You are on page 1of 4

BUDIZAM

Povijesni Buda, osnivač budizma, uistinu je živio, to nije legenda ni predaja. Njegov život

BUDIZAM Povijesni Buda , osnivač budizma, uistinu je živio , to nije legenda ni predaja. Njegov

jest

protkan legendom i

nudi sliku ideala, koju bi svi budisti trebali slijediti.

Siddartha

 

Gautama,

kasnije poznat

kao

Buddha, rođen je oko 560

g. prije Krista. Jedne

je

noći njegova majka Maya

sanjala

da

je

bijeli

slon

ušao u njenu utrobu i 10 dana kasnije rodila je dijete. Umrla je 7 dana kasnije, jer život one koja je rodila Buddhu kasnije ne smije ničemu služiti.

Riječ Siddartha znači "onaj koji je postigao cilj".

On sam

odabrao je ime Gautama po svom hinduističkom učitelju, a riječ buddha znači "prosvijetljeni" ili "probuđen". Bio je iz bogate obitelji i odgojen kao razmaženo dijete. Jedinom sinu dao je ime Rahula, "lanac", jer se usred sve te raskoši osjećao kao u lancima. Život mu nije davao nikakvo zadovoljstvo, pa je odlučio otići i postati beskućnikom.

Prije nego što je otišao od kuće, na tri putovanja se suočio sa životom kakvog nije poznavao; vidio je patnju u tri oblika:

nemoćnog starog čovjeka, invalida izmučenog bolima i pogrebnu povorku uplakanih ljudi. Na četvrtom izlasku sreo je zadovoljnog i veselog redovnika koji putuje uokolo s prosjačkom zdjelom.

To je

bilo

presudno i

on

je

počeo čeznuti za istinskim znanjem.

Išuljao

se jedne

noći

iz

palače

i

počeo

tragati za znanjem

na

tradicionalan hinduistički način, težeći da kroz neprestane vježbe u

jogi ujedini svoje sebe "atman" s izvorom i smislom svijeta "brahman".

Ta metoda ga

nije

zadovoljila, pa se odselio na sjever, gdje je s pet učenika šest godina živio u krajnjem

samoprijegoru

i

disciplini.

Ni to nije

pomoglo, pa

se

okrenuo

meditaciji,

i

pod

jednom

smokvom,

koju

otad

nazivaju

drvetom

prosvjetljenja,

postigao

BUDIZAM Povijesni Buda , osnivač budizma, uistinu je živio , to nije legenda ni predaja. Njegov

najviše znanje i postao Buddha.

Prve noći meditiranja vidio je

svoje prijašnje živote, druge je noći dobio uvid u ciklus rođenja, smrti i ponovnog rođenja i shvatio zakone po kojima se događaju.

Treće noći otkrivene su mu četiri svete istine: spoznaja patnje, izvor patnje, oslobađanje od patnje i put koji vodi do oslobođenja od patnje. Sada je on mogao ući u nirvanu, ali se odlučio da nauk preda dalje, pa makar i zbog nekolicine. Prvu propovijed održao je u Benaresu i uskoro okupio skupinu sljedbenika. Odbacuje hinduistički kastinski sistem i uključuje u zajednicu redovnika sve kaste, osim žena, koje održavajući ciklus rođenja utjelovljuju pohlepu za životom, ali kasnije je prihvatio i žene. Nakon prosvjetljenja 44 godine putovao je Indijom, a u dobi od 80 godina razbolio se i umro.

No,

puno

važnije

od

Buddhine

osobe

je

njegovo

učenje

ili

dharma,

a

to

je

prosvjetljenje

vezano

sa

spasenjem,

 

osobita

religijska spoznaja koja ide dalje od

granica

razuma

 

i

uma.

Prema

Buddhi,

svaki

je

dio

svemira, a

ne samo

ljudska bića,

podložan

promjeni

i

propasti.

Sastavni dijelovi od kojih se jedinke

sastoje

preraspoređuju

se

prema

strogim

zakonima,

a

u

slučaju

ljudskih

bića

najbitniji

je

zakon

karme.

