Modernistiki Knstlerroman Syllabus

Kolegij je opepovijesnoga karaktera. U prvoj treini dvadesetoga stoljea

pojavljuje se niz fikcionalnih djela (romana, duljih pripovijesti, novela) s umjetnikom
kao glavnim likom. Na odabranim primjerima (Portret umjetnika u mladosti, Doktor
Faustus, Pronaeno vrijeme, Povratak Filipa Latinovicza) tematolokom analizom
pokuat e se rasvijetliti neke od temeljnih modernistikih preokupacija. Genijska
estetika kao ishodite dualizma izmeu umjetnika i graanina. Bildungsroman kao
uzorna pripovijest moderniteta. Umjetnik i socijalni kontekst civilizacijski i estetiki
modernitet. Intelektualni i estetiki mitovi modernizma - mit o avangardi i mit o
dekadenciji. Estetiko i etiko - samostvaranje i solidarnost kao dvije utopijske
paradigme. Metafikcionalni i metaliterarni iskazi kao sastavnica romana o umjetniku.
Osvrt na ostala djela perioda sa slinom tematikom (Slika Doriana Graya, Zapisci
Maltea Lauridsa Briggea, Tonio Krger, Smrt u Veneciji, Krivotvoritelji, Vergilijeva
smrt, Majstor i Margarita i dr.)
Naziv kolegija: Modernistiki Knstlerroman (diplomski
studij)
Nastavnik: dr. sc. Slaven Juri, doc.
ECTS-bodovi: 6
Jezik: Hrvatski
Trajanje: jedan semestar, VII i IX, zimski
Status: izborni kolegij
Oblik nastave: predavanje, seminar,
Uvjeti za upis kolegija: nema
Cilj kolegija: Cilj kolegija je upoznavanje i razumijevanje vanih
modernistikih romana s poetka 20. stoljea kao i razumijevanje njihove
veze s prethodeom literarnom tradicijom (romantizam, esteticizam).
Uloga kolegija u ukupnom kurikulumu: Kolegij pridonosi
boljem

poznavanju

povijesti

problematike

moderne

europske

knjievnosti kai i novih tipova romana u komparativnom kontekstu.

Sadraj kolegija:

I: Uvodna razmatranja i komentar ponuene literature. Poetne

definicije romana o umjetniku.
II: Nastanak romana o umjetniku. Osvrt na romantiarske
pripadnike anra. Razlozi nastanka, socijalne i povijesne pretpostavke.
III: Postavke i mitovi esteticizma. Umjetnik kao estetiki heroj i
kao opozicija graanskim vrijednostima i etabliranom simbolikom
poretku.
IV: Uvodni osvrt na romane i pripovijesti na razmei esteticizma i
modernizma: Slika Doriana Graya, Tonio Krger, Smrt uVeneciji.
V. Uvodni osvrt, II. dio: Zapisci Maltea Lauridsa Briggea. Kriza
pripovjedanja kao kriza kulture.
VI: Portret umjetnika u mladosti. Znaajke romana i njegovo
mjesto u Joyceovu opusu. Modernistika tehnika pripovijedanja.
VII: Steven Dedalus kao estetiki heroj i buntovnik. Umjetnost
kao Bildung. Nacionalno i kozmopolitsko u poetici modernizma.
VIII: U traganju za izgubljenim vremenom. Plan Proustova ciklusa
i razvoj glavnoga lika u vremenu. Odnos pripovjeda lik. Knstlerroman
kao autobiografija.
IX: Pronaeno vrijeme. Umjetnost kao otkupljenje. Sadraj i
smisao Proustova esteticizma.
X: Hrvatska inaica romana o umjetniku. Povratak Filipa
Latinovicza.
XI: Povratak Filipa Latinovicza, II. dio. Umjetnost kao
prokletstvo i kao alijenacija. Refleksija o umjetnosti kao integralni dio
romana o umjetniku.
XII: Doktor Faustus. Faustovska tema u povijesti knjievnosti.
Mannovo osuvremenjenje i preobrazba lika. Pripovjeda i junak. Politiki
i socijalni kontekst estetika i etika u Doktoru Faustusu.
XIII:

Adrian

Leverkhn

kao

paradigma

modernistikoga

umjetnika. Teorija umjetnosti u Doktoru Faustusu. Umjetnost i bolest.

XIV: Sintetiki pogled na ulogu umjetnika i umjetnosti u
modernistikoj estetici. Umjetnik i drugi. Daljnji razvoj romana o
umjetniku.
XV: Zakljuna razmatranja i evaluacija.
2

Literatura:
A. Obvezatna
1. Cambridge Companion to James Joyce, ur. D. Attridge,
Cambridge University Press, 1990. str. 1-31; 55-83 i
103-131.
2. V.

mega,

Istina

fikcije,

Moderni

njemaki

pripovjedai, Zagreb, 1982. str. 7-32; 107-123 i 199221.

3. R. Shattuck, Proust' Way, A Field Guide to In Search of
Lost Time, New York & London, 2000. str. 23-48; 137160 i 161-176.
4. V. Sepi, Klasici modernizma, Zagreb, 1996. str. 9-48
i 145-186.
5. A. Eistensson, The Concept of Modernism, Ithaca &
London, 1990. str. 8-50.

B. Dopunska
1. V. mega, Teita modernizma, Zagreb, 1986. str. 962.
2. P. Brger, Teorija avangarde, Zagreb, 2007. str. 47-72.
3. P. Childs, Modernism, New York, 2000.
4. Modernism, ur. M. Bradbury and J. McFarlane, London
etc., Penguin Books, 1991; str. 393-442.
5. P. V. Zima, Der europische Knstlerroman, Tbingen,
2oo8.
6. S. Kern, The Modernist Novel, Cambridge Univerity
Press, 2011.
7. M. Solar, Smrt Sancha Panze, Zagreb, 1981. str. 40-67.
8. M. Solar, Mit o avangardi i mit o dekadenciji, Beograd,
1985. str. 24-88 i 113-129.
9. I. Vidan, Nepouzdani pripovjeda, Zagreb, 1970. str.
62-73 i 155-170.

10. I. afranek, Marcel Proust: U traganju za izgubljenim

vremenom, u: Temelji modernog romana, Zagreb, 1971.
str. 5-75.
11. The Cambridge Companion to Modern German Novel,
ur. G. Bartram, Cambridge University Press, 2004. str.
1-46 i 77-92.
12. The Cambridge Companion to Proust, ur. R. Bales,
Cambridge University Press, 2001.
13. M.

Engelsfeld,

Interpretacija

Krleina

romana

Povratak Filipa Latinovicza, Zagreb, 1975.

14. P. Bourdieu, Pravila umetnosti, Geneza i struktura
polja knjievnosti, Novi Sad, 2003. str. 75-252.
15. Thomas Mann, Doktor Faustus: 1947 1997, ur. W.
Rcke, Bern etc., 2001.
Nain polaganja ispita: pismeni ispit, seminarski rad
Nain praenja kvalitete i uspjenosti izvedbe predmeta:
diskusija, usmena provjera

I.

predavanje nastanak Knstlerromana

- knjievnopovijesni, socijalni i filozofski (estetiki) razlozi nastanka
-

roman o umjetniku mogao se pojaviti samo tamo i u trenutku kad

umjetnost (barem u oima umjetnika, ali i neke ma kako elitistiki
oblikovane zajednice) dobiva iznimno vanu ulogu

njemaki romantizam revolucija u sferi duha - slabija razvijenost i

rasprenost njemaki govorni prostor izborne i nasljedne kneevine
vicarska Habsburka monarhija prijelaz iz dvorske kulture francuskoga tipa
na modernu decentriranu kulturu i knjievnu scenu trite konkurencija elja
za kreiranjem jedinstvene i autentine nacionalne kulture Wlihelm Meister
ambicija stvaranje nacionalnog teatra
Sturm und Drang (predromantizam oblikovanje nove osjeajnosti) razdoblje
genija samoproglaenje socijalno jo neverificirano (nepriznato Haydn,
Mozart, Beethoven) Goethe (sam sebi nije dodjeljivao odnos prema plemstvu,
ali je s vremenom stekao taj status)
- filozofski i estetiki idealizam primat (poezije) umjetnosti i njezina uloga u
koncepciji Bildunga zaviriti u estetiku njemake rane romantike(samo kljune
pretpostavke)
- odnos prema prosvjetiteljstvu i razumu ambivalentan kritika prosvjetiteljstva
njegovim vlastitim sredstvima prekoraenje ogranienja
- vjera u umjetnost i obrtanje uloge filozofije (racionalne refleksije) i umjetnosti
umjetnou se dokuuje beskonano u konanom, nadosjetilno u osjetilnom,
apsolutno u pojedinanoj pojavi objasniti nain formuliranja estetike
fragmentaran, nejasan, nesistematian, apodiktian problemi (F. Beiser)
- teorija istine od korespondencije (s prirodom stvari) prema teoriji istine kao
kreacije i produkcije i koncepciji realiteta kao cjeline koja bitno ovisi o aktivnosti
(i percepciji) subjekta (kategorije prostora i vremena) Kant (trea kritika)
ogledalo i svjetiljka - romantika estetika nije poetska verzija Kantove Kritike i
Fichteova subjektivnog idealizma Wissenschaftslehre 1794. (koje su svi u
Jenskom krugu temeljito prouavali (braa Schlegel, Tieck, Novalis, Wackenroder,
Schelling, Winkelmannn)
- Kantov utjecaj - doktrina o autonomiji umjetnosti (neovisnosti estetikog suda o
praktinom i teorijskom), koncepcija organizma, definicija genija kao stvaralake
moi koja nadmauje sud ukusa i namee vlastita pravila, ideja o konanosti
5

(smislenosti) univerzuma svijet kao (umjetniki) tekst kasnije, ljepote kao

simbola moralnosti sve je to u romantikoj teoriji zaotreno i prevrednovano
- sinteza mimetikih i ekspresivnih teorija umjetnosti ono to umjetnik proizvodi
zapravo je samoproizvodnja (Bildung) apsolutnoga iz sebe sama, jer je
kreativno djelovanje najvii oblik organizacije i razvitka svih stvaralakih sila u
prirodi
- umjetniko djelovanje je u skladu s prirodom, jer je integralni dio prirode
(univerzuma) kao cjeline umjetnik otkriva tako to se sama priroda u njemu i uz
njegovu pomo otkriva (Cit: iz Schlegela)
- on je posljednja karika u proizvodnom lancu prirode i najvie ostvarenje te
proizvodnje
- subjekt objekt relacija problem identiteta stvar po sebi (Kleist) ego kao
temelj filozofije cilj romantike je da se on apsolutno transcendira (koncept
genija, slobode kroz Bildung)
- prema Kantu i Schilleru (Pisma o estetskom odgoju ovjeanstva, 1795) mi
ljepotu trebamo promatrati kao da je manifestacija slobode romantiari ljepota
jest manifestacija slobode
- metafiziko znaenje umjetnosti u Kanta samo epistemoloko znaenje
spaja teorijski koji se zapleu u aporije i otvara postulate za praktini (moralni)
um
- preko organike teorije univerzuma organiko vs. mehanicistiko
1. (priroda) univerzum kao organska cjelina ideja cjeline prethodi dijelovima i
ini njihovo postojanje moguim
2. univerzum je estetska cjelina i pokazuje znaajke lijepoga ideja cjeline
odreuje narav dijelova i drugo, autonomna je jer se ne podvrgava vanjskim
pravilima; on se samogenerira i samoorganizira svijet kao umjetniko djelo bez
vanjskoga kreatora ostavit emo otvoreno
3. ideja univerzuma moe se stei samo kroz estetiko iskustvo (a ne analitikim
diskurzom ili praktinim djelovanjem)
- priroda i umjetnik djeluju prema nekoj inteligentnoj zamisli premda je nisu
dokraja svjesni (svrhovitost bez svrhe) u mehanicistikoj slici svijeta priroda se
pojavljuje ako racionalan ureen sistem (svijet kao znanstveni tekst) u organikoj

kao umjetniko djelo koje nije dohvatljivo racionalnom analizom (uzrok

posljedica) nego intuicijom i osjeajem (imaginacijom)
- organika teorija prirode - objanjenja u holistikim terminima u dinamikoj
fizici onoga vremena tvar se sastoji od aktivne sile, a ne od puke protenosti kao u
Newtonovskoj mehanici (elektricitet, kemija, magnetizam otkria jo ne
usustavljena) - danas izgleda kao misticizam tada normalna znanost
- kontinuitet anorganskog i organskog - jedna iva sila iza svih pojava (jedinstvo
svega u svemu) ideja organizma podignuta na kozmiku razinu koncept sile
posrednik izmeu mentalnoga i fizikoga univerzum kao macroanthropos
Schelling: priroda bi trebabala biti vidljivi duh, a duh nevidljiva priroda
- to su temelji za uvjerenje da je umjetniko djelovanje samootkrivanje prirode
1. budui da je u organizmu cjelina neodvojiva i naelno slina svojim dijelovima
slijedi da e umjetniko djelo odraavati cjelinu prirode (Novalis: on je
mikrokozmos - fragm. br 17. str. 40 str 61 br. 89.
2. budui da postoji kontinuitet i hijerarhija u prirodi koja dostie svoj vrhunac u
ljudskoj aktivnosti, umjetniko stvaranje bit e vrhunac svih snaga inherentih
prirodi
3. budui da je mentalno samo pounutranjenje svih sila svojstvenih materijalnom
umjetnika djelatnost e utjeloviti, razviti i izraziti sve prirodne sile koje djeluju
na mentalnu aktivnost opet samorealizacija prirode same kroz umjetnika i
umjetnost umjetnik dobiva privilegirani status jer posjeduje najvie uvide (ne
nuno svjesno) u prirodu stvari
Bildung

kao najvie dobro i izvor svega to je korisno (F. Schlegel

najoriginalniji i najnejasniji uz Novalisa od svih)

dva vida Bildunga

- obrazovanje svih lanova drutva (kultura) i

samoobrazovanje (samoizgradnja) Rorty dva mogua vida utopije

- politiki kontekst Francuska revolucija oduevljenje i razoarenje
republika, monarhija, aristokracija rezultati revolucije kult razuma, nasilje,
teror
- republika nije mogua, ako nisu graani spremni ustav ne rjeava stvari
drava (drutvo) kao cjelina pojedinac kao dio opi interes primaran
pojedinani interes ne moe biti kohezivna snaga

- kako moemo biti ljudska bia openito (prosvjetiteljski moment), ali i

individuumi
kritika hedonizma - umjetnik filistar (udobnost, sigurnost, rutina) racionalna
etika (Kant) nedostatna i preotra jer malo mjesta ostavlja senzibilitetu ,
uniformnost Dostojevski (Zapisi iz podzemlja)
- romantiki cilj - sve ljudske sposobnosti valja objediniti i razviti u cjelinu
Schillerova ideja oblikovati pojedinca tako da razvije sklonost prema lijepom i
dobrom i razumnom (opem interesu) aktivan, slobodan i kritian graanin
nadmaivanje prosvjetiteljskih ideala
- umjetnost, religija, mit (Holderlin) religiozni vokabular
- umjetnost kao nova religija i moderna mitologija, moe nadahnuti a ne samo
uputiti umjetnik kao sveenik i prorok novoga poretka (utopije)
- leitmotiv romantikih Knstlerromana (Novalis, Heinrich von Ofterdingen,
Tieck, Putovanja (lutanja) Franza Sternbalda, Wackenroder (Herzenergiessungen
eines kunstliebenden Klosterbruders Izljevi srca jednog samostanskoga
ljubitelja umjetnosti) - Engel transcendentalni roman
- svi su oni kreativni odgovor misreading (H. Bloom) na Wilhelma Meistera
(1795)
slabija varijanta vie u pripovijestima (Nervalova Aurelija, Eichendorf Iz
ivota jednog dangube ili u stihu Childe Harold, Jevgenij Onjegin epovi, romani
deziluzije (Balzac, Sthendal)
- optube za naivnost Schiller - uloga umjetnosti u realizaciji utopijskih zamisli
ne oblikuje se schne Seele tako to se konzumiraju i uivaju umjetnika djela, nego
tako da estetiki odgoj oblikuje pojedinani karakter poput umjetnikoga djela
herojsko doba (idealizam) graanstva (u irem smislu) estetsko djelovanje nee biti
potisnuto razumom, niti e udovoljavati iskljuivo osjeajnoj strani nego e ii pema
istananosti i oplemenjenju estetsko djelovanje nadahnuto je uivanjem u ljudskoj
izvrsnosti koja slui kao pokreta da se izvrsnost postigne i odri
- romantiari (Jena) proirili Schillerove zahtjeve na socijalnu dimenziju
estetsko kao primarna svrha drave i drutva (dosegnuti estetsko stanje) slobodna
interakcija

izgraenih

pojedinaca

(Habermas)

ideali

moderne

(kao

prosvjetiteljskoga) projekta ne najbolji nego najljepi od svih moguih svjetova

Lucinde (Ditiramb)
8

estetika sfera kao sfera slobode eli prekriti sve ostale poetizirati, romantizirati
svijet
- autonomija umjetnosti (Bourdieu) izborena teorijski (Kant), ali zapravo
proistekla iz parcijalizacije sfera u moderniziranim zapadnim drutvima (zapazio ve
Hegel)
budui da je potpuno idealistiki koncipirana (rani romantizam razdoblje velikih
nada) u poetku ima goleme pretenzije od esteticizma nadalje ne nastoji pokoriti
podruje pragme
- u romantiara akcent na slobodi (samodostatnosti, neovisnosti Tieck
Preobilje ivota) moderni ideal nasuprot starijim drutvima (Heinrich von
Ofterdingen: Cjelokupno obrazovanje (Bildung) ne vodi niemu drugom nego onom
to moemo zvati slobodom, premda ona ne treba oznaavati puki pojam nego temelj
svega postojanja
paralela umjetnik (izgraeni individuum) umjetniko djelo F. Schlegel fr.
116: romantina umjetnost je sva u postajanju, to je njena prava bit; ona je uvijek
postajanje i ne moe se do kraja usavriti, ona se ne moe iscrpiti nikakvom teorijom ,
samo boanska kritika bi se usudila odrediti njezin ideal, ona sam je beskonana kao
to je slobodna. I kao prvu zapovijed ona priznaje da pjesnikova volja ne priznaje
zakone iznad (izvan) sebe. U odreenom smislu svekolika poezija (kreativna
djelatnost, imaginativna djelatnost) jest ili bi morala biti romantina.
- sve se to odnosi i na oblikovanje osjetila i osjeaja Sturm und Drang nasljee
estetika sposobnost odmak romantizirati osjetila razviti nau percepciju za
svijet iznutra (koji je magian, nov, misteriozan Novalisov fragment br. 86 str. 60
- samoostvarenje kao samootkrivanje istraivanje unutranjih dubina
romantiari i nesvjesno nedostatak psihoanalitikog koncepta i vokabulara
posredno bajka, udesno, srednjovjekovlje, Heinrich (snovi) prema unutra vs.
Wilhelm Meister
- koncentrini krugovi sve ire vs. sve dublje kompozicija epizodinosti
koherencija - kronologija i kauzalnost (Engel pragmatini nexus vs. fragmentarnost
i raznorodnost (Lucinde); iskustvo (W. M.) kontemplacija i konverzacija (H. O)
kauzalna fabula ne dolazi u obzir jer implicira racionalistiku sliku svijeta
F. Schlegel o Meisteru (1798) jedinstveno i novo, ne moe se razumjeti u
zakonima anra (klasicizam) bit romana kao pojave kasnije (1800) sumnje u

djelo ba zato to je djelo - zaokrueno Wilhelmov umjetniki put

Wilhelmova graanska (aristokratska) integracija zrelost
- tematski kritiziran, ali je roman i to kao Bildungsroman proglaen uzornom
formom nove umjetnosti (u duhu Schlegelova fragmenta) omoguuje ulazak svih
diskurzivnih praksi vremena to e se svojstvo, dakako zadrati u modernistikom
Knstlerromanu (ukljuujui esejistiku, ali i pripovjedanje o umjetnosti i
pripovjedanu umjetnost)
- ljubav

kao kohezivna snaga zajednice Lucinde (ljubav kao Bildung)

seksualna ravnopravnost ostvarenje (kvartet) opresivnost brane zajednice

(tjelesno nije potisnuto i zanemareno) skandal i danas izazovan tekst u svakom
pogledu
- zlatno doba (srednji vijek, 17. stoljee) organski srasla zajednica pojedinani
interes kao temelj graanskoga drutva konformizam
teorija i praksa djelomino izostala (paradigmatska je engleska situacija, Jane
Austin vs. Wordsworth, Blake, Shelley stihovane pripovijesti) muke i enske
uloge M. Shelley Viktor Frankenstein kao alegorija tvorca monstrum olienje
bildunga i deziluzije (alijenacija i prokletstvo)
Engel je li u romantizmu doista bitno da umjetnik postane sredinjim likom?
svi junaci ak i kad to nominalno nisu posjednici su imaginacije
- temelji esteticizma u romantizmu jedinstvo estetskoga, moralnog i umnog se
raspada estetsko (ue shvaeno kao umjetniko, artistiko) ima primat pred drugim
podrujima
- Bildungsroman po M. Engelu dosta strogo shvaen samo kad ima jaka
intertekstualna uporita u romanima kraja 18- i poetka 19. stoljea mnogi od autora
i nemaju doticaje s tom tradicijom
- ja ipak mislim da su teorijski projekti rane romantike, kao i njihova praksa
(razvodnjena u zreloj i kasnoj romantici) posredno oblikovali i tip junaka i omoguili
nastanak i razvoj esteticistike dogme u europskim knjievnostima 19. i ranog 20. st
- ne zanemarujui kontekstualne initelje (racionalizacija i atomizacija graanskog
drutva, ispadanje umjetnika iz podjele rada, njegovo deklasiranje; prevlast
pozitivizma i dominacija sistema nad Lebensweltom itd.

10

II. predavanje autonomija umjetnosti esteticizam umjetnik i institucija

umjetnosti 19. stoljee
proli put razvoj koncepta Bildunga i zaeci Knstlerromana Engel odbija
uspostavu kontinuiteta i irenje termina (djelomino s pravom, djelomino ne)
metoda (komparatistika deskripcija (fenomenologija) i pozitivizam
realistiki roman deziluzije s ambicijom reprezentacije totaliteta graanskog drutva
u formiranju (lice i nalije) naturalistiki roman nema mjesta za sredinju ulogu
umjetnika postavka pripovjedaa 3. lice kroniar, moralist i analitiar
- nova pozicija umjetnika umjetnosti kao i njihove drutvene i kulturne
(i)relevantnosti gradila se u tekstovima drugoga tipa estetikim i kultorolokim
esejima, manifestima, u poeziji ili refleksiji koja je uz nju ila (Baudelaire, Mallarm,
Rimbaud)
- esteticistika dogma i esteticistiki mitovi - pokrajna struja u stoljeu zanstvenoga
pozitivizma, empirizma, povjerenja u progres i uspon parlamentarne demokracije
(mega) (gotovo svi esteticisti ujedno i skeptici ili otvoreni protivnici graanskoga
drutva utemeljenog na parlamentarnom sustavu u emu su uglavnom vidjeli samo
vladavinu mase i prodor masovnoga ukusa (pojava fotografije)
- sve u uskoj meusobnoj ovisnosti

- Brgerova teorija prema Marxovim

postavkama kritike graanskoga drutva i kapitalistike ekonomije (Benjamin,

Frankfurtska kritika teorija) djelomino slijedi i mega
- zato u knjizi koja je nominalno teorija avangarde (kritika) traiti objanjenje
esteticizma odnosno pojavu umjetnike religije
Brger: S povijesnim avangardnim pokretima umjetnost drutveni parcijalni sistem
umjetnost ulazi u stadij samokritike. () Avangardni protest kojemu je cilj umjetnost
vratiti u ivotnu praksu otkriva vezu izmeu autonomije i beskorisnosti. Time
11

uspostavljena samokritika parcijalnog sistema umjetnosti omoguava objektivno

razumijevanje proteklih faza razvoja
objektivno razumijevanje kritika teorija sagledati neto iz pozicije koja
omoguava odreenje povijesnog statusa neke pojave, a da se ne upada (ne
ograniava9 na zablude koje sami suvremenici dijele o vlastitom djelovanju, ni na
dijagnozu iz neke vanvremenske pozicije koja pretendira na konano vaenje
- avangarda kao samokritika institucije umjetnosti razotkrila prethodne momente u
procesu (osamostaljenje institucije umjetnosti) esteticistiki impuls provesti
umjetnost u praksi povratak utopije koja se ne ograniava na samostvaranje
Selbstbildung
-moja hipoteza i anticipacija - Knstlerroman vremenski istodoban cvjetanju
avangardnih pokreta samo koincidencija? jedna od funkcija upravo preispitivanje
institucije umjetnosti (i drutvenoga poloaja umjetnika), ali bez radikalnih zahtjeva
da se umjetnost kao drutvena praksa ozbilji i u konanici dokine (ostanak na
esteticistikim pozicijama uz raskid s pojedinim mitovima esteticistike dogme)
- autonomija ni kao pojam kako su ga razvili larpurlartisti, ni kao predodba
sociologa koji je vide kao subjektivni umjetnikov umiljaj nego kao posljedica
realnih drutvenih procesa koji su osudili umjetnost da se izdvoji kao potpuno
diferenciran drutveni sistemi to takav da ne preuzima nikakvu drutvenu funkciju
- mega prvi dio esteticistiko samorazumijevanje vie od autonomije samo
pretpostavka estetika sfera daje najvii smisao i nadmona je etikim ili
racionalnim (pa i spoznajnim) ciljevima u Nietzscheovoj artistikoj metafizici
svijet je opravdan samo kao estetiki fenomen esteticistiki oblik teodiceje (1872)
Olimp privida imamo ljepotu, e da ne bismo umrli od istine
- Francuska (Pariz) preuzima teorijsku tafetnu palicu od Jene i Berlina

12

- Baudelaire kraj pokuaja da se priroda i duh izjednae - Schelling: priroda bi

trebabala biti vidljivi duh, a duh nevidljiva priroda - prijezir prema prirodnome
antirusoovski impuls
- pohvala izvjetaenosti, umjetnosti, kazaline dekoracije Baudelaire i Mallarm
kult Wagnera antimimetizam (realistika dominanta), lakune, sveobuhvatna
umjetnost mit
- prodesse et delektare prodesse otpada kao izvanumjetnika (umjetnosti strana)
komponenta
- Gautier Gospoica Maupin (1835) predgovor ranim pjesmama 1832
antiburujsko usmjerenje (buruj dendi (inaica genija) deklarativnost kao
defenziva put od l'art pour l'art do esteticizma odnos prema masi od (Schillera)
Poea, Heinea preko Baudelairea do Mallarma, Georgea i Rilkea (Ortega y Gasseta)
- Flaubert (Bourdieu) umjetnost se moe zamisliti samo u opreci prema vladajuem
ukusu i miljenju jaz izmeu estetike i politike umjetnost je azil due u svijetu
ispranjenom od smisla vita activa vita contemplativa (resakralizacija
umjetnosti) Brger - poslije
- artizam i umjetnika forma (savrenstvo proizvoda cilj i izvor samosvijesti)
moral umjetnosti je u njezinoj ljepoti) tretman uspjeha onda i danas
- roman i simfonija (Flaubert i Brahms) svi nai romani i romanopisci estetiki
heroji potpuno potinjavanje umjetenikoj egzistenciji (Monet serija) Mann
Hanno Budenbrock prizor smrti distanca i dehumanizacija prividna
- Mallarm, Huysmans, George sastanci utorkom Sartre, Barthes, Blanchot,
Derrida odnos prema tekstu, djelu, knjievnosti (prostoru knjievnosti)
- fetiki karakter rijei knjievni i izvanknjievni (trgovaki) jezik nita s
komunikacijom

13

Engleska struja - Ruskin, Morris, Pater, Wilde veza sa socijalnom sferom utopije
nalik romantiarskim u esteticistikom kljuu ovjekova dua u socijalizmu
(1891) estetsko kao podloga i smisao utopijskoga muka ovjeka ini tupim za igru
i umjetnost umjetnik kao simbol drutva osloboena od prisile
- antimimetizam obrnuti mimetizam (Decay of Lying) Marx ljudska su osjetila
proizvod ljudske povijesti umjetnost kolujui i izgraujui senzibilitet stvra
pretpostavke za percepciju pojava koje do tada nisu bile zamijeene romantiarske
metafore (ljubavi, enje, inspiracije itd) kreacionistika teorija istine
formalistika teorija oteane forme i dezautomatizacije vienje grada u romantizmu
i modernizmu
- autonomija kao povijesni proces odvajanja jednoga parcijalnog sistema od cjeline
drutvenih odnosa, plaen gubitkom drutvene funkcije umjetnika
- proli put precjenjivanje i hipostaziranje umjetnosti njezina utopijska
svjetskopovijesna misija objedinjuje sve Hugo, Mickiewicz, Manzoni, enoa,
Tolstoj, Krlea
sada program iskljuenja i odbijanja da slui bilo kakvoj drutvenoj svrsi koncept
slobode, selbstbildunga i neprestanoga samoodreenja bez temelja izvanjski zadana
(Schlegel - 116. fr. kao i Heinrich von Ofterdingen)
- (umjetnika) sloboda kao samodreenje: stalno preosmiljavanje vlastite
(umjetnike) egzistencije, odnosno ustrajni pokuaj da se odredi to netko jest
(permanentna revolucija, bez vrstoga temelja ujedno i modernistiki kredo) prema
ovim odreenjima ja sam svoja vlastita povijest (i jo vie budunost) nema
izvanjskih (tradicijskih) jamaca drutvo, religija, ideologija univerzalno
primijenjeno vodi potpuno novim drutvenim okolnostima

14

 u esteticizmu taj moment nedostaje, ali se moe uoiti moment resakralizacije

umjetnosti (Brger) na temelju Benjaminovih eseja, ali i protiv njih aura doba
tehnike reprodukcije auratini moment (nedosenost, daljina) u kultnom obredu,
ostaje prisutan u umjetnosti od

renesanse sakralni karakter srednjovjekovne

umjetnosti emancipacija moderne umjetnosti od sakralnoga i ujedno dobiva sakralni

(nereligiozni) karakter nita zajedniko
- proizvodnja, recepcija drutvena svrha sakralna umjetnost dvorskam
umjetnost graanska umjetnost
- Kantova i Schillerova estetika institucija umjetnosti sazrela do kraja 18. st.
estetika kao disciplina mogua tek kad se institucija umjetnosti u potpunosti etablirala
umjetnik i umjetnost sfera ostala izvan podjele rada svrhovito i racionalno
tehnika minimalna (Benjamin) pomiruje (posreduje izmeu teorijskog (priroda) i
praktinog (sloboda) Schiller paradigmatska djelatnost - Bildung
- uloga romana paradigmatska forma graanske umjetnosti individualna
proizvodnja individualna recepcija udubljivanje auratini karakter
kontemplacija u esteticizmu (modernizam kao nastavak) umjetnost (i umjetnik)
postaju sadrajem umjetnikoga djela umjetnost se bavi sobom i svojim vlastitim
pretpostavkama
problem jezika problem medija kriza umjetnosti (Mallarm, Valry,
Hofmannstahl) ista poezija ispranjena od sadraja Huismans iskljuivo
umjetniko Proust roman tematizira problem reprezentacije Wildeovi aforizmi
dekadencija i avangarda kao objektivni momenti i kao mitovi modernizma
- problem institucije umjetnosti problem kanona i konstrukcije (Eysteinsson)
nehomogenost Benjamin fotografija i esteticizam Wilde i Mallarm urednici
enskih asopisa modernizam i popularna kultura - elitizam

15

- esteticizam i politiko deklasirani umjetnik (forma kao poliki feti koji se moe
popuniti bilo kojim ideolokim dodatkom status quo ili povratak u jo starije oblike
politike organizacije iznimka Englezi Wilde unitavanje privatnoga vlasnitva
odluan je korak prema prekrasnom i snanom individualizmu odustajanje od reprezentacije naa problematika svijest da je to jedan od moguih
prikaza modernistike prakse i samorazumijevanja

16

- opi kontekst i partikularnost teksta i jedno i drugo

Wilde i Mann poetak modernizma Slika Doriana Graya - 1891 A rebour (1884)
Tonio Krger (1903) Smrt u Veneciji (1911)- Glad 1890 Budenbrokovi (1899)
- od zaotrenog esteticizma do antiesteticizma prvi prizor prvi dio romana poput
kasnoromantikoga krajolika simbolizacija prostora (Wilde i Mann) sve
oplemenjeno ljudskom rukom priroda nevana baudelaireovski odmak
- roman kao glorifikacija (kulminacija) i paradoksalno, kritika esteticizma (implicitno
donosi sve opasnosti larprlartizma)
- Camille Paglia Seksualna lica Lijepi djeak kao unitavatelj - pitanja tehnike
(forme) kronologija apolinijski konceptualist najpotpunija studija dekadentnog
erotikog naela simbioza djeaka i slike (androgini efeb, Antinoj, Adonis,
Alkibijad) Basil ga otkriva - Lord Henry mu daje samosvijest pogled i duhovni
utjecaj kao seksualna sublimacija
- impresionizam kao blato i rasplinutost Kritiar kao umjetnik priroda bez plana
umjetnost daje smisao (Decay of Lying) Baudelaire Mann umjetnost organizira i
daje smisao nijemom ivotu
- forma je sve Wildeov pogled na formu, ini mi se prilino konzervativan
zaokruenost, geometrija, simetrija
od Manna drugi oblici organizacije glazbena forma, apstrakcija, katedrala
- utjecaj romantizma slika feti romantikog kulta prema sebi sklonost prema
demonskom Frankenstein i Dorian nedovoljno naglaena veza gotiki element
problem autora i njegove umjetnine - doppelganger
trokutni odnos hijerarhija autor djelo publika tri lika simboliziraju
komunikacijsku dinamiku - auratini status djela osamostaljuje se i posjeduje mo

17

(Benjamin knjiga i slika) Basilova smrt fiziki nestanak Dorianovo

pokoravanje tavan gore
- odbijanje kranskog (puritanskog) uime poganskog (hedonistikog) arhonti
buntovnitvo protuporedak (Basilova uloga mediokritetska)
vanjski i unutarnji fokalizator pretapanje pripovjeda Dorian esejiziranje
aforizmi neizostavni dio knstlerromana
- Goethe, Ljermontov, Balzac, Huysmans realistiki prosede nerealistiki elementi
- (vrijeme se ne podudara) fantastina pretpostavka romantika Caliban sinteza
simbolizam resakralizacija umjetnosti? odnos prema simbolizmu (poglavlje
- umjetnost i ivot ivot koncipiran kao umjetnost, ne kao priroda ivot kao
umjetniko djelo vii oblik organizacije od romantizma umjetnost kao
Selbstbildung cjelokupna ljudskost podvrgnuta stvaranju opusa Tonio ovjek
mora umrijeti da bi bio potpun stvaralac (slika, roman i Dorianova sudbina usporedo
se razvijaju dovrena je tek zadnjim inom
klasna (rasna) problematika perspektiva elite (Wotton jedini vidio portret)
kritinost samo posredno Kad bi siromasi imali profil, lako bi se rijeilo pitanje
siromatva - Aforizmi i filozofija za mlade ljepota i runoa kao da su klasno
raspodijeljene (vidljivo se izbjegava opis Dorianova ivota) smisao za umjetnost
(Sybil Vane) sentimentalno iracionalno Goethe Faust i Wilhelm Meister
Margareta, Marijana Mignon (Dorian)
- finale s poukom Paglia se ne slae slika je fatalna i posjeduje vlastite zakone
ritualni, a ne moralni zakoni
- to je sa kompozicijskim (narativnim aspektom) ?
- Tonio Krger Hanno Buddenbrook Tonio Gustav Adrian Leverkhn
opsesivna tema (1903)

18

 fragmenti leitmotivi to se ne dogaa na zemlji doivljeni govor (Joyce)

modernizacija diskursa esejiziranje rasprava s Lizavetom Ivanovnom umjetniki
credo modernizma umjetnost vs. ivot (puna emocionalnost) dehumanizacija
umjetnosti Ortega y Gasset distanca (ironija) - ovjek mora umrijeti da bi bio
potpun stvaralac - radi uime openitijih zakona mimo osobnih interesa (mega)
majstor ironinog relativizma i posredovanja izmeu ekstrema (Serenus Zeitbloom i
Adrian) promaeni povratak (Filip) potpuno kidanje veza s matinom sredinom
umjetnik graanin boem (vanjtina i sadraj) cijepanje osobnosti samo u
Mannovoj koncepciji umjetnika (Hesse e ponoviti) nadrealisti i dadaisti u
halbcilindrima
- Smrt u Veneciji poetak nemir (prolaznik kao nagovjetaj sudbine, smrti)
stabilna se pozicija rui djela tip umjetnika (19. st. bard, na izmaku) stari kico
i gondolijer anticipacija propasti i umora nedostatka volje mit o dekadenciji
utjelovljen ovim tekstom (Venecija kao simboliki topos nekadanje snage i sadanje
ocvalosti lupeko-trgovaki duh pale kraljice) (pomaknuti) eros i thanatos umjetnost i bolest bolest kao metafora - i kao zbilja (Proustov otac) - dokolica,
umjetnost ivot Elizijum str. 226 tajnost i mimikrija (takoer povijesno
legitimirani) lice i nalije Europe pred I svjetski rat
- Smrt u Veneciji i Slika Doriana Graya (sudbina glumca u Viscontijevu filmu)
Tadzio ista slika (kip) govori drugim jezikom uzdignutim do glazbe
Aschenbach Basil oboavanje problem homoseksualnosti Grka
Symposion, Fedar (Hlderlin) u skladu s glavnim likom i njegovom izgradnjom
vlastitog identiteta (preci) umjetnost kao borba i rtvovanje
- mitovi avangarde i dekadencije u Toniu i Smrti u Veneciji povlatena spoznajna
uloga umjetnika rtvovanje, otuenje, osamljenost
19

Rilke Malte zapisci

jo kompleksniji tekst taj teki, teki Malte (Rilke) 1904 1910 Rodin
nekoliko faza , asoslov (1905), (Nove pjesme, 1907-1908) Dingedichte
udubljivanje u stvari u njihovu fenomenoloku bit uivljavanje fenomenologija
svijet bez trancendentalnog uporita fragmentira se i reducira na spoznajni okvir i
intencionalnost svijesti usmjerenost na predmete bitak dohvatljiv jedino kao
sadraj svijesti zaokret prema uvjetima spoznaje vidljiv i u Zapiscima - fragment, nekoherentnost, bezoblinost, povremena hermetinost, naputanje
kronolokog koda (fiksiranje pojedinih trenutaka) 71 zapisak (Aufzeichnung)
nacrt, skica, nabaaj
kako tekst distribuira informacije potpuno modernistiki mnogi se likovi ne
imenuju, ili nedostaje kljuna informacija o njihovu odnosu, Karlo VI tek na kraju
historiograski detalji bez izvora polemika s povijesnim romanom- princi
selekcije nejasan i neodreen str. 136 - Hugo
- nasljee rane romantike fragment kao osnova anra i nadomjestak svih anrova
-

ako je cjelovitost samo prividna, jer je svijet beskonaan

i totalitet se ne moe dosegnuti, onda pocijepano djelo u
jednakoj mjeri nagovjetava pravu realnost, ako ne i u veoj
mjeri,

jer

nam

uredno

komponirano

djelo,

intencijom

iscrpnosti samo zavarava u pogledu prave prirode svijeta i

mogunosti njezine spoznaje kao i njezine reprezentacije
-

fragment novo konstruktivno naelo enja za cjelinom

uvijek

prisutna,

ali

cjelina

ne

moe

biti

dohvaena

fragment hvata jedan moment apsoluta koji ve u sljedeem

trenutku biva nadmaen (aufheben) proces,a ne statinost
-

fragment

prosvjetiteljski

aforizam

kontinuitet

diskontinuitet
-

prosvjetiteljski

aforizam

izrie

istinu

svijetu

(i

racionalno je koncipiran) romantiarski fragment odnosi se

na sama sebe on je poezija i ujedno refleksija o njoj
poezija poezije uzorna forma svi anrovi nose ga u
osnovi (od lirske pjesme do romana, drame i historiografske
sinteze)

20

fragment

spajanje

Witz

(dosjetljivost,

udaljenog

otroumnost,

spontanost

(udio

humor)

nesvjesnog

suprotstavljen analitikom razumu atomizacija svijeta

povezanost
poetska

svih

stvari

funkcija

duhu)

jezika

metaforiko

Novalisov

naelo

Monolog

autoreferencijalnost

- poetski jezik eksklamacije, ponavljanja, apostrofe signali Sartre o poeziji

priznanje o neuspjehu (ovjeanstva) cit: dobitak Ist es mglich?
- anrovska pomutnja podrijetlo Mallarm umjetniki jezik pragmatini
jezik (poezija proza vs. svakodnevni govor) nadoknauje nedostatke prirodnog
jezika (modernistiki postulat) smanjuje arbitrarnost znaka blii referentu u
konanici
situacija u prozi i romanu oko 1910 iscrpljena realistika paradigma, a nova jo nije
nastala
tematska i oblikovna raznolikost (Solar razvrstao)
1. zapici o stvarnom ili fiktivnom dogaaju (pretpovijest - djetinjstvo pripovjedaa)
2. refleksije (o sebi, percepciji, ustroju svijeta)
3. poetski oblikovane asocijacije
4. pasivna registracija dojmova dojam u biti ja sam
(sadanjost Pariz; - prolost Danska).
- kriza kulture promjena - otkrivanje epohalne situacije istine o njoj i njezinim
pretpostavkama u Wildea povjerenje u (knjievni) karakter i zaostaci pustolovine
u Rilkea karakter samo sluajna nakupina sjeanja i dojmova ivot kao narativ
postao nemogu i nevjerodostojan Zapisci kao roman? Solar nepovjerenje u
spoznajne konvencije, nepovjerenje u knjievne konvencije, nepovjerenje u odrivost
dotadanjih kulturnih oslonaca (povijest, nacija, koherentnost osobe)
- istroenost narativnih konvencija dijagnoza simptomi
Mann (Tonio Krger) ovjek mora umrijeti da bi bio potpun stvaralac iza
staklene pregrade osamljenici odmaknuti se od (praktinog) ivota da bi se
spoznavalo nema boljega, a netko mora str. 19. str. 18. ja sam nitica - proces
dezintegracije ega ve odmaknuo ali u ime stvaralake subjektivnosti umjetnost
(spoznaja) kao iskupljenje moe biti samo relativna u kulturi koja je izgubila
zajednike osnove

21

profil junaka - Pariz Danska (slinost s Mannovim junacima) Jens Peter

Jacobsen i Sgbjorn Obstfelder (Detlev von Liliencron Malte Kjerkewanden
Mit dem linken Ellenbogen) problematian paranoja, ludilo, epohalne
karakteristike str. 136 str. 148 svi romani o umjetniku varijacija prie o
izgubljenom (razmetnom) sinu str. 151

ja mi u Rilkea (Devinske elegije) sitna ljubav stada

(Pariz, Petrograd, Venecija, Napulj) centar - periferija (veliko malo) stranac

razliitost, posebnost, bolest, neuroza (motivacija posebnoga vienja) aristokrat
deklasiran propast Ulsgaarda - aristokratska sredina evokacija predmodernog
svijeta koji posjeduje i integritet (zajedniku okosnicu) i individualnost str. 18.
- motiv smrti otac majka (djedovi bake, tetke, ujak kue Ulsgaard i
Urnekloster Brigge i Brache) nostalgija za jednim tipom kulture (vrijeme za
umjetnost i umjetniki opaaj zidni sagovi pjesme neto stabilno - Sartre u
artefaktu popularne kulture jazz standard) znatno utjecao na egzistencijalistiki
roman (uz Dostojevskog Zapisi iz podzemlja)
mit o dekadenciji (gubitak Ulsgaarda) natjeran na kozmopolitizam
masovnost smrti u modernim bolnicama Buddenbrookovi Marcuse feudalna
kultura kao ideal antimodernizam i modernizam
redefinicija romana (pripovjedanja) proizlazi iz redefinicije zbilje str. 96;
str. 139 svaki koherentan narativ poiva na pretpostavci o hijerarhiji vanoga i
nevanoga, u kriznim trenucima to vie nije mogue ustanoviti misli o teatru (Ibsen,
Fergusson)
sada analepse zauzimaju vie teksta nego sadanjost prie
selekcija ispripovijedanog nijedan krupan dogaaj u sadanjosti po
tradicionalnim mjerilima sve se vano dogodilo u prolosti poklopac svetac
moderni osamljenik skromnije zadae (umjetnik kao moderni svetac?)
str. 90. -mega centar? poliperspektivnost policentrinost da su priali,
odista priali
nalije grada Pariz grad svjetlosti - nita od bljetavila ili velike dinamike
(saloni, revolucija i sl) grad svjetlosti u grad sivila i polumraka Mannova Venecija
labirint jedan od elemenata ironije i polemike s drutvenim, kulturnim i
narativnim dominantama

22

- problematini odnosi s prolou i sadanjou Drugi susjedi (Polanski)

str. 102.
- ide i dalje od toga dijagnosticira krizu u osobnom identitetu kao i u vrijednosti
tradicije (pria pripada djedovskoj generaciji str. 90 Malte i majka ne vole obine
prie (fantastino, udesno, romantino) str. 62. -63. (smisao prie s duhovima
usredotoenost na reakcije) preutna polemika s romantizmom i Wildeom, ali i
preoblienje - fragment
samo uspomene (Ali tko posjeduje uspomene?) deromantizirana romantika
estetiki heroizam lien transcendencije, ali i potrebe da pragmatiku teksta
legitimira (cjelovitom) priom (zapletom) autonomija i neovisnost samorazumljive
pretpostavke (svetac kao paradigma) slava publika (Beethoven, Ibsen)
poredak u zbilji poredak u pripovjednom tekstu H. White anali, kronika,
narativ (pripovijest) podrazumijeva poredak i zavrenost dogaaja u neverbalnoj
zbilji (objektivnost, jasnou) slabije organizirane forme po Whiteu paradoksalno to
bolje ine blie su kaosu stvarnosti str. 96 ako je svijet u naelu neobjanjiv i
nesvediv na pouzdane principe onda se diskurs namee kao njegova autentinija
reprezentativna opcija (prevlast subjektivnog pripovjedanja u modernistikoj prozi)
arbitrarnost znaka manja bolje pogaa istinu bitka;
Bili smo jednoduni u tome da prie ne volimo mislili smo kad bi sve ilo
svojim tokom bilo bi to jo udesnije - prevlast sluaja (kontigencije nad poretkom
str. 62
napetost izmeu strukture i funkcije romana odlazak u meuprostor
roman kao izraz totaliteta epohe moe opstati, ako se njegova struktura izmijeni i
ukljui ona rjeenja problema fiksacije fragmenata ukljuenjenjem lirskoga
doivljaja svijeta Solar
i Rilke vodi Maltea od dna (siromatva, paranoje i ludila) do Olimpa (umjetniki
artefakti, iznimni trenuci senzibilnosti epifanije, blaeni trenuci) radikalizira
spoznajni poloaj kako bi propitao gotovo sve pretpostavke zapadne kulture;
redefinirao odnos junaka i svijeta pamenje anra - Bildung
str. 152- rezime otvoren kraj zadaa (misija) Joyce, Proust, Tonio
ujedno vraanje na poetak Homer (Joyce)
----menipska satira samo neke od anrovskih znaajki tematske znaajke
anrovske znaajke moderna umj. proza osobito egzistencijalistika (novela i
23

roman) slijede tu tradiciju uvodei nove problematske sklopove i svjetonazorska

rjeenja
memoarska forma ja pripovjeda (Od Apuleja do Swifta)
eksperimentira, propituje svjetonazorske premise stvaranjem iznimnih
situacija (granine situacije Jaspers znaajne situacije Sartre), konfrontacija
ogoljenih konanih stavova o svijetu,
mijea visoko i nisko humor - karnevalizacija, stihove i prozu, naturalizam
drutvenog podzemlja prije Olimp podzemni svijet
karnevalizacija (interiorizirana) krma, bordel (podzemlje) sentimentalna i
estita prostitutka u Dostojevskog (simbol drutvenoga pada i moralnoga uzdignua)
oksimoronska figura u modernom romanu ima samo konotacije iskuenja i pada
desentimentalizirana, ali obavezna (Joyce, Proust, Sodoma i Gomora, Krlea - Mann
fantastika promatranje s neobine toke gledita ovdje preoblikovana
skandal, ekscentrino ponaanje (Samouk, Meursault u oima drugih, Jean
Baptiste
moralno-psiholoki eksperimenti teme ludila, cijepanje linosti, neobuzdano
matanje itd. pustolovina (dogaaj) u modernoj prozi (menipskoj satiri) uvijek
locirani u psiholoki prostor manjak dogaaja (ili problematiziranje naravi
dogaaja) Sartre - Rilke
- socijalne utopije; publicistiki ton nove tendencije u razvoju svakodnevnog
ivota, novi socijalni tipovi - formirao se epohama raspadanja nacionalne predaje moda najadekvatniji izraz
karakteristika dane epohe (Bahtin)

24

J. Joyce Portret umjetnika u mladosti

- prvi pravi roman o umjetniku doista se u etapama i velikoj formi prati
sazrijevanje junaka Bildung kao samooblikovanje
- mjesto u opusu nerazdvojivo od tehnike Stephen the Hero ini se realistika
matrica (djelomino i Portret) Dublinci (1904-1907) ipak psiholoki realizam
- tri romana tri evolutivna koraka nautrb realizma (naturalizma) koji ipak
ostaje sastavnim dijelom slojem
Stephen the Hero dobrim dijelom i Portret izrasli iz realistike tradicije romana
portret (razvoj) sredinjega lika i esteticistike misli i stila posljednje treine 19.
stoljea pokazati na kljunim sastavnicama
najkrupnija fabularna razlika u sredinjoj toki Isabellina smrt nema tako
drastinoga dogaaja u Portretu seli se na unutranji plan iskuenja pakla
(prokletstva) i zareenja (strahovita mo)- Stephen - epizodini fragmenti A
Portrait diskontinuirani narativ od treega dijela intenzifikacija teksta prema
unutranjem
- kljuna razlika u pripovjedau sve ire i kompleksnije slojeve svijesi i svijeta
str. 18. anticipacija i putokaz
- tip dogaajnosti i anrovska okosnica izostavlja se pragmatini nexus manje
nego u Rilkea letmotivi nice djevojke ptice, onomatopeje pik, pok, puk,
Deadalov let, itd. (Wagnerov Siegfried se spominje pred kraj ba ptiji zov)
Engel: a) Bildung nije naprosto obrazovanje, a jo manje trening, kolovanje,
puko stjecanje znanja i tehnikih vjetina; Bildung znai formiranje karaktera,
individualne osobnosti. Bildungsroman je nerrazdvojivo vezan uz ideju moderne
individualnosti i svijest da strukture modernoga drutva naginju prijetnji ili ak

25

ponitenju harmonine osobnosti. Taj antimodernistiki impuls ini podrijetlo i raison

d'etre anra.
b) Formiranje moe, ali ne mora biti voeno idejom organskoga razvoja. Ono,
meutim, implicira interakciju, dijalektiku ovisnost izmeu lika i okoline,
individualizacije i socijalizacije; i zbog toga neka vrsta kompromisa izmeu puke
samorealizacije, subjektivnosti, i iste adaptacije realitetu, objektivnosti. Idealno,
roman e zavriti junakovom socijalnom integracijom. Pozitivan kraj, meutim nije
nuna sastavnica anra; brojni su primjeri Bildungsromana ex negativo, u kojem
proces formiranja propada, ili zbog junakovih manjkavosti, ili jer manjkaju u drutvu
toga doba. Ono to je nuno, jest koncept idealnoga poeljnoga i moguega procesa
formiranja lika.
c) dakle, Bildung nije naprosto element zapleta, nego sredinja tema
Bildungsromana. Ti romani ne samo da pripovjedaju o formiranju junaka, nego
raspravljaju o konceptu Bildunga na implicitan ili eksplicitan nain.
- na koji nain se modificira anr modernistiki junak nema ili brzo gubi iluzije
o mogunosti integracije elim se vinuti iznad tih mrea
- kao i u Rilkea i u Manna pria o razmetnom (razbatinjenu) sinu Menipska
satira od Olimpa do podzemlja ini se nuno vezana za umjetniku sudbinu str.
173, kao u Manna

5 poglavlja svako ocrtava jednu etapu (proces i stasis) linearnost na povrini i

koncentrini krugovi (emancipacije) sve razvedeniji) u dubinskoj strukturi str. 63
vodom prvi put zavrava djetinjstvo djeatvo vrhunac krize (Sezona u paklu) san Smrt u Veneciji djelomino oslobaanje str. 184-85 nepotpuno umjetniko i
ljudsko sazrijevanje (djeja pjesmica, puki napjevi, villanela dnevnik mjeavina

26

cinizma i entuzijazma) opet Rimbaud crnaka knjiga, poganska knjiga subjekt

kao svojevoljni crnac izdvojen iz drutvene zajednice, obitelji i na pragu
univerzalnoga umjetnikog jezika ekstaze i naturalizam
- epsko lirsko dramsko 1. poglavlje dramska scena Dante Casey 2.
poglavlje duhovska predstava 3. poglavlje dramska scena pakla (ritual -igrokaz) 4.
poglavlje Stephen i sveenik (ravnatelj) odluni trenutak 5. poglavlje str. 228
teorija rodova poetika (dramska prepirka)
- (dva prva kontrastno organizirana dvije epizode iz koleda jedna iz kue
potom kua, a u sredini predstava) kraa s vie raznovrsnih dogaaja princip
memorije smjenjivanje bez narativnog kauzaliteta vremenski skokovi daleko od
simetrije na siejnom planu jednako tako u 3. dijelu Stephenove refleksije
stijenjene jezuitskim diskursom (o grijehu i paklu) potpuno obuhvaen pokazati
str.
- uloga itatelja mnogo aktivnija povezuje i preslaguje, anticipira i prikuplja
svih pet poglavlja identino supostavljanje stilova (Riquelme, Booth) realizam povieni iskaz ekstaza vizionarni intenzitet interna fantazija (Zapisci) (Pater
simbolizam, esteticizam zakljuak Renesanse umjetnost odreuje kao najvanije
od svih iskustava, a uspjeh u ivotu definira kao odravanje ove (umj.) ekstaze i
sagorijevanje u tom dragocjenom plamenu) opori realizam i svakodnevica koji
uokviruju povlatene momente Rilke Mann rekli smo da esteticistiki kredo ne
iskljuuje naturalistiku pozadinu usporediti poglavlja Sartre - Proust
- profil junaka kao i u drugim romanima unaprijed predodreen za umjetniku
sudbinu nekad ugledna obitelj - prenobilis i pervetuta familia opadanje i
siromaenje otkodanje od korijena zavrava ssa Stephenom
drugaiji str 69; str. 172. str. 256. i formulacije s kraja

27

- koncentrini krugovi u sinkroniji momenti dijakronije princip ekvivalencije

Joyce i romantizam Stephenovo sazrijevanje Grof Monte Christo Byron
Childe Harold - Don Juan osveta, hereza konana metoda utnja, progonstvo,
lukavstvo str. 264. (Hauptmann) svi sadrani i u procesu razvoja i u strukturi
romana
- autobiografija i Rousseau tamo silom prilika ovdje svjesna odluka tamo
epizodinost, pa i pikareska (sluajnost), ovdje niz stasisa koji vode zavrnom
opredjeljenju selekcija iz memorije u slubi konstrukcije
je li Stephenov osbni put, ujedno i epohalni dotaknuta osnovna epohalna i
svjetonazorska opredjeljenja Zapada tomistika skolastika izgraena na antikoj
(Aristotelovoj) estetici, Dante i dolce stil nuovo (villanella), romantizam, naturalizam,
simbolizam, od kozmosa do kaosmosu

28

Joyce II
aspekti stila odgovaraju aspektima karaktera (tenja ka sakralnom prostitutka
?? - poetski stil fantazija (fantazmi) najavljuje neposredni pristup rafiniranoj
duhovnoj sferi iji status odreujemo (zamjeujemo) zbog razlika u odnosu na
svakidanji realitet (Riquelme) - sukus svih djela o umjetniku Proustovi povlateni
trenuci (kontemplacije i meditacije) raskrivanja biti pojave Sartreova kritika u
Munini ipak zaostaju u umjetnikom djelu ne i u egzistenciji arolije
esteticizma (bijeda egzistencije)
- ovdje takoer podvrgnuti parodijskom prevrednovanju
- Joyceova teorija epifanije str. 188 i 232. W. Pater zakljuak Ogleda o
renesansi: Svakoga trenutka pojavljuje se na jednom licu ili ruci stanovito
savrenstvo oblika, neki tonalitet je na breuljcima ili na moru savreniji od ostalih;
neko stanje strasti ili vizije ili intelektualnoga uzbuenja za nas je neodoljivo realno i
privlano. () Dok se sve raspada pod naim nogama, moemo traiti da uhvatimo
kakvu savrenu strast, kakav doprinos spoznaji, koji s razvedravanjem jednoga
horizonta izgleda da oslobaa duh za trenutak, ili kakvo osjetilno uzbuenje udne
boje, udnovate mirise, ili djelo umjetnike ruke , ili lice drage osobe.
- impresionizam, trenutak, neponovljivost, jednokratnost s trajnim uinkom vs
navika, sinestezija (digresija o Wagneru) Baudelaire i Mallarm (Proust takoer
batinio taj nain promatranja)
- kinesis i stasis kinesis se smiruje u stasisu i postaje objektom (za subjekt)
Paterova estetika ostaje na trenutnom, da tako kaem, konzumaciji ljepote
(Swann); u Joycea i Prousta takvi su trenuci ugraeni u konstrukciju golemih
kompleksnih struktura

29

iznenadno duhovno oitovanje, bilo u vulgarnosti govora ili geste, bilo u

uznesenoj (memorable) fazi sama duha. Vjerovao je (Stephen) kako je dunost
ovjeka od pera da te epifanije zabiljei iznimno paljivo, shvativi da su one
najdelikatniji i najnestalniji (evanescent) trenuci - svi slojevi romana proeti istom
suprotnou (ili paralelizmom) u Stephen the Hero jo razdvojeni ovdje se
izmjenjuju, stapaju ili preklapaju str. 233 konano povezivanje
u modernistikom romanu odnos (dijalektika) subjekt objekt okrenut prema
subjektivnom polu epifanije poivaju u razumijevanju (doivljavanju) odnosa,
pojam umjetnika koji imaginacijom kreira svijet (odnosno njegov smisao)
- Joyce i romantizam posljednji nasljednik romantike tradicije ??? je li
posljednji? (Byron kao simbol hereze i pobune) kreacionistika teorija istine
(Wordsworth Tittern Abby) stvari pola viene pola stvorene razraditi duh i
priroda (Schelling) ovdje unutranje vizije i poetski stil
Eco nije to samo sluaj s Joyceom nego nam, prije i nakon njega, suvremena
knjievnost prua, ne teoretizirajui o njima (Knstlerroman to i ini), primjere takve
vrste: i uvijek primjeujemo da se injenica (prije bih rekao perceptivna cjelina jedinica) ne epifanizira zato to bi bila dostojna toga da se epifanizira, nego, naprotiv,
izgleda dostojnom da se epifanizira zato to je stvarno epifanizirana (granica izmeu
starih i modernih poetka)
- suprotnost Tomistikom uenju koji prednost daje objektu u Joycea
dekontekstualizacija objekta (Proust madelaine, neravna povrina kamenih ploa u
Veneciji, zvuk vode u radijatoru poprimaju kolosalno znaenje)
-druga situacija u Uliksu - citat iz 3. poglavlja Uliksa str. 45 i na engleskom
Riquelme str. 106-107, Hamlet upotreba zamjenice ONE - parodira Paterov
stili i sud o umjetnosti (itanju) kao neposrednom pristupu prolosti (velikim

30

umjetnicima) Pico della Mirandola Paterovo djelo dokumenti i monumenti

Foucault mistika iskustva biblioteka koja je spaljena prije 2000 godina
- umjetnost, religija, politika poetni dijelovi i zavrna misao (Parnell crkva
ljubav - umjetnost str. 264 nije do kraja emancipiran ni od jednoga, tj. oni ostaju
konstitutivni elementi njegova Bildunga (Hegelijanski)
- bunt jo neartikuliran (non serviam) irska periferna pozicija (slina hrvatskoj)
tek se emancipira ista estetska funkcija (autonomija) Stephenov put put svake
umjetnosti str. 18. analiza posljednjega poglavlja odluka vizija epifanija
rezultati emancipacije obitelj anticipacija rasprave mala rasprava nadstojnik
politika MacCann kao puruitanski revolucionar totalizirajue nasilje (kao i u
djetinjstvu) - Irska (mit, jezik, pjesnitvo Davin) Lynch rasprava o estetici
mjeavina simbolizma, esteticizma i skolastike proces (kinesis) i stasis integritas
okvir consonatia ritam harmonija struktura claritas jedinstvo
umjetniki opaaj
Epsko lirsko dramsko ak i u knjievnosti isprepleteni
- odnos prema prikazanoj estetici
i u kontekstu romana izdvojenost iz pragme neskladno tandrkanje kola
prizemne ambicije kolega palainke ironija u kojoj je ouvana bit stalni proces
ironijskog distanciranja str. 233 . -villanella nakon epifanije zapisana na cigaretama
- posljednji dio razgovor s Cranleyem posljednja iskuenja ljubav
prijateljstvo tiina, lukavstvo, progonstvo samoa nerazrijeeni odnosi prema
bilo emu- samo skepsa homoerotizam?

31

Proust Pronaeno vrijeme

nastanak ciklusa otprilike 1909 egzistencijalna i umjetnika kriza samo Jean
Santeuil (Stephen the Hero) nekoliko estetcistikih lanaka i eseja (Uici i dani) i
prijevod Ruskina (Amienska Biblija), namjeravao napisati i knjigu, ostalo na uvodnom
eseju, kaoi Protiv saint Beuvea koji se promentnuo u mladalaki roamn pa u ciklus
Ruskin (1819 19009 zasluan za esteticistiki sloj katedrale, crkve, slikarstvo,
glazba, Venecija (Moderni slikari, Kamenje Venecije)
- samu krizu umjetniki neuspjeh - (njezine uzroke, razvoj i ishod) uinio temom
grandioznog ciklusa umjetnik kao paradigmatska sudbina (Tonio, Malte, Stephen)
u njemu se ili u njegovoj umjetnosti drutvene silnice jae pokazuju roman o
umjetniku eli izboriti ta prava i mapira drutveni prostor (prostor moi) iz aspekta
umjetnike sfere
prolazak kroz graansko u Prousta u najveoj mjeri paradoks Ja narator i
protagonist (stari i mladi Marcel) kako bi se dosegnulo Drugog Proustovo
uvjerenje da je univerzum stvaran, ali, ah, razliit za svakoga od nas (Kantovstvo bez
transcendentalnoga subjekta Bergsson i unutarnje vrijeme (trajanje) nadmono
kronolokom mjerljivom
gdje i kako se Ja i drugi susree ostavit emo za kasnije realizam ostaje pri
povrini, a i koncept sveznajueg pripovjedaa pada u vodu, u okvirima takve
filozofske pretpostavke
prvi put roman rijeka (prva reenica) veliki broj likova dugaak vremenski
period cijela kulturna sredina (1870 1920) fin de siecle la belle epoque
modernizam sve postaje francuske kulture opisane (Dreyfussova afera u odjecima)

32

svjetske izlobe 1889 - 1900- potvrda statusa francuske kao imperijalne i kulturne
sile (Eifell nova tehnika dostignua (Zatoenica i Odbjegla Albertina) Proust i
tehnika (automobil, koncerti - teatrofon, burza, vojska odnos s majkom i bakom)
saloni (primanja) zauzimaju golemi dio teksta str. 37 Shattuck 9 velikih prizora
od salona Verdurinovih (snobovskoga) do konanoga (Guermantesovi i Verdurinovi
spojeni) kao dvije staze na poetku pronaenoga vremena krug ivota (ne samo
pripovjedaeva)
gornji slojevi (Verdurin Guermantes) bogata buroazija (forsira umjetnost) i
aristokracija Francoise konstanta (simbol francuskoga seljatva vjena)
- impresionizam (Elstir), kasna romantika (Vinteuil, Faure), esteticizam (Bergotte),
zaokret od Wagnera prema Debussyju, a potom potkraj ciklusa prema ruskom baletu
(Stravinski) i Richardu Straussu u razgovoru sa Charlusom Nietzsche je ve velikan
pri poetku Manetova Olimpija, signali u tekstu (povijesnih) umjetnikih djela
razasuti kako bi se okvirno naznailo vrijeme (ratni dio iznimka)
Grand Hotel Balbec (Caubourg) Proustov Ritz odnosi i komunikacija s
gostima i poslugom
- Cynthia Gamble Social panorama - kraj romana svoenje rauna retrospektivni pogled (i prije prisutan) gotovo
svi likovi (svi vaniji) iskrsavaju u sjeanju ili na primanju kod Kneza Guermantesa
- prostori i likovi (Shattuck) str. 30 i 32 simboliki prostori
pitanje pripovjedaa doivljajno ja pripovjedno ja (glavni fokalizatori)
brojne analepse i prolepse (uz generalizacije) Autor? razmislite!
dogaaji razvoj siea u velikim bazenima (krugovima) kratki vremenski
rasponi jedna sezona nekoliko kljunih dana

33

1.

Combray (Put k Swannu) obiteljski krug i junaci (salon Verdurinovih,

daleki Guermantesi) djetinjstvo 2. Swannova ljubav - pretpovijest
anticipacija Marcelova ivota 3. Paris Gilberte- Champs Elysees 4.
Balbec i djevojke u cvatu (Albertina, Andree) - Robert de Saint-Loup 5.
svijet Guermantesovih Pariz ulazak u mondeno drutvo (barun) smrt
bake homoseksualna tema - Dreyfus 6. Balbec klan Verdurinovih i
Albertina homoseksualizam drugoga predznaka Charlus i Morel
(Sodoma i Gomora) 7. Albertina u Parizu (Zatoenica) igra nadzora
(majka i Francoise) Albertinini bijeg i smrt (pad s konja) - (Odbjegla
Albertina) 7. Prekid i povlaenje (kraj Bjegunice i poetak
Pronaenoga vremena) Gilberte i Saint-Loup homoseksualizam i
nesretni brak evokacija djetinjstva spajanje staza Goncourtov dnevnik
odustajanje od umjetnosti ratni Pariz saint Loup Charlus
patriotizam identini mehanizmi u svim sferama poraz umjetnosti smrt
esteticizma (str. ) 8. Pronaeno vrijeme odlazak na zabavu biblioteka
(predvorje osama Tonio) povlateni trenuci - refleksija o umjetnosti
odluka za temu romana - ulazak distanca starost nalije mondenoga
zavrne refleksije

34

Proust II dio

Plan Pronaenog vremena

sumacija zavrni susreti problem gledanja (Gouncourtov dnevnik samo
postaja) II 17
- Gilberte, Charlus (Jupien), Saint-Loup (Francoise) najtraniji znakovi
blaeni trenuci teorija, protiv realizma, angairane (didaktine) umjetnosti,
ekspresionizma, matineja (vrijeme), smrt fiksiranje djela produetak
ivota
2.

Struktura i stil Proustova reenica dugaka s mnogo poveznih

jedinica (veznika i odnosnih zamjenica), razvedena sintaksa (simbolizam i
esteticizam), ali i unutarnji razlozi svi aspekti linost, pojave ili misli
(opisi, sjeanja, refleksije, dijalozi) zavrna poanta ili generalizacija I.
str. ; II. str. 14-15;

- struktura kao katedrala ili geoloki slojevi (poput reenice) da bi se doprlo do

same biti (konane istine), odnosno da bi se realiziralo konano JA protagonista
(nakon mukotrpnoga razvoja, krivih koraka, odugovlaenja, preinaka) Elstirov
monolog (USPD) nuni put svakoga ovjeka i umjetnika opet narativ o
izgubljenom sinu (razoaranja roditelja, patnja, lijenost, nespremnost i
nesposobnost za bilo kakvu profesionalnu karijeru)
- kretanje kroz simbolike prostore (spavaa soba palaa) i kroz vrijeme
dubinska struktura Deleuze (1964) nema jedinstva
Shattuck prvi i posljednji dio jednako graeni i klju - potraga za
identitetom, uranjanje u kontingenciju otkrivanje identiteta (specifina scena do

35

u pojedinosti poetak pada) raznovrsna iskustva Combraya i svijeta (staze

ocean)
1. nesnalaenje i pitanje o identitetu scena s majkom 2. madeleine 3. razrjeenje
u Combrayu i irini svijeta (otkriveno sjeanje)
- 1. sjeanja (reminiscencije) na cjelokupni materijal knjige (prolost) 2.
specifina scena primanja sadanjost (ulovljenost u kontigenciju i zaborav) -3.
konana prilagodba i prihvaanje knjievnoga poziva (drugi dio kao prepreka)
dva puta se vraa u zavrnom dijelu
- subjekt trajna supstanca i bezbrojne metamorfoze
3.

umjetnost i ivot uloga itatelja prevladavanje esteticizma

esteticistikim sredstvima koncept umjetnikog svijeta posredovanje
izmeu dvaju subjekata Sartre sloboda u Prousta istina o ivotu
otkupljenje prolaznoga

4.

itanje kao eskapizam (mladi Marcel) umjetnost kao protusvijet do

umjetnost kao via sfera ivota, u kojoj tatina, ispraznost i zabluda nalazi
svoje opravdanje estetika kao etika (principijelno je svakom dostupna) samo nekoliko ih je u stanju dosegnuti tu mudrost, a jo manje je pretoiti u
umjetniko djelo str. 147. fotokopirati za sebe umjetnost kao prijevod
ivota II. 7; II. 13-14 proitati susret dvaju (mnotva) univerzuma
Mallarm nadilaenje ivota- Proust ispunjenje ivota nijanse, moda
isto odnos prema mimetizmu

5.

reminiscencije (nehotina memorija madleine) , impresije

- umjetnost svakodnevna komunikacija (gubljenje sebe, rasprivanje) u drugome

umjetniki jezik istinsko razumijevanje sebe i drugog samooblikovanje i

36

solidarnost rtvovanje za umjetnost trijumf je trenutan i mora ga se iznova

osvajati (modernistiki credo)
- samooblikovanje i figure autoriteta redeskripcija u sjeanju obnavljanju
pogled Charlusa i Saint Loupa i svih osoba koje se pojavljuju i u kontaktu su s
pripovjedaem poliperspektivizam i kontingencija umjetnost (ne narator)
kreiranje umjetnikoga djela uspostavlja (izokree) odnose moi umjetnost
drutvene konvencije
junak u odreenom smislu vei od naratora i autora kao i u svim romanima o
umjetniku
Proustov ciklus u tradiciji odnos prema Balzacu (realizmu) modernistiki tekst
prednost naracije nad fabulom (analiza strasti nadmauje broj
dogaaja u Swannovoj ljubavi)
- M. Raimond u sreditu naracije nije vie sukob (osvajanje svijeta) nego
raszotkrivanje njegova privida ipod kojega lei realitet
- iterativnost (metonimija) Genette granice Proustova modernizma ne vie puta
o istome (premda ima i toga), nego jednom o neemu to se viekratno
dogaa
sredinji dio - poetika digresije i sinegdohe (analogije) moe se beskonano
duljiti (kontingencija) - sve je u odnosima nita u samim entitetima (stvarima i
pojavama) relacionalist (strukturalist?)

analogon, ali i pokuaj prevladavanja istina dojmova (realitet) dolazi do svoga

pojma otkrivanje biti, ali bit je individualna (Deleuze, 1964), budui da je i
univerzum individualan

37

- Proustov itatelj opet oni koji su u stanju slijediti njegov silno ambiciozni projekt
(Proustovci- svake godine iznova)
-

umjetnost i ivot dublja, istinitija slika ivota posreduje nam

podruja realiteta (biti, ideje) koja inae ostaju nedostupna

ono to nazivamo izvanjskim svijetom tek je razoaravajua,

uniformirajua granica svih tih izraenih svjetova (Deleuze) Oni
svjetovi koje zovemo pojedincima, a koje nikada ne bismo upoznali da
nema umjetnosti - Zatoenica (PV)

jedina u stanju pribliiti univerzum drugoga (pa i prolih ja)

nesrea kao predispozicija za visoki umjetniki senzibilitet romantika poetika

boli naslaga tradicija u Prousta (od srednjega vijeka do modernizma) sve to se
nadaje kao realitet posredovano umjetnou (esto i kroz vie slojeva)
kruna sakralizacije umjetnosti u svrhu glorifikacije ivota kroz njegovu
kritiku svakodnevica siromana i nedostatna
- zaotreni esteticizam Paterovskoga tipa nedovoljan Proustu (I. 101) junak sve
blie krajnjoj pripovjedaevoj poziciji
ambivalencija (Shattuck)
- prolazak kroz socijalno otkriva nuni moment vremena (smisao posljednje velike
scene primanja) cilj je istodobno prikazati vrijeme, ali i pokazati mogunost izlaska
iz vremenskih ogranienja
- u Proustovu svijetu vlada pansemioza (II. 14) krajolici, mjesta, gradovi,
umjetnika djela i ljudi, ravnopravni znakovi koji svoj smisao uvijek dobivaju prema
jastvu koje im daje znaenje

38

Proust i KNJIGA (Mallarm) i roman i uvjeti njegova nastanka (J. Pfeiffer)

roman, esej, lirsko, kritika poema opet daleka derivacija ranoromantikoga
projekta - Gesamtkunstwerk

39

Krlea Povratak Filipa Latinovicza

- zreli Krlea sve priznatiji i sve vie u sukobu i s lijevima i s desnima (Moj
obraun s njima) boravak (osamljivanje) u ekoj i Poljskoj, a potom put u Pariz
rad na romanu 1932 Prve knjige Sabranih djela u Minervinu izdanju
- Krleini svjetonazori i poetike od esteticizma, preko ekspresionizma (Hrvatski
bog Mars, 1921) (avangarde, kojoj nikada bez ostatka nije pripadao), do svojevrsnoga
povratka modernistikom realizmu (drame Glembajevi, U agoniji 1928, Leda 1931)
novele dvadesetih godina, proza o Glembajevima, 1928-29), s obaveznim elementima
ekspresionistiko-esteticistike stilske bujnosti (osobito u dijelovima Filipovih
slikarskih vizija (ali i Kyrialesovih meditacija o logici i smrti) vana paralela
- eseji o Proustu (1926), T. Mannu 1927, Hoffmannstahlu 1929, Rilkeu 1930
odreda esteticisti kompleks koji je nastojao nadrasti socijalistikim uvjerenjima
(solidarnost samooblikovanje), ALI, nikad nije uspio u potpunosti avangarda i
dekadencija Nietzscheom inspiriran vitalizam mladenake faze ostao trajnom
komponentom spirale (Wierzbicki)
- hrvatska inaica romana o umjetniku vrijeme zaotrenoga i bezuvjetnoga
esticizma (povjerenja u otkupiteljsku ulogu umjetnosti) ve pomalo prolazi
esto spominjana Sartreova Munina 1938 oznaava poetak novog koncepta
romana i romanesknog junaka (ipak Sabato) premda (jazz arija, pisac povijesne
monografije) neki elementi preostaju pamenje anra umjetnost kao
egzistencijalna dilema
- do sada uglavnom umjetnik u nastajanju (Bildung) imat emo i u Faustusu
ovdje ve kao gotov rezultat momenti karijere formiranja, uspjeha (vitrai u
Americi) samo sporedno

40

 i u Latinoviczu vidljiv proces postupne preobrazbe anra nedvojbeno sredinji

lik zasjenjuje sve ostale, a pogled pripovjedaa i naslovnoga lika esto neodvojiv
Filipova svijest sredite (fokus) kroz koji su prelomljeni dogaaji (prvi dio u
potpunosti ispunjen reminiscencijama) postoji li jasan kompozicijski plan?
teme (Engelsfeld) 1. potraga za smislom egzistencije (najiri kompleks)

vrstim vrijednostima ovjek civilizacija, povijest, priroda, umjetnost 2. potraga

za osobnim identitetom (majka, otac, uloga predaka, mrtvih Proust, unutranje
nestabilno jastvo); 3. Filip i drugi majka, Liepach, krug oko Boboke, odnos prema
pripadnicima nacije donjega sloja (Joa Podravec, Jaga i dr.) alijenacija i
pripadnost uloga umjetnika i umjetnosti pitanje funkcije Kyriales, primitivizam
podloge, kaos iskona
- kriza identiteta (svi dosadanji junaci) sve dublja bez katarze, ali s
potencijalno otvorenim krajem Joyce i Krlea
- povrinska fragmentarnost (epizodinost) 30-ak epizoda
struktura trodijelna- 1. povratak (reminiscencije, potpuna interiorizacija) 2.
Kostanjevaki krug mijeanje unutarnjega i vanjskoga (skupina likova mrtvaci,
lutke, groteska) 3. Boboka, Kyriales, Baloanski - fin de siecle uglavnom kroz
Filipovu optiku, ali dominacija vanjskog vs Joyce (polemike, dogaaji,
samoubojstvo, ubojstvo) poremeeni eros (Dorian Gray) - dekadencija (bivi ljudi),
ali nisu lutke
- status likova kao aktanata (nedvojbena distancija spram kostanjevakog kruga i
djelomina upletenost, uz zadravanje pasivne uloge u Bobokinu krugu

doppellgngeri Kyriales i Baloanski Englelsfeld motivske paralele odnos

prema Boboki istovjetan u nekim segmentima

41

djetinjstvo (odlazak ) zemlja (podloga neposrednost - Joa Podravec)

Kostanjevec (Liepach) , krma - Boboka, Baloanski, Kiriales na stari nain
pretpovijest - Manzoni) dogaajni dio rasplet
- prostor i vrijeme iznova simboliki konstruirani proljee jesen veliki
(provincijalni) grad seoski dvor krma nada u obnovu kontakt s prirodom
(zemljom) - dezintegracija linosti
- pravo vrijeme romana mnogo ire uslonjavaju ga stalni vremenski skokovi
(analepse znatno ee nego prolepse samo u nagovjetajima) i konceprt
istodobnosti neistodobnoga Joa , Panonija i avion (London -Bagdad Bombay)
- priroda i kultura (Wierzbcki) stari romantik kontinuiteta zapadne kulture
bordel (u svim prostorima latentno ili otoreno prisutan) drutveni status
umjetnika identian ostalima Marcel tek se ima otuiti
- psiholoka i drutvena uloga (i aura) bordela u svim romanima simboliki
pad linosti (ali i obuhvaanje svih sfera koje odabrani junak moe dohvatiti)
drutvena marginalizacija (oznaen prostor) nalije graanskoga drutva isti
princip trgovine i razmjene sakralizacija umjetnikoga ina i realna socijalna
pozicija pocijepani modernitet
- poveznica povlateni trenuci nehotina memorija (Proust) epifanije Joyce
tepihklopfer, laica, konji, frajle - simbol Meduze kastracija kompleks seksa
vratiti se
- pria o razmetnom (izgubljenom) sinu kao i u svim dosadanjim djelima
problematina (odsutna) pozicija oca raa umjetnika zabludjeloga graanina tema alijenacije i podloge propitivanje sibmolikoga poretka (Filip i figure
autoriteta rani bijeg (progonstvo) Liepach, Kyriales tema pogleda str. i str.
argon autentinosti i umjetnost kao religija (jedno to se uzdie nad kaotinost

42

prirode) Kyriales kao razodgajatelj (Kravar) i Mefistofeles (vulgarni, bespotedni

darvinizam i materijalizam) Dostojevski (Stavrogin) prizor (fantazma) s djeakom
na brodu
-Krlein (Filipov) (antimodernizam) iskon (vitalistiki kaos) civilizacija kao
sajmite jeftine robe (otuenje), optimalna projekcija politika esejistika i literatura
pitanja:
- evropsko i nacionalno u Latinoviczu antitetika i ambivalencija
- stupanj povjerenja u misiju umjetnosti
odlike svjetonazora i karaktera intuicionizam, egzistencijalni apsurd, pasivnost
(spaavanje vola vie nesvjesno i samodestruktivno)
- povjerenje u budunost- proplamsava Kyrialesov pogled iz 35. stoljea
- samooblikovanje i solidarnost
- pitanje vrstoe i dosljednosti kompozicije (anrovi detektivski, melo
-drama), problemi unutarnjeg i vanjskog dosljednost pripovjedaa
- gledite romana umjetnost i socijalna funkcija otuenje i napor za dodjelom
funkcije
Filip II 14. 1. 2008.

ponoviti o likovima aktanti i akteri povijesno odreeni

europsko i nacionalno - antitetika i ambivalencija staro i novo u Krleinu
romanu umetnute povijesti
- karakter Filipovih vizija intermedijalni karakter nehotina sjeanja
povlateni trenuci epifanije
- okrenuti negativnom kao i u Maltea kad dolaze iz empirijske sfere okrenuti
pozitivnom iz umjetnike (figurica Europe na biku)

43

- prizor s Kristom na protenju Kravar deformatorske tendencije prizora

izazvane bogatim figuralnim slojem govor pripovjedaa i Filipa unisoni (monolog,
Boboka nijema) nema reakcije str. 136 - holizam (koloplet, poplava, elementarna snaga) groteskni simultanitet Bosch,
Breugel
- biocentrizam sve se to slijevalo i raslo u jedan pakleni furioso
- arhaizacija prapoetni element, diluvijalna snaga (Joa Podravec)
- vrednovanje vienoga avolsko, dijabolino, noga neastivoga, jama smrada
- Krleini umjetniki svjetonazori vitalizam (Pan ,Podnevna, Kraljevo),
Nietzscheom inspiriran u poetku pozitivno vrednovan kransko pogansko u
Panu
- u prizoru negativno uime civilizacijskoga napretka i Krista
- razliiti svjetovi i njihova koegzistencija proli put
- Krist ima malo kranskih obrisa bazalt, mramor, snaga usidren u
ovostranom materijalnom svijetu deklarativno nadnaravan, ali materijalistiki
izmatan (Kravar) granitni sudar (revolucionarni princip) Krlein odnos prema
demokraciji Kr. Kolumbo, Hrvatski Genije Lenjin Krist princip voe
- anticivilizacijska, iracionalistika narav eur. filozofije ivota Sokrat kao
kvaritelj (Ulica u jesenje jutro) poetak Oktobarska revolucija
- vitalizam i kranska simbolika obje regresivne
- prelazak u esteticistiku sferu sakralizacija umjetnosti u podlozi
materijalizam i empirizam (dodue razgraen u fragmentarno) Filip kao ateistika
zapadna bluna
slinosti s Malteom Leitner takoer u obliku epifanija i povlatenog pogleda

44

anr Erlebnisroman - psiholoki raskidanost kaleidoskop epizodinost

djetinjstvo
nadmo stvari pojedinanoga ivotna sfera se vie ne nadaje ka cjelina, nego
kao nakupina subjektivnih dojmova
- gnjusoba runoa empirijskoga svijeta potreba za esteticizmom (utoite
od drutveno povijesnoga svijeta str. 165.) munina i apsurd dominantne teme
romana oko sredine stoljea
- tip junaka antijunak pasivnost psiholoke regresije u djetinjstvo
problematino podrijetlo
- Kyriales dosljedan, ali autodestruktivan nepoznat netko neastivi
razodgajatelj - Mefistofeles kao isto materijalno? Krist kao antiteza
- kraj romana nema eshatona, ali mogunost umjetnosti (umjetnikog
osmiljavanja empirije) preostaje unato krizi novi poetak?
Krleina beletristika kao antiteza politikom i javnom djelovanju
- umjetnost kao povlaten pristup bitku kriza karaktera - kraj romana umjetnik
kao katalizator graanskoga drutva kroz njega se fokusira, ali sam ostaje relativno
poteen Roquentin i Autodidact u svim romanima kraj otvoren

45

Doktor Faustus Thomas Mann 1947 - podnaslov

- ideja iz 1904 sazrela i proirena, dovedena u povijesni kontekst
- prostor i vrijeme romana 1890-1945 kljuno razdoblje njemake kulture i
njezina kulturnoga sloma biografski okvir (jezgra) Aristotel sama po sebi nema
jedinstvo poetika digresije analiza i kritika njemakog kulturnoga sklopa
- jedinstvo uspostavljeno Adrianovim sazrijevanjem (provincijalni protestantski
misticizam, migrena, teologija, glazba, matematika, hladnoa)
- umjetnik i graanin za Adriana smijena romantika opozicija? Joyce, Proust,
Krlea
genetika i drutveni okoli kao odreujui initelji (dakako i povijest kao i povijest
glazbe) sve se vraa u kasnijim fazama
- druga razina razvoj njegove stvaralake osobnosti
- Buchel, Keisersaschern (III-X) Halle (Kumpf, Schleppfuss, XI-XV, izleti
konzervativna i napredna omladina sva u znaku njem. idealizma kraja XIX i poetka
XX. st.) Leipzig (1905-1910) studij glazbe - pismo (XVI XXI) putovanje u
Graz fatalni moment (XIX) Saloma (R. Strauss)) - lijeenje u znaku broja 3
opus 132
- glazba teologija astronomija (matematika) njemaki idealizam
Schildknapp vrijeme opere Wagner i moderna stapanje glazbe i rijei str. 212
(Wagner Leverkhn Mann Krlea ) razliiti pokuaji Gesamtkunstwerka
Brahms i apsolutna glazba umjetnost kao teina vs lakoi ivota umjetnost kao
spoznaja XXI poglavlje rat (1943) zvjezdice i autoreferencijalni komentari
XXII vjenanja i Zeitblomova odluka (parna pogavlja) Beethovenove
simfonije (glas, muzika i rije kao dvije vrste govora) teorija dodekafonije
dvanaestonske ljestvice pravni spor sa Schnbergom XXIII - odlazak u Mnchen

46

(1910) Rodde krug (Spengler, Zink, Klarisa, Ines, Rudi Schwerdtfeger, Jeanette
Scheurl Lou Andreas Salom?) minhenska secesija moderna izlet u Waldshut
(Schweigestill- simbolika imena) vjetija kuhinja (Pfeiffering) ukleti dvoracludilo, bolest, sramota, smrt
XXIV Italija -1912 XXV veliki inkvizitor sredinji trenutak sredinje
poglavlje, zapravo 49 poglavlja dijaloka forma (biljeke odsutni pripovjeda)
prividno iz prve ruke avlova teorija umjetnosti bolest i zdravlje kanon zabrane
str. 311- klasicizam i folklorizam protivnik djela? Mann? objava barbarstva
- XXVI povratak u Mnchen i preseljenje u Pfeiffering XXVII Mnchausenova putovanja menipska satira put prema dolje i gore u ekstremima
moderna znanost Einstein - XXVIII Breisacherova konzervativna revolucija
slabosti liberalizma XXIX - Ines Swerdtfeger Insistoris - XXX 1. svjetski rat
paralele s Proustom ratno oduevljenje (dionizijska sveanost idealizam)
Schicksal Kleist str. 397 Sehnsucht i Drang schiller i Kleist Bildung i
oblikovanje nacije vi idete umjesto mene - Gesta Romanorum
XXXII Ines vjenanje i brak - XXXIII porazi u oba rata (1918) Adrianova
bolest (Nakedey i Kunigunda Rosenstiel oboavateljice) Rudi Ines violinski
koncert djetinjska demonija jo jedan u nizu avolovih pomonika - XXXIV s
nastavkom (1919) kraj humanizma pobjeda parlamentarne demokracije
koncepcija apokaliptikoga oratorija (Apocalipsa cum figuris) (Pavao, Eneja,
Odisej, Dante epski junaci) Drer sinteza slikarstava glazbe i knjievnosti
nastavak krug s Breisacherom i pjesnikom Danielom zur Hhe (Stefan George)
naznaka nacizma konzervativna revolucija i osvajanje svijeta XXXIV (3)
Adrianovo pismo kultura i barbarstvo glisando i rascijepljeni zbor opis
apokalipse antihumana demonija arhajskoprastanje krik (ekspresionizam)

47

groteska i karikatura arhajsko (elementarno) i sofisticirano letmotiv od poetka

(Kretschmarova predavanja) sluge i gospodari (Beissel)
XXXV (1922) Smrt Clarisse Rodde Henri ucjenjiva samoubojstvo
kiselinom Ines postaje narkomanka XXXVI druga polovica dvadesetih porast
Adrianove slave madame von Tolna prsten (Bajka) Adrianovo putovanje u Be
violinski koncert boravak u dvorcu Tolna zaokruenje Reicha Maarska
XXXVII (1923) Adrian i svijet menader Saul Fitelberg ponuda za Pariz
osvajanje svijeta- j jedan koji ga iskuava XXXVIII Krug kod Bullingera nakon
izvedbe violinskog koncerta Samson i Dalila Rudijeva pobjeda nad Adrianovom
izolacijom XXIX Bern i Zrich veera kod Reiffovih Marie Godeau bijela
svila tamnoputost (djevica Marija - Esmeralda) 1925 crtaica XL Adrianovi
planovi za brak izlet Ludwig II XLI razgovor Adriana i Rudolfa (odsutni
pripovjeda u svim katastrofama) XLII Rudijeva izdaja Rudijeva smrt . XLIII
1926 i 1927 premijera Apocalipsis cum figuris u Frankfurtu Adrianova
depresija i kriza smrt oca i kuevlasnika u isti as Adrianova Komorna glazba
zamisao Doktora Fausta XLIV - roenje i ulazak Nepomuka (1928) Ursulina
bolest Nepo (Eho) simbol ljupkosti i prava ljubav mogunost otkupljenja
Nepomukove molitve XLV Nepomukova smrt Adrianov bijes na avola elja
za ponitenjem IX simfonije toga ne smije biti es muss sein op. 133 XLVI
1945 - konani poraz Njemake kako se ipak udno spajaju vremena (1929
1930) zadnje Adrianove svjesne godine simfonijska kantata Jadikovka
(tualjka) dr. Fausta - Weheklage potpuno odustajanje od svijeta i izolacija
jedinstvo subjektivnog i objektivnog doivljaja i racionalnosti jeka dijalog s
poecima (Monteverdi) koncentrine krunice kao kompozicijski princip (Faust i
Orfej) antioda - - utihnue na kraju

48

XLVII sazivanje prijatelja (posljednja veera) kuna izvedba Fausta

paklensko tektanje (lave) ispovijest potonue u ludilo
- Dodatak uspomenama Adrianova bolest Nietzsche i Hlderlin kao
paradigmatske sudbine

- prostori i vrijeme u romanu v. gore pjeanik

- razlike i slinosti u odnosu na prethodne romane
- izbor pripovjedaa (nalik na roman 18. st. i romantiku pronaeni rukopis,
kronika) tradicionalni komentator (moralizator) i eminentno modernistika tematika
i problematika ironija, groteska i travestija vrijednosti pripvjedaa estetiki
humanizam Schillerovskoga tipa povjerenje u Bildung i umjetnost str. 16. str.
36
- kronologija s upadima u sadanjost pripovjedanja (pripovjedanje poinje u 1943
kad Mann poinje pisati roman) jo jedan ironijski element
- omoguuje autoru da, s jedne strane, zasnuje svoj roman o umjetniku kao
povijesni roman (iscrpnost nalik onoj u Prousta) i bildungsroman, i s druge strane da
neprestano ironijski relativizira (supostavlja

i omjerava) gledite pripovjedaa,

Leverkhna i implicitnoga autora izrazito polifonijska struktura u Ich formi - u

Krlee nema dovoljnoga razmaka (dijelovi o I. i II. svjetskom ratu i ulozi i duhu
njemake nacije) dijeli predrasude veine suvremenika pripovjedaevi iskazi
zasieni feljtonistikom propagandom iz ratnih vremena (Susan von Rohr Scaff
Serenus i Else Sweigestill jedini izvan domaaja avla? ironina imena - koliko je
Serenus svjestan svojih malograanskih i humanistikih ogranienja slijepa publika

49

(starija kritika ga ak poistovjeuje s Mannom Frances Lee; Eyissenston zapaa

nacionalistiki ar Betrachtungen eines Unpolitischen
- o umjetnosti iz pozicije liberalnog graanstva njegovo otrijenjenje ujedno je i
duboko razoarenje, ali i simboliki krah (unato tome to preivljava) starih otrcanih
humanistikih vrijednosti
- u kljunim trenucima on je odsutan Hetera Esmeralda, razgovor s avlom (iz
prve ruke, Adrian, Rudi i Marie Godeau a tekstualno zapravo dvostruko posredovan
- metafikcionalni i autoreferencijalni dijelovi takoer dijelom ironijske strategije
(manjkavo umijee) kako se ipak udno poklapaju vremena 1930 -1945
Adrianovo ludilo i nacistiki (njemaki) poraz XIII. poglavlje, XXV. poglavlje
na tehnikoj (ali i smisaonoj) razini takoer pokuaj da se glazbenim elementima
(leitmotivima, istodobnim trajanjem dviju tematskih, melodijskih dionica) oblik
poistovjeti sa sadrajem
From a musicological
perspective, the case for Adornos impact on the novels design does not
look any better; at least two readers whose musical authority is beyond
question, Carl Dahlhaus and Klaus Kropfinger, have argued convincingly
that Manns novel simply cannot be made to fit any dodecaphonic paradigm,
and that it rather adheres to Wagnerian principles of composition.5

leit-motivi likovi povezani s njima dramatsko- epski karakter i dimenzije

- mnotvo esejistikih dijelova kojima valja pridodati pripovjedanu glazbu

(Leverkhn kao idealni modernistiki umjetnik) svi glazbeni sadraji i stilovi
dvadesetog stoljea analogija s pripovjedaem arhajsko, elementarno i moderno,
sofisticirano (naivno i sentimalno) tako je i sa strukturom romana mitski oslonac
primijenjen na suvremenu grau
- dr. Faustus kao jedinstvo epohalnog (povijesnog), drutvenog i romana o
umjetnosti i umjetniku tri sfere (1. kulturna fakcijski utemeljena povijest

50

njemake kulture, koja ukljuuje reminiscencije ili aluzije od renesanse, pa i dublje na

kljune njemake povijesne linosti Luther, Bach, Drer, Klopstock, Hlderlin,
Beethoven, Goethe, Kleist, Schopenhauer, Nietzsche) kontekst Wilhelminska
militaristika Njemaka, weimarska republika, trei Reich) Proust, Joyce
2. sfera roman s kljuem suvremene kulturne ikone pod lanim imeima
(Daniel zur Hhe stefan George), R. Strauss, Schoenberg, secesijski slikarski krug
samo modeli umjetniki pravci Adrian prolazi put od moderne (Svjetlucanje
mora), modernoga klasicizma (Izgubljeni ljubavni trud), ekspresionizma (Apocalipsis
cum figuris), i visokoga modernizma (Tualjka dr. Fausta)
3. intimna i potpuno fikcionalna sfera ostalih likova svi slojevi seljatvo
Volk - (Leverkhni, Schweigestillovi) , studenti, aristokracija, graanstvo, (Rodde,
Reiff, Bullinger), umjetniki krugovi (Schildknapp, Scwerdtfeger, Zink, Spengler)
estetiki ukus, povijest njem. liberalnog idealizma i iracionalizma izvedena bez
prijelaza Zeitblom ga ne vidi i ne moe vidjeti on vidi samo prekid (tolerancija
kao slabost)
- dva kljuna lika ne pripadaju ni jednoj oni imaju simboliku (egzemplarnu)
funkciju ivot posveen Adrianu (i svjedoenju idealni svjedok Sh. Felman
interpretacija Camusove kuge dr. Rieu unutar Orana) uloga imaginacije u
povijesnom narativu oblik romana biografija, kronika (individualna i nacionalna)
liberalno graanstvo kao svjedok svoga kulturnoga kraha epska neadekvatnost
stoji preblizu svom predmetu - Leverkhnu i sudbini nacije jedino iznutra pria je
vrijedna da se ispria (stjee svoju uvjerljivost)
- Proust strukturalist Mann intencionalist uloga subjektivnoga i
kontigentnoga u povijesti
- problem narativa i diskursa White, poststrukturalizam, Jenkins,

51

- njemako iskustvo metanaracije (privenost i povjerenje) emblematsko

idealizam neizostavni element nacizma sistemsko i barbarsko u jednom
Adrianova postupna izolacija i emotivna hladnoa paradigmatski modernistiki
umjetnik- djetinjstvo mjeovito podrijetlo - otac (nacionalno ga pitanje ne interesira)
vi ete tamo (u Pariz) umjesto mene - Joyce i rani Mann nacionalno i
kozmopolitsko (potpuno prevladava) nacisti ne prihvaaju njegovu entartete art
nacionalno i univezalno u Adrianovoj umjetnosti i njemakoj naciji
kozmopolitizam kao hegemonijsko osvajanje svijeta
demonsko kao kob i kao klju za ekstraordinarna iskustva , sadraj demonskog
str. 299.
- nezainteresiranost za ljude, publiku, javnost, politiko, pa ak i umjetnike
spomenike, krajolik, iskljuivo unutarnje oko ekspresionizam, nadrealizam
- dijalektiko jedinstvo (kulture) esteticzma i barbarstva str. 316. poglavlje
XXXIV (ve nagovjeteno moda ne bude nikakve opreke) iscrpljenost i potraga
za novim, potreba za poniranjem u drevno (avolski princip kanon zabrane sve
konvencionalno na rapolaganju samo kao parodija) kako bi se ponovno stekla
kultura i izvukla iz dekadentnog okvira i nacistiki zahtjev
- Broch esteticizam i ki radi lijepo radi dobro
- dovrenost djela Leverkin avo- poiva na strukturalnim polifonijskim
izotopijama postoji li sredinja toka ve Aristotelu bilo jasno da ivot ne ini
kompozicijsko jedinstvo jesu li slojevi uvjerljivo epski posloeni i je li to mogue i
potrebno u vremenu kulturnoga sloma
- teorija modernizma kao sadraj romana nalije esteticzma (njegova) mrana
strana kraj stoljetnoga povjerenja u otkupiteljsku misiju umjetnosti i njezinu
zamjensku ulogu za politiko i etiko ovisno o itanju kraja

52

- svijest o kulturi i kult kulture nije isto to i bivanje u kulturi

- glazba autentina njemaka umjetnost od romantike kljuna u Bildungu
matematika, astronomija, teologija metafizika - (Beissel) arhajsko i moderno
uvijek se vraa poecima (Kretschmar) povijest njemakoga drutva i
civilizacijskoga kraha, gotovo iskljuivo iz obzora kulture (umjetnost i znanost)
zaostaci Mannova idealistikog, apolitiki zamiljena humanizma i, u krajnjoj instanci
esteticizma koji ovdje paralelno srlja u propast kao i politika sfera nije sasvim
jasno, osim potonua u mitsko Leverkhn ne trai spoznaju nego umjetniki
(prodor - umjetnost kao utoite za religioznu skepsu prelazi cjelokupni put 19.
stoljetne estetike misli
---------------- vidjeli smo kako taj put ocrtava predmodernistika i modernistika proza o
umjetniku jo ne autonomija i sakralizacija Dorian Gray - i vie ne autonomija
i sakralizacija (Proust, Mann ambivalentno spoznajna ogranienja
- otkliznua u barbarstvo i kulturni slom devetnaestostoljetnoga tipa graanske
kulture

promijenili

poziciju

romana

angaman

egzistencijalistika

samopromiljanja ira (i ua istodobno Drugi samo skicirani) od zagledanosti u

problem umjetnike reprezentacije i umjetnikoga poziva

menipska satira samo neke od anrovskih znaajki tematske znaajke

anrovske znaajke moderna umj. proza osobito egzistencijalistika (novela i
roman) slijede tu tradiciju uvodei nove problematske sklopove i svjetonazorska
rjeenja
memoarska forma ja pripovjeda (Od Apuleja do Swifta) djelomino Rilke,
Mann, Proust
53

 eksperimentira, propituje svjetonazorske premise stvaranjem iznimnih

situacija (granine situacije Jaspers znaajne situacije Sartre), konfrontacija
ogoljenih konanih stavova o svijetu,
mijea visoko i nisko humor - karnevalizacija, stihove i prozu, naturalizam
drutvenog podzemlja prije Olimp podzemni svijet
karnevalizacija (interiorizirana) krma, bordel (podzemlje) sentimentalna i
estita prostitutkau Dostojevskog (simbol drutvenoga pada i moralnoga uzdignua)
oksimoronska figura u modernom romanu ima samo konotacije iskuenja i pada
desentimentalizirana, ali obavezna (Joyce, Proust, Sodoma i Gomora, Krlea - Mann
fantastika promatranje s neobine toke gledita ovdje preoblikovana
skandal, ekscentrino ponaanje (Samouk, Meursault u oima drugih, Jean
Baptiste Clamance) - opet interiorizirano, ali ipak prisutno
moralno-psiholoki eksperimenti teme ludila, cijepanje linosti, neobuzdano
matanje itd. pustolovina (dogaaj) u modernoj prozi (menipskoj satiri) uvijek
locirani u psiholoki prostor manjak dogaaja (ili problematiziranje naravi
dogaaja) Sartre - Rilke
- socijalne utopije; publicistiki ton nove tendencije u razvoju svakodnevnog
ivota, novi socijalni tipovi na planu Bildunga locirani u junakov osobni razvoj u
Manna (i donekle u Joycea izvedeni paralelno sa sudbinom nacionalne zajednice)
- formirao se epohama raspadanja nacionalne predaje moda najadekvatniji izraz
karakteristika dane epohe (Bahtin)
- roman o umjetniku premjeta i tehniku i tip junaka implicitna polemika s
realistikim romanom s druge strane kad se mitovi esteticizma (djelomino)
potroe etika dimenzija postaje iznova vana (Mann i Sartre jednom nogom)
Camus (Stranac, Pad) Frisch Homo faber ili propitivanje jezika kao
(nesigurnoga) temelja identiteta Beckett

54

Hans Rudolph Vaget

It is only logical, then, that his culminating
symphonic cantata, Dr. Fausti Weheklag, should conclude softly,
humbly,
and hauntingly on the high G of a cello a transparent cipher of
Gnade
(grace) which, in effect, cancels Zeitbloms earlier reading of the
program of
the cantata as presenting the idea of salvation as itself a temptation
(GW 6,
650) as a temptation to be resisted.
In his massive wartime essay, Betrachtungen eines Unpolitischen
(Confessions
of a Nonpolitical Man, 1918), part intellectual autobiography, part
analysis
of German culture, Mann argues the German case against the
Western
democracies by underlining the uniqueness of Germanys musiccentered
culture. As he then saw it, the war had been waged for Germanys
right to
be different from the Western democracies, and to preserve a
culture in which
music rather than politics would rule. Deceiving himself, along with
the
great majority of German intellectuals, about the aggressive
character of
Germanys holy war of self-defense, Mann was as yet unable to
see what
he would later come to realize only slowly and painfully that his
idolatry of
music and his patriotic pride in the international success of
Wagner38 merely
masked a collectively shared pretense to cultural hegemony that
turned out
to be the harbinger of hegemonic designs of a quite different order
and scale.

55

In his Betrachtungen eines Unpolitischen, and for some time

thereafter,
Mann held an uncritical view of what had become a commonplace:
that
great music produced by German composers was universal; that
German
music spoke to all the world in the sense of Beethovens Ninth
Symphony:
diesen Kuss der ganzen Welt. The work of Wagner was the most
recent
and perhaps strongest proof of this. By the time of Doktor Faustus,
however,
history had taught Mann that the pretense to universality harbored
within
it a potentially aggressive mentality

56