Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • SS 2005 4 Labus Recenzija o

    Uploaded by

    tabum
    30 views8 pages

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    30 views8 pages

    SS 2005 4 Labus Recenzija o

    Uploaded by

    tabum

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 8
    Sociologia sea, 43 (2005) 170 (4): 973-993 Bernard Tschumi Arhitektura i disjunkcija Arhitektura i disjunkcija ili filozofija prostora Bernarda Tschumija AGM, Zagreb, 2004., 207. str. ‘Odmah na potetku: ovo nije knjiga 0 arhitekturi, nego miiljenje arbitekture, flo 20fija prostora, Osnovno je njezino polaziste da »nema arhitekture bez programa, bez radnje, bez dogadanjax CTschumi, 2004. 11D, Sto pokazuje da ona nije nikada véista formas, nego afirmadija koncepta funkcfe arhiteknure, 5:0 ukljucuju dru- Stveni i polticki plan, a metodoloska paradigma zahijeva nadilazenje »uzr0- éno-posliedicnog odnosa izmedu forme, namjene, funkcije i sociockonomske struktures, jer je u suvremenom urbanom drustvu takav koncept arhiteknure »ne- mogué i pouosens. Temelini Tschumijev teonjski stav w misljenju arhitekrure i2- razava se na na¢in da se varhitektura definira kao uzitak, a katkad i naslje su- Geljavanja prostora i aktivnosti« (2004: 12). Oba stava utemeljuju uvjerenje da arhitektura treba raditi na promjeni drestva, kako bi mogla imati »politiki ili drustveni uéinake, ali ovi su prijedloai vatni i za efiniranje i situiranje biti suvremene umjetnosti. U svojim najrazlicitjim oblicima, 4 ondje je rijec 0 arhitekturi, odredena svojim novim ontoloskim polozajem, su- ‘vremena umetnost viSe nije samo traganje (sa znano8¢u ili bez nje) za novim for- mama i izrazima, nego ona na sebe preuzima morainu, druStvenu i polititku 2a- acu, jer ulazi u samo sredi&te povijesne i druStvene bile. Kritiku tadicionalne athitekture Tschumi daje kroz anatomijy njezine povijesne funkcife. Svo) Koncept ona je uvijek zasnivala na prilagodbi prostora postojecima socioekonomiskim strukturama ~ politiékoj modi: sada ona, medutim, zahtijeva te- ors destrukciju ove paradigme. Ia takvog diskursa teorjska misao vod prema pitanju Sir oblikovnih uvjta: ka- ko bi se moglo potaknt takve urbane preokete ~ da soblikuju uvjetes, a ne da suvjeuju oblikovanje, te biti sokidae druswenih i politikih promjenae. U urba- nost se raga 24 novi aniropoloSkim mogucnostima Covjeka: ako je u pokmu ur- banosti smjeStena bit modemiteta, kao novoga povijesno-antropoloskog sreika (Subjekta) Covjeka, jedino se iz njega mogu i trebaju razvijati 1 novi oblici Covje- kove egzistencije. Jedno od najdubljih i najurgentnijih pitanja jest »mogu li arhi- telti obrmutt jek star i mjesto shuzenja konzervativnom dru koje je utjecalo na nae gradove, uni da grad ujege aa drustvor CTschumi, 2004. 13-14). U die Copyright © 2008 institut za druivenaksraivanau Zagrebu - Instute fr Socal Research of Zagreb. Sea pears pridrtana = all rights reserved. Recenzije dnyjiga skurs arhitekture uvodi se nove pojmove, koji bi imali dovesti u pitanje njezinu tradicionalny funkeju sluzenja moc. U tome se sastojisretoritki éine i ssimbo- licka vrijednoste drustvene akcije arhitekture. ‘Tschumi navodi primer iz zbivanja 1968. u Francuskoj, kada su studenti Ecdle des Beaux Arts w zapusenu parikom predgradu, upotrebljavajucl materiale »po- sudenee 5 obliznjih gradilisa, ssagradili« zdanje (koje je) u athitektonskom smishu bilo tek sklonifte, dali mu ime »Narodni dome, to je bio retoritki i simbolicki in koji se refetirao na »znatenje slobode, jednakosti, modi... ‘Taj prosiren diskurs odinosa i akeije prema