Professional Documents
Culture Documents
Mentor:
Prof.dr.sc. Slobodan Kralj
Kovaevi, dipl.ing.
Zagreb, 2012.
Pristupnica:
Tanja Tomi
1
Predgovor
Predmet mnogih istraivanja je degradacija
materijala uzrokovana vodikom u proizvodnji i
eksploataciji
Ulazak vodika u metal ovisi o vrsti metala, o
koncentraciji vodika i kemijskom obliku u kojem se
nalazi, o topljivosti vodika, naprezanju
Veu izloenost degradacijskim mehanizmima
uzrokovanim vodikom pokazuju C-Mn elici u iju
skupinu pripada elik API 5L X80 proizveden TMCP
(Thermo
Mechanical
Controlles
Process)
tehnologijom
3
Motivacija istraivanja
Utvrditi uvjete zavarivanja pri kojima nee
doi do pojave hladnih pukotina
Utvrditi kritinu koncentraciju vodika pri
kojoj nastaju pukotine na eliku API 5L X80
Definirati matematike modele za uvjete
zavarivanja unosa topline i temperature
predgrijavanja u ispitivanom podruju
Analizirati mikrostrukturu metala zavara i
zone utjecaja topline s ciljem odreivanja
njezine osjetljivosti prema vodikom
induciranim pukotinama u eksploataciji
6
Hipoteze rada
Mogue je odrediti koliinu unesenog vodika
koja ovisi o unosima topline pri zavarivanju i
temperaturama predgrijavanja prema
zakonitostima modela difuzije vodika
Mogue je utvrditi uvjete za nastanak
hladnih pukotina, te povezati nastanak
hladnih pukotina sa sadrajem unesenog
vodika pri zavarivanju
Mogue je utvrditi uvjete zavarivanja s
najmanjim unosom vodika i najmanje
opasnosti od pojave hladnih pukotina
7
Saetak rada
Osnovni materijal: elik API 5L X80
FCAW postupak, zatitni plin M21 prema
HRN EN 439
3 razliita dodatna materijala u obliku
prakom punjenih ica
Glicerinska metoda JIS Z 3118:1992
Implant test ISO 17642-3:2005
Centralno kompozitni plan pokusa (14
stanja pokusa sa 6 ponavljanja u centru)
Nezavisne utjecajne varijable: E (kJ/cm) i Tp
(C)
10
Eksperimentalni rad
Oblikovanje eksperimenta:
Polazna toka je definiranje plana
pokusa s ciljem mogunosti kontrole
utjecajnih faktora u istraivanom
procesu
Metodologija odzivne povrine (RSM
Response Surface Methodology): 2
nezavisne varijable, 2 odziva
Y1 (Y2)=f(X1, X2) +
11
Eksperimentalni rad
Jednadba plana pokusa glasi:
12
Plan pokusa
Odabran je centralno kompozitni plan pokusa
Stanja pokusa
Stanja pokusa i
odgovarajui
parametri
zavarivanja
14
Parametri zavarivanja
Pregled parametara
zavarivanja prema
stanjima pokusa
15
16
17
18
Oprema za predgrijavanje
Laserski digitalni
termometar
19
20
21
22
Implant uzorak
Strojno obraen
cilindrini umetak tono
definiranog promjera,
oznake metrikog
normalnog navoja M8
23
Rutilna B
Bazina A
24
Rezultati mjerenja HD
Prikaz rezultata mjerenja koliine difunidranog vodika HD
25
26
RIK, N/mm2
RP
BP
MP
511,53
549,88
560,55
522,20
581,89
560,55
549,88
592,56
571,22
549,88
592,56
522,20
549,88
592,56
571,22
549,88
592,56
522,20
549,88
592,56
500,87
549,88
592,56
500,87
549,88
609,57
511,53
10
571,22
581,89
438,29
11
549,88
609,57
581,89
12
581,89
609,57
500,87
13
522,20
598,90
609,57
14
581,89
598,90
522,20
27
29
30
31
32
Gdje su:
HD Koliina difundiranog vodika, ml H2 / 100 g zavara
Tp Temperatura predgrijavanja, C
E unos topline, kJ/cm
33
Gdje su:
HD Koliina difundiranog vodika, ml H2 / 100 g zavara
Tp Temperatura predgrijavanja, C
E unos topline, kJ/cm
34
Gdje su:
HD Koliina difundiranog vodika, ml H2 / 100 g zavara
Tp Temperatura predgrijavanja, C
E unos topline, kJ/cm
35
Gdje su:
HD Koliina difundiranog vodika, ml H2 / 100 g zavara
Tp Temperatura predgrijavanja, C
E unos topline, kJ/cm
37
Gdje su:
HD Koliina difundiranog vodika, ml H2 / 100 g zavara
Tp Temperatura predgrijavanja, C
E unos topline, kJ/cm
38
Metalografska analiza
Analiza ukljuka
B6 uzorak
Tp = 100 C
E = 12 kJ/cm
Zamka za vodik!
Ukljuak kemijskog sastava O, Mg i Si
Povrina ukljuka 1120 m2
39
Metalografska analiza
Analiza ukljuka
Hladne pukotine
M1
Tp = 20 C
E = 12 kJ/cm
HD = 2,283 ml H2 / 100 g
M1
E = 12 kJ/cm i bez predgrijavanja
41
Hladne pukotine
HD = 2,746 ml H2 / 100 g
Uzorak M9
E =16 kJ/cm i Tp = 45 C
42
Analiza mikrostruktue
API 5L X80 feritno perlitna struktura
43
44
45
46
RP
BP
Primjer za: E = 12 kJ/cm ; bez predgrijavanja
MP
47
Zakljuak
Mjerenjem koliine difundiranog vodika
glicerinskom metodom utvreno je kako
difuzija vodika ima svoju zakonitost
Na temelju rezultata mogue je bilo odrediti
matematike modele
Optimalno podruje rada na svim uzorcima
je s unosom topline od 12 kJ/cm i pri
temperaturi predgrijavanja 100 C
48
Zakljuak
Snaniji utjecaj na model ponaanja difuzije
vodika ima unos topline
Matematiki modeli za sve skupine uzoraka
meusobno se razlikuju zbog razliitog
kemijskog sastava dodatnog materijala
Ukljuci (na bazi Mn, Si, O i S) veliine oko
3 m i nehomogenosti u materijalu mogu
predstavljati zamke za vodik u eksploataciji
49
Zakljuak
50
Hvala na panji!
52