Professional Documents
Culture Documents
Kandidat:
Broj indeksa: E 69 I/11, Pavkovi Damir
SADRAJ
UVOD
Planiranje predstavlja filozofiju ponaanja poduzea koja bazira na potrebi za sistematskim
i kontinualnim razmiljanjem o budunosti prije neposrednog reagiranja. U pitanju je oblik
kauzaliteta, odnosno sagledavanje buduih posljedica i sadanjih odluka.
Gdje zapravo povui liniju izmeu sadanjeg raspolaganja resursima, planiranjem, i
investiranjem, i izmeu budunosti gdje e i rezultati vidjeti, pitanje je na kome se lome koplja
doktrine i praktinog funkcioniranja svakog privrednog subjekta.
Planiranje je primarna i sutinska faza procesa menadmenta kao i bitna odgovornost svih
menaderskih nivoa. Planiranje predstavlja formiranje ciljeva i naina njihovog prilagoavanja,
koje je koordinirano sa stvaranjem i prilagoavanjem organizacione strukture, stila voenja i
modela kontrole. Planiranje pomiruje dvije stvari, teoriju i praksu, misao i djelovanje.
Planiranje je prije svega izbor ciljeva i odreivanje naina njihovog ostvarenja. Rezultat procesa
planiranja su planske odluke. Ciljevi su osnovna planska odluka. Ostale planske odluke slue
ostvarenju ciljeva glavne planske odluke.
Planske odluke su vodilje za menadmentski tim kao i druge interesne grupe poduzea.
Planske odluke su vaan faktor jer u sadanjem trenutku se postiu ciljevi koji dolaze u
neposrednoj budunosti. Obzirom da svaki subjekt u svom poslovanju rauna sa izvjesnom
stabilnou i izvjesnou projekata, trenutak i proces planiranja su vana poetna faza procesa.
To dakle nije samo in ve itav proces , promjene su kontinualne , stoga je i planiranje
kontinuelno. Planiranje se odvija u ciklusima. Poinje se predvianjem trendova razvoja, tee sa
preduzimanjem odgovarajuih akcija, a zavrava se sumiranjem i praenjem rezultata preuzetih
akcija. Kako se odnosi na budue efektiranje sadanjih procesa, mora se raunati sa mogunou
promjene projektovane budunosti, pa se stoga moraju preuzimati permanenta praenja
rezultata poduzetih akcija i blagovremeno reagirati na negativne oscilacije koje proces mogu
uzdrmati u nekoj od njenih faza i time ugroziti cijeli projekt tj. dovesti do negativnog rezultata.
Operativne odluke
Jednokratne
odluke
Permanentne
odluke
Politike
Program
Biznis
plan
Postupci
Projekat
Pravila
Planske odluke za permanentnu upotrebu su rezultat standardnog pristupa u planiranju
koji bazira na kontroli repetitivnih i predvidivih situacija.
Planske odluke za jednokratnu upotrebu slue za preciziranje kursa akcije koji se koristi
samo izuzetno, odnosno za rjeavanje problema nerepetitivnog karaktera. Glavni tipovi odluka
za jednokratnu upotrebu su biznis plan, program i projekt. Planske odluke za jednokratnu
4
upotrebu treba da omogue realizaciju specifinih ciljeva. Ove odluke prestaju da izazivaju
odgovarajue dejstvo sa ostvarenjem definiranih ciljeva.
Takoer, kao vrlo bitno pitanje kod proizvodnog plana postavljaju se i sljedea pitanja:
1. razvoj tehnologije u svetu i okruenju
2. inovativna prednost nae ideje
3. razvoj familije proizvoda
4. trendovi u potronji
5. patentna prava i licence
6. irenje kapaciteta investicije
7. koje su vam nove ciljne grupe - proizvodi
SADRAJ POSLOVNOG PLANA
1. Rezime
2. Podaci o preduzeu
3. Proizvodi ili usluge
4. Marketing plan
5. Strategija ulaska na trite
6. Plan proizvodnje
7. Menadment i organizacija
8. Plan istraivanja, rasta i razvoja
9. Finansijski plan
REZIME
ine ga:
2 osnovni podaci o preduzeu
3 kratak opis proizvoda ili usluga
4 potencijalna tranja na osnovu analize kupaca i konkurencije
5 osnovni ciljevi preduzea i strategija za njihovo ostvarenje
6 osnovni financijski pokazatelji
PODACI O PRODUZEU
Daju osnovne informacije kao to su poslovno sredite, vrsta vlasnika, oblik organizacije,
raspoloiva sredstva i sl.
Odabir lokacije je izuzetno bitan za novo preduzee, da li e biti:
4 lokalna zajednica, najee iz linih razloga ili to lokalna zajednica nudi povoljnosti novim
preduzetnicima
5 trgovaka oblast, koje ukljuuje ko e biti kupci i njihove potroake navike
Pri odabiru lokacije poeljno je pridravati se:
7
2
3
4
PROIZVOD
Diferenciranje proizvoda najvaniji je cilj marketing plana. Posljedica diferenciranja je
formiranje cijene vee od trine to poslovanje ini profitabilnijim. Najprije se vri
segmentacija klijenata na osnovu platene moi, zatim se mora vidjeti da li je poduzea
sposobno da obezbjedi pravi miks proizvoda i cijene koje ti klijenti ele i na kraju analizirati
pravi metoda promocije.
Rezultati ovih analiza slue za definiranje:
1. miksa proizvoda ili usluga
2. dizajna proizvoda
3. pakovanja
CJENA
Cijena mora biti odreena razmatranjem velikog broja faktora:
1 trokovi proizvodnje
2 eljena profitabilnost
3 ivotni ciklus proizvoda
4 cjenovna elastinost tranje
5 konkurentske strategije
6 rizik od pojave nove konkurencije
7 kanali distribucije
Razlikujemo tri glavne metodologije za formiranje cijene:
1 trino orijentirana cijena
2 trokovno orijentirana cijena
3 konkurentski orijentirana cijena
Trino orijentirana cijena
Pristup se zasniva na pretpostavci da prodajna cijena mora biti bazirana na percepciji vrijednosti
koju klijent ima o odreenom proizvodu, nezavisno od nivoa trokova neophodnih za njihovu
proizvodnju (nakit, sportski automobili ili consulting usluge).
Trokovno orijentirana cijena
Ova metodologija ima ogranienja uslijed potekoa oko odreivanja prosjenih trokova ako
oni variraju sa promjenom obima proizvodnje. Razlog su uglavnom visoki fiksni trokovi. U
ovom sluaju odreivanje cijene koja je previsoka smanjuje tranju to utie na obim prodaje,
trokove i profitabilnost.
Konkurentski orijentirana cijena
10
Cijene se formiraju prema cijenama vodeeg konkurenta. Ovo je tipino za poduzee koja imaju
mali trini udio te tako ne mogu ni da utiu na formiranje cijena.
Taktike odreivanja cijena:
2 niska cijena moe se privui veliki broj klijenata, taktiku niske cijene proizvoda koji se
reklamira koriste supermarketi
3 multiplikovana cijena pravi se popust za kupovinu vie jedinica jednog proizvoda
4 komplementarni proizvodi glavni proizvod se prodaje po nioj cijeni, a komplementarni po
vioj
5 nezaokruena cijena 19.99 nije isto to I 20,00 te tako ovaj mali trik pomae u odluci
PROMOCIJA
Promocija je vaan segment marketinga i neophodno ju je planirati.
Glavni ciljevi promocije usmjereni su na krajnjeg potroaa:
b) neka potroa zna da proizvod postoji
c) ubjediti ih da trae dodatne informacije
d) ubjediti ih da kupe proizvod
e) uiniti ih stalnim klijentima
Nakon utvrivanja ciljeva pristupa se strategijama:
Pull strategija je pristup koji podrazumijeva prenoenje poruke lanovima ciljnog trita. Cilj je
da se stimulira tranja ohrabrivanjem kupca da povuku proizvod kroz kanale prodaje, da odu
do prodavaonice I raspitaju se za proizvod.
Push strategija se koristi za guranje poruke kroz pojedine kanale. Svrha je da ohrabri
posrednike da nabave robu od proizvoaa.
Profile strategija se koristi za obraanje svim stejkholderima, na taj nain najee se stvara
korporativni imid.
Za svaku od navedenih strategija mogue je definirati odgovarajui promocioni mix. Elementi
promocionog mixa su:
1 oglaavanje
2 promocija prodaje
3 odnosi sa javnou
4 lina prodaja
5 direktni marketing
Kada se odluuje o poruci koja se upuuje mora se voditi rauna da je jasna i razumljiva. Ona
mora da naglasi glavne odlike proizvoda, a najbolje je da to bude samo jedna ona najvanija.
Kanali promocije sa aspekta poduzetnitva su:
3 lini, to su korporativni kanali (agenti, prodavai), drutveni kanali (prijatelji, roaci) I
tehniki kanali (savjetnici, konsultanti)
4 ostali kanali se obraaju iroj publici, radio, tv, asopisi itd.
11
DISTRIBUCIJA
Glavne komponente distribucije su:
1 kanali distribucije
2 prodajno osoblje
3 fizika distribucija
Kanali distribucije mogu biti:
1. direktni,
2. kratki
3. dugi
Direktni kanali zahtijevaju velika ulaganja ako poduzee eli da pokrije vee geografsko
podruje. Oni nisu uobiajeni za robu iroke potronje.
Metode formiranja direktnih kanala su:
1 lanac vlastitih trgovina
2 pismene porudbine
3 prodaja od vrata do vrata
4 automati za prodaju
Nedirektni kanali podrazumijevaju prisustvo jednog (kratki) ili vie (dugi) posrednika pre
nego to roba stigne do potroaa. Idealni su za nova poduzea poto minimiziraju ulaganja.
Prodajno osoblje mora da bude tako struktuirano da dobro pokrije trite I stigne do potroaa.
Mora se uzeti u obzir geografsko podruje, trini segment I posebni klijenti. Prodajno osoblje
ine zaposleni ili nezavisni agenti.
Fizika distribucija se sastoji od distribucije proizvoda malotrgovcima ili krajnjim korisnicima,
ine ga skladita, transportna sredstva, isporuka robe.
12
PLAN PROIZVODNJE
Ako je u pitanju proizvodno poduzee , u biznis planu je potrebno navesti sve parametre koji su
bitni za obavljanje proizvodne djelatnosti:
generalna tehnoloka shema,
tokovi materijala,
proraun
iskoritenost kapaciteta,
elementi zatite ivotne sredine i zatite na radu.
Sledei element plana proizvodnje je specifikacija, tehnike karakteristike i vrednost proizvodne
opreme. Pored potrebne proizvodne opreme na ovom mestu je pogodno prikazati kalkulaciju
trokova izvoenja potrebnih graevinskih radova (adaptacija ili izgradnja).
Tehnoloki kapacitet i obim proizvodnje treba da sadre planirani asortiman proizvodnje,
strukturi planiranog proizvodnog programa, projektovanom obimu proizvodnje u fazama
uvoenja proizvoda na trite i u godini normalnog koritenja kapaciteta.
Materijalni inputi proizvodnje se odnose na:
inpute neophodne za proizvodnju jedinice proizvoda,
uee
svih elemenata u strukturi proizvoda,
cenu kotanja,
dinamiku nabavke elemenata proizvodnje.
U planu proizvodnje je potrebno prikazati i potreban broj zaposlenih. Pored broja zaposlenih
potrebno je prikazati njihovu kvalifikacionu strukturu.
MENADMENT I ORGANIZACIJA
Za mala preduzea je karakteristino da nemaju izrazito razraenu organizacionu strukturu, ali
ipak je potrebno u biznis planu navesti osnovne karakteristike organizacione i strukture
menadmenta. Osnovni parametri procesa projektovanja organizacione strukture su:
- podela rada - bitno je sagledati koje e se funkcije obavljati u preduzeu, a zatim ih dalje
podijeliti do nivoa zadatka.
- departmentalizacija (organizaciono grupisanje) - Svrha organizacionog grupisanja je da se
13
14
(prihodi od prodaje, trokovi financiranja, porez na dohodak, vanredni prihodi i rashodi, neto
dobit ili gubitak poduzea)
Prihodi se raunaju kada se koliina robe pomnoi prodajnom cijenom i predstavljaju ukupnu
vrijednost prodaje u periodu od 1 godine.
budet prodaje,
budet proizvodnje,
budet usluga,
budet odreen politikom poduzea
sumarni budeti.
Budet prodaje je primarni budet iz kojeg se izvode ostali budeti. Budet proizvodnje treba da
pokae koliine i trokove za svaki proizvod i mora da bude terminiran sa budetom prodaje i
visinom zaliha. Budet usluga se odnosi na podravajue aktivnosti proizvodnog poduzea.
Budeti odreeni politikom poduzeu se odnose na kapitalne izdatke, istraivanje i razvoj,
reklamu, itd. Sumarni budet se dijeli na glavni budet i budet gotovine.
Glavni budet se obino prikazuje u obliku budetiranih operativnih iskaza ( trgovinski bilans,
bilans uspjeha i bilans stanja ). Za izradu budeta gotovine potrebno je predvidjeti priliv i odliv
novca. Budet novca mora biti jednak koliini novca koja je navedena u aktivi bilansa stanja.
OCJENA OPRAVDANOSTI
Da bi se na kraju ocijenila izvodljivost (isplativost) poduzetnikog projekta potrebno je
izraunati ocjenu opravdanosti ulaganja. Ocjenu opravdanosti mogue je izraunati preko dvije
grupe pokazatelja:
2 statike ocjene,
3 dinamike ocjene.
Statike se oslanjaju na podatke iz samo jedne (prosjene) godine perioda eksploatacije
investicije. U statike ocjene spadaju:
2
3
4
5
6
7
rok vraanja,
jedinina cijena kotanja,
produktivnost,
ekonominost,
rentabilnost,
koeficijent tehnike opremljenosti.
Dinamiki kriteriji koriste diskontni raun kako bi sveli budue vrijednosti na sadanju
vrijednost. Najee koritene dinamike ocjene su neto sadanja vrijednost i interna stopa
rentabilnosti.
Neto sadanja vrijednost je suma diskontovanih neto priliva koji se ostvaruju u periodu
eksploatacije investicije. Investicioni projekt je opravdan ako je neto sadanja vrijednost veu od
nule. Kod iinterne stope rentabilnosti nije potrebno predvidjeti diskontnu stopu, jer se ona u
proraunu pojavljuje kao nepoznata veliina. Interna stopa rentabilnosti je ona diskontna stopa za
koju je neto sadanja vrijednost jednaka nuli. Investicioni projekt je opravdan ako je interna
stopa rentabilnosti vea od vaee kamatne stope na tritu, odnosno ako postoji vie projekata
najbolji je onaj koji ima najveu internu stopu rentabilnosti.
17
PODUZETNIKE STRATEGIJE
Za poduzetnike je veoma vano da njeguju strateki pristup upravljanja poduzeem. Poduzetnici
su razvili nekoliko razliitih tipova poduzetnikih strategija:
1 strategija potpunog planiranja,
2 strategija kritine take,
3 oportunistika strategija,
4 reaktivistika strategija,
5 rutina (navika).
Poduzetnik koji koristi strategiju potpunog planiranja planira unaprijed i aktivno struktuira
situaciju.
Karakteristika strategije kritine take je da zapoinje sa najteom, najnejasnijom i najvanijom
tokom u planu. Akcije se sprovode na osnovu te take, tog polazita i nita se drugo ne
preduzima. Tek nakon reavanja prve kritine take mogue je preduzeti sledee korake.
Oportunistika strategija poinje sa nekim oblikom planiranja. Meutim, kada se ansa pojavi u
okruenju, preduzetnik odstupa od plana i pokuava da iskoristi ansu.
Karakteristika reaktivistike strategije je da preduzetnik reaguje u skladu sa situacijom. Akcije
nisu planirane i ne koristi se proaktivan pristup informacijama.
Rutina je unapreenja poslovanja, zato to se stvari obavljaju na nain na koji su se oduvek
obavljale.
18
ZAKLJUAK
Pronai put kojim eli da ide. Ako ne moe da ga pronae, ti ga izgradi.
ovjek koji ne razmilja i ne planira unaprijed, naii ce na nevolju odmah ispred svojih
vrata. ( Konfucije)
Biznis znaci kontinuirano predvianje, instiktivno igranje sa prognozama.
( Henri de Luka, francuski biznismen )
U osnovi poduzetnik uvia neku potrebu, a onda okuplja ljudsku snagu, materijal i kapital
za ostvarenje te potrebe. ( A. Morita, osniva i vlasnik SONY-a)
Poduzetnici su ljudi koji shvaaju da postoji mala razlika izmeu anse i prepreke, ali su u
stanju da obje okrenu u svoju korist.
19
LITERATURA
20