prostoru, Tschumi vidi kao novo pola- 2i8te u misljenju prostora: ono nadilazi tradicionalnu i konzervativnu ulogu arhi- tekture kao stumaga i oblikovatelja forme politikih i ekonomskih prioriteta da- nog drustvay (2004.: 15). Drugi primjer navodi iz viastte prakse: »Zauzimanje zatvorenoga londonskog Zeljeznickog kolodvora Kentish Town koje sam izveo sa svojim studentima iz ‘Architectural Association w studenomu 1971. zajedno s kasnijim akcijama sikanja i akvotrana, bilo je vie od puke primjene kupola na napuhivanje za potrebe z3- jednice. Petominutni napadi i prisvajane prostora bili su prvi koraci ka slobodnoj ‘urbano} praksie (2004. 16). Navedenim primjerima demonstra se jo8 jedna bitna misao teorjske strategie: 40 kritika kapitalisitke uzurpaciie prestora, pojvliuje se | odgovor ~ pravo na prostor kao druitveni prostor. Opisane egzemplame akcie trebale su probuditi ‘jest 0 tome pravu, pravu slobodne urbane prakse i oblikovanja ubanog Zivot, Shyacanje arhitekture kao serije konceptwalnih subverzija, nema iluziju da moze izravno mijenjati druswvo, nego je dinamika permanentnog preispitivanja posto- jecih skultumih veijednosti i konotacijs, kao snatin ubrzavanja drustvenih prom jenae, ‘Ova nova konceptualna paradigms arhitekture vodi do ukjutivanja pojma »do- ‘gadaja ili programa« u prostor: athitektura u svojoj praksi neizbjeano interferra sa znacenjima kulture, ekonomije i politike. »Arhitektura je, prema definicii, po svo- joj naravi, rastauliena, razjedinjena Calis joined, ‘dis-sociated), Od Foucaulta do Bamhesa, od aktimnost Sollesai skupine Tel Quel na ozivijavanju Bataila, oycea 1 Burrougha, od filmskih teorja Eisensteina | Vertova do eksperimenata Wellesa | Godarda, od konceptualne umjetnosti do Acconjevih ranih performansa, golem bro} dela potkrijepio je otiglednost razjedinjenostarhiteknure CTschuri, 2004. 20) Teonijsko promishjanje arhitekture postaje nuzan refleksivni ¢lan njezina diskur- sa, jet je ona u svom postmodemom polofaju nuzno definirana kao produkeija Irultore: u tom se smislu i pojam disjunkcie pojavjuje kao njena unutamja sna- sela sile jes 8 7 Sociologia sea, 43 (2005) 170 (4): 973-998 {a2 i subverzivna mo¢, Znaéajke ove modi jesu sneizvjesnost namjene, akeija i kretanjer, kao negacija tradicionalne pozicie arhitelure, koja je povijesno uvi- jek reprezentirala insttucionalnu drustvenu moc i utoliko je »timbenik drustve- ‘ne promjenee. U suvremenom drustva, po defini nestabilnome iz svoga poviesnog sklopa, i achitelaura je nestabilna, neizyjesna i nepredvidliva: disjunkeija posta njezin prostor slobode. Samo i istodobnom misijenu 1 prostora 1 dogadaja, suvremena athiteknura moze odgovoriti svojoj zadaci: stvaralacka produkeija druwvene prak- se-kulture, njezn je konstiutivni opseg urbanih dimenzija, ko znaéi opseg sva- kkodnevnog 2ivota. Medutim, svoju nova vlogu athitektura moze ispuniti samo ‘wansgrediranjem tradicionalnog pojma sstabilne arhitelaure i neke druge institu- conalnostic Povijesni asciep koji se dogada u suvremenojathitekturi, posliedica je tektonskih promjena Sto se zbvalu u dvadesetom stljecu (ne samo u umjetnost):najvaznije je, medu cstalim, novo poimanje vremena, 8:0 nuzno ukljuéuje i redefinicju poj- mma prostora, kao njegova sdijaleltickog Clanas. Ovakav koncept athiteknure vo- dio fe prema »sveobuhvatnom peistupu prostorue 4 krtiko| funk arhitekrure: ‘ona gubl svoju (modemisti¢ku) autonomij discipline i ulaziu Sire pole druiwe- nih znatenja, postaje smedij 22 komunikaciju koncepatze No, arhitektura je neprestano | u viastito} unutarnjoj dvojbi: »Postot li bit arhitek- ture, bitak ito transcendira sve socijalne, politike i ckonomske sustave?s, pita se ‘Tschumi (2004: 33). Unutar svoje ontoloske disjunkcje, athitekrura se biba iz- ‘medu ssvojih znaéenjae i sznaenja izvan sebex, izmedu sautonomijex{ vintegract je, izmedu sstvaranjae i reprezentacijex. Propitivanje biti arhitekrure jest preispiti- vvanje njezinih dematerjaliziranih Koncepata, novog apstraktnoga jezika, Sto sve znadi udaljavanje od tradiranog pojma prosiora. Prostor se otvara za projckeiju ‘uma, Apsolutnu istiny, a njezina je slika Piramida. Suprotnost je osietiini prostor izrazen u pojmu Labirinta. U odnosu ovih dviju adijalektickih slikae, dogada se nova percepcija prostora kao filozofsko pitanje. Dematerijalizacija je arhitekeore u ajezinoj xontoloskoj form (Piramida), a osjetk no iskustvo u Labirinnue (Tschumi, 2004. 39). Pritom je Cinjenica povezanosti ar- hitekture i planiranja samo projekcija slika druStwenih insttucja u urbanitet kao jedinstven raster njenih drustvenih i poltiékih znatenja, Ulazenje arhitekmre uw ‘ire urbane komplekse oznacuje njezin promijenjen dru8tveni polo2aj. To je bina znatajka svekolike suvremene umjetnost, pa tako i ashitekwure: usmerenost na proizvodnju 2ivota svakodnevice. No krtcka arhitekrura mora dovest u ptanje | astte temelje: »njen radikalizam jest njena prava snaga v drufivu u kojemu via- da profits (Tschumi, 2004: 41). Aporiski karakter arhitekture skriva se u njenoj unutamjoj strakeuri: sarhitekeura predstavija realnost iskustva, dok ta realnost smeta opéo} vizjie (Tschumi, 2004: 42). Suvremena arhitektura 2ivi viastitu proturjeénost, na natin da se stalno propi Receniie kage tuje: stalno je u stanju »nedostatka, manjka i nezavr¥enostis, a kao prostoma praksa sneposredna i konkretna Ijudska aktivnost-kao praksa, sa svojom subjek- Livnodus CTschumi, 2004.: 43), dio je kritikog drusvenog i moralnog potencijala, suvremene umjetnosti w cjelini, ‘Tschumi se zauzima za arhitektura kakva mote stvoriti skultumni models Sto omo- -gucuje uvjete za obnovu drustvenih stavova, no ona to mode udiniti samo ako afirmira paradoks idealnog i realnog prostora, imaginaciju i unutamji dotivjj, ‘ranscendeneiju. Upozorava se na paradoksalan odnos wathitekture kao proizvoda ‘uma, Kao konceptuaine i dematerializirane discipline, i arhitekture kao osjetilnog iskustva prostora i kao prostome praksee CTschumi, 2004: 55). Paradoks se zaosirenije iskazuje kao »nemogucnost istodobnog propitivanja naravi prostora i stvaranja ili dozivijavanja realnog prostorac (2004. 56). ‘vi ovi stavovi naglaSavaju poseban epistemologijski status arhitekrure: ona ne propinoje samo pretpostavke vlastitog jezika, nego i svoj polozaj unutar urbanog i kkulturnog podruga znaéenja. Njezin umjeticki subjekt nije smjeSten Czatvoren) samo u umjetnigkom djelu, nego se svojim znagenjima diseminira u realan pro- stor 21vota. To je nagelna razlika arhiteknure i urbanizma spram svih ostalih um- jetnickih izraza: arhitektura (kao subjekt) daje i prima znaZenja. Ona je 2ivi epi- stemologijski medi prostora kao cjeline urbanog 2ivota. Time se pokazuje da ar- hitelura nije samo (empirisik) jezik reprezentacije, nego je odredena unutar- -njom logikom samouspostavijana, to se demonstra v njezino| nesigurnoj i di- ‘amizkoj naravi: tek po tome ona moze biti stvaralacki produktivna Ziveel ovaj paradoks,arhitektura ima mogucnost wansgresie, samoprevladavanja, to znati odréavanja ‘vlasitoga ontoloskog, epistemolofkoga, drulwvenog i kultur nog dignieta. ‘Tschumi u erosu vidi mjesto susreta tivota i smrti, a u struletie, to slic raspa-

    You might also like