Karma je vrijednost koja

se

najviše znanje i postao Buddha. Prve noći meditiranja vidio je svoje prijašnje živote, druge je noći

pokazuje u mislima, riječima i djelima pojedinca i određuje narav

njegovog ponovnog rođenja: dobra djela izazivaju dobro ponovno

rođenje, a zla zlo rođenje. Dharma ne znači samo zakon karme, nego i fizičke zakone koji upravljaju svijetom, odnosno i pojedine dijelove koji ga tvore (četiri elementa, boje i zvukovi, osjeti i

osjećaji, bogatstvo, seksualnost, spavanje,

glad, bolest, rast,

starenje i umiranjeæ). Dharme je nemoguće sustavno klasificirati, ali fizički svijet i sve u njemu proizlazi iz zajedničkog djelovanja tih osnovnih sastavnih dijelova. Dakle, iluzija je da je ljudsko biće nezavisna cjelina, ono je u stvari tok dharmi koji se neprestano mijenja i nakon smrti prestrojava da bi stvorio novu jedinku.

Treće noći meditiranja Buddha je otkrio četiri temeljne istine, koje su srž budističke filozofije. Prva je spoznaja patnje, koja tvrdi da

je

svaka

pojedinačna

egzistencija

bijedna i bolna. Druga istina govori o

nastanku

patnje.

Patnja

i

sve

postojanje

ima

izvor

u

želji

i

neznanju.

Treća

istina

bavi

se

najviše znanje i postao Buddha. Prve noći meditiranja vidio je svoje prijašnje živote, druge je noći

okončanjem patnje, koja se mora posve utrnuti, bez ostatka. Središnji cilj budizma je zapravo vječno oslobođenje od te patnje, a to zapravo znači biti oslobođen od beskrajnog ciklusa ponovnog rođenja i ući u blagoslovljeno stanje nirvane. Četvrta istina označava put do uništenja patnje. To je plemeniti osmerostruki put. Prvi njegov korak je prava spoznaja, što podrazumijeva prihvaćanje četiriju istina. Drugi korak je pravi stav, koji znači stav dobre volje, izbjegavanje putenih želja, mržnje i zlobe. Treći korak je pravi govor, mudar, istinit i usmjeren prema pomirenju. Četvrti je pravo djelovanje i obuhvaća svekoliko moralno ponašanje. Peti korak, pravo zanimanje, znači da način zarađivanja za život ne smije biti štetan za druge. Šesti korak je pravo nastojanje, dakle treba njegovati dobre porive. Sedmi korak je prava pozornost, što znači pažljivo promatranje, bez popuštanja zapovijedima želje. Osmi korak, pravo držanje, postiže se intenzivnom koncentracijom koja oslobađa svetog čovjeka od svega što ga sputava u njegovom traganju.

Prema ideji dharme odbacuje se dakle vjerovanje u "sebe": "ja" i "moje" su ideje koje nemaju nikakve veze s istinom. Čovjek koji to shvati prestaje biti vezan uz svoje prividno "ja", a upravo taj krivi stav prema životu uzrokuje mnoge patnje. To učenje o "ne-sebi" (an-atman) bitno je revolucioniralo religijsku misao u čitavom svijetu. S idejom an-atmana povezana je ideja nirvane. Riječ nirvana potječe od glagola ugasiti se i označuje cilj budističkog religioznog nastojanja. Nirvana se shvaća kao dharma, ali je od svih 170, koliko ih budizam priznaje, jedina nepromjenjiva i nezavisna, jer nije stvorena od moći nagona ili želje.

Vrlo rano su se u budizmu izdvojile dvije glavne struje tumačenja Buddhinog učenja: theravada budizam, strogo i točno učenje starih spisa, i mahayana budizam, liberalniji i otvoreniji novim idejama. Kasnije su se javili vađra-yana budizam, koji je u budizam uveo matre

(magične

izraze

koji

dovode

moć

iz

svemira),

mudre

(fizičke

pokrete)

i

mandale (krugove meditacije), pa lamaizam (na Tibetu) i zen-budizam (u Japanu). Zen-budizam je zapravo

nastao

u

Kini,

gdje

se

prosvjetljenje

(satori)

postiže

meditacijom.

Osim

meditacije, važna je i zagonetka (koan) koja je nerješiva i služi

radikalnom

mijenjaju

načina

mišljenja

okončanjem patnje, koja se mora posve utrnuti, bez ostatka. Središnji cilj budizma je zapravo vječno oslobođenje

studenata. "Ako sretneš na ulici nekoga tko je dostigao istinu, ne možeš proći pored njega bez riječi, niti mu nešto reći. Kako ćeš ga dakle susresti?"

Budizam je na Zapadu izvršio veliki utjecaj, naročito nakon osnivanja Teozofskog društva u New Yorku 1875. godine, a u Evropi preko filozofa Schopenhauera ("Svijet kao volja i predstava").

Lektire, referati, vicevi, slike, flash igrice ...