Zbornik Radova - Znanstveno-Stručni Skup 'Čovjek I KRŠ' 2012.

Izdavai
Speleoloko drutvo Bosansko-hercegovaki kr, Sarajevo

Centar za kr i speleologiju, Sarajevo
Branilaca Sarajeva 30, 71000 Sarajevo
Redakcija Editorial board
Mirnes Hasanspahi, Simone Milanolo,
Jasminko Mulaomerovi, Ferid Skopljak, Amila Zukanovi
Urednik
Jasminko Mulaomerovi
Prevodi na engleski jezik Translated in English
Saba Risaluddin i autori
Korice Cover
Stijena pod pismom, lijeb, Viegrad
DTP & print
TDP d.o.o. Sarajevo
Bilten Na kr upisan je u evidenciju javnih glasila pod brojem 132 od 10. 3. 1991. godine.
SADRAJ
Anita Buljeta, Ivan Brli, Nikola imuni
STOARENJE JUNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIANA VIESTOLJETNI
SUIVOT OVJEKA I KRA
LIVESTOCK FARMING OF SOUTH VELEBIT PIEDMONT DWELLERS AND LIKAS
DWELLERS CENTURIES-LONG COEXISTENCE OF HUMAN AND KARST . . . . . . . . . . . . 5
Goran Barovi
MORFOMETRIJA SLIVA CRNOG MORA NA PROSTORU CRNE GORE
MORPHOMETRY OF BLACK SEA BASIN IN MONTENEGRIN TERRITORY . . . . . . . . . . . . . 25
Simone Milanolo, Nevio Preti, Giandomenico Cella
GOVJETICA CAVE PRAA CANYON, BIH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
Alexey Zhalov
DJIN FU DONG IN TENGCHONG THE LONGEST LAVA TUBE CAVE IN CHINA
DJIN DONG PEINA U TENCHONGU NAJVEA VULKANSKA PEINA U KINI . . . . . . . . . . . . 45
Bakir Krajinovi
SJEVERNOATLANTSKA OSCILACIJA I NJEN UTICAJ NA PADAVINE
NA PROSTORU HERCEGOVAKOG KRA U PERIODU 2000 2011 GODINE
NORTH-ATLANTIC OSCILLATION AND ITS IMPACT ON THE PRECIPITATION
IN THE AREA OF HERZEGOVINA KARST 2000 2011 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
Stanislav Franikovi-Bilinski, Robert Scholger, Halka Bilinski, Darko Tiblja
MAGNETIC SUSCEPTIBILITY MEASURED IN SEDIMENTS OF CLEAN
KARSTIC AND FLYSCH RIVERS OF CROATIA AND SLOVENIA
MAGNETSKA SUSCEPTIBILINOST MJERENA U SEDIMENTIMA ISTIH
KRKIH I FLINIH RIJEKA HRVATSKE I SLOVENIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
Stanislav Franikovi-Bilinski, Halka Bilinski, Natalija Mati, Kreimir Maldini,
Damir Tomas
PRELIMINARY INVESTIGATIONS OF SEDIMENTS AND WATER OF LAKE OHRID,
MACEDONIA
PRELIMINARSNA ISTRAIVANJA SEDIMENATA I VODE OHRIDSKOG JEZERA,
MAKEDONIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
Juraj Kamenjarin, Antonija Vukovi, Snjeana Topi
PRILOG POZNAVANJU UMA BIJELOG GRABA I DUBA, AS. CARPINO ORIENTALISQUERCETUM VIRGILIANAE TRINAJSTI 1987. U REPUBLICI HRVATSKOJ
A CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF HORNBEAM AND COMMON OAK FORESTS, AS.
CARPINO ORIENTALIS-QUERCETUM VIRGILIANAE
TRINAJSTI 1987. IN CROATIA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
4
Jasmina Neimarlija, Saudin Merdan
EVALUACIJA BIODIVERZITETA LOKALITETA BORAKOG JEZERA U SKLOPU
REALIZACIJE DRUGOG INTERNACIONALNOG BIOLOKOG KAMPA:
BORAKO JEZERO 2012
BIODIVERSITY EVALUATION OF BORAKO JEZERO SITE WITHIN THE SCOPE OF THE
SECOND INTERNATIONAL BIOLOGICAL CAMP: BORAKO JEZERO 2012 . . . . . . . . . . . 98
Lejla Pai
TRENUTNO STANJE ISTRAIVANJA MIKROBNIH ZAJEDNICA KOJE SE RAZVIJAJU
NA ZIDOVIMA PILJA
CURRENT PROGRESS ON MICROBIOLOGY OF CAVE-WALL COMMUNITIES . . . . . . . . . . 111
Ivo Lui
UPRAVLJANJE KREM NA PRIMJERIMA NEKIH HIDROENERGETSKIH PROJEKATA
U DINARIDIMA
KARST MANAGEMENT IN THE CASES OF SOME HYDROELECTRIC PROJECTS
IN THE DINARIDES . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126
Admir eri1, Nijaz Zerem1*
UTICAJ HIDROENERGETSKOG SISTEMA ORLOVAC NA VODNI REIM
LIVANJSKOG POLJA
THE IMPACT OF THE ORLOVAC HYDROPOWER SYSTEM ON THE WATER
REGIME IN THE LIVANJSKO POLJE FIELD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
Prelovek Mitja, ebela Stanka, Turk Janez
CLIMATE CHANGE IN POSTOJNSKA JAMA IN CONSEQUENCE OF MASSIVE TOURISM
PROMJENE KLIME U POSTOJNSKOJ JAMI KAO POSLJEDICA MASOVNOG TURIZMA . . 147
Senka Mutabdija, Amila Braji, Bruno Mari, Denan Beirovi,
Ante Begi, Mersudin Avdibegovi
ODNOS OVJEKA I PRIRODE: PERCEPCIJA PODZEMNIH KRAKIH FENOMENA
OD STRANE UENIKA OSNOVNIH KOLA U URBANIM I RURALNIM
PODRUJIMA BIH
HUMAN-NATURE INTERACTIONS: PERCEPTION OF UNDERGROUND KARST
PHENOMENA BY THE SCHOOL-AGED CHILDREN FROM URBAN AND RURAL
AREAS IN B-H . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157
Andrej Kranjc
THE START OF CAVE TOURISM: POSTOJNSKA JAMA 1819-1828
POECI PILJSKOG TURIZMA: POSTOJNSKA JAMA 1819 1828 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Mirnes Hasanspahi
TRADICIONALNI SISTEMI KORITENJA VODE U DOLINI RIJEKE DREANKE
TRADITIONAL SYSTEMS OF USING WATER IN THE VALLEY OF RIVER DREANKA . . . . 185
Jasminko Mulaomerovi
PROTEUS(I) NA STECIMA
PROTEUS ON STEAK TOMBSTONES . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 205
STOARENJE JUNOVELEBITSKIH PODGORACA

I LIANA VIESTOLJETNI SUIVOT OVJEKA I KRA
LIVESTOCK FARMING OF SOUTH VELEBIT PIEDMONT
DWELLERS AND LIKAS DWELLERS CENTURIES-LONG
COEXISTENCE OF HUMAN AND KARST
Anita Buljeta1, Ivan Brli1 & Nikola imuni1
Saetak
Rad se sastoji od tri meusobno povezana dijela. Prvi dio donosi povijesni prikaz stoarenja na podruju Junog Velebita. Poseban naglasak stavljen je na stoarske staze i panjake kojima su se stoljeima sluili junovelebitski Podgorci i Liani, a koji su ponekad bili
i uzrokom razmirica i neprijateljstava meu lokalnim stanovnitvom. Drugi dio rada prikazuje prirodno-geografske znaajke Junog Velebita - klimu, reljef, tlo i vegetaciju. Ovdje
se, dakle, istiu posebnosti Velebita kao krkog podruja, osobito mogunosti paarenja na
velebitskim panjacima tijekom sunih ljetnih mjeseci, to je u prolosti i omoguavalo opstanak stanovnitvu. Posljednji dio rada donosi prikaz sociokulturnih praksi junovelebitskih
Podgoraca i Liana, njihove obiaje, tradiciju, obiteljski ivot te gospodarske prilike u kojima
su ivjeli. Zakljuni dio govori o modernizacijskim procesima, ili bolje reeno posljedicama
modernizacije, koji su na ovom podruju vidljivi u svojoj negativnoj ekspresiji deruralizaciji, deagrarizaciji i depopulaciji. Ovim procesima uvelike doprinosi i ukinue zadrunog
sustava krajem XIX. stoljea. Prema tome, stanovnitvo koje je ivjelo na podruju Junog
Velebita (Podgorja i june Like) do prve polovine XX. stoljea odselilo je diljem Hrvatske i
svijeta, njihovi velebitski panjaci vie se ne koriste. Na kraju teksta prikazana je perspektiva
u odrivom razvoju (eko) poljoprivrede i ruralnom turizmu uz odrivo koritenje prirodnih
resursa. Ovakav smjer razvoja uvjetovan je i zatitom Velebita od strane UNESCO-a. Velebit
je dio meunarodne mree rezervata biosfere, to jest pripada UNESCO-vom znanstvenom
programu ovjek i biosfera (MaB Man and Biosphere) od 1977. godine. I upravo zbog toga
valja naglasiti kako je suivot ovjeka i kra, kao to je bio suivot Podgoraca i Liana s njihovim Velebitom nekada, vaan segment u planiranju budunosti ovog i slinih krkih krajeva.
Meutim, bez stanovnitva anse za oivljavanje bilo kojeg, pa tako i ovog ruralnog podruja
su minimalne.
Kljune rijei: Juni Velebit, Podgorci, Liani, stoarenje, odrivi razvoj.
Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar - Podruni centar Gospi, Trg S. Radia 4/1, 53 000 Gospi, Hrvatska, E-mails:
anita.busljeta@pilar.hr, ivan.brlic@pilar.hr, nikola.simunic@pilar.hr
Abstract
This article contains three mutually connected parts. The first part of the article presents historical livestock farming on the south area of Velebit. Livestock paths and pasture-grounds are
central topic of this part of the text. There is also mention of disagreements between Piedmont
dwellers and Likas dwellers because of the cohabitation and common use of the livestock
paths and pasture-grounds. The second part of the text is about geographical characteristics
of southern Velebit, especially climate, relief, soil and vegetation. Specific quality of southern
Velebit as a karst area is in the focus of this part of the paper, especially possibilities of pasture
during dry summer periods of the year. This kind of pasture has ensured survival to the domestic population in the past. The last part of the paper describes sociocultural practices of
Piedmont dwellers and Likas dwellers, also there are descriptions of their customs, tradition,
family life and economical conditions they were living in. Modernization as the main process
with negative connotation for this rural area (deruralization, land reclamation and depopulation) is emphasized in the conclusion. People that were living in this area have moved to the
coast, but most of the population has immigrated to other parts of Croatia and the world. At
the end of the paper there is perspective on the sustainable development of the ecological
livestock farming and rural tourism, also with sustainable use of natural resources. This development path is determined by the UNESCO protection programme Man and Biosphere and
Velebit Mountain is under its protection from 1977. Therefore it is necessary to emphasize
the coexistence of human and karst, as it has been in Velebit, as an important segment in the
future planning of the development of this and similar karst areas. However, planning future
of the rural areas as this one is worthless without its inhabitants.
Key words: South Velebit, piedmont dwellers, Likas dwellers, livestock farming, sustainable
development.
Uvod
Ovaj rukopis e se zainteresiranom itatelju posebice radi strukture naslova uiniti

kao iskljuivo aktualna geografska tema, ali je ona ipak u svojoj strukturnoj jezgri
jednako i povijesna, etnoloka i socioloka. Takva kompleksna tema moe biti analizirana i razjanjena samo ako ukljuimo vie znanstvenih prominjanja i izvora,
to naravno ne rezultira konanom sudu o tome na koji nain su stanovnici junog
Velebita ivljeli na Velebitu i na koji nain su iz njegovih prirodnih bogatstava i raznolikosti uzimali ono najpotrebnije. Takoer, vano je napomenuti da velebitsko
stoarenje nije izminka ve je ono samo dio ireg dinarskog transhumantnog i alpskog stoarenja. Naime, du cjelokupnog dinarskog planinskog pojasa zabiljeena su
stoljetna stoarska kretanja. Tako su se vrila transhumantna stoaranja na Biokovu,
Dinari, i u velikom dijelu Bosne i Hercegovine te Crne Gore. Ipak Velebit je svojevrsni izuzetak jer su se stoljeima vrila paarenja koja su bila i pravno regulirana, a s
time da su se pritom zadravala jednaka razgranienja.
STOARENJE JUNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIANA...
Slika_1. Geografska podjela Velebita
Povijesni tijek stoarenja na Velebitu od pisanog kamena preko Triplexa

do Gospikog ugovora.
Prvi dio rada ima funkciju da prikae povijesni tijek stoarenja na junom Velebitu.
Na koji i kakav nain su se stoljeima susretali stanovnici morske i kopnene strane
Velebita. Da li su i kome su junovelebitske udoline i bure bile slamka spasa, a kome
kamen spoticanja?
Da bi smo otvorili tu problematiku moramo zakoraiti jo u vrijeme rimske
prisutnosti na Velebitu. Sezonsko stoarenje bilo je i Rimljanima kao gospodarima
vrlo teko regulirati. Ipak zanimljiv je jedan zapis u umi Begovaa na sjevernom
Velebitu. Taj natpis u ivoj stijeni govori o tome da ilirski stoari s mora Ortoplini
imaju pravo slobodnog pristupa do izvora ive vode na Begovai koji je pripadao
susjednom plemenu Paretnina (Variak-Keranovi, 2010).
Novije povijesne biljeke o stoarenju poinu u vrijeme naputanja Turaka s
prostore june Like i doline rijeke Zrmanje. Tadanjim ponovnim naseljavanjem
stanovnika s prostora dinarskih visoravni dolazi do novih i intenzivnijih stoarskih

kretanja koja su u vrijeme turske vlasti bila uglavnom rijetka (Markovi, 1980:11).
Stoga krajem XVII. stoljea novi su stanovnici, kao i oni starosjedioci, vrlo intenzivno pohodili panjake na tzv. drugoj strani. Ta druga strane je u to vrijeme bila
i trea strana jer je to vrijeme politikih i vojnih nadmetanja Mletake republike,
Habsburgke monarhije i Osmanskog carstva. Na prostor istraivanja u to je vrijeme biljeen kao triplex confinium2 jer su se na iznimno malom i surovom prostoru
sustretale i nametale tri tadanje velesile. Stanovnici stoari su osim borbe za hranu
morali ratovati i za nejasna vojna presizanja tuih teritorija. Stvorene su nove granice za koje stoari nisu marili ve su se vrlo esto pozivali na stara nepisana prava.
Pri pojavama nepotivanja stoarskih kretanja vrlo esto su se stoarski glavari meusobno dogovarali ne konzultirajui se s sudovima u Lici i namjesnikim sudom u
Zadru. Prvi zabiljeeni interni dogovor plemenskih voa Liana (u toj komisjii bili su
knez Nikola Rukavina iz Trnovca, Vule Pjeva iz Divosela, Malan Wittas iz Poitelja,
ulenti iz Lovinca i Kneevi iz Graaca) i Dalmatinaca3 (knezova Obrovakih te
Posedarskih i Starigradskih) ostvaren je jo 1705 godine.
Prvi ureeniji pravni ugovor izmeu like i dalmatinske strane ostvaren je
1775 godine tzv. Raduki zapisnik (s like strane) te naredne godine tzv. Novigradski
(Markovi, 1980.). U tim je ugovorima po prvi puta dogovoreno da dalmatinski stoari mogu ljetnu pau upotrebiti na likom zemljitu i to iskljuivo na mei sudbeno
ustanovljenih. Radukim je ugovorom takoer bilo ustanovljeno i to, da Lianima
pripada pravo pae u nizinama donje Zrmanje u Dalmaciji.
Spomenuti zapisnici djelomino su uspjeli u svojoj fukciji da reguliraju panjake mee, iako je i dalje postojala brojna neloginost i to prvenstveno za Liane
kojima nije u velikoj mjeri bilo potrebno paarenje kao njihovim prekovelebitskim
susjedima. Sto godina kasnije pojavio se novi problem jer Liani nisu imali vie gdje
zimi vrit pau. Naime, dolina Zrmanje se poela koristiti za uzgoj vinove loze. Isto
tako Dalmatinci su u drugoj polovici 19 stoljea s velikim brojem stoke odlazili na
like panjake, esto i na one koji nisu imali funkciju za ljetnu ispau. S druge strane
Lika je tada bila prenapuena, a i novim krajikim zakonom 1850 spomenuti panjaci vie nisu bili kraljevsko vlasnitvo, ve su bili vlasnitvo krajinika4.
Konani konkretni dogovor ostvaren je 7 prosinca 1887 godine u Gospiu. U
lanku 4 Gospikog ugovora zabiljeeno je da dalmatinsko namjesnitvo u Zadru
i dalmatinske opine Knin, Kistanje i Obrovac priznaju pravo likim stoarima
Triplex Confinium - u uem smislu oznauje oronim Meeak ili Meea Glavica na Debelom brdu, sjeverozapadno od Knina, gdje su se prema odredbama Karlovakog mira 1699 godine razgraniile tri imperije. Tromea u irem
smislu je tradicijski naziv za granine prostore sjeverne Dalmacije, june Like i jugozapadne Bosanske krajine a taj
prostor korespondira junovelebitskim paarenjima. Vie o tromei vidi doktorski rad Marka aria, Vlasi na tromei: suivot u sukobima u graninim drutvima i kulturama Morlakije 16. 17. stoljee doktorski rad, Zagreb, Filozofski
fakultet, 2010.
3
Uzimajui u obzir povijesne izvore, stanovnici morske strane Velebita smatrani su Dalmatincima, Morlacima, Vlasima, Bukovianima a tek u kasnijim vremenima nazvani su Podgorcima. Stoga u ovom radu valja za stanovnike
primorske strane Velebita razlikovat povijesno-etniko i socijoloko-geografsko nazivlje.
4
V.R.--, Pitanje o pravu Dalmatinaca na panjake u Lici Lianin, Gospi, god. II., br.20-21.., 1. studeni 1888.,
2
nomadima da slobodno preko zime napasaju svoja stada na panjacima na desnoj

obali Zrmanje i Morlakog kanala od Priveza do Tribnja. Za tu uslugu lika ugovorna strana (Lovinac, Graac) jami dalmatinskim stoarima nomadima da se preko ljeta mogu koristiti velebitskim i likim sezonskim panjacima. Na te panjake
moe preko ljeta doi do 60 000 dalmatinskih ovaca, i to tako da se 35 000 ovaca
moe napasati na planinskim panjacima na junom Velebitu, a ostalih 25 000 ovaca ima slobodu pae na planini Potaku i likom sredogorju. Iz gospikog ugovora5
vidljiva je odreena prednost koju su podgorski stoari imali naspram likih. Ovi
su mogli na puno irem i bogatijem podruju vriti paarenje. Osim toga zbog duih zima i dugotrajnog zimskog pokrivaa liki stoari imali su oteani povratak sa
zimskog paarenja, a prema Gospikom ugovoru morali su napustiti dalmatinske
panjake do kraja travnja. I te su okolnosti pridonijele da su liki stoari obustavili
svoje silaske na zimovnike prije nego li su dalmatinski stoari svoje izdignuli na
Velebit. (Markovi, 1980). Takoer, osim spomenutog problema s vinovom lozom
na desnoj obali Zrmanje, drugi veliki problem bio je silni uzgoj koza kako Liana
tako i Dalmatinaca. Koze su brstile panjake te uvelike devastirale vana podruja
ispae. Stoga su vlasti u Zagrebu donijele odredbu da se odmah smanji broj koza za
uzgoj. U ugovoru je jasno zapisano da e i dalje zasigurno dolaziti do povreda privatnih posjeda pa stoga ni ovaj ugovor nije konani dogovor, ali bi budue nesuglasice
mogao svesti na minimum. Ipak stoari i dalje nisu u potpunosti bili obavijeteni o
ugovornim obvezama pa su jo u XX. stoljeu zabiljeena ozbiljnija krenja stoarskih kretanja.
Gospiki ugovor je sadravao sve one regulacijske odredbe koji su bili tada
pravno prisutni u Austro-ugarskoj. Osim to je odreen toan broj stoke koja je
mogla ii na zimsku i ljetnu ispau posebno je ureen odnos prema vodi tonije
o upotrebi vrela i pojilita.Gospiki ugovor potpisali su zatupnici zainteresiranih
likih i dalmatinskih opina, od strane dalmatinskog namjesnitva barun Ambroz
Maroii, te od strane hrvatsko-slavonske zemaljske vlade grof Khuen Hedervary.
Mirko Markovi je zabiljeio ukupno pet srtuja kretanja dalmatinskih i likih
stoara. Za ovaj rad posebno je znaajan put oko Velikog Rujna, iroke zaravni koje
su najvie koristili Primorci Podgorci. Za svaku poljanu bilo je tono precizirano
koliki broj stoara i koliko stoke smiju koristiti. Dalmatinskim stoarima Gospiki
ugovor bio je vrlo vaan jer su stoarski pohodi bili u narodnoj prviredi kljuni
elementi uspjenog ivljenja. Stoga su i Dalmatinci(Podgorci i Bukoviani) na poljanama gradili vre i kvalitetnije kolibe nego njihovi susjedi preko Velebita. U potrazi
za to kvalitetnijom ispaom Dalmatinci su esto ulazili duboko u junu Liku i time
ugroavali panjake dodijenjene likim stoarima. Tako je zabiljeen j jedan ozbiljan sukob 1936 godine, kada su zabiljeena i krvoprolia. Iste godine reagirao je,
preko tadanjeg bana Savske banovine, naelnik opine Graac. Da bi se zaustavili
viestoljetni sukobi naelnik predlae ne samo konano ureenje mea ve i izgradnju veeg broja bazena koji bi skupljali kinicu. Naime, stoari s podruja Obrovca
5
Gospiki ugovor prvi je puta objavljen javnosti u umarskom listu 1. listopada 1888. godine.
10
korisitili su u velikim koliinama vodu s likih panjaka i samim time ugrozili egzistenciju likih stoara. S druge strane naelnik Obrovca gosp. Urukalo se tuio na
napade likih andara i obana na dalmatinske stoare koji, kako spominje u svom
dopisu: od pamtivijeka imaju prava koritenja likih panjaka. dnevno se deavaju
pljenidbe dalmatinske stoke, dnevno se dalmatinci progone i tuku na panjacima,
tako da je nadavno liki poljar bez kakova povoda opalio iz revolvera jednom dalmatincu kroz vilicu samo zato, to ga je naao na panjaku.. Ban Viktor Rui obeao je
pruiti pomo na najefikasniji i najbri nain, ali je poetak Drugog svjetskog rata
sprijeio nuna ulaganja u poboljanje prilika za stoarsku ispau kao i za konani
prestanak viestoljetnih razmirica.6
Nagli preokret u gospodarskoj orijentaciji Like i sjeverne Dalmacije posljedica
je velike migracije stanovnitva u potrazi za boljim ivotom. Samim time stoarska kretanja su se u drugoj polovici 20 stoljea potpuno ugasila. Nastavak rada bavi
se geografskim prostorom Junog Velebita, na kojemu su se vrila transhumantna
stoarenja.
Fiziko-geografske predispozicije stoarenja

na Junom Velebitu
Meuovisnost i povezanost sloenih geolokih, geomorfolokih, klimatskih, hidrografskih i pedolokih znaajki uvjetovala je pojavu panjakih zona na Velebitu, razmjetaj stoarskih putova preko planine, ali i prostornu distribuciju stoarskih stanova. Ondanji stoari su ovisili o prirodnim datostima ne ba ljubaznog krkog
krajolika, to je u skladu s naelima prirodnog determinizma. Meutim, ovjek je
racionalnim razmiljanjem i tehnikim rjeenjima uspio gotovo u potpunosti podrediti prirodu sebi (geografski posibilizam), pa je i u ovom kontekstu ovjek znao
stoljeima krotiti planinu ija je surovost opjevavana u brojnim djelima.
Velebit je najdui hrvatski planinski hrbat masiv gorskog sustava Dinarida
dug 145 km, koji se luno protee u pravcu sjeverozapad-jugoistok, to je karakteristian pravac pruanja veine reljefnih oblika u hrvatskom dinarsko-jadranskom
prostoru. Povrina Velebita je 2 359 km2, to ga ini najveom gorskom strukturom
Republike Hrvatske (Perica, 1998). Najvii vrh gorske strukture je Vaganski vrh (1
757 m), a svih sedam vrhova koji su vii od 1 700 m nalaze se na Junom Velebitu
(Bognar, 1994), to ga, zajedno s ogromnim popreno usjeenim kanjonima Velike i
Male Paklenice, ini najmarkantnijom cjelinom itavog Velebita.
Velebit je mogue podijeliti, s obzirom na prirodne prijelaze (prijevoje) na pet
dijelova: Senjsko bilo (protee se od prijevoja Vratnik do prijevoja Oltari na 940 m),
Sjeverni Velebit (protee se od prijevoja Oltari do prijevoja V. Alan na 1 406 m),
Srednji Velebit (protee se od prijevoja V. Alan do Bakih Otarija, odnosno prijevoja Stara Vrata na 927 m), Juni Velebit (protee se od Bakih Otarija do prijevoja
HR- (Hrvatski dravni arhiv, dalje: HDA), Savska banovina, Pov. II., br. 5563/ 1936., Liki panjaci
11
Prezid na 766 m) i Jugoistoni Velebit (protee se od prijevoja Prezid do izvorinog

dijela rijeke Zrmanje i prijevoja Malovan) (Perica i dr. 1999).
Promatrani prostor obuhvaa vei dio Junog Velebita (od linije Bari Draga Poitelj) i Jugoistoni Velebit. Granica promatranog prostora prati s zapadne i june
primorske strane Velebita obalu i rijeku Zrmanju sve do njenog vrela. Dalje se od
vrela Zrmanje nastavlja linijom koja predstavlja granicu PP Velebit. Ona je odreena
na ovaj nain zbog kompleksnosti razdvajanja Srednjolikog sredogorja i Velebita. S
like se pak strane granica dalje nastavlja od Graaca prema sjeverozapadu izohipsom od 600 m, budui da na toj visini prestaje dno Likog polja i poinje lika padina
Velebita. Ovako promotren i shvaen prostor zauzima povrinu oko 880 km2, dugaak je u pravcu SI-JZ oko 70-ak km, a irok oko 15-ak km. Ovaj prostor protee se od
44 05 01 do 44 26 40 sjeverne geografske irine, te od 15 16 00 do 16 05 25
istone geografske duine. U administrativno-teritorijalnom smislu, ovaj prostor
obuhvaa juni dio grada Gospia, JZ dio opine Lovinac (Liko-senjska upanija),
opinu Starigrad, opinu Jasenice, SI dio grada Obrovca, juni dio opine Graac
(Zadarska upanija) i sjeverni dio opine Ervenik (ibensko-kninska upanija).
Prema geomorfolokoj regionalizaciji Hrvatske (Bognar, 1999), prostor koji se
razmatra u ovom radu pripada subgeomorfolokim regijama Gorski hrbat junog
Velebita i Gorski hrbat jugoistonog Velebita, unutar vee mezogeomorfoloke regije
Gorski hrbat masiv Velebita. Ta je pak regija na makroregionalnoj razini spomenute regionalizacije obuhvaena pod makrogeomorfolokom regijom Gorska Hrvatska,
koja je jedna od sastavnica megamakrogeomorfoloke regije Dinarski gorski sustav
(Hrvatski dio). Ovaj, gorski tip geomorfolokih regija obiljeen je sukladnim (konformnim) odnosom orografske i geoloke strukture (Bognar, 1999). Juni Velebit je,
prema tome, konformna denudacijsko-tektonska morfostruktura koja je, orografski
promatrano, izdueno planinsko uzvienje hrbat (Bognar, 1992). Rasjedni su pokreti razlomili hrbat antiklinale, a da pri tome nije bitno poremeen zonalni raspored stratigrafskih lanova. Takva morfogenetska evolucija dala je gorskom hrptu sve
znaajke borano-rasjedne morfostrukture (Bognar, 1994). Na hrptu Junog Velebita
izraen je stepeniast ocrt poprenog profila, a rije je o pedimentima (predgorskim
stepenicama) (Bognar, 1992), to je povezano s izmjenama faza u evoluciji reljefa, i
to izdizanjem i relativnim endogenim mirovanjem koje je popraeno denudacijskim
zaravnjivanjem. U tom smislu izdvajaju se dva jasno izraena pregiba pedimenta,
stariji vii (600-900 m) i mlai nii (100-300 m) (Bognar, 1994).
Upravo su ti pedimenti dobro izraeni na primorskoj strani planine, pa su
smjetaj i zonalnost distribucije stoarskih stanova vezani za te zaravnjene povrine.
Vitomir Belaj naglaava vanost glacijalnog reljefa na Junom Velebitu. Najvei cirk
na ovom prostoru je kompleks meusobno povezanih krkih depresija i uzvienja
Janjarice, Oglavinovca, Javorika i Struga (Belij, 1985). Isti autor navodi da je Juni
Velebit za vrijeme posljednje wurmske glacijacije bio znatno zaleen, a jedini ledenjak na ovom prostoru bio je onaj Ribniki.
12
Slika_2 Hipsometrijska karta Junog i Jugoistonog Velebita s ucrtanim stanovima
U klimatskom pogledu, Velebit ograniava i suava toplinske utjecaje

Jadranskog mora na uski pojas jugozapadnog obronka (Perica i Orei, 1995). S
porastom visine temperatura zraka naglo pada (i to jae u niim, a slabije u viim
dijelovima godinji vertikalni termiki gradijent) (Bognar, 1994). Najmanju koliinu padalina prima obala i podnoje jugozapadne padine, oko 1 200 mm godinje
(Perica i Orei, 1995). S porastom visine koliina padalina se naglo poveava, tako
da na visini od 900 m prelazi 2 000 mm, a u najviem dijelu izlui se oko 3 500 mm
(Bognar, 1994). U podruju Junog Velebita prevladava mediteranski pluviometrijski reim (koliina padalina je vea u hladnoj polovici godine s maksimumom u studenom i prosincu, nego u toploj polovici godine). Bitan klimatski element je svakako
i vjetar. Dominantni su vjetrovi iz istonog smjera, a zatim iz jugoistonog (jugo) i
sjeveroistonog (bura), ovisno o reljefnoj ekspoziciji (Bognar, 1994). Bura je izrazito
mahovit, hladan i suh vjetar, a jaa je i dugotrajnija u hladnijoj polovici godine.
Nastaje nailaskom hladnih zranih masa sa sjevera na visoku i iroku velebitsku
barijeru; hladan zrak se nagomilava s like strane Velebita i prelijeva se ka moru
velikom brzinom. Jugo nastaje prodorom toplog zraka s juga koji se prelaskom preko
Sredozemnog i Jadranskog mora navlai. Prilikom nailaska na Velebit dolazi do
izdizanja toplog zraka, a sukladno tome temperatura opada, poveava se relativna
vlanost, naoblaka i padaline. Dok u Primorju vlada mediteranski tip klime s blagim
13
i kiovitim zimama te vruim i suhim ljetima, s like strane prevladava umjereno

kontinentalna klima, pa su stoga like zime otre i s puno snijega. Ljeta su pak topla,
ali ne i suvie suha. Tako shvaene klimatske znaajke upravo se isprepliu i dodiruju na hrptu Junog Velebita.
Sua se namee kao bitan faktor koji je, moe se rei, u kombinaciji s siromanom zemljom bio glavni inicijator izdiga stoke na Velebit. Suu uzrokuju nepovoljan
godinji hod padalina, temperaturne prilike, prevlast propusnih karbonata i esti
prodori bure koja smanjuje vlanost zraka. U skladu s navedenim, javlja se i manjak
vode. Povrinski tokovi su uglavnom rijetki i kratki. Izvori su uglavnom slabi i pojavom se veu za trijaske klastite, dok su vrela vezana za sustave pukotina u vapnencima i rasjede (Bognar, 1994). Stoga ono to nije do kraja oputoio stoar dokrajila je
sua, bura i ega (Forenbacher, 2001). Ipak treba istaknuti pojavu brojnih lokvi, ruja
i nakupina vode u krapama i kamenicama, koje su bile bitne za napajanje stoke i
opskrbu ljudi pitkom vodom.
Tla Junog Velebita nisu pretjerano plodna. Meutim, travnata vegetacija koja
uspijeva u viim predjelima Junog Velebita bila je od iznimne ivotne vanosti za
stoare i stoku. Panjaci su uglavnom vezani za 2 tipa tala (kori, 1977; kori i dr.
2003): vapnenako dolomitnu crnicu (Kalkomelanosol) i smee tlo na vapnencima
i dolomitima (Kalkokambisol). Vapnenako dolomitna crnica razvija se preteno u
planinskom podruju, na tvrdim i istim vapnencima i dolomitima i na reljefu koji je
izrazito erodibilan (kori, 1977). Sklop profila kod ovog tla je Amo-R7 (Martinovi,
2000). Najee se ovaj tip tla nalazi u planinskoj zoni iznad 900 m nadmorske visine, pa do 1 600 m n. v.. Zbog svoje pedogeneze ovo tlo je plitko (uglavnom do 30 cm),
dobro aerirano, suho i toplo. Ova tla nisu prikladna za intenzivnu biljnu proizvodnju, pa ni intenzivnije meliorizacije ne dolaze u obzir. Zato se uglavnom koriste za
vegetaciju prilagoenu prirodnim ekolokim uvjetima. To su, prema koriu (1976)
ponajprije zajednice najkserotermnije trave (tzv. suvati), a u vlanijim predjelima i
dobri planinski panjaci. Uz navedenu vapnenako dolomitnu crnicu, prisutno je i
spomenuto smee tlo na vapnencima i dolomitima, a javlja se na razliitim nadmorskim visinama, od obale pa sve do 1 700 m n. v. Sklop profila mu je Amo-(B)rz-R8.
Ovo su preteno umska tla, slina crvenici. Openito, glavni problem ovih dvaju
tipova tala je manjak vode, erozija, dubina i male zaravnjene povrine.
Razmatrajui panjaku vegetaciju na Velebitu, uoavaju se izraene zone.
Krenuvi od obale prema velebitskim vrhovima trava na panjacima je sve obilnija.
Najvei panjaci nalaze se na primorskoj strani iznad 1 000 m, a najbolja ispaa bila
je iznad visine od 1 400 m (Vinak, 1989).
Prema Markoviu (1980), postojale su etiri struje stoarskih kretanja na
Velebit: prvu struju predstavljao je izdig Primoraca na nadgorje sjevernog i srednjeg
Velebita; druga struja odnosila se na ljetne izdige stoara iz Like na Velebit; treu
Amo = molini horizont (lat. molis = mek), to je modifikacija akumulativno-humusnog horizonta; R = vrsta stijena
(B)rz = modifikacija kambinog horizonta koja nastaje preteno rezidualnom akumulacijom pri rastvaranju stijena
(vapnenac, dolomit i laporac)
7
8
14
Slika_3 Stoarska kretanja i panjaci Junog i Jugoistonog Velebita
struju predstavljali su odlasci likih stada na zimovanje u sjevernu Dalmaciju; etvrta struja podrazumijevala je transhumantna kretanja stoara iz Bukovice i Ravnih
kotara na panjake Junog Velebita.
Iako Velebit na prvi pogled predstavlja barijeru koja razdvaja dvije povijesnogeografske regije, Liku i Dalmaciju, prolost sugerira upravo suprotno. Velebit je bio
vrsta poveznica izmeu dvije regionalno razliite skupine ljudi koje su imale razliite narodne obiaje, antropoloki i etnografski su se razlikovali, meutim spajalo
ih je jedno potreba za ispaom stoke i potraga za kvalitetnim panjacima. Panjaci
smjeteni na vrnom pojasu Junog i Jugoistonog Velebita bili su fokus u kojom
su se spajale strujnice stoarskih kretanja iz Like i Dalmacije. O vanosti transhumantnog stoarstva svjedoe pisani ugovori i ostali usmeni dogovori izmeu stoara
navedenih dviju regija, koji su se sklapali neovisno o granicama ondanjih politikih
sustava i razgranienja. Stoari su imali vlastite mee, termine i pravila koja su se
meusobno potivala i uvaavala, o emu je bilo rijei u prvom dijelu teksta. Zavrni
dio donosi detalje iz ivota i obiaja itelja Junog Velebita.
15
Sociokulturne i gospodarske prilike ivota

junovelebitskih Podgoraca i Liana tijekom prve
polovine XX. stoljea
Modernizacijski procesi u Hrvatskoj kasne gotovo jedno stoljee za ostatkom zapadne Europe. Prva modernizacija koja podrazumijeva promjene nastale u Europi
nakon Francuske revolucije, odnosno gospodarske mijene koje su se dogodile nakon
izuma parnog stroja, Hrvatska je doekala u sklopu Habsburke monarhije, a prostor o kojem je rije u ovom radu jo je pripadao vojno-krajikom sustavu, koji je u
sebi sadrao beutno vojno obiljeje ustroja, a paralelno s tim i zadrugu kao oblik
tradicijskog nasljea, koji je bio vjeto iskoriten u vojne svrhe.9 Druga modernizacija u Hrvatskoj odvijala se u znaku socijalistike konstrukcije zbilje, to je podrazumijevalo planski, centralistiki gospodarski razvoj, to jest plansku ekonomiju. Trea
hrvatska modernizacija10 ili bolje reeno tranzicijsko razdoblje s planske na trinu
ekonomiju odvija pod okriljem ratnih zbivanja. Podvelebitsko primorje, od Senja pa
sve do Opine Jasenice sve ovo vrijeme jo je i vie zaostajalo u razvoju za ostatkom
Hrvatske. Jedan od razloga je i taj to bi se ovaj prostor mogao okarakterizirati kao
ruralna periferija.11 Gotovo se jednako moe obiljeiti i prostor june Like, dananje
Opine Lovinac, o kojoj e takoer biti rijei. Ovaj dio teksta govorit e o junovelebitskim Podgorcima koji su ivjeli na podruju dananje Opine Starigrad Paklenica
(sela i zaselci uz takozvani Puntarski put) i o Lianima koji su ivjeli na podruju
dananje Opine Lovinac (Lovinani i Svetoroani). Razlog odabira ovih dviju skupina stanovnitva je taj to su oni imali mnogo meusobnih dodirnih toaka. Iako
je cijeli prostor podvelebitskog Primorja i Podgorja imao stoljetne kontakte s cijelom
Likom, o emu je ve bilo rijei, zbog multidisciplinarnosti ovog rada, ali i ogranienog prostora za usporedbu, opisat emo sociokulturne i gospodarske prilike u
kojima su ivjeli Podgorci s podruja Starigrada Paklenice i Liani iz Lovinakog
kraja. Dakle, cilj ovog dijela teksta je poblie objasnili razloge depopulacije ovih i
slinih krajeva. Razvoj ekonomije u Hrvatskoj u promatranome vremenu, odnosno
tijekom prve polovine XX. stoljea imao je tendenciju produbljivanja umjesto smanjivanja razlika u regionalnoj razvijenosti. Stupanj ne/razvijenosti pojedine regije
dovodi do takozvane selektivne emigracije, koja podrazumijeva odseljavanje mlaeg
i obrazovanijeg stanovnitva iz slabije razvijene ruralne periferije u gradska sredita
razvijenih regija (Husanovi-Pejnovi, 2010.). Ovakav se proces dogaao i dogaa se
na podruju cijele Like, ali i cjelokupnog prostora Podvelebitskog Primorja, pa tako
i podruja Junog Velebita.
9
Zadruga je znaila svojevrsno zajednitvo, tradicionalno patrijarhalno ureenje, koje je bilo gotovo zlouporabljeno
tijekom Austro-ugarske vladavine. Naime, 7 ili 8 od 10 mukaraca u pojedinoj zadruzi bilo je obvezatno odlaziti u
rat ako je za tim bila potreba.
10
Podjela na tri hrvatske modernizacije preuzeta je iz Rogi, Ivan, izmi, Ivan 2010: Modernizacija u Hrvatskoj i
hrvatska odselidba, IDZ Ivo Pilar, Zagreb.
11
Vie o ovom pojmu vidjeti u Husanovi-Pejnovi, 2010:120-121.
16
Cjelokupan demografski razvoj ovog podruja zapravo se odvijao pod utjecajem iseljavanja. Ljudi su se selili u prekomorske zemlje, a od poetka XX. stoljea
na znaaju dobiva selidba u ravniarska podruja, ali i u gradove, kako u unutranjosti, tako i na hrvatskoj obali. Zaostajanje u gospodarskom razvoju doprinijelo
je daljnjem iseljavanju i nakon Drugog svjetskog rata (Husanovi-Pejnovi, 2010.).
Mogunosti razvoja otvaraju se tek nakon dovretka Jadranske magistrale 1959. godine. Meutim, ovaj razvoj podrazumijevao je razvoj priobalnih podruja u smislu
turizma i s njim povezanih uslunih djelatnosti. Tu je, ponovno, razvoj sela i zaselaka
velebitskog Podgorja ostao u drugom planu. Drugim rijeima, pristupni putovi, kojima bi mogla prometovati zaprena kola i automobili nisu bili izgraeni.12 Lianima
s drugu stranu Velebita ivotni uvjeti, to se prometovanja tie, bili su poneto laki,
u smislu mogunosti koritenja zaprenih kola, to je znailo da teret pri poljoprivrednim i ostalim radovima uglavnom nisu morali nositi na vlastitim leima, kao
to je to bilo sluaj s Podgorcima. Depopulacija podgorskih sela i zaselaka svoj zavrni stadij otpoinje tijekom 1960-ih, a do 1990-ih ovaj je prostor gotovo u potpunosti
demografski opustoen. I upravo zbog toga ovaj rad govori o ivotu junovelebitskih
Podgoraca do prve polovice XX. stoljea, jer nakon toga njihov se ivot i gospodarske
prilike znatno mijenjaju dio ih seli u ravniarske hrvatske prostore, dio se ve raselio po svijetu, jedan dio je u veim hrvatskom gradovima, a odreeni broj njih ivi u
priobalnom naselju Starigradu Paklenici i okolnim priobalnim naseljima. Turizam
i uslune djelatnosti, te rijetko ratarstvo i ovarstvo obiljeavaju njihove gospodarske prilike. S druge strane, Liani imaju poneto drugaiji ivotni put. Oni su u to
vrijeme, dakle polovinom XX. stoljea, takoer u nezavidnom poloaju, osobito se
misli na hrvatsko stanovnitvo na podruju Opine Lovinac. Obiteljske zadruge se
ukidaju, stvaraju se nuklearne obitelji, zemljini posjed je mali, obrada zemlje nije
modernizirana, vidljive su i posljedice ratnih zbivanja. Ipak, ovo se podruje razvijalo sljedeih 50 godina, uglavnom u primarnom sektoru djelatnosti, ali i uz pomo
tako zvanih sezonskih radnika u inozemstvu.13 Izvor prihoda Liana na podruju
Lovinca i Sv. Roka, osobito stanovnitva koje je ivjelo u okolnim selima i zaselcima takoer je bio usko vezan uz stoarstvo (ovarstvo i govedarstvo) te zemljoradnju, pelarstvo i lov na divlje ivotinje, meutim, dosta je stanovnitva (od 1948. do
1983.) radilo u rudniku barita (Rajkovi-Iveta, Mieti, 2010.). Prema tome, gospodarski razvoj obiljeen je socijalistikom, planskom industrijom. Opina Lovinac
bila je jedna od razvijenih opina na podruju dananje Liko-senjske upanije sve
do Domovinskog rata. Na alost, pretrpjela je velike ljudske rtve i materijalnu tetu
Prvi pristupni put najprije do Velikog Vaganca, pa kasnije do Velikog Rujna na podruju junog Velebita, gdje su do
1960-ih ivjeli Podgorci o kojima je rije u ovom tekstu, sagraen je tek u prvom desetljeu XXI. stoljea.
13
Liani na podruju dananje Opine Lovinac migrirali su slino kao i Podgorci. Sezonske migracije odnosile su
se na odlazak na rad unutar Hrvatske, najee u Slavoniju, kamo su odlazili i Podgorci, koji su glavnom obavljali
zidarske poslove. Podgorci su jo sezonski prelazili u Liku, gdje su takoer radili zidarske, odnosno graevinske
poslove. Sezonske poslove obavljali su uglavnom mukarci. Lovinani su najee odlazili u Slavoniju gdje su radili
u ciglanama ili kao umari. Sezonska selidba na ljetne stanove, zbog ispae domaih ivotinja, karakteristina je i za
Podgorce i za Liane, ali su Liani nakon Drugog svjetskog rata gotovo prestali prakticirati takav nain stoarenja
(dva tipa sezonske selidbe preuzeta iz Rajkovi-Iveta, Mieti, 2010.).
12
17
tijekom rata. Pa ipak, danas je ova opina obnovljena i premda je osjetan problem
manjak stanovnitva, ovo podruje nije u potpunosti iseljeno kao to je to sluaj s
junovelebitskom Podgorjem.
Nastavak teksta u kratkim crtama e prikazati neke od sociokulturnih i religijskih praksi Podgoraca i Liana s navedenog podruja. Naselja, odnosno zaselci u
kojima su ivjeli junovelebitski Podgorci, bila su smjetena na granici plodnih polja,
pogodnih za obraivanje zemlje, s jedne strane, ali i s mogunou ispae na jednom
od najveih panjaka na Velebitu, Velikom Rujnu, s druge strane (Baui, 1971.).
Poloaj naselja pod vapnenakim grebenom rezultat je dvojne zemljoradniko-stoarske ekonomije koju su Podgorci prakticirali. Potrebno je imati na umu kako stoarska kretanja na planinskim terenima Dinarida nisu narodni obiaji ili tradicija
ove sredine, ve je to odraz nude koja je tjerala stanovnitvo da iskoristi raspoloive mogunosti u prehranjivanju stoke, ili bolje reeno u prehranjivanju svojih
obitelji i sebe samih (Markovi, 2003.). Kako je ve spomenuto, poetak XX. stoljea
obiljeen je odlaskom na rad u prekomorske zemlje, poglavito Sjevernu Ameriku,
osobito mlaih mukaraca. Valja spomenuti kako su tada ene ostajale same s djecom i ostarjelim roditeljima, postajale su glava obitelji. Dakle, problemi s kojima
su se borili stanovnici Podvelebitskog podgorja este sue, slab urod, zastarjeli
nain obrade zemlje bili su jo pojaani nedostatkom muke radne snage, koju su
nadoknaivale ene i djeca. Dva svjetska rata jo su i vie usporila prodor modernizacijskih procesa u ovo podruje. Za razliku od transhumantnih stoara, junovelebitski Podgorci bili su planinski stoari (Belaj, 2004.). Oni su sijali usjeve, sadili
vrtove i spremali sijeno za stoku kako bi preivjela zimu. Sijeno su kosili i sakupljali
na podruju Velikog Rujna, pa ga snosili u svoje zimske stanove. Vrtove su sadili
kod zimskih stanova, gdje su boravili od rujna do svibnja, nakon ega su se selili na
ljetne stanove koji su se nalazili na podruju Velikog Rujna, izmeu 800 i 900 metara nadmorske visine. Zajedniko svim velebitskim Podgorcima je njihovo sezonsko seljenje u zimske odnosno ljetne stanove, meutim, svaka pojedinana skupina
zaselaka ima svoje posebnosti. Junovelebitski Podgorci vezani uz Veliko Rujno i
Starigrad Paklenicu karakteristini su po tome to imaju dva stana, zimski i ljetni. S
druge strane, Svetoroani nisu imali ljetne stanove u viim predjelima Velebita, oni
su se zadravali na niim, likim padinama. Lovinani uglavnom nisu imali ljetne
stanove, oni su svoju stoku vodili na ispau po okolnim brdima, koja su relativno
blizu sela. Od Podgoraca se stanovnici Sv. Roka razlikuju po tome to se nisu bavili
zemljoradnjom niti ostalim gospodarskim radovima na podruju ljetnih stanova,
odnosno, nisu selili svi lanovi obitelji ve samo obani (pastiri), dok su ostali lanovi obraivali zemlju u selima i zaseocima gdje su i ivjeli. Svetoroani takoer nisu,
u visoko ljeto, prakticirali odlazak na jo viu nadmorsku visinu (Rajkovi-Iveta,
Mieti, 2010.).14 Liani su imali dovoljno zemlje za obradu u blizini svojih kua, a
14
I tu neki etnolozi, kao to je Vitomir Belaj razlikuju Podgorce od Liana Lovinakog kraja, gdje se za Podgorce
smatra kako su pripadali alpskom tipu stoarenja, dok su stanovnici Lovinakog kraja bili, oni koji su sezonski selili
svoju stoku, uglavnom transhumantni stoari (prema Rajkovi-Iveta, Mieti, 2010.). Za svetoroke stoare se jo
18
teren je bio dostupan za zaprena kola, kao i za poljoprivredne strojeve. Podgorci su

zemlju obraivali na vrlo primitivan nain, motikama, koje su bile neto vee i ire
nego li su standardne. Ovdje nije rije o redukciji, odnosno naputanju rala, ve je
prije rije o nepristupanosti trena, obradivih povrina, manjih udolina u kru (ponikava) u kojima su Podgorci sadili svoje vrtove (Belaj, 2004.). Osim nepristupanog
terena, prema tome i teih uvjeta obrade zemlje, Podgorci su imali problema oko
opskrbe vodom. Veina njih gradila je takozvane terne15 kod zimskih stanova, dok
je vode bilo uglavnom dovoljno tijekom ljeta u vrelima na Velikom Rujnu. Ako bi
presuila vrela, po vodu se ilo u Veliku Paklenicu, a za velikih sua Podgorcima nije
bio stran postupak vaenja snijega iz dubokih jama snijenica, kojeg su topili, a potom su njime pojili stoku. Ovaj nain napajanja stoke, ovaca i koza, ponekad je znao
zavriti i kobno. Razlog tomu je specifina pojava crvanja snijega. Naime, snjenice
su duboke jame u kru u kojima se snijeg zadri do kasno u ljeto, a bilo je i onih u
kojima se nikada nije topio. Specifina pojava u tim jamama snijenicama je spomenuto crvanje snijega u snijegu se, nakon to dugo vremena stoji u jami poinju
razvijati pluni crvi vlasci, koji su osobito tetni za zdravlje sitnog blaga kao to su
ovce ili koze (malcelj, 1939.). Ivan malcelj, hrvatski putopisac, po zanimanju veterinar, koji je 1930-ih posjetio ove krajeve, dakle dok su jo uvijek bili naseljeni, moglo
bi se rei i napueni, opisuje iznenaujuu urednost ljetnih stanova Podgoraca, iako
je vode bilo malo za pie, a pogotovo za neku posebnu higijenu. Jo spominje kako
u ljetne dane na stanovima doljak esto ne moe oka stisnuti od hajkanja i vike s
kojom Podgorci nastoje odbiti vukove od torova u kojima je bila smjetena stoka
(malcelj, 1939:29). Podgorci su se morali snalaziti kako su znali i umjeli u obrani od
vukova, jer njihovi psi nisu bili veliki, a nisu ni mogli biti obzirom na to da velik pas
zahtjeva i obilnu ishranu, pa ih Podgorci nisu mogli uzdravati.16 Razmjena ili trampa s Lianima bila je od velike, moglo bi se rei i ivotne vanosti za Podgorce. U
Liku su nosili luk, smokve, groe i vino, a mijenjali su navedene namirnice uglavnom za ito i neto graha. Svaka je obitelj, koja je u to vrijeme nerijetko brojila i
vie od 10 lanova, imala uglavnom po jednu kravu, a nastojali su uzgojiti i jednu
svinju. Trampa u Lici bila je mukotrpan i vremenski dug proces koji je trajao oko pet
dana, ovisno o udaljenosti podruja na koje se odlazilo (Buljeta, 2010). Teak ivot Podgoraca moe se slikovito prikazati njihovom, nazovimo, proizvodnjom soli.
Odlazilo se na obalu, gdje se more ulijevalo u mjeine, koje bi se uprtile (natovarile)
navodi, to potvruje njihovu transhumantnu crtu stoarenja, kako su imali dva godinja kretanja, sa stokom (pastiri,
ne cijele obitelji), ljeti su izlazili na Velebit u ljetne stanove, u proljee i jesen boravili su u svojim selim, dok su zimi
svoju stoku selili u Primorje, i to sve do Drugog svjetskog rata. I tu je postojao sporazum i meusobno pomaganje
izmeu Podgoraca i Svetoroana, gdje su potonji dozvoljavali prijelaz Podgorcima na Liku stranu u visokom ljetu, a
Podgorci su Svetoroanima dozvoljavali boravak u Primorju i Podgorju za zimskih mjeseci (vie o tome u RajkoviIveta, Mieti, 2010:158). Prvi dio ovog rada detaljnije opisuje ustupke i dogovore meu stanovnitvom s obje strane
Velebita.
15
Uzidane cisterne u kojima se sakupljala kinica.
16
Detalj iz intervjua s Podgorkom Kristinom Buljeta vie o intervjuu i kazivaici vidjeti u Buljeta, Anita 2010:
Deruralizacija junog Velebita aspekti ivota velebitskih Podgoraca u prvoj polovini XX. stoljea. Senjski zbornik
37(2010), 397-429, Senj.
19
na lea i nosile u zimski ili ljetni stan. Bilo je to oko 20 litara morske vode, ponekad
vie. Morska voda kuhala se na ognjitu sve dok ne bi ostala samo sol, i to jedva nekoliko grama. Ta se sol takoer nosila na trampu u Liku. S druge strane, Liani su se
bavili kirijanjem, izvlaenjem trupaca iz ume pomou konja i transportom pomou
konjske zaprege. Drvo koje bi izvukli prodavali bi Dalmatincima, esto bi mijenjali
drvo za ogrjev ili drvene predmete za sol, maslinovo ulje i smokve (Rajkovi-Iveta,
Mieti, 2010.).17 Podruje opine Lovinac bilo je tijekom XX. stoljea razvijenije
u odnosu na junovelebitsko Podgorje. Osobito sam Lovinac u kojem su tijekom
prve polovine XX. stoljea ivjeli bogati trgovci, obrtnici i gostioniari, meutim,
u okolnim selima ivio je siromaan narod, koji je esto selio, sezonski ali i trajno
(Rajkovi-Iveta, Mieti, 2010.). Liani obrauju zemlju pomou pluga i zaprenih
ivotinja, koriste zaprena kola, ive u zadrugama, dakle, ive tipinim seljakim
ivotom ondanjeg vremena, koje je, kako smo spomenuli na poetku ovog dijela
teksta, u cijeloj Hrvatskoj kasnilo za ostatkom zapadne Europe.
Religija, naravno, predstavlja bitan segment u ivotu Liana i Podgoraca.
Meutim, vanu ulogu u njihovim ivotima igraju mitovi i legende. I ba se tu moe
povui jasna poveznica meu seljakim stanovnitvom junovelebitke podgorske i
like strane. Jedni i drugi su krani katolici, ali posebno su interesantna njihova
vjerovanja u nadnaravna bia.
Vjerovali su kako postoje vile, a najvie kazivanja o susretu s vilama, iskljuivo
po noi, vezana su uz planinski predjel Velebita znakovitog toponima Vilenska vrata. Takoer su vjerovali da postoje vrimenjaci i miseari, to su bila ljudska bia, suseljani, za koje se smatralo kako se odlikuju nadnaravnim sposobnostima (Dronji,
imunovi, 2010.). Vjetice, koje su esto poprimale oblike ivotinja takoer se spominju u kazivanjima starijih itelja Opine Lovinac, a sva se ova mitoloka bia spominju i kod kazivaa iz Podgorja.18 Jo se spominju i razne stravinje. Ovaj se naziv
zapravo koristio za sve ono to je ljudima bilo neobino, nepoznato, nerazrijeeno,
neobjanjivo, a to se pojavljivalo u nonim satima (Dronji, imunovi, 2010.). ivot
u podnoju ili na samom Velebitu pogodovao je, vjerojatno, praznovjerju, vjerovanju u mitoloka bia. Personifikacija mraka u liku itavog niza bliskih demonskih
bia ije se znaajke meusobno isprepliu temelji se na ovjekovu strahu od noi te
predodbi da s mrakom dolaze zle vidljive i nevidljive sile koje imaju veliku mo po
noi i mogu nauditi ljudima. (Dronji, imunovi, 2010:317). Prema tome, ivjeti
u blizini ili na samom Velebitu, tako velikoj planini, zapravo opravdava vjerovanja u nadnaravna bia Podgoraca na podruju cijelog Velebita, kao i njihovih likih
susjeda.
Religijsku posebnost junovelebitskih Podgoraca svakako ine mirila. To su kameni spomenici koje su se gradili u ast pokojnicima. Nisu mirila nastala samo zato
17
Podgorci su, na podruju iznad Starigrada Paklenice, dakle oni koji su imali zaseoke na tzv. Puntarskom putu sakupljali suho drvo, nosili prodavati na rivi u Starigradu ili mijenjali za smokve i groe, da bi imali s im ii u trampu
u Liku (Buljeta, 2010.)
18
Mitoloka bia kao to su vile, more, vukodlaci, mrak itd. spomenute su u usmenim predajama velebitskih Podgoraca, a zabiljeene u radovima Matije Dronjia (vidi vie u Dronji, 2009:245-274).
20
da bi sluila kao spomen, njihova gradnja imala je osim duhovne i svoju praktinu
stranu. Podgorci su svoje mrtve sahranjivali na obali, u ovom sluaju u Starigradu
Paklenici. Odlazak u Starigrad Paklenicu Podgorcima je esto bio dug i mukotrpan
put. Stoga oni, osim kada je bilo prijeko potrebno, u Starigrad nisu silazili. Mirila
su jo zvali i poivalitima, a vjerovali su kako na tim mjestima, gdje su sagraena
mirila, dua pokojnika odlazi na drugi svijet. To je duhovna strana prie. Praktina
strana gradnje mirila odreena je nepristupanim terenom kojim se pokojnik snosio
u groblje. Mira Troelj opisuje put pogrebne povorke Podgoraca na Junom Velebitu
te njihove pogrebne obiaje. Pokojnik je bio umotan u platno, poloen na drvena
nosila, na kojima je tijelo bilo privreno uetom (Troelj, 1981-1982). Lijes se nije
koristio jer je bio suvie teak. Dakle, snositi pokojnika iz zaselaka, a pogotovo ako
je pogrebna povorka kretala s Velikog Rujna tijekom ljetnih mjeseci predstavljalo
je naporan fiziki pothvat. Pogrebna se povorka na putu do Starigrada Paklenice
nije zaustavljala osim kod mirila. Mukarci koji su nosili pokojnika izmjenjivali su
se tijekom noenja, dakle, osim na mirilima, odmora nije bilo. Svaki je zaselak ili
skupina njih imala zasebno mjesto za gradnju mirila. Mirila su se gradila tamo gdje
se, nakon silaska s Velebita prvi put vidi more, gdje je pregledan krajolik. Ondje
je pokojnik bio poloen, licem okrenutim prema istoku, to je simboliziralo njegov
posljednji oprotaj od sunca (Troelj, 1981-1982). Prema vjerovanjima Podgoraca,
put due od mirila prema nebu trebao je ii kroz kanjon Paklenice pa preko Svetog
brda kao sabirita dua i upravo je u tome tolika simbolika mirila koja se nalaze na
ovom dijelu Velebita (Zanki, 2002.). Dakle, mirila su Podgorcima predstavljala veu
vanost od grobova jer se dua na mirilima odvaja od tijela i kree prema drugom
svijetu, uz to su imala i svoju praktinu funkciju gdje su sluila kao mjesto poinka
pogrebne povorke.
ivot unutar obitelji tipian je za ono vrijeme i kod Liana i kod Podgoraca. Tri
su generacije ivjele u jednoj zajednici, ostarjeli roditelji, oenjeni sinovi i unuad.
Glava obitelji bio je djed a nakon njega najstariji sin. ena je bila u podreenom
poloaju, esto izloena i fizikom nasilju, optereena tekim fizikim radom, osobito kada je ostajala sam s ostarjelim roditeljima i djecom dok bi mukarac odlazio na sezonski rad.19 Premda je oskudica vodom bila relativno normalna pojava
za Podgorce, higijena je bila vana, naravno u razmjerima koje su doputali ivotni
uvjeti. Zanimljiv je nain na koji su odravali higijenu zubi - kada bi pala kia, u
dovoljnoj koliini da bi se voda zadrala u udubinama u kamenju, mladi bi, dok bi
uvali svoja stada, najprije tukli kamen o kamen dok se ne bi stvorila bijela praina
kojom bi potom trljali zube, te bi nakon toga usnu upljinu isprali vodom preostalom
u kamenu. Lovinani i Svetoroani nisu imali veih problema s opskrbom vode, oni
U ve navedenom tekstu objavljenom u Senjskom zborniku, na pitanje o fizikom nasilju nad enama kazivaica
Kristina Buljeta odgovara Pa, dobivala je pokoja koja nije tila muat., i jo nastavlja od zla i potrebe, na koga e
napast nego na enu, zbog gladi, dica gladna, gola, iz ovih se rijei jasno iitavaju i teki ekonomski uvjeti u kojem
su ivjeli.
19
21
su, osim izvora, kopali zdence (bunare) iz kojih su crpili vodu, koja je, kud i kamo,
bila bolje kakvoe nego li voda iz terni koju su koristili Podgorci.
Za razliku od Podgoraca koji su u Starigradu Paklenici imali oskudno razvijenu infrastrukturu, primjerice ambulanta jedva da je postojala, k doktoru su morali
putovati i vie od pola dana, to je ukljuivalo silazak u Starigrad, vonju brodom do
Zadra pa tek onda odlazak u bolnicu, infrastruktura u Opini Lovinac bila je, za to
vrijeme razvijena, imali su potu s brzojavom, lijenika ope prakse, veterinara, hotel, ugostiteljski objekt. Podruje Opine Lovinac bilo je dobro povezano s unutranjosti Hrvatske jer je tijekom 1920-ih godina kroz tu opinu prola eljeznika pruga
(Rajkovi-Iveta, Mieti, 2010.). S druge strane, Podgorci su bili prometno izolirani
prema unutranjosti, ali su imali mogunost odlaska u prekomorske zemlje.
Kao to je ve spominjano, nepovoljni gospodarski uvjeti, siromatvo i glad,
prometna izoliranost, openito kanjenje modernizacijskih procesa, kao i dva svjetska rata pogodovala su depopulaciji junovelebitskog Podgorja. Iako je podruje dananje Opine Lovinac, u ono vrijeme bilo razvijenije od Podgorja, nije se uspjelo
oduprijeti depopulaciji. Iseljavanju iz Opine Lovinac doprinijeli su poneto drugaiji stjecaji okolnosti, ve spomenuto dovravanje eljeznike pruge omoguilo
je laki odlazak. Dakle, iseljavanje Podgoraca poticala je prometna izoliranost, a
Lovinanima i Svetoroanima prometna povezanost. Podgorci su jo bili obiljeeni
u vrijeme socijalizma kao nepoudno i po reim potencijalno opasno hrvatsko stanovnitvo (Belaj, 2004:16), dok su Lovinani i Svetoroani, zbog svoje, nazovimo,
ultradesniarske orijentacije tijekom Drugog svjetskog rata bili takoer prisiljeni seliti irom Hrvatske i svijeta.
Danas na podruju Opine Lovinac ivi 1 017 stanovnika20, poljoprivredom se
bave, ali kao dodatnim prihodom. Opina Starigrad paklenica broji 1 983 stanovnika21, koji su uglavnom orijentirani sezonskom turizmu, kao dodatnom, a poesto i
jedinom prihodu, poljoprivredom se gotovo i ne bave. Prednost im u turizmu predstavlja i Nacionalni Park Paklenica koji se nalazi u sklopu opine. U novije vrijeme
sve se vie spominje idejni projekt Sveto brdo koji bi se usmjerio prema tako zvanom planimor turizmu, dakle, spojio bi liku stranu Junog Velebita, junovelebitsko Podgorje i obalu u jedinstvenu turistiku atrakciju koja bi bila odriva cijele
godine. Meutim, idejni projekt je jedno, a njegova realizacija neto sasvim drugo.
Bilo bi potrebno, obzirom na to da je cijeli Velebit zatieno podruje, u sklopu kojeg se nalaze dva nacionalna parka i park prirode, i koji je od 1977. godine i pod
UNESCO-vom zatitom, da plan razvoja ide u korak s naelima odrivog razvoja,
20
Opina Lovinac je 1953. Godine brojala 6 450 stanovnika. Podaci preuzeti iz Popisa stanovnitva, kuanstava i
stanova u Republici Hrvatskoj 2011. i Naselja i stanovnitvo RH od 1857-2001. godine, Izdanje Dravnog zavoda za
statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005. (CD izdanje)
21
Podatak preuzet sa slubene internet stranice Opine Starigrad Paklenica: http://www.opcina-starigrad.hr/. Meutim, Opina Starigrad Paklenica na podruju junovelebitskog Podgorja ne broji gotovo niti jednog stanovnika.
Opina se danas sastoji od tri naselja, sva tri nalaze se na obali. Ovo je podruje 1953. godine brojalo 2 928 stanovnika, a 1921. godine ovdje je ivjelo 3 475 stanovnika, na podruju Opine Lovinac 1921. godine ivjelo je 10 102
stanovnika (vie o popisima vidjeti u: Naselja i stanovnitvo RH od 1857-2001. godine, Izdanje Dravnog zavoda za
statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005. (CD izdanje)
22
Slika_4 Stoarski stan na Velikom Rujnu (snimio Ivan Brli)
da razvoj poljoprivrede prati ekoloka naela, to ovo zatieno podruje i podrazumijeva, dok bi se koritenje prirodnih resursa, kao to je biomasa ili primjerice voda,
takoer trebalo voditi u smjeru odrivog i planskog koritenja.
Suivot ovjeka s krem na podruju cijelog Velebita, Primorja, Podgorja i Like
bio je mogu stoljeima. Ovaj je rad pokuao opisati makar jedan mali segment takva ivljenja. Ovdje su opisane ruralne zajednice koje nisu proizvodile otpad, one
koje pripadaju predmodernom vremenu, ekoloke zajednice minulih vremena. Te
su zajednice, ini se, zauvijek nestale s podruja junovelebitskog Podgorja. Ruralno
podruje Opine Lovinac ima perspektivu jer se tu, jo uvijek, ivi. Zakljuno, suivot ovjeka s krem na podruju cijelog Velebita, Primorja, Podgorja i Like bio je
mogu stoljeima, potrebno je jo jednom naglasiti kako je takav suivot, obzirom
na suvremena tehnoloka dostignua, mogu i danas.
Izvori i literatura
Izvori
Hrvatski dravni arhiv (HDA)- fond Savske banovine, Povjerljivi spisi II., br. 5563/ 1936.,
Liki panjaci- stoarenje.
23
Naselja i stanovnitvo RH od 1857-2001. godine, Izdanje Dravnog zavoda za statistiku

Republike Hrvatske, Zagreb, 2005. (CD izdanje)
Literatura
Anonimus, 1888: Ugovor glede uredjenja prava pae na likih i dalmat. panjacih.-, umarski
list, XII,.9/10, 413-425.
Baui, I., 1971: Preseljavanje stanovnitva iz podgorskih u priobalska naselja na primjeru
Donjih Poljica.- Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena, 45, 57-75.
Belaj, V., 2004: Tradicijsko planinsko stoarstvo na Velebitu i bunjevaka etnogeneza.- Studia
ethnologica Croatica,16, 1, 5-31.
Belij, S., 1985: Glacijalni reljef Junog Velebita.- Geografski glasnik, 47, 71-85.
Bognar, A., 1992: Pedimenti Junog Velebita.- Geografski glasnik, 54, 19-32.
Bognar, A., 1994: Temeljna skica geoekolokih osobina Velebita.- Senjski zbornik, 21, 1-8.
Bognar, A., 1999: Geomorfoloka regionalizacija Hrvatske.- Acta Geographica Croatica, 34,
7-29.
Buljeta, A., 2010: Deruralizacja junog Velebita aspekti ivota velebitskih Podgoraca u
prvoj polovini XX. stoljea.- Senjski zbornik, 37, 397-428.
Dronji, M., imunovi, R., 2010: Fantastina bia lovinakog kraja.- Senjski zbornik, 37, 297323.
Dronji, M., 2009: Usmene predaje velebitskog Podgorja.- Senjski zbornik, 36, 245-274.
Forenbacher, S., 2001: Velebit i njegov biljni svijet.- kolska knjiga, str. 816, Zagreb.
Husanovi-Pejnovi, D., 2010: Demografski razvoj Podvelebitskog primorja u uvjetima
periferije. Senjski zbornik, 37, 119-143.
Markovi, M., 1980: Narodni ivot i obiaji sezonskih stoara na Velebitu.- Zbornik za narodni
ivot i obiaje Junih Slavena, 45, 5-141.
Markovi, M., 2003: Stoarska kretanja na Dinarskim planinama. Naklada Jesenski i Turk, str.
202, Zagreb.
Martinovi, J., 2000: Tla u Hrvatskoj.- Dravna uprava za zatitu okolia, Zagreb.
Perica, D., Orei, D., 1995: Klimatska obiljeja Junog Velebita.- Pakleniki zbornik, 1, 17-24.
Perica, D., 1998: Geomorfologija kra Velebita.- Doktorska disertacija, Geografski odsjek
PMF-a Sveuilita u Zagrebu, Zagreb.
Perica, D., Orei, D., 1999: Klimatska obiljeja Velebita i njihov utjecaj na oblikovanje reljefa.Senjski zbornik, 26, 1-50.
Perica, D., Kranjev, R., uri, T., 1999: Velebit.- Meridijani, 38, 22-39.
Rajkovi-Iveta, M.,, Mieti, M., 2010: Migracije i njihov odraz na obiteljski ivot stanovnitva
lovinakog kraja.- Senjski zbornik, 37, 143-189.
Rogi, I., izmi, I., 2010: Modernizacija u Hrvatskoj i hrvatska odselidba.- IDZ Ivo Pilar,
Zagreb.
Rogi, V., 1982: Regionalna geografija Jugoslavije, knj.1., kolska knjiga, str. 219, Zagreb.
24
ari M., 2010: Vlasi na tromei: suivot u sukobima u graninim drutvima i kulturama
Morlakije 16. 17. Stoljee.- doktorski rad, Filozofski fakultet, Zagreb,.
kori, A., 1977: Tipovi naih tala.- Sveuilina naklada Liber, str. 134, Zagreb.
kori, A. i sur. 2003: Tla Gorske Hrvatske (s pedolokom kartom mjerila 1:200 000),
Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja, Zagreb Osijek.
malcelj, I., 1939: ivot Podgoraca na Velebitu s kratkim opisom ovce junovelebitskog
podgorja.- Veterinarski arhiv, 9, 1 24-37.
Troelj, M., 1981-1982: Ukrasi i simboli na junovelebitskim mirilima na podruju StarigradaPaklenice (I. dio).- Senjski zbornik, 9, 115-148.
Variak-Keranovi, Boko 2009: Pisani kamen: najstariji vodnogospodarski zapis.- U: Identitet
Like: korijeni i razvitak, knj.II., IDZ Ivo Pilar,-Podruni centar Gospi, Zagreb-Gospi,
Vinak, T., 1989: Kuda idu hrvatski nomadi.- Studia Ethnologica, 1, 79-98.
V.R.--, 1888: Pitanje o pravu Dalmatinaca na panjake u Lici.- Lianin, II, 20-21 (1. studeni
1888.).
Zanki, J., 2002: Mirila.- Muzej Mimara, Zagreb.
Internet izvori:
Dravni zavod za zatitu prirode: http://www.dzzp.hr/zasticena-podrucja/zasticenapodrucja-u-hrvatskoj/medunarodno-zasticena-podrucja-u-republici-hrvatskoj-256.html
(11.06.2012.)
Slubena Internet stranica Opine Starigrad Paklenica: http://www.opcina-starigrad.hr/
(29.06.2012.)
Dravni zavod za statistiku, Popisa stanovnitva, kuanstava i stanova u Republici Hrvatskoj
2011: http://www.dzs.hr/ (02.07.2012.)
MORFOMETRIJA SLIVA CRNOG MORA

NA PROSTORU CRNE GORE
MORPHOMETRY OF BLACK SEA BASIN
IN MONTENEGRIN TERRITORY
Goran Barovi1
Saetak
Sa teritorije Crne Gore vode otiu u dva morska sliva, Crnog mora i Jadranskog mora.
Sagledavajui povrine slivnih cjelina primjeujemo da su pribline, 52% sliv Crnog mora 48%
sliv Jadranskog mora. Medjutim, u svim ostalim parametrima, (broj tokova, duina tokova, ...)
konstatovane su znatne razlike. U svim analiziranim parametrima konstatovana je prednost na
strani vodotoka u dijelu sliva Crnog mora pa e i predmet ovog rada biti prezentacija rezultata
ove slivne cjeline. Na dijelu prostora Crne Gore sa kojeg vode otiu u Crno more konstatovano
je pet rjenih slivova: Ibra, Lima, ehotine, Tare i Pive. U radu e biti pojedinano date analize
rjenih slivova u vie nivoa od broja tokova, njihove duine, nadmorske visine izvora i ua,
gustine i estine rjene mree, ali i analiza cjelokupnog slivnog podruja. Do morfometrijskih
podataka koji su predmet analize dolo se savremenim metodama kartometrisanja na topografskoj osnovi razmjera 1:25000. Analizom vodotoka utvrdjene su znaajne razlike medju slivnim
cjelinama to potvrdjuje veoma raznolike prirodne uslove na relativno malom prostoru.
Kljune rijei: kartometrisanje,broj tokova, duina tokova, morski sliv, rjeni sliv.
Abstract
On the territory of Montenegro rivers belong to two basins, Black sea and Adriatic sea. By
analyzing territories of each basin we can notice that they are almost equal, 52% basin of the
Black sea, 48% basin of the Adriatic sea. Despite that, all other parameters are significantly different (number of watercourses, watercourse length). In all analyzed parameters watercourses
that belong to Black sea basin are dominant so the topic of this paper will be presentation of
results from this basin. On the territory of Montenegro where the rivers belong to Black sea
basin five river basins are noticed: Ibar, Lim, ehotina, Tara and Piva. In the paper there will
be individual analysis of river basins in multiple levels from number of watercourses, their
length, altitude of well and confluence, density and frequency of the river network, but also
the analysis of the whole river basin area. Morphometric data which is subject of the analysis
is collected by modern cartometry methods on topographic base in scale 1:25000. Analysing
the watercourses significant differences were noted which confirms very diverse nature conditions on a relatively small territory.
Key words: cartometry, watercourse count, watercourse length, sea basin, river basin.
1
Filozofski fakultet, Danila Bojovia 4, Niki, Crna Gora, E-mail: goranbarovic@yahoo.com
26
Goran Barovi
Crn Gor n povrini od 13 812 km2 im registrovno ukupno 889 tokov, to joj
prem veem ninu odreivnj z estinu rjene mree, dje vrijednost od 0.06.
S ovog slivnog podruj vode se odlivju u dv morsk sliv. Slivu Crnog mor
pripd neto vei dio teritorije Crne Gore, tj. 7188 km2 ili 52% u odnosu n 6624
km2 ili 48 % koliko pripd slivu Jdrnskog mor.
Dijgrm 1.Procentulni odnos povrin morskih slivov n teritoriji Crne Gore
Iko po povrini dost pribline ove dvije slivne cjeline se po ostlim utvrenim
prmetrim znjno rzlikuju. Ogromn rzlik jvlj se kod uporeenj broj
tokov ove dvije slivne cjeline. N slivnom podruju Crnog mor registrovno je 700
tokov ili 79%, odnosno n slivnom podruju Jdrnskog mor 189 tokov ili 21%.
Dijgrm 2. Procentulni odnos broj tokov po morskim slivovim n teritoriji Crne Gore
Istovjetn situcij je i s uporeenjem duin rjenih tokov izmeu ove dvije

slivne cjeline. N povrini sliv Crnog mor duin tokov iznosi 2 376 km ili 75 % u
odnosu n 801 km ili 25 % koliko su duine tokov n prostoru sliv Jdrnskog mor.
Dijgrm 3. Procentulni odnos duin tokov po morskim slivovim n teritoriji Crne Gore
27
Prem nvedenom, proizilzi d je i vrijednost gustine rjene mree zntno

ve n prostoru sliv Crnog mor (0.33) u odnosu n sliv Jdrnskog mor (0.12).
N osnovu sglednog ukupnog stnj, povrine i duine tokov, n teritoriji cijele
Crne Gore dobijmo d vrijednost gustine rjene mree iznosi 0.23.
Ko osnovni metod za dobijanje podataka korien je krtogrfski metod.
Oprvdnost korienj krtogrfskog metod u nunoj nlizi rjene mree Crne
Gore evidentn je u njegovoj naunoj plikciji n dvije, z tretirnu temtiku, veom
bitne ktegorije prostornu loklizciju i uzjmnu loklizciju rjenih tokov.
Prostorn loklizcij je definisnje poloj objekt i pojv u odnosu n
prihveni prostorni sistem.(Ljeevi M., ivkovi D. 2001) U tom smislu je u ovom
rdu prostorno definisn svki rjeni tok odreivnjem njihovih koordint (x,y).
Posebn vnost ovkvog odreivnj poloj dolzi do izrj zbog postojnj
velikog broj tokov koji su ucrtni n TK 25 li bez upisnog nziv. Slin problem
se jvlj kod odreenog broj tokov, k u okviru jednog rjenog sliv, s istim
nzivom (Bistric, Suvodo,...).
Uzjmn loklizcij objekt, tj. tokov je definisnje njihovog mjest u odnosu n druge tokove u okviru jednog rjenog sistem. Ovj segment krtogrfskog
metod veom je bitn u rjevnju zdtk u uspostvljnj hijerrhije u sklopu
jednog rjenog sliv, tj. njihovog rngirnj u redove. Rngirnje po redovim
Slik 1. Rngirnje rjene mree
28
Goran Barovi
uspostvljeno je n sledei nin. Tokovi nultog red su glvni tokovi u rjenom

sistemu. U glvni tok se ulivju smo tokovi prvog red. Tokovi drugog red su oni
od kojih nstje tok prvog red i oni tokovi koji se u njeg direktno ulivju. Tokovi
treeg red su oni ijim spjnjem nstju tokovi drugog red i oni tokovi koji se
direktno ulivju u tok drugog red, itd.
Tokovi n slivnom podruju Crnog mor imju zntno rzvijeniju rjenu mreu u odnosu n sliv Jdrnskog mor. U sklopu sliv Crnog mor tokovi su rzvijeni
od 4 red, kod Ibr, ehotine i Tre do 6 redov koliko je rzvijen rjen mre
Pive. Kod slivnog podruj Jdrnskog mor, jedino je Mor rzvijen u 4 red,
dok su ostli rzvijeni u 3 red, md s po jednim tokom Zet i neposredn sliv
Crnogorskog primorj, i dv red kod sliv Skdrskog jezer.
U slivu Crnog mor nlzi se pet nezvisnih slivnih cjelin: Ibr, Lim,
ehotine, Tre i Pive. Ove slivne cjeline se meu sobom zntno rzlikuju. T rzlik
se uov, izmeu ostlog, i kod hidrogrfskih element koji se nlze n dtom
prostoru; povrini sliv, broju tokov i njihovoj duini.
Njveu povrinu rjenog sliv od tokov koji s teritorije Crne Gore vodu odvode u Crno more im Lim. N povrini od 2183 km2 je registrovno 286 tokov to
je njvei broj tokov, u okviru jednog rjenog sliv n cijeloj retitoriji Crne Gore.
Ovom rjenom slivu, s duinom od 952.43 km, tkoe pripd prvo mjesto po
ukupnoj duini svih tokov u okviru jednog rjenog sistem. N drugom mjestu
po povrini i broju tokov s 2006 km2 i 167 tokov nlzi se rijek Tr, dok joj po
ukupnoj duini tokov u okviru sliv Crnog mor pripd tree mjesto. Rijek Piv
je s 1784 km2 po povrini sliv n treem po broju tokov (64) i njihovoj duini
(235.16 km) n etvrtom mjestu. N etvrtom mjestu po povrini je sliv ehotine
(810 km2) dok po broju tokov (134) i njihovoj duini (477.57 km) ovom toku pripd
tree mjesto. N poslednjem mjestu, po sv tri osnov, povrini sliv, broju tokov i
njihovoj duini nlzi se rijek Ibr.
Veom slino stnje je i s uporeivnjem broj tokov po redovim u
pojedinnim slivnim cjelinm sliv Crnog mor.
Od ukupno 179 registrovnih pritok prvog red, koje se nlze u slivu Crnog
mor, njvie ih pripd rijeci Tri, 63, njmnje Pivi, sveg 4.
Prosjen broj tokov, kod pritok prvog red, n slivnom podruju Crnog
mor, je 35.8 po rjenom slivu. U drugom redu se nlzi 249 tokov, od eg ih njvie
pripd rijeci Lim, (109) njmnje Pivi (6). Prosjen broj tokov, kod pritok drugog
red, u slivu Crnog mor, je 49.8 po rjenom slivu. Treem redu pripd 185 tokov,
od eg opet njvie pripd slivu Lim (105) njmnje slivu Ibr (6). Prosjen vrijednost broj tokov u treem redu sviv Crnog mor je 37. Kod tokov koji se nlze
u etvrtom redu, njvie ih pripd slivu Pive (22) njmnje Ibru (1). Prosjen broj
tokov, kod pritok etvrtog red, u slivu Crnog mor, je 11.6 po rjenom slivu. U
petom redu, tokovi su registrovni smo kod dv tok. Piv im 19, Lim 3 tok. Od
svih rijenih slivov n teritoriji cijele Crne Gore tokove u estom redu im smo
Piv. Registrovn su dv tok, i to u njenom izvorinom sijelu.
Tbel 1. Rngirnje pojedinnih rjenih slivov u okviru sliv Crnog mor prem broju
tokov, povrini sliv i ukupnoj duini
Br.
Tok
Broj tokova
Tok
Povrina sliva u km2
Tok
Duina
1.
Lim
286
Lim
2183
Lim
952.43
2.
Tara
167
Tara
2006
Tara
518.84
3.
ehotina
134
Piva
1784
ehotina
477.57
4.
Piva
64
ehotina
810
Piva
235.16
5.
Ibar
49
Ibar
405
Ibar
192.31
Dijgrm 4. Procentulni odnos povrin pojedinnih rjenih cjelin

u sklopu sliv Crnog mor
Dijgrm 5. Procentulni odnos broj tokov u pojedinnim rjenim cjelinm

u sklopu sliv Crnog mora
Dijgrm 6. Procentulni odnos duin tokov u pojedinnim rjenim cjelinm

u sklopu sliv Crnog mor
29
30
Goran Barovi
Krt 1. Poloj sliv Crnog mor n teritoriji Crne Gore
Tbel 2. Broj tokov po redovim u rijekm Crnomorskog sliv

Ibar
Lim
ehotina
Tara
Piva
1 red
24
47
41
63
2 red
17
109
51
66
3 red
105
30
34
10
4 red
21
11
22
5 red
19
6 red
31
Dijgrm 7. Procentulno uee pojedinnih rijenih slivov u broju tokov po redovim
Njveu duinu tokov prvog reda od rijek Crnomorskog sliv im Lim, s 249.66
km, njmnju Piv, 59.63 km. Prosjen duin tokov ovog red u slivu Crnog mor
iznosi 155 km. I u drugom redu se s njveom ukupnom duinom tokov istie Lim
s 353.65 km, njmnjom Piv s 26.81 km. Iko je veom velik rzlik izmeu
mksimlne i minimlne duine tokov drugog red, njihov prosjen duin iznosi 135.7 km. Kod duin tokov treeg red, opet se po njveoj duini izdvj Lim, s
220.73 km, dok njmnju ukupnu duinu imju tokovi iz sliv Ibr (14.00 km). Prosjen
ukupn duin tokov treeg red u slivu Crnog mor je 82.03 km. Njveu duinu od
tokov etvrtog red im Piv (41.45 km) njmnju Ibr (2.39 km). Prosjen duin
tokov ovog red je 20.22 km. U petom redu, kko je ve reeno, tokove imju Piv (24.72
km) i Lim (3.88km). U estom redu nlazi se smo 1.29 km tok, koji pripdju slivu Pive.
Tbel 3. Duin tokov po redovim u rijekm Crnomorskog sliv u km
1 red
2 red
3 red
4 red
5 red
6 red
Ibar
95,88
48,26
14,00
2,39
-
Lim
249,66
353,67
220,73
36,27
3,88
-
ehotina
178,22
107,92
80,29
16,99
-
Tara
192,08
141,83
46,00
3,99
-
Piva
59,36
26,81
49,13
41,45
24,72
1,29
Dijgrm 7. Procentulno uee pojedinnih rijenih slivov u duinm tokov po redovim
32
Goran Barovi
Teritorij Crne Gore, gledno s geogrfskog spekt, veom je specifin po

nizu element. Ovim rdom se dje rzjnjvnje jednog veom bitnog element
koji ini cjelokupn sistem. Krkteristike hidrogrfske mree nijesu iste n svim
djelovim Crne Gore. Rzlike su uslovljene nizom drugih element geoprostor
koji s hidrogrfskim elementim ine cjelinu. Uprvo zbog velike poveznosti svih
elemnt geoprostor u ovakvom pozicioniranju rjene mree treba traiti u sledeim faktorima kao to su: reljef, geoloki sstv i klimtske krkteristike teren.
Ovi faktori mogu biti predmet istraivanja nekog drugog rada.
Literatura
Barovi G., 2010: Kartometrijska analiza rjene mree Crne Gore i njena primjena u GIS-U.doktorska disertacija.
Duki, D., 1984: Hidrologija kopna.- Nauna knjiga, Beograd.
Radojii, B., 2005: Vode Crne Gore.- Filozofski fakultet, Niki.
Radojii, B., 2008: Geografija Crne Gore, prirodna osnova.- DANU.
Radulovi, M., 2000: Hidrogeologija karsta Crne Gore.- Republiki zavod za geoloka
istraivanja, Podgorica.
Ljeevi, M., ivkovi, D., 2001: Kartografija, MagicMap, Beograd.
GOVJETICA CAVE PRAA CANYON, BIH

Simone Milanolo1, Nevio Preti2 and Giandomenico Cella3*1
Saetak
Peina Govjetica (u blizini najpoznatije Mrane Peine) nalazi se u kanjonu rijeke Praa
(pritoka rijeke Drine), u podnoju romanijskog masiva, oko 40km istono od Sarajeva.
Administrativno, peina pripada optini Rogatica a najblii grad je Hrenovica u Praa opini.
Mrana Peina je poznata od poetka XX stoljea, kada zbog izgradnje pruge kroz kanjon
Prae, ona dobiva odreeni turistiki interes. Takoer iz tog ranog razdoblja u literaturi je
spomenuto nekoliko speleo-biolokih kao i paleontolokih istraivanja, koja zavravaju otprilike u razdoblju 1960-1970. Meutim, iako su neke informacije bile dostupne za Mranu
Peinu (procjenjeno je da je njena duzina oko 1200m), o Govjetici (ili Dugovjetici kao to
je esto naziva lokalno stanovnitvo) se veoma malo zna, osim impresivnih dimenzija ulaza
i mape prvih 80 - 100m duine (Salihovic, 1963). Od 2010. godine, meunarodni tim speleologa iz Italije (Bologna, Novara, Massa i Reggio Emilia) i Bosne i Hercegovine (Sarajevo
i Visoko) zapoeo je novo, detaljno istraivanje ovih predjela, ukljuujui i plato masiva
Romanije (Castrovilli e Rodolfi, 2010; Preti, 2010; Brozzi et al., 2012). Istraeno je i dokumentovano nekoliko novih peina, napravljena je detaljna mapa Mrane peine kojom je
potvrena njena prije procijenjena duina od 1200 metara, ali najznaajniji i najinteresantniji rezultati istraivanja dolaze istraivanjem peine Govjetice, sa duinom do sada nacrtanih kanala iznosi oko 7750 metara. Istraeni podzemni prolazi koji ukljuuju i nekoliko
velikih dvorana, nisu samo znaajni zbog svojih dimenzija, ve oni imaju jako vane prirodne,
naune i estetske vrijednosti. Velika kolonija imia, od otprilike hiljadu jedinki, pronaena
je u peini, to potvruje i veliki depozit od guanoa. iroka rasprostranjenost troglobitske
vrste Anthroherpon cylindricollis je dobar znak za budua istraivanja podzemnog biodiverziteta. U peini je takoer otkriven i veliki depozit kostiju Ursus spelaeus-a, a u nekoliko
prolaza zidovi peine su prekriveni sa jo uvijek neidentifikovanim fosilima koji potiu iz
perioda formiranja stijena peine.
Kljune rijei: Bosna i Herzegovina; Praa; Rogatica; peina; Govjetica
Abstract
The Govjetica cave (near to the most famous Mrana cave) is located in the canyon of the
River Praa (a tributary of the River Drina), at the foot of the Romanija massif, about 40 kilometers east of Sarajevo. Administratively, the cave belongs to the municipality of Rogatica but
the nearest town is Hrenovica in Praa municipality. Mrana cave has been known since the
beginning of the twentieth century, when, during the construction of the railways through the
*
1 Centar za Kr i Speleologiju Sarajevo (simone@centarzakrs.ba)
2) Gruppo Speleologico Bolognese Unione Speleologica Bolognese Bologna (Italy)
3) Gruppo Grotte Novara Novara (Italy)
34
canyon, it received some tourist attention. It is also from this early period that in the literature
are mentioned several caving, biological and paleontological researches, ending roughly in
the period 1960-1970. However, although some information was available for the Mrana
cave (it was estimated about 1200m in length), about the Govjetica cave (or Dugovjetica as
it is often referred to by the local population) very little was known, other than the impressive
dimensions of the entrance and the first 80 - 100m of length (Salihovic, 1963). Since 2010,
an international team of cavers from Italy (Bologna, Novara, Massa and Reggio Emilia) and
Bosnia and Herzegovina (Sarajevo and Visoko) has started a new, detailed study of this area,
including the plateau on the Romanija massifs (Castrovilli e Rodolfi, 2010; Preti, 2010; Brozzi
et al., 2012). Several new caves have been investigated and documented. It has been realized a
detailed map of the Mrana cave which confirmed its earlier estimated length of about 1200
meters. However, the most important and interesting results came from the exploration in the
Govjetica cave, with a nowadays length of discovered passages of approximately 7750m. The
explored underground passages, which include several large halls, are not only important because of their size, but they also have a very important natural, scientific and aesthetic value.
A large colony of bats (about one thousand specimens) has been found in the cave and it is
evident by the large deposit of guano. Wide presence of the troglobiont specie Anthroherpon
cylindricollis is a good indication of the potential for future research of the underground
biodiversity. In the cave has been discovered a large deposit of bones of Ursus spelaeus and a
few passages in the cave walls are covered with still unidentified fossils dating to the formation of the rocks.
Keywords: Bosnia and herzegovina; Praa; Rogatica; cave; Govjetica
Short geographical, geological and hydrogeological

introduction
The Romanija massif is a relatively large plateau, slightly tilted, with the areas at
higher elevations (around 1500m) above the rock cliffs on the west side of the city of
Pale and Mokro (Veliki Lupoglav 1652m), the central area about 900 -1000m while
to the east gently slopes towards the town of Rogatica and finally to the river Drina.
The entire summit area (with the exception of some areas close to the rocky cliffs) is
populated in a stable manner with the main productive activities related to grazing
and timber cutting. From the geological point of view, the whole massif is characterized by rocks dating back to the Triassic. On the lower level are the sandstone
followed by massive limestone with ammonites, limestone sea cliff, and finally the
light gray limestone with megalodonts and possibly dolomites. The absorbent zones
have only a weak hint of a hydrographic network and large surface areas where it
is entirely absent. Typical are the streams that flow on the surface for short extent
(probably because of a thick layer of impermeable sediments) before being swallowed (the stream Reetnica is a perfect example). The resurgence of these waters is
not so obvious, and while there are a large number of springs along the sides, only
two, for the amount of water that flows, should be noted. To the north, the spring
of the river Biotica (600L/s minimum flow based on the hydrogeological map of
35
1963), while to the east the spring of the river Bereg (400L/s minimum flow). The
resurgence of Govjetica, located along the south side inside the canyon of the river
Praa, at the foot of the village of Banja Stijena, is not marked on charts (with the
exception of the 500,000 hydrogeological map of the former Yugoslavia). According
to estimates made since 2010 should have a minimum capacity of some tens of liters
per second and a maximum of some cubic meters per second. The hydrogeological
map at 500,000 indicates the established hydrological connection between the sink
of the stream Reetnica and the resurgence of Govjetica (about 14km straight line).
On the 100,000 geological map is shown a tectonic discontinuity few tens of meters north-east of the resurgence with a north-west direction, the same direction on
which they are aligned all the active traits of the cave explored so far.
Historical information
Despite numerous writings and signatures visible along almost the entire Mrana
cave and those found in the fossil galleries after the first lake in Govjetica cave (dating back to the early twentieth century), there is relatively little information available
in the literature on these two caves. The first records of the cave Mrana peina date
back to the early 1900s during the construction of narrow gauge railway along the
river canyon and Praa when Viktor Apfelbeck curator of the museum in Sarajevo
and world-renowned entomologist begins to describe some new species of insects
found in this cave (Apfelbeck, 1907). In 1921, the Austro-Hungarian army officer Jiri
Danes, responsible for detecting important deposits of bones in the Bosnian caves
to use as a raw material for the production of ammunition, in an article he describes
the results of his research in the caves of the massif Romanija and the canyon of the
River Praa (Danes, 1921). Among the many caves he visited, a mention is made to
the Mrana cave. This is presented as a destination for visitors from Sarajevo already
before the First World War, about one kilometer long and with bones of cave bear
in the initial part. During the period between the two world wars, the cave is closed
with a metal gate located in the new, artificially enlarged, entrance. A concrete staircase has been also built to descent into the first room. Given its importance in 1957 is
carried out a detailed topographic survey using advanced geodetic methods for that
period. However, up to now, only a drawing on a reduced scale published by Salihovic
in 1963 was available (Salihovic, 1963). Based on this finding, redrawn in 2004 in the
Dujakovics book on caves in the Republic of Srpska (Dujakovic, 2004), the length of
the cave was estimated at about 1200m (confirmed by new measurements made in
2012). In the same map from 1963 is also shown the Govjetica cave up to the first
lake. After Danes, new paleontological researches have been performed by Slikovi
from the Land Museum of Sarajevo most probably during the seventies (Slikovi,
1979 and Brajkovi et al, 1997). According to the outdated law for the protection of
the nature of the former Yugoslavia since 1965, the Mrana cave is declared a nature reserve of geological importance while Govjetica cave is included in the list of
monuments of nature (section for geomorphology).
36
Elements of morphology and speleogenesis
The Govjetica cave is a resurgence on the left bank of the canyon Praa, while the
Mrana cave is located a few hundred meters upstream, on the same side, but at
about 15-20m higher elevation than the river bed. The Govjetica cave, from the
large entrance gate, after the first body of water (Lago Caronte, the level of which
varies by a few meters depending on the hydrological conditions) extends primarily
in direction NW. From the survey, it is evident that the main branch is developed
along a line almost ideally parallel to the nearby geological discontinuity marked on
the geological map and, at the same time, the cave entrance / spring is in the vicinity of the contact between two types of limestone. While some important branches
develop west of the main line (for example, Ramo Amila Amilas branch, Ramo
Bijoux Bijoux branch and Ramo nuovissimo Brand new branch), there are no
cave passages to the east of this line. This fracture has therefore exercised a considerable influence on the genesis of this cave. The passages in the Mrana cave seem
instead to follow the direction WE the same as the line of thrust between the two
type of limestone. However, because of relatively small size of this cave is not possible to surely establish this relationship. Beyond the initial collapsed areas (Sala
dellapprodo Hall of the landing and risalite del nuovo mondo Ascent of the
new world) and the current exploratory front (Il dedalo di gallerie the Maze of
tunnels) most of the cave known to date is abandoned by water and lying on a level
about 40-50m higher compared to the present level of the water table. However, several pits along the subterranean passages allow to access small lakes at the groundwater level. The last of these pits allows reaching a section of the underground water
path characterized by a maze of phreatic tunnels, representing the current limit of
the explorations. The piezometric surface has an average gradient (difference of elevation between the utmost lake and the Charon Lake at the cave entrance) of about
3%. The genesis of the upper galleries is difficult to establish given the considerable
changes due to massive phenomena of collapse at the origin of the larger rooms and
galleries and the thick calcite deposits. The floor of certain sections of the cave is
characterized by clay deposits several meters thick and in some cases show signs of
subsidence with the formation of sinkholes (Dolina Black Hole) and the collapse of
stalagmites (Sala del ciclope -Hall of the Cyclops) with formation of a new stalagmite over the previous ones. Unfortunately, up to day there are no dating or chronological elements in the cave neither in the region of the river canyon Praa that could
allow the reconstruction of the stages of development of the cave and deposits. The
only exception is a study attempting to reconstruct the watershed boundaries and
the path of the paleo river bed of the Reetnica stream from the current swallow
hole (Megara cave) downstream till the present Rakitnica River following allogenic
deposits in the doline of the Romanija plateau (Kanaet, 1963). Regarding the fossil
bones, in the cave Kuk, in the nearby canyon of the River Bistrica, Malez (Malez,
1980) dated, using 14C (a method for concretions in the cave that can give large errors due to the difficulty in determining the initial amount of dead carbon present
37
during the calcium carbonate deposition), the age of a stalagmite crust that seals a
deposit of bears bone to 36,000-40.000 years (Wurm interglacial stage I-II), assigning then the bones to the Wurm I (60,000 to 110,000 years ago). The cave Kuk is
located about 850m of altitude while the galleries with bone deposits in Govjetica
are about 630-650m but the bones seem to be arrived from a higher level. A final
element, which could shed a different light on the genesis of these caves, is a white
deposit, more than ten centimeters thick, found on a rocky shelf in the Hall of Bones.
A very preliminary analysis (Brozzi et al., 2012) suggested this was made of gypsum
and also based on the presence of dome morphologies on the ceiling of the area of
the discovery, argues in favor of the hypothesis of a contribution of deep / thermal sulfuric waters in the genesis of this part of the cave. However, based on a new
chemical analysis, this deposit appears to be composed almost entirely of calcium
carbonate with very limited impurities of sulfates (and magnesium). With regard to
speleothems, among other galleries and halls with rich concretions should mention
the branch Bijoux which is a group of galleries covered entirely with helictites (also
abundantly present in the Hall of Bones), active hanging lakes (Lake of Oz) and dry
lakes with walls entirely covered by crystals (up to a few centimeters) of calcite. In
the early parts of the same branch, there are tufts of acicular crystals, most probably
aragonite.
From the paleontology to speleo-biology
In the most remote branches of the cave, the rock has significant deposits of fossils belonging to the class of Crinoids (Crinoidea). They are marine animals (also
known as sea lilies) that reached the peak distribution in the Permian and then became almost extinct during the transition to the Triassic. About 600 species are still
living today in the ocean seabed. Inside the cave Govjetica they look like many
cylinders of about 5-10mm in diameter and a few centimeters in length. They protrude out of the cave walls with clearly visible the various segments forming the
stalk. Noteworthy are also the fossilized remains of Ursus Spelaeus mainly located
at the end of the left branch (branch Amila) in the so-called hall of bones (Sala delle
Ossa) and in the branch of the survivors (Ramo dei Superstiti). These are the bones
(not in anatomical position but probably moved from not too far away) of numerous individuals. At least a dozen are the skulls easily visible on the surface. Some of
the bones are partially embedded in the calcite deposit suggesting a most probably
very old age. Another important finding concern some calcareous tubes of a few
mm in diameter and length, with some rings along the outside surface, found in
some dry pools in the Mrana cave (i.e. about 10-15 meter above the present level of
groundwater). Although it is to be confirmed, they look quite similar to those created by the specie Marifuga cavatica, the only polychaete (group of marine wormlike animals) troglobite known to the world. The specie is widespread in caves along
the hinterland of the Adriatic coast and for that reason one of the first evolutionary
theories stated that it had colonized the karst aquifers in recent times from the sea.
38
The discovery of this species hundreds of kilometers away from the coast support
the most recent evolutionary theory which assume an older colonization, from old
freshwater lakes that existed during the Pliocene or Pleistocene. During the next expedition it shall be carefully checked whether this specie still lives and colonizes the
active water filled branches (these animal are filter-feeders of water) or the findings
are just fossilized remains of an extinct species in this area. Widespread are the beetles of the troglobiont specie Anthroherpon cylindricollis (probably of the subspecies Scaphium) also due to the large amount of guano deposited by a large colony of
bats. With regard to the aquatic fauna have been found, starting from the first lake,
specimens of Niphargus sp. of considerable size (up to a few centimeters in length).
The names of the caves and cave cadastre numbers
During more than a century, several authors have identified the caves within the
canyon of the River Praa with different names retrospectively so ambiguous and
difficult to interpret. This ambiguity is unfortunately reflected in the BiH cave caving cadastre (Mulaomerovi et al., 2006) where both the main caves are at least entered two times each. Thanks to the new knowledge of the area and the new literature gathered, it has been decided to assign the cadastre number based on the
following findings:
a) The name Banja Stjena represents the local toponym, common to two or
more caves and therefore ambiguous. Although in the past it was mostly used
to indicate the cave Mrana peina the latter name is preferred in the future
(cadastre number: 1335).
b) The underlying spring is often called Govjetica cave, Govetica, Dugovjetica
or Large lower cave of Banja Stjena. The preferred name in the future should
be Govjetica with the cadastre number of 1752.
c) The name Govednica which was initially considered synonymous with
Govjetica seems (according to few photos of the early twentieth century)
that it refers to Mrana peina. Therefore, the name and its number of register n. 1747 will no longer used until differently proven.
Govjetica cave as numbers
Name:
Govjetica
Synonymous:
Dugovjetica; Govetica; Banja Stjena Velika donja peina
Cadastre number: 1752
Coordinates:
6571937 4848107 (GK)
Entrance elevation 580m
Length:
7754m
Max vertical height: +139m / -3m
39
Mrana cave as numbers

Name:
Synonymous:
Cadastre number:
Coordinates:
Entrance elevation
Length:
Max vertical height:
Mrana peina
Banja Stjena; Govednica
1335
6571840 4847940 (GK)
597m
1148m
37m
Acknowledgement
We are thankful to all the participants of the expeditions that contributed to the
researches in Govjetica cave. Special thanks to Jasmin Ferhatovi for the help in
organizing the logistic for the 2012 expedition.
Literature
Apfelbeck, Viktor. (1907): Novi kukci peinari sa Balkanskog poluostrva. Glasnik Zemaljskog
muzeja, Sarajevo, v. XIX.
Brajkovi Dejana, Guvica Goran, Kapel Antun, Lenardi Jadranka, Paunovi Maja, Poje
Marija, Slikovi Teofil (1997): Nova nalazita pleistocenskih vertebrata u Bosni i
Hercegovini. Geol. zbornik 12, 224-240
Brozzi, Gianluca; Castrovilli, Michele; Preti, Nevio; Mezzetti, Andrea; Marchi, Federico;
Demidoveca, Jelena; Omar, Belloni; Manservisi, Massimiliano; Milanolo, Simone; Forti,
Paolo; Cendron, Federico; Mormino, Ilaria; Gualandi, Piero (2012): Bosnia 2012: il
primato di Govjetica, Sottoterra 135, 26-73
Castrovilli, Michele; Rodolfi, Giuliano (2010): Spedizione speleologica in Bosnia: 29
maggio-12 giugno 2010 Diario di Campo. Sottoterra 130, 40-49
Danes, Jiry (1921): Peine u kanjonu Prae i u okolini Glasinakog polja. Glasnik geografskog
drutva, Beograd, n. 5
Dujakovic, Goran (2004): Peine i jame Republike Srpske = Caves in the Republic of Srpska.
Zavod za udbenike i nastavna sredstva Srpsko, Sarajevo, 292 p.
Kanaet, Tvrko (1963): Slivno podruje peina u kanjonu Prae. Trei Jugoslovenskih
Speleolokih Kongres, Sarajevo, 85-93
Malez, Malez (1980): Speleological chronology in some caves in Bosnia and Herzegovina. Na
Kr 9, 3-32.
Mulaomerovi, Jasminko; Zahirovi, Damir; Handi, Emir (2006): Katastar Speleolokih
objekata Bosne i Hercegovine, 274 p.
Preti, Nevio (2010): Il Canyon di Praa e la risorgente di Govednica. Sottoterra 131, 68-72
Salihovic, Alija (1963): Prilog iznalaenju optimalnih metoda mjerenja speleolokih objekata.
Trei Jugoslovenskih Speleolokih Kongres, Sarajevo, 251-258
Slikovi, Teofil (1979): Stratigrafska i paleontoloka istraivanja peina u BiH. Na Kr, 6, 21-27
40
Position of Govjetica and Mrana caves and other relevant speleological objects in the region
Simplified survey of Govjetica cave and Mrana caves
41
42
Hall of the Cyclops (Sala del ciclope)
Amilas branch (Ramo Amila)
Hall of Bones (Sala delle Ossa)
Calcite crystals in Bijoux branch (Ramo Bijoux)
43
44
Anthroherpon cylindricollis
DJIN FU DONG IN TENGCHONG THE LONGEST LAVA

TUBE CAVE IN CHINA
DJIN DONG PEINA U TENCHONGU NAJVEA
VULKANSKA PEINA U KINI
Alexey Zhalov1
Abstract
During late autumn of 2011 was carried out the 3-rd Chinese Bulgarian expedition in
Yunnan Province South West China. During the expedition were mapped 10 caves with
a total length of the galleries above 4854 m. Among them was studied Djin Fu Dong Cave
located in Tengchong volcano area. The work described the cave as the longest one lava tube
cave in China 742.1; Depth: 94.1 (-24.3); +69.8 m.
Key words: pseudokarst, lava tube cave, exploration, Tengchong volcano area, China,
Saetak
Tokom kasne jeseni 2011. organizovana je trea kinesko-bugarska ekspedicija u provinciju
Yunnan - jugozapadna Kina. Tokom ekspedicije ucrtano je na mapu 10 peina sa ukupnom
duinom galerija oko 4854 m. Meu njima, prouavana je Djin Fu Dong peina koja je locirana u vulkanskoj regiji Tengchong. Nakon istraivanja, opisana je kao najdua cjevasta
vulkanska peina u Kini, duine 742 m.
Kljune rijei: pseudokr, cjevasta vulkanska peina, Younan, Kina
Introduction
From 20 Octobet to 10 November 2011 was carried out the 3-rd Chinese Bulgarian
expedition in Yunnan Province South West China. The Bulgarian team was composed by Alexey Zhalov - Caving Club Helictit Sofia Leader ; Alexander Stoev
- Caving Club Puldin - Plovdiv ;
Boyan Petrov - National Museum of Natural History ; Kamen Bonev - Caving
ClubVertilend - Sofia ; Konstantin Stoilov - Student Caving Club Academic
Sofia. The group included a Greek speleologist Lambros Makrostergios chairman of
the Cave Club of Karditsa town.
The Chinese side was composed by Zhang Fan caver and Deputy Director of
the Institute of Geography of Yunnan Province; Professor Liu Hong hydrogeologist , Wang Jian and So Shu Xuan.
1
Speleo Club Helictit, Sofia, Bulgaria, E-mail: azhalov@gmail.com
46
Alexey Zhalov
Within 20 days, 12 of which fieldwork, the expedition worked in two different areas about 400 km far from each other . Ten days were devoted to work in
the Baoshan district in particular in the territory of Golingoshan National Nature
Reserve, stretches along the China Myanmar border. About that time, six horisontal
and 2 vertical caves were explored. The expedition worked also in area about 60 km
from Kunming where longest caves of the expedition was mapped (Fig.1) :
Yenze Dong (Swallow cave) legth 1514, depth -95 m and Da Shi Dong (Big rock
cave) length 1394 and depth 39.30 (-22.6m / +16.7). (Zhalov, 2011)
During the expedition were mapped 10 caves with a total length of the galleries
above 4854 m. B. Petrov explored all objects from biospeleological point of view, respectively, had collected a considerable zoological material. He carried out research
on the species composition of bats in all visited and explored caves.
Chinas volcanoes and volcano cave exploration

in the country
There are about fifteen volcanic centers in China that have been active in the
Holocene (i.e., the last 10,000 years) ( Liu. 1999, 2000) (Fig.2) . In a number of these
centers basaltic volcanism has emplaced extensive lava flow fields, some of which
contain evidence of lava caves. Up to date the cave exploration in China is focused
in karst terrains so, the study of the lava areas is very poor. For example in the list
of the Worlds longest lava tubes compiled by Bob Gulden (http://www.caverbob.
com) did not consist any Chinese cave. As much as the cave exploration in volcano
areas exist, lava caves are known in the Wudalianchi and Jingpo Hu volcanic fields
in northern Chinas Heilongjiang province, and in the Leiqiong volcanic field in
Guangdong and Hainan provinces. (Wood & Haiyan, 2010 ). According the same
authors the Underground Ice Cave situated at Wudalianchi volcanic field and especially in Loaheishan volcano area in northern Heilongjiang Province may be the
longest lava cave so far known in China (accurate mapping of caves at Jingpo Hu or
Hainan Island may prove that some may be longer). The total length of the cave is
515 m and the lava age is dated as 0.512 Ma2.
The vulcanizm in West China and Tengchong volcanic field
The volcanism in West China is a result of the collision between the Indian and
Eurasian continental plates. (Fig.1) It caused deep subduction of the Indian plate
beneath the Tibetan plateau which give rise to hundreds of volcano clusters in the
Xinjiang (Tianshan and Turfan volcano groups), Tibet (Kunlun volcano group) and
Yunnan (Tenchong volcano district ) provinces. Up to now there is not any written
information for existence of lava cave.
Ma (for megaannum), is a unit of time equal to one million (106) years.
47
During the joint Chinese Bulgarian expedition we worked close to the

Tengchong volcano field and have the chance to make the first exploration of lava
tube cave in this area.
The Tengchong volcanic district is located in southern China near the border
with Burma (Myanmar). (Fig.3). Tens of volcanoes and ca 9000 km2 volcanic rock,
mainly formed in Quaternary, are located in the Tengchong basin in the north of
Teng-Liang graben. The Tengchong area contains 3 main volcanoes of Holocene age,
Dayingshan, Maanshan, and possibly Heikongshan, plus 65 older volcanoes and
cones. Major volcanic rocks are basalt, dacite welded tuff, basaltic trachyandesite
and trachyandesite. All of them belong to a high-potassium calc-alkaline volcanic
suite. Volcanic eruptions in this region can be roughly divided into at least four
stages or swarms: late MiocenePliocene basalt and olivine-basalt volcanic rocks
(5.54.0 and 3.80.9Ma) and Pleistocene acid rocks (0.80.1Ma); late Pleistocene
Holocene basalts and intermediate-acid rocks such as andesites (0.1 0.01Ma) (Mu et
al., 1987; Ji, 1998; Li et al., 1999; Wang et al., 1999).
The chemistry analise of the rocks show that from PliocenePleistocene to
Holocene, K2O content increases in the volcanic rocks from 1.5% to 3.65%, but MgO
content decreases from 5.91% to 3.04% (Fan et al.,1999). The Tengchong volcanic
component has high Al2O3 and K2O, but low TiO2 . On the diagram of K2OSiO2,
it belongs to high-potassium basalt and andesite, as well, in the Log Log diagram,
it drops into the island-arc domain (Zhao & Chen, 1992). NdSr isotopic and microelement analysis indicates that the main-series rocks are sourced from metasomatic
mantle eclogite and pyrolite (Zhu et al., 1983). Basalts and andesitic basalts are characterized by high 87Sr/86Sr ratio (0.70570.7081), low _Nd values (1.1 to 5.7), and
particularly high 208Pb/206Pb ratios (1.081.12) (Chen et al., 2002).
Djin Fu Dong Lava Tube Cave
Djin Dong is a lava tube cave, formed by Pleistocene basaltic-andesitic lava flow with
age 0.21 0.12 Ma . It is located 5.6 km W-NW from Tengchong town and 0,350 km
NE from stone kibble factory, located in (Teng Chong Xian neighborhood) on the
right side of the provincial road 317. The entrance is situated at alt. 1642 m in the
middle of the vegetable field 1.2 km west from the massif of a proto volcano. WGS
Coordinates: N25.03170 E98.43969 (Fig.4)
The main direction of the cave development is W NE, so the gallery followed
the way of the lava, coming up form the volcano. The entrance is elliptic (6.5 x 4.5
m) and vertical. After a drop of 2.5 m the cave branches into two directions E-NE,
where the passage is going upward and W - which development is downwards. The
length of the law grade passage is 210 m and its depth is 24.3 m. The scandent
branch is 521.10 m long with a depth of + 69.8. The main form of the gallery is oval
(Fig.5) , but in some places becomes triangle (Fig.6) with dimensions in the range
from 2-5 m width to 1.5 m 6 m high. The floor of the whole cave is covered by basalt blocks, filmed by thick layer of mud and guano. Stalactites made of lava dripped
48
Alexey Zhalov
from ceiling. (Fig.7).A lot of them are located in the entrance part of the cave. All
of them are small, average length 3 cm. These are formed when the secondary lava
flowing into the cave is suddenly cooled.
The water slightly enriched in CO2 dribble from some fractures in the ceiling, form calcite speleothemes. (Fig.8). Probably they are as a result from solution
of surficial deposits probably of sand. The calcite speleothems in the cave includes
flowstones, centimetric stalactite embrys , stalagmites, minisiters . It is wet and hot
(temperature in the scandent passage is 15,3C and in downwards one is 1-2C lower.
Total length: 742.1; Depth: 94.1 (-24.3); +69.8 m.
Biospeleological studies
Boyan Petrov from National Museum of Natural History explored all objects from
biospeleological point of view, respectively, had collected a considerable zoological
material. He carried out research on the species composition of bats in all visited
and explored caves. Preliminary investigation of the collected material showed that
it includes a number of probable undescribed troglobites and troglophiles. Generic
and even the family identification of many specimens are still pending examination
by taxonomists.
Vertebrata
Rhinolophus cf. Stheno~ 11 ind., 1 female FA=44.0 mm. Probably the second find
in Chine. (Fig.9)
Invertebrate
Araneae: 16 ind., 3 species, 1 troglobite?
Opiliones: Cyphophthalmi - 1 ind., troglobite?
Opiliones: Phalangidae- 1 ind.
Chilopoda: Scutigeridae - 3 ind., 1 species, (Fig.10)
Collembola: 4-5 ind., 1 species
Coleoptera: Carabidae- 1 ind., not a cave dweller.
Coleoptera: Pselaphidae- 1 ind.
Coleoptera: Staphilinidae- 14 ind. (2 species)
Coleoptera: Family indet. - 1 ind., length about 3-4 mm
Orthoptera: Aemodogryllinae- 7 ind., > 100 observed at many places in the cave.
Literature
Chen, H., Jiang, C., Dong, J., Zheng, Y., Pan, Y., 2003: Three active volcanoes in China and
their hazards.- Journal of Asian Earth Sciences, 21, 515526.
Gulden, Bob List of the worlds longest lava tubes http://www.caverbob.com)
Liu, J. 1999: Volcanoes of China.- Science Press: Beijing, pp. 215 (in Chinese).
49
Liu, R. (Ed),. 2000: Active Volcanoes in China.- China Seismic Press: Beijing, pp. 114 (in
Chinese).
Wang, F., Zicheng, P., Rixion, Z., Huaiy, H., Liekun, Y., 2006: Petrogenesis and magma residence
time of lavas from Tengchong volcanic field (China): Evidence from U series disequilibria
and 40 Ar/39 Ar dating.- Geophysics Geosystem G3, 7, 1. Q01002:10.1029/2005GC001023
Wang, Y., Xuemin, Z., Chaosong, J., Haiquan, W., Jinglin, W., 2007: Tectonic controls on the
late MioceneHolocene volcanic eruptions of the Tengchong volcanic field along the
southeastern margin of the Tibetan plateau.- Journal of Asian Earth Sciences 30, 375389.
Wood, C. & Haiyan, Z., 2010: Volcanic centres and lava caves in China.- Proceedings of the
14th International Symposium on Vulcanospeleology Undara, Vulcanic National Park,
Qeensland, Australia, August 2010, pp. 123- 131.
Zhao, C. H., Chen, T. F., 1992: A discussion on magma-tectonic type of Cenozoic volcanism
from Tengchong area (Yunnan Province)A new type of post-collision arc-volcanism.Geoscience, 6, 119129 (in Chinese with English abstract).
Zhalov, A., 2011: Spedizione Bulgaro-Cinese a Golingoshan.- Speleologia, 65, 87-88.
Fig. 1: Location of the explored areas from the Golingongshan2011 speleo expedition.
50
Alexey Zhalov
Fig. 2: The distribution of volcanoes on the territory of China.
51
Fig. 3: Spreading of Tengchong volcano rocks. The location of the cave is given in the context of
the K-Ar age (Ma) of the rock. (after Wang et.al., 2006 modified by Zhalov, A).
52
Alexey Zhalov
Fig. 4: Location of the Djin Dong Lava Tube Cave.
Fig. 5: Typical cross section of the cave (Photos: A.Zhalov).
Fig.6: Typical cross section of the cave (Photos: A.Zhalov).
Fig. 7: Lava stalactites in the cave ceiling (Photo: A.Zhalov).
53
54
Alexey Zhalov
Fig. 8: Calcite stalactites in the sailing.
Fig. 9: The bat - Rhinolophus cf. Stheno (Photo: B.Petrov).
Fig. 10: Chilopoda: Scutigeridae (Photo: A.Zhalov).
55
SJEVERNOATLANTSKA OSCILACIJA I NJEN UTICAJ NA

PADAVINE NA PROSTORU HERCEGOVAKOG KRA U
PERIODU 2000 2011 GODINE
NORTH-ATLANTIC OSCILLATION AND ITS IMPACT
ON THE PRECIPITATION IN THE AREA OF HERZEGOVINA
KARST 2000 2011
Bakir Krajinovi1
Saetak
Sjevernoatlantska oscilacija (NAO) je jedan od najznaajnijih klimatskih faktora na sjevernoj
hemisferi. Uticaj ovog fenomena osjea se od istonih obala Sjeverne Amerike do centralnog
Sibira i od sjevernog pola do suptropskog regiona na sjevernoj polulopti. Znaajan uticaj ima
i na klimu Balkanskog poluotoka. Na ovom prostoru NAO ima najjai uticaj u toku zimskih
mjeseci. Padavinski reim Hercegovine je karakteristian za mediteransku i izmijenjeno mediteransku klimu. Kako je ovaj prostor najizloeniji vjetrovima junog kvadranta tako i padavine dolaze sa tim zranim strujanjima.
Klimatske promjene koje su evidentne imaju znaajan uticaj na okolinu, pogotov na krki reljef koji je graen od krenjaka i dolomita. Klimatske promjene utiu na poveanu poroznost
kra, a ekstremne promjene u padaviskom reimu kao i u temperaturnom reimu direktno
utiu na promjene tla kao i biljnog i ivotinjskog svijeta hercegovakog kra. Analiza klime i
klimatskih promjena na podruju Hercegovine od velike je vanosti za analizu promjena kra
i krkog reljefa ovog podruja kao i promjene osjetljivog biljnog i ivotinjskog svijeta kako
podzemnog tako i nadzemnog.
Kljune rijei: Sjevernoatlantska oscilacija, padavine, hercegovaki kr, Hercegovina.
Summary
North Atlantic Oscillation (NAO) is one of the most important climatic factors on the
northern hemisphere. NAO influence felt from the eastern coast of North America to the
central Siberia and from the North Pole to the subtropical regions of the northern hemisphere. This phenomenon has significant impact on the climate of the Balkan Peninsula. In
this area the NAO has the strongest influence in the winter months. Precipitation regime in
the Herzegovina is characteristic for the Mediterranean and the Sub-Mediterranean climates.
This area is most exposed to the winds of the southern quadrant and rainfall come with those
winds in Herzegovina.
1
Federalni hidrometeoroloki zavod, Sarajevo, BiH, E-mails: bakir.krajinovic@hotmail.com, bakirk@fhmzbih.gov.ba
SJEVERNOATLANTSKA OSCILACIJA I NJEN UTICAJ NA PADAVINE NA...
57
Climate change is evident and those changes have a significant impact on the environment,
especially the karst relief that is mainly composed of limestone and dolomite. Climate change
is affecting the increased porosity of karst, and extreme changes in precipitations regime as
well as changes in temperature regime have directly affect to the soil, plant and animal life of
Herzegovina karst region. Analysis of climate and climate changes on this territory is of great
importance for the analysis of changes in karst.
Keywords: North Atlantic Oscillation, precipitation, herzegovina karst region, Herzegovina.
Uvod
Podruje hercegovakog kra graeno je od vrlo poroznih stijena koje se razlau

fizikim i hemijskim putem. Na ove procese utiu i padavine, svojim intenzitetom i
koliinom. Podruje Hercegovine ima jedinstvene klimatske prilike. Mediteransku
klimu u primorju i u dolini Neretve do pred Mostar, a izmijenjenu mediteransku
klimu ima veliki dio Hercegovine, dok samo manji dio Hercegovine ima izmijenjeno
kontinentalnu klimu. Karakteristike ovih klimatskih tipova jesu visoke temperature
i manja koliina padavina u ljetnim mjesecima.
Klimatski faktor koji ima najvei uticaj na koliinu padavina na podruju
vanjskih Dinarida je NAO. Meutim, NAO nije jedini faktor koji utie na koliinu padavina na prostoru Hercegovine, to su jo, pravac pruanja i visina Dinarida,
Jadransko more, centri visokog i niskog vazdunog pritiska odnosno vjetrovi sa svojim pravcem i jainom kao i ostali klimatski faktori i modifikatori. Kako je NAO
jedan od najznaajnijih faktora u ovom radu bie ukazano na povezanost koliine
padavina na prostoru vanjskih Dinarida, odnosno prostora hercegovakog kra i
indeksa Sjevernoatlanske oscilacije (NAOI).
Globalna cirkulacija atmosfere ukazuje na vrijednosti i trendove padavina na
reginolnoj razini (Lpez-Moreno et al., 2011). Od svih tih procesa NAO je jedan od
najdominantnijih globalnih klimatskih faktora koji utiu na koliinu padavina na
prostoru hercegovakog kra.
NAO se odlikuje sa tzv spetial dipole, sa anomalijom centara atmosferskog
pritska iznad Azora i Islanda (Hurrell, 1995). Razlika u pritiscima barometarskih
polja Azora i Islanda uzrokuje kretanje zapadnih vjetrova iznad Atlantika koji se
kreu prema Evropi i kako gradijent atmosferskog pritiska oscilira tako i koliina
padavina u Evropi varira. Ovaj fenomen od velike je vanosti za vremenske uslove i klimu iznad cijelog sjevernoatlasnkog regiona: sa zapadnim vjetrovima vlaan
zrak dolazi sa Atlantika iznad Evrope i direktno utie na temperaturu i padavine,
posebno u vrijeme zime na sjevernoj zemljinoj hemisferi od decembra do marta
(Bachmann, 2007.).
Na globalnoj razini region Mediterana vjerovatno je jedan od najranjivijih regiona na sve prisutnije klimatske promjene, gdje promjene u temperaturi i padavinama direktno utiu na proticaj rijeka ovog podruja (Lpez-Moreno
et al., 2011). Poveavanje koncentracije staklenikih plinova u atmosferi moe
58
Bakir Krajinovi
uzrokovati intenzivnije, geografski ire promjene uticaja NAO na klimu (Osborn,

2004.). Promjene u koliini padavina u Hercegovini sve su prisutnije i oitije, na to
ukazuje linearni trend suma padavina. Na ovaj nain oigledan je uticaj klimatskih
promjena na ovom podruju (Krajinovi, 2012). .
NAO najvie utie na padavine u zimskom periodu, kako podruje Hercegovine
prima najvie padavina u ovom periodu to je i znaaj NAO daleko izraeniji za ovo
podruje. Glavni cilj ovog rada je ustanoviti veze izmeu padavina na prostoru
hercegovakog kra i NOAI, ali i upozoriti na sve prisutnije promjene vremenskih
uslova. Ove promjene utiu na sve geosfere, a kako je to podruje karakteristino
po osjetljivosti svih tih geosfera, to je i razlog ovog upozorenja svima na prisustvo
nezaustavljivog procesa promjene klime.
Podaci i metode
Podaci o NAOI su preuzeti sa http://www.cru.uea.ac.uk/cru/data/nao/nao.dat

(08.10.2012.). To su podaci o mjesenim vrijednostima ovog indexa za ispitivani period. Podaci o koliinama padavina preuzeti su od Federalnog hidrometeorolokog
zavoda Bosne i Hercegovine.
Za analizu meteorolokih podataka uzete su dvije reprezentativne glavne meteoroloke stanice, Mostar i Livno (Tabela 1.). Metode obrade podataka su prije svega
statistike, meutim analiza i sinteza su metode koje dominiraju u ovom radu.
Tabela 1. Meteoroloke stanice na podruju hercegovakog kra sa kojih su koriteni podaci
o koliinama padavina.
Naziv meteorolokih stanica
Tip stanice
Nadmorska visina
LIVNO
GMS
724
MOSTAR
GMS
99
Geografske koordinate
izraene u step., min. i sec. (,,)
Lat.
43
49
22
Lon.
17
Lat.
43
21
Lon.
17
47
38
Izvor: Federalni hidrometeoroloki zavod, sektor primjenjene meteorologije, odsjek za klimatska istraivanja i studije.
Analiza padavina na podruju hercegovakog kra

u period 2000 2011
Mediteranska i izmjenjene mediteranska klima na podruju hercegovakog kra odlikuje se sa toplim ljetima u junijim krajevima, odnosno umjereno toplim ljetima u
neto sjevernijim podruijima kao i sunim ljetnim periodom. Maksimum padavina
na ovom prostoru karektaristian je za kraj jeseni i poetak zime odnosno za mjesece oktobar, novembar i decembar (Graf. 1.).
Kako vidimo sa grafikona 1. podruje hercegovakog kra odlikuje se minimumom padavina u ljetnim mjesecima juni, juli i avgust. Sume padavine u ovom period
59
Grafikon 1. Mjesene koliine padavina za Mostar i Livno u period 2000 2011 godine.
se kreu oko 65 mm po mjesecu. Maksimum padavina ovo podruje ima u period

oktobar, novembar i decembar. Koliina padavina u ovom period se kree oko 150
mm mjeseno. Ovdje treba istai da je koliina padavina za Mostar neto vea u odnosu na koliinu padavina za MS Livno.
Analizom podatka za meteoroloke stanice Mostar i Livno o broju dana sa
razliitim koliinama padavina moemo zakljuiti da se broj dana sa padavinama
poveava. Uzevi broj dana sa dnevnom koliinom padavina veom od 1,0mm moemo zakljuiti da se na obje stanice taj broj poveao od 2000 do 2011 godine. Neto
vee poveanje padavina sa dnevnom koliinom od 1,0mm ima Livno u odnosu na
Mostar. Karakteristika 2010 i 2011 godine jest da se drastino poveao broj dana sa
dnevnom koliinom padavina od 0,1mm u odnosu na protekle godine, ali ako pogledamo 2011. godinu broj dana sa koliinom padavina (>1,0mm, >10,0mm i 20,0mm)
drastino je smanjen u odnosu na prethodne godine.
Linearni trend ukazuje da se broj dana sa padavinama poveava u ispitivanom
periodu, s tim da se daleko vie povea broj dana sa manjim koliinama padavina od
broja dana sa veim koliinama padavina (Graf. 2.).
Na godinjem nivou koliina padavina na podruju hercegovakog kra kree
se oko 1400 mm u Mostaru, a u Livnu oko 1100 mm. Meutim, kako vidimo na grafikonu 3. koliina padavina u ispitivanom period kretala se u Mostaru od 880 mm
2011. godine do 2500 mm 2010. godine. Koliina padavina na meteorolokoj stanici
Livno kretala se od 800 mm 2011. godine do 1750 mm 2010. godine.
Kako vidimo na primjeru najmanjih i najveih godinjih suma padavina (2010.
i 2011.) klimatske promjene su sve oitije, sve prisutnije i oigledno se mogu primijetiti na najjednostavnijim primjerima.
60
Bakir Krajinovi
Grafikon 2. Broj dan sa koliinom padavina od 0,1 mm do 20,00 mm

u periodu od 2000-2011 godine.
Grafikon 3. Godinje sume padavina i linearni trend suma padavina za Mostar i Livno
u period 2000 2011 godine.
Koliina padavina zavisno od kraja u BiH pokazuje minimalne promjene u

prethodnih 100 godina od najvie +/- 5 %, s tim to je u sredinjem planinskom
pojasu prisutan trend poveanja koliina kinih padavina, dok je u jugozapadnom i
sjevernom i sjeveroistonom dijelu zemlje prisutan trend smanjenja, ali postoji razliit trend po sezonama. Najvei dio BiH pokazuje negativan trend tokom proljea i
ljeta, dok je zabiljeen porast kinih padavina tokom zimske polovine godine.
Poseban problem u vezi sa ovim trendom predstavlja trend opadanja snjenog
pokrivaa u zimskom periodu, to smanjuje akumulaciju vode u planinskom dijelu. Sve to ukazuje na ozbiljan deficit vode u proljetnoj i ljetnoj sezoni, koji se ve
sada osjea. Godinji deficit kinih padavina u jugoistonom dijelu FBiH (Mostar
9,1%), (Vukmir et al., 2009). to se toga tie, postoji posebna zabrinutost za trend
snjenog pokrivaa koji opada u zimskom periodu, to smanjuje akumulaciju vode
61
Slika 1. Geografska raspodjela godinjih suma padavina u Bosni i Hercegovini

za period 2001-2010 godine.
Izvor: Krajinovi (2012).
u planinskim dijelovima. Ovi faktori ukazuju na ozbiljan deficit vode u proljetnim i

ljetnim sezonama, to se ve osjeti.
Uoena je sve vea promjenljivost vremena u svim sezonama i ona ukljuuje
brze izmjene kraih perioda (pet do deset dana) ekstremno hladnih i toplih vremenskih uslova, tzv. toplih i hladnih valova, i perioda sa ekstremno velikim kinim
padavinama, kao i suama. Te izmjene su esto praene i jakim vjetrovima, premda
se mora napomenuti da su vrijednosti brzina vjetra jo uvijek manje nego u drugim
djelovima svijeta, kao i tete koje izazivaju. Ovako poveane oscilacije temperature
i kine padavina dovode do poveanja intenziteta i uestalosti vremenskih nepogoda praenih pljuskom kie, nerijetko i gradom. Uoena je izuzetna promjenljivost
vremena u kratkim vremenskim intervalima i na malom prostoru, te pogoranje biometeorolokih prilika, kao i evidentne posljedice na poljoprivredu, vodoprivredu,
elektroprivredu i ljudsko zdravlje (Vukmir et al., 2009).
Zbog gore pomenutih faktora, oekuje se da e se trajanje suhih perioda, uestalost poplava od bujica i intenzitet erozije tla poveati tokom sljedeeg vijeka. Pored
toga, poveanje se oekuje u pojavi grada, oluja, munja i maksimalne brzine vjetra, koji
mogu predstavljati prijetnje svim oblicima ljudske aktivnosti (Vukmir et al., 2009).
62
Bakir Krajinovi
Analiza vrijednosti Indeksa sjevernoatlanske oscilacije

u periodu 2000-2011 godine
Sjevernoatlantska oscilacija (NAO North Atlantic Oscillation) je klimatski fenomen koji se javlja u sjevernom Atlantiku, a odnosi se na kolebanje intenziteta islandskog minimuma (podruja niskog pritiska zraka iznad Islanda) i azorskog maksimuma (podruja visokog pritiska zraka iznad Azorskih ostrva). Ta dva barika sistema imaju direktan uticaj na vrijeme i klimu u Europi, pa tako i na klimu i vrijeme
hercegovakog kra. Sjevernoatlantska oscilacija odlikuje se sa dva suprotna stanja.
Prvo stanje, odnosno pozitivni NAO indeks, javlja se kada je izraen azorski maksimum ali i islandski minimum (slika 2.). Drugo stanje, negativni NAO indeks, karakterizira slabo izraen azorski maksimum ali i slab islandski minimum (slika 2.).
Grafikon 4.: Indeks Sjevernoatlanske oscilacije u periodu 2000. 2011. godine
Izvor: http://www.cpc.ncep.noaa.gov/products/precip/CWlink/pna/norm.nao.monthly.b5001.current.ascii.table (09.10.2012)
Slika 2.: Grafiki prikaz pozitivne i negativne faze sjevernoatlanske oscilacije

i njen uticaj na podruje june Evrope odnosno na podruje Mediterana
Izvor: http://apollo.lsc.vsc.edu/classes/met130/notes/chapter10/nao.html (09.10.2012).
63
Ovisno o intenzitetima navedenih barikih sistema, odnosno o NAO indeksu,

zavisi jaina zapadnih vjetrova koji puu preko Atlantika prema Europi, a o zapadnim vjetrovima pak zavise kretanja ciklona koje dolaze u nae krajeve. U prvom
sluaju, pri pozitivnom NAO indeksu, kada imamo jaku azorsku anticiklonu i jaku
islandsku ciklonu, staza najjaih zapadnih vjetrova nalazi se znatno sjevernije od
naih krajeva. Zbog toga je tada vrijeme u sjevernoj Europi promjenljivo, svjee, esto i kiovito, a na geografskim irinama naeg podruja suho i iznadprosjeno toplo. U drugom sluaju, pri negativnom NAO indeksu, kada su azorska anticiklona i
islandska ciklona slabi, zapadni vjetrovi se sputaju prema naim geografskim irinama i donose uestale prodore s Atlantika. Zbog toga je tada vrijeme u veem dijelu
Europe, osobito na Mediteranu, promjenljivo te iznadprosjeno kiovito. Pozitivni i
negativni NAO indeksi se kroz odreena razdoblja smjenjuju, no u nekom periodu
jedan od indeksa moe dominirati.
Grafikon 5.: Prosjene mjesene vrijednosti NAOI za period 2000-2011 godine

i linearni trend mjesenih vrijednosti NAOI
Srednje vrijednosti NAOI za ispitivani vremenski period ukazuju na pozitivne

vrijednosti tokom poetka godine (januara, februar, mart i april) dok ostatak godine
ima negativne srednje vrijednosti NAOI (Graf. 5.). Ovakve vrijednosti ukazuju da
se koliina padavina poetkom godine znatno smanjila dok je koliina padavina u
zimskom periodu znatno porasla. Ovo stanje sjevernoatlasnske oscilacije uzrokuje
hladnije i vlanije zime na prostoru hercegovakog kra (Graf. 5.).
Korelacija izmeu NAOI i koliine padavina na prostoru

hercegovakog kra
Korelacija predstavlja meusobnu povezanost izmeu razliitih pojava predstavljenih vrijednostima dvaju varijabli. Pri tome povezanost znai da je vrijednost jedne
varijable mogue sa odreenom vjerovatnoom predvidjeti na osnovi saznanja o
vrijednosti druge varijable. Promjena vrijednosti jedne varijable utie na promjenu
vrijednosti druge varijable. Varijabla koja svojom vrijednou utie na drugu varijablu naziva se neovisna varijabla. Varijabla na koju se utie naziva se ovisna varijabla.
U naem sluaju neovisna varijabla bi bio indeks NAO, a zavisna varijabla koliina
64
Bakir Krajinovi
padavina na prostoru hercegovakog kra. Ponovo treba naglasiti da je NAO samo

jedan u nizu od faktora koji utiu na koliinu padavina i treba ga posmatrati u kombinaciji sa drugim globalnim klimatskim faktorima.
Grafikon 7.: Koeficijent korelacije izmeu koliine padavina u Mostaru i Livnu

za ispitivani period.
Korelacija izmeu koliine padavina u Mostaru i Livnu je relativno visoka

to ukazuje na istovjetne faktore koji utiu na padavine jednog i drugog podruja.
Razlike u koliini padavina za ove dvije meteoroloke stanice uzrokovana je razlikom u nadmorskoj visini i geomorfolokim faktorima, odnosno reljefu ta dva podruja. Koeficijent korelacije padavina u Mostaru i Livnu kree se od 0,6 (2002, 2007.)
do vrlo visoke vrijednosti iznad 0,8 za (2000, 2001, 2003, 2004, 2008. godinu).
Grafikon 8.: Koeficijent korelacije izmeu koliine padavina

i NAOI u Mostaru i Livnu za ispitivani period.
Padavine na prostoru hercegovakog kra i NAOI imaju odnos takav da kada je

NAOI u negativnoj fazi koliina padavina se poveava, a kada je NAOI u pozitivnoj
fazi koliina padavina na prostoru Hercegovine je manja. Kada je NAOI negativan,
zapadni vjetrovi koji puu sa Atlantika su u visini nae geografske irine tako da u
ove prostore donose obilje padavina.
65
Grafikon 9: Korelacija NAOI i koliine padavina za Mostar i Livno u odnosu na anomaliju

padavina za iste stanice u periodu 2000-2011 godine.
Zakljuak
Raspored padavina uslovljen je velikim brojem faktora. Globalni faktori koji utiu na
kruenje toplih i hladnih kao i suhih i vlanih vazdunih masa su najvaniji faktor
u geografskom rasporedu koliine padavina. NAO je jedan od najvanijih globalnih
faktora koji utie na raspored padavina na prostorima hercegovakog kra. Sa svojim
fazama NAO utie na pomjeranje vlanih i toplih vazdunih masa sa Atlantika na
evropsko kopno. Upravo u zavisnosti od faze NAO koliina padavina se poveava ili
smanjuje na prostoru Hercegovine. Dakle kada imamo negativnu fazu NAO, odnosno kada su vrijednosti NAOI negativne, padavine se izluuju u veim koliinama na
prostoru Hercegovine. Razumijevanje NAO uslovit e i bolju prognozu za padavine
kao i druge meteoroloke parametre i pojave.
Klimatske promjene su uslovljene prirodnim procesima odnosno prirodnim
klimatskim fluktuacijama (izmjene toplih i hladnih perioda), ubrzane su negativnim
djelovanjem ovjeka na atmosferu. Poveenje svjetske populacije, ovisnost ovjeanstva o fosilnom gorivu kao i drugim neekolokim izvorima energije uslovili su
unitavanje ozonskog omotaa kao i poveanje udjela staklenikih plinova u atmosferi. Kombinacijom prirodnih i antropogenih uticaja na klimu ve su oigledni na
svakom dijelu planete, pa tako i na prostoru hercegovakog kra. Svjedoci smo ekstremno visokih snjenih padavina 2012. godine u Mostaru kao i ekstremne sue u
ljetnom periodi 2012. godine. Ovo je samo jedan primjer klimatskih promjena na
prostoru Hercegovine.
Kr, krki reljefni oblici (podzemni i nadzemni), jedinstven biljni i ivotinjski
svijet, kao i poljopoprivreda ovog kraja sve e vie biti izloeniji negativnom uticaju
klimatskih promjena. Klimatske promjene e se ogledati kroz sve vee pojave poplava, ekstremnih vrijednosti visokih i niskih temeperatura, dugih sunih perioda koji
uslovljavaju pojavu poara, sve e biti izraeniji prisutniji na ovom podruju.
Spoznaja i razumijevanje izmijenjenih klimatskih prilika na ovom podruju
doprinijet e broj adaptaciji na sve promjene klime kao i svih drugih sfera ivota
ovisnih o klimi. Priprema stanovnitva na sve vee mogunosti od prirodnih nepogoda izazvanih promjenama klime smanjit e tete uzrokovane tim nepogodama.
66
Bakir Krajinovi
Ova upozorenja odnose se i na istraivae koji se bave krom, krkim reljefom,

florom i faunom kra kao i drugih geosfera ovog podruja. S tim u vezi u nadi smo
da e ovaj rad potaknuti bre i intenzivnije istraivanje tog podruja.
Literatura
Bachmann, N., 2007: The North Atlantic Oscillation (NAO) : Research, mechanisms and future
outlook.- Termpaper Writing for MSc Biogeochemistry and pollutant dynamics, ETH, str
17, Zurich, dostupno na: http://www.up.ethz.ch/education/term_paper/termpaper_hs07/
BACHMANN_rev_termpaper_hs07.pdf.
Hurrell, J. W., 1995: Decadal trends in the North Atlantic Oscillation and relationships to
regional temperature and precipitation.- Science, 269, 5224, 676-679.
Krajinovi, B., 2012: Analysis of precipitation and the values of the linear trend of precipitation
in the area of Dinarides of Bosnia and Herzegovina for the period 2001 2010.- BALWOIS
2012, Ohrid, 28. 5. - 2. 6. 2012., rad je dostupan na:
http://ocs.balwois.com/index.php?conference=BALWOIS&schedConf=BW2012&page=pap
er&op=view&path[]=331&path[]=48
Lopez-Moreno, J. I., Vicente-Serrano, S. M., Moran-Tejeda, E., Lorenzo-Lacruz, J., Kenawy, A.,
Beniston, M., 2011: Effects of the North Atlantic Oscillation (NAO) on combined temperature
and precipitation winter modes in the Mediterranean mountains: Observed relationship and
projections for the 21st century.- Global and Planetary Change, 77, 1-2, 62-76.
Osborn, T. J., 2004:. Simulating the winter North Atlantic Oscillation: the roles of internal
variability and greenhouse gas forcing.- Climate Dynamics, 22, 605623.
Vukmir et al., 2009: Initial national communication (INC) of Bosnia and Herzegovina
under the United Nations Framework Convention on Climation Change (UNFCCC).Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, str. 194, Banja Luka.
MAGNETIC SUSCEPTIBILITY MEASURED IN SEDIMENTS

OF CLEAN KARSTIC AND FLYSCH RIVERS OF CROATIA
AND SLOVENIA
MAGNETSKA SUSCEPTIBILINOST MJERENA
U SEDIMENTIMA ISTIH KRKIH I FLINIH RIJEKA
HRVATSKE I SLOVENIJE
Stanislav Franikovi-Bilinski1, Robert Scholger2, Halka Bilinski1
and Darko Tiblja3*1
Abstract
The aim of the present work was to perform preliminary measurements of the low-field magnetic susceptibility (MS) of sediments from several Croatian and Slovenian rivers and to find
its connections with their chemical and mineralogical composition, as well as with possible
anthropogenic influence. MS measurements are a new and promising fast and simple method, which could serve as a proxy for preliminary estimation of pollution in different environmental systems. As far we know it is the first time applied in the studied region.
Investigated rivers are predominantly clean rivers from Croatian and Slovenian karstic and
flysch areas, which belong to both Adriatic and Black Sea watersheds: Dragonja, Mirna, Raa,
Riana, Reka, Rak, Cerkninica, Unec and Ljubljanica. It was assumed that due to their unpolluted status they could serve as a database to obtain a natural MS background for this region.
For comparison with them, some rivers and a lake from the Celje old metallurgic industrial
area (Slovenia) were also investigated: Savinja, Hudinja, Voglajna and Slivniko Lake. They
are a sub-basin of the Sava River drainage basin.
Sediments of the clean karstic and flysch rivers showed extremely low MS values, with Mass
susceptibility values ranging from 0.5E-07 to 5.11E-07 and IRM values ranging from 0.7 to
7.88 A/m. In the Celje industrial area river sediments showed much higher MS values, with
Mass susceptibility values ranging from 1.31E-07 to 38.3E-07 and IRM values ranging from
0.91 to 100.42 A/m. Semiquantitative determination of relations between grain-size and concentration of magnetite was performed using Thompson-Oldfield method. Our earlier research of Celje area described in details toxic contamination of river sediments with following
toxic metals for which are given their maximal measured values: Zn (1040 gg-1), Cd (7 gg-1),
Cu (138 gg-1), Ni (82 gg-1), Pb (133 gg-1), Ag (3 gg-1), Hg (1086 ngg-1) and As (30 gg-1).
*1
Institute Ruer Bokovi, Division for marine and environmental research, POB 180, 10002 Zagreb, Croatia,
Corresponding author, E-mail: francis@irb.hr; Phone: +385 1 4561081; Fax: +385 1 4680242
2
Montanuniversitt Leoben, Department of applied geosciences and geophysics, Peter-Tunner-Strae 25, 8700
Leoben, Austria
3
University of Zagreb, Faculty of Science, Department of Geology, Institute of Mineralogy and Petrology, Horvatovac 95, 10000 Zagreb, Croatia
68
Highest MS value is measured in Voglajna River at Teharje-tore, the point which showed
significant number of anomalies of toxic metals in our earlier research.
XRD mineralogical analysis showed that sediments of Celje area have mostly quartz as major
mineral, with relatively small amount of carbonate minerals, while in sediments of karstic
rivers carbonate minerals prevail.
In the present paper we discuss possible connections between measured MS values in sediments and particular metals, as well as with the mineralogical composition of sediments.
Keywords: karstic and flysch rivers; Croatia; Slovenia; magnetic susceptibility; trace elements;
sediments; mineralogy; anthropogenic influence
Saetak
Cilj ovoga rada je provesti preliminarna mjerenja magnetske susceptibilinosti niskoga polja
(MS) sedimenata nekoliko rijeka Hrvatske i Slovenije i utvrditi njezinu povezanost s kemijskim i mineralokim sastavom, kao i s moguim antropogenim utjecajem. Mjerenja MS su
nova i obeavajua, brza i jednostavna metoda, koja moe posluiti umjesto drugih metoda
za preliminarnu procjenu zagaenja u razliitim okolinim sustavima. Koliko nam je poznato, ova metoda je po prvi puta primijenjena u istraivanom podruju. Istraivane rijeke su
preteno iste rijeke iz krkih i flinih podruja Hrvatske i Slovenije, koje pripadaju slivovima
Jadranskog i Crnog mora: Dragonja, Mirna, Raa, Riana, Reka, Rak, Cerkninica, Unec i
Ljubljanica. Pretpostavlja se da s obzirom na njihov nezagaen status one mogu posluiti
kao baza podataka iz koje se moe dobiti prirodne pozadinske vrijednosti MS za ovu regiju.
Za usporedbu s njima uzete su i neke rijeke i jedno jezero iz industrijskog podruja Celja
(Slovenija), koje predstavlja staro metalurko podruje: Savinja, Hudinja, Voglajna i Slivniko
Jezero. Oni predstavljaju pod-bazen drenanog bazena rijeke Save. Sedimenti istih krkih i
flikih rijeka pokazali su izuzetno niske MS vrijednosti, s vrijednostima masenog susceptibiliteta u rasponu od 0.5E-07 do 5.11E-07 i IRM vrijednosti u rasponu od 0.7 do 7.88 A/m. U
industrijskom podruju Celja rijeni sedimenti su pokazali znatno vie MS vrijednosti, s vrijednostima masenog susceptibiliteta u rasponu od 1.31E-07 do 38.3E-07 i IRM vrijednosti u
rasponu od 0.91 do 100.42 A/m. Provedeno je i semikvantitativno odreivanje relacije izmeu veliine zrna i koncentracije magnetita po Thompson-Oldfield-ovoj metodi. Naa ranija
istraivanja podruja Celja detaljno su opisala toksinu kontaminaciju rijenih sedimenata sa
slijedeim toksinim metalima, za koje su navedene maksimalne izmjerene vrijednosti: Zn
(1040 gg-1), Cd (7 gg-1), Cu (138 gg-1), Ni (82 gg-1), Pb (133 gg-1), Ag (3 gg-1), Hg (1086
ngg-1) i As (30 gg-1). Najvia vrijednost MS je izmjerena u rijeci Voglajni kod Teharja-tora,
na toki koja je u naim ranijim istraivanjima pokazala znaajan broj anomalija toksinih
metala. XRD mineraloka analiza pokazala je da sedimenti podruja Celja preteno imaju
kvarc kao glavni mineral s relativno malim udjelom karbonatnih minerala, dok u sedimentima krkih rijeka prevladavaju karbonatni minerali.
U ovom radu se raspravljaju mogue veze izmeu izmjerenih MS vrijednosti u sedimentima
i pojedinih metala, kao i s mineralokim sastavom sedimenata.
Kljune rijei: krke i fline rijeke; Hrvatska; Slovenija; magnetska susceptibilinost; elementi
u tragovima.
MAGNETIC SUSCEPTIBILITY MEASURED IN SEDIMENTS OF CLEAN KARSTIC AND...
1. Introduction
69
Magnetic susceptibility is a degree of magnetization of some material as respond to

applied magnetic field. Method of determining of volume susceptibility is a cheap
and fast method and it is possible to use it as an indicator of anthropogenic contamination with some metals.
Development of application of magnetic measurements in environmental research begun inchoate in the second half of 8th and in 9th decades of 20th century.
Investigation of application of this method to sediments was initiated by Thompson
and Oldfield (1986) and the whole series of authors is using it for different investigations in geosciences. Shortly after that, one of the main research themes become
application of magnetic measurements as a replacement for expensive and complicated chemical analyses in contamination research (Oldfield et al., 1985; Hay et al.,
1997; Heller et al., 1998; Scholger, 1998; Plater et al., 1998; Kapika et al., 1999).
More investigations have showed that a significant correlation exists between
distribution of magnetic particles and distribution of heavy metals around the industrial areas (Strzyszcz, 1993; Strzyszcz et al., 1996 and Heller et al., 1998). Those
investigations, performed in industrial areas of Poland, have also shown that distribution of magnetic susceptibility is closely connected with sedimentation of industrial dust and that magnetic measurements could be used as a method for detection
of presence of heavy metals in soils. In the area of Leoben (Austria) a similar investigation was performed by Hanesch and Scholger (2002). The most detailed overview
of magnetic monitoring methods in pollutant research was given by Petrovsk and
Ellwood (1999).
Majority of those, but also of other authors, are in accordance with the conclusion that this method is promising and confident for identification of polluted areas.
Because this method is fast and cheap, using it is possible to handle a dense network
of sampling points and later on the basis of constructed magnetic susceptibility
maps to determine most important points on which chemical analyses will also be
performed. This all cuts significantly the costs of mapping of heavy metals in the
environment and contributes significantly to the quality of environmental research.
Until recently, magnetic susceptibility measurements have not been used in
Croatia with the purpose of environmental quality assessment. First such measurements in Croatia have been performed by Franikovi-Bilinski (2008) on the samples from Kupa River watershed. The area with highest values of magnetic susceptibility was found to be lower flow of Mrenica River. It was shown that this anomaly
originates from uncareful coal burning products disposal. Preliminary measurements have also shown increased values of magnetic susceptibility in the upper flow
of Dobra River and these investigations are ongoing in collaboration with scientists
from Austria and Czech Republic.
The aim of the present work was to perform preliminary measurements of
the low-field magnetic susceptibility (MS) of sediments from several Croatian and
Slovenian rivers and to find its connections with their chemical and mineralogical
70
composition, as well as with possible anthropogenic influence. Results of performed

measurements could serve as a database to obtain a natural MS background for the
studied region.
2. Study area
Study area is presented in Figure 1. Investigated rivers are predominantly clean rivers
from Croatian and Slovenian karstic and flysch areas, which belong to both Adriatic
and Black Sea watersheds: Dragonja, Mirna, Raa, Riana, Reka, Rak, Cerkninica,
Unec and Ljubljanica. It was assumed that due to their unpolluted status they could
serve as a database to obtain a natural MS background for this region. For comparison with them, some rivers and a lake from the Celje old metallurgic industrial area
(Slovenia) were also investigated: Savinja, Hudinja, Voglajna and Slivniko Lake.
They are a sub-basin of the Sava River drainage basin.
3. Sampling, sample preparation and experimental methods
Sampling of 57 stream sediments from Croatian and Slovenian rivers was performed during three years (2001-2003), within bilateral project Croatia-Slovenia, which
studied geochemistry and mineralogy of river sediments. Sediments were air dried
and dry sieved (standard sieves, Fritsch, Germany). Sieved samples were pulverized
using a mortar grinder Pulverisette 2 (Fritsch, Germany). Samples were used for
different purposes within the mentioned project and rest of samples was stored for
possible further research in the future.
For measurements of mass susceptibility ( in m3/ kg), samples were placed in a
standard cylindrical sample container (10 cm3) and weighed. Multifunction kappabridge MFK1-FA (AGICO, Brno, Czech Republic, Field 200 A/m, Frequency 976 Hz)
was used. The procedure was earlier described in Hanesch et al. (2003).
A direct magnetic field of 1T was introduced, using a Pulse Magnetizer Model
660 (2G Enterprises, Ca, USA). After magnetisation step, IRM was measured by DCSquid Magnetometer (2G Enterprises, Ca, USA).
4. Results of measurements of mass susceptibility and of

remanent magnetism (IRM)
Results of measurements of mass susceptibility and of remanent magnetism (IRM)

are presented in Table 1. Data are divided in three regions/datasets and for each
of them mean values of each measured parameter are given. As expected, highest
values of all parameters are present in Celje industrial region, with Mass susceptibility values ranging from 1.31E-07 to 38.3E-07 and IRM values ranging from 0.91 to
100.42 A/m. Sediments of the clean karstic and flysch rivers showed extremely low
MS values, with Mass susceptibility values ranging from 0.5E-07 to 5.11E-07 and
IRM values ranging from 0.7 to 7.88 A/m. Rivers from this clean region were divided
71
into two groups, from which Slovenian karstic rivers showed a bit higher values than
group consisting of flysch and alogene rivers of Croatia and Slovenia.
In Figure 2 are graphically presented values of mass specific susceptibility in
sediments of studied rivers.
Semiquantitative determination of relations between grain-size and concentration of magnetite was performed using Thompson-Oldfield method and is presented
in Figure 3. In the diagram Magnetic susceptibility (SI) is plotted vs. IRM-intensity
(A/m). The diagram shows that the concentration of magnetic phases varies largely
between rivers. The result makes possible semiquantitative determination of grain
size and concentration of magnetite in studied sediment samples.
5. Discussion of magnetic properties of sediments in

context of their geochemical and mineralogical
composition
In the current discussion we refer to our earlier papers (Franikovi-Bilinski et al.,

2003; Franikovi-Bilinski et al., 2006 and Franikovi-Bilinski et al., 2007), in
which geochemistry and mineralogy of here studied sediments was described.
Earlier research of Celje area (Franikovi-Bilinski et al., 2006) described in
details contamination of river sediments with following toxic metals for which are
given their maximal measured values: Zn (1040 gg-1), Cd (7 gg-1), Cu (138 gg-1),
Ni (82 gg-1), Pb (133 gg-1), Ag (3 gg-1), Hg (1086 ngg-1) and As (30 gg-1). Highest
MS value is measured in Voglajna River at Teharje-tore, the point which showed
significant number of anomalies of toxic metals in our earlier research.
XRD mineralogical analysis showed that sediments of Celje area have mostly
quartz as major mineral, with relatively small amount of carbonate minerals, while
in sediments of karstic rivers carbonate minerals prevail.
According to Franikovi-Bilinski et al. (2007) toxic elements Cd, Sb, Pb and
Hg have extreme in sample S-18 in upper flow of Riana River, what could be of
concern, because the Riana source is used as drinking water supply. But, magnetic susceptibility parameters measured within the current work show the values
only slightly above the mean values for investigated flysch and alogene rivers. Raa,
Mirna and Dragonja represent clean environments according to their results. But,
sample S-112 in the lower flow of Raa River showed increased value of IRM (6.40
A/m), what could be due to the influence of nearby Plomin coal power-plant. Coal
combustion products which enter river systems are known to cause increased magnetic susceptibility of river sediments, what was investigated in details on the case
of Mrenica River, Croatia (Franikovi-Bilinski, 2008).
6. Conclusions
Our preliminary work on karstic and flysch rivers of Croatia and Slovenia led to
following conclusions:
72
- Magnetic susceptibility measurements are a new and promising fast and simple method, which could serve as a proxy for preliminary estimation of pollution in different environmental systems and it is the first time applied in the
studied region;
- Highest values of all measured parameters are present in Celje industrial region, with Mass susceptibility values ranging from 1.31E-07 to 38.3E-07 and
IRM values ranging from 0.91 to 100.42 A/m;
- Sediments of the clean karstic and flysch rivers showed extremely low MS
values, with MS values ranging from 0.5E-07 to 5.11E-07 and IRM values
ranging from 0.7 to 7.88 A/m. Those rivers were divided into two groups,
from which Slovenian karstic rivers showed a bit higher values than group
consisting of flysch and alogene rivers of Croatia and Slovenia;
- Results of performed measurements could serve as a database to obtain a
natural MS background for the studied region.
Acknowledgements
Field work was organized within the bilateral project Croatia-Slovenia (2001-2003),
principal investigators H. Bilinski and D. Hanel. Magnetic measurements were performed on Montanuniversitt Leoben and magnetic observatory in Gams, Austria
and stay in Austria was covered from bilateral project Croatia-Austria (2010-2011),
principal investigators S. Franikovi-Bilinski and T. Hofmann. Additional expenses were covered from project of Croatian Ministry of Science Education and Sport
No. 098-0982934-2720 (Principal investigator Ph.D. Ivanka Pieta).
References
Franikovi-Bilinski, S., 2008: Detection of coal combustion products in stream sediments by
chemical analysis and magnetic susceptibility measurements.- Mineralogical Magazine,
72, 43-48.
Franikovi-Bilinski, S., Bilinski, H., Tiblja, D., Hanel, D., 2003: Karakterizacija sedimenata
Dragonje, rijeke na granici Hrvatske i Slovenije. 3. hrvatska konferencija o vodama, Osijek,
Hrvatska, 28-31.05.2003.
Franikovi-Bilinski, S., Bilinski, H., Tiblja, D., Hanel, D., 2006: Sediments from Savinja,
Voglajna and Hudinja rivers (Slovenia), reflecting anomalies in an old metallurgic area.Fresenius Environmental Bulletin, 15, 3, 220-228.
Franikovi-Bilinski, S., Bilinski, H., Tiblja, D., 2007: Contamination status of flyschdraining rivers of Croatia and Slovenia, flowing to the north Adriatic Sea.- Abstracts of
the 38th CIESM congress, Commission internationale pour lexploration scientifique de la
mer Mditerrane / Briand, Frdric ; Sakellariou, Dimitris ; Font, Jordi ; Fisher, Nicholas
(Eds.). Monaco : CIESM, 90-90.
Hanesch, M., Scholger, R., 2002: Monitoring of heavy metal loadings in soils by means of
magnetic susceptibility measurements.- Environmental Geology, 42, 857870.
73
Hanesch, M., Scholger, R., Rey, D., 2003. Mapping dust distribution around an industrial site
by measuring magnetic parameters of tree leaves. Atmos. Environ. 37, 5125-5133.
Hay, K.L., Dearing, J.A., Baban S.M.J., Loveland, P., 1997: A preliminary attempt to identify
atmospherically derived pollution particles in English topsoils from magnetic susceptibility
measurements.- Physics and Chemistry of the Earth, 22, 1-2, 207210.
Heller, F., Strzyszcz, Z., Magiera, T., 1998: Magnetic record of industrial pollution in forest
soils of Upper Silesia, Poland.- Journal of Geophysical Research, 103, B8, 1776717774.
Kapika, A., Petrovsk, E., Ustjak, S., Machkov, K., 1999: Proxy mapping of fly ash pollution
of soils around a coal-burning power plant.- Journal of Geochemical Exploration, 66,
291297.
Oldfield, F., Hunt, A., Jones, M. D. H., Chester, R., Dearing, J.A., Olsson L., Prospero, J.M.,
1985: Magnetic differentiation of atmospheric dusts.- Nature, 317, 516518.
Petrovsk, E., Ellwood, B. B., 1999: Magnetic monitoring of air-, land-, and water-pollution.- In:
Maher, B. A., Thompson, R. (eds.), Quaternary Climates, Environments and Magnetism,
Cambridge University press, pp. 279322, Cambridge.
Plater, A. J., Ridgeway, J., Appleby, P. G., Berry, A., Wright, M. R., 1998: Historical contaminant
fluxes in the Tees estuary, UK.- Marine Pollution Bulletin, 37, 343360.
Scholger, R., 1998: Heavy metal pollution monitoring by magnetic susceptibility
measurements applied to sediments of the river Mur (Styria, Austria).- European Journal
of Environmental and Engineering Geophysics, 3, 2537.
Strzyszcz, Z., 1993: Magnetic susceptibility of soils in the areas influenced by industrial
emissions.- In: Schulin, R. (ed.), Soil Monitoring, Monte Verita, Birkhuser Verlag, pp.
255269, Basel.
Strzyszcz, Z, Magiera, T., Heller, F., 1996: The influence of industrial emissions on the magnetic
susceptibility of soils in Upper Silesia.- Studia geophisica et geodetica, 40, 276286.
Thompson, R., Oldfield, F., 1986: Environmental Magnetism.- Allen & Unwin, London.
74
Figure 1. Map of study area within Croatia and Slovenia, showing three studied regions:
Celje industrial region, Slovenian karstic rivers and Croatian and Slovenian flysch
and alogene rivers.
1E-003
1E-005
10
m
1E-002
1E-006
16
25
6
2E-006
Hudinja Skofja Vas

Hudinja Visnja Vas
Savinja Debro
Savinja Rimske Toplice
Rak
Rak
Strzen
Cerknisnica
Kotlici
Unec
Unec
Ljubljanica
Reka
Reka
Reka
Reka
Reka
Reka
Reka
Suhorica
Mirna
Mirna
Mirna
Mirna
Mirna
Mirna
Mirna
Butoniga
Glogoricki Potok
Glogoricki Potok
Vlaski Potok
Rasa
Rasa
Rasa
Rasa
Rizana
Rizana
Dragonja
Dragonja
Dragonja
Dragonja
Dragonja
Dragonja
Savinja Temerje
Savinja Letus
Dobrinjski Potok Hrastje
Locnica Lipovec
Voglajna Celje
Savinja Celje
Hudinja Celje
Hudinja Spodnja Hudinja
Slivnisko Jezero
Voglajna Gorica
Voglajna Vrbno
3E-006
Ma
gn
eti
t-K
on
ze
ntr
ati
on
Suszeptibiltt (SI)
Mass specific susceptibility
Voglajna Teharje-Store
0.001 %
100
75
4E-006
Slovenian and Croatian rivers
0-63
Figure 2. Graphic presentation of mass specific susceptibility values in sediments

of studied rivers.
Korngre
0.1 %
0.01 %
1E-004
group 1
group 2
group 3
Figure 3. Thompson-Oldfield diagram, showing Magnetic susceptibility (SI)

plotted vs. IRM-intensity (A/m).
SIRM-Intensitt (A/m)
1000
Abb. 2
76
Table 1. Laboratory magnetic measurements of sediments from Croatian and Slovenian rivers.
Data are first presented as mean values for the whole region, after that follow individual values
for each studied sample.
Sample
River and locality name
fraction
Celje industrial region (Slovenia): Mean:
K mass (m3/kg)
K bulk (SI)
IRM (A/m)
6,50E-07
1,30E-03
15,80
S-1
Slivnisko Jezero
0-63
1,31E-07
2,63E-04
0,91
S-2
Voglajna Gorica
0-63
3,15E-07
6,29E-04
7,81
S-3
Voglajna Vrbno
0-63
4,63E-07
9,26E-04
18,31
S-4
Voglajna Teharje-Store
0-63
3,83E-06
7,65E-03
100,42
S-5
Savinja Temerje
0-63
4,66E-07
9,32E-04
9,76
S-6
Savinja Letus
0-63
2,53E-07
5,06E-04
3,99
S-47
Dobrinjski Potok Hrastje
0-63
1,53E-07
3,06E-04
1,54
S-48
Locnica Lipovec
0-63
5,58E-07
1,12E-03
13,48
S-49
Voglajna Celje
0-63
1,10E-06
2,19E-03
28,10
S-50
Savinja Celje
0-63
4,86E-07
9,71E-04
10,83
S-79
Hudinja Celje
0-63
4,63E-07
9,26E-04
8,71
S-80
0-63
4,60E-07
9,19E-04
9,04
S-80
63-500
3,52E-07
7,05E-04
8,58
S-80
500-2000
7,91E-07
1,58E-03
23,21
S-81
Hudinja Skofja Vas
0-63
3,59E-07
7,18E-04
6,57
S-82
Hudinja Visnja Vas
0-63
4,09E-07
8,18E-04
8,16
S-83
Savinja Debro
0-63
5,68E-07
1,14E-03
12,54
S-84
Savinja Rimske Toplice
0-63
5,43E-07
1,09E-03
12,39
2,40E-07
4,79E-04
3,78
Slovenian karstic rivers: Mean:

S-8
Rak
0-63
2,27E-07
4,55E-04
n.m.
S-58
Rak
0-63
2,32E-07
4,64E-04
3,54
S-10
Strzen
0-63
6,48E-08
1,30E-04
5,37
S-11
Cerknisnica
0-63
8,56E-08
1,71E-04
2,25
S-9
Kotlici
0-63
3,64E-07
7,29E-04
4,38
S-38
Unec
0-63
2,58E-07
5,17E-04
3,43
S-39
Unec
0-63
3,22E-07
6,43E-04
3,69
S-17
Ljubljanica
0-63
3,63E-07
7,25E-04
n.m.
1,70E-07
3,40E-04
2,07
2,55E-07
5,10E-04
1,79
Croatian and Slovenian flysch

and alogene rivers: Mean:
S-12
Reka
0-63
S-13
Reka
0-63
5,11E-07
1,02E-03
7,88
S-14
Reka
0-63
2,56E-07
5,12E-04
2,75
S-15
Reka
0-63
2,65E-07
5,30E-04
3,23
S-16
Reka
0-63
2,25E-07
4,50E-04
2,43
S-53
Reka
0-63
2,73E-07
5,46E-04
2,69
S-54
Reka
0-63
2,47E-07
4,94E-04
n.m.
S-56
Suhorica
0-63
2,29E-07
4,57E-04
1,83
S-99
Mirna
0-63
1,16E-07
2,31E-04
1,48
S-100
Mirna
0-63
1,59E-07
3,18E-04
1,29
S-101
Mirna
0-63
1,41E-07
2,83E-04
1,17
S-102
Mirna
0-63
1,06E-07
2,12E-04
0,71
S-104
Mirna
0-63
1,84E-07
3,68E-04
1,71
S-105
Mirna
0-63
1,50E-07
3,00E-04
1,40
S-106
Mirna
0-63
1,29E-07
2,58E-04
0,97
S-114
Butoniga
0-63
1,16E-07
2,32E-04
1,57
S-107
Glogoricki Potok
0-63
1,23E-07
2,46E-04
1,52
S-108
Glogoricki Potok
0-63
9,34E-08
1,87E-04
0,65
S-109
Vlaski Potok
0-63
1,04E-07
2,07E-04
0,78
S-110
Rasa
0-63
8,59E-08
1,72E-04
0,85
S-111
Rasa
0-63
1,91E-07
3,83E-04
1,89
S-112
Rasa
0-63
1,75E-07
3,50E-04
6,40
S-113
Rasa
0-63
1,81E-07
3,62E-04
1,98
S-18
Rizana
0-63
2,16E-07
4,33E-04
3,11
S-24
Rizana
0-63
1,82E-07
3,65E-04
3,08
S-103
Dragonja
0-63
1,06E-07
2,11E-04
4,14
S-19
Dragonja
0-63
9,23E-08
1,85E-04
0,79
S-20
Dragonja
0-63
4,69E-08
9,38E-05
0,49
S-21
Dragonja
0-63
6,57E-08
1,31E-04
1,08
S-22
Dragonja
0-63
5,80E-08
1,16E-04
0,71
S-23
Dragonja
0-63
1,84E-07
3,68E-04
1,76
n.m. = not measured
77
PRELIMINARY INVESTIGATIONS OF SEDIMENTS AND

WATER OF LAKE OHRID, MACEDONIA
PRELIMINARSNA ISTRAIVANJA SEDIMENATA I VODE
OHRIDSKOG JEZERA, MAKEDONIJA
Stanislav Franikovi-Bilinski1, Halka Bilinski1, Natalija Mati2,
Kreimir Maldini2, Damir Tomas2*
Abstract
The aim of the present work was to perform preliminary measurements of trace metals, nutrients, ions and mineral oils in water and sediment samples from Lake Ohrid, Macedonia
and nearby springs. Lake Ohrid is situated in the mountainous region between southwestern
Macedonia and eastern Albania. It is the deepest lake of the Balkan, with a maximum depth of
288 m and a mean depth of 155 m, covering an area of 358 km and containing an estimated
55.4 km of water. The lake is 30.4 km long and 14.8 km wide at its maximum extent with a
shoreline length of 87.53 km, shared between Macedonia (56.02 km) and Albania (31.51 km).
It is one of deepest and oldest lakes in Europe, preserving a unique aquatic ecosystem with
more than 200 endemic species of worldwide importance. It was formed from a geotectonic
depression during the Pliocene epoch up to five million years ago. The lake was declared a
World Heritage site by UNESCO in 1979, due to its extreme importance and natural beauty.
Therefore, it is very important to establish regular scientific investigations and monitoring of
the lake water and sediments, with the aim to keep the lake clean for the future generations.
The Lake Ohrid has a drainage basin of about 2600 km and is fed primarily by underground
springs on the eastern shore (about 50% of total inflow), with roughly 25% shares from rivers
and direct precipitation. Over 20% of the lakes water comes from nearby Lake Prespa through
underground watercourses in karst, about 10 km to the southeast and at 150 m higher altitude
than Lake Ohrid. The water leaves Lake Ohrid by evaporation (~40%) and through its only
outlet, the Black Drim River, which flows in a northerly direction into Albania and thus to
the Adriatic Sea. Therefore it is extremely important also to investigate quality of water and
sediments of most important springs feeding the lake. So, besides samples from lake, samples
from important springs around the lake have been investigated.
Piper diagram was applied to define type of water according to main ions. According to it,
water type was defined as: Ca2+Na+HCO3Cl-. All 5 studied water samples belong to this type,
but lake water samples differ from spring water samples, as they have higher amount of Ca,
Na, and Cl.
Concentrations of measured nutrients are lower than maximal allowed values for lake and
drinking water respectively. But, anthropogenic influence is obvious, as at Sv. Naum in the
Institute Ruer Bokovi, Division for marine and environmental research, POB 180, 10002 Zagreb, Croatia
Hrvatske Vode, EU Unit and Central Water Management Laboratory, Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb, Croatia,
Corresponding author, E-mail: nmatic@voda.hr
*1
2
PRELIMINARY INVESTIGATIONS OF SEDIMENTS AND WATER OF LAKE OHRID...
79
southern part of Lake Ohrid, near Albanian border concentrations are much higher, due to
sewage pollution on Albanian side. It is especially interesting that nutrient concentrations are
higher in all studied springs than in the lake water. Elevated concentrations at Drim spring
(nitrates 1.07 N/L) could be due to the fact that water is arriving to this spring from Prespa
Lake by underground connections, which is known to have eutrophication problem.
Concentrations of all studied metals in filtered water samples are lower than maximal allowed values for lake and drinking water respectively. In non-filtered water samples from
Lake Ohrid concentrations of Cu (6.50 g/L) and Zn (0.719 g/L) are somehow elevated at Sv.
Naum and concentrations of Cd (0.161 g/L), Cr (5.65 g/L) and Ni (3.75 g/L) are elevated
at the beach in Donje Konjsko near Metropol Hotel.
Sediments taken from four sampling locations (one from lake and three from springs) are
very clean in respect to toxic metals. Only on Drim spring concentrations of Cr (46.5 g/g)
and Ni (41.8 g/g) are slightly above the values which might cause minimal toxic effects.
Mineral oils in sediments were above detection limit only at Biljanas spring (32.8 g/g), what
is the value not likely to cause any toxic effects.
Keywords: Lake Ohrid; Macedonia; water; sediment; trace elements; nutrients; mineral oils;
anthropogenic influence
Saetak
Cilj ovoga rada je izvesti preliminarna mjerenja metala u tragovima, hranjivih tvari i mineralnih ulja u uzorcima vode i sedimenata iz Ohridskog Jezera, Makedonija i okolnih izvora.
Ohridsko Jezero se nalazi u planinskom podruju izmeu jugozapadne Makedonije i istone
Albanije. Ono je najdublje jezero Balkana, s maksimalnom dubinom od 288 m i prosjenom
dubinom od 155 m, a rasprostire se na povrini od 358 km2 i po procjeni sadrava 55,4 km3
vode. Jezero je 30,4 km dugako i 14,8 km iroko na najirem mjestu, s obalnom linijom duljine 87,53 km, koju dijele Makedonija (56,02 km) i Albanija (31,51 km). Jedno je od najdubljih
i najstarijih jezera u Europi, te predstavlja jedinstven vodeni ekosustav s vie od 200 endemskih vrsta od svjetskog znaaja. Formiralo se u geotektonskoj depresiji tijekom pliocena, prije
oko 5 milijuna godina. Jezero je proglaeno mjestom svjetske batine odlukom UNESCO-a
1979. godine, zahvaljujui svojem izuzetnom znaaju i prirodnoj ljepoti. Zato je vrlo vano
uspostaviti redovna znanstvena istraivanja i monitoring jezerske vode i sedimenata s ciljem
ouvanja jezera istim za budue generacije. Ohridsko Jezero ima drenani bazen povrine
oko 2600 km2 i prihranjuje se prvenstveno iz podzemnih izvora na istonoj obali (oko 50%
totalnog priljeva vode), s oko 25% udjela iz rijeka i direktne precipitacije. Preko 20% jezerske
vode dolazi iz oblinjeg Prespanskog Jezera kroz podzemne tokove u kru, oko 10 km prema
jugoistoku i na 150 m vioj nadmorskoj visini od Ohridskog Jezera. Voda naputa Ohridsko
Jezero putem evaporacije (~40%) i kroz jedini ispust vode, rijeku Crni Drim, koji tee prema
sjeveru u Albaniju i dalje u Jadransko More. Zato je takoer izuzetno vano istraiti kvalitetu voda i sedimenata najvanijih izvora koji prihranjuju jezero. Zato smo osim jezerskih
uzoraka istraili i uzorke iz vanih izvora oko jezera. Piperov dijagram je bio primijenjen
kako bi se definirao tip vode prema sastavu glavnih iona. Prema njemu, tip vode je definiran
kao: Ca2+Na+HCO3Cl-. Svih 5 istraivanih uzoraka vode pripada ovom tipu, ali uzorci jezerske vode se razlikuju od uzoraka izvorske vode, budui da imaju vei udio Ca, Mg, SO4 i
Cl. Koncentracije mjerenih hranjihvih tvari (nutrijenata) su nie od maksimalno dozvoljenih
80
S. Franikovi-Bilinski, H. Bilinski, N. Mati, K. Maldini, D. Tomas
vrijednosti (MDK) za jezersku, odnosno pitku vodu. Unato tome, antropogeni utjecaj je oit,
jer su kod Sv. Nauma na junom dijelu Ohridskog Jezera, blizu granice s Albanijom koncentracije znatno vie, uslijed zagaenja iz kanalizacije s albanske strane. Posebno je interesantno
da su koncentracije nutrijenata vie u svim promatranim izvorima, nego u jezerskoj vodi.
Poveane koncentracije na izvoru Drima (nitrati 1,07 N/L) mogle bi biti uzrokovane injenicom da voda dolazi na ovaj izvor iz Prespanskog Jezera podzemnim vezama, a poznato je
da je u njemu prisutan problem s eutrofikacijom. Koncentracije svih prouavanih metala su
u filtriranim uzorcima vode nie od MDK vrijednosti za jezersku odnosno pitku vodu. U nefiltriranim uzorcima vode iz Ohridskog Jezera koncentracije Cu (6,50 g/L) i Zn (0,719 g/L)
su neto poviene kod Sv. Nauma, a koncentracije Cd (0,161 g/L), Cr (5,65 g/L) i Ni (3,75
g/L) su poviene na plai u Donjem Konjskom, u blizini hotela Metropol. Sedimenti uzorkovani na 4 lokacije (jedna iz jezera i tri izvora) su vrlo isti s obzirom na toksine metale. Samo
na izvoru Drima koncentracije Cr (46,5 g/g) i Ni (41,8 g/g) su malo iznad vrijednosti koje
mogu uzrokovati minimalne toksine efekte. Mineralna ulja u sedimentima su bila iznad granice detekcije samo na Biljaninom izvoru (32,8 g/g), to je vrijednost za koju nije vjerojatno
da bi uzrokovala bilo kakve toksine efekte.
Kljune rijei: Ohridsko jezero, Makedonija, voda, sediment, elementi u tragovima, nutrijenti, mineralna ulja, antropogeni utjecaj
1. Introduction
Lake Ohrid is situated in the mountainous region between southwestern Macedonia

and eastern Albania. It is the deepest lake of the Balkan, with a maximum depth of
288 m and a mean depth of 155 m, covering an area of 358 km and containing an
estimated 55.4 km of water. The lake is 30.4 km long and 14.8 km wide at its maximum extent with a shoreline length of 87.53 km, shared between Macedonia (56.02
km) and Albania (31.51 km). It is one of deepest and oldest lakes in Europe, preserving a unique aquatic ecosystem with more than 200 endemic species of worldwide
importance. It was formed from a geotectonic depression during the Pliocene epoch
up to five million years ago. The lake was declared a World Heritage site by UNESCO
in 1979, due to its extreme importance and natural beauty. Therefore, it is very important to establish regular scientific investigations and monitoring of the lake water
and sediments, with the aim to keep the lake clean for the future generations.
The Lake Ohrid has a drainage basin of about 2600 km and is fed primarily by
underground springs on the eastern shore (about 50% of total inflow), with roughly
25% shares from rivers and direct precipitation. Over 20% of the lakes water comes
from nearby Lake Prespa through underground watercourses in karst, about 10 km
to the southeast and at 150 m higher altitude than Lake Ohrid. The water leaves
Lake Ohrid by evaporation (~40%) and through its only outlet, the Black Drim
River, which flows in a northerly direction into Albania and thus to the Adriatic Sea.
Therefore it is extremely important also to investigate quality of water and sediments
of most important springs feeding the lake.
81
There were few scientific investigations of Lake Ohrid prior to our, which will
be mentioned briefly. Most of them were performed on Albanian side of the lake.
EAWAG aquatic research (2006) performed seco-funded Lake Ohrid PhD
Project 2002 2005. They concluded that in the past 150 years Lake Ohrid has gone
through a slow, human-induced, two- to fourfold increase in phosphorus concentration. One of the main concerns of this trend is its decreasing effect on oxygen
content in the lake, which may endanger survival of its endemic species and with
them one of the worlds most valuable lake ecosystems. Moreover, simulations show
that expected global warming will greatly amplify these negative effects. In order to
be on the safe side for the next decades, it is strongly recommended to reduce human phosphorus inputs by 50%. Such a reduction is achievable by cleaning up the
catchment of three minor tributaries of Lake Ohrid close to the towns of Ohrid and
Pogradec.
Matzinger and Schmid (2007) investigated eutrophication of Lake Ohrid in
the context of global warming. On the basis of integrated monitoring of internal
and external nutrient fluxes, a progressing eutrophication was detected (3.5-fold increase in phosphorus (P) concentration in the lake over the past century). But, the
lake is fortunately still oligotrophic, with high concentrations of dissolved oxygen
(DO) in the deep water that are requisite for the unique endemic bottom fauna.
Hypolimnetic DO is not only very sensitive to changes in anthropogenic P loadvia
mineralization of organic materialbut also to global warming via decrease of vertical mixing and less frequent complete deep convection. Moreover, these two human effects amplify each other. To keep DO from falling below currently observed
minimal levelsgiven the predicted atmospheric warming of 0.04uC yr21the P
load must be decreased by 50% in coming decades. However, even with such a reduction in P load, anoxia is still expected toward the end of the century if the rate of
warming follows predictions.
Valer et al. (2010) investigated bacterial and chemical pollution of littoral waters of Lake Ohrid near Pogradec, Albania, at the southern shore of the lake. In the
Pogradec area alone there are about 5 km of sandy beach and the sewerage waste
in this area is discharged without treatment. In the first and second of the studied bands the level of bacteriological pollution generally exceeded the standards for
bathing waters recommended by UNEP/WHO, EEC and American authors. In the
150-200 m band the levels of bacteriological contamination are very low, within the
above standards. The levels of chemical indices clearly show the influence of organic
pollution. Similar levels of bacteriological pollution were also found after 1990. The
ratio CF/SF is about 4 which indicate fecal pollution by humans. They concluded
that concern of the State of Albania, of the World Bank, of the EU and UNDP is important for environmental protection, especially for the protection of public health.
Bani et al. (2012) investigated effects of serpentine soil on waters in Ohrid region. They found that serpentine soil around Lake Ohrid is a potential contamination source to surrounding environment due to the high content of heavy metals and
82
high Ni availability. Nickel pool is controlled by secondary clay minerals (e.g. smectites), where Ni is probably either sorbed onto clay surfaces or located in internal exchangeable sites, therefore, its availability is very high. DTPA-extractable Ni varied
from 285 mg kg-1 to 95.9 and Ni-water extractable was high (between 4 to 13 mg kg1). High levels in sediments, near mineral dump areas with concentrations reaching
75 g/kg for Fe, 1245 mg/kg for Ni, 645 mg/kg for Cr and 95.4 mg/kg for Co were also
determined. The high Ni content in plants and in stream flow is an indicator of high
Ni bioavailability and potential high risk for biological life. Sediments that came
from waste mineral dumps or serpentine soil along the coast of Lake Ohrid serve as
the contaminated potential sources for heavy metals.
Malaj et al. (2012) concluded that different anthropogenic pressures, especially
heavy metal influxes from mining activities, might have influenced the fragile equilibrium of the lake ecosystem. Heavy metal concentrations in water, sediment, emergent vegetation, and fish were investigated at selected sites of the lake and a study of
the heavy metals in five tributaries was conducted. The lake surface water was found
to have low levels of heavy metals, but sediments contained very high levels mostly
near river mouths and mineral dump areas with concentrations reaching 1,501 mg/
kg for Ni, 576 mg/kg for Cr, 116.8 mg/kg for Co and 64.8 g/kg for Fe. Sequential
extraction of metals demonstrated that heavy metals in the sediment are mainly present in the residual fraction varying from 75% to 95% in different sites. High heavy
metal levels (400 mg/kg Ni, 89 mg/kg Cr, and 39 mg/kg Co) were found in some
plants, but heavy metals could not be detected in fish tissue.
The aim of the work was to perform preliminary measurements of trace metals, nutrients, ions and mineral oils in water and sediment samples from Lake Ohrid,
Macedonia and nearby springs and to give a rough estimation of their pollution
status. Such integral approach, involving different pollutants in both water and sediment samples from both lake and nearby springs is applied at Lake Ohrid for the
first time.
2. Study area and sampling details
Study area with position of all sampling locations is presented as a sketch-map in

Figure 1. Two locations were chosen in Lake Ohrid: Sveti Naum at the far south of
the lake, close to Albanian border for which we assumed that is under anthropogenic
stress and on the beach at Donje Konjsko, near the Metropol Ohrid Hotel, for which
we assumed to represent a rather unpolluted environment at the north-eastern shore
of the lake. At Donje Konjsko site only water was taken due to unavailability of natural sediment. Three important springs were chosen around the lake: Biljanas spring
in the Ohrid Town, Drim spring in St. Naum, which represents the largest water
inflow into the lake, and St. Petka spring in St. Naum, which represents some sort of
mineral water, known as healing water by local inhabitants. Water from all three
springs flows into the lake.
83
Water samples for trace element analysis were collected in pre-cleaned highdensity polyethylene (HDPE) glass bottles (from 0.3 to 1 L). Concentrations of total
metals were measured in unfiltered water samples, while total dissolved fractions (in
further text - dissolved) were determined after filtration under nitrogen pressure,
through 0.45 m cellulose nitrate membrane filters (Sartorius, Gttingen, Germany).
Sampling of sediments was performed using a PVC coring device of 5 cm diameter. Sediment samples were air-dried in a shade for several days and then sieved.
3. Concentrations of nutrients, ions and DOC in water
Anions (nitrites, nitrates, ortophosphates, sulfates, chlorides and fluorides) were determined using ion chromatography HRN EN ISO 10304-1:1998 en. Cations (ammonium, calcium, magnesium, natrium and potassium) were determined using ion
chromatography HRN EN ISO 14911:2001en. Instrument DIONEX ICS 3000 was
used for those determinations. Determination of nutrients, ions and DOC in water
was performed in the Central Water Management Laboratory (CWML), Hrvatske
vode, Zagreb, Croatia.
Concentrations of nutrients, ions and DOC in lake and spring water are presented in Table 1.
Nutrient concentrations are lower than maximal allowed values for lake and
drinking water respectively. But, anthropogenic influence is obvious, as at Sv. Naum
in the southern part of Lake Ohrid, near Albanian border concentrations are much
higher, due to sewage pollution on Albanian side. At this sampling site pollution is
visible also by naked eye: e.g. water is not so clear as in other parts of Lake Ohrid, on
water surface there is floating lot of solid waste, algae are blooming, etc. It is especially interesting that nutrient concentrations are higher in all studied springs than
in the lake water. Elevated concentrations at Drim spring (nitrates 1.07 N/L) could be
due to the fact that water is arriving to this spring from Prespa Lake by underground
connections, which is known to have eutrophication problem.
Piper diagram (Figure 2) was applied to define type of water according to main
ions. According to it, water type was defined as: Ca2+Na+HCO3Cl-, what indicate carbonate and metamorphite influence, very similar to water from Biokovo Mt. springs
(Mati et al., 2012). All 5 studied water samples belong to this type, but lake water samples differ from spring water samples, as they have higher amount of Ca, Na and Cl.
4. Concentrations of metals in water
Concentrations of fifteen total and dissolved metals (Cu, Zn, Cd, Cr, Ni, Pb, As,
Fe, Mn, Al, Co, Sn, V, Sb and Ba) in surface water samples were measured using
inductively coupled plasma-mass spectrometry (ICP-MS, Elan 9000, Perkin Elmer,
USA), with solution of 10 g/L Mg, Rh, In, Pb, U, Ba and Ce as internal standard.
Determination of metals in water was performed in the Central Water Management
Laboratory (CWML), Hrvatske vode, Zagreb, Croatia.
84
Results of measurements of metal concentrations in lake and spring water are

presented in Table 2. Concentrations of all studied metals in filtered water samples
are lower than maximal allowed values for lake and drinking water respectively. In
non-filtered water samples from Lake Ohrid concentrations of Cu (6.50 g/L) and Zn
(0.719 g/L) are somehow elevated at Sv. Naum and concentrations of Cd (0.161 g/L),
Cr (5.65 g/L) and Ni (3.75 g/L) are elevated at the beach in Donje Konjsko near
Metropol Hotel. Concentrations of metals in spring water samples are comparable to
those reported for Biokovo Mt. karstic springs (Croatia) by Mati et al. (2012).
5. Concentrations of metals in sediments
Sediments were sieved with a 2000 m sieve, model Retsch AS200, to get rid of impurities and coarser gravel, and then dried in thermostat at temperature of 50C.
Aliquots of approximatively 0.1 g of the powder sludge sample were dissolved with
7.5 ml of suprapur nitric acid and 2.5 ml of puriss hydrochloric acid for half an hour
at 1000 W in Anton Paar Multiwave 3000 Oven. Metals in sediments were detected
by Inductively Coupled Plasma Mass Spectrometry at ICP MS Elan 9000, Perkin
Elmer. Determination of major elements in sediments was performed in the Central
Water Management Laboratory (CWML), Hrvatske vode, Zagreb, Croatia. The ICPMS method quality control was performed by the analysis of the metals of interest in
standard reference material (RTC, Trace elements on fresh water sediment, catalog
number: CNS392-050).
Results of measurements of metal concentrations in lake and spring sediments
are presented in Table 3. Sediments taken from four sampling locations (one from
lake and three from springs) are very clean in respect to toxic metals. Only on Drim
spring concentrations of Cr (46.5 g/g) and Ni (41.8 g/g) are slightly above the
values which might cause minimal toxic effects. Concentrations of majority of elements in sediments of Ohrid region are lower than in sediments of karstic springs
of Biokovo Mt., Croatia (Mati et al., 2012). This is especially obvious for Pb, whose
concentrations are very low (max 33.9 mg/kg at Biljanas spring) in comparison with
Biokovo Mt. springs (up to 5000 mg/kg) or Kupa River, Croatia (734 mg/kg), reported by Franikovi-Bilinski et al. (in review process).
6. Concentrations of total nitrogen, phosphorous

and mineral oils in sediments
Total nitrogen (mgN/l) was determined by chemiluminiscency nitrogen burning

- ISO/TR 11905-2:1997, using SHIMADZU TOC-VCPH (TNM-1 Total nitrogen
measuring unit).
Total phosphorous (mgP/l) was determined by spectrophotometry HRN ISO
6878:2001, using Perkin Elmer Lambda 25 instrument.
Mineral oils were determined by modified method SM 5520 (1998) using Perkin
Elmer Lambda 25 instrument.
85
All analyses were performed in the Central Water Management Laboratory

(CWML), Hrvatske vode, Zagreb, Croatia.
Results of measurements of total nitrogen, phosphorous and mineral oils in
sediments are presented in Table 4. Concentrations of total nitrogen and phosphorous are rather low on all locations, but they are highest at Biljanas spring. Mineral
oils in sediments were above detection limit only at Biljanas spring (32.8 g/g), what
is the value not likely to cause any toxic effects. But, increased concentrations of those
parameters in sediment of Biljanas spring indicate presence of anthropogenic influence, due to its vicinity to center of Ohrid town, which is biggest settlement in this
region.
7. Conclusions
Our preliminary work on Lake Ohrid and nearby springs water and sediments led
to following conclusions:
- Lake Ohrid geochemistry and pollution status is poorly investigated and
therefore it is very important to establish regular scientific investigations and
monitoring of the lake water and sediments, with the aim to keep the lake
clean for the future generations;
- Piper diagram was applied to define type of water according to main ions
and water type was defined as: Ca2+Na+HCO3Cl-, what indicates carbonate
and metamorphite influence. All 5 studied water samples belong to this type,
but lake water samples differ from spring water samples, as they have higher
amount of Ca, Na and Cl;
- Nutrient concentrations are lower than maximal allowed values for lake and
drinking water respectively, but anthropogenic influence is obvious at Sv.
Naum in the southern part of Lake Ohrid, near Albanian border, where signs
of eutrophication are present and concentrations are much higher, due to
sewage pollution on Albanian side;
- Concentrations of all studied metals in filtered water samples are lower
than maximal allowed values for lake and drinking water respectively.
Concentrations of metals in spring water samples are comparable to those
reported for Biokovo Mt. karstic springs (Croatia);
- Sediments taken from four sampling locations (one from lake and three
from springs) are very clean in respect to toxic metals. Only on Drim spring
concentrations of Cr and Ni are slightly above the values which might cause
minimal toxic effects;
- Concentrations of total nitrogen and phosphorous are rather low on all locations, with highest value at Biljanas spring, what could indicate presence of
anthropogenic influence, due to its vicinity to center of Ohrid town, the biggest settlement in this region. Mineral oils in sediments were above detection
86
limit only at Biljanas spring, what is the value not likely to cause any toxic
effects, but supports indication of presence of anthropogenic influence at this
location;
- Overall it could be concluded that state of environment of Lake Ohrid is still
rather good, especially in comparison with some other European lakes, but
some problems are detected, which should be monitored carefully to preserve the state of the lake.
Acknowledgements
Field work was organized during duration of BALWOIS 2012 conference in Ohrid
and was financed from project of Croatian Ministry of Science Education and Sport
No. 098-0982934-2720 (Principal investigator Ph.D. Ivanka Pieta). Laboratory work
was performed at the Central Water Management Laboratory (CWML) Hrvatske
vode (Croatian legal entity for water management), where we thank Mrs. Marija
Marijanovi Raji, M.Sc.
References
Bani, A., Topi, T., Malltezi, J., Echevarria, G., Sule, S., Morel, J. L., 2012: Effects of serpentine
soil on waters in Ohrid region.- BALWOIS 2012 - Ohrid, Republic of Macedonia - 28 May,
2 June 2012.
EAWAG aquatic research, 2006: Nutrient pollution of Lake Ohrid: Extent, sources and
necessary mitigation measures.- Summary of key results of the seco-funded Lake Ohrid
PhD Project, 2002 2005. Kastanienbaum & Ohrid, March 9th, 2006. URL: http://www.
eawag.ch/forschung/surf/schwerpunkte/project/ohrid/ohrid_sum.pdf
Franikovi-Bilinski, S., Cuculi, V., Bilinski, H., Stadler, P., Husler, H., in review process,
Chemie der Erde.
Malaj, E., Rousseau, D. P., Du Laing, G., Lens, P.N., 2012
: Near-shore distribution
of heavy metals in the Albanian part of Lake Ohrid.- Environmental Monitoring and
Assessment 184, 4, 1823-1839.
Mati, N., Maldini, K., Cuculi, V., Franikovi-Bilinski, S., 2012: Investigations of karstic
springs of the Biokovo Mt from the Dinaric karst of Croatia.- Chemie der Erde, 72, 179190.
Matzinger, A., Schmid, M., 2007: Eutrophication of ancient Lake Ohrid: Global warming
amplifies detrimental effects of increased nutrient inputs.- Limnology and Oceanography
52, 1, 338-353.
Valer, A., Vasilika, P., Ramazan, B., 2010: Bacterial and chemical pollution of littoral waters
of Lake Ohrid in the area of Pogradec town.- Destructive Water: Water-Caused Natural
Disasters, their Abatement and Control (Proceedings of the Conference held at Anaheim,
California, June 1996). IAHS Publ. no. 239, 1997.
Figure 1. Position of Lake Ohrid within Europe and map of study area with position of all sampling locations
87
88
Lake Ohrid Donje Konjsko (Metropol Hotel)

Lake Ohrid St. Naum
Spring St. Petka St. Naum (Ohrid lake)
Drim Spring St. Naum (Ohrid lake)
Biljana's spring Ohrid (Ohrid lake)
Figure 2. Piper diagram applied to define type of water according to main ions
89
Table 1. Results of measurements of concentrations of nutrients, ions and DOC in water samples of Lake Ohrid and nearby springs
Lake Ohrid
Donje Konjsko
Lake Ohrid
Sv. Naum
Spring
Sv. Petka
Drim spring
Biljanas
spring
Ammonia
mg N/L
0.012
0.012
0.012
0.011
0.022
Nitrites
mg N/L
<0.001
0.004
0.003
0.003
0.012
0.510
0.640
1.07
0.520
Nitrates
mg N/L
<0.1
Total nitrogen
mg N/L
0.230
0.650
0.770
1.18
0.610
Dissolved
ortophosphates
mg P/L
<0.005
<0.005
0.028
<0.005
<0.005
Total
phosphorous
mg P/L
0.0185
0.0197
0.043
0.038
0.017
Calcium
mg/L
31.7
32.6
54.7
57.3
56.0
Magnesium mg/L
9.90
9.70
8.0
6.70
1.10
Sulfates mg/L
8.0
7.70
3.70
5.0
3.0
Chlorides mg/L
3.49
3.50
3.49
3.44
1.44
Natrium
mg/L
3.81
3.92
3.59
3.32
0.900
Potassium
mg/L
1.28
1.26
1.41
1.13
0.370
Fluorides mg/L
0.070
0.071
0.058
0.068
0.019
DOC
mg/L
2.51
2.08
1.24
1.31
1.70
90
Table 2. Results of ICP-MS measurements of metal concentrations in Ohrid Lake and nearby
springs not-filtered (NF) and filtered (F) water samples
Metals
dissolved
Lake Ohrid
Donje Konjsko
Hotel Metropol
Lake Ohrid
Sv. Naum
Spring
Sv. Petka
Drim spring
Biljanas spring
NF
NF
NF
NF
NF
Cu
g/L
0.662
0.110
6.50
0.261
5.28
3.45
0.872
0.343
0.698
0.147
Zn
g/L
0.434
0.387
0.719
0.405
2.75
1.54
4.88
2.67
1.83
0.764
Cd
g/L
0.161
<0.010 <0.010 <0.010 <0.010 <0.010 <0.010 <0.010
0.064
<0.010
Cr
g/L
5.65
0.144
0.642
0.135
4.03
0.322
4.59
0.267
4.27
0.226
Ni
g/L
3.75
0.320
2.33
0.289
1.11
0.724
1.44
0.602
1.38
0.416
Pb
g/L
0.314
0.211
0.289
0.135
0.694
0.065
0.199
0.134
0.139
0.037
As
g/L
0.805
0.368
0.387
0.349
0.395
0.166
0.290
0.130
0.130
0.047
Fe
g/L
70.7
11.5
19.8
8.87
131.5
10.2
55.0
14.4
43.7
9.58
Mn
g/L
1.30
0.181
0.856
0.646
3.75
0.134
1.39
0.108
0.496
0.102
Al
g/L
34.6
6.37
23.8
6.09
101.2
3.05
44.7
3.26
34.3
2.64
Co
g/L
0.406
0.036
0.094
0.043
0.246
0.084
0.155
0.054
0.234
0.107
Sn
g/L
0.253
0.164
0.244
0.065
0.186
0.050
0.146
0.090
0.355
0.093
V
g/L
0.303
0.146
0.292
0.213
0.547
0.351
0.287
0.201
0.288
0.195
Sb
g/L
0.078
0.075
0.072
0.060
0.036
0.030
0.040
0.024
0.085
0.017
Ba
g/L
13.2
7.60
11.2
7.02
14.7
10.4
13.2
10.8
4.63
3.87
0.01
0.045
0.095
0.418
Lake Ohrid
Sv. Naum
Spring
Sv. Petka
Drim spring
Biljanas
spring
33.9
21.0
6.30
3.17
0.868
0.443
0.398
0.201
35.7
46.5
16.9
9.89
1.14
0.651
0.972
1.08
Cd
Pb
Be
Cr
Ag
mg/kg mg/kg mg/kg mg/kg mg/kg
0.257
0.080
0.083
0.051
489
322
70.6
76.3
Tl
Mn
mg/kg mg/kg
34.2
11.7
8.82
5.02
8.28
8.12
6.11
1.76
16920
12015
5562
4462
4.90
3.97
2.48
1.66
91.7
85.8
101
53.6
27.5
41.8
34.7
10.4
3.82
1.45
5.02
4.0
Zn
Cu mg/ Fe
Co
V
Ni
Sb
mg/kg kg
mg/kg mg/kg mg/kg mg/kg mg/kg
18333
7955
4575
3507
Al
mg/kg
154
57.2
52.6
33.8
61.5
99.4
63.5
18.8
3.04
8.05
0.730
0.477
Ba mg/ Sr mg/ Mo
kg
kg
mg/kg
2.48
2.13
2.02
1.07
Sn
mg/kg
Table 3. Results of ICP-MS measurements of metal concentrations in sediment samples of Ohrid Lake and nearby springs
91
92
Table 4. Results of total nitrogen, total phosphorous and mineral oils measurements of metal
concentrations in sediment samples of Ohrid Lake and nearby springs
Total nitrogen
mg/kg
Total phosphorous
mg/kg
Mineral oils
mg/kg
Ohrid Lake Sv. Naum
144
78.0
< 4.0
Spring Sv. Petka
183
65.0
< 4.0
Drim Spring
282
113.0
< 4.0
Biljanas spring
584
188.0
32.8
PRILOG POZNAVANJU UMA BIJELOG GRABA I DUBA,

AS. CARPINO ORIENTALIS-QUERCETUM VIRGILIANAE
TRINAJSTI 1987. U REPUBLICI HRVATSKOJ
A CONTRIBUTION TO THE KNOWLEDGE OF HORNBEAM
AND COMMON OAK FORESTS, AS. CARPINO ORIENTALISQUERCETUM VIRGILIANAE TRINAJSTI 1987. IN CROATIA
Juraj Kamenjarin1, Antonija Vukovi2 & Snjeana Topi1*1
Saetak
Termofilne, listopadne ume u kojima dominira bijeli grab Carpinus orientalis i dub
Quercus virgiliana, razvijaju se na primorskoj padini Dinarida izmeu vazdazelenih uma
esmine s jedne strane i mezofilnih bukovih uma, s druge. Razvijaju se u okviru eumediteranske vegetaciske zone mediteransko-litoralnog pojasa na smeim karbonatnim tlima, crvenici i posmeenoj crvenici. Zbog relativno suhe klime u kojoj se razvijaju, jako su osjetljive
na antropogenu degradaciju, pa su tijekom tisuljea najveim dijelom nestale. Umjesto njih
razvili su se prostrani kamenjarski panjaci, a na ravnim povrinama s dubljim tlom uzgajale
su se poljoprivredne kulture. Danas, po prestanku pae i sjee, uma postupno osvaja povrine
s kojih je bila istisnuta.
U radu su iznijeti rezultati fitocenoloke analize na temelju 22 fitocenoloke snimke nainjene u blizini Lokviia kod Imotskog u Republici Hrvatskoj. Zabiljeena je 31 biljna vrsta na
crvenosmeem vapnenakom skeletnom tlu. Karakteristini skup obuhvaa vrste: Quercus
virgiliana, Carpinus orientalis, Fraxinus ornus i Ostrya carpionifolia. Analiza ivotnih oblika
ukazala je na najvei udio fanerofita a neto manji kamefita i hemikriptofita to je u skladu s
klimatskim prilikama (vrue ljeto i razmjerno hladna klima). Ova zajednica predstavlja umu
nastalu neometanom sukcesijom iz kamenjarsko-panjake asocijacije Koelerio-Festucetum
illyricae.
Kljune rijei: Hrvatska, ume, bijeli grab, dub
Abstract
Thermophilous deciduous forests dominated by hornbeam - Carpinus orientalis and common oak- Quercus virgiliana, are developed in the coastal slopes of the Dinarides between
the holm oak evergreen forests on one side and mesophilic beech forests on the other. They
developed within the eumediterranean vegetational zone of the Mediterranean littoral belt on
brown calcareous soils, red soils and brownish terra rossa. Due to the relatively dry climate in
*1
Odjel za biologiju, Prirodoslovno-matematiki fakultet, Sveuilite u Splitu, Teslina 12, Split, Hrvatska, e-mail: jk@
pmfst.hr, topic@pmfst.hr
2
Jeluiev prilaz 12, Pula, Hrvatska
94
which they develop, they are very sensitive to anthropogenic degradation, and so during of
millenniums have largely disappeared. Instead of them wide rocky pastures have developed,
and on flat surfaces with deeper soils were agricultural crops cultivated. Nowadays, after the
cessation of pasture and harvesting, forests gradually overwhelmed the surface from which it
was displaced.
The paper presents results of a phytosociological analysis based on 22 releves made near
Lokviii near Imotski in Croatia. 31 plant species has been recorded on the redisgbrown
skeletal calcareous soil. A typical set includes these species: Quercus virgiliana, Carpinus
orientalis, Fraxinus ornus i Ostrya carpionifolia. Analysis of life forms indicate a large share
of phanerophyta, a bit smaller chamaephyta and hemicryptophyta which is in accordance
with the climate (hot summers and a relatively cold climate). This community represents a
forest originated from undisturbed succession from the rocky pasture-association KoelerioFestucetum illyricae.
Keywords: Croatia, forests, hornbeam, common oak
Uvod
Podruje istraivanja pripada submediteranskoj vegetacijskoj zoni mediteransko litoralnog pojasa za koju je znaajna perhumidna klima sa srednjim minimumom
najhladnijeg mjeseca ispod 2 C i s godinjom koliinom oborina preko 1200 mm.
umska vegetacija ove zone zauzima sjevernojadransko priobalno i otono podruje nadmorskih visina 250-350 m i nie dijelove unutranjosti srednjedalmatinskog
primorja (Dalmatinska zagora) do nadmorskih visina (400-) 600 m. Najvanije edifikatorske vrste te zone su Quercus pubescens u sjevernom dijelu i Q. virgiliana u
srednjem i junom dijelu Hrvatskog primorja, koji zajedno s vrstom Carpinus orientalis izgrauju dvije umske zajednice - Querco-Carpinetum orientalis i Carpino orientalis-Quercetium virgilianae (slika 1.). Velike povrine razvijene su obliku raliitih
degradacijskih stadija, zbog stoljetnog iskoritavanja ovih uma za ogrjev ili dobivanja panjakih povrina. U novije doba na velikim, nekad degradiranim povrinama
vidljiv je progresivni razvoj vegetacije iz stadija travnjaka u pravcu ikare i konano
prave ume zbog naputanja stoarstva i prestanka koritenja drva kao glavnog ogrijevnog sredstva (Trinajsti 1988, 1998).
Materijal i metode
Za fitocenoloku analizu izabrane su neutjecane sastojine to potpunijega sklopa s

dobro razvijenim slojem drvea, grmlja i niskoga raa. Kao to je uobiajeno, veliina fitocenolokih snimaka bila je 100 m2. Fitocenoloke snimke izraene su po metodi Zrich-Montpellier (Braun-Blanquet, 1964) i posebno je analiziran florni sastav za
sloj drvea, sloj grmlja i sloj niskoga raa. Sintaksonomska analiza flornoga sastava
(Horvat, 1949; Horvati, 1963; Trinajsti, 1988, 1990, 1992; Trinajsti i Kamenjarin
1998; Kamenjarin i Trinajsti 2006) izvrena je na karakteristine i diferencijalne
vrste asocijacije, karakteristine vrste sveze, reda i razreda, te pratilice. Redoslijed
pojedinih skupina vrsta izvren je prema stupnju pokrovnosti i stupnju nazonosti.
PRILOG POZNAVANJU UMA BIJELOG GRABA I DUBA,...
95
Fitocenoloke snimke u tablici sloene su bez posebnog rasporeda. Analiza ivotnih

oblika nainjena je prema Pignatti (1982) i Raunkaier (1934)
Rezultati
Fitocenoloko-tipoloka istraivanja hrastovih uma u blizini Lokviia kod

Imotskog pokazala su da se na tom prostom razvija umska zajednica bijelog graba
i duba, As. Carpino orientalis-Quercetum virgilianae. Florni sastav as. Carpino orientalis-Quercetum virgilianae prikazan je u tablici 1. koja je sastavljena na temelju
Tablica 1. As. Carpino orientalis-Quercetum virgilianae Trinajsti 1987
96
22 fitocenoloke snimke. Kao to se iz tablice moe razabrati, florni sastav navedene

umske zajednice je razmjerno siromaan, sveukupno 31 vrsta. I broj vrsta po pojedinoj fitocenolokoj snimci razmjerno je malen i kree se od 11 do 19 vrsta. U sloju
drvea javljaju se kao stalne samo 3 vrste Quercus virgiliana, Carpinus orientalis i
Fraxinus ornus.
Obavljena je analiza ivotnih oblika te je ustanovljena najvee zastupljenost
fanerofita 14 vrsta (Acer campestre, Carpinus orientalis, Clematis vitalba, Cornus
mas, Cornus sanguinea, Crataegus transaplina, Frangula rupestris, Fraxinus ornus,
Hedera helix, Ostrya carpinifolia, Populus nigra, Quercus virgiliana, Rosa canina,
Sorbus torminalis). Kamefita ima osam (Astragalus illyricus, Arabis turita,Bryum
sp., Cruciata pedemontana, Dorycnium pentafilum, Dorycnium hirsutum, Euphorbia
amygdaloides, Sarureja montana). Hemikriptofita je zabiljeeno sedam (Asplenium
onopteris, Ceterach officinarum, Galium corrudaefolium, Picris sp., Plantago media,
Potentila micrantha, Viola alba subsp. denhardtii. Geofit je zabiljeen samo jedan
Asparagus acutifolius, kao i jedan terofit Trifolium alpestre.
Rasprava i zakljuak
Sintaksonomskom analizom termofilne listopadne ume u Lokviiima ustanovljeno je da veina povrina koja obrasta to podruje pripada zajednici bjelograba i duba
As. Carpino orientalis-Quercetum virgilianae.
Tijekom proljea i ljeta nainjene su 22 fitocenoloke snimke te je zabiljeena
31 biljna vrsta. umske zajednice su inae karakterizirane manjim brojem vrsta u
odnosu na ikare a pogotovu na travnjake zbog ujednaenosti ekolokih imbenika.
Manje su izraene oscilacije temperature, vlanosti i jaine vjetra.
Broj vrsta u pojedinim snimkama kree se od 11 do 19. Tri vrste su zabiljeene
u svim snimkama. To su Quercus virgiliana, Carpinus orientalis i Fraxinus ornus.
Pratilice su brojne. Od ukupnog broja vrsta, 14 su pratilice. Velik broj pratilica ukazuje da jo uvijek u potpunosti nije razvijena tipina umska vegetacija kao klimazonalni oblik vegetacije. Meutim kao dokaz da e se s vremenom ipak razviti, moe
nam posluiti pojavljivanje karakteristinih vrsta asocijacije; Quercus virgiliana,
Acer campestre, Carpinus orientalis, Frangula rupestris, Fraxinus ornus, Ostrya carpinifolia u A, B i C sloju.
Najvei broj pratilica potjee od travnjaka vegetacijskog razreda FestucoBrometea to je dokaz svojevremeno jakog anatropogenog djelovanja i razvijenog
stoarstva. Sa velikom vjerojatnou se moe pretpostaviti da je na ovom podruju
nekad bio kamenjarski panjak, a poznavajui klimatske prilike i zakone sukcesije
takoer se moe pretpostaviti da je bila razvijena kamenjarsko panjaka zajednica
As. Koelerio-Festucetum illyricae. Tu spadaju Astragalus illyricus, Cruciata pedemontana, Satureja montana, Galium corrudaefolium, Dorycnium pentafilum, Plantago
media, Trifolium alpestre.
Za determinaciju As. Carpino orientalis-Quercetum virgilianae najznaajnije su
Quercus virgiliana, Carpinus orientalis, Fraxinus ornus, Ostrya carpinifolia.
PRILOG POZNAVANJU UMA BIJELOG GRABA I DUBA,...
97
Istraivana zajednica u svom flornom sastavu ima itav niz termofilnih vrsta
koje spadaju u razred Quercetea ilicis. To su Asplenium onopteris, Dorycnium hirsutum, Asparagus acutifolius to ukazuje da su na nekim podrujima mikroklimatske
prilike neto toplije.
Analiza ivotnih oblika ukazuje na znaajan broj fanerofita to je i oekivano
jer je analizirana uma koja ima velik broj vrsta u najviem (A) sloju. Naime u A sloju
naeno je ak 7 vrsta. Relativno je velik broj hemikriptofita i kamefita to ukazuje na
travnjako porijeklo ove sastojine.
Literatura
Braun-Blanquet, J., 1964: Pflanzensoziologie.- Gustav Springer Verl. 3 Aufl., Vien-New York.
Horvat, I. 1949: Nauka o biljnim zajednicama.- Nakladni zavod Hrvatske. Zagreb.
Horvati, S. 1963: Vegetacijska karta otoka Paga s opim pregledom vegetacijskih jedinica
hrvatskog primorja.- Prirodoslovna istraivanja, 33. Zagreb.
Pignatti, S. 1982: Flora dItalia 1-3.- Edagricole. Bologna.
Raunkaier, C. 1934: The Life-forms of Plants and Statistical Plant Geography.- Clarendon
Press. Oxford.
Trinajsti, I. 1988: Sintaksonomska analiza termofilnih listopadnih uma crnogorskog
primorja.- Poljoprivreda i umarstvo. 2-3, 3-11.
Trinajsti, I. 1990: umska vegetacija otoka Braa.- Glas. um. pokuse 26, 183-205.
Trinajsti, I. 1992: Sintaksonomska analiza panjake vegetacije zajednice Festuco-Keolerietum
splendentis H. 1963.- Acta Bot. Croat. 51, 103-112.
Trinajsti, I., Kamenjarin, J., 1998: Pregled umske vegetacije planine Kozjak.- Zbornik
Katela kolijevka Hrvatske, str. 504-512, Katela.
Kamenjarin, J., Trinajsti, I., 2006: Termofilne listopadne ikare (As. Rhamno-Paliuretum
Trinajsti, 1996) u iroj okolici ibenika.- Zbornik radova sa Simpozija Rijeka Krka i NP
Krka, prirodna i kulturna batina, zatita i odriv razvirak, str. 535-544, ibenik.
EVALUACIJA BIODIVERZITETA LOKALITETA

BORAKOG JEZERA U SKLOPU REALIZACIJE DRUGOG
INTERNACIONALNOG BIOLOKOG KAMPA: BORAKO
JEZERO 2012
BIODIVERSITY EVALUATION OF BORAKO JEZERO SITE
WITHIN THE SCOPE OF THE SECOND INTERNATIONAL
BIOLOGICAL CAMP: BORAKO JEZERO 2012
Jasmina Neimarlija1 , Saudin Merdan1*
Saetak
Ove godine, Udruenje studenata biologije organiziralo je drugi meunarodni bioloki kamp
na Borakom jezeru kod Konjica. Primarni cilj kampa bio je edukacija studenata biologije
kroz razne aktivnosti, koje su, u okviru ovog projekta, uspjeno realizirane. Uesnici ovogodinjeg kampa koji su doli iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije,
Poljske, panjolske, vajcarske i Austrije, podijeljeni su u radne grupe, u ovisnosti o njihovim
interesima. Svaka radna grupa imala je svoga vou koji je dobro upoznat s pojmom istraivanja. Ostatak grupe trebao je biljeiti zadatke i pratiti rad, uiti nove vjetine ili poboljati stare,
ve nauene. Bilo je pet radnih grupa i to: herpetologija (vodozemci i gmazovi), voa grupe
Duan Jeli (Hrvatska); botanika (flora), voa grupe Jelica Novakovi (Srbija); entomologija (insekti), voe grupe Adi Vesni (BiH) i Milo Popovi (Srbija); mikologija (gljive), voe
grupe Nihad Omerovi (BiH) i Nedim Juki (BiH) i ornitoloka grupa (ptice), voa Milo
Radakovi (Srbija). Rezultati projekta bit e sadrani u prezentaciji. Zanimljiva injenica je da
je mikoloka grupa nala novu vrstu, a entomoloka grupa, za Bosnu i Hercegovinu, veoma
rijetku vrstu.
Kljune rijei: Borako jezero, meunarodni bioloki kamp, biodiverzitet
Abstract
This year, the biology students association, has organized the second international biological
camp at Borako Jezero near Konjic. The goal of the camp was, primarily, to educate the biology students throughout many activities, which are successfully realized within the project.
The participants of this years camp came from BIH, Serbia, Croatia, Montenegro, Slovenia,
Poland, Spain, Switzerland and Austria. The participants were staggered into working groups,
depending on their interest. Each working group has its own leader, who is well introduced
with the matter of the research. The rest of the group should be keeping track of their work
and learn new skills or improve the old ones. Hence, there are five working groups including:
Drutvo studenata biologije, Sarajevo, BiH, E-mail: jaaaaca@hotmail.com
*1
EVALUACIJA BIODIVERZITETA LOKALITETA BORAKOG JEZERA U...
99
herpetology group (amphibians and reptiles), leader: Duan Jeli (Croatia); botany group
(flora), leader: Jelica Novakovi (Serbia); entomology group (insects), leaders: Adi Vesni
(BiH) i Milo Popovi (Serbia); mycology group (mushrooms), leaders: Nihad Omerovi i
Nedim Juki (BiH); and ornitology group (birds), leader: Milo Radakovi (Serbia). The results of the project will be in the presentation. Interesting fact is that the mycology group
found a new species and entomology group found a very rare species in BIH.
Key words: Borako lake, international biological camp, biodiversity
Uvod
Drutvo Studenata Biologije (DSB) je ove godine organizovao Drugi Internacionalni

Bioloki Kamp u trajanju od sedam dana (06.08.2012-12.08.2012) na lokalitetu
Borakog jezera. Ovo je jedinstven dogaaj koji u prvi put u historiji BiH organizira DSB i od izuzetnog je znaaja da se nastavi tradicija njegovog odvijanja. Ove
godine je na Biolokom kampu prisustvovalo ukupno 43 lana iz regiona i svijeta: Bosne i Hercegovine Slovenije Srbije Crne Gore Hrvatske Austrije Svicarske
Francuske Poljske i panije. Uesnici su veinom bili studenti Biologije Prirodnomatematikog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Univerziteta u Banja Luci. Bioloki
kamp predstavlja projekat u kojem mogu uzeti uee svi ljubitelji Biologije i prirode
openito a prvenstveno se organizira u svrhu edukacije studenata promocije nauno
istraivakog rada te uspostavljanje profesionalne saradnje sa inostranim kolegama
i kolegama iz regiona. Openito govoreci ideja Biolokog kampa jeste da se uesnici
smjeste u objektu koji se nalazi u prirodnom okruenju i da odatle svakodnevno vre
terenske aktivnosti u svrhu prikupljanja i analize biolokog materijala.
Uesnici kampa su prema istraivakim afinitetima raspodijeljeni unutar pet
istraivakih grupa od kojih je svaka grupa imala odgovarajue struno lice: (vou
sekcije) za datu oblast:
1. Grupa za istraivanje herpetofaune i vodozemaca i gmizavaca (herpetologija)
2. Grupa za istraivanje insekata (entomologija)
3. Grupa za istraivanje flore (botanika)
4. Grupa za istraivanje gljiva (mikologija)
5. Grupa za istraivanje ptica (ornitologija)
Cilj projekta je bio je da se po prvi put u historiji dostavi spisak biodiverziteta
flore faune i gljiva (inventurizacija) lokaliteta Borakog jezera na osnovu kojeg se
moe pokrenuti i procedura zatite ovoga podruja. Krajnji izvjetaj o biodiverzitetu i metodologiji rada svake od sekcija pojedinano dostavljen je u sklopu ovoga
izvjetaja.
Materijal i metode
ORNITOLOKA GRUPA- Po dolasku u bazni kamp, lanovi ornitoloke grupe su

upoznati sa osnovama ornitologije, metodama, uvodom u posmatranje i identifikaciju ptica kroz multimedijalnu prezentaciju, voenje terenskih beleki, protokolima
100 Jasmina Neimarlija, Saudin Merdan
za terenska istraivanja i bazama podataka. Nakon toga, u toku kampa, neke od

pomenutih metoda su primenjene i praktino izvedene na Borakom jezeru i planini
Prenj.
Tokom kampa koriene su metode minimalnog transekta za opis sastava faune ptica na istraivanim podrujima Borakog jezera i planine Prenj, koje su u
manjoj meri modifikovane i prilagoene terenu. Za potrebe ove metode korieni su
dvogledi uvelianja 7x50 i 10x50. Pored ove metode, koriena je metoda markiranja
(prstenovanja) ptica u cilju praenja migracije ili distribucije istih.
Koriene su vertikalne ornitoloke mree 10x3 i 12x3 metara (Slika 1.), kao i
aluminijumski prstenovi sa serijskim brojevima, koji su stavljani na metatarsus ptica
na levoj nozi. Pored hvatanja ptica za potrebe markiranja, ptice su hvatane i za preciznu identifikaciju vrste, obzirom da se neke vrste mogu identifikovati na osnovu
finih morfolokih i morfometrijskih analiza.
Slika 1.
HERPETOLOKA GRUPA- Herpetoloka sekcija je svakodnevno na terenskim istraivanjima prikupljala uzorke gmizavaca i vodozemaca. Studentima su prikazane tehnike hvatanja istih. Nakon prikupljanja jedinki studentima su prikazane
osnovne morfoloke karakteristike koje su potrebne za determinaciju datih jedinki
te spolne karakteristike na osnovu kojih mogu razlikovati enke od mujaka (Slika
2.). U toku terenskih istraivanja studentima je objanjena i etologija (ponaanju)
prikupljenih jedinki te su dati podaci o distribuciji istih.
Pored terenskih istraivanjima studenti su imali niz predavanja na kojima su
predstavljeni proli i aktuelni projekti kojima se bavi herpetoloko drutvo Hyla u
Zagrebu. Na ovim predavanjima studenti su stekli uvid u metodologiju rada koja se
primjenjuje u sklopu herpetolokih istraivanja.
EVALUACIJA BIODIVERZITETA LOKALITETA BORAKOG JEZERA U... 101
Slika 2.
ENTOMOLOKA GRUPA- Analiza entomofaune ireg podruja Borakog jezera izvrena je standardnim metodama aktivnog uzorkovanja entomolokom mreom, klopkama sa mamcem (Slika 3.) i rukom.
Dnevni leptiri (Insecta; Lepidoptera; Ropalocera) i vilini konjici (Insecta;
Odonata) su istraivani standardnim entomolokim metodama. Adulti su lovljeni
na terenu uz pomo entomoloke mree i ukoliko je bilo mogue odmah su identifikovani odgovarajuim kljuevima i puteni u prirodu. Ukoliko nije bilo mogue
identifikovati jedinke na terenu prikupljen je foto materijal ili su prikupljeni i preparirani uzorci.
Noni leptiri sakupljani su pomou zamke sa UV svjetlom (8W) . Zamka je
postavljena 4 puta: 2 puta u grmlju, u blizini drvea u kampu, 1 put na plai uz jezero
i 1 put uz potok. Nakon 4-5 sati od postavljanja, zamka se prekrije mreom kako bi
sprijeili bijeg insekata.
Slika 3.
MIKOLOKA GRUPA- Nakon obilaska i upoznavanja terena u podruju

Borakog jezera i procjene lokacije; obzirom na veoma nepovoljne uslove za razvoj
gljiva, odluili smo za istraivanje izabrati podruje oko Borake rijeke i zamovareni teren na dijelu zapadne obale Borakog jezera (vegetacija koja preovladava: Alnus,
Salix, Carex).
Uesnici su upoznati sa procedurom uzimanja i pohranjivanja uzoraka (eksikata) gljiva; naglaena je vanost biljeenja nalaza, ukljuujui kvalitetno fotografisanje, biljeenje podataka o stanitu i lokaciji, i zatim suenje i obiljeavanje uzoraka
u svrhu prezervacije za naknadne analize (DNK!) (Slika 4.).
Uesnici su upoznati i sa konceptom vitalne taksonomije i vanosti ouvanja
uzoraka u ivom stanju do trenutka mikroskopske analize.
Slika 4.
Rezultati rada
Ornitoloka grupa
lOKALITET: BORAKO JEZERO
Spisak registrovanih vrsta:
Anas platyrhynchos, Buteo buteo, Picus viridis, Picus canus, Hirundo rustica,
Delichon urbica, Motacilla alba, Turdus merula, Sylvia atricapilla, Ficedula hypoleuca, Parus major, Parus palustris, Sitta europaea, Lanius collurio, Garrulus glandarius, Passer montanus, Passer domesticus, Fringilla coelebs, Carduelis carduelis,
Carduelis chloris, Coccothraustes coccothraustes, Corvus corax, Dendrocopos major,
Circaetus gallicus, Ardea cinerea, Bubo bubo, Hirundo daurica (pronaeno gnezdo),
Turdus philomelos, Upupa epops, Dendrocopos medius, Phylloscopus sibilatrix.
Spisak markiranih vrsta i broj jedinki:
Parus major: 5
Acrocephalus arundinaceus: 2
Acrocephalus schoenobaenus: 3
Acrocephalus scirpaceus: 4
Sylvia atricapilla: 1
Sylvia curruca: 1
Picus canus: 1
Lanius collurio: 2
Parus caeruleus: 2
Parus palustris: 1
Garrulus glandarius: 1
Hirundo rustica: 31
Motacilla alba: 1
Sitta europaea: 1
Markirano 57 jedinki, 14 vrsta ptica. Na Borakom jezeru ukupno registrovano 37
vrsta ptica.
LOKALITET: UE RAKITNICE
Spisak registrovanih vrsta:
Alcedo atthis
Motacilla cinerea
Cinclus cinclus
LOKALITET: PRENJ
Spisak registrovanih vrsta ptica:
Saxicola rubetra
Phylloscopus collybita
Hirundo rustica
Pyrrhocorax graculus oko 250 jedinki
Parus ater
Oenanthe oenanthe
Falco tinnunculus
Ptyonoprogne rupestris
Corvus corax
Loxia curvirostra
Sylvia curruca
Emberiza cia
Pheonicurus ochruros
Corvus cornix
Garrulus glandarius
Anthus spinoletta
4 najznaajnije registrovane vrste: Circaetus gallicus (Slika 5.), Alcedo atthis (Slika
6,), Picus canus (Slika 7.), Dendrocopos medius (Slika 8.)
Slika 5.
Slika 6.
Slika 7.
Slika 8.
Herpetoloka grupa
ukupno je naeno 18 razliitih vrsta gmizavaca i vodozemaca (11 vrsta gmizavaca
i 7 vrsta vodozemaca). S obzirom na visoke temperature za vrijeme trajanja kampa
naalost je uspjeno naen samo poskok nakon obilnih istraivanja zmija na svim
prikazanim lokalitetima. Dinarolacerta mosorensis je prvi put tokom ovih istraivanja naena i na planini Prenj gdje nije do sada registrovano njeno prisustvo. Vrsta se
nalazi u NATURI 2000 BiH.
LOKALITET: BORAKO JEZERO
Rana greca
Rana dalmatina
Salamandra salamandra
Pelophylax ridibubdus
Lacerta viridis
Podarcis muralis
Podarcis melisellensis
Podarcis sicula
Anguis fragilis
Natrix tesselata
LOKALITET: RAKITNICA I UE RAKITNICE
Lacerta oxycephala
Natrix tesselata
Natrix natrix
Rana greca
Bombina variegata
LOKALITET: PRENJ
Lacerta agilis
Bombina variegata
Bufo bufo
Salamandra atra prenjensis
Dinarolacerta mosorensis
LOKALITET: SELO KULA
Rana dalmatina
Vipera ammodytes
4 najznaajnije registrovane vrste: Dinarolacrta mosorensis(Slika 9.), Vipera
ammodytes (Slika 10.), Salamandra atra prenjensis (Slika 11.), Rana greaca (Slika 12.)
Slika 9.
Slika 10.
Slika 11.
Slika 12.
Entomoloka grupa
LOKALITET: BORAKO JEZERO
Insecta , Ephemeroptera, Odonata: Anax partenope, Ischnura elegans, Ischnura
pumilio, Platychemis pennipes, Ceriagrion tenellum, Coenagrion hostulatum,
Orthetrum cancellatum
Insecta, Mantodea: Mantis religiosa
Insecta, Orthoptera: Tettigonia viridisima, Oedipoda sp.
Insecta, Heteroptera: Graphosoma lineatum,Gerris sp.
Insecta, Neuroptera: Chrysopa sp.
Insecta, Coleoptera: Carabus violaceus, Lucanus cervus, Serica brunnea, Protaetia
affinis, Cetonia aurata, Adalia bipunctata,Thea vigintiduopunctata
Insecta, Lepidoptera, Roplaocera: Brintesia circe, Coenonympha pamphilus,
Polyommatus icarus, Plebejus idas, Argynnis adippe, Hipparchia semele, Neptis sappho, Vanessa atalanta, Argynnis paphia, Maniola jurtina, Pararge aegeria, Limenitis
reducta, Pieris balcana, Lasiommata maera, Leptidea sinapis/reali, Polyommatus
coridon,Polygonia c-album, Celastrina argyolus
Insecta, Lepidoptera, Roplaocera: Spialia orbifer, Lybitea celtis, Pontia edusa,
Pailio machaon, Colias crocea,Minois dryas,Pieris ergan, Hipparchia fagi/syriaca,
Carcharodus alceae, Gonopteryx rhamni, Iphiclides podalirius
Insecta, Lepidoptera: Craniophora ligustri , Acronicta psi, Agrius convolvuli ,
Agrotis exclamationis , Agrotis ipsilon, Antheraea yamamai ,Apamea monoglypha,
,Autographa gamma ,Axylia putris, Catocala disjuncta, Cosmia trapezina, Cryphia

algae, Cyclophora linearia, Cyclophora ruficiliaria , Cyclophora porata ,Dendrolimus
pini, Diarsia rubi,Eilema complana, Eilema lurideola, Elophila nymphaeata,
Endotricha flammealis, Euplagia quadripuctaria, Habrosyne pyritoides, Helicoverpa
armigera, Hemistola chrysoprasaria,
Hoplodrina ambigua, Hoplodrina octogenaria
Insecta, Lepidoptera: Idaea aversata, Idaea degeneraria, Lacanobia oleracea,
Ligdia adustata, Lithosia quadra , Lymantria dispar, Macroglossum stellatarum,
Miltochrista miniata, Mimas tiliae, Nomophila noctuella, Notodonta dromedarius,
Ochropleura plecta,
Oncocera semirubella, Pseudoips prasinana, Pterophorus pentadactyla, Pyrausta
aurata,
Scopula marginepunctata, Scopula ornata, Spatalia argentina, Thaumetopoea processionea, Watsonalla cultraria, Xanthorhoe fluctuata, Xestia baja
Insecta, Hymenoptera: Myrmica rubra, M. sabuleti grupa, Tetramorium cespitum/
impurum grupa, Pheidole pallidula, Messor structor, Aphaenogaster subterranea,
Crematogaster schmidti, Dolichoderus quadripunctatus, Tapinoma erraticum, Lasius
fuliginosus, L. Niger, L. Brunneus, L. Emarginatus, Camponotus vagus, C. Falax, C.
Piceus
Insecta, Hymenoptera: Plagiolepis pigmaea, Formica pratensis, F. Rufa, F. Cinerea,
F. Cunicularia, F. Gagates, Vespula sp., Polistes sp., Apis mellifera, Xylocopa
violacea,Bombus lapidarius, B. Terrestris, Thyridanthrax , Eristalis tenax
Insecta, Heteroptera: Graphosoma lineatum
Insecta, Lepidoptera: Lasiommata maera, Polyommatus bellargus, Polyommatus
icarus, Polyommatus coridon, Colias crocea, Plebejus idas, Leptidea sinapis/reli,
Pyronia tithonus, Argynnis paphia, Pieris manii, Maniola jurtina, Lasiommata maera, Polyommatus corydon, Gonepteryx rhamni, Coenonympha pamphilus, Leptidea
sinapis/reli, Iphiclides podalirius
Insecta, Lepidoptera: Pyronia tithonus, Polyommatus icarus, Colias crocea,
Polyommatus bellargus, Argynnis aglaya, Hipparchia statilinus, Limenitis reducta,
Papilio machaon, Minois dryas, Neptis sappho, Maniola jurtina, Pieris rapae, Plebejus
idas, Pyrgus armoricanus, Macroglossum stellatarum, Heliothis viriplaca
Insecta, Hymenoptera: Bombus lapidarius, B. Terrestris
LOKALITET: PRENJ
Insecta, Lepidoptera: Brintesia circe, Argynnis paphia, Argynnis aglaya, Argynnis
adippe, Polyommatus coridon, Polyommatus damon, Polyommatus icarus, Minois
dryas, Satyrus ferula, Erebia melas, Erebia ottomana, Erebia pronoe
Insecta, Lepidoptera: Hyponephele lycaon, Colias crocea, Colias alfacariensis,
Lasiommata maera, Coenonympha pamphilus, Gonopteryx rhamni, Hesperia comma,
Issoria lathonia, Leptidea sinapis/reli, Lycaena tityrus, Plebejus argus, Aglais urticae,
Cyaniris semiargus, Lycaena virgaureae, Pieris rapae, Pieris brassicae, Boloria graeca,
Hipparchia fagi
LOKALITET: SELO KULA
Insecta, Coleoptera: Dorcus paralelopipedus, Cetonia aurata
Insecta, Lepidoptera: Euplagia quadripunctaria
Insecta, Hymenoptera: Formica pratensis, F. Rufa
5 najznaajnih vrsta registrovanih: Graphosoma lineatum (Slika 13.), Carabus violaceus (Slika 14.), Myrmica rubra (Slika 15.), Erebia melas (Slika 16.), Idaea degeneraria (Slika 17.)
Slika 13.
Slika 14.
Slika 15.
Slika 16.
Slika 17.
Mikoloka grupa
lOKALITET: BORAKO JEZERO
Peziza apiculata, Phellinus tuberculosus, Daedalea quercina, Mycena acicula, Peziza
limnea, Pluteus nanus, Pachyella babingtoni, Ciboria conformata (prvi put zabiljeena), Pluteus romelli, Psilopezia nummularia, Humaria hemisphaerica, Pluteus hispidulus, Pluteus cf. Plautus, Pachyella cf. Clypeata, Daldinia concentrica, Stereum sp.,
Hygrocybe sp., Psathyrella sp., Coprinus/Parasola sp., Hypoxylon sp., Marasmius sp.,
Mollisia sp., Scutellinia sp.
LOKALITET: PRENJ:
Polyporus squamosus
LOKALITET: SELO KULA:
Boletus pinophilus
4 najznaajnije vrste registrovane: Pluteus romelli (Slika 18.), Ciboria conformata
(Slika 19.), Peziza apiculata (Slika 20.), Daedalea quercina (Slika 21.)
Slika 18.
Slika 19.
Slika 20. Slika 21.
Zakljuak
U periodu od 6.-12. Augusta 2012. godine, DSB je realizovao drugi internacionalni

bioloki kamp u BiH, na kojem su uestvovali strunjaci i studenti iz brojnih zemalja
Europe.
Uesnici su bili podijeljeni u vie grupa od interesa, a unutar tih grupa su istraivali lokalitete oko Borakog jezera.
Svaka grupa je uradila popis naenih vrsta, koji je priloen u rezultatima rada.
Najopseniji popis je uradila grupa za entomologiju, a herpetoloka i mikoloka
grupa su kroz svoje istraivanje uoile nekoliko zanimljivih vrsta na lokalitetima
oko Borakog jezera, koje nisu ranije zapaene na istim.
TRENUTNO STANJE ISTRAIVANJA MIKROBNIH

ZAJEDNICA KOJE SE RAZVIJAJU NA ZIDOVIMA PILJA
CURRENT PROGRESS ON MICROBIOLOGY
OF CAVE-WALL COMMUNITIES
Lejla Pai1
Saetak
Od 2008 godine teku istraivanja neobinih mikrobnih zajednica koje se razvijaju na zidovima pilja. Ove golim okom vidljive zajednice tvore pojedinane makroskopske kolonije bijele, ute, sive ili ruiaste boje. Na kolonijama se tvore kapljice vode koje odsjevaju svjetlost
na karakteristian nain zbog ega ih lokalni speleolozi nazivaju jamskim srebrom. Prvo takvo istraivanje je bilo sprovedeno na raznobojnom uzorku iz pilje u Sloveniji. U daljnjem
istraivanju je uporeena struktura mikrobnih zajednice sivih i utih kolonija na zidovima
pilja u Sloveniji, ekoj Republici i paniji. Zajedniko svim uzorcima su odreeni pripadnici Actinobacteria koji tvore jedro svake zajednice, te mnogobrojni drugi mikroorganizmi,
svojstveni svakom uzorku. Koristei sive kolonije kao modelni organizam ustanovljeno je da
mikrobne zajednice koje se razvijaju na zidovima pilja absorbiraju ugljikov dioksid te ga u
odreenim uslovima koriste za otapanje krenjaka, pri emu u samom koloniji nastaju kristali
kalcijevog karbonata.
Kljune rijei: podzemni okoli, gen za 16S rRNA, raznolikost, bakterije, mikrobne zajednice.
Abstract
Four years ago, we started applying cultivation-independent approach to characterize peculiar cave-wall microbial communities. These often form on the walls of geographically distinct
limestone caves and are composed of individual macroscopic colonies that can be white, pink,
grey or yellow in color. When illuminated, the colonies reflect the light in characteristic fashion
which has earned them the name 'cave silver' among local speleologists. We began our studies by studying mixed-color communities in a cave in Slovenia. Then, we performed a comparative study on yellow and grey colonies that develop on the walls of caves located in Spain,
Czech Republic and Slovenia. In all communities, we found a rich microbial diversity but also
a common core of microorganisms belonging to Actinobacteria involved in their formation.
Using grey colonies as model organisms, we found that these bacteria promote the uptake
of carbon dioxide and can use it to dissolve the underlaying rock and generate crystals of
calcium carbonate.
Key words: hypogean environments, 16S rRNA gene, diversity, Bacteria, microbial
communities.
1
Odsjek za biologiju, Biotehnoloki fakultet, Univerzitet u Ljubljani, Vena pot 111, 1000 Ljubljana, Slovenija
112 Lejla Pai
'L'essentiel est invisible pour les yeux'

Antoine de Saint-Exupry, Le Petit Prince
pilje kao stanite mikroorganizama
Mikroorganizmi su najrasprostranjenije jedinke na Zemlji. Ta bia, premala da bi

ih uoili golim okom, nalazimo svuda gdje je prisutna tekua voda bez obzira na
vrijednost drugih parametara okolia. Tako viruse, bakterije, arheje, alge, gljive i
praivotinje nalazimo i u stanitima koje iz antropocentrinog stajalita smatramo
'ekstremnim' s obzirom na temperaturu, koncentraciju soli, vrijednost pH, pritisak
ili dostupnost hranjivih tvari. U okviru stanita invidivualne vrste mikroorganizama skoro nikad ne nastupaju same ve tvore taksonomski kompleksne mikrobne
zajednice iji pripadnici stupaju u raznolike interakcije s ciljem to boljeg iskoritavanja prirodnih resursa (Konopka, 2009).
pilje se istorijski smatraju za ivot nepogodnim stanitem zbog geoloke izolovanosti od povrine Zemlje. Stoga ne iznenauje da su rijetka mikrobioloka istraivanja pilja sve do devedesetih godina prolog vijeka bila uglavnom opisne prirode.
Tadanji istraivai su opisali prisutnost mikroorganizama u piljama ali su smatrali
da se radi o izuzecima koji su u podzemlje dospjeli zranim tokovima ili su bili uneeni od strane ljudi ili ivotinja (za pregled vidi Barton i Northrup, 2007). tavie,
smatralo se da smanjena dostupnost hranjivih tvari onemoguava rast i razmnoavanje mikroorganizama. Danas znamo da veina mikroorganizama na Zemlji ivi
u energetski neugodnim ili oligotrofnim uslovima. Stoga, iako u piljama koncentracija cjelovitog dostupnog ugljika rijetko prelazi 0.5 mg/l, u njima nalazimo bogate
mikrobne zajednice u kojima broj elija esto prelazi 106/gram materijala (Barton i
Jurado, 2009).
piljski mikroorganizmi dobavljaju energiju na vrlo razliite naine.
Mikroorganizmi koji ive u dijelovima pilje do kojih dopire svjetlost mogu da vre
fotosintezu, dok mikroorganizmi tamnih predjela za rast i razmnoavanje iskoritavaju hranjive tvari prisutne u pilji. Hranjive tvari u pilju ulaze na brojne naine:
sa zranim tokovima, preko korijenja drvea, izmeta imia ili ih pak donose piljski vodotoci. Ipak, veina mikroorganizama ovisi o tvarima koje u pilju dopiru sa
meteorskom vodom koja pronie kroz tla i krenjak. U takvoj vodi je preostalo vrlo
malo hranjivih tvari koje su uz to i hemijski vrlo kompleksne (npr. spojevi humine
kiseline ili lignoceluloza) te ih stoga mogu razgraditi samo metabolno specializirani
mikroorganizmi (Saiz-Jimenez i Hermosin, 1999). pilje su dom i brojnim mikroorganizmima ije energetske potrebe ne ovise od unosa hranjivih tvari sa povrine
i koji energiju dobavljaju oksidacijom anorganskih spojeva koji sadre reducirani
sumpor, eljezo(II), nitrit, amonij ili mangan(II) (Northup i Lavoie, 2001).
S obzirom da su mikroorganizme dugo vremena smatrali sluajnim posjetiteljima pilja, oekivalo se da oni ne sudjeluju u njihovom nastanku. A ipak, nastanak
odreenih mineralnih depozita se nije mogao objasniti samo procesima anorganske
prirode. Pogotovo se je to oitovalo kod depozita koji i morfoloki podsjeaju na
TRENUTNO STANJE ISTRAIVANJA MIKROBNIH ZAJEDNICA KOJE SE RAZVIJAJU... 113
biofilm golim okom vidljiv tanki sloj u kom nalazimo mikroorganizme razliitih
vrsta prekrivene zatitnim slojem iz proteina i polisaharida. Danas znamo da mikroorganizmi nisu pasivni stanovnici pilja ve da aktivno sudjeluju u nastanku odreenih mineralnih depozita. Meu takve depozite ubrajamo i kalcificirane strukture
sline prstima koje su poznate pod nazivom 'pool fingers' te 'moonmilk', bijeli precipitat krenjaka kremaste strukture (Melim i sar., 2001; Caaveras i sar., 2006).
Pristupi u piljskoj mikrobiologiji
Da bi opisali taksonomsku raznolikost mikroorganizama u prirodnom okoliu mikrobiolozi danas najee upotrebljavaju dva u osnovi razliita pristupa. Prvi pristup
je zasnovan na izolaciji mikroorganizma u istoj kulturi. Prednost te metodologije
je da omoguava daljnja istraivanja s kojima moemo da opredijelimo metabolni
potencijal mikroorganizma, razumijemo njegovu fiziologiju i opredijelimo njegovu
ulogu u ekosistemu. Na alost taj pristup ne daje realnu sliku o strukturi mikrobne
zajednice. Laboratorijski uslovi esto omoguavaju rast samo mikrobima koji su u
populaciji rijetki no dobro rastu na laboratorijskim podlogama. Danas znamo da
veliku veinu mikroorganizama zapravo i ne moemo uzgajiti u isti kulturi (Staley
i Konopka, 1985) te razvijamo metode s kojima bi ta ogranienja prevazili.
Razvoj molekularno biolokih tehnika je u posljednjih dvadeset godina omoguio da mikroorganizme opiemo bez da bi ih izolovali u istoj kulturi. Da bi to
postigli moramo izolovati ukupnu mikrobnu DNA neposredno iz prirodnog okolia. Takav uzorak sadri DNA svih mikroorganizama koji su bili prisutni u trenutku
oduzimanja uzorka. Iz uzorka ukupne DNA s pomou lanane reakcije sa polimerazom (engl. 'polymerase chain reaction-PCR') umnoimo gen iji red nukleotida
(engl. 'nucleotide sequence') smatramo taksonomski informativnim. Takvi su geni
iji se red nukleotida u evoluciji vrlo malo mijenja (Woese i sar., 1990). Kod bakterija
tako najee poredimo red nukleotida gena za 16S rRNA koji je dio zapisa za malu
podjedinicu ribosoma, elijskog organela koji sintetizira proteine. Odreivanje reda
nukleotida (engl. 'DNA sequencing') je danas cjenovno prihvatljiva, brza i potpuno
automatizovana metoda.
Raznolikost mikroorganizama koji ine mikrobnu zajednicu moemo vizualizirati razliitim tehnikama, od kojih se u piljskoj mikrobiologiji esto koriste
gel elektroforeza u denaturirajuem gradijentu (engl. 'Denaturing Gradient Gel
Electrophoresis-DGGE') i priprema biblioteka gena (Slika 1). DGGE iskoritava injenicu da DNA u ovisnosti od reda nukleotida raspada na dva lanca deoksiribonukleotida pri specifinoj koncentraciji denaturanta. DGGE je jednostavna i cjenovno
ugodna tehnika te nam daje pogled u mikrobnu raznolikost iako uvijek ne omoguava taksonomsku identifikaciju na nivou bakterijske vrste. Prilikom DGGE taksonomsko informativne gene umnoimo na poseban nain i to tako, da im dodamo
tzv. GC sponu koja spreava da DNA prilikom denaturacije u potpunosti raspadne na dva lanca. Tako oznaene gene razdvojimo na gel elektroforezi sa gradijentom denaturanta. Tako izraeni profili mikrobnih zajednica su uporedivi, a sastav
114 Lejla Pai
zajednice moemo ustanoviti tako, da umnoene gene izreemo iz gela, odredimo

im red nukleotida, te izvedemo filogenetsku analizu (vidi dole). Biblioteke gena pripremamo tako da s PCR umnoene taksonomski informativne gene razdvojimo
pomou kloniranja te odredimo red nukleotida ukljuenog gena. Taj pristup nam
omoguava odreivanje do bakterijske vrste te opis strukture mikrobne zajednice ukoliko smo analizirali dovoljno veliki uzorak (vie stotina redova nukleotida).
Rodbinske odnose najpreglednije prikazujemo s filogenetskim drvom koje temelji
na modelu evolucije. Modeli evolucije su matematine aproksimacije toka evolucije
koje uzimaju u obzir evolucijske parametre kao to su to frekvencija pojavljivanja
odreenog nukleotida te broj i relativni uticaj zamjene nukleotida.
Rana mikrobioloka istraivanja piljskog srebra
Posjetitelj pilja dinarskog kra esto ima priliku primjetiti neobine mikrobne zajednice na zidovima pilja (Slika 2). Ove golim okom vidljive zajednice tvore pojedinane makroskopske kolonije bijele, ute, sive ili ruiaste boje. Nalazimo ih u svim
dijelovima pilja, u neposrednoj blizini ulaza i u potpuno tamnim dijelovima, ali
ne i u podrujima koja se nalaze pod vodom. U nekim piljama moemo primjetiti
samo individualne kolonije iji promjer ne prelazi jedan milimetar, dok u drugim
piljama njihov obsean rast moe prekriti povrine vee od kvadratnog metra. Na
kolonijama se esto tvore kapljice vode koje odsjevaju svjetlost na karakteristian
nain zbog ega ih lokalni speleolozi nazivaju piljskim srebrom. Rana istraivanja
uzoraka piljskog srebra su obavljena u sedamdesetim godinama dvadesetog vijeka
kad su Meguar i Sket pokazali da se radi o fenomenu organskog izvora (Meguar
i Sket, 1973). Isti autori su neto kasnije piljske bakterije izolovali u istoj kulturi.
Zajedno sa drugim naunicima su ustanovili da se radi o bakterijama koje nisu srodne nijednoj poznatoj vrsti (Kova, 1971; Merlak, 1975). Na alost su se ti dragocjeni
izolati s vremenom izgubili.
U sljedea dva desetljea su mikrobioloka istraivanja bila sprovedena gotovo
iskljuivo u piljama u kojima je velika koliina turistikih obilazaka ozbiljno poremetila mikroklimatske uslove. Prisutnost umjetnog osvjetljenja i unoenje hranjivih
tvari je u piljama Lascaux (Dordogne, Francuska) i Altamira (Cantabria, panija)
uzrokovalo razvoj fototrofnih mikroorganizama, plijesni ali i jamskog srebra na
praistorijskim slikama i crteima koje smatramo kulturnom batinom ovjeanstva
(Groth et al., 1999; Schabereiter-Gurtner et al., 2002; Saiz-Jimenez et al., 2011).
Dosadanji pokuaji kojim bi se u istoj kulturi izolovala cjelovita populacija
mikroorganizama koji tvore makroskopske kolonije bijele, ute i sive boje su bili tek
djelomino uspjeni. Umjesto dominantnih vrsta u istoj kulturi bili izolovani pripadnici do tad nepoznatih vrsta bakterija kao to su to aktinomicete Aurantimonas
altamirensis ili Nocardia altamirensis (Jurado i sar., 2006; 2008). Istraivanja medicinske literature nastale nakon opisa piljskih mikroorganizama, pa i onih izolovanih iz uzoraka piljskog srebra, su pokazala da je veliki broj piljskih mikroorganizama ovjeku patogen (za pregled vidi Jurado i sar., 2010). Patogeni mikroorganizmi
opisani u piljama najee inficiraju plua ali i nervni sistem gdje tvore abscese
koji uzrokuju senzorine, motorine i smetnje ponaanja, te muninu, glavobolju i
povraanje. U manjem broju sluajeva dolazi do i onih infekcija, infekcija slunog
sistema, infekcija miokarda ili jetre. Kao zanimljivost valja navesti da su piljski mikroorganizmi izolovani u pilji Lechuguilla (New Mexico, USA), koji su od povrine
bili izolovani etiri miliona godina, u jednakom opsegu kao i povrinski mikroorganizmi odporni protiv djelovanju antibiotika (Bhullar et al., 2012). Na osnovi
postojeih istraivanja pilje ipak ne moemo smatrati opasnim za posjete. Naime,
infekcijama podlijeu najee pacijenti slabijeg imunskog sustava a i sam izvor zaraze nije uvijek poznat. Ipak, patogenost piljskih mikroba treba imati u mislima
tokom speleolokih ekspedicija.
Molekularno bioloki pristup izrada profila DGGE
Prouavanje piljskog srebra kao pojave iji razvoj ugroava praistorijske crtee
je doivjelo procvat upotrebom molekularnih tehnika. Izmeu 2004 i 2008 godine je iz uzoraka makroskopskih kolonija piljskog srebra sive, bijele i ute boje
bio izraen vei broj profila DGGE (Laiz et al., 2003; Schabereiter-Gurtner et al.,
2004; Portillo et al., 2008, 2009). Profili DGGE su pokazali da je raznolikost piljskih mikroorganizama visoka. U svim uzorcima je prevladavala DNA predstavnika
debla Proteobacteria te DNA predstavnika debala Acidobacteria, Actinobacteria,
Firmicutes i Nitrospirae. Gore spomenuta istraivanja su opredijelila i metabolno
aktivne mikroorganizme u piljskom srebru jer su paralelno sa DGGE profilima
DNA bili izraeni i DGGE profili na osnovi ukupne RNA piljskog srebra. Ti su
pokazali da samo treina prisutnih mikroba izraava gene prepisujui DNA u RNA.
Stoga nije pogreno smatrati da piljsko srebro najvjerovatnije nije primarno stanite
mikroorganizama koji se nalaze u dormantnom stanju.
Molekularno bioloki pristup izrada bibioteka gena i

statistika analiza dobivenih podataka
Prvo mikrobioloko istraivanje koje je ukljuilo i pripremu bibiloteke gena je bilo

sprovedeno na raznobojnom uzorku iz pilje Pajsarjeva jama, koja se nalazi u blizini
gradia Vrhnika u Sloveniji (Pai i sar., 2010). Ukupno je bilo pripremljenih est
biblioteka gena. Analiza 171 reda nukleotida gena za 16S rRNA je pokazala viu raznolikost mikroorganizama nego DGGE. Ova analiza je opredijelila i strukturu mikrobne zajednice te potvrdila dominaciju Proteobacteria i Actinobacteria. Uz gore
navedene predstavnike debala prvi put su primjeeni predstavnici Verrucomicrobia,
Chloroflexi, Gemmatimonadales i Planctomycetales dok prisutnosti predstavnika
Archaea nisu uspjeli dokazati. Opredijeljeni su bili i indeksi raznolikosti mikroorganizama. Na veliko iznenaenje je vrijednost Shannonovov indeksa (iznad 3) bila
primjerljiva s vrijednostima koje su opisali u tlu, stanitu koje je izuzetno bogato
sa bakterijskim vrstama. Vrijednosti indeksa Chao1 i ACE su pokazale da piljsko
116 Lejla Pai
srebro sastavlja najmanje sedamdeset bakterijskih vrsta, a iroki intervali pouzdanosti i oblik rarefakcijske krive su pokazali da bi dodatno uzorkovanje pokazalo
jo veu raznolikost mikroorganizama. Ova otkria su bila u potpunoj suprotnosti
sa uvrijeenim miljenjem da oligotrofna stanita omoguavaju ivot samo malom
broju organizama. Jedno od moguih objanjenja za ovaj paradoks je da u stabilnom
okoliu pilje te odsustvu predatora, piljski mikroorganizmi ne podlijeu takmienju ve se specializiraju za koritenje razliitih prirodnih resursa te tako doprinose
njihovom efikasnom iskoritavanju.
Molekularno bioloki pristup
Iako su gore navedena istraivanja pokazala opseg raznolikosti mikroorganizama

piljskog srebra u piljama panije i Slovenije, ona se razlikuju po nainu oduzimanja uzoraka i fokusirana su na individualna mjesta uzorkovanja, te stoga njihovi
rezultati zapravo nisu usporedivi. Prilikom koritenja DGGE tehnike ponekad nije
mogue opredijeliti red nukleotida svih predstavnika zajednice ili su dobiveni redovi
nukleotida prekratki (400 nukleotida) da bi omoguili taksonomsku identifikaciju.
Biblioteke gena, opet, mui artefakt lanane reakcije s polimerazo, koji je vidan kao
nastanak himernih redova nukleotida i koji ima za posljedicu neprimjerno visoku
mikrobnu raznolikost. Treba spomenuti i da razliite metode izolacije ukupne DNA
esto daju vrlo razliite rezultate zbog njihove razliite uspjenosti razbijanja elijske
stijene razliitih mikroorganizama (Delmont i sar., 2011).
Gore navedeno je uzela u obzir studija koja je uporedila mikrobne zajednice
kolonija ute boje oduzetih u piljama Pajsarjeva jama u Sloveniji, Altamira u paniji
i Sloup-ovka u ekoj Republici (Porca i sar., 2012). Tako je uzorke u svim piljama oduzela ista osoba koristei tehniku koja minimizira oduzimanje substrata ispod
kolonija. Isto tako je analiza uzoraka tekla unutar jednog laboratorija. Istraivanje
je imalo za cilj da opie sastav individualnih mikrobnih zajednica, definie glavne
grupe mikroorganizama koje ih tvore i da ocijeni koji je omjer izmeu zajednikih i
mjestno-specifinih bakterijskih vrsta. Na osnovi svakog uzorka su pripremljene tri
bibiloteka gena, a u konanu analizu su ukljuena 474 reda nukleotida. Nivo slinosti izmeu prouavanih zajednica je opredijeljen koristei orue Libshuff, generiki
test koji opisuje da li dvije ili vie zajednica ima istu strukturu koristei Cramervon Mises test statistiku (Schloss i sar., 2004). Na veliko iznenaenje, ovaj pristup
je pokazao da sve prouavane zajednice imaju jednaku strukturu, odnosno da ih u
velikoj veini sastavljaju isti mikroorganizmi. Slini rezultati su dobiveni i kad su u
istraivanje ukljueni i redovi nukleotida dobiveni prouevanjem utih kolonija prisutnih u peinama vulkanskog izvora na Azorima, Portugal i otoju Hawai'i, SAD
(Northup i sar., 2011). To je posebno iznenaujue spoznanje ako se uzme u obzir
da su peine vulkanskog izvora potpuno drukije stanite koje ne nastaje otapanjem
geoloke podloge ve kretanjem vrlo tene lave kroz njene hladnije i vre predjele.
Da bi opredijelili koji mikroorganizmi su zajedniki svim uzorcima piljskog srebra, 474 reda nukleotida su podijeljeni u grupe ili operacijske taksonomske
jedinice (engl. Operational Taxonomic Units, OTU). Evolucijske razdaljine izmeu

lanova jedne OTU (koja priblino definie bakterijsku vrstu) se razlikuju za manje
od 3%. Primjetili su tri vrste OTU: (1) jezgro OTU, OTU koje su zajednike svim
mjestima uzorkovanja, (2) OTU koje su zajednike dvjema mjestima uzorkovanja i
(3) za mjesto-specifine OTU (Slika 3). Jezgro mikrobnih zajednica piljskog srebra
su sastavljale samo tri bakterijske vrste (3 OTU), koje su zauzvrat predstavljale veliku veinu (do 65%) svih pregledanih redova nukleotida. S drugi strane veliki broj
OTU je bio za mjesto specifian ali su te OTU bile uglavnom sastavljene od jednog
samog reda nukleotida te su predstavljale manji dio (do 40%) pregledanih mikroorganizama. Interesantno, 3 OTU koje predstavljaju jezgro zajednice u uzorcima
iz pilja panije, eke Republike i Slovenije su predstavljale i jezgro zajednica koje
rastu u piljama vulkanskog izvora.
Na Slici 3 je predstavljeno i filogenetsko drvo koje opisuje taksonomsku poziciju zajednikih i drugih OTU opisanih u ovom istraivanju. Najrasprostranjenija
OTU, imenovana OTU III je prestavljala 30-50% svih redova nukleotida i taksonomski je bila srodna podredu Pseudonocardinae debla Actinobacteria.
Unutar filogenetskog drveta se OTU III grana neovisno od ostalih rodova
ovog podreda i nije srodna ni jednoj do sada opisanoj vrsti. Zapravo su njeni najblii srodnici druge bakterije podzemnih stanita: red nukleotida koji je bio otkriven
istraivanjem unutranjosti Alpskih dolomitnih stijena (AB257641, 99% identitete)
te red nukleotida koji je odkriven istraivanjem utih kolonija vulkanskih peina
(HM445251, 99% identitete). Druga po rasprostranjenosti je OTU II koja predstavlja
6-23% redova nukleotida i uvrtavamo je u Proteobakterije, red Chomatiales. Ni ova
OTU nije srodna ni jednoj poznatoj vrsti, njen najblii srodnik je Thiohalomonas
denitrificans (EF117909, 93% identitete) ali je zato blisko srodna redu nukleotida
odkrivenim prilikom istraivanja utih kolonija vulkanskih peina (HM445440,
98% identitete, Northup i sar., 2011) te redovima nukleotida pronaenim u uzorcima
iz Oregon pilje u SAD (e.g. DQ823220, 98% identitete). Ovo nakazuje da su bakterijske vrste koje predstavljaju OTU III i OTU II pravi stanovnici podzemnih stanita i
ne mikroorganizmi uneeni s povrine koji dobro uspjevaju u piljskim uslovima. S
druge strane, isto ne moemo rei i za OTU I, koja je srodna redu Xanthomonadales,
rodu Steroidobacter te redovima nukleotida koje esto moemo nai u tlu (Porca i
sar., 2012).
Vrijedno je spomenuti i da Porca i sar. (2012) spominju i istraivanja Galana i
Nieta (2010) koji smatraju da morfologiju utih kolonija pronaenih u piljama sjeverne panije odgovora grupi sluzavih gljiva (Mycetozoa). Slino istraivanje u piljama june panije nije potvrdilo gore navedene rezultate, iako su autori primjetili
da postoji odreena morfoloka slinost sa plazmodijem nekih sluzavih gljiva (Lado
i Ronikier, 2009). Porca i sar. smatraju da su svi gore navedeni uzorci morfoloki
slini onim koje su oni prouavali i da su potrebna dalja istraivanja utih kolonija
pilja u junoj i sjevernoj paniji da bi se sa sigurnou utvrdio njihov taksonomski
poloaj (Porca i sar., 2012).
118 Lejla Pai
Neke bakterije koje tvore piljsko srebro aktivno

sudjeluju u procesu speleogeneze
Veliki broj piljskih bakterija ima sposobnