ZAVARIVANJE

OPASNOSTI PRI ELEKTROLUNOM ZAVARIVANJU

Udar elektrine struje na primarnoj ili mrenoj strani.

Udar elektrine struje na sekundarnoj ili zavarivakoj strani.

Opekline pojedinih dijelova tijela zbog prskanja uarenih metalnih estica te pri dodiru s vruim ili
uarenim metalnim povrinama.

Oteenje oiju zbog tetnog zraenja na vidljivom podruju, koje se oituje jakim blijetanjem i
zasljepljenjem, a posljedica moe biti bolna upala oiju.

Oteenje oiju zbog tetnog ultraljubiastog i infracrvenog zraenja.

Oteenje koe u obliku upala, na nezatienim dijelovima tijela, koje nastaju pod utjecajem jakih
ultraljubiastih zraka.

Oteenje oiju zbog pada iskre i leteih estica te estica ljake (kod ienja ljake).

Oteenje organizma udisanjem letnih plinova, para i dimova koji nastaju pri zavarivanju.

tetne tvari u obliku dimova ovise o vrsti elektrode te, u manjoj mjeri, o vrsti predmeta obrade.

Posebno su opasni spojevi kroma, tzv. kromati i spojevi nikla koji mogu uzrokovati rak te manganovi
oksidi (mangan je otrovan).

Takoer su opasni svi dimovi koji nastaju pri zavarivanju kao to su eljezni oksidi, silicijum-dioksid,
kalcijum-oksid. magneziju m-oksid, fluoriden. titan-dioksid.

Poar zapaljivih tvari blizu mjesta zavarivanja.

UPUTE ZA SIGURAN RAD PRI ELEKTROLUNOM ZAVARIVANJU
1. Zavarivaki se ureaj mora prikljuivati na mreu na ispravan nain, a utinice sa zatitnim
kontaktom i s dovoljne snage u odnosu prema potronji ureaja. Zatita od udara elektrine struje
na primarnoj ili mrenoj strani zavarivakog ureaja mora se provoditi kao i pri radu s bilo kojim
drugim elektrinim troilom. Zatita od izravnog ili direktnog dodira provodi se najee
izoliranjem svih dijelova pod naponom. Kod zavarivakih ureaja to znai da su kuita ureaja
zatvorena i neoteena te da su svi prikljuni kabeli i utikai ispravni. Zatita od posrednog ili
indirektnog dodira postie se najee automatskim iskljuivanjem napajanja pomou osiguraa,
koji u sluaju kvara na zavarivakom ureaju iskljuuju strujni krug.
2. Zatita od udara elektrine struje na sekundarnoj zavarivakoj strani provodi se koritenjem
ureaja sa snienim naponom praznog hoda te koritenjem ispravnog zavarivakog pribora i
odgovarajuih zatitnih sredstava. Negativni pol zavarivakog strujnog kruga mora se spajati

uvijek neposredno na predmet koji se zavaruje, i to stoje mogue blie toki zavarivanja. Tako se
sprjeava pojava lutajuih struja koje mogu otetiti vodie u elektrinoj instalaciji. Dra elektroda
mora biti izoliran i potpuno ispravan. To se odnosi i na kabele na zavarivakoj strani, koji po cijeloj
duini moraju biti izolirani i ispravni. Oteene dijelove treba odmah zamijeniti novima. Tijekom
rada, radnik mora na objema rukama nositi kone zatitne rukavice za zavarivae i zatitne cipele
s gumenim potplatom, a promjenu elektroda obavljati samo sa suhim rukavicama.

3. Kako elektrini luk proizvodi jako zraenje L_ vidljivom, ullraljubiastom i infracrvenom podruju,
radi zatite oiju od tih tetnosti mora se pri elektrolunom zavarivanju nositi posebni zavarivaki
titnik, odosno masku za zavarivanje za zatitu oiju i lica, s tamnim staklima takvog zasjenjenja
koje odgovara vrsti posla odnosno jakosti zavarivake struje (prema DIN-u izmeu 9 i 14).

4. Pri ienju ljake mora se, radi zatite oiju od mehanikih oteenja, koristiti prozirno staklo na
zavarivakom titniku ili zatitne naoale s prozirnim staklima, i sa straninom zatitom.

5. Pri elektrolunom zavarivanju u zatvorenom prostoru moraju se koristiti ventilacijski ureaji za

odsisavanje plinova i dimova neposredno s mjesta rada, naroito ako se radi na predmetima od
kroma, nikla, cinka, mjedi ili ostalih obojenih i tetnih metala, ili na predmetima koji su obojeni
minijem i si.
6. Pri zavarivanju dijelova koji su bili odmaivani klor ugljiko vodicima, npr. Tri ili Per, ili ako se
zavaruje u njihovoj blizini, moe se pojaviti fosgen koji je otrovan. Zbog toga je odmaene
dijelove prije zavarivanja potrebno briljivo osuiti.
7. Pri elektrolunom zavarivanju moraju se koristiti sva propisana osobna zatitna sredstva kao to
su posebni zavarivaki titnik za oi i lice s tamnim staklima, zatitna kapa, zatitno odijelo, ali
ne iz sintetske tkanine zbog opasnosti od zapaljivosti, zatitna kona pregaa, zatitne kone
rukavice za zavarivae, zatitne naoale s prozirnim staklima, zatitne cipele s neoteenim
gumenim potplatom i elinom kapicom, razne izolirane zatitne prostirke i dr.
8. Iz okoline mjesta zavarivanja moraju se maknuti sve lakozapaljive tvari kao to su masne krpe,
drvo, zapaljive tekuine itd., kako ne bi nastao poar.
9. Zavarivati se smije iskljuivo na mjestima koja su sigurna od nastanka poara. To se naroito
odnosi na privremena mjesta rada, na kojima se ne zavaruje stalno, nego prema potrebi. Pri

zavarivanju se uvijek stvara vrlo visoka temperatura, pa se mnogi materijali, koji dou u dodir s
dijelovima koji se zavaruju, mogu zapaliti. Uz to, najvea opasnost za nastanak poara jesu
uarene estice koje se stvaraju pri zavarivanju i padaju uokolo mjesta zavarivanja, ak na
udaljenost i do 10 m. Ako takve vrue ili uarene estice dou u dodir sa zapaljivim materijalima,
mogu uzrokovati poar ak i nekoliko dana nakon zavarivanja. Zbog toga se na mjestu rada moraju
osigurati svi uvjeti kako ne bi nastao poar te pribaviti odgovarajua dokumentacija, a nakon
zavrenih radova obaviti zapisnika primopredaja radova.
ZAPAMTITE ZA SIGURAN RAD

Elektroluno zavarivanje smijete obavljati samo ako ispunjavate posebne uvjete za rad na tim
poslovima, te ako ste osposobljeni za siguran rad na njima.

Za vrijeme elektrolunog zavarivanja usredotoite se na rad i ne razgovarajte s drugim radnicima.

Posebno su opasne razliite ale i igre, jer mogu biti uzrokom ozljede.

U sluaju bilo kakvog kvara na ureajima ili pribora za elektroluno zavarivanje, iskljuite ih odmah
iz mree i kvar dojavite odgovornom voditelju poslova.

Nakon svretka rada iskljuite zavarivaki ureaj iz elektrine struje (mree), pospremite pribor, a
na vrue predmete obrade postavite znak kojim ete upozoriti okolne radnike na opasnost od
opeklina ili ih ogradite.
Prilikom zavarivanja na privremenim mjestima zavarivanja pod odnosno prostor mora biti
horizontalno oien od gorivog materijala u polumjeru od 10 m od mjesta privremenog zavarivanja.
Ukoliko se ne moe ispuniti prethodni uvjet, onda se gorivi materijal mora zatititi negorivim
prekrivaima , i to tako da rubovi prekrivaa i preklopi budu nepropusni za iskre.
Ako se prilikom zavarivanja podovi moe vodom, radnici koji vre
elektrozavarivanje moraju biti zatieni od mogueg udara struje.
Prilikom zavarivanja, u zoni zavarivanja unutar 10 m od mjesta rada, svi otvori ili
pukotine u zidovima, podovima ili vodovima moraju se prekriti, kako bi se
sprijeio prolaz iskrama u susjedne prostorije odnosno povrine, ili se mora
postaviti zavjesa ili paravan oko mjesta rada, ija visina ne smije biti nia od 1,8 m.
Sistemi cijevnih vodova, transportnih traka i slino koji mogu prenositi iskre do udaljenih gorivih
materijala, moraju biti zatieni od mogueg ulaza iskri ili stavljeni izvan pogona.
Zavarivanje u blizini zidova, pregrada, tavanica ili krovova graenih od gorivog materijala, moe se
vriti samo ukoliko su postavljeni negorivi titnici ili paravani.
Zavarivanje se ne smije izvoditi na metalnim pregradama, zidovima, tavanicama ili krovovima koji
imaju gorivu oblogu, ako ni na zidovima, tavanicama, pregradama ili krovovima od gorivog materijala
(npr. gorive panel-ploe tipa sendvi).

Zavarivanje metalnih cijevi i drugih metalnih povrina (konstrukcija, nosaa itd.), koji su u dodiru sa
zidovima, pregradama, tavanicama ili krovovima od gorivog materijala, ne smije se izvoditi ni u
sluajevima ukoliko se zavarivanjem moe izazvati poar uslijed toplinske vodljivosti. Samo u
izuzetnim sluajevima dozvoljeno je zavarivanje metalnih zidova, tavanica, krovova, cijevnih vodova i
drugoga pod uvjetom da se gorivi materijali maknu. Ako se gorivi materijal ne moe ukloniti, onda se
na suprotnoj strani mjesta rada postavlja vatrogasno deurstvo.
Na mjestima zavarivanja odgovarajua oprema te broj i vrsta aparata za gaenje poara utvrenih u
odobrenju mora se drati u pripravnosti.
U sluajevima gdje je potrebno tlane cijevi s mlaznicom moraju biti spojene na hidrantski prikljuak i
pripravne za upotrebu.
Radnici koji izvode zavarivanje moraju biti osposobljeni za rukovanje raspoloivom opremom za
gaenje poara na mjestu zavarivanja i sistemom za javljanje u sluaju poara.
Prilikom izdavanja odobrenja za zavarivanje ovlatena osoba mora odrediti obavezno vatrogasno
deurstvo pri izvoenju zavarivanja u sluajevima propisanim lanom 19, 20. i 21. Pravilnika o
mjerama zatite od poara pri izvoenju radova zavarivanja, rezanja, lemljenja i srodnih tehnika rada.
Vatrogasno deurstvo s odgovarajuom opremom i sredstvima za gaenje poara mora se osigurati
kod mjesta zavarivanja jo najmanje 30 min. poslije zavretka zavarivanja.
Radnici koji izvode zavarivanje upotrebom boca s gorivim plinom sa ili bez kisika moraju se
pridravati slijedeih pravila:

otvaranje ventila na bocama s komprimiranim, tekuim i pod tlakom otopljenim plinovima mora biti
polagano i bez upotrebe sile;
gorivi plinovi i kisik ne smiju se koristiti iz boca na koje nije postavljen odgovarajui reducir ventil;
prilikom postavljanja reducir ventila na bocu s kisikom brtva i navoj te alat i ruke radnika ne smiju
biti zamazane uljima ili masnim tvarima;
boce s kisikom ne smiju se koristiti za pogon strojeva, alata ili ureaja, za propuhivanje kanala i cijevi
odnosno ienje ili otpraivanje prostorija, opreme ili odjee;
boce moraju imati pri radu osigura protiv povratnog plamena;
boce se moraju postaviti na sigurnu udaljenost od mjesta zavarivanja, tako da ne mogu biti izloene
iskrama, esticama rastaljenog materijala, plamenu krivo usmjerenog plamenika ili pregrijavanju od
vruih materijala ili ureaja;
boce moraju biti osigurane od pada;
boce se ne smiju kotrljati niti koristiti u horizontalnom poloaju;
kape za zatitu ventila moraju biti postavljene na mjesto predvieno za to, osim kada su boce u
upotrebi ili spojene i spremne za upotrebu;
gumene cijevi trebaju biti smjetene i zatiene tako da ne mogu biti fiziki oteene, a na spojnim
mjestima moraju biti privrene odgovarajuim obujmicama;

ZAVARIVANJE
Zavarivanje je spajanje dvaju ili vie, istovrsnih ili raznovrsnih materijala, taljenjem ili pritiskom,
sa ili bez dodavanja dodatnog materijala, na nain da se dobije homogen zavareni spoj.
UVOD I PODJELA

Prema nainu spajanja metode zavarivanja se dijele u dvije velike grupe:

Zavarivanje taljenjem - zavarivanje materijala u rastaljenom stanju na mjestu spoja, uz dodatni

materijal ili bez njega;
- Plinsko zavarivanje,
- Elektroluno zavarivanje.

Zavarivanje pritiskom - zavarivanje materijala u vrstom ili omekanom stanju na mjestu spoja s
pomou pritiska ili udarca;
- Kovako zavarivanje,
- Elektrootporno zavarivanje.
Podjela postupaka zavarivanja
Zavarivanje taljenjem

Zavarivanje pritiskom

- Elekroluno

- Kovako

- Aluminotermitsko

- Plinsko

- EPT Elektro pod troskom

- Difuzijono

- Elektronskim mlazom

- Hladno

- Ljevako

- Elektrootporno

- Laserom

- Eksplozijom

- Plazmom

- Aluminotermitsko

- Elektroluno

- Trenjem

- Plinsko:

- MPL-Magnet pokretnim lukom

- Kisik - acetilen

- VF-visokofrekventom strujom

- Kisik - propan

- Elektroluno svornjaka

- Kisik - vodik

-Infracrvenim zraenjem

Zavarivanje je interdisciplinarna tehnologija.

Za razumijevanje i koritenje ove tehnologije nuna su znanja iz vie podruja:

Znanosti o materijalima i metalurgije (metalurgija zavarivanja),

Termodinamike (temperaturna polja pri zavarivanju),

Elektrotehnike (izvori struje, elektrini luk, spajanje razliitih senzori),

Kemije (metalurki i drugi procesi koji se odvijaju pri zavarivanju),

Informatike (ekspertni sustavi, razliiti prorauni, baze podataka, ) i dr.

Opseg zavarivanja samo na jednom objektu moe biti velik.
Na primjeru jednog tankera nosivosti 82.000 t izgraenog u naem brodogradilitu zavaruje se:
261.6 km kutnih spojeva i 11.6 km sueonih spojeva
Na postrojenjima velikih termoelektrana ili na nuklearnim elektranama, rafinerijama nafte ima po
10.000 do 100.000 zavarenih spojeva cijevi pod tlakom.
Dovoljno je da samo jedan zavar otkae (lom, pukotina, poroznost, proputanje...), pa da doe do
skupog zastoja ili u nepovoljnijem sluaju do katastrofalnog oteenja s tekim posljedicama za ljude,
imovinu i bioloku okolinu.
Plinsko zavarivanje

Plinsko zavarivanje je jedan od najstarijih i najsvestranijih postupaka zavarivanja.

Kod ovog postupka toplinska energija dobiva se izgaranjem gorivih plinova u kisiku.

Plamen koji nastaje koristi se za omekavanje rubova metala i eventualno dodatnog materijala u
ipkastom obliku.

Od gorivih plinova najee se koristi acetilen (C2H2), a mogu se koristiti i vodik, propan, butan,
metan, gradski plin, i dr.

Kod zavarivanja plamenom koristi se mjeavina kisika i gorivog plina najee u omjeru 1:1.

Uz dodatno dovoenje istog kisika plamenom je mogue i rezanje metala.

Oprema za plinsko zavarivanje sastoji se iz boce acetilena, boce kisika, redukcijskih ventila, cijevi za
zavarivanje, plamenika i dodatnog materijala.

Acetilen i kisik mijeaju se u plameniku, pale se i izgaranjem stvaraju temperaturu u plamenu od

3.100 C.

Zavarivanje plinskim plamenom koristi se za zavarivanje, elika, sivog lijeva, bakra, aluminija i
njihovih legura.

Postupak zavarivanja je jednostavan, oprema jeftina ali je brzina zavarivanja mala i upaljivost i
eksplozivnost rada poveava opasnost pri radu.

Zavarivanje plinskim plamenom ranije se je puno vie koristilo za razliite zadatke.

Nove i bre metode zavarivanja su postepeno preuzele veinu poslova.

Na primjer, postupci zavarivanje plamenom tankih limova sada su zamijenjene s MIG/MAG

postupcima zavarivanja.

Zavarivanje plamenom se najvie koriste za montane i instalacijske radove: zavarivanje cijevi,

cilindara i dr.

Na primjer, za zavarivanje cijevnih sustava iz nelegiranih elika i postupci reparacija lijevanog eljeza.

Kisik-acetilen plamen ima vrlo veliku industrijsku primjenu kod lemljenja, toplinskog rezanja i lokanih
toplinskih obrada.
Plamenik

Tri podruja plamena: iak (jezgra), zavarivaka zona i vanjska zona (omota plamena)
Prilikom izgaranja acetilena u zavarivakom plamenu stvara se ugljini dioksid i vodena para
C2H2 + 2,5 02 2 CO2 + H2O

Oprema: - plinske boce, gumeno crijevo, garnitura plamenika

1. BOCA KISIKA (oprez visoki pritisak 150-300 bara)

2. BOCA ACETILENA (pritisak 18 bara)
3. REDUKCIJSKI VENTIL
4. PLAMENA ZAPREKA
Runo elektroluno zavarivanje obloenim elektrodama (REL)

Postupak je jednostavan za rukovanje.

Primjenjuje se za zavarivanje i navarivanje svih vrsta metala istosmjernom ili izmjeninom strujom.

Elektrini luk se uspostavlja izmeu vrha elektrode i radnog komada i postupak je runi, to znai da
je neophodan zavariva

Prednosti:

jeftina oprema,

irok spektar elektroda,

koristi se za sve konstrukcijske elike, Cu, Ni, Ti i dr.,

za sve debljine zavara (od 1 mm do 100 mm),

izvedivo je vieslojno zavarivanje,

zavarivanje u svim poloajima.

Nedostaci:

postupak se obavlja runo (mogunost greke),

puno dimova (potrebna ventilacija),

stvaranje troske (opasnost troska u zavaru),

otpad moraju se ukloniti,

prekidi i uspostavljanje luka mogue pogreke.

Funkcija obloge:
1. Elektrina funkcija vana jer utjee na stabilnost el. luka,
2. Fizikalna funkcija utjee na zatitu taline od zraka (plinovi tite talinu),
3. Metalurka funkcija u oblozi se nalaze komponente koje vre legiranje metala zavara te utjeu
na deoksidaciju taline.

OBLOGA

SVOJSTVA
- daje dobru ilavost i vrstou
- trai posebnu opremu za zavarivaa

BAZINA

- zavaruje se iskljuivo na (+) polu

- visina luka je jednaka 1 promjera elektrode
- na sebe vee kisik, vodik, sumpor i fosfor
- zavareni spoj je osloboen tetnih plinova i nemetalnih primjesa
- stabilan el. Luk
- moe se raditi i na istosmjernoj i izmjeninoj struji

RUTILNA

- estetski lijep zavar

- lagano se radi s njom
- neto loija mehanika svojstva

KISELA

CELULOZNA

- ista svojstva kao i bazina

- razvili su je Amerikanci prije 50. godina
- specifina obloga

Zavarivanje s taljivom elektrodom u zatitnoj plinskoj atmosferi

Elektrini se luk, kod zavarivanja s taljivom elektrodom u zatitnoj plinskoj atmosferi, uspostavlja i
odrava izmeu vrha taljive metalne elektrode, odnosno ice i zavarenog metala.

Elektrini luk stvara potrebnu toplinu i osigurava taljenje dodatnog metala i spajanih rubova
osnovnog metala u okruenju zatitnog plina

Kad se kao zatitni plinovi koriste neutralni ili inertni plinovi, npr. argon, helij ili mjeavina plinova
onda se ovaj postupak naziva MIG (Metal Inert Gas).

Kada se kao zatitni plin koriste aktivni plinovi, najee CO2 i njegove mjeavine s drugim plinovima,
onda se postupak naziva MAG (Metal Active Gas).

Metalna elektroda u obliku ice namotane na kolut potiskuje se pomou potisnog mehanizma kroz
pitolj za zavarivanje do mjesta taljenja gdje se u elektrinom luku tali i prenosi u rastaljeni metal.

Inertni plin titi talinu od tetnog utjecaja kisika i duika iz zraka.

Voenje i upravljanje zavarivakog pitolja je runo ali moe biti potpuno i automatizirano.

Promjeri ica i parametri zavarivanja MIG ili MAG postupkom odabiru se prema debljini zavarenih
izradaka i poloaju zavarivanja.

Najee se koristi ica punog presjeka promjera 0,6 do 2,4 mm koja je zbog boljeg elektrinog
kontakta i zatite od korozije pobakrena.

Ovaj postupak se najee koristi za zavarivanje obojenih metala, visokolegiranih elika i drugih
metala koji se rado veu s kisikom kao i zavarivanje tankih limova.
Prednosti MIG/MAG postupka:

brzine zavarivanja (do 1m/min)

mogu se zavarivati tanki, srednji i debeli komadi

za sve vrste metala

u svim poloajima zavarivanja

postupak se moe automatizirati i robotizirati

Nedostaci MIG/MAG postupka

skupa oprema

velika pozornost oko zatite zbog plina

treba se zavarivati sa 2 ruke

opasnost od naljepljivanja
Zavarivanje s netaljivom elektrodom u zatitnoj plinskoj atmosferi

Postupak se temelji na uspostavljanju i odravanju elektrinog luka izmeu volframove netaljive

elektrode i radnog komada uz zatitu neutralnog ili inertnog plina, odnosno odgovarajue mjeavine
plinova.

Ovaj postupak se naziva TIG zavarivanje (Tungsten inert gas).

Mali intenzivan elektrian luk nastao iz usmjerene elektrode idealan je za visoko kvalitetno i precizno
zavarivanje.

Toplina elektrinog luka tali i spaja rubne dijelove osnovnog metala, a ako je potrebno sa strane se
dovodi i dodatni materijal.

Postupak se moe izvesti u bilo kojem radnom poloaju i na radne komade debljine manjeg od
milimetra.

Glavne prednosti ovog tipa zavarivanja su izrazita pravilnost depozita i mogunost prijenosa
dodanog materijala u kupku bez znaajnog gubitka elemenata od kojih se sastoji.

Za zavarivanje aluminija, magnezija i njihovih legura koristi se izmjenina struja, a za ostale metale
se koristi istosmjerna struja s minus polom na elektrodi.

TIG postupak razvijen je za zavarivanje magnezija i njegovih legura, a danas se upotrebljava za

zavarivanje razliitih metala od aluminija, titana, nehrajuih elika, tankih elinih limova i drugih
ne eljeznih metala i legura. Kao zatitni plin koristi se argon ili helij koji ima svrhu da stvori zatitnu
atmosferu koja se moe to lake ionizirati i titi vrh elektrode i talinu od kontaminacije kisikom i
drugim plinovima iz okoline.

Kao zatitni plin koristi se argon ili helij koji ima svrhu da stvori zatitnu atmosferu koja se moe to
lake ionizirati i titi vrh elektrode i talinu od kontaminacije kisikom i drugim plinovima iz okoline.

Prednosti:

luk je vrlo stabilan (osigurava visokokvalitetno zavarivanje)

zavareni spojevi su homogeni, dobre estetike i dobrih mehanikih svojstava

koristi se za zahtjevne materijale (nehrajui elici, Al, Ti, Cu, itd)

zavarivanje daje najkvalitetniji zavar

Nedostaci:

mala brzina zavarivanja (10 15 cm u min)

ogranieno za tanke materijale (do 6 mm)

oprema je vrlo skupa

skup je plin (argon)

skup je wolfram

radi oksidacije je nuna sekundarna zatita

Zavarivanje plazmenim lukom

Plazma je u stvari plin koji je zagrijan do ekstremno visokih temperatura (50.000 C) i ioniziran tako
da postane elektriki vodljiv.

U procesu zavarivanja plazmom koristi se plazma za prijenos elektrinog luka do obratka.

Intenzivnim toplinom luka metal koji se zavaruje se topi i spaja.

Netaljiva volframova elektroda spojena je na () pol izvora istosmjerne struje i nalazi se u sredinjem
dijelu bakrene sapnice.

Upravljaki luk se inicira izmeu elektrode plamenika i vrha sapnice, koji se zatim prenosi na metal
koji se zavaruje. Kao plazmeni plin se najee koristi argon.

U plameniku se takoer koristi i sekundarni plin argon, argon/vodik ili helij, koji pomae u zatiti od
oksidacije taljive kupke zavara.

Zavarivanje plazmenim lukom se koristi za gotovo sve metale, a naroito se zavaruju visoko legirani
i nehrajuih elici, nikal, titan, aluminij, bakar i njihove legure.

Debljine metala nisu manje od 3-4 mm.

Metal se moe spajati bez dodatnog materijala, ali ako je potrebno on se moe dodati izravno u luk.

Prednosti koritenja ove metode su vea brzina rada i raznovrsnost uporabe, bolja kvaliteta reza i
zavara.
Prednosti:

razmak izmeu pitolja i radnog komada nije kritina veliina,

velika koncentracija energije u mlazu plazme omoguava duboku penetraciju, te potpuno

protaljivanje u jednom prolazu.

Zona utjecaja topline spoja je uska s paralelnim rubovima to smanjuje kutne deformacije,

velika koncentracija energije osigurava veu brzinu zavarivanja uz stabilan luk,

visoka kvaliteta spojeva.

Nedostaci:

plazma pitolj je mnogo osjetljiviji na oteenja nego kod TIG postupka,

pitolji moraju imati vodeno hlaenje,

zahtjeva se vrlo tono odravanje razmaka izmeu vrha elektrode i sapnice.

Plazma rezanje

Plazma rezanje je vrlo vaan postupak rezanja, jer se mogu uspjeno rezati svi oni materijali koji se
plinskim plamenom ne mogu rezati (Cu, Al, Cr-Ni elici, sivi lijev itd).

Princip rezanja plazmom je rezanje taljenjem materijala

Zavarivanje trenjem

Zavarivanje trenjem se izvodi relativnim kretanjem jedne komponente u odnosu na drugu, du

zajednike dodirne povrine uz pritisak na mjesto spajanja.

Toplina nastala trenjem smeka materijal, koji postaje plastian, povrinski materijal je istisnut van
rubova spoja, tako da se isti materijal zavaruje.
Razlikujemo tri vrste zavarivanja trenjem:
Okretno zavarivanje trenjem

U ovom postupku, koji se najvie koristi, jedan dio koja se spaja, okree u odnosu na drugi dio.

Ovim postupkom spajaju se mnoge eline osovine i poluosovine, elementi ovjesa, vilice mjenjaa,
osovine, ventili motora i dr.

Ventil motora je primjer spajanja razliitih materijala poto je glava ventila iz jednog, a drka ventila
iz drugog materijala.
Duinsko zavarivanje trenjem

Dobilo je naziv po pravocrtnom kretanju jednog dijela koji se spaja u odnosu na drugi du njihove
povrine spajanja.

Na primjer, ovaj postupak se u avionskoj industriji koristi za spajanje lopatica propelera na disk.

Postupak je jeftin i koristi se za spajanja diskova konica, obrua kotaa i drugih dijelova motora.
Zavarivanje trenjem s okretnim alatom

Takoer se ovom postupkom stvara plastificirano podruje materijala, ali na drugaiji nain.

Netroivi rotirajui alat se pritie na materijal koji e se zavarivati. Rotacija alata zagrijava i
plastificira materijal(e) spajanja.

S okretanjem alata du spoja materijal ispred alata se zakree oko plastificiranog kruga tako eliminira
povrine i stvara zavar.

Ovaj postupak je patentiran 1991. godine i prvo se je primjenjivao za zavarivanje aluminija.

Kvaliteta zavara je odlina.

Nema poroznosti koje moe nastati pri zavarivanju taljenjem i mehanika svojstva zavara su iste
kvalitete kao i najkvalitetniji tradicionalni zavari.

Postupak je ekoloki prihvatljiv jer ne dolazi do razvijanja zavarivakih plinova i prskanja elektrode,
nema intenzivnog svjetla iz elektrinog luka ni reflektirajueg laserskog svjetla.

Takoer je bitno naglasiti da su deformacije i zaostala naprezanja nastala zbog utjecaja topline vrlo
mala.

Ovim postupkom mogu se zavarivati aluminijski profili debljine od 2 do 12 mm, brzinom i do 3,6
m/min.

Elektrini luk

Elektrini luk je zavrni dio strujnog kruga kod kojeg elektrina struja prolazi zrani prostor izmeu
elektrode i radnog komada.

Zbog toga to zrak ne provodi struju zrani prostor mora biti ioniziran.

Iz sigurnosnih razloga maksimalni napon kod elektrolunog zavarivanja je 120 V za istosmjernu struju
i 80 V za izmjeninu struju.

Ovi naponi su premali za nastajanje elektrinog luka, koji zahtjeva napone od 5.000 V/mm u zranom
razmaku.

Dakle, kako bi se uspostavio zavarivaki elektrini luk potrebno je da metalna elektroda dodirne
radni komad.

Tada dolazi do kratkog spoja i prolaza elektrine struje.

Zbog velike jakosti struje (200 1.000 A) dodirne povrine se zagrijavaju.

Nastaje uarene mrlje na vrhu elektrode (katoda) ako je elektroda vezana na minus pol.

Na radnom komadu, koji je vezan na pozitivan pol, nastaje takoer uarena fleka.

Ako se elektroda zatim podigne nekoliko milimetara od radnog komada uarena fleka elektrode
poinje emitirati elektrone koji se u obliku oblaka sakupljaju oko vrha elektrode.

Napon generatora djeluje kroz zrani razmak a + b + c i uzrokuje gibanje emitiranih elektrona u
smjeru anoda (radni komad).

U elektrinom polju se elektroni ubrzavaju i nakon podruja a je njihova kinetika energija tako velika
da oni mogu ometati nastajanje atoma u zranom razmaku.

Du podruja b (duina luka) atomi u zranom razmaku e se ionizirati (izgubiti e jedan elektron).

Elektroni putuju dalje prema anodi gdje izgaraju i njihova kinetika energija se pretvara u toplinsku
energiju.

Na isti se nain prema katodi ubrzavaju i ioni koji nastaju u podruju b.

Katoda tako zadrava temperaturu i sposobnost emitiranja novih elektrona.

Uslijed jakog zagrijavanja i pod djelovanjem uspostavljenog elektrinog luka nastaje ubrzano gibanje
velikog broja elektrona i manjeg broja neto sporijih iona te njihovo stalno meusobno sudaranje.

Bombardiranje elektronima je intenzivnije od bombardiranja ionima.

Zato se u istosmjernom elektrinom luku vie zagrijava anoda (radni komad) od katode (elektrode).

U izmjeninom elektrinom luku, koji se obino mijenja 100 puta u sekundi, se toplina jednako
rasporeuje prema anodi i katodi.

Elektrina struja se sastoji iz elektrona koji se zbog elektromotorne sile izvora struje gibaju od
negativnog nabijenog pola prema pozitivnom.

A smjer elektrine struje definiran je suprotno: od pozitivnog pola prema negativnom polu izvora.

Temperatura u centru toplog, ioniziranog, plinskog stupa elektrinog luka je obino od 5.000 do
7.000 oC, kod zatitnih plinova je i do 20.000 oC.

Na ovim temperaturama se plin u elektrino luku nalazi u stanju plazme.

Podruje b elektrinog luka se zbog toga i naziva podruje plazme.

Pod plazmom se smatra plin u kojem su elektroni osloboeni od atoma.

Vrlo intenzivno svjetlo iz elektrinog luka se stvara u podruju plazme.

Svjetlost nastaje kada odreeni elektroni prelaze u nie energetske nivoe.

Zbog toga se viak energije oslobaa kao elektromagnetskog zraenja, koje je u obliku vidljive
svjetlosti, te ultraljubiastog i infracvenog zraenja.

Oprez; intenzivni sjaj i ultraljubiaste zrake iz elektrinog luka su opasni za nezatiene oi i ljudsku
kou.

Shema elektrinog luka kod zavarivanja s obloenom taljivom elektrodom

Za vrijeme procesa zavarivanja dolazi do prijenosa materijala elektrode u elektrinom luku do radnog
komada pod itavim nizom djelovanja i uinaka:

elektromagnetske sile koja djeluje na formiranje kapljica rastaljenog dodatnog metala i njezino
naglo odvajanje,

elektrostatike sile koje djeluju izmeu elektrode i radnog metala i utjeu na gibanje kapljica
rastaljenog dodatnog metala kroz elektrini luk,

sile povrinske napetosti koje djeluju na formiranje kapljica, stezanje omekanog vrha elektrode,
uvlaenje kapljica u rastaljenu talinu zavara i spreavanje razlijevanja taline,

pritiska i strujanja plinova nastalih izgaranjem obloge elektrode od vrha elektrode prema povrini
taline,

trenja plazmatskog mlaza estica u elektrinom luku,

gravitacijskih sila koje djeluju na gibanje kapljica i njihov ulaz u talinu.

ZAVARLJIVOST MATERIJALA
Zavarljivost materijala je sposobnost zavarivanja materijala.
Metal smatramo zavarljivim onda kada primjenjujui odreeni postupak zavarivanja, dobivamo
kontinuirani, homogeni zavareni spoj koji zadovoljava predviene zahtjeve i koji ima zahtijevana
mehanika i druga potrebna svojstva.
Zavaraljivost moe biti:

Dobra, ako se moe zavarivati bez specijalnih predradnji i mjera opreza.

Slaba, ako su potrebne specijalne predradnje i mjere opreza, na primjer predgrijavanje zbog
mogunosti nastanka pukotina.

Jako slaba zavarljivost, ako su potrebne takve predradnje i mjere opreza da praktiki nije mogue
izvesti zavarivanje koje bi bilo ekonomski prihvatljivo.
Zahtjevi za dobru zavarljivost:

Zadovoljavajua ilavost osnovnog materijala i nakon zavarivanja,

Zadovoljavajua krhkost,

Postotak ugljika to manji jer utjee na porast zakaljivosti, tvrdoe i krhkosti,

Najprihvatljiviji elici su dobiveni u Siemens-Martinovim peima.

Nelegirani konstrukcijski elici
Ovi elici se dobro zavaruju bez posebnih mjera opreza ako:

nemaju vei sadraj ugljika od 0,25%,

koliina neistoa nije prevelika,

radni komadi nemaju preveliku masu ili velike debljine,

konstrukcija nije ukruena.

Prije zavarivanja velikih radnih komada i elika s poveanim sadrajem ugljika koristi se postupak
predgrijavanja.
To je potrebno radi smanjenja intenziteta odvoda topline kako bi se izbjeglo zakaljivanje
(otvrdnjavanje) prijelazne zone zavara.

Pri zavarivanju ovih elika koriste se bazine elektrode i redoslijed zavarivanja koji smanjuje zaostala
naprezanja.
Radi smanjenja zaostalih naprezanja zavara preporua se odarivanje optereenih konstrukcija, poput
parnih kotlova i posuda pod tlakom.
Niskolegirani konstrukcijski elici
Tri glavne skupine ovih elika su:

ugljino manganski elici (do 0,22 % C i do 1,6 % Mn) - pogodni za zavarivanje - koriste se bazine
elektrode - potrebno je predgrijavanje ako se radi o veim debljinama,

manje pogodni za zavarivanje su elici s dodacima mangana i nikla - koriste se bazine elektrode s
dodacima mangana i nikla i obavezno je predgrijavanje.

nepogodni elici za zavarivanje s dodacima kroma, nikla, vanadija i molibdena, koji su skloni
zakaljivanju i stvaranju pukotina. Obvezno je predgrijavanje uz kontrolu temperature. Koriste se
bazine elektrode s istim legirajuim elementima kao i osnovni metal. Obvezna je toplinska obrada
nakon zavarivanja.
Niskolegirani ili sitnozrnati elici poviene vrstoe su dobro zavarljivi uz:

predgijavanje,

pravilan odabir elektrode i tehnike rada i redoslijeda zavarivanja,

spreavanje ulaska vodika u materijal zavara,

ouvanje sitnozrnate strukture na granici (zona utjecaja topline ZUT), gdje naroito postoji sklonost
zakaljivanju, okrupnjavanju zrna i pojavi pukotina.
Visokolegirani nehrajui konstrukcijski elici
Nehrajui elici sadre od 12 do 36 % Cr, a mogu biti dodatno legirani s niklom i molibdenom.
Dva su osnovna problema pri njihovom zavarivanju:

Veliki afinitet kroma i kisika uzrokuje stvaranje debelih oksidnih slojeva na povrini taline zavara, koji
ulaskom u talinu zavara znaajno smanjuju njegovu kvalitetu. Stoga tehnologija zavarivanja ovih
elika titi zavar od pristupa kisika;

Veliki afinitet kroma prema ugljiku uzrokuje stvaranje kromovog karbida na granicama kristala to
smanjuje njegovu koliinu u tim podrujima, a time slabi otpornost prema koroziji. Zbog toga sadraj
ugljika mora biti vrlo mali od 0,03 do 0,06 %.

Prilikom zavarivanja cijevi od nehrajueg elika unutranjost cijevi se ispuni s inertnim plinom radi
zatite povrine zavara na strani korijena.
Opa pravila za zavarivanje nehrajuih elika su:

Mjesto zavarivanog spoja mora biti isto i glatko obraeno (bez masnoa, vlage i drugih neistoa);

Alati i brusne ploe ne smiju sadravati karbide ve se koriste aluminijski oksidi;

Feritni martenzitni elici se obavezno predgrijavaju;

Odabir dodatnog materijala je vrlo vaan i dr.

Sivi lijev
Osnovni problem zavarivanja sivog lijeva je njegova mala istezljivost.
Sivi lijev ne podnosi plastine deformacije koje se javljaju prilikom grijanja i hlaenja kod
zavarivanja.
Prelaz taline sivog lijeva u kruto stanje je vrlo brz, tako da se plastino meustanje gotovo i ne
pojavljuje. Naglim hlaenjem dolazi do otvrdnjavanja u ZUT-u kao i do pojave napuklina. Pucanje
zavarivanog komada od sivog lijeva sprjeava se predgrijavanjem izratka plinskim plamenom ili u
peima do crvenila odljevka oko 600 oC i postupnim hlaenjem, prekrivanjem zavara npr. zagrijanim
pijeskom kako bi se postigla brzina hlaenja od 50 do 100 oC/h.
Zavarivanje sivog lijeva najee se izvodi runim elektrolunim postupkom, a mogue je i plinskim
plamenom (preporua se za manje dijelove).
Kod elektrolunog postupka zavaruje se kratkim nanosim od 20 do 30 mm irine 5 do 6 mm. Okolni
materijal se ne bi smio zagrijati iznad 70 do 80 oC.
Zavaruje se od sredine prema krajevima pripremljenog spoja.
Aluminij
Aluminij i njegove legure mogu se zavarivati gotovo svim postupcima zavarivanja. Vrlo uinkovito se
koristi TIG i MIG postupci zavarivanja, a mogue je zavarivanje i plinskim plamenom.
Problemi koji se javljaju kod zavarivanja aluminijevih slitina su:

Izraena sklonost oksidaciji, stvara se Al2O3 koji ima visoku temperaturu talita od 2037 oC, veliku
gustou i teko se izdvaja iz taline. isti aluminij ima talite 660 oC;

Pojava poroznosti, koje se javljaju ulaskom vodika u rastaljeni metal. Izvori vodika su vlaga i
neistoe na povrini zavara, dodatnog materijala i obloge elektrode. Zbog toga je potrebno
temeljito etkanje povrina pripremljenih za zavarivanje i topitelja u obliku praka ili paste;

Vrlo visoka toplinska vodljivost aluminijevih slitina (4-5 puta vea od elika);

Kada se zavareni spoj ohladi potrebno je s njegove povrine ukloniti etkom i toplom vodom
ostatake topitelja, koji jako nagrizaju aluminij, s jedne i druge strane zavara.

Bakar
Postiu se dobri rezultati zavarivanja s TIG i MIG postupcima zavarivanja. Zavarivanje plinskim
plamenom nije pogodno, a mogue je zavarivanje elektrinim lukom s odgovarajuim obloenim
elektrodama pri emu elektrini luk mora biti vrlo kratak kako bi plinski zatitni omota bio to gui.
Osnovne potekoe pri zavarivanju bakrenih slitina su:

Izuzetno visoka toplinska vodljivost bakra (6 puta vea od elika) zahtjeva da se na mjesto zavara
mora dovoditi znatno vea koliina topline. Zavareni sklop je potrebno izolirati radi sprjeavanja
odvoenja topline, npr. amotnim opekama.

Veliki afinitet bakra u rastaljenom stanju s kisikom i vodikom ima tetni utjecaj na kvalitetu zavara.
Nakon obvezatnog ienja povrina zavarivanog spoja mora se osigurati dobra zatita taline uz
upotrebu topitelja, npr. boraksa ili smjese boraksa i borne kiseline. Kod plinskog zavarivanja se
koristi neutralni plamen (omjer kisika i acetilena je 1:1).

Slitine bakra sadre cink koji stvara opasne cinkove pare. Stoga se zavariva mora zatititi, a radno
mjesto dobro odzraiti i koristiti ventilaciju.

Velika itkost taline zahtjeva izvoenje zavarivanja samo u poloenom poloaju.

Znatno irenje i stezanje materijala uzrokuje pojavu zaostalih unutarnjih naprezanja i deformacija
zavarenih komada.
Zavarivanje aluminija
Za razliku od elika koji se na odgovarajui nain moe zavarivati i na otvorenom, aluminij se zbog
svojih fizikalnih i kemijskih svojstava, moe zavarivati iskljuivo u zatvorenom prostoru

Aluminij je materijal koji danas nalazi primjenu u gotovo svim dijelovima industrije, naroito zbog svoje
korozijske postojanosti u mnogim medijima. Osim toga, to je materijal s prilino dobrim mehanikim
svojstvima, a i podatan je za obradu svim tehnolokim postupcima. U brodogradnji je posebno
interesantan zbog male specifine mase i dobrih mehanikih svojstava.
Ipak, u veoj mjeri poeo se koristiti tek u posljednjih etrdesetak godina, i to ponajprije za izgradnju
ratnih i brzih putnikih plovila. Njegova mala masa, kao i navedene karakteristike ine ga skoro
savrenim materijalom za brodogradnju. Kod nas je njegova upotreba jo nekako u povojima. Tek tu i
tamo napravi se poneki manji putniki brod ili brodica za prijevoz turista.
U maloj brodogradnji, meu brodicama do desetak metara duljine stakloplastika je jo uvijek na prvom
mjestu. U nekim drugim zemljama, poput primjerice u Australiji, upravo su mala aluminijska plovila
preuzela vei dio trita. Bilo je pokuaja uvoza i ponude ovih plovila i na naem tritu, ali odaziva
kupaca, ak ni u boljim vremenima nije bilo. Konzervativnost naih kupaca, ali i brodograditelja, i dalje
ignorira aluminij i njegove kvalitete. Potpuno neopravdano.
Kvalitetne aluminijske legure i sve preciznija i bolja oprema za rezanje i zavarivanje aluminija,
tehnoloki postaju sve naprednije iz dana u dan, pa nam preostaje nada da e se i na tom podruju
neto uskoro promijeniti.
Ono to danas aluminij ini posebnim kao brodograevni materijal, to su prvenstveno njegova fizikalna
i kemijska svojstva:

mala gustoa od 2.600 do 2.800 kg/m. Drugim rijeima, od elika je laki za 2,9 puta,

povoljan odnos teine i vrstoe, naroito kod nekih slitina,

dobra otpornost na koroziju prema zraku i razliitim oksidirajuim spojevima,

visoka elektrina vodljivost koja je 3 do 3,5 puta vea nego kod elika,

visoka toplinska vodljivost koja je 13 puta vea nego kod nehrajuih elika, a 4 puta vea nego kod
nelegiranih elika. Dosee 40 posto vodljivosti bakra uz 3,3 posto manju teinu,

nemagnetinost, to je povoljno za izradu mjernih instrumenata, kuita kompasa, kormilarnica,...,

tromost u iskrenju, zbog ega se primjenjuje tamo gdje prijeti opasnost od eksplozije,

odlina obradivost, posebno mogunost proizvodnje preanjem najsloenijih oblika presjeka,

izvanredna plastinost, podatnost za najsloenija duboka izvlaenja,

dobra zavarljivost (uz primjenu odgovarajueg postupka),

postojanost na niskim temperaturama, jer se mehanike karakteristike ne mijenjaju pri niskim

temperaturama.

Prednosti upotrebe aluminija u maloj brodogradnji

Sve nabrojene karakteristike daju mu mnoge prednosti, naroito kada govorimo o aluminiju kao
konstrukcijskom materijalu u brodogradnji. Pritom prvenstveno mislimo na aluminijske legure s
magnezijem, manganom i jo nekim elementima koje su razvijene posebno za brodogradnju.
Dva su glavna svojstva koja odreuju primjenu aluminija kao brodograevnog materijala:

Brodski trup izraen od aluminijske legure bit e oko 2,9 puta laki od elinog trupa, to sa sobom
povlai niz drugih prednosti poput utede goriva, poveanja brzine itd. U usporedbi sa
stakloplastikom, aluminij ima manju masu pri izradi brodice duljih od 10 metara, i ta prednost
progresivno raste s veliinom broda.

Drugo glavno svojstvo je relativno velika korozijska postojanost unato tome to aluminij ima veliki
afinitet prema kisiku. Zahvaljujui tome aluminijski brod ne treba premazivati bojama, osim ako se
ne eli postii estetski uinak. Osim toga, aluminijske konstruktivne elemente ne treba
predimenzionirati kako bi se sprijeio gubitak vrstoe do kojega dolazi uslijed korozije, kao to se
to ini kod elika. Trup se mora bojiti samo ispod vodne linije i to antivegetativnim premazima.
Priprema spoja za zavarivanje
Aluminij se moe rezati plazmom, vodenim mlazom, reznim ploama, ubodnom pilom ili cirkularom.
Pritom treba paziti na to da su rezne i brusne ploe prilagoene aluminiju. Nikako se ne bi smjele
koristiti rezne i brusne ploe koje su namijenjene za elik! Limovi debljine do 6 mm zavaruju se s I
pripremom sa zranou od 3 do 5 mm, ovisno o debljini.
Limovi deblji od 6 mm pripremaju se na V, odnosno X ili K za kutne spojeve. Neposredno prije
zavarivanja treba oistiti povrinski sloj oksida na mjestu zavarivanja i blioj okolini. Njega je najbolje
odstraniti s metalnom etkom, ili jo bolje strugaem. Nakon ienja povrinske korice oksida, budui
spoj bi valjalo i odmastiti, i nakon toga dobro osuiti plamenom.
Problematika zavarivanja aluminija
Prije nego se upustimo u postupak samoga zavarivanja, treba objasniti neke specifinosti koje se
javljaju kad se aluminij zagrijava i topi. Sam postupak zavarivanja u principu je uvijek elektroluno
zavarivanje topljivom elektrodnom icom u zatitnom plinu, pri emu se metal topi i ovrsnjuje zajedno
s dodanim metalom. Aluminij i njegove legure su podlone visokoj topivosti vodika u talini koji pri
hlaenju ostaje zarobljen u spoju te se na taj nain dobiva porozni zavareni spoj.

Vodik u talinu moe doi iz neistoa na osnovnom materijalu, plinu, ici, alatu za obradu ili iz
atmosfere. Zbog tih utjecaja zavarivanje bi se moralo izvoditi u zatvorenom prostoru zatienom od
vjetra i po mogunosti vlage. Za razliku od elika koji se na odgovarajui nain moe zavarivati i na
otvorenom, aluminij se zbog svojih fizikalnih i kemijskih svojstava, moe zavarivati iskljuivo u
zatvorenom prostoru.
Drugo svojstvo aluminija koja oteava zavarivanje je aluminijski oksid koji se stvara na povrini i titi ga
od korozije. Temperatura taljenja oksida iznosi oko 2050 C, dok se sam aluminij topi na oko 658 C. Iz
toga proizlazi da e se aluminij rastaliti prije oksida, a da oksidna korica nee biti razbijena.
Kako bi se to sprijeilo, sloj aluminijeva oksida odstranjuje se mehaniki, elinom etkom ili
strugaem, neposredno prije samoga zavarivanja. Pri ienju s brusnim listiima treba voditi rauna
na to da ukoliko su listii lijepljeni organskim ljepilom tada moe doi do oneienja povrine i pojave
poroziteta u zavarenom spoju.
Kod zavarivanja sueonog spoja uvijek treba koristiti podlogu, kako bi se talina bre skrutnula. Kao
podloga mogu se koristiti deblje ploe od CrNi elika, bakra ili aluminija. Zavaruje se zdesna nalijevo, a
gorionik se dri pod kutom od 75-80suprotno od smjera zavarivanja, radi boljeg ienja oksida.
Postupci zavarivanja aluminija
Zavarivanje aluminijskih legura u odnosu na elik zahtijeva specifinu opremu i tehnologiju uz strogo
kontrolirane uvjete rada. Zavarivanje se izvodi MIG i TIG postupkom. MIG (Metal Inert Gas) postupak
se koristi za zavarivanje strukture i oplate.
Elektrini luk se uspostavlja izmeu topljive elektrode koja se kroz pitolj za varenje potiskuje prema
mjestu zavarivanja. Samo voenje ice za zavarivanje moe biti runo ili automatsko, ovisno o ureaju
koji koristimo za zavarivanje. Kod zavarivanja aluminija, proces se odvija u zatitnoj atmosferi koju
omoguuje inertni plin argon (Ar) ili mjeavina argona i helija (Ar+He).
Treba naglasiti da se kod MIG zavarivanja koriste strojevi za impulsno MIG zavarivanje. Na ovaj nain
potreban je manji unos energije, zavariva lake kontrolira talinu, a i ienje oksida je bolje. Argon,
plin koji se koristi u ovom postupku je inertni plin bez boje, mirisa i okusa. Nije otrovan, ali u
zatvorenom prostoru moe smanjiti koncentraciju kisika, pa radni prostor mora imati dobru ventilaciju.
Argon se moe nabaviti u kvaliteti A, B, C i D to oznaava njegovu istou.

U klasi A istoa mu je 99,999%Ar, dok u u klasi D njegova istoa iznosi 85%Ar. Za zavarivanje u MIG
postupku koristi se argon kvalitete C (99,96%) ili B (99,99%). Plin se isporuuje u bocama koje su
oznaene zelenom bojom. Druga tehnologija koja se rabi za zavarivanje aluminija je TIG, odnosno
Tungsten Inert Gas. Ovaj postupak koristi se za manje popravke i detalje koje nije mogue izvesti MIGom, odnosno kad brzina zavarivanja nije toliko bitna, ali se trai kvalitetan spoj.
Postupak se temelji na uspostavljanju elektrinog luka izmeu volframove netaljive elektrode i radnog
komada, u zatitnoj atmosferi inertnoga ili neutralnoga plina. Budui da je ovo u biti runi postupak
zavarivanja, neto je sporiji od MIG postupka, ali daje kvalitetniji spoj, posebno kod zavarivanja tankih
limova i profila.
Ovaj postupak ima takozvani efekt katodnog ienja pri emu se razdvajaju i uklanjanju koice teko
topljivoga aluminijskog oksida iz metalne kupke ili s njene povrine. Kako se u ovom postupku moe
bolje kontrolirati unos topline i dodavanje dodatnog materijala, iskusni zavariva e ovim postupkom
postii bolji i kvalitetniji spoj.
Na ovaj nain zavarivati se moe i bez dodatnog materijala, posebno kod spajanja limova manjih i od 1
mm. Ako se spajaju aluminij i njegove legure koristi se zavarivanje izmjeninom strujom koja osigurava
dobro ienje aluminijskog oksida tijekom pozitivne poluperiode.
Ovaj postupak daje odlinu kvalitetu i lijep izgled spoja, no brzina zavarivanja je relativno mala. Kao
zatitni plin koristi se argon. U usporedbi s brodograevnim elikom, aluminij i njegove legure
zahtijevaju znatno vie panje i tehnoloke discipline u proizvodnom procesu, meutim, uz dobru
pripremu i kvalitetno obuen kadar, moe se uspjeno zavarivati.
Da bi se postigla eljena kvaliteta treba imati odgovarajuu opremu za zavarivanje, tehnologiju
zavarivanja i odgovarajue uvjete rada. Najvie panje treba obratiti na pripremu, ienje i
odmaivanje zone spoja, a potrebno je osigurati i radno mjesto od propuha kako ne bi dolo do
nepravilnosti u zavarenom spoju uslijed nedovoljne zatite plinom.

INOKS
Inoks je za nautiku izniman konstruktivno-dekorativni materijal koji ne samo da je lijep, ve i vrlo
zahvalan za odravanje jer se pokazao kao vrlo otporan na vanjske utjecaje. Njegova otpornost na
morsku vodu, odnosno sol, ini ga jedinstvenim materijalom u nautici. Zato ga se i rabi tako rado,
pogotovo kad se radi o raznim metalnim dijelovima na brodicama poput bitvi, inoks ogradama,
spremnicima goriva, ljestvama i slinom. Iako postoji puno vrsta inoksa, najee se koristi jedna od
dvije vrste AISI 304 i 316. U nautici se najee koristi AISI 316 koji ima neto vei udio nikla koji ga ini
otpornijim na agresivno djelovanje soli iz mora. Inoks daje i vrstou i otpornost na vanjske utjecaje,
no isto tako trai i poseban pristup, pogotovo u mehanikoj obradi.
Prilikom bilo kakve mehanike obrade nikakvi alati, niti bilo to to je imalo kontakta sa eljezom ne
smije doi u kontakt s inoksom. Ukoliko se to dogodi na inoksu e se otetiti pasivizirani sloj i time
otvoriti vrata koroziji, a onda i trajnim oteenjima. Iako inoks po svojoj filozofiji u biti i ne treba gotovo
nikakvo odravanje, s vremena na vrijeme ipak malo popusti, pa na njegovoj povrini, ovisno o
kemijskoj istoi i primjesama, odnosno kvaliteti, dolazi do pojave korozije.
Neki kau da redovito poliranje zatitnim sredstvima i raznim deterdentima inoksu moe vratiti
povrinski sjaj, no s vremenom to vie nije dovoljno i u tim sluajevima treba posegnuti za neim
ozbiljnijim. Uporaba abrazivnih deterdenata je naravno strogo zabranjena, kao i onih koji sadre
kiseline. Zabranjeno je i koritenje elinih etki, iane vune i slinih predmeta, jer spomenuli smo
da eljezo u kontaktu s inoksom stvara podlogu za koroziju.
Kako cijena inoksa nije mala, a i on je svojevrstan ures svake barke, poeljno je da mu se posveti duna
panja, odnosno da ga se odrava namjenskim sredstvima.

Plinsko zavarivanje i rezanje

Dodatne preporuke:

Osigurajte plinske boce prije upotrebe na radnom mjestu ili odgovarajuim kolicima,

koristite ogovarajuu osobnu zatitnu opremu: naoale, rukavice, pregau,

1. Reducir ventil
Odravanje:
A - provjerite ulazni prikljuak kako biste se uvjerili da ne proputa
B - provjerite manometar
C - okrenite ruicu ventila nakon otvaranja plinskog ventila i provjerite da pritisak postepeno raste
Zlatna pravila:
- nikad ne podmazujte
- preporuuje se zamjena reducir ventila nakon ne vie od 5 godina uporabe, ak i ako i dalje ispravno
radi
2. Cijevi
Odravanje:
provjerite itavu duinu cijevi tako da ju savijete i na taj nain provjerite da li je u dobrom
stanju. Provjerite da li ima pukotina, rupa ili ispupenja.

Zlatna pravila:
- preporuuje se zamjena cijevi nakon tri godine intenzivne uporabe, u protivnom jednom u pet
godina
3. Brze spojnice
Odravanje:
D- provjerite da li su spojevi dobro privreni
E- provjerite nepropustljivost pri uporabi kod servisnog pritiska, prvo kod osiguranog
spoja, a potom kod rastavljenog
Zlatna pravila:
- uvijek zamijenite u sluaju nezgode (drobljenje, oteenje) ili u sluaju kvara (proputanje, gubljenje
pritiska)
4. Nepovratni ventil
Dijelovi od iznimno velike vanosti. Sprjeavaju povratak plamena i mjeavine plina u
sluaju kvara plamenika. Ugrauju se na rukohvate i na reducir ventile. Obratiti panju na
strelice koje pokazuju protok plina
Zlatna pravila:
- uvijek zamijenite u sluaju povrata plamena ili kvara
- preporuuje se zamjena nepovratnih ventila nakon ne vie od 3 godine uporabe, ak i ako su u
dobrom stanju.
5. Rezai
Odravanje:
F- provjerite prikljuke za plin i kisik
G- provjerite nepropustljivost ventila
H- provjerite da su sapnice (dizne) u dobrom stanju i da ne proputaju
Zlatna pravila:
- preporuuje se zamjena rezaa nakon ne vie od tri godine koritenja, ak i ako jo uvijek ispravan
Osnovni izvori opasnosti pri radu su:

1. Pad elinih boca s plinovima pod tlakom i oteenje ventila.

2. Opekline pojedinih dijelova tijela zbog prskanja uarenih metalnih estica te pri dodiru s vruim
ili uarenim metalnim povrinama.
3. Oteenje oiju zbog tetnog zraenja na vidljivom podruju koje se oituje blijetanjem.
4. Oteenje oiju zbog tetnog ultraljubiastog i infracrvenog zraenja.
5. Oteenje organizma udisanjem tetnih plinova, para i dimova koji nastaju pri zavarivanju.
6. Eksplozija plinske smjese zapaljivih plinova i kisika.
7. Poar zapaljivih tvari blizu mjesta zavarivanja.
eline boce za plinove moraju se drati uvijek privrene obujmicama o zid, ili na posebnim
kolicima zatiene od pada.
Boce moraju biti udaljene od mjesta zavarivanja najmanje 3 m.
Boce je najbolje drati izvan radnih prostorija, ali zatiene od sunevih zraka, mraza ili kie.
Boca s acetilenom mora stajati uspravno, ili pod kutom ne manjim od 45 stupnjeva u odnosu prema
vodoravnoj podlozi.
Prije poetka rada potrebno je provjeriti jesu li gumene cijevi za dovod plinova u dobrom
stanju i dovoljno savitljive, jesu li odgovarajue boje za pojedinu vrstu plina (plava za
kisik, crvena za gorivi plin), jesu li nepropusne naroito na spojevima, jesu li dobro
privrene na spojna mjesta odgovarajuim obujmicama (nikada icom) te jesu li zatiene od iskara
i vruih predmeta, kao i od oteenja na prolazima.
Ako se za zavarivanje i rezanje koriste plinovi iz elinih boca, na njima moraju biti
postavljeni ureaji za zatitu od povratnog udara plamena nepovratni ventili.
Nepovratni ventili (suhi osigurai) moraju biti postavljeni na rezau na prikljunim mjestima gumenih
cijevi, kao i na reducir ventilima.

Obavezno obratiti pozornost na smjer protoka plina koji oznaen sa strelicama.

Pri paljenju plamenika, rezaa mora se voditi rauna o redoslijedu proputanja plinova. Najprije se
otvara ventil za kisik do odgovarajueg tlaka, a zatim ventil za acetilen. Takva se smjesa zapali
upaljaem, a zatim se jo dotjera prolaz acetilena. Plamen se gasi obrnutim redoslijedom.

Za vrijeme rada potrebno je sprijeiti irenje plinova u okolinu provjerom brtvi na

plameniku, ventilima i spojnim mjestima. Propusnost se mora provjeravati sapunicom, a
nikako zapaljenom ibicom. Ventili za kisik ne smiju se mazati uljem ili mastima odnosno
primati masnim rukama ili rukavicama. Kisikom se ne smiju nikada prozraivati prostorije, ispuhivati
odijelo ili se hladiti. Radi zatite oiju od blijetanja te ultraljubiastog i infracrvenog zraenja, koje se
pojavljuje pri plinskom zavarivanju, moraju se nositi zatitne naoale s tamnim staklima takvog
zasjenjenja koje odgovara vrsti posla (prema DIN - u izmeu 4. i 7.).
Pri plinskom zavarivanju u zatvorenom prostoru moraju se koristiti ventilacijski ureaji za
odsisavanje plinova i dimova neposredno s mjesta rada, naroito ako se radi na
predmetima od cinka, mjedi ili ostalih obojenih metala, ili na predmetima koji su obojeni
minijem i sl.
Pri plinskom zavarivanju moraju se koristiti sva propisana osobna zatitna sredstva kao to su:

zatitna kapa,

zatitne naoale s tamnim staklima,

zatitne rukavice za zavarivae,

zatitno odijelo,

zatitna pregaa,

zatitne cipele s elinom kapicom i dr.

Iz okoline mjesta zavarivanja moraju se maknuti sve lako zapaljive tvari kao to su masne krpe, drvo,
zapaljive tekuine, kako ne bi nastao poar.
Zavarivati se smije iskljuivo na mjestima koja su sigurna od nastanka poara. To se naroito odnosi na
privremena mjesta rada, na kojima se ne zavaruje stalno nego prema potrebi.
Pri zavarivanju se uvijek stvara vrlo visoka temperatura pa se mnogi materijali,
koji dou u dodir s dijelovima koji se zavaruju, mogu zapaliti. Uz to najvea
opasnost za nastanak poara jesu uarene estice koje se stvaraju pri zavarivanju
i padaju uokolo mjesta zavarivanja, ak na udaljenost i do 10 m. Ako takve vrue ili uarene estice
dou u dodir sa zapaljivim materijalima, mogu uzrokovati poar ak i nekoliko dana nakon zavarivanja.
Ukoliko elite zatiti prostor ili predmete od uarenih estica koristite vatrootporne materijale
(pokrivae za zavarivanje)
Zbog toga se na mjestu rada moraju osigurati svi uvjeti kako ne bi nastao poar te pribaviti
odgovarajua dokumentacija, a nakon zavrenih radova obaviti zapisnika primopredaja radova.
Plinsko zavarivanje smijete obavljati samo ako ispunjavate posebne uvjete za rad na tim poslovima te
ako ste osposobljeni za siguran rad na njima. U sluaju bilo kakvog kvara na elinim bocama ili priboru
za plinsko zavarivanje ugasite plamenik, zatvorite sve ventile i kvar dojavite odgovornom voditelju
poslova.
Nakon svretka rada zatvorite sve ventile na bocama, odteretite reducir ventile, a pribor za zavarivanje
odlaite tako da nije mogue neovlateno koritenje plinova. Na vrue predmete obrade postavite znak
kojim ete upozoriti okolne radnike na opasnost od opeklina ili ih ogradite.
Za vrijeme plinskog zavarivanja usredotoite se na rad i ne razgovarajte s drugim radnicima. Posebno
su opasne razliite ale i igre, jer mogu biti uzrokom ozljede.

Objanjenje pojmova
Varenje ili ZAVARIVANJE?

Rije varenje se pogreno upotrebljava kao naziv za proces ZAVARIVANJA koji je ispravan. Potie
od slovenske rijei varjenje koja na slovenskom znai zavarivanje.
Elektrino ili elektro zavarivanje

Sinonim za postupak runog elektro-lunog zavarivanja obloenim elektrodama ( REL ).

CO2 zavarivanje

Sinonim za poluautomatsko MIG-MAG zavarivanje u zatiti plina CO2 ili mjeavine.

Argonsko zavarivanje

Sinonim za TIG postupak zavarivanje u zatiti plina argona.

REL?

Runo Elektro Luno zavarivanje. U engleskom jeziku skraenica je MMA ( Manual Metal Arc ).
MIG?

Skraenica potie iz engleskog jezika i predstavlja meunarodni naziv za Metal Inert Gas. Koristi se
za oznaavanje poluautomatskog MIG zavarivanja u zatiti inertnog plina argona koji svojim
kemijskim sastavom NE SUDJELUJE aktivno u formiranju kemijskog sastava zavarenog spoja.
MAG?

Skraenica potie iz engleskog jezika i predstavlja meunarodni termin za Metal Active Gas. Koristi
se za oznaavanje poluautomatskog MAG zavarivanja u zatiti aktivnog plina CO2 koji svojim
kemijskim sastavom (prisustvom ugljika) SUDJELUJE aktivno u formiranju kemijskog sastava
zavarenog spoja.
MIG/MAG?

Skraenica potie iz engleskog jezika i predstavlja meunarodni termin za kombinaciju oznaka Metal
Inert Gas i Metal Active Gas. Koristi se za oznaavanje ureaja za poluautomatsko zavarivanje koji
se mogu koristiti za oba postupka, i MIG i MAG.

TIG?

Skraenica potie iz engleskog jezika i predstavlja meunarodni termin za Tungsten Inert Gas. Koristi
se za oznaavanje TIG postupka zavarivanja u zatiti inertnog gasa argona koji svojim kemijskim
sastavom NE SUDJELUJE aktivno u formiranju kemijskog sastava zavarenog spoja.
WIG?

Skraenica potie iz njemakog jezika i predstavlja meunarodni termin za Wolfram Inert Gas. Koristi
se za oznaavanje TIG postupka zavarivanja u zatiti inertnog plina argona koji svojim kemijskim
sastavom NE SUDJELUJE aktivno u formiranju kemijskog sastava zavarenog spoja.
CMT?

Skraenica potie iz engleskog jezika i predstavlja meunarodni termin za postupak Cold Metal
Transfer. Koristi se za oznaavanje CMT postupka zavarivanja, relativno novog postupka prevedenog
kao Hladni Transfer Metala razvijenog od strane firme FRONIUS.
MIX gas?

Predstavlja oznaku za mjeavinu plina koja se koristi za kvalitetno zavarivanje konstruktivnih elika.
Oznaka se koristi za 82/18, 75/25 i 92/08 postotne kombinacije plinova CO2 i Argona.
AC?

Skraenica potie iz engleskog jezika i predstavlja meunarodni termin za izmjeninu struju

Alternate Current. Primjenjuje se kod oznaavanja univerzalnih ureaja za AC/DC-TIG zavarivanje.
DC?

Skraenica potie iz engleskog jezika i predstavlja meunarodni termin za jednosmjernu struju

Direct Current. Primjenjuje se kod oznaavanja ureaja za DC-TIG zavarivanje.
AC/DC?

Skraenica potie iz engleskog jezika i predstavlja medjunarodni termin za kombinaciju jednosmerne

i

naizmenine struje Alternate Current i Direct Current. Primjenjuje se kod oznaavanja

univerzalnih ureaja za AC/DC-TIG zavarivanje.

ZUT?

Zona Utjecaja Topline. U engleskom jeziku skraenica je HAZ ( Heat Affected Zone ).

Pitolj, gorionik ili brener?

Termin pitolj se najee koristi za runi gorionik za MIG-MAG zavarivanje, dok se termini gorionik
i brener najee koriste za runi gorionik kod TIG postupka zavarivanja.
Polikabl

Naziv za set viefunkcionalnih kablova koji se koriste za prikljuivanje gorionika za zavarivanje.

Buir ili vodilica?

Naziv za elinu ili teflonsku-grafitnu vodilicu ice koja je sastavni deo polikabla za MIG-MAG
zavarivanje.
oba, obna ili obla?

Svi ovi termini se koriste za zatitnu auru na vrhu gorionika za zavarivanje kroz koju se usmjerava
zatitni gas. Najpravilniji izraz je OBA. Mogu biti metalne, kod MIG-MAG gorionika ili keramike
(karakteristine ruiaste boje) kod TIG gorionika.
ta znai TransPocket?

Oznaka za seriju ureaja za REL zavarivanje firme FRONIUS.

ta znai TransTig?

Oznaka za seriju ureaja za DC-TIG zavarivanje firme FRONIUS.

ta znai MagicWave?

Oznaka za seriju ureaja za AC/DC-TIG zavarivanje firme FRONIUS.

ta znai VarioStar?

Oznaka za seriju kompaktnih ureaja za MIG-MAG zavarivanje firme FRONIUS.

ta znai VarioSynergic?

Oznaka za seriju Synergic uredjaja za MIG-MAG zavarivanje firme FRONIUS.

ta znai TransSynergic?

Oznaka za seriju digitalnih ureaja za MIG-MAG zavarivanje firme FRONIUS.

ta znai TransPulsSynergic?

Oznaka za seriju multisistemskih digitalnih ureaja za zavarivanje firme FRONIUS.