaen pa
brzo pripremi puku za paljbu. Pred sobom ugleda ovjeka u
domobranskoj odori kako sjedi uza zid kue. Primijetio je da
mu je odjea oko bokova natopljena krvlju i odmah je zakljuio da je teko ranjen. Domobran je sjedio pognut, sputene
glave prema koljenima i inilo se kao da spava.
to ti je, prijatelju? dovikne mu Mile odmah s vrata.
Domobran lagano podigne glavu i pogleda prema njemu, prvo da se uvjeri da nije partizan.
Ranjen sam u borbi, a metak mi je proao kroz kukove!
odgovori mu ovaj slabim glasom i s velikim naporom.
Kada si ranjen? upita ga ponovno.
Jo sino, pa sam se nekako dovukao do ove kue. Ne
znam ni di je moja jedinica, nikoga nisam vidio.
A gdje su tvoji, kako su te ostavili samog?
Ne znam ni ja.
Odakle si? upita opet Mile.
Ja sam Vuleta iz sela Otoka kod Sinja!
Iz Otoka, kae.
Ja sam iz Gale! Ne boj se, nai u nekog pa emo ti pomoi.
Domobran malo podigne glavu da vidi pozna li Milu budui da su bili iz susjednih sela. Vidjelo se da je teko ranjen
i da je izgubio dosta krvi.
Mile odmah izie iz poruene kue, osvrnu se uokolo te opazi na etrdesetak metara odatle grupu domobranskih asnika.
Eeeeeee, ljuuudi! prodere se iz svega glasa prema grupi domobrana, a potom nastavi imate ovde jednog ranjenog vojnika!
Ovi se odmah okrenue i pourie prema njemu. Kad su

mu se malo pribliili, odmah ih otro ukori.
Kako ste ga mogli ostaviti ovako sama?
Nismo znali za njega! ispria se nekako jedan od domobranskih asnika te odmah zapovjedi dvojici vojnika da
uzmu nosila i odnesu ga do tapske ambulante.(Ranjeni domobran Vuleta preivio je ranjavanje i rat te su se kasnije on
i Mile rado susretali).
Kada se oprostio od Vulete, odmah je otrao do mjesta
gdje je bila njegova eta, ali povratak nije bezopasan. Partizani su ga primijetili i odmah otvorili mitraljesku vatru po
njemu. Usprkos opasnosti, odluio je nastaviti trati, ponajvie iz straha da se njegova eta ne udalji. Opet je morao
riskirati kao i mnogo puta do sada te se vjeto poput vjeverice
prebacivao iz zaklona u zaklon. Mitraljezac je bio uporan pa
su mitraljeska zrna poela pogaati blizu njega. Tako trei,
opazi u blizini plast sijena i odmah se baci na zemlju iza njega. Plast sijena bio je dobar zaklon od partizanskih strijelaca,
a Mile se onako leei odmah dao u izvianje da provjeri
gdje je njegova eta. U jednom trenutku, na samo petnaestak metara od njega eksplodirala je minobacaka granata, a
jedan geler, udarajui i skakuui onako po zemlji i kamenju,
udari mu u potpeticu desne izme i zabije se u nju. Udarac
mu samo malo pomaknu desnu nogu. Vidjevi da nema posljedica, odmah ga je noem (bajunetom) izvadio iz izme i
bacio u stranu te nastavio trati i prebacivati se od zaklona
do zaklona. U daljini je ugledao svoju etu i suborce koji su
ve bili u pokretu. Poput vjetra trao je prema njima, sretan
to ih je sustigao, istina, praznog eludca kao i onda kada se
uputio u ovu malu avanturu koja ga je mogla stajati ivota.
Borbe oko irokog Brijega trajale su jo cijelu no. Ne da
se obrana mjesta, jo se odupire neprijatelju koji je brojan i
dobro naoruan.
Negdje pred zoru cijeli Drugi bataljun 370. pukovnije
uputio se u pravcu Mostara. Hodali su laganim korakom,
93
94
ali gotovo bez stajanja i odmora. Negdje u noi, netom to

su preli most preko neke male rjeice stigla je zapovijed radiovezom da zauzmu poloaje u blizini mosta i doekaju u
zasjedi partizane, kako bi im se usporilo kretanje i tako dalo
vremena drugim jedinicama koje sudjeluju u obrani irokog
da se povuku prema Mostaru. Nisu bili oduevljeni ovom
odlukom, pretpostavljajui da ih eka teka borba u kojoj
e mnogi izgubiti ivot. Brzo su se vratili do mosta ispod
kojeg je tekla mala bistra rjeica, koja bi se bez problema
mogla pregaziti, a odraslu ovjeku bi pritom voda bila tek
neto iznad koljena. Odmah su zauzeli poloaje dvadesetak
metara dalje od mosta i ceste, a nisko grmlje hrasta i graba
koje je pokrivalo okolno podruje lako je u noi moglo skriti
stotinjak vojnika. Razmjestili su se po vodovima, a posebno
su razmjestili i utvrdili mitraljeze, kojih je bilo petnaestak,
uglavnom MG-42 i neto MG-34. No je bila mrkla, bez
traga mjeseine i nije se vidjelo ni prsta pred nosom. Oblaci
su neujno, poput nekog zastora prekrili nebo, tako da se ni
zvijezde ne naziru. Ali vrijeme kao da je stalo i minute protjeu sporo i u neizvjesnosti. U zraku se osjeala napetost, a kod
mnogih neka nervoza, iako su sve to bili prekaljeni borci s
dugogodinjim ratnim iskustvom. Nikome nije bilo do prie.
Uz um vjetra nonu tiinu naruio bi samo poneki udarac
metalnih dijelova oruja o kamenje, koje su neki jo uvijek
nespretno namjetali. Negdje u noi zapuhao je sjeverac, koji
se u ovom trenutku pojavio kao dobar saveznik jer je svojim
fijukanjem pokrivao druge zvukove.
Nakon gotovo dva sata ekanja primijetili su kako se cestom prema Mostaru pribliava neprijateljska izvidnica, koja
je brojila oko desetak boraca, koliko se moglo u noi tono
procijeniti. Hodali su i lijevom i desnom stranom ceste u koloni po jedan, a u rukama su drali spremne strojnice i puke.
Zapovjednik ete ve je prije zapovjedio da se ne puca
bez izriite zapovijedi, i da se po mogunosti propusti izvidnica ako nita ne primijete. Svi su se pridravali zapovijedi,
nastojei pritom biti to tii, gotovo susteui disanje. to

zbog tamne noi, to zbog fijukanja vjetra, izvidnica nita
sumnjivo nije primijetila, pa su nastavili hodati dalje cestom.
Tako su sebi zasigurno spasili ivot. Kada je izvidnica prola,
znali su da e uskoro naii vea partizanska jedinica. I bili
su u pravu: na njihov dolazak nije se dugo ekalo. Negdje
oko stotinu partizana, koliko se u tamnoj noi moglo tono
procijeniti, kretalo se cestom prema mostu. Njihov razgovor
mogao se jasno uti, kao i zveket vojnih izama.
Marirali su u koloni po dva, a po komotnosti kojom
su se kretali, moglo se zakljuiti da nisu oekivali probleme
na putu ili su mislili da su ve dobili rat. Mile je pogledao
prema Juri koji je nestrpljivo drao prst na okidau mitraljeza. Pogled mu se na trenutak zaustavio na cijevi mitraljeza
MG-42 iz kojeg e uskoro biti posijana smrt. Bit e ugaeni
ljudski ivoti. Kako li je ivot samo okrutan. elo partizanske
kolone prelo je most, a tada je po zapovjedi iz sveg oruja zapoela pjesma smrti. Mitraljeski rafali razbili su nonu tiinu,
kao i eksplozije runih bombi pobacanih prema partizanima.
S puaka su poletjele ve pripremljene tromblonske mine,
kao i rakete koje su osvijetlile teren. ukastocrveni plameni
jezici bljeskali su u noi iz uarenih cijevi. Borba je kratko
trajala, preivjeli partizani dali su se u bijeg, dok je dobar
dio ostao leati na mostu i prilazu mostu. Zapovjednik ete
odmah nakon zavrene paljbe zapovjedio je brzo povlaenje
prema Mostaru. Mile, kao i veina hrvatskih vojnika u 369.
legionarskog diviziji, nije se osobito radovao ovoj pobjedi.
Znao je dobro da je ratna srea ovoga puta bila naklonjena
njima, a ve sutra moda partizanima, i da ginu obini mali
ljudi, seljaka djeca, kao to je i on sam, i tko zna za koje
ciljeve i ideale.
Ve je izvjesno da se rat blii kraju. Borbe su sve tee i
ee, a preivjeti svaki idui dan veliki je uspjeh. Dok je tako
razmiljao marirajui prema Mostaru, poelo je svitati i ve
su se nazirale prve kue. Zapovjednik je zaustavio etu i svi
95
96
su odmah posjedali ili se izvalili po zemlji i travi, a neki su

vojnici gotovo u trenu zaspali, iscrpljeni proteklim borbama
i dugim nespavanjem. Na licima im se jasno vidio umor. Ali
ni ovaj odmor nije dugo trajao. Uskoro je stigla zapovijed da
se ponovno vrate natrag prema irokom Brijegu i zaustave
partizane u napredovanju prema Mostaru. Svi su u eti znali
da ih je zapala teka zadaa i nerado su primili ovu zapovijed.
Uz manje negodovanje, krenuli su odmah natrag. Ve je bilo
jutro kada su zauzeli nove poloaje u podnoju jednog brda.
Sunce je stidljivo izvirilo i obasjalo hercegovaka brda i kamenjar. Brdo u ijem su podnoju zauzeli poloaj izgledalo je
gotovo golo i na njemu nije bilo nikakvog raslinja. Mili i njegovim suborcima ovaj poloaj nije se nimalo svidio, jednostavno je imao lo predosjeaj. U sluaju povlaenja morali bi
trati do vrha brda oko stotinjak metara bez ikakva zaklona.
Nije bilo vremena za posebno ukopavanje te je Mile, kao i
ostali, zauzeo najbolji poloaj to je mogao. Negdje oko devet
sati partizani su krenuli u napad. Najprije je poela tui teka
artiljerija, a nedugo zatim poeli su i pjeaki napad. Potporu
su im davali i tenkovi.
Mile se ukopao izmeu nekoliko stijena iji su vrhovi
provirivali iz zemlje, nastojei se tako zatititi od partizanskoga granatiranja i metaka. U jednom trenutku jedna minobacaka granata pogodi desetara Nijemca koji je leao
nekoliko koraka od Mile.
eno moja! Djeco moja! povikao je (na njemakom
jeziku) pogoeni desetar i odmah izdahnuo.
Srea u nesrei da je minobacaka granata pogodila desetara u ruksak koji mu je bio na leima pa nije eksplodirala,
inae bi bilo jo mrtvih i ranjenih. Mile i jo trojica vojnika
odmah su prili mrtvom desetaru, poloili su ga na atorsko
krilo i pod kiom metaka pokuali ga izvui izvan borbenih
poloaja. Iako su znali da je mrtav, nosili su ga i dalje jer je sve
bilo bolje nego ostati na poloaju u ovoj nemilosrdnoj borbi.
Nakon to su mrtvog suborca predali bolniarima, morali su
se vratiti ponovno u borbu, ali su odahnuli barem pola sata.

Mile je na trenutak pomislio na djecu i enu poginulog desetara koji negdje u Njemakoj ekaju oca i supruga. Sigurno
e uskoro primiti dopisnicu ablonizirana sadraja, kakve se
u zadnje vrijeme esto upuuju:
Desetar, (ime i prezime), pripadnik, 370. pukovnije, 369.
legionarske divizije poginuo je 07. 02. 1945. godine, borei se
hrabro za Fhrera i domovinu. Njegova rtva i hrabrost nikada
nee biti zaboravljeni.
Na kraju e jo stajati nekakav neitki potpis zapovjednika pukovnije ili divizije i stvar je rijeena. U poetku su takve
dopisnice bile puno dulje i ljepe ukraene, ali sada na kraju
rata nije vie nitko mario za takve procedure. Gdje si bio,
ovjee nigdje, za to si dao ivot ni za to.
Mile se, zaokupljen crnim mislima, vratio na gotovo isto
mjesto gdje je bio prije pogibije desetara. Polegao je onako
po travi i kamenju, jer nije bilo puno izbora u estokoj razmjeni vatre. Odmah do njega je Jure iz Mua koji je upravo
punio svoj mitraljez.
Je li desetar preivio? upita Jure.
Mrtav je, mrtav, a ni nama se dobro ne pie! dobaci
mu Mile.
Dobro govori, ako odavde izvuemo ivu glavu, bit
e to velika stvar zakljui Jure razgovor i nastavi pucati iz
mitraljeza.
Mitraljeska i puana zrna zabijala su se svuda oko njih, a
i partizanska artiljerija neprekidno je tukla njihove poloaje.
Njemaka artiljerija, koja je bila nedaleko od njih, nije ve
odavno djelovala. Partizanski artiljerci otkrili su je i unitili.
Mile je onako leei skupljao vee kamenje koje bi napipao
u blizini i nastojao ispred sebe podii mali kameni zidi. Mitraljezac na partizanskom tenku, koji je bio udaljen nekih sto
pedeset metara odatle, vjerojatno je primijetio to utvrivanje
poloaja te je neprestano ciljao prema Mili. I upravo kad je
97
98
na svoju malu graevinu htio postaviti jo jedan kamen, pogodi ga neprijateljsko zrno u podlakticu lijeve ruke. Osjetio
je stranu bol u ruci, a na oi mu se navukla neka udna crna
maglica. inilo mu se kao da lebdi u nekom bezdanu. Kad se
malo pribrao, osjetio je kako mu krv tee niz ruku i natapa
odjeu. Lijevom rukom vie nije mogao micati. Osvrnuo se
da vidi gdje je Jure i povikao.
Jureeee, Jure, pomozi, ranjen sam! Jure se okrene prema njemu viui:
Bii, Mile, uzbrdo ako moe!
to u s pukom? upita ga Mile sav uplaen i blijed.
Ja u je uzeti, bii samo uzbrdo! Spaavaj se ako moe! zadere se jae Jure kako bi ga mogao uti od pucnjave
i eksplozija.
(Mile vie nikada nije vidio Juru iz Mua, niti je saznao
je li preivio tu borbu i rat ).
Mile je desnom rukom uhvatio ranjenu lijevu i odluio
potrati do vrha brda pa to Bog da. Do vrha je moglo biti
nekih pedesetak metara, ali sve sama istina i golet, nigdje
nekog prirodnog zaklona. Samo ljuta nevolja i potreba moe
natjerati ovjeka na ovakav luaki in. Svatko tko bi se podigao i krenuo prema vrhu bio je prilino laka meta za partizanske strijelce koji su bili udaljeni kojih sto pedeset metara.
Partizani su sve ee napadali, bolniara nije bilo da prue
prvu pomo i jedina ansa da preivi bila je da potri i domogne se vrha brda iznad poloaja. Nije imao vie ni prvog
zavoja, a krv neprestano tee.
Uz Boju pomo i u Njegove ruke! rekao je u sebi,
prekriio se i potrao snano, to su ga noge nosile.
Partizani su ga odmah primijetili i otvorili vatru po njemu. Dok je trao, osjeao je kako se puana i mitraljeska
zrna zabijaju oko njega, lome kamene ploe, a jedno mu je
zrno prolo tik uz kacigu koju je imao na glavi. Osjetio je
neku udnu slabost i muninu, ali je nastavio trati mijenjajui pravac tranja lijevo-desno. Bol u ruci je bila sve jaa,
gotovo neizdriva, izgubio je dosta krvi pa mu je nestajalo

i daha, ali znao je da ne smije stati jer bi to znailo sigurnu
smrt. Uz Boju pomo, nekim udom uspio je umaknuti toj
kii metaka i kada je ve stigao iza vrha brda, pao je na travu
i vie nije mogao dalje.
Krv je neprestano tekla iz ranjene ruke, a poela ga je
hvatati i nesvjestica. U tom trenutku vidio je jednog vojnika
iz svoje ete kako bjei istim putem kao i on, nosei na leima postolje minobacaa.
Daj pomozi, ako Boga zna! povikao je prema njemu.
Bjei, Mile, svi emo izginuti! Ko zna oe li se itko
izvui? odgovori mu ovaj i nastavi dalje sebino bjeati, a
da mu nije pomogao.
Spaava svoju guzicu ree Mile.
Nakon to se malo pribrao i prikupio snagu nastavio se
kretati dalje cestom prema Mostaru.
Kad je napokon tekom mukom, da ni sam ne zna kako,
stigao do Mostara, odmah je otiao do ambulante gdje mu je
lijenik previo i obradio ranu, ali mitraljesko zrno nije mogao izvaditi. ( Mitraljesko zrno jo se nalazi u Milinoj ruci, a
po svemu sudei, tu e i ostati).
Iz Mostara je kamionom upuen za Sarajevo, a potom
vlakom za Zagreb. Zbog estih partizanskih napada, do Zagreba je putovao osam dana. Kad je napokon stigao, smjeten
je u bolnicu na alati, a rana na ruci gotovo je zarasla. U
bolnici je sreo asnu Smoljo iz susjednog mu sela Otoka, te
medicinsku sestru Anu iz njegove rodne Gale. One su mu
pomagale raznim savjetima i intervencijama kod lijenika da
ostane to due u bolnici. Mile je po njihovu savjetu stavljao
i eer na ranu kako bi to kasnije zacijelila. Cilj mu je bio
to due ostati u bolnici. Na frontu i u postrojbu nije mu se
vie vraalo, bliio se kraj rata, a partizani su bili gotovo na
domak Zagreba. Nakon mjesec dana u bolnicu je primljen i
njegov ratni drug Jerko Mravak koji je ponovno bio ranjen
u borbi negdje oko Zenice. Odmah se srano pozdravie dva
ratna suborca.
99
Jesi li teko ranjen upita ga Mile.

Dobro je, nije tako strano a onda tiim glasom nastavi negdje oko Zenice iao sam obaviti nudu kada me
pogodi metak u rame i izie na prsa.
Kako si ti?
Dobro sam, mogao bi ve i u postrojbu da malo ne
zabuajem raznim varkama koje su me ovdje nauili.
Ispria mu Mile potom o tim metodama koje koristi
kako bi ostao to due u bolnici na lijeenju.
Onda u i ja koristiti tu terapiju, samo da me ne vrate
u jedinicu naali se Jerko.
Dani su brzo prolazili i ve su prola dva mjeseca od kada
je Mile primljen u bolnicu. esto su dva suborca raspravljala
to i kako e dalje. U jedinicu im se nije vraalo, a u bolnici
vie nisu mogli ostati. Bilo je i pitanje dana kada e u Zagreb
ui partizani. Bojali su se pobjei jer ako ih uhvati policija,
bit e proglaeni dezerterima i strijeljani, a Jerku ni rana jo
nije zacijelila. Napokon su odluili otii iz bolnice. Sklonili
su se u kuu kod Jerkove sestre koja je ivjela u Zagrebu. Mile
se takvim rjeenjem nije mirio. Morao je gledati kako svakog
dana Jerkova sestra teko dolazi do komada kruha, oduzima
ga sebi i djeci od usta i daje njima. Na kraju je odluio da im
vie ne oteava situaciju. Nakon pomnog razmiljanja, zakljuio je da se najbolje prijaviti u jedinicu, ali nije znao gdje
se nalazi. Pronaao je Zapovjednitvo 369. legionarske divizije u blizini eljeznikog kolodvora u Zagrebu. Izvijestili su
ga da se njegova jedinica nalazi u Kutini i da se tamo uputi.
Naravno, trebalo je pjeaiti.
100
Zvonimirova linija
Zvonimirova linija
oetak je travnja etrdeset pete godine i samo je pitanje

dana kada e rat zavriti. im je svanulo Mile se pjeice iz Zagreba uputio prema Kutini, gradiu smjetenom na
junim obroncima umovite Moslavake gore na samom
rubu Lonjskog polja, udaljenom oko osamdeset kilometara
od Zagreba. Nakon dugog i iscrpljujueg pjeaenja uspio
je pronai svoj bataljun, odnosno ono to je od njega ostalo.
Dobar dio njegovih suboraca s kojima je proao gotovo cijeli
rat lijeio se po bolnicama, dio je poginuo, a dio prebjegao
u partizane. Pozdravio se srdano sa starim suborcima u bataljunu koje je poznavao, a odmah potom zaduio opremu i
naoruanje. Partizanske jedinice i snage Crvene armije ve su
stigle na domak Kutine. estoke borbe vodile su se u samoj
blizini mjesta.
Ve se poela sputati no kad je stigla zapovijed da se ponu kopati rovovi i utvrivati poloaj na jednoj uzvisini u blizini Kutine. Dok je iskapao meku zemlju i stvarao sebi zaklon,
Milu su stalno muile i izjedale misli je li ispravno postupio
vrativi se u jedinicu. Njegov suborac i sumjetanin Jerko ostao
je u Zagrebu, a mnogi su pobjegli u partizane. Stipe je nakon
ranjavanja zavrio u bolnici u Njemakoj. Tko zna gdje li je
sada? pitao se Mile. Ali i sam Stipe je donekle kriv, vrag mu
nije dao mira. Kad je bio lake ranjen u borbama negdje u Crnoj Gori, stavio je na ranu listove neke biljke po savjetu lokalnog travara, naravno, ne da zalijei ranu nego da pogora stvar
i da se dokopa bolnice. I uspio je. Ali je stvar na kraju izmakla
101
102
kontroli pa mu je cijela ruka natekla. Lijenici nisu mogli nita

uiniti pa su ga poslali na lijeenje u Njemaku. Stari iskusni
lijenik mu je na kraju pomogao, ali tek nakon to mu je Stipe
rekao istinu. (Nakon zavretka rata Stipe se vratio u domovinu
izbjegavi tako Bleiburg i krini put). A sad, to je, tu je, sve
je u Bojim rukama! zakljuio je na kraju razmiljanja dok
je nabacivao posljednje lopate zemlje ispred sebe i tako zavrio
utvrivati poloaj. Lako se kopa ova slavonska zemlja, nije tvrda i suha kao ona u njegovoj Dalmatinskoj zagori. Sigurno je
rodna i obilno raa, samo to je sada seljaci ne kopaju i ne siju
kako bi prehranili obitelji.
I drugi su vojnici uurbano kopali rovove i utvrivali zaklon jer su znali da e Crvena armija uskoro napasti. Bilo je
ve kasno u no kada su zavrili utvrivanje poloaja. Suprotno predvianju, ostatak noi protjecao je mirno, a kome je
san dolazio na oi taj je mogao i malo zaspati. Mile je u iskopani rov prostro deku koju je svaki vojnik nosio sa sobom, a
pod glavu stavio ruksak. Svladan umorom, odmah je zaspao.
Probudio ga je amor vojnika te punjenje i zveckanje oruja.
Obasjale su ih i prve zrake sunca koje se pomaljalo iza
breuljka i stidljivo zavirivalo po slavonskoj ravnici. Poloaj
za obranu izgledao je vie nego dobar. Ispred njih prostirala
se ravnica obrasla zelenom travom, a neto dalje protjecala je
mala rjeica preko koje su vojnici Crvene armije morali prijei. Na napad se nije jo dugo ekalo. S druge strane rjeice,
udaljena kojih etiri stotine metara, pojavila se konjica Crvene armije. Odmah se vidjelo da se spremaju za napad. Oko
sto pedeset konjanika poelo je prelaziti rjeicu, a za njima
navirala je pjeadija.
Mile i njegovi suborci bili su ve odavno spremni za ovakav napad. Tijekom noi dobro su se ukopali i utvrdili, a
municije je bilo dovoljno. Kada je konjica prela rijeku, naglo su potjerali konje prema poloajima koje je drala 370.
pukovnija. Pjeadija koja se kretala iza konjice onako u pokretu zapucala je iz strojnica i puaka. Nitko od pripadnika
Zvonimirova linija
bataljuna 370. pukovnije nije jo otvarao vatru. ekala se

zapovijed. Brzi konji letjeli su kao munje te su se gotovo u
tren oka pribliili na jedva dvjestotinjak metara, a vjete jahae koji su polegli po konjima gotovo i nisi mogao zamijetiti.
Iz takvih poloaja pucali su iz strojnica, a od konjskih kopita
i zemlja je poela polako podrhtavati. Ali iskusni i prekaljeni
borci 370. pukovnije nisu pokazivali nimalo straha. U ovoj
borbi borili su se za svoj goli ivot. Njemaka je bila pred kapitulacijom, to je znailo da su gubitnici, a gubitnika strana
nikada ne prolazi dobro.
ekati! ekati! dovikivali su zapovjednici eta, vodova i desetina.
Kad se konjica pribliila na nekih stotinjak metara, otvorili
su paljbu iz sveg raspoloivog oruja.Teki mitraljezi i pukomitraljezi sijali su ubojita zrna prema napadaima. Prvi redovi
konja i konjanika odmah su popadali po zelenoj travi, pokoeni rafalima iz mitraljeza i strojnica. Mile je punio spremnik
puke po drugi put. Ponovno je naciljao i pogodio konja koji
se beivotno sruio u travu, ali je jaha vjeto doskoio i legao
iza mrtvog konja koji mu je sluio kao dobar zaklon.
Ovo je isto samoubojstvo! Sigurno je neka umiljena
budala eljna slave poslala jadne ljude ovako u istu smrt!
prokomentira Mile u sebi.
Nakon desetak minuta borbe gotovo svi konji i konjanici
ostadoe beivotno leati raspreni po zelenoj travi. Pjeadija,
koja je juriala iza konjanika, vidjevi kako su ovi proli, podigla je bijelu zastavu, odloila oruje i podigla ruke u znak
predaje. Bilo ih je oko etiristo, veinom su bili Bugari stavljeni pod zapovjednitvo Crvene armije.
Zapovjednik Drugog bataljuna 370. pukovnije nije znao
to bi sa zarobljenim neprijateljskim vojnicima. Rat je ionako
gotov i uz to izgubljen. Odluili su na kraju povesti ih do
Kutine gdje su ih zatvorili u jedan ograeni prostor. Tu su ih i
ostavili nakon to su se poeli povlaiti prema azmi, mjestu
smjetenom na obroncima Moslavake gore, udaljenom ne-
103
kih 60 km jugoistono od Zagreba. im su doli u azmu,

odmah su poele pripreme za obranu. Prialo se meu vojnicima da se formira Zvonimirova linija za obranu Zagreba.
Mili i njegovim suborcima ve je bilo svejedno, po svemu se
moglo naslutiti da je rat izgubljen Njemaka je ve kapitulirala. Sada su se borbe vodile samo za goli ivot. Jo prije
podneva urno su rasporeeni na liniju ispred azme, gdje
su trebali doekati i sprijeiti napredovanje neprijateljskih
snaga. Dio pripadnika 370. pukovnije, uglavnom pozadina,
i to nekih tridesetak vojnika, ostao je u mjestu gdje su osiguravali zaprena kola u kojima su bili municija, odjea i hrana.
U azmi je izgledalo sve mirno i zapovjednik je ocijenio da
nije potrebno ostavljati vie snaga.
Vremena za posebno ukopavanje i utvrivanje poloaja
nije bilo, ali je brdovito i umovito podruje prualo dobre
uvjete za obranu. Polijegali su onako po zemlji, travi, iza stabala, koristei sve prirodne zaklone, kako se tko snaao, ovisno o tome gdje su koji vod ili desetina rasporeeni. Snage
Crvene armije i partizanske jedinice bile su u blizini i vrlo
brzo poela je estoka borba i razmjena vatre. Osim 369. legionarske divizije, obrambenu liniju drale su ustake i domobranske jedinice. Nakon sati i sati estoke borbe zaustavljeno
je napredovanje neprijateljskih snaga, a u snanom protunapadu uspjelo ih se odbaciti i nekoliko kilometara natrag.
Izvreni kontranapad nije se pokazao kao najbolje rjeenje. U
jednom trenutku artiljerija Crvene armije poela je tui poloaje. Mile se prebacio do jednog udubljenja u zemlji, stavio
puku pored sebe, pritegao uzicu ljema na glavi i prstima
zaepio ui. Rakete ispaljene s kaua9 neprestano su gaale
poloaje, a snane eksplozije potresale su tlo i stvarale nepod9
104
Viecijevni bacai raketa BM-8 (82 mm) i BM-13 (132 mm) prvo su
raketno topniko oruje. Crvena armija ih je prvi put uporabila tijekom
1942.g. u borbama oko Moskve. Rakete su se ispaljivale s vodilica (lansera) postavljenih na kamione. Ovo oruje koriteno je iskljuivo kao podrka pjeatvu i oklopno-mehaniziranim postrojbama.
Zvonimirova linija
noljiv pritisak u glavi. U jednom trenutku inilo mu se da e

mu od snanih eksplozija popucati bubnjii u uima. Ba u
nezgodno vrijeme radiovezom stigla je i loa vijest iz azme.
Partizani su u azmi (vjerojatno presvueni u civile ili su bili
prikriveni u kuama u mjestu) iznenadili i napali njihovu pozadinu koja je ostala uvati zaprena kola s opremom i sve su
ih poubijali. Iako su bili pod snanim granatiranjem, odmah
je zapovjeeno hitno povlaenje prema azmi.
Povlai seeee ! Povlai se! dovikivali su iz sveg glasa
zapovjednici vodova jer ih od snanih eksplozija raketa svi
vojnici nisu odmah uli.
Mile je odmah uo poziv o povlaenju i jedva ga je doekao. Hitro se prebacivao od zaklona do zaklona kako bi se
najbolje zatitio od eksplozija i gelera.
Hvala Bogu, opet sam izvukao ivu glavu i ostao neozlijeen! odahnuo je kada je iziao s bojnog polja i izvan
dometa artiljerije.
Naalost, nisu svi imali tu sreu, bilo je u ovoj borbi dosta poginulih i ranjenih.
Odmah je zapoelo povlaenje prema azmi, a gotovo
cijelim putem hodalo se brzim korakom i u estokom ritmu.
Kasno poslijepodne tekih koraka stigoe u mjesto. Nigdje
ive due, gledaju samo mrtva tijela svojih suboraca kako lee
beivotno pored ili na zaprenim kolima. Mrnja i bijes zavladali su njihovim osjeajima zbog tog pokolja.
Zapalimo cijelo mjesto! povikivali su neki vojnici.
Ni govora, ovdje ive nai ljudi, Hrvati! suprotstavili
su se odmah drugi ovoj suludoj i bolesnoj zamisli.
A to e paliti, vidi da je gotovo, tko izvue ivu glavu, sretan je ukljui se u razgovor i zapovjednik voda kako
bi primirio neke estoke naravi.
Za duu prepirku i raspravu nije bilo vie vremena, poelo je granatiranje mjesta. Eksplozije su estoko zatresle zemlju
i odmah su se u plamenu nale dvije prizemnice i jedna tala
koje su granate gotovo sravnile sa zemljom. Drvena oplata i
komadi crijepa letjeli su zrakom.
105
106
Zapovjednik bataljuna zabranio je povlaenje.

Treba pokopati mrtve! Nema povlaenja dok se ne pokopaju mrtvi suborci! stizale su zapovjedi od zapovjednika
vodova i desetina.
Mile je s jednim suborcem odmah sa zaprenih kola skinuo jedno mrtvo tijelo poginulog te su ga odnijeli do oblinje mjesne crkve. Tamo se poeli kopati grobove odmah
ispred crkve. Granate su i dalje pogaale mjesto, a Mile je
sa suborcem uurbano aovom kopao tvrdu zemlju obraslu
travom. Trebalo je ukopati tridesetak mrtvih vojnika.
Rukavom desne ruke brisao je znoj s lica kad je zauo
neke korake. Priao im je jedan mjetanin.
Molim vas, bi li mi pomogli iznijeti mrtvu kravicu iz
tale? (talu je pogodila partizanska granata) Nema nikog da
mi pomogne.
Vojnici koji nisu imali dovoljno vremena ukopati ni svoje mrtve mrko su ga pogledali, a odmah su uslijedile i psovke.
Da mu pas mater budali blesavoj povikali su neki
vojnici, a seljak je vidjevi da je vrag odnio alu, brzo pobjegao.
Osim eksplozija granata, sada su se zauli i pucnjevi iz
pjeakog naoruanja. To je bio znak da su neprijateljske snage stigle na domak mjesta. Vojnici 370. pukovnije koji nisu
ukapali poginule suborce pokuavali su zaustaviti njihovo napredovanje barem dok se ne ukopaju svi mrtvi. Mile i njegov
suborac uspjeli su iskopati rupu duboku nekih dvadesetak
centimetara kad su se nali pod mitraljeskom vatrom. Svi su
brzo pobacali mrtva tijela u one rupe to su iskopali i na brzinu ih pokrili zemljom. Iz nekih grobova mrtvim vojnicima
su i noge izvirivale iz zemlje, ali vremena za daljnje kopanje
vie nije bilo. Morali su se brzo povlaiti.
Povlai se! Povlai seee ili emo i mi ovdje ostati
vikali su vojnici jedni drugima.
Mile je bacio lopaticu, stavio kacigu na glavu, brzo uzeo
puku koju je bio odloio pored sebe i potrao prema suborcima iz ete. Povlaili su se kroz jednu dolinu okruenu
Zvonimirova linija
brdima te su tako bili zatieni od daljnjih napada. Nastavili

su ustro marirati prema mjestu Sv.Ivanu abnu, a kada su
u sumrak stigli na domak jednog mosta, domobrani koji su
tu drali poloaje mahali su im i pourivali ih.
Pourite se, gdje ste vie, samo to nismo minirali most!
dovikivao im je domobranski asnik.
Nitko nita nije govorio, samo su brzo preli most i nastavili dalje. No se ve poela sputati kada su stigli u selo
Sv.Ivan abno. Tu su planirali prenoiti i malo odahnuti od
cjelodnevne borbe.
Zavrio je i na ovim prostorima jedan od posljednjih ratnih dana, kao i sukob monih ideologija. Ratniki ples smrti zapoela je ideologija odjevena kao dama u sveanu crnu
haljinu, a potom joj se pridruila i dama u crvenoj haljini,
ljepukasta lica, ali zla i opaka, kao i ova dama u crnoj haljini.
Povukle su za sobom mnogo, mnogo plesaa, sviraa i zabavljaa, a potom su, kao i poslije svake cijelonone pijanke,
ostavile za sobom kaos i nered. Samo ova dama u crvenom,
koja se neko predstavljala kao lijepa i blaga, opijena pobjedom nastavila je i dalje svoj ples, ples smrti.
Umornu vojsku put je dalje vodio prema B l e i b u r g u ...
107
uini, uini, Dravo moja, da konano stavimo toku na

nau mukotrpnu povijest koja se dogodila u dvadesetom stoljeu
Iz propovijedi biskupa Slobodana tambuka
Bleiburg, svibanj 2008.godine
Drugi dio
109
otovo svakom vojniku 369. legionarske divizije na prvoj

crti bojinice ve je bilo jasno da pokuaj zaustavljanja
partizana i snaga Crvene armije ispred Zagreba tzv. Zvonimirovom linijom nije uspio. Glasine o kojima je Mile esto
sluao u svojoj eti o novom razornom njemakom oruju
koje bi trebalo izvesti preokret na ratitima, sada su se inile
besmislenima. Odnedavno se proirila vijest da je Njemaka
kapitulirala i da je rat zavren svuda osim na ovim prostorima. Rat je, istina, bio izgubljen, ali ne i zavren, valjalo se
jo boriti za gole ivote. Stizale su i informacije o razgovorima i obeanjima Engleza da e prihvatiti ratne zarobljenike
pozivom na enevske konvencije kojima je NDH pristupila
1943. godine.
Bilo je i onih koji su zagovarali ideju: idemo u ume nastaviti borbu, partizani su ostavili ume, a mi ulazimo. Mnogi su hrvatski vojnici bili ljuti i na poglavnika kad se prouo
glas da je pobjegao i ostavio narod na cjedilu, napustivi vojsku, a spaavajui sebe i svoju obitelj. Neki su pak smatrali
da je Paveli mogao raspustiti vojsku i prije nego je uvidio da
je rat izgubljen pa su vojnici mogli pobjei kuama, u umu
ili pak na vrijeme se povui prema Italiji i Njemakoj. Trei
mu opet zamjeraju tvrdoglavost i vjernost Hitleru do zadnjih
dana, umjesto da je na vrijeme napravio politiki zaokret pa
poput Bugarske i Rumunjske preao na stranu saveznika i
tako spasio opstojnost drave i naroda. Tako su iz 369. hrvatske legionarske divizije mnogi vojnici pobjegli dok su bili
111
Devedeset dana od Bleiburga - drugi dio
112
na podruju Kutine i azme, posebno oni koji su bili iz tih

krajeva. Vjerojatno bi i Mile uspio pobjei kui u irokom
Brijegu da nije bilo onog nesretnog ranjavanja njegova prijatelja Jerka. Moda bi ga partizani ubili i kod kue, ali bi njegovi barem znali gdje mu je grob. Sve te crne misli i slutnje
prolazile su mu glavom dok se s ostatkom jedinice povlaio
iz azme prema slovenskoj i austrijskoj granici. Kada su napustili Hrvatsku i uli u Sloveniju, borbi gotovo vie nije ni
bilo, ali se Milina eta odluila drati na okupu.
Na cesti koja vodi od hrvatske granice prema Celju prikljuili su se beskonanoj koloni vojnika u gotovo svim vrstama odora. Koloni se nije mogao nazrijeti poetak ni kraj
i inilo se kao da se cijeli svijet uputio na put ba ovom cestom. Bila je tu masa civila, cijele obitelji, djeca, starci, ene,
koji su se pridruili vojsci bjeei prema Austriji u strahu od
partizana. Dok su putovali cestom prema Celju, prestigla ih
je u putu i jedna kolona od deset tenkova koji su pripadali
369. legionarskoj diviziji. Mahnuli su rukom jedni drugima,
a tenkovi su nastavili dalje uz veliku buku probijajui se izmeu mase vojnika, zaprenih kola i kamiona. Uz cestu su
se svako malo mogali vidjeti kamion ostavljen zbog kakvog
kvara ili neispravna zaprena kola. Nailazili su esto i na leeve vojnika u raznim odorama, stradalih u partizanskim zasjedama ili u zranim napadima. Naalost, mrtvace nije nitko
pokapao, ostali su zaboravljeni leati uz cestu. Mile se i dalje
drao svoga voda i desetine nastojei se ne mijeati s pripadnicima drugih postrojbi, a i vjerovali su da e se tako lake
i bolje obraniti od partizanskih zasjeda i napada. Nastojei
izbjei guve na cesti, koristili bi poneki obilazni put i pritom
su bili posebno oprezni da ne bi upali u kakvu partizansku
zasjedu. Najvei je problem to vie nije bilo hrane koja je
ostala u azmi u zaprenim kolima kada su partizani poubijali njihove suborce. Kretali su se iskljuivo pjeice. Takvo
putovanje je najbre jer su se lake mogle izbjei partizanske zasjede. Zbog mnotva zaprenih kola i kamiona na cesti
su zastoji bili sasvim normalna stvar. Mile je poeo osjeati

umor od dugog pjeaenja, te je odluio odbaciti dio opreme
koja ga je uljala i sputavala u kretanju. Bacio je uz cestu
kacigu, zatitnu masku, aov, izme. Pritom je mislio u sebi:
da je to uinio prije nekoliko mjeseci, gadno bi ga kaznili u
njegovoj jedinici, ali sada nitko nije mario niti na to obraao
pozornost.
Posebno je s velikim uitkom bacio tu prokletu zatitnu
masku koja ga je uljala i sputavala gotovo cijeli rat, a nijednom je nije upotrijebio. Znao je da dravi koja ga je zaduila
za tu opremu ne mora vratiti nita jer je prije nekoliko dana
kapitulirala i potpisala predaju.
Dok je putovao, esto je razmiljao o rodnom kraju, roditeljima, rodbini i prijateljima pitajui se hoe li ih ikada
vie vidjeti. Mnogi njegovi poznanici iz sela s kojima je odra-
113
114
stao, prema zadnjim informacijama koje je dobio od kue,

bili su u partizanima. to e rei jedni drugima ako se sretnu? Moda mu se nee niti javiti ili e mu nastojati zagorati
normalan ivot, ta poznato je da vlast i ideologija mijenjaju
i kvare ljude. Daj ovjeku vlast i vidjet e kakav je, stara
je uzreica.
Razmiljanja i zle slutnje koje su ga opsjedale prekinulo
je klepetanje desetak zaprenih kola koja su prevozila ene i
djecu, zapravo itave obitelji koje su bjeale pred partizanima
na put u nepoznato. Pogledavao je esto i na vojnike koje je
sretao na putu ne bi li meu njima prepoznao nekog svog,
bilo iz njegove jedinice ili moda iz Cetinske krajine. Ali nije
mogao uoiti nikog. Svibanjsko sunce ve je dobro prilo
umornu vojsku na putu prema njezinoj Kalvariji. Gotovo
na svim vojnikim licima, bez razlike bilo ono ustako, domobransko, njemako ili neko drugo, vidjela se zabrinutost
i malodunost. Ono malo kruha i jednu konzervu, to ih je
imao u ruksaku, Mile je pojeo mnogo prije Celja. Uz cestu je
na jednom malom izvoru natoio uturicu bistre vode da bar
ne bude edan putem, ako ve nije sit.
Ostale su mu jo dvije konzerve, a njih je odluio spremiti za crne dane koje je nekako u sebi nasluivao.
Hvala Bogu da nismo naletjeli ni na jednu partizansku
zasjedu dobaci Mile desetaru.
Samo da se dokopamo Austrije, pa to bude!
Gdje smo sada, zna li? upita ga Mile.
Po karti blizu Celja nesigurno e desetar. I bio je u
pravu.
Upravo su stigli negdje pred Celje kad se zaula estoka
mitraljeska paljba. Partizani su oito imali namjeru zaprijeiti im prolaz prema Austriji. Ali mnoge jedinice nisu marile za
malobrojne snage slovenskih partizana, te su hrabro juriale
i probijale se prema naprijed. Na cesti je nepregledna kolona
opet bila u zastoju. Jedni su ekali, drugi ili naprijed. Neke
njemake jedinice ve su se predale u Celju. Ustake elitne je-
dinice nisu se namjeravale nikom predati, one su se probijale

naprijed. Na jednoj uzvisini naioe na mnotvo pobijenih
vojnika u nepoznatim im odorama.
Upali su sigurno u partizansku zasjedu komentiraju
Milini suborci.
To su sigurno erkezi ili Kozaci koji su se borili na
njemakoj strani zakljui zapovjednik voda.
Ovo je i nama opomena da drimo oprez komentira
drugi zapovjednik voda.
Milini zapovjednici pomno gledaju kartu i trae najbolje
rjeenje.
Neemo u Celje. Idemo obilazno preko uma izvjeuje ih zapovjednik ete.
Spremite oruje, ako nas napadnu partizani, neemo se
predati, idemo prema Austriji, tamo su Englezi.
Idemo! Idemo! sloie se svi.
Krenue odmah zaobii Celje, a prikljuie im se i jo
neke domobranske postrojbe.
Nakon nekoliko sati pjeaenja kroz guste ume uspjeli
su zaobii Celje i nastaviti dalje prema austrijskoj granici.
Zapravo, vie i ne znaju kamo idu. Ne dolaze im nikakve
informacije. Iza Celja opet se pridruuju veoj koloni naoruanih vojnika u raznim odorama. Doznae da su partizani i
bugarske jedinice u sastavu Crvene armije ve u Dravogradu
pa skreu junije.
Izdrite jo malo, blizu je Austrija hrabre se vojnici
meusobno.
I eto ih sasvim blizu Austrije, ali evo i problema.
Partizani su zauzeli poloaj na vrhu jednog brda, odakle
iz tekih mitraljeza gaaju most preko malene rjeice u kojoj
voda nije ni do koljena. Most se moralo prijei da bi se nastavilo prema austrijskoj granici. Nekoliko kamiona pokualo je
prijei most, ali bez uspjeha. Kamioni su se zabili u ogradu, a
vozai, smrtno pogoeni, nepomino su leali prevaljeni preko upravljaa. Ako se nije moglo prijei preko mosta, moglo
115
116
se prijei ispod bedema koji je bio odmah do mosta, to je

Milina eta i uinila. Ali kamioni i zaprena kola nisu mogli
naprijed. Milini su borci svladali uspjeno i ovu zadnju prepreku i nastavili dalje marirati prema Bleiburgu. Na putu
se gotovo i nije odmaralo, stalno se ilo naprijed: nekako su
svi podsvjesno vjerovali da su spaeni ako se to prije predaju
Englezima. Iako se ve sputala no, nastavili su marirati uz
manje odmore.
Ve je svitalo kada su umorni i iscrpljeni ispred sebe
ugledali Bleiburko polje. Ubrzo je i svibanjsko sunce poelo obasjavati visoke vrhove Alpa. Na polju se ve smjestila
nepregledna masa vojnika u svim vrstama odora, koji su se
meusobno izmijeali i inilo mu se kao da ispred sebe vidi
veliki mravinjak. S vojnicima se izmijealo i mnotvo civila. Kamioni, zaprena kola i autobusi rasuli su se po cijelom
polju. Mile nikada u ivotu nije vidio vie ljudi na jednom
mjestu. Pogled mu se na trenutak zaustavio na kraju polja
gdje su bili razmjeteni engleski tenkovi, koji su bili poredani
u liniji jedan do drugog du cijelog polja, a bilo ih je toliko
da bi ih se teko moglo izbrojiti. Dalje od Bleiburga nije se
moglo, Englezi su zabranili svaki pristup.
Ovo ne mirie na dobro, zakljuio je Mile pogledavi pritom prema svojim suborcima na ijim je licima jasno mogao
proitati iste misli. U toj masi vojnika i civila nije mogao
nikoga prepoznati, to ga je pomalo inilo i nervoznim te se
i dalje odluio drati svoje desetine.
Mile! Jesi li to ti, Mile?
Mile se okrenu oko sebe da vidi tko ga to iz te nepregledne mase zove.
Mile, doi ovamo! ponovno mu netko dovikne.
U tom trenutku ugleda vojnika na zaprenim kolima u
ustakoj odori. I odmah ga prepozna. Bio je to Ia Mravak
iz njegova sela .
Jesi li to ti, Ia? dovikne mu radostan to je napokon
sreo nekog iz svoga rodnog kraja.
Odmah prie zaprenim kolima te stisnue srdano jedan drugom ruku.

Kako si, moj Ia?
Nemam ti se ime pohvaliti, moj Mile, ali evo, hvala
Bogu, glava je jo na ramenu.
Kada si doa ovde? upita ga Mile.
Ima ve dva dana.
Jesi li gladan, Mile? Evo vozim puna kola kruva pa
uzmi koliko ti triba, dobro e ti doi. Ima ovde ve gladnih
ree Ia.
ta emo dalje, Ia, ta ti se ini?
Ne znan ni ja, moj Mile, ko zna di emo ostavit glavu?
Moji se nisu voljni pridat partizanima pa sad oemo li se
probijat priko Alpa, ne znan ni ja. Vidit emo jo.
Mile uzme nekoliko komada kruha iz kola, brzo ih spremi u ruksak i odlui krenuti za svojom desetinom pa to
bude.
Kuda e ti, Mile, to ste odluili?
Ne znam ni ja, ostat u sa svojom jedinicom pa kud
krenu oni, i ja u s njima.
Ako se ne vidimo, neka ti je sritno.
Zbogom, Ia! Hvala ti za kruv i neka je i tebi sa sriom.
Zbogom i tebi, moj Mile, Bog zna oemo li se vie vidjeti.
I tako se tuna srca rastadoe dva znanca iz iste krajine.
Mile se sa svojom desetinom smjestio ispod visokih jela
koje su im pruale dobar hlad od dosta jakog svibanjskog
sunca. Od jelovih grana namjestili su si leajeve, a potom
umorni od duga puta i pjeaenja odmah zaspali. Kad su
se probudili, Mile je izvadio ono malo kruha to mu je dao
poznanik Ia, skupili su i neto konzervi, razdijelili meu
sobom i nakon dugo vremena nekako su na miru objedovali.
Odluili su tu i dalje ekati rasplet dogaaja.
Tijekom dana na Bleiburko polje neprestano su stizale
nove kolone vojnika i civila. Grupe vojnika, posebno ustae,
uzimali su odbaeno oruje, uglavnom mitraljeze i lake stroj-
117
118
nice (veina postrojbi odbacila je oruje na Bleiburkom polju) te su odlazili prema planinama nastojei se probiti dalje.
U njihove ruke neemo, bolje je poginuti nego da nas
mue i pobiju partizani! govorili su vojnici na odlasku prema planinskim vrhovima.
Gore visoko u planinama inilo se kao da sve gori od
mitraljeskih rafala i paljbe iz strojnica. Nije bilo lako protivnikim snagama zaustaviti takve borce koje su po cijenu
ivota eljeli proi dalje.
I Milina grupa odluila je neto pokuati. Bilo je raznoraznih prijedloga.
Hajdemo i mi pokuati proboj preko Alpa predlagao
je Milin suborac.
Ma nee proi od sto jedan. Ja bi se radije uputio kui
nadodao je Petar.
Daleko bi dogurao, moj Petre ukljui se u razgovor
i Mile.
Vidi da ni nai njemaki zapovjednici ne znaju to e.
Ostanimo ovdje, mi smo samo mali vojnici, veliki su sigurno ve odluili o nama zakljui Marko nekako tuno ovaj
razgovor.
Govorite to hoete, ali ja se elim boriti za svoju sudbinu hrabro e opet Stipe.
Na kraju rasprave odluili su krenuti prema engleskim
tenkovima i pokuati se predati. Nakon pola sata laganog
pjeaenja stigli su do mjesta gdje su tenkovi bili postrojeni
tako gusto da bi izmeu njih ovjek jedva proao. Ali nije
bilo sree. Englezi su bezuvjetno traili da se vrate natrag ili
e u protivnom otvoriti vatru. Kako nije bilo druge, ponovno
su se vratili na isto mjesto gdje su i bili. Tu su odluili ekati
dalji razvoj dogaaja. Proirila se vijest da se vode pregovori o predaji. Bliio se kraj jo jednog dana. Nona zavjesa
poela se sputati na umornu vojsku i civile razmjetene po
Bleiburkom polju. Iako je polovica svibnja, noi su poprilino hladne. Mile je uspio jo po danu po naputenim kolima
pokupiti nekoliko deka i vojnih injela koje je rasprostro po

prilino vlanoj zemlji i travi i legao na njih. Iako je bio umoran, san mu nekako nije dolazio na oi. Zle slutnje i misli o
neizvjesnoj sudbini rojile su mu se glavom poput pela i nisu
mu davale mira. Negdje u daljini zauo se i pla djece, a dopirao je i stalni amor vojnika koji su sjedili uz vatre, grijali
se i raspravljali o mnogoemu. Osim estoke pucnjave koja je
dopirala odozgo, s planinskih vrhova, no je protjecala relativno mirno. Uspjelo se ak i odspavati nekoliko sati.
U zoru je i dalje bilo hladno, a sunce je nekako sporo
izlazilo iza alpskih vrhova. Mile se dobro umotao u deke,
a i da je jo poneku imao, ne bi mu bila vika. Pogledao
je tuno na nepreglednu masu vojnika i civila razmjetenu
po Bleiburkom polju. Leali su svakojako: po goloj zemlji,
raznim improviziranim atorima, kolima i kamionima. Vjetar je odnekud donio miris peene slanine na aru. Mile i
njegovi suborci rado bi pristali na takav doruak. Ono malo
kruha to su imali odmah su na brzinu smazali i vie nieg
nije bilo.
Tijekom dana stizale su krte informacije o voenju pregovora s Englezima i moguoj predaji. Vladala je opa anarhija, ali sukoba meu vojnicima nije bilo i svi su se nekako
drali svojih grupa i postrojbi. Mnogi su ve odbacili oruje
i odluili krenuti natrag prema slovenskoj granici. Pojedine
grupe vojnika i dalje su skupljale odbaeno oruje, osobito
ono automatsko, te su kretali prema planinama, uvjereni da
e se uspjeti probiti prema zapadu. Prema estini pucnjave
koja je dopirala s planina Mile je odmah zakljuio da se vode
estoke borbe. Jedino mu nije bilo jasno tko je na suprotnoj
strani: Crvena armija, Englezi ili partizani.
Hajdemo i mi u planine pa u proboj! predlagao je
jedan suborac iz Miline grupe .
Ma ako i proemo kroz Alpe, kada doemo da naselja,
zarobit e nas Englezi i Amerikanci pa opet predati partizanima. Tako su u vagonima vratili jednu tisuu ustaa koje
119
120
su partizani odmah poubijali usprotivi se drugi vojnik iz

Miline grupe.
No se ve poela sputati navjeujui tako zavretak jo
jednog bleiburkog dana. Ponovno su polijegali po zemlji,
umotani u deke, i zaspali. Nisu zapravo ni slutili da je to za
veinu njih zadnja ovozemaljska no.
Mile se probudio ve rano u zoru, im je poelo svitati.
Iako se dobro umotao u deke, inilo mu se da je ovo jutro
hladnije od prolog. Dok je bio u jedinici, mogao je raunati
svaki dan na bilo kakav obrok, ali sada vie nije imao nita.
Najradije bi pokuao proboj kroz Alpe kada bi njegova eta
ili barem vod bili na okupu. Ali sam Bog zna gdje su sada njegovi suborci iz jedinice. Mnogi moda nisu ni doli do Bleiburga, a siguran je da tenkisti i artiljerija nisu proli ni Celje.
Jo od jutra pojedini vojnici i civili poeli su naputati
Bleiburg i vraati se natrag prema Zagrebu. Barem su tako
vjerovali. Partizani su irili propagandu da je rat gotov i da
se svi mogu vratiti svojim kuama bez posljedica. Engleski
vojnici takoer su poeli vriti pritisak da se mora krenuti
natrag i predati partizanima jer je to meunarodni dogovor.
Neki vojnici pokuali su na silu proi izmeu engleskih tenkova, ali su energino u tome sprijeeni. Tijekom popodneva
stigla je vijest da je potpisana bezuvjetna kapitulacija i da
sva vojska mora poloiti oruje i predati se partizanima. Nepregledna rijeka vojnika u raznim odorama i civila poela se
kretati natrag prema slovenskoj granici. Nisu ni bili svjesni
da su krenuli s prve postaje krinog puta. Pilat tueg naroda ih je izruio, a Herod njihova naroda spremio je za njih
teku presudu. Mile i njegova grupa odluili su se takoer za
povratak kui, bar su tako mislili.
U blizini mjesta gdje su prenoili nalazio se naputeni
autobus koji je zastao u blatu i tu ostao. Kako su imali dobrog vozaa, odluili su izgurati autobus. Uz malo napora,
autobus je odmah upalio, a kada ga je pogurala slona druina, iziao je brzo iz blata.
Odmah su uskoili i posjedali i njih petnaestak krenulo

je prema slovenskoj granici. Autobus je bez problema svladavao lou cestu punu rupa i neravnina probijajui se izmeu
mase vojnika i civila koji su se takoer kretali u istom pravcu. Ova pustolovina i ugodna vonja nisu dugo trajale. Ve
nakon nekoliko kilometara po ulasku u Sloveniju zaustavila
ih je partizanska patrola na cesti. Svi su bili naoruani automatskim orujem.
Ajmo bre, izlazite van i nastavite peice! Nama autobus
treba za vanije poslove! proderao se na njih jedan partizanski oficir na tenom srpskom jeziku.
Drue, mislili smo htio je neto nadodati voza, ali
ga partizanski oficir odmah otro presijee.
Niste vi drugovi, da ste to mislili biti, davno biste se
pridruili Narodnooslobodilakom pokretu! Ajmo, izlazi
bre van povie jedan od partizana s uperenim automatom
MP- 40.
Odmah su svi bez razmiljanja i pogovora izili iz autobusa. Nakon to su ih temeljito pregledali, pustili su ih da
nastave dalje pjeice. Samo su zadrali vozaa koji im je bio
potreban, budui da su imali manjak vozaa u svojim redovima. to su se vie pribliavali Dravogradu, partizanske ophodnje i osiguranje bile su sve brojnije i gue rasporeene.
Ali na sreu jo uvijek nisu pravili probleme. Moglo se uz
cestu odmarati kada se kome htjelo, a i hodati tempom koji
je svatko sam odabrao. Na putu prema Dravogradu stvorila
se nepregledna kolona vojnika koji su poloili oruje na Bleiburkom polju. Kad su se pribliili na nekoliko kilometara
od Dravograda, primijetio je Mile jednu grupu od desetak
vojnika u plavim odorama zrakoplovstva NDH kako sjede
uz cestu.
to ovi tu rade, a svi ostali ure prema Dravogradu i ne
silaze s ceste razmiljao je i pitao se u sebi. Moda nekog
ekaju? Ili je moda netko od njih ranjen ili bolestan? mnoila su se sama od sebe pitanja.
121
122
Stao je nekako izvan ceste da ga vojnici u koloni ne bi

odgurali i zamiljeno gledao prema njima. Njegovi suborci
s kojima je doao autobusom otili su naprijed i vie ih u
mnotvu vojnika nije mogao vidjeti. inilo mu se kao da ga
neka nevidljiva ruka zaustavlja i upuuje da im prie i upita
ih to ekaju.
Napokon se odluio i uputio prema njima. Bili su udaljeni kojih desetak metara od ceste.
Prijatelji, recite mi koga vi ovdje ekate i to ne idete
dalje? upita radoznalo.
ekamo zapovjednika! odgovori mu nezainteresirano
jedan od njih.
Ma kako nisi skinuo tu njemaku uniformu sa sebe?
upita ga drugi.
Obuci neto drugo jer ako te partizani vide u toj uniformi, loe ti se pie opet e dobronamjerno jedan od njih.
Nemam nita od odjee osim ovog nadoda Mile pomalo tunim glasom.
A odakle si? upitae ga opet.
Iz sinjske krajine.
I na zapovjednik je iz Sinja.
U tom trenutku podigne se jedan od vojnika i ode po
zapovjednika koji je bio u blizini.
Zapovjednik je odmah priao Mili i dao mu ruku.
Ja sam i Donjih Glavica, a odakle si ti? upita ga s
nekakvim izvjetaenim osmijehom na licu.
Ja sam iz Gale nadoda Mile.
Ma kako nisi skinuo tu uniformu? upita ga i zapovjednik i odmah naloi jednom od vojnika da mu donese
novu plavu odoru koju su imali u priuvi.
Mile se brzo presvukao i za nekoliko minuta na sebi
je imao plavu odoru. Svoju je smotao u klupko i bacio u
travu.
Sluaj me sada, zemljae, dobro! ree mu zapovjednik. Mi imamo potvrdu od nekog generala da smo suraivali
s partizanima, a ti se dri nae grupe i svi e potvrditi da si

tijekom rata bio u naoj postrojbi.
Dobro ako je tako sloi se Mile bez razmiljanja, odluivi se prepustiti rijeci sudbine pa to bude.
Potom svi nastavie put prema Dravogradu. Prikljuili su se
nepreglednoj masi vojnika i civila u koloni kojoj se nije mogao
nazrijeti ni kraj ni poetak. Pjeaenje prema Dravogradu teklo
je bez problema. Mile se drao grupe zrakoplovaca, a i sam je
sada bio u plavoj odori. Pomalo mu je bilo neobino i nelagodno u toj uniformi jer se od 1942. godine navikao na onu
njemaku, u kojoj se, istina, bolje osjeao nego u ovoj plavoj.
Osim zapovjednika, koji je bio iz njegove sinjske krajine, za druge iz grupe Mile se nije previe raspitivao. Znao
je samo da su tijekom rata bili rasporeeni u zranoj bazi u
Banjoj Luci. Ono to je najvanije, bilo je to da su ga primili
rado u svoju grupu i htjeli su mu pomoi koliko su mogli.
Kada su stigli u Dravograd moglo je biti negdje oko dvanaest
sati. Bilo je to zadnji put da su oni koji su ih imali mogli na
svojim satovima pogledati koliko je sati. Poslije Dravograda
partizani su poeli oduzimati sve vrijednosti, a posebno su im
bili dragi satovi. Na mostu u Dravogradu poeli su problemi.
Jedan vod partizana zaustavio je kolonu na mostu. Odmah se
skupilo nekoliko tisua vojnika i civila. Partizani su htjeli na
silu razdvojiti civile, tako da su mueve razvrstavali u jednu
kolonu, a ene i djecu u drugu. ene su se estoko usprotivile
tom postupku jer su znale to znai to razdvajanje. U najboljem sluaju, u toj masi izbjeglih vojnika i civila teko bi se
vie mogli pronai, a bile su i same svjedoci kako su partizani
lako donosili smrtne presude.
Civili su izbjegli prema Bleiburgu u strahu pred partizanima, i nisu sudjelovali u ratu i vojnim postrojbama. Sada,
nakon to se nisu uspjeli dokopati Zapada, samo su se oajniki htjeli vratiti svojim domovima.
U jednom trenutku na silu su probili partizanski kordon
i pokuali prijei most. Partizani su ih poeli udarati kun-
123
124
dacima puaka, a kada su uvidjeli da nee uspjeti zaustaviti

masu, brzo su se povukli prema izlazu s mosta, a potom su iz
strojnica otvorili vatru prema elu kolone, u kojoj je bilo dosta ena i djece, pomijeanih s vojnicima koji su stigli sa zaelja. Odmah je nastao jauk i pla ranjenih, a kolona se poela
povlaiti prema natrag. Na mostu su ostala leati tijela ena,
djece, mukaraca u civilnim odijelima te vojnika u raznim
odorama, koji su na svoju nesreu bili stigli do ela kolone.
Bilo je tu vie od stotinu mrtvih. Kad su partizani vidjeli da
se kolona vratila natrag, poeli su kupiti mrtva tijela i bacati
ih s mosta u Dravu, kako bi omoguili prolaz koloni prema
Mariboru. Iako je meu mrtvim tijelima na mostu bilo i ranjenih, partizani su ih istim postupkom pobacali u hladnu i
mutnu rijeku koja ih je brzo prekrila i odnijela nizvodno, a
njihovi vapaji i krici usjekli su se u sjeanje onom mnotvu
koje je ekalo na prijelaz preko mosta.
Majko moja, majko moja plakao je ranjeni djeak od
nepunih sedam godina.
Ubrzo su stigla dvojica partizana, jedan ga je od njih
uhvatio za noge, a drugi ispod pazuha i bacili su ga nemilosrdno u hladnu rijeku kao i njegovu mrtvu majku prije njega.
Mile je promatrao cijeli dogaaj kojih pedesetak metara dalje
prije ulaza na most. Imao je sreu da je zaostao i da nije stigao
meu prvima.
to e biti od nas kada ovako ubijaju ene i djecu?
ree zabrinuto jedan vojnik iz Miline grupe.
Izgleda da su ovo sve uvozni partizani prokomentira
visoki i krupni mladi u domobranskoj odori koji je stajao
ispred Mile.
Nismo trebali baciti oruje ukljuie se i drugi u razgovor, oito pogoeni ovim krvavim prizorom.
Kolona je uskoro krenula naprijed. Partizani koji su sada
imali brojno pojaanje vrili su kontrolu na mostu, oduzimali
su stvari, predmete i izdvajali vojnike, osobito one u ustakim
odorama. Mile je s grupom zrakoplovaca uspio proi kontrolu
na mostu bez problema, budui da je zapovjednik predoio

potvrdu o suradnji s Narodnooslobodilakim pokretom. Nakon to su preli most, svrstani su u kolonu prema Mariboru.
Mile je iz depa oprezno izvadio svoju vojnu knjiicu i neprimjetno je bacio s mosta u Dravu. Pomislio je u sebi: ako mu
partizani nau vojnu knjiicu i u njoj vide da je bio pripadnik
369. legionarske divizije i da je sudjelovao u vanim ratnim
dogaanjima i borbama, nee mu biti spasa. Pogledavao je prema naprijed i natrag i nigdje nije mogao uoiti poetak ni kraj
kolone. Cesta prema Mariboru, koja je bila nekih pet-est metara iroka, bila je puna vojnika i civila. S obje strane ceste na
udaljenosti ne veoj od deset metara rasporeeni su partizani
naoruani uglavnom ruskim strojnicama PPSh-41.
Odmah do njih, takoer s obje strane ceste, ali udaljena
dvadesetak metara, osiguranje kolone vrila je konjica. Bili
su to uglavnom partizanski oficiri i podoficiri, to se moglo
vidjeti po tome kako su izdavali zapovijedi. I oni su bili naoruani automatskim orujem. Na cesti su hrvatski vojnici,
vojnici drugih naroda i civili u koloni smrti bili zbijeni jedan
uz drugog tako gusto da nisi mogao pasti na cestu i da si htio.
Ritam je bio ubitaan. Vie se tralo nego hodalo. S obje
strane ceste partizani su udarali kundacima strojnica i puaka
kako su koga dohvatili. A koga e udariti nego one koji su
zaostajali i bili najslabiji.
Bre, Bre, da vam majku ustaku! psovali su i derali
se kao bikovi uz cestu.
Onaj tko se usudio samo jedan metar izii iz kolone izvan
ceste odmah je bez milosti bio ustrijeljen. Mile je na sreu bio
mlad, zdrav te u dobroj fizikoj kondiciji pa je mogao izdravati ritam kojim su partizani tjerali ratne zarobljenike i civile
prema Mariboru.
Idem se probijati prema elu kolone, na zaelju vie
ubijaju i izdvajaju! ree u sebi i brzo krene prema naprijed.
Brzi se ritam nekako mogao i izdrati, ali najvei problem je bila e. Vode je rijetko tko imao. Izii iz kolone i
125
126
pokuati se napiti vode na nekom izvoru uz cestu znailo je

sigurnu smrt. Bilo je i onih koji nisu vie mogli trpjeti e
te su se odluivali na hrabri potez, otrati do izvora, ako je
bio u blizini puta, zagrabiti na brzinu neto vode i vratiti se
u kolonu. U veini sluajeva ovakvi pothvati nisu uspijevali,
partizanske strojnice bile su bre.
Mile je odluio stisnuti zube i nastaviti dalje, ta ionako
su bile samo dvije mogunosti: kretati se naprijed ili ekati
smrt. Vode se zadnji put napio prije Dravograda dok je imao
uturicu koju je natoio jo u Austriji. Bilo je u njoj jo malo
vode koju je uvao za crne dane, ali su mu je prilikom pregleda oduzeli i sad bi se mogao zakleti da iz nje vjerojatno piju
kakve oslobodilake gubice.
Naalost, u koloni nisu bili svi mladi i u dobroj kondiciji kao Mile. Mnogo je lake ranjenih, ena, djece, starijih
vojnika i civila, bolesnih i onih koji iscrpljeni glau i eu
jednostavno nisu mogli dalje izdrati nametnuti ritam kretanja. Takvi su obino posjedali uz cestu i ekali. A doekati su
mogli samo jedno smrt koja je za mnoge bila bolje rjeenje
nego daljnja patnja na hrvatskom krinom putu. Oni su
jednostavno pali pod teretom kria koji su im nametnuli njihovi muitelji.
Mile i ostali u koloni nastavljali su dalje prema ivotnoj
Kalvariji koju je svatko proivljavao na svoj osobni nain.
Onima koji su padali u koloni od iznemoglosti drugi su pokuali pomoi, a kada ih vie nisu mogli nositi, izvukli bi
ih iz kolone da ne bi bili pregaeni i ostavljali uz cestu. Za
takve su se pobrinuli partizani na svoj nain. Dok se probijao
prema elu kolone koristei sam rub ceste, jer se kroz sredinu
nije moglo, primijetio je uz desnu stranu ceste jednu grupu
domobrana kako sjede na livadi. Neki od njih imali su oko
glave i ruku zavoje pa je Mile pretpostavio da su ranjeni ili
bolesni. Izgleda da su se neki partizani umorili od ubijanja
pa su dali pitolje dvojici djeaka koji su mogli imati najvie desetak godina. Djeaci su prili grupi domobrana i u
njih ispalili cijeli spremnik iz pitolja. Tijela ubijenih ostala

su beivotno leati na zelenoj travi. Umrli su bez otpora, a
smrt je dola kao spasiteljica koja je prekinula njihovu patnju. Nekoliko je domobrana iz grupe preivjelo budui da je
djeacima nestalo municije u spremniku pitolja. Ali ne za
dugo. Osloboditelji su ponovno napunili pitolje i djeaci
su se vratili dovriti posao.
Tko ne moe dalje, neka ostane ekati sanitet! dovikivali su oficiri koji su uz cestu jahali na konjima.
O kakvom se sanitetu i pomoi radi, svi su ve dobro znali.
Partizani koji su uz cestu osiguravali kolonu, kad bi vidjeli nekog u ustakoj ili njemakoj uniformi, grubo bi ga
izvukli i odmah potom ustrijelili.
Hvala Bogu na providnosti da sam zamijenio njemaku odoru ovom plavom, inae ne bi dogurao daleko zakljuio je Mile.
Mnogi su u koloni odbacili satove, prstenje i razni nakit
kada su shvatili da takve najvie izdvajaju. Bila je esta partizanska praksa da kada oduzmu nekom vojniku ono to ih
je zanimalo, nagrade ga metkom u elo ili zatiljak. Iz kolone
su se izdvajali ratni zarobljenici i zbog uniforme. Takvima bi
naredili da se skinu, obukli bi njihovu odjeu, a potom ih
polugole i bose vraali u kolonu ili ustrijelili. Dok se kretao
dalje, primijetio je Mile da uz cestu gotovo i nema mjesta
gdje ne lei mrtvo tijelo. Pucnji, uglavnom iz strojnica, bili su
jedina glazba koja je pratila kolonu smrti. Jedna ena sjedila
je uz cestu s djetetom u ruci, koje je moglo imati tri do etiri
godine. Sirota, vjerojatno vie ne moe s djetetom izdrati
ovaj ritam hodanja pretpostavio je.
Jedan ovjek u civilnoj odjei suznih joj je oiju mahao
iz kolone smrti. ena je samo sjedila pognuta prema zemlji,
privinuvi snano dijete uz sebe. U tom trenutku zauo se
rafal iz strojnice, a ena i dijete ostali su beivotno leati uz
cestu. Partizan je samo hladno potjerao konja prema naprijed, viui kao kakav izbezumljeni luak.
127
128
Breeee, bre marvo ustaka!

Po govoru se moglo zakljuiti da nisu Hrvati. Prije su
ih mogli prepoznati i po odjei, ali su sada ve obukli nove
uniforme (uglavnom domobranske) koje su poskidali s vojnika iz kolone. Da pripadaju Narodnooslobodilakoj vojsci
moglo se jedino razaznati po crvenoj zvijezdi na kapi, kao
i po strojnicama ruske (sovjetske) proizvodnje. Vjerojatno
bahato ljudstvo u osiguranju misli da moe initi zlo, a da
nema tekih posljedica za njih. Ali grdno se varaju. Nemogue je izbjei sudu vlastite savjesti, sudu naroda i konanom
sudu Boga. Svaka vlast koja zapoinje tlaenjem i ubijanjem
drugih nije dugovjena. Jedna mrana ideologija upravo je
zavrila svoj ples smrti, a nastupila je druga, gotovo jednako
zla kao i ova prva. Pobjei iz kolone gotovo je nemogue.
Osiguranje naoruano strojnicama gusto je rasporeeno s
obje strane ceste, kao i konjica, strojnice su na gotovs, a pomno odabrano ljudstvo brzo je na okidau. Rafal se zauje
svako malo. S kakvom samo hladnoom i mrnjom ubijaju
te ljudske zvijeri na konjima. E ba ti na konjima su najvie
ubijali, primijetio je Mile.
Od svojih bivih ratnih suboraca iz 369. legionarske divizije nije mogao nikog vidjeti ni prepoznati. Ako se nisu
presvukli u drugu uniformu ili civilnu odjeu, sigurno nisu
dobro proli.
Ej bre, ti u plavom! Dolazi ovamo! povie prema
Mili jedan partizan uz cestu s uperenom strojnicom, uhvati
ga snano za odjeu i povue prema sebi.
Mile nekako protrnu u sebi bojei se da ovo nee dobro
zavriti.
Skidaj bre tu uniformu, ta se misli! povie otro
partizan.
Mile odmah bez pogovora skine uniformu i cipele. Na
njemu ostade samo koulja. Partizan brzo obue na sebe
uniformu i cipele, a Mili dobaci svoje hlae (tradicionalne
srpske) koje su imale bezbroj rupa na koljenima. Najvie mu
je bilo ao dobrih njemakih cipela umjesto kojih je dobio

neke gumenjake. Ovo je, znai, ta njihova socijalistika vlast
radnika i seljaka u kojoj e svi biti jednaki. Kada je prisilna
zamjena zavrena, Mile se vratio u kolonu. Iako je ostao bez
vojne uniforme, bio je nekako i zadovoljan. Dobro je proao,
nije naiao na previe zloga, jer obino znaju nakon to oduzmu uniformu i obuku se, ispaliti metak u glavu onom kojem
su je oduzeli. Bili su to prizori koji su se viali svako malo uz
cestu. Opet nije svako zlo za zlo, esto u ivotu providnost
dogaaje i situacije koje nam sada izgledaju nerazumljive
okree na dobro.
Umorna kolona nastavila se kretati u istom napornom
ritmu prema Mariboru. Mile se hitro dalje probijao prema
elu kolone. Tamo je bilo lake hodati jer kolona na elu nije
bila toliko zgusnota. Grupu zrakoplovaca kojima se prikljuio prije Dravograda nije vie mogao pronai.
Izmoreni eu i napornim brzim hodanjem sve je vie
onih koji posustaju i izlaze iz kolone ekajui smrt. Takvima
su partizani brzo presudili. Sa obje strane ceste lee mrtva
tijela ubijenih ena, djece i vojnika u raznim odorama.
Majko Boja, zar ni komadia zemlje uz cestu od Dravograda do Maribora nee biti koja nije natopljena Hrvatskom krvi povikao je u nevjerici jedan vojnik u domobranskoj odori.
Kosi nemilosrdno crvena kuga Hrvatsku mladost koja
je poloila oruje.
Uz samu cestu prema Mariboru do rijeke Drave nalazila
se livada (panjak) na koju su partizani poeli skretati elo
kolone.
elo kolone skreni, elo kolone skreni na livadu tu
emo se svi odmoriti i napiti vode dovikivali su se partizani
izmeu sebe.
Hvala bogu napokon odmor prokomentirali su mnogi.
Kako je Mile bio gotovo na samom elu kada su skrenuli
na livadu odmah je nakon desetak metara zalegao na travu,
129
130
pomaknuvi se malo u stranu da ne smeta onima koji su dolazili. Odluio je ne ii dalje raunajui da e se tako lake
ponovno ukljuiti na elo kolone kada nastave dalje. Dok se
livada i dalje popunjavala vojnicima i civilima, pogled mu se
zaustavio na partizanskim mitraljezima kojih je moglo biti
vie od sto. Poredani su na jednoj uzvisini odmah do ceste i
usmjereni prema livadi.
Nee valjda pucati po nama, ima ovdje djece i ena?
upitao se Mile ne vjerujui da bi to mogli uiniti jer su na livadu od ceste do rijeke Drave nagurali vie od dvije tisue ljudi.
Vidjevi da je livada napunjena zaustavili su kolonu na cesti nekih stotinjak metara dalje tako da je cesta od livade do
zaustavljene kolone bila prazna. Mile je i dalje ostao leati na
travi nastojei se odmoriti i predahnuti. Ali odmor nije dugo
trajao. U jednom trenutku partizani su iz ve pripremljenih
mitraljeza otvorili vatru po civilima i ratnim zarobljenicima
smjetenim po livadi. Od smrtonosne pucnjave nisu se mogli
uti niti jauci pogoenih i ranjenih. Mitraljeska zrna pogaala
su od jednom i po trojicu. Mile je na sreu ve leao na travi
kad je zapoela pucnjava. Samo je stavio ruke na glavu i ostao
leati. Oko njega su popadali vojnici pokoeni rafalima, tako
su mu svojim mrtvim tijelima stvorili zaklon. Dok je leao
osjeao je kako mitraljeska zrna pogaaju oko njega i zaustavljaju se u zemlji i mrtvim tijelima. Svuda se osjeao miris svjee
ljudske krvi. Pucnjava je trajala dvije do tri minute a poznato
je da mitraljez samo u jednoj minuti izbaci preko 800 komada
streljiva. Kad je smrtonosna paljba prestala nastao je stravian
jauk i pla ranjenih od kojeg je odzvanjao cijeli kraj. Jedni su
dozivali djecu, drugi roditelje, trei Majku Boju ili svece. Bilo
je i onih teko ranjenih koji nisu mogli niti dozivati, leali su
nepomino trpei bolove od ranjavanja i ekali smrt.
Majko Boja pomozi mi da umrem! dovikivao je ranjenik u blizini.
Vidjevi da nije ranjen Mile je ostao leati, pitajui se to
dalje. Pretpostavljao je da e partizani uskoro doi i pobiti
ranjenike. A moda i nee? pustiti e ih da umiru polako

kako bi vie patili. Bilo bi bolje da je i njega pogodilo smrtonosno zrno tako bi sve bilo rijeeno. Kada barem ne bi
morao sluati ove uasne povike ranjenih i umiruih. Sada
ni smrt ne izgleda tako strano. Ona e napokon odnijeti
bol i patnju, osloboditi e duh iz ovih umurnih i napaenih
ljudskih tjelesa. Jo od Bleiburga u ovoj koloni smrti malo je
nade, smrt je odavno u njima nastanjena, prieljkuju je kao
svoju otkupiteljicu. I Mile vjeruje da je smrt samo rastanak
do vjenosti. Ali ipak nee se predati, mladenaki duh snano se opire smrti i tjera naprijed dajui novu snagu da se
izdri. Budi se u njemu snani nagon za preivljavanjem. Lagano je podigao glavu i odmah uoio da su zaustavljenu kolonu vojnika na cesti partizani ponovno potjerali naprijed.
Odluio je pokuati ponovno prikljuiti se koloni prema
Mariboru. Strah ga je da partizani iz osiguranja ne otvore
paljbu prema njemu dok bude pretravao. Da je barem bio
kraj dana, ostao bi tako ekati veer pa bi pobjegao u umu
i vidio to dalje. Ali tek su bila etiri sata popodne, koliko je
mogao procijeniti ravnajui se prema suncu. Pogled mu se
na trenutak zaustavio na ruicama djevojice koje su provirivale ispod mrtvih tijela. Mogla je imati najvie sedam - osam
godina.
ekati da kolona prie to blie prema njemu bilo je najbolje rjeenje, a kako je bio udaljen od ceste samo petnaestak
metara, pretpostavio je da e uspjeti brzo pretrati. elo kolone stiglo je nasuprot Mili i tu se zaustavilo. Nije se moglo
dalje. Po cesti su leala mrtva tijela jedne ete domobrana
koju partizani nisu uspjeli ugurati na livadu. Kako su bili
nagurani jedan do drugog preko cijele irine ceste, pokoeni
mitraljeskim zrnima popadali su kao klasje ita i stvorili bedem visok i do metra, a dug gotovo dvadesetak metara. Krv
koja je tekla iz njih topila je zemlju, pretvarajui se u potoi
crvene boje. Konjanici su pokuali preko leeva izbiti na elo
kolone, ali bez uspjeha. Konji su osjetili miris krvi i poplaeni
131
132
tolikim mrtvacima poeli su rzati, udarati kopitima i propinjati se. Neki su se jahai brzo nali na zemlji.
Mile je iskoristio taj trenutak pomutnje i potrao kao vihor prema koloni. Tih petnaestak metara do ceste morao je
pretrati preko leeva koji su prekrili cijelu livadu. Pazio je
samo da ne stane na nekog ranjenika i tako mu nanese jo boli.
Znao je da mu mrtvi suborci ovo ne bi zamjerili. Dok je trao,
instinktivno se na trenutak okrenuo i primijetio da jo trojica
ili etvorica preivjelih tre prema cesti. Odmah je zakljuio
da je to sve to je preivjelo od oko dvije tisue vojnika i civila.
Kada je napokon utrao u kolonu, odahnuo je znajui da
je spaen barem za neko vrijeme.
Napred, bando ustaka, ili pucamo! to ekate? vikali
su partizani puni bijesa nastojei natjerati ratne zarobljenike
da prelaze preko mrtvih domobrana koji su leali po cesti.
Cestom se dalje nije moglo osim preko leeva. Istina,
moglo se prijei sa suprotne strane, gdje nije bilo mrtvih,
ali partizani nisu dozvoljavali. inilo se kao da neki od njih
uivaju u svom krvnikom poslu. Oni koji su pokuali zaobii mrtve suborce uz cestu bili su odmah pokoeni rafalima
iz strojnica.
Napred ili pucamo! riknuo je kao bik partizan s lijeve
strane ceste prijetei strojnicom.
Gazi, gubo, preko gube! vikao je bijesno kao u ludilu
partizanski komandant jaui na konju.
Gazi gubu! ponovno se proderao pun bijesa i mrnje,
lica crvena kao krv.
Kolona je krenula naprijed preko mrtvih tjelesa svojih
suboraca domobrana, a i Mile s njom nastavljajui dalje
prema Mariboru. Ubojstva su se i dalje nastavila, posebno su
laka meta bili oni koji se nisu mogli kretati. Takvi bi posjedali
uz cestu i ekali smrt. Preivjeti sve te patnje, i to uz dosta
sree i Boje providnosti, mogli su samo oni poput Mile koji
su bili mladi, zdravi i u dobroj kondiciji steenoj u ratu, gdje
je naporno hodanje pod opremom bilo svakodnevno. Ali i
Milu je povremeno vukla elja da sjedne uz cestu i eka smrt

koja bi rijeila sve njegove patnje. Bio je umoran i gladan, e
ga je muila ve satima, a najgora je bila ta malodunost koja
se uvukla u njega i sve oko njega, posebno nakon ove masovne likvidacije koju je nekim udom preivio. Pitao se duboko
u sebi postoji li jo nada, ona najmanja nada, malena kao
penino zrno, ta nada koja umire zadnja. Ma kakva nada,
sve je izgubljeno, nema se vie emu nadati doli brzoj smrti
opsjedale su ga sve ee crne misli. Najbolje bi bilo da ga
je ubilo na onoj livadi uz Dravu, tada bi sve bilo rijeeno.
Ali opet, tjera ga neka udna snaga naprijed. Mora naprijed,
donio je odluku u sebi. Kranin se uvijek mora nadati, pa i
kad je to protiv svakog ljudskog predvianja, kad sve izgleda nepopravljivo i izgubljeno. ak i sada, kada sve izgleda
crno, budi se neto prkosno u ovjeku, neka skrivena energija
u njemu daje mu nevidljivu snagu. Izdri jo malo, izdri,
brzo e i kraj dana, poeo je tjeiti i hrabriti sam sebe. Opet
se Mile nadao i svu svoju snagu stavio u Boga. Osvrnuo se
naas oko sebe i uoio da je sve vie onih koji ne mogu dalje
pa sjedaju pored ceste. Teka je ova patnje koja jednostavno
nadilazi njihovu snagu, ali zbog toga ne moe biti uzaludna
i besmislena, jednostavno mora postojati neto vie i pravednije od ovog svijeta, siguran je sada u to. Uskoro nailaze na
autobus koji je pun partizana jurnuo s ceste ravno u Dravu.
Jo izvlae preivjele, ali se ini da ih nema mnogo. Vozau
domobranu kojeg su prisilno angairali, pao je mrak na oi
kada je vidio tisue mrtvih na onoj livadi uz Dravu. Odvezao
je svjesno u smrt sebe i partizane koje je vozio.
Sunce se ve polako primie zalasku, a kolona izmuenih
hrvatskih vojnika, uz vrlo malo civila stie u Maribor. Mile se
putem uspio probiti na elo kolone i sada je meu prvima ekao na razmjetaj za logore koji su bili organizirani oko grada. Ve na mostu poelo je razvrstavanje ratnih zarobljenika
i upuivanje u logore koji su oznaeni s brojevima od jedan
do osam. Partizani su odreivali tko e u koji logor onako po
133
134
vlastitoj prosudbi i uglavnom prema uniformi. Ako je netko

bio u ustakoj ili njemakoj uniformi, slan je u logor broj
jedan.(Iz tog logora nitko iv nije izaao). Svi zarobljenici i
civili morali su podii ruke kako bi osiguranje moglo pregledati njihove nadlaktice. Tamo su navodno imali oznake
(tetovae) pripadnici elitnih SS-jedinica.
Milu su pogledala dva partizanska podoficira mrkim pogledom koji se zaustavio na njegovoj poderanoj odjei koju
mu je dao u zamjenu onaj partizan. Nakon to su utvrdili da
nema nikakvih oznaka ispod nadlaktice, u trenu su donijeli
odluku:
Logor broj osam otrim se glasom proderao podoficir.
Odmah je prikljuen grupi koja je upuena u logor broj
osam. U tom logoru postojale su kakve-takve anse za preivljavanje. Opet je zahvalio Bojoj providnosti to mu je
onaj partizan skinuo plavu odoru i dao mu iskidane srpske
hlae i jaknu. Vidjevi ga tako odjevena, odmah su ga rasporedili u logor broj osam, kamo su obino rasporeivani
civili, oni koji su uspjeli doi do Maribora. Da, oni koji su
uspjeli doi, jer takvih nije bilo mnogo. Veina ena, djece
i bolesnih nije dogurala ni do pola puta od Dravograda do
Maribora. ena koja je nosila u naruju dijete nije imala
nikakve anse preivjeti. Ako je pak bilo vie lanova iste
obitelji, mijenjali su se u noenju djeteta, to je bio jedini
nain da preive kolonu smrti. Koliko god se trudio vratiti
mislima malo unatrag, Mile se nije mogao sjetiti niti jedne
majke ili oca koji su ostavili dijete. Nosili bi ga do iznemoglosti, a kada vie nisu mogli dalje, sjeli bi uz cestu i zajedno
ekali smrt.
Logor broj osam bio je prolazni logor, opasan bodljikavom icom i dobro osiguran da ni ptica iz njega ne bi iva
izletjela. Na samom rubu logora nalazilo se nekoliko objekata. Teko je bilo procijeniti koliko je u logoru moglo biti ratnih zarobljenika i civila moda desetak tisua. Neprestano
su jedne odvodili, a druge dovodili.
Svibanjska no u Mariboru prilino je prohladna. Spavalo

se na zemlji i pod vedrim nebom. Mile je na vlanu zemlju
stavio maleni ruksak koji mu na sreu nisu oduzeli i legao na
njega. Na sebi je imao poderanu jaknu to mu je dao onaj partizan u prisilnoj razmjeni za njegovu odoru. Ta poderana jakna
sada mu je zlata vrijedila, titila ga je u hladnoj noi od studeni. Kada bi barem imao neto pojesti ili toplo popiti, ali to su
bili pusti snovi. U logoru je bilo dosta onih koji nisu na sebi
imali gotovo nikakve odjee ili su imali samo koulju. Gledao
ih je kako dru od hladnoe. Uspio je te noi neto i odspavati
nakon to mu je san svladao umorno tijelo. U cik zore ustao je
s vlane i hladne zemlje i poeo traiti vodu po logoru. Na sreu, naiao je na grupu zrakoplovaca koje je upoznao prije Dravograda. Odmah su ga prepoznali i pozvali da im se pridrui.
Primijetio je da ih dosta nedostaje, a meu njima nije bilo ni
zapovjednika koji je bio iz njegove Cetinske krajine. Nisu svi
na sebi vie imali ni plave odore. Partizani zadueni sa osiguranje kolone nisu puno marili za njihove potvrde o suradnji s
Narodnooslobodilakim pokretom. Sigurno su s uniformom
proli kao i ja, a moda i gore, zakljuio je odmah.
Puno nas je, prijatelju, izginulo putem, ali evo, mi smo
nekako preivjeli! uje, sutra moda krenemo prema Zagrebu, nabavili smo neke dozvole na osnovi one potvrde o
suradnji s partizanima. Ne bi bilo loe da i ti krene s nama.
Potvrdit emo da si jedan od nas izvijesti Milu jedan iz
grupe zrakoplovaca.
Ako je tako, onda bi i ja krenuo prema Zagrebu, ionako nemam ta izgubiti. Ostat u s vama pa ta Bog da sloi
se Mile i sjedne meu njih.
Najbolje je bilo sjediti ili leati jer se tako racionalno uvala snaga. Osjeao je kako ga steu glad i e. Poelo mu se
i vrtjeti u glavi. Zadnji put je pojeo neto tamo na Bleiburgu
i to je bilo sve. Po logoru su bili razmjeteni deseci baava
napunjenih do vrha njemakim konzerviranim krumpirom
ili grizom. Oni to su prolu no jeli tu hranu, koja je bila ili
135
136
otrovana ili pokvarena, nisu ivi doekali jutro. Umirali su u

gadnim mukama.
Ne jedite te krumpire! upozoravali su suborci one
koji su odluili uzeti malo te hrane.
Ali bilo je i onih tvrdoglavih koji su jeli usprkos upozorenjima.
Na kraju logora Mile je primijetio nekoliko baraka te
odluio poi onamo i raspitati se da moda nemaju vode.
Kada je stigao, ugledao je na ulazu dvije ene odjevene kao
bolniarke (nisu bile partizanke). Mogle su imati, procijenio
je, izmeu trideset i trideset pet godina.
Oprostite, da nemate moda malo vode? upita ih.
Ti si sigurno po naglasku negdje iz Dalmacije? radoznalo e jedna od njih.
Iz sinjske krajine.
Ima jedan ovdje s nama iz Sinja, moda se poznajete,
idem odmah po njega nadopuni ga druga bolniarka i nestade u jednoj od baraka.
Bolniarka mu potom donese u jednoj konzervi malo
vode, a Mile je popije u jednom gutljaju. Prola je kroz grlo
kao u suhi klak.
Mi smo svi iz Filipovi lagera iz Sarajeva. Zarobili
su nas partizani prije Maribora i sada smo ovdje zapoe
razgovor bolniarka.
U tom trenutku pojavi se na vratima barake poznat mu
lik. Mile nije mogao vjerovati. Bio je to njegov brat Ante.
Odmah potre u susret jedan drugom, zagrle se, a suze potekoe same od sebe. Sjedoe potom ispred barake i poee
priati kako su stigli do logora .
Ostani sa mnom ovdje, Mile, tu su svi visoki domobranski asnici, lijenici i pravnici, svi smo kolovani ljudi.
Neu, brate, odluio sam sutra, ako sve bude kako planiramo, poi s jednom grupom hrvatskih zrakoplovaca prema Zagrebu, pa to bude. Da mi je doi do Hrvatske pa da
umrem i da me pokopaju u mojoj zemlji, ne bi mi bilo ao.
Mi smo ovdje odluili pobjei iz logora!

Ma kako ete pobjei, ni ptica odavde ne moe odletiti.
A i da uspijete, kuda ete dalje, sve je puno partizana. I ja sam
se vratio s Bleiburkog polja, dalje se nije moglo.
Jo su dugo sjedili i raspravljali o mnogoemu. Dan je
ve bio na izmaku kada su se rastali pa je Mile je krenuo na
drugi kraj logora gdje je bila smjetena grupa zrakoplovaca.
Brzo ih je pronaao na istom mjestu gdje ih je i ostavio.
Odluio je lei i ekati. Stavio je kao i obino ispod sebe
omaleni ruksak da ga titi od vlage. Prehladiti se ili, jo gore,
dobiti neku upalu ovdje je znailo sigurnu smrt. No se ve
odavno spustila nad logorom, a Mile je gledao u vedro nebo
i zvijezde. Sklopio je na trenutak oi i uplovio u svijet snova
zamiljajui da se nalazi na panjacima uz bistru rijeku Cetinu. Prisjeao se kao na filmu svih onih sretnih i bezbrinih
dana djeatva i mladosti.
E da mi je sada lei ispod kamenog zida moje rodne
kue, nadisati se mirisa smilja i vriska pa umrijeti, ne bi mi
bilo ao prepustio se Mile na trenutak mislima i svijetu koji
je izgledao puno ljepi od ovog stvarnog.
Moglo je biti negdje oko ponoi kada je u logor stigao
jedan vod partizana koji nisu bili na redovnom osiguranju.
Moda je bilo i vie sati, ali tko e znati kada su partizani pokupili sve satove. Oni kojima ih nisu oduzeli, sami su ih bacili ili ukopali u zemlju kako ih ne bi pronali. Veina je to isto
uinila i s prstenjem i nakitom koji su imali. Nitko se vie
nije elio kockati budui da su znali za praksu partizana da
onog kome oduzmu sat ili nakit na kraju nagrade metkom.
Partizani koji su upravo stigli u logor u jednom su trenutku izvadili pitolje i poeli pucati po ratnim zarobljenicima i civilima koji su uglavnom sjedili ili leali po logoru.
rtve su odabirali onako nasumce, bez posebnog redoslijeda, samo da se ubija. Nitko od zarobljenih vojnika i civila
nije pruao nikakav otpor. Sjedili su na zemlji ili polegli
po travi, a neki su ak i spavali. Oni koji su bili budni, e-
137
138
kali su i strepili hoe li oni biti sljedei. Mnogima od njih

bilo je ve svejedno, smrt je ionako donosila izbavljenje od
svih muka i boli koje su morali trpjeti. Jedna grupica od
pet partizana poela se pribliavati mjestu gdje je i Mile
leao. Ostao je i dalje mirno leati pretvarajui se da spava.
Odmah do njega partizani su hicima iz pitolja ubili dva
domobrana, a jedan od njih prie mu i udari ga snano
nogom u glavu. Udarac ga je strano zabolio i uinilo mu se
da e izgubiti svijest.
Dii se! ta ima kod sebe? prodere se razbojnik grubim glasom punim mrnje i bijesa.
Nemam nita, samo ovaj mali ruksai koji je prazan.
Ve su nas pregledali desetak puta odgovori Mile drei se
rukom za glavu gdje je dobio udarac.
Partizan brzo pregleda ruksak, a poto nita nije pronaao, grubo odgurne Milu koji padne na zemlju i nastavi dalje
odraivati svoj krvniki posao. Osim njemake lice koju je
zatakao za pojas jo u Dravogradu, nita drugo nije imao, pa
mu tako osim gola ivota nisu nita mogli ni oduzeti. Kada
su partizani otili, tu no san mu nije htio na oi, uspio je
odspavati tek sat-dva pred zoru. Prije nego je zaspao, posluao je molitvu to ju je itao tihim glasom jedan domobran u
njegovoj blizini iz nekog malenog molitvenika:
...daleko od svijeta, moj pogled na Raspetog pada.
U danima izobilja i sree ne htjedoh gledati taj kri
bola i muke, ali muka i bol zemna nam je kob.
Uprem li u Njega pogled svoj, na pola pada teret moj,
jer ne trpim vie sam, trpimo dva:
moj trnjem okrunjen Brat i ja...
Probudila ga je bol u glavi od udarca koji mu je zadao
onaj razbojnik i nasilnik. Sunce je ve bilo izilo i gotovo svi
logorai okretali su se prema istoku, poput suncokreta koji
skupljaju tople sunave zrake da ih barem malo ugriju poslije
hladne noi. Mrtve to su ih prolu no onako podmuklo
poubijali nitko nije pokupio ni odnio, njihova tijela leala
su beivotno po cijelom logoru. Mili se nije nikamo urilo. Zahvalio je Bogu to je ponovno njegovom providnou
proivio jo jednu mranu no. to e biti danas, nije previe razmiljao. Kada bi nekako uspio doi do Zagreba pa da
umre u svojoj Hrvatskoj, manje bi mu bilo ao. Odluio je
ustati i poi ponovno do brata. Naao ga je na istom mjestu
kao i proteklog dana.
Odmah su sjeli na zemlju i poeli razgovor:
Sino su ih pobili vie od tisuu!
Vidio sam sve dopuni ga Mile ne govorei kako je i
on umalo izbjegao smrt da ga dodatno ne alosti, pa nastavi:
Poslijepodne, kao to sam ti juer i rekao, idem za Zagreb s grupom zrakoplovaca pa to Bog da. Tako sam odluio
izvijesti ga Mile o svojim planovima.
Jo su tako dugo raspravljali, a potom se odluio opet
vratiti meu zrakoplovce da vidi hoe li tokom dana krenuti
za Zagreb. U logor nije dolazila nikakva hrana ni voda. Logorai su uglavnom i dalje leali ili sjedili. Iscrpljeni napornim
marem te glau i eu, mnogi od njih vie nisu ni mogli
stajati na nogama.
Bilo je ve kasno poslijepodne kada je stigla dobra vijest
da grupa zrakoplovaca kojima se pridruio i Mile kree prema Zagrebu. Odmah je potrao do baraka na kraju logora
kako bi pronaao brata i pozdravio se s njim prije polaska.
Dok je hodao stalno se okretao kako bi drao na oku svoju
grupu bojei se da ne krenu bez njega. Brzo je doao pred
baraku i odmah upitao neke logorae ispred ulaza poznaju
li njegova brata. Naalost, nisu mu mogli pomoi, a nikog
drugog nije bilo da ga upita. Pogledao je na brzinu oko sebe
ne bi li uoio nekoga poznatog, ali nije bilo sree. Kada se
okrenuo, vidio je da je grupa zrakoplovaca ve stigla do izlaza
iz logora. Poela ga je hvatati panika. Vidjevi da ne moe
pronai brata, snano je potrao prema izlazu logora kako bi
im se pridruio. I jedva je uspio. Prikljuio se zaelju kolone,
koja samo to nije izila iz logora. Zapovjednik je potvrdio
139
140
strogom osiguranju na izlazu da je Mile jedan od njih te su

ga bez problema pustili.
Kolona od ezdesetak logoraa, meu kojima i Mile, pod
partizanskom oruanom pratnjom krenula je prema Zagrebu. Partizani u osiguranju kolone bili su brojni i gotovo svi
su bili naoruani automatskim orujem, tako da nikom nije
padalo na pamet da se odlui na bijeg. Sunce se ve poelo
skrivati iza visokih planina kad su iz Slovenije uli u Hrvatsku. Pjeailo se do Zagreba uz manja odmaranja cijelu no.
Kada je Mile u zoru ugedao obrise glavnoga hrvatskog grada
ve obasjanog prvim zrakama sunca, bilo mu je odmah lake
pri dui. Sada ako ga i ubiju, ostavit e barem kosti na hrvatskoj grudi. ao mu je jedino to se nije uspio pozdraviti s
bratom. (Nisu se vie sreli, a prepostavlja se da je pokojni brat
ubijen negdje na krinom putu).
im su stigli u Zagreb, odmah su upueni i smjeteni u
veliki logor u Prekom, koji je bio opasan i ograen bodljikavom icom i s dosta straarskih mjesta. Za razliku od onog
logora u Mariboru, ovo je bila Amerika zakljuio je na
prvi pogled. Unutar logora bilo je poredano desetak drvenih baraka u koje su partizani smjestili ranjenike, uglavnom
domobrane, nakon to su ih po padu Zagreba izbacili iz bolnica, a tamo smjestili svoje. Mile je im je stigao primijetio
da uz logor prolazi cesta i da se tamo skupljaju graani koji
preko ice gladnim i ispaenim logoraima dobacuju hranu.
Kako je bio dosta spretan, uspio je priskrbiti sebi neto hrane. I ovdje je vrijedilo pravilo kao i inae u ivotu: tko prije djevojci, njegova je. Nije bilo bogzna to, ali nakon dugo
vremena osjetiti miris kruha te mesa iz neke konzerve bio je
pravi blagdan. Kako partizani nisu civilima doputali da se
pribliavaju logoru, mnogi su od njih nainili prake pomou kojih bi im dobacivali hranu.
Nakon nekoliko dana uspio je sresti jednog suborca iz
Banje Luke koji je bio bolniar u 369. legonarskoj diviziji.
Tih dana osvanuo je i proglas da se trae bolniari koji bi
skrbili o ranjenicima smjetenim u barakama. Mile je dobro

poznavao prvu pomo, kao i veina pripadnika njegove ratne
divizije, to je nauio za vrijeme obuke u Austriji, a kasnije
u praksi nadopunio za vrijeme dugogodinjeg ratnog staa.
Odluio se sa svojim suborcem bolniarom javiti dobrovoljno za taj posao u logoru, pa to bude, ionako se nije imalo
to izgubiti. Prili su nevoljko partizanki koja je traila dobrovoljce-bolniare i prijavili se.
Odmah ih je pozvala da pou za njom kako bi im dala
zadae i upoznala ih s radnim obvezama. Partizanka je mogla
imati nekih dvadeset pet godina. Nije bila neka ljepotica, zakljuio je, ali se korektno ponaala. Na glavi je nosila titovku
s velikom sjajnom crvenom zvijezdom. Za opasaem, koji
je vjerojatno stegnula do zadnje slobodne rupice, isticala se
nova futrola s pitoljem.
Nakon to im je upisala podatke, upitala ih je otrim
glasom.
Odakle si ti?
Iz okolice Sinja odgovori joj Mile.
Ja sam iz Banje Luke - doda suborac.
Kako ti iz Sinja, a nisi u partizanima? odmjeri partizanka otrim ispitivakim pogledom Milu.
Mile samo slegnu ramenima i ne odgovori joj, raunajui
onako u sebi: mogao je, ali nije htio, kakva je to vlast koja
se odrie Boga i opet hrli u prokletu Jugoslaviju. I kada je,
istina, mora sebi priznati, i strana na kojoj se borio poinila
mnogo zla, ali ovi, ovi nisu ni utvrdili vlast, a ve su svoju
dravu poeli stvarati ubojstvima i likvidacijama bez suenja.
Zlo su sjeme posijali, poeti e i zle plodove, siguran je u to.
Ti si, Mile, zaduen za baraku broj deset i brini se za ranjenike najbolje to zna naloi mu partizanka, a potom se
uputi obilaziti druge barake po logoru, kojih je bilo desetak.
Mile se odmah prihvatio posla. U baraci je bilo smjeteno 240 ranjenika, veinom tekih, koji su zavretak rata
doekali u zagrebakim bolnicama. Partizani su u te bolnice
141
142
smjestili svoje ranjenike, a njih doslovce izbacili u ove barake.

Osim Mile, nije bilo nikog da im pomogne, ni doktora ni
sestara, lijekova ili istih zavoja. Hranu takoer nisu dobivali.
Mile se trudio donijeti im barem dovoljno vode. U baraci se
irio nesnosni smrad. Nije bilo zahoda pa su teki ranjenici
nudu vrili ispod sebe. Kada bi neki od njih izdahnuo, Mile
bi ga samo izvukao vani, a potom bi ga drugovi koji su obilazili barake utovarili na zaprena kola i odvezli izvan logora
negdje pokopati.
Ranjenici su neprestano dozivali traei hranu.
Ma to u vam dati, prijatelji, kada sam i ja gladan
alio im se samo da ih malo umiri.
Ipak je odluio potraiti partizanku i isprositi neto hrane za ranjenike. Kada ju je pronaao i iznio svoju molbu,
partizanka naredi da se dostavi u baraku broj deset kazan od
etrdeset litara griza.
Sluaj me, Mile, ako si pametan, najedi se i mui, ostalo daj kome hoe. Ti ranjenici u baraci su otpisani. Zapamti
dobro otpisani...
Mile nije posluao savjet partizanke. Najvei mu je problem sada bio kako podijeliti tu hranu budui da nije imao
nikakvog posua. Odluio je obii logor i potraiti odbaene
i prazne konzerve koje bi mu dobro posluile umjesto posua.
I uspio ih je pronai dvadesetak. Odmah je u njih poeo
trpati nekakvu kau od griza i dijeliti ranjenicima u baraci. U
normalnim okolnostima nitko to ne bi pojeo, ali u ovakvom
logoru prazan eludac nije imao izbora. Sporo je ilo takvo
usluivanje, a i to je to etrdeset litara takve kae na 240.
ljudi. Pri dijeljenju hrane jo se jednom potvrdila ona toliko
puta u praksi potvrena krilatica da je ovjek ovjeku vuk.
Laki ranjenici otimali su hranu onim tekim ranjenicima
koji se nisu mogli ni pomaknuti. Mile je nekako uspio podijeliti hranu i dok je izlazio iz barake, u mislima su mu stalno odjekivale one rijei partizanke: Ovi su ovdje otpisani.
Zbog loih higijenskih uvjeta i neuhranjenosti svakoga dana
umiralo je sve vie tekih ranjenika. Mile se trudio pomoi

koliko je mogao.
Ve je bilo kasno u noi kad je s jo jednim logoraem iznosio iz barake dva mrtva tijela domobrana. Umrli
su prije nekoliko sati i trebalo ih je iznijeti da ne smetaju
drugim ranjenicima. Teko su bili ranjeni i nisu imali nikakvih izgleda da preive u ovakvim uvjetima bez lijekova i lijenike skrbi. Poloili su ih na nosila i odnijeli do oblinje
barake gdje su se skupljali leevi. Ve sljedeeg jutra partizani su ih po ustaljenom obiaju odvozili kamionima ili
kolima do nekog mjesta gdje su ih ukapali. Naravno, takve
prljave poslove odradili su logorai. Nakon to je odloio
mrtva tijela, zaputio se prema baraci broj deset. U jednom
trenutku iz jedne od susjednih baraka zauo je nekakav razgovor. Zastao je i pogledao oprezno kroz zatvoren prozor
barake. Unutra je pri slabom svjetlu primijetio tri osobe.
No je bila prilino tamna i nisu ga mogli uoiti. Unutra
su dvojica partizana ispitivala mladia u civilnoj odjei koji
je mogao imati nekih dvadeset pet godina. Mile ga je sada i
prepoznao. Mladi je bio iz Livna, ali je ve dugo s roditeljima ivio u Zagrebu. Zavretak rata doekao je u ustakoj
uniformi, a po padu Zagreba krio se neko vrijeme u kui
svojih roditelja. Ali ne zadugo, netko ga je izdao pa je zavrio u ovom logoru. Iako je prozor bio zatvoren, Mile je sasluanje jasno mogao uti. Mladi, kojem se sada ni imena
ne moe sjetiti, drao se dostojanstveno i vrlo hrabro.
to me pitate i gubite vrijeme bez veze. Bio sam ustaa, to dobro znate, a i ja se toga ne stidim. Znam i ja i vi da
mi je brzo umrijeti. Ako ste ljudi, nemojte me muiti, nego
obavite to brzo. Nevine nisam ubijao, a u borbama vas nisam
tedio kao ni vi nas.
Vi, drue, morate odgovarati za svoje zloine, ali traimo da odgovori na jo neka pitanja koja nas zanimaju.
Ja zloine nikakve nisam poinio, borio sam se za Hrvatsku i za nju sada umirem hrabro e mladi, a potom im
143
144
mirno prepria dogaaj kako su njegovi iz bojne negdje oko

Bjelovara, dok su ih partizani napadali, prespojili na visoki
napon ianu ogradu na kojoj je potom stradalo mnogo partizana.
Mile vie nije mogao riskirati pa se odluio vratiti do barake gdje je bio smjeten. Cijelo vrijeme razmiljao je o hrabrom i krnom mladiu iz Livna. Bio je siguran da iv nee
doekati zoru. I nije ju doekao. Partizani su mu jo te noi
odsjekli glavu i odnijeli je na kuna vrata njegove majke. Ali
ni to im nije bilo dosta. Negdje iza podne doveli su i majku u
logor. Kao ni njezin sin, ni majka nije pokazivala strah prema
partizanima. Uz pomo nekih logoraa uspjela se popeti na
jednu od osmatranica. Otuda je povikala snanim glasom
da ju je cijeli logor mogao uti.
Brao Hrvati prolomi se logorom, a logorai lagano
podigoe glave.
Brao hrvatski vojnici, podignite ponosno svoje glave. Sino su mi ovi razbojnici na kuna vrata donijeli glavu
moga sina kojeg su krvnici ubili u ovom logoru.
Ne bojte se, brao, nee ova banda jo dugo. Stii e ih
Boja pravda.
Ne bojte se, stii e i ovoj patnji kraj.
Dalje nije nastavila. Dvojica partizana iz osiguranja brutalno su je odvukla i vie je nitko u logoru nije vidio.
Sljedeeg dana, rano u zoru Mile je dobio zapovijed da s
jednim seljakom koji je ivio u blizini logora, natovari u zaprena kola sve umrle tijekom proteklog dana i noi. Zaprena
kola i konji bili su vlasnitvo tog seljaka, kojeg Mile nije ni
upitao za ime. Bio je to ovjek etrdesetih godina, niske grae.
Odmah se vidjelo da je mrzovoljan zbog injenice da su ga prisilili na ovaj prljavi posao. Krenuli su u obilazak baraka unutar
logora i u zaprena kola slagali mrtva tijela. Uskoro su kola
bila puna pa su mogli krenuti prema mjestu Stenjevcu gdje
su partizani u velike rupe iskopane u zemlji ukopavali mrtva
tijela. Sjeo je na kola do seljaka koji je potom otro potjerao
konje. Zaduili su Mili i puku talijanku10 s dva metka. im

je pogledao metke, odmah je znao da su lani (kolski). Puku
su mu zaduili samo forme radi. Dok su se kretali makadamskom cestom, od trenje kola kroz drvene poprene stranice
poele su provirivati ruke i noge mrtvih logoraa.
Partizani na ovakve zadae nisu upuivali svoje ljude
kako bi ih zatitili od bijesa civila (mjetana) koji su pljuvali
po njima i dobacivali razne pogrdne rijei.
Ubojice ! Ubojice partizanske! dovikivala je grupa
ena koje su stajale uz cestu.
Znao je Mile dobro da bi sada bilo suludo objanjavati
da je i on samo logora i da prolazi svoj krini put. Odluio
je samo sagnuti glavu i trpjeti.
Ma kud mene za ovo odredie potui se seljak uz
pokoju psovku.
Ja sam samo logora koji e kada ovo zavrimo opet u
logor, a ti e kui prigovori mu Mile.
Nee me vie na ovo prisilit da se ja sramotrim pred
ljudima prevozei umorenu hrvatsku mladost, da im materina partizanska ljutito promrmlja seljak ispod glasa da ga je
i Mile jedva uo.
Zna li ti koliko majki, oeva, ena i djece eka ovu
mladost to je mi prevozimo u kolima? nastavi seljak tunim glasom.
E, moj prijatelju, nisi ti jo nita ni vidio! pomalo e
ljutito Mile, a potom mu ree:
Ma ta gleda stalno u tu puku, oba metka koja su mi
dali partizani su neispravna.
Istrpivi tako razne uvrede, pljuvanja i psovke graana
uz cestu, napokon su stigli do Stenjevca, mjesta u blizini Zagreba gdje su ukopavali mrtve iz logora. Partizani su preuzeli
mrtva tijela iz kola i pobacali ih u ve iskopane rupe u zemlji,
u koje su ve i prije pokapali umrle i ubijene slaui ih ured10 Popularna puka talijanske proizvodnje Carcano M-1891 proizvodila se
od 1891. do 1945., a naziv je dobila po svome konstruktoru S. Carcanu.
145
146
no jednog do drugog. Mile je malo razgledao okolo kako

bi se bolje orijentirao i uoio je odmah u blizini upnikovu
kuu, a ispred veliki ljivik s ve dozrelim ljivama. Nije mogao odoljeti zrelim i sonim ljivama te je na brzinu ubrao
nekoliko plodova da utoli glad.
to si navalio na njih kao da nisi jeo mjesec dana povie upnik s vrata kue.
Mile mu nije nita odgovorio. Vjerojatno misli da je partizan gledajui ga s pukom u ruci, zakljuio je, ali nije imao
vremena ni namjeru objanjavati upniku tko je i to je.
Nakon to su predali sve mrtvace, uputili su se natrag
istim putem kojim su i doli. Razmiljao je u povratku i o
bijegu, ali je na kraju zakljuio da bi to bio suludi pothvat.
Ako bi i doao do kue, sigurno bi ga uhitili, a vjerojatno i
ubili lanovi kakve seoske partijske elije.
Po povratku u logor Mile se i dalje svakodnevno nastojao
brinuti za ranjenike u baraci broj deset za koju je bio zaduen.
Donosio bi vodu ili podijelio ranjenicima ono malo hrane to
je pristizalo. Situacija je svakim danom bila sve tea. Zbog
nedostatka lijekova i nedovoljne brige sve je vie ranjenika
umiralo. Nesnosni smrad uegle mokrae i ljudskog izmeta
irio se i zaudarao iz barake. No se ve bila spustila nad logor.
Donio je odluku da e ubudue spavati na ulaznim vratima
jer bi se unutra od nesnosna smrada ovjek mogao i onesvijestiti. Da ne bi spavao na hladnom betonu, odluio je neto
staviti ispod sebe. U jednoj od susjednih baraka primijetio je
otvor na stropu iz kojeg je ispadala suha piljevina to je sluila
za toplinsku izolaciju. Odluio je nakupiti piljevine, staviti
ispod sebe i tako nainiti topli leaj. Malo se podigao na prste
poevi iz stropa grabiti i izvlaiti piljevinu. U trenutku dok
je izvlaio piljevinu, napipa i neki komad odjee te ga lagano
povue prema sebi kako mu piljevina ne bi upadala u oi.
Nemoj me vui! Nemoj me vui! povie neki glas iz
stropa barake, a Mile brzo povue ruku prema sebi ostavi
iznenaen i pomalo uplaen.
to tu radi? upita Mile zbunjeno.

Ugledao je invalida u domobranskoj uniformi, bez ruku
i nogu, kako lei na piljevini u stropu i potkrovlju barake.
Ovdje su me skrili moji poznanici, a sutra e doi otac
po mene i odvesti me kui. Naao je neke dobre veze kod
partizana zapoe razgovor invalid, a potom nastavi.
Zna li, kolega, kamo su otili invalidi iz logora?
Otili su svi danas kui odgovori mu Mile.
Ma kakvoj kui, sve je to zavrilo u Savi. Mene su ovdje
sreom sakrili, inae bi i ja otplivao niz rijeku.
Mogu li ti to pomoi? upita ga Mile.
Nita, kolega, imam vode i kruha do sutra.
Reci mi odakle si?
Iz sinjske krajine.
uvaj se ovih dana onih to dolaze u logore i zovu da se
svi prijave koji ele kui. Doi e takvi i iz tvoga mjesta. Nemoj se ni sluajno prijaviti jer oni koji se prijave nee vidjeti
kue. Molim te pozovi me sutra kada doe moj otac s nekim
partizanskim komandantima.
Ou, prijatelju, budi bez brige! potvrdi mu Mile i
udalji se prema baraci pomalo zbunjen ovim dogaajem.
Svanuo je novi lipanjski dan. Jutarnje sunce obasjalo je
Milu koji je jo tvrdo spavao na ulaznim vratima barake.
Probudilo ga je dozivanje ranjenika. Brzo je ustao i uao u
baraku da vidi to moe pomoi. inilo se da e dan biti
lijep i sunan, samo tko je od logoraa obraao pozornost na
to. Tijekom dana poeli su u logor pristizati razni emisari i
pozivati da se prijave svi logorai koji ele kui. Pozivali su
uglavnom po kotarevima.
Kotar Sinj vikao je jedan partizan i popisivao one koji
su se prijavljivali.
Mile je pogledao sa sigurne udaljenosti prema drugu
koji je sastavljao popis smrti za kotar Sinj. Odmah ga je prepoznao, budui da je bio iz susjedna sela Obrovca, odmah
do njegova.
147
148
Govno od ovika ree Mile ispod glasa i udalji se

odmah na drugu stranu logora kako ga ne bi tko prepoznao.
Ej, Mile, kuda si poao?
A di e ti, Gugiu? upita Mile mladia u domobranskoj odori koji je bio iz njegove sinjske krajine.
Evo san se prijavio za odlazak kui.
Ja im nita ne virujem i odmaknuo sam se daleko da
me ne bi tko prepoznao.
Sada je gotovo, ja sam se ve upisao, a i na je ovik,
nee me valjda prevariti odgovori zamiljeno Gugi.
Evo ti ovaj komad papira ako doe iv kui, daj mojima, molim te, da znaju di sam! i prui mu papir na kojem
je napisao na brzinu nekoliko reenica.
Na kraju se dva znanca pozdrave i krenue svatko na svoju
stranu logora. Negdje iza podne stiglo je nekoliko partizanskih
oficira s jednim civilom do barake broj deset. Mile je odmah
potrao u susjednu baraku i pozvao skrivenog invalida.
Kolega, evo ti oca, budi spreman.
Spreman sam, ne brini, i hvala ti lijepa.
Otac je uz Milinu pomo brzo naao sina, uzeo ga na
ruke i potom kao malo dijete ponio kui (domobranski invalid u borbi je izgubio obje ruke u podlaktici i obje noge).
Vrijeme u logoru sporo je prolazilo i svaki dan trajao je kao
vjenost, barem se tako inilo Mili, kao i veini logoraa. Izraunao je da je ve prolo skoro mjesec i po od kada je u ovom
logoru. Naalost, veina ranjenika smjetenih u barakama nije
izdrala i rijetki su uspjeli preivjeti. Iduih dana stigla je obavijest da dovode obitelji ustaa s podruja Zagreba i da logor
mora biti ispranjen. Partizani su iz stanova i kua u Zagrebu
istjerali obitelji ustakih asnika i vojnika i u njih smjestili svoje
zaslune lanove, a ove su odluili smjestiti u logor.
Mile je dobio novi raspored za logor emernica na
Kordunu. Istoga dana, zajedno s drugim logoraima, krenuo
je pjeice pod nadzorom brojne oruane pratnje u novo mjesto patnje i stradanja.
Dok su prolazili kroz jedno hrvatsko selo, ene su iznijele

posude s vodom znajui u kakvoj su nevolji i tko su patnici
u koloni. Partizanski komadant zaduen za osiguranje nije
doputao da logorai piju vodu ili uzimaju od civila hranu.
Jedan partizan iz osiguranja smilovao se i dopustio da se ratni
zarobljenici napiju barem malo vode. Vidjevi to se dogaa,
dotrao je komadant bijesan kao ris i nogom je isprevrtao sve
posude koje su stajale uz cestu.
to to radi, drue, doputa da ova marva pije vodu.
Drue komandante, mislio sam neka malo popiju, edni su odgovori partizan nastojei se nekako opravdati.
Nemoj, drue, da i ti sa njima zavri u koloni. Razume prodere se na njega otrim glasom komandant.
Razumem, drue komandante odvrati podreeni.
Logor u emernici nalazio se izvan mjesta i bio je dobro
osiguran i ograen icom kao i do sada vieni logori u kojima je Mile boravio. Za logorae, kojih je moglo biti oko tisuu petsto, unutar logora nije bilo nikakvog smjetaja. Spavalo
se na goloj zemlji i pod vedrim nebom.
Ovo ne sluti na dobro pomisli Mile dok je obilazio
po logoru ne bi li naao nekog poznatog.
Odmah mu se pogled zaustavio na nekoliko stabala mladih ljiva s kojih su logorai oglodali koru i pojeli je, kao i
zeleno lie. Sve su to bili loi znakovi. Komandant logora
neki je Srbin bez jedne ruke. Vjerojatno je bio ranjen tijekom
rata. Logor su pak uz partizane uvali i naoruani civili.
Iako je bio ve kraj srpnja i kalendarski je ljeto bilo u punoj snazi, noi su u logoru bile prohladne, a po danu si bio na
suncu cijeli dan, u logoru nigdje nije bilo hlada da se ovjek
barem malo zakloni. Hranu nisu dobivali, a neto zamuene
vode jedva bi doteklo za polovicu logoraa. Trebalo se pravovremeno pripremiti ako bi tko elio ugrabiti dovoljno vode
za sebe. Mile je uspio upoznati jednog logoraa iz svoga kraja.
S njim je ostao u drutvu dijelei dobro i zlo, a najvie zlo jer
dobra tu nikakvog nije bilo. Porobija, kojeg je zvao Joki, bio
149
150
je iz njegova sela, ali se oenio negdje pri moru, gdje je i ivio,

pa ga Mile otprije nije poznavao. Za vrijeme stare Jugoslavije
bio je andar, a kasnije je preao u Hrvatske andare, gdje je i
ostao do kraja rata kada je zarobljen. Bio je to ovjek u zrelim
etrdesetim godinama koji je svojim savjetima i iskustvom u
mnogoemu pomagao Mili. U logor je stigao petnaest dana
prije Mile. Dok su tako jedno poslijepodne njih dvojica sjedila u krugu i neto raspravljala, odjednom mitraljeski rafal
prolomi tiinu. Odmah nastadoe vriska i jauci.
Civili koji su osiguravali logor u jednom trenutku su iz
ista mira otvorili vatru iz mitraljeza po logoraima. Odmah
su na mjestu ubili devet logoraa, a nekolicinu ranili. Komandant logora istrao je iz barake u kojoj je bila smjetena
uprava, a kad je ugledao mrtve i ranjene, pocrvenio je od
bijesa kao paprika. Smrknuta lica samo je pogledao prema
onima koji su zapucali iz mitraljeza.
Da im materina razbojnika proderao se iz sveg glasa
i potrao prema njima. Kada im je priao, poeo ih je udarati
nogama i onom jednom rukom, te ih tjerati iz logora.
Mar, razbojnici, iz logora i vie mi ne dolazite pred
oi! bjesnio je i dalje.
Iako su se ovi pravdali da im je mitraljez sluajno opalio,
komandant logora ostao je ustrajan u svojoj odluci i nije vie
elio vidjeti civile na osiguranju.
Mile i njegov novi kompanjon na sreu su proli neozlijeeni iako su mitraljeska zrna zvidala i pored njihovih glava.
Sljedeih dana partizanima koji su ostali na osiguranju
logora umjesto civila stigli su u pomo mladi partizani, zapravo bivi domobrani koji su zavretak rata doekali na
obuci ili u vojnoj koli. Bili su to sve jo golobradi mladii,
dovedeni kao ispomo redovnom partizanskom osiguranju
(umjesto civila) kako bi ih malo rasteretili u zadaama osiguranja. U jednom kraju logora iskopana je rupa u zemlji
duboka oko metar i po. E tu bi logorai vrili nudu kao u
javnom zahodu, samo to ovaj nije bio niim ograen. Ali
to e logorau zahod kada ne dobiva nikakvu hranu niti to

jede. Mnogi su umrli od gladi. Jedan je mladi ve danima
leao u blizini ove rupe. Vjerojatno je iao u zahod, ali je zbog
iznemoglosti pao nakon desetak koraka i tu ostao leati. Mile
bi vie puta na dan otiao provjeriti daje li jo znakove ivota. Mladi je bio sama kost i koa i kraljenica mu se mogla
vidjeti kroz trbuh. Jo je disao, ali nee tako dugo, procijenio
je Mile. Da ga je samo bilo najesti, sigurno bi preivio, a
dvadeset jedna mu je tek.
Svanuo je tmuran srpanjski dan. Kia je poela padati
odmah u jutarnjim satima. U logoru nije bilo nikakvog zaklona gdje bi se logorai mogli skloniti od kie. Mogli bi pronai zaklon ispod kronji stabla ljiva da s njih ve odavno
nije obrano i pojedeno lie. Stajalo se, sjedilo i hodalo na
otvorenom, a kia je neumorno natapala njihovu poderanu,
iznoenu i oskudnu odjeu ispirui umorna i napaena tijela.
ta ti se ini, Mile, barem emo se besplatno okupati i
oprati ovo malo odjee naali se Joki.
Dobro bi bilo odmah togod improvizirati pa skupiti
malo kinice da imamo za pie predloi Mile.
Ne bi bilo loe ako ovako bude padala cijeli dan. Samo,
u to e je skupiti, moj Mile, u avla kad nemamo nita
potui mu se kolega.
Ovaj moj ruksak ne proputa vodu, mogao bi dobro
posluiti.
I Mile razastre paljivo ruksak po zemlji napravivi udubljenje u sredini kako bi se skupljala kinica. Brzo bi se u ovaku improviziranu posudu skupila voda, a potom bi se jedan
od njih sagnuo i leei se napio. Mile je nakon dugo vremena
uivao u izobilju vode. Osjeao je taj miris vode, te spasonosne tekuine koja mu lako klizi niz suho grlo. Potezao je
lagano gutljaj po gutljaj da moe uivati u toj istoj nebeskoj
vodi. Kada ovjek ima svega u izobilju, nita ne cijeni, a sada
nakon ei, koja je stotinu puta gora od gladi, cijeni, potuje
svaku kapljicu to mu je kliznula niz grlo.
151
152
Dobro je da ti nisu oduzeli ovaj ruksak.

Oduzeli bi ga oni, moj Jokiu, nego sam ga ja iskidao
pa nisu imali koristi od njega, a sada mi dobro poslui kada
idem lei na mokru zemlju, stavim ga ispod sebe.
Pametno si se tome dosjetio pohvali ga Joki.
Sad je, Mile, tebe red, skupila su se sigurno dva deca.
Dosta mi je, a i za im u je piti, ima petnaest dana
nisam nita okusio.
Voda je za logorae vrjednija od suhog zlata. Teko se do
nje dolazilo. Zato je valjalo iskoristiti ovaj kini dan. Veina
je logoraa kinicu skupljala u kape. to je kapa bila masnija
i prljavija, to je bolje skupljala i drala vodu. Kia je i dalje
neumorno lijevala kao iz kabla. Iako su svi bili mokri kao
poljski mievi, barem danas nisu bili edni. Ali u srpnju i
kolovozu nema mnogo kinih dana pa bi uprava logora svakodnevno odredila po jednu grupu logoraa (dragovoljaca)
koji bi pod oruanom pratnjom odlazili do izvora u blizini te
bi u raznim posudama donosili vodu. Tu su vodu ostavljali
na jednom mjestu u logoru pa tko je vjetiji, neka pije.
Gotovo i nije bilo dana da se Mile ne bi prisjetio ruaka
u svom rodnom domu. Miris kisela kupusa sa suhim mesom
i slaninom mogao je gotovo i sad osjetiti. Ali kakva korist od
svega toga, zakljuio bi na kraju.
Kini dani nisu bili esti pa se na ljetnoj vruini s vodom
opet oskudijevalo.
Idem se i ja danas prijaviti za donoenje vode u logor
predloi Mile svom kolegi.
Ajde, moj Mile, pa se sjeti i mene da imam ime zaliti
ovu teku i estoku hranu naalio se na trenutak Joki.
Neto prijepodne s grupom logoraa zaduenom za donoenje vode uputio se i Mile. U osiguranju je bilo nekoliko partizana, naoruanih strojnicama. Izvor se nalazio nekih
dvjestotinjak metara dalje od logora. Bio je to maleni izvor
koji je izvirao u podnoju nekog breuljka, a tu su po vodu
dolazili i oblinji stanovnici, to je bilo opasno za logorae.
Ako partizanska pratnja nije bila savjesna, znali bi logorai

proi s gadnim batinama, a s mnogih bi mjetani poskidali
odjeu te bi ih potom ostavili gole. Na izvoru su naili na tri
ene stare oko etrdesetak godina koje su toile vodu u neke
drvene posude. Vidjevi logorae, ene kao da postadoe opsjednute, pa poee trgati odjeu s njih, a jedna se htjela dokopati Miline koulje. Mile se otimao pa, iako je bio slab od
neishranjenosti, jo je u njemu bilo pirita i nije dao svoju
koulju. Uvidjevi da sukob izmie kontroli, umijeali su se
partizani iz osiguranja i nisu dopustili krau odjee.
ena je bila uporna i htjela je poto-poto koulju, ali
Mile nije poputao.
Je uporna kao da su svi avli uli u nju. Ali ne dam koulju za inat zainatio se Mile dok se borio sa svoju odjeu.
Straar se umijeao u prepirku i predloio razmjenu. Na
kraju je napravljen kompromis. ena je Mili dala konzervu
graha i dvije glavice luka, a Mile njoj koulju. Nije bila najbolja trgovina, ali to je mogao raunao je da je bolje ita
nego nita. Ostala je na njemu ipak jo neka poderana jakna.
Po povratku u logor osigurao je vodu za svog kompanjona
Jokia i odmah mu pokazao konzervu graha i luk. Ovaj prizor izmamio je osmijeh na Jokievu okruglom licu. Ve je
prolo trideset dana od kada nije okusio nikakve hrane. Mile
je odmah poeo pripremati ruak. Ali Joki je bio iskusan i
mudar ovjek zrelih srednjih godina i nije dao pojesti grah
odjednom.
E, prijatelju, neemo ga pojesti odmah.
Nego kako zbunjeno e Mile.
Ako misli ostat na ivotu, sluaj mene. Bog zna dokle
e ovo potrajat.
Izvadio je potom iz limenke nekoliko zrna graha pa podijeli Mili, a isto toliko uzeo je za sebe. Uz glavicu luka, bio
je to objed toga dana, a takvih je dana u logoru emernica
bilo tono dvadeset i etiri, ako se ne rauna onaj dan kada
su puteni.
153
154
Ovo mi je prvi obrok hrane nakon trideset pet dana u

logoru procijedi kroz zube Joki, dok je gutao zrna graha
i luk.
Dobro se dri, Jokiu, ja sam doao dva tjedna iza tebe
pa mi se ini da sam gotov. Sada vidim da etrdesetogodinjak
moe bolje izdrati glad i e od dvadesetpetogodinjaka.
Nema pravila tu, moj Mile, vidi kako oko nas svaki
dan umiru od gladi i bolesti.
Jesi li ti Jokiu ono 1907. godite?
Jesam, jesam 1907., vrsnik sam s Italom, Jolom, Lujanom, Vilom nabroji na brzinu po nadimcima svoje vrnjake iz sela koje je i Mile dobro poznavao.
Ako Bog da, Jokiu, moda nas spasi ovaj luk i grah.
Moda, moda promrmlja Joki dok je gutao zadnja
zrna graha odreena za taj dan.
Svakoj patnji jednom mora doi kraj pa je tako doao i dan
o kojem su sanjali svi logorai. Toga 10. kolovoza 1945. godine
komandant logora sakupio je sve logorae i otpoeo govor.
Drugovi! Danas se otputaju svi logorai-ratni zarobljenici, osim oficira NDH, te moete krenuti svojim kuama.
Skreem vam pozornost da ne ulazite u srpska sela jer su
mnoga u ratu bila zapaljena, a ljudi pobijeni pa da se ne bi
neko i vama osvetio. Drite se zajedno i ne skreite s ceste, a
nastojte putovati po danu. Neka vam je sreno! Smrt faizmu, sloboda narodu! zavrio je govor komandant logora.
Mile i Joki uzeli su potrebne potvrde u logoru na osnovi
kojih su mogli putovati vlakom, a potom su se odmah uputili
prema Glini. Pridruio im se i Andrija, njihov Cetinjanin iz
sela Obrovca, kojeg su upoznali zadnjih dana. Kad su napustili logor, ve je prolo podne. Ljetno sunce dobro je peklo
umorne i ispaene logorae. Dan je, istina, bio vru, ali daleko od uobiajenih ljetnih vruina i ega.
Hvala ti, Boe, da sam sve ovo izdrao i daj da se vratim nakon svega sretno kui pomolio se Mile nakon to je
iziao iz logora.
Nije mogao vjerovati da je napokon slobodan. Razmiljanje i prebrojavanje ostavili su za druga bolja vremena, a druina
se iz logora odmah uputila cestom prema mjestu Glini. Zbog
iznemoglosti, gladi i ljetne vruine, sporo se putovalo. Drali
su se strogo uputa i savjeta te nisu navraali u srpska sela.
Zaustavili bi se kod poneke hrvatske kue, upitali bi
malo hrane i vode, ali nije bilo ba sree. Puno je ve logoraa
prije njih svratilo s istim pitanjem, a s hranom u ratnim godinama rijetko je tko obilovao.
Naberite jabuka ili kruaka u vonjaku, drugo vam nemamo to dati pravdali su se i ispriavali ljudi gledajui
pred sobom ispaene logorae.
I nemojte zalaziti u srpska sela! dobronamjerno bi na
kraju savjetovali.
Planirali su dalje nastaviti prema Sisku, a potom e prema Banovoj Jaruzi gdje je bila eljeznika stanica. Tu su se
namjeravali ukrcati na vlak.
Dok su tako pjeaili, primijetie na cesti jednog partizana kako im ide u susret. Na odori su mu se sjajile oficirske
oznake, a o desnom ramenu objesio je strojnicu.
Ovaj mi gadno izgleda potui se Andrija vidljivo uplaen.
Di ga je ava ba na nas namirio! namrti se Joki i
pogleda zabrinuto Milu i Andriju.
Heeej, drugovi, hajde poite sa mnom do staje pa mi
pomognite zaklati tele pozove ih partizan dubokim zapovijedajuim glasom.
Bio je to krupan pedesetogodinjak. Na duguljastom i
mrkom licu isticali su se prosijedi brkovi. Na glavi je nosio
malo nakrivljenu titovku na kojoj se jasno isticala velika crvena zvijezda petokraka. Odmah su zakljuili da imaju posla
s partizanskim oficirom i da je po govoru vjerojatno Srbin.
Poooomoi emo ti! odgovorie sva trojica tiho, gotovo jednoglasno, a nita im drugo nije ni preostajalo.
Odmah se uputie za njim do oblinjih kua koje su bile
udaljene od ceste jedva dvadesetak metara.
155
156
Ovo ne sluti na dobro? apnu Mile na uho Jokiu i

oba pogledae prema strojnici ruske proizvodnje to se lagano njihala o partizanovu ramenu.
Brzo su uli u dvorite u kojem je bila smjetena drvena
prizemnica, uz koju je naslonjena omanja tala. Mile i njegova druina su se angairali i mesarski radovi su brzo zavreni,
a partizan je izgledao zadovoljan.
Eto, drugovi, zavrili smo pa vi sada moete dalje svojim putem! ree im mrko ne ponudivi ih ni hladnom vodom.
Ba u tom trenutku iz kue je izila mlaa ena, pretpostavljali su nevjesta.
Doite, doite ovamo, ljudi, ja u vam dati jesti kada
on nita ne nudi!
Pomogli su ti i namuili se, kako moe da im nita ne
ponudi! otresitim glasom ukori mlada ena partizana.
Mile i druina odmah su posjedali oko stola koji se nalazio unutar dvorita, ispod stabla jabuke. Stablo je prualo
dobru hladovinu od ljetne vruine. Nisu dugo ekali i ena
je brzo ispred njih donijela veliki lonac napunjen do vrha
krumpirima koje je zalila svinjskom masti. Bio je to za ispaenu druinu kraljevski objed.
Da mu pas mater, i nita vam stari gad ne bi dao pojesti
poela je ena razgovor ljutito pa opet nastavi.
To je stari kolja, udi me kako vas nije poubijao! Ne
bojte se nita dok sam ja tu.
Odmah su sva trojica poela grabiti krumpire iz lonca i
trpati ih u usta. Bilo im je to prvo obilno jelo nakon nekoliko
mjeseci. Mile se sjetio i iz pojasa izvadio kaiku koja mu je
jedina ostala kao uspomena na njegovu jedinicu. Imao je sree
da mu i nju nisu oduzeli. Nije bio previe sentimentalan, ali
nekako mu je bila draga ta kaika, navikao se na nju i dobro
mu je leala u ruci (uspio ju je sauvati do danas). I sada mu je
bila od koristi. Bre je donosila hranu u gladna usta od drvenih
kaika koje su koristili Joki i Andrija. Gladna druina brzo
je ispraznila lonac, a potom su se pogledali ne vjerujui da su

napokon siti. Kada su zavrili s jelom, napili su se hladne vode
i odluili krenuti dalje. Zahvalili su se na odlasku gostoljubivoj
eni koja ih je tako obilno nahranila. I dalje su odluili nastaviti cestom, cijenei da je tako najsigurnije. Sunce se ve prilino
spustilo i nije vie bilo tako vrue. Nisu puno odmakli kada su
uz cestu naili na jedan vonjak pun jabuka. Zrelih plodova je
bilo u izobilju. U blizini nema naselja pa su se odluili jo malo
pogostiti. Odmah su poeli jesti sone jabuke.
Ne jedite puno jabuka, ne moe to eludac podnijeti!
Doi e vam slabo upozoravao ih je Joki.
Mile je odmah posluao znajui da ga je uvijek dobro
savjetovao. Pokupio je nekoliko jabuka pa ih potom spremio
u depove. Znao je da e dobro doi kasnije. Andrija pak nije
sluao savjete starijeg kolege te je nastavio jesti jabuke jednu
za drugom. Nakon to su odmakli nekoliko kilometara dalje,
poeli su problemi. Andrija je poeo sve vie zaostajati i hvatati se za trbuh. U jednom trenutku sjeo je pored ceste i nije
vie mogao hodati.
Dobro da sam ga posluao i nisam pojeo ono jabuka,
inae bi se i ja ovako valjao po travi od bolova, pomislio je
Mile kada je vidio Andriju kako se mui i previja od bolova u
trbuhu. Pokuali su ga provaljati po travi i masirati po trbuhu
da mu barem malo pomognu.
Da mu nisam govorio da ne jede toliko jabuka, ne bi
mi bila briga, a najgore je ako zakasnimo na vlak! ljutio se
i dalje Joki.
Povuklo me nakon dva miseca logora pravdao se Andrija.
Zabrinutost je bila opravdana jer su svi eljeli to prije do
kue, a opasnost na putu stalno je bila prisutna. Protekla su i
dva sata nakon kojih je tek Andrija bio ponovno u stanju hodati. Bol je gotovo popustila i trojka je nastavila urno pjeaiti kako ne bi zakasnila na vlak. Kada su stigli na eljezniku
stanicu u Banovu Jarugu, ve se poela sputati no. Bilo je
dosta logoraa koji su stigli do stanice. Brzo su se informirali
157
158
i saznali da vlak kree tek u jutarnjim satima za Slavonski

Brod. Odluili su posluati savjete dobronamjernih mjetana
Hrvata koji su im savjetovali da ne ekaju no na stanici jer
bi ih lako mogao progutati mrak. Tako su odluili poi do
oblinjeg kukuruzita i tu prespavati. U ovakvom skrovitu
bili su na sigurnom pa su do jutra uspjeli neto i odspavati. Ujutro su ustali jo prije izlaska sunca i uputili se prema
stanici gdje se oko vlaka naguravalo mnotvo ljudi. Vagoni
su brzo bili popunjeni, a za logorae tamo nije bilo mjesta.
Jedina slobodna mjesta bila su na krovovima vagona. Brzo su
se uspeli na krov jednog od vagona i tamo polijegali. Ljetno
sunce je ve odavno izilo kada se vlak spremao za polazak
prema Slavonskom Brodu.
Nije tako ni loe ovdje ree Mile svojoj druini.
E, moj Mile, vidit e koliko ih od ovih na krovu nee
doi do Slavonskog Broda zamiljeno e Joki.
Kako to? upita Andrija radoznalo.
Zaspati e i popadati s vlaka u vonji kao zrele kruke,
sve je ovo mrtvo umorno!
Vlak je uskoro krenuo u susret slavonskoj ravnici, a putnici na krovovima vagona opijeni ljetnim suncem brzo su
tonuli u san. Ubrzo su se Mili i Andriji poele sklapati oi i
samo to nisu zaspali.
Nema spavanja, nema spavanja ako mislite doi kui
ivi! potezao ih je i budio Joki ne doputajui da ih uhvati
san.
Jokieva predvianja uskoro su se poela ostvarivati.
Vlak je slavonskom ravnicom jurio punom brzinom, a svako
malo s krova vagona uz krik i viku ispao bi neki od logoraa.
Usprkos injenici da su vidjeli kako prolaze oni koji zaspu,
svladani umorom, glau i patnjom mnogi su logorai i dalje
spavali.
U san su neprestano zapadali Mile i Andrija.
Nema spavanja! vikao je i bio uporan Joki, neprestance ih povlaei za odjeu.
Ba u tom trenutku jedan je logora iz susjednog vagona

skliznuo i pao. U punoj brzini vlaka nije mu bilo spasa. Zahvaljujui ponajprije upornosti njihova kolege Jokia, druina je napokon u poslijepodnevnima satima stigla u Slavonski Brod. Iz Slavonskog Broda vlak dalje nije vozio. Nakon
dueg ekanja uspjeli su se tog dana prebaciti pomou splavi
preko Save. No ih je uhvatila u Bosanskom Brodu i tu su
prespavali u nekom sjeniku. Idui dan su se nekako uspjeli
prebaciti do Doboja, a dalje prema Maglaju nastavili su pjeice. to vlakom, to pjeice uspjeli su preko Sarajeva doi do
Mostara. Kad je vlak stigao u Mostar, bilo je blizu podneva.
Na eljeznikoj stanici doekalo ih je mnotvo ena koje su
se uglavnom raspitivale za svoje blinje.
Naalost, Mile i njegova druina nije im mogla dati nikakve informacije.
Nemojte sjedati u zadnji vagon, njega uvijek otkae
u putu i puste u provaliju! savjetovale su dobronamjerno
ene.
Vlak je ubrzo bio spreman za polazak prema Ploama.
Mile je malo popravio odjeu to je imao na sebi, onu istu
odjeu koju mu je dao onaj partizan kada mu je oduzeo njegovu odoru negdje prije Maribora. Izgleda da ta odjea: poderane partizanske hlae, koulja i kapa titovka bez zvijezde
nije izazvala previe sumnje kod partizana na osiguranju kolodvora te se uspio ukrcati na vlak izbjegavi zlokobni zadnji
vagon. Njegova druina (Joki i Andrija), kao i drugi logorai
koji su putovali prema Ploama nisu bili te sree, te su prisilno ukrcani u zadnji vagon. U vagonima nije bilo nikakvog
luksuza. Zapravo su to teretni vagoni u koje su se nagurali
putnici.
Preskoite, preskoite u ovaj vagon! dovikivao im je
Mile.
Kako su vagoni bili otvoreni, dva drugara uspjela su
iskoristiti nepanju straara i iz zadnjeg vagona preskoiti u
predzadnji vagon u kojem je bio i Mile. Partizansko osigu-
159
160
ranje odmah je otvorilo vagon pokuavajui uporno u masi

putnika otkriti dvojicu prebjega. Hercegovake ene koje su
bile u vagonu shvatile su ozbiljnost situacije budui da je
veina od njih izgubila nekog iz obitelji u ratu. Dvije ene
koje su imale duge suknje rairile su noge i pokrile suknjama
Jokia i Andriju. Straari nisu uspjeli primijetiti bjegunce
skrivene na neobinom mjestu i brzo su odustali od daljnje
potrage. Vlak je ubrzo krenuo prema Ploama. Mile i njegova druina neprestano su iekivali hoe li partizani otkaiti
zadnji vagon. Na sreu sviju, to se nije dogodilo i sretno su
stigli u Ploe.
Bilo je ve blizu podneva kada se vlak zaustavio na eljeznikoj stanici. Na izlasku iz vagona zahvalili su dobrim
enama to su ih spasile krijui ih od partizana.
Kakav je kod tebe, Jokiu, bio zrak ispod suknje? Ja
samo to se nisam onesvijestio dobaci sa smijekom Andrija.
Ti se sada ruga, a ene su nas spasile ukori ga Joki,
a potom se opet slatko nasmijae ovoj ali.
Ovdje se druina morala rastati. Joki je krenuo prema
Metkoviu gdje je imao obitelj, a Mile i Andrija odluili su se
ukrcati na brod prema Splitu. Na osnovi potvrde koju su im
dali na izlasku iz logora uzeli su dvije besplatne karte do Splita. Redovne linije nije bilo, ali pet praznih drvenih brodova
za prijevoz ugljena trebalo je uskoro krenuti prema Splitu.
Nisu gubili vrijeme nego su se kao i mnotvo drugih putnika odmah ukrcali na brodove koji su uskoro isplovili. Drveni brodovi nisu imali motore, nego su ih vukla dva manja
motorna broda. Plovidba je zapoela ugodno, ali ne zadugo.
Negdje oko Omia jaka bura zaprijetila je brodovima i njihovim putnicima. Dva broda koja su imala jedra uspjela su spas
od vjetra i pobjenjelog mora pronai u omikoj luci. Jedan
brod, noen jakim vjetrom prema obalama Braa, udario je
tamo o kamene hridine, nakon ega je potonuo.
Neemo valjda sada poginuti u moru, a izdrali smo
cijeli rat i logor poeo se jadati Andrija.
Ne boj se! Dat e Bog i bit e dobro, vidit e hrabrio

ga je Mile iako je i sam bio prilino uplaen.
U jednom trenutku od snanog udara bure i mora, koje
je bilo sivo i zlokobno, popustio je konop koji je vukao
drveni brod, te ih je vjetar snano nosio prema Brau. Putnici na brodu oajavali su u panici. Osim Mile, svi su od
ljuljanja poeli povraati. Povraao bi vjerojatno i on, ali
nije imao to.
Oe na koji jesi na nebesima molile su pobone
ene, a brod se opasno pribliavao kamenim hridinama Braa.
Mali motorni brod koji ih je vukao pokuavao im je pomoi, ali zbog snanog vjetra i nemirnog mora, nikako nisu
uspjeli dohvatiti konop.
Bacajte, bacajteee konop ili ete svi izginuti dovikivali su mornari s broda.
Mile je sam bacao konop budui da su svi drugi putnici
muku muili s povraanjem. U jednom trenutku snano je
zamahnuo i bacio konop i napokon je jedan od mnogobrojnih pokuaja uspio, a mornari su dohvatili konop i povukli
brod prema Splitu.
Hvala ti, Majko Nebeska pomolio se Mile vidjevi
da je uspio.
Kada su stigli u splitsku luku, svi su mu putnici estitali
na portvovnosti i hrabrosti. Hvalospjevi su brzo proli, a
narodna milicija ih je odmah uoila (po odjei) i odvela u
zatvor na Katalinia brigu.
Ali kako esto u ivotu biva, nije svako zlo za zlo. U zatvoru su se istuirali prvi put nakon nekoliko mjeseci, ako
se ne rauna ono vrijeme kad ih je prala kia. Dobili su i kakvu-takvu veeru, a odmah ujutro su puteni te su se uputili
prema Sinju.
Bilo je oko deset sati kada su stigli u Sinj, na 15. kolovoza
1945. godine tono na blagdan Velike Gospe koja se jo u
Sinju asti i slavi kao udotvorna Gospa Sinjska.
161
162
Dan je bio sunan i vru, pravi ljetni. Prolo je, eto, tono devedeset dana od Bleiburga. U tih devedeset dana vidio
je zla dosta i za sto ivota. To zlo sjeme mrnje koje je posijano u oranicu hrvatskog bia i povijesti nicat e jo stoljeima
i kao tmurni oblaci nadvijati se nad dolazee generacije. Bez
ikakvog suda umorena je hrvatska mladost, ona ista mladost
to je donedavno sanjala o oranicama i njivama, svadbama,
djevojkama i djeci. Moda je meu njima bilo onih koji su
okrvavili ruke, ali kakva je to drava i vlast koja ubija bez
ikakva suda.
Hvala ti, Gospe Sinjska, to si me sauvala od pogibelji
i to sam evo stigao iv kui molio se u sebi.
Mnotvo je naroda i hodoasnika bilo u Sinju, ali ni priblino kao prije rata. Mnogo je civila i vojnika izginulo u
ratu i na ovom krinom putu. Mnogi su bili po logorima, a i
komunistika vlast nastojala je sprijeiti narod da hodoasti
Majci Bojoj u Sinj.
Mile je izgledao kao ivi kostur, imao je samo etrdeset
pet kilograma, a istroena i prljava odjea stvarala je jo gori
dojam, pa su ga rodbina i poznanici jedva prepoznali. Nije
mu bilo do velikog razgovora, te se odmah odluio sam uputiti kui. Krenuo je preko Sinjskog polja pjeice, po ljetnoj
vruini. Kada je preao bistru Cetinu, odluio je sjesti i malo
se odmoriti. Osjeao je u nosnicama taj isti miris vode. Sjeanja iz djetinjstva i mladosti kao bistra rijeka tekla su mislima. Odjednom je ustao i osvrnuo se oko sebe. Nije mogao
vjerovati da se nakon svih dogaaja nalazi uz bistru Cetinu.
Slike Bleiburga, krinog puta i ratnog uasa neprestano
su mu se vraale u misli. Znao je da su one dio njega i da e ga
pratiti cijelog ivota. Odluio je nastaviti dalje prema svojoj
rodnoj kui. Stigavi do bistrog izvora Krenice, koji se nalazi
u blizine mjesne crkve, odluio se napiti hladne vode. Gledao
je kako bistra voda tee u izobilju, a on se toliko napatio ei
na krinom putu i u logoru. Pogledao se u bistrom vodenom zrcalu i nije se mogao prepoznati. Pitao se je li to doista
on. Zato ga nije previe ni iznenadilo to ga veina njegovih

sumjetana koji su uz izvor na prekrasnoj zelenoj travi igrali
balote nije prepoznala. Na livadi uz izvor rasle su vrbe koje
su pruale dobar hlad u vruim ljetnim danima. U hladovinu
su se nagurali uglavnom stariji ljudi bjeei od ljetne vruine.
Sjedili su, priali, te gledali nezainteresirano skupinu mladia
koji su na livadi uz izvor igrali balote.
Odluio je krenuti prema svojoj rodnoj kui. Dok je prolazio pored kamene mjesne crkve, zastao je na trenutak. Prekriio se i jo se jednom pomolio zahvaljujui Svim svetima
kojima je crkva posveena to je izbjegao ratnu pogibelj i iv
se vratio kui.
Povratak kui nije znaio i zavretak svih problema. Znao
je da mu je brat ubijen negdje na krinom putu i da treba
pomoi u podizanju njegovo estero djece. Morao je naknadno i na odsluenje vojnog roka koji je trajao dvije godine,
budui da mu u sluenje vojnog roka nisu uraunali vrijeme
provedeno u njemakoj vojsci, kao svima ostalima. Odradio
je i nekoliko mjeseci prisilnog rada na cesti Sinj Vaganj
Livno, i to o svojoj hrani. Pozivi narodne Milicije i Udbe
bili su esti, ovisno o tome kada ga je koji seoski partijski
funkcionar prijavljivao.
Godine kunje i naporna ivota su prolazile, a o Bleiburgu
i krinom putu nije se puno prialo. Povjerio bi se samo bliskim roacima i prijateljima. Slike uasa i umorenih na krinom putu esto su mu dolazile u san i misli. Uvijek je duboko
u sebi vjerovao i nadao se da e doi i drugo vrijeme.
Kad su dole devedesete, iako ve u starijim godinama
(sedamdeset i neka), nije se ustruavao ponovno uzeti puku
u ruke.
Iako vrijeme neumorno prolazi, bleiburka tragedija
ostaje i dalje bolna stranica hrvatske povijesti. Sve je manje
ivuih svjedoka Bleiburga i krinog puta, kao i onih koji
su ovaj zloin planirali, naloili i provodili. Odlaze polako na
onu drugu stranu rijeke, da poloe raune vjenome Sucu.
163
Gospodaru svijeta i vremena, dopusti da ta nepregledna kolona umorenih na bleiburkom krinom putu cijelu
vjenost marira pred oima onih koji su naloili i provodili
ovaj strani zloin. Daj da ih cijelu vjenost optuuju ene i
majke koje su uzalud ekale svoje mueve i sinove. Uini da
vjeno gledaju stotine uplakanih djejih oiju koje nikada
nisu vidjele svoje oeve. Neka ih neprestano dozivlju tisue
glasova iz nepoznatih jama i grobova ije kosti nikad nisu
nale mir u rodnoj hrvatskoj grudi. Daj da oni koji su izruili
krvniku vojsku koja je poloila oruje dugo, dugo strepe od
tvoga glasa vjene osude
I ti, potovani itatelju, pomoli se za due Bleiburga i
krinih putova i zapali barem jednu svijeu U ast i slavu
poginuloj, umorenoj i nestaloj hrvatskoj vojsci 1945.
164
Hoe li im oprostiti Bleiburg
Hoe li im oprostiti Bleiburg

Tebe su, Gospodine, lano sudili i osudili.
Umornu vojsku koja je poloila oruje,
nisu niti pokuali suditi .
Hoe li im, Gospodine, oprostiti Bleiburg
iako su znali to ine.
Tebe su, Gospodine, poloili u novi Josipov grob.
Njihove kosti lee razasute po tuim
tamnim umama i jamama.
Kamo da cvijee poloimo i svijeu upalimo.
Tebi je, Gospodine, imun pomogao nositi kri.
Na njihovom krinom putu od Bleiburga
stajali su samo njihovi krvnici.
Uzalud su majke ekale svoje sinove,
Uzalud su djevojke ekale svoje ljubavi,
Uzalud su djeja usta dozivala svoje oeve.
Uzalud su hrvatska polja ekala svoje ratare.
Znam da je u tebe, Gospodine, veliko milosre i pratanje.
Zato te ozbiljno i pitam:
Moe li im ikada oprostiti Bleiburg iako su znali to ine.
165
O autoru
Ante Bri, sin Jure, roen
je 9. kolovoza 1968. u
Sinju. Zavrio je osnovno
obrazovanje u Gali i Hanu,
a srednju kolu u Sinju.
Visoku strunu spremu i
struno zvanje diplomiranoga
kriminalista stekao je na
Visokoj policijskoj koli u
Zagrebu. Pisanjem se bavi
za vlastitu radost. Do sada je
objavio putopis iz Svete zemlje
Dobro nam je ovdje biti.
166
Sadraj
PRVI DIO
Novaci Vraje divizije 7
Od Drvara do Glamoa 17
Operacija Weiss 27
Bosanska zima i bolest 38
Borbe s etnicima 52
Izdaja i zarobljenitvo 72
Bitka za iroki Brijeg i ranjavanje 82
Zvonimirova linija 101
DRUGI DIO
Devedeset dana od Bleiburga 111
Hoe li im oprostiti Bleiburg 165
O autoru 166
167
ISBN 978-953-55609-0-6
Cijena: 60 kn
Ante Bri
Ante Bri
Devedeset
dana od Bleiburga

90 Dana Od Bleiburga

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

90 Dana Od Bleiburga

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ISBN 978-953-55609-0-6

Devedeset dana od Bleiburga

Nakladnik: Ante Bri

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Ova knjiga se moe besplatno

Ovu knjigu, koja je napisana na temelju svjedoanstva

Novaci Vraje divizije

Novaci Vraje divizije

ano ujutro, tono u pet i trideset, ba kao svakog jutra,

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

mu se aktivnost od poetka nije svidjela. Na kraju tjelovjebe

Novaci Vraje divizije

Ne znam to je s Petrom, jo ima dva dana provesti u

Jaroslav Haek (1883. 1923.), eki novinar, humorist i novelist, pisac

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

najede se domae hrane. Ali znao je da od toga nema nita,

Novaci Vraje divizije

nalazio se na samotnom mjestu izvan naselja. Vjerojatno je

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

porne i iscrpljujue obuke mogla bi se pojesti i dupla porcija.

Novaci Vraje divizije

pria, koji su rasporeeni u kazneni puk, kakvih je bilo u

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

Novaci Vraje divizije

Mile jednu iako nije pua. Spasile su ga ove cigarete koje su

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

an je bio dobrano na izmaku, a sunce toga dana gotovo

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

Neto su na brzinu pojeli, uglavnom konzerve i malo

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

Ujutro, kada se razdanilo, njemaki zapovjednik bio je

bito kada na sebi vue naoruanje i drugu vojnu opremu.

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

tenka Panzer IV4 pristigla su u pomo borcima. Odmah po

Prema miljenju vojnih strunjaka, najbolji njemaki tenk u II. svjetskom

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

Namjestivi tako leaj, ispred sebe je postavio mitraljez

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

su to inili, nisu se uputali u ozbiljnu borbu, postavljali su

mu pogled okrznu na zemlji neiju potkoljenicu s cipelom

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

skom bombardiranju, a ono malo kua to je ostalo itavo

Ne znam tono, najvie je bilo muslimana, ali nisam ti

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

ava e ih znat, ka da mi mali ljudi razumimo politiku

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

etnika i partizana, za iji su teritorij esto znali voditi estoke borbe.

bre to je mogao do Maglaja, gdje je izvijestio zapovjednike

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

Bosanska zima i bolest

Bosanska zima i bolest

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

Kuda idu? upita desetara zapovjednik voda.

Bosanska zima i bolest

Trebalo je zbijati snijeg kako bi konji mogli dalje. Snijeg je

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

Iako je ve bila kasna no, odmah je jedan vod odmornih

Bosanska zima i bolest

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio

i zaleenoj cesti za petnaestak minuta stigli su do ambulante.

Bosanska zima i bolest

Devedeset dana od Bleiburga - prvi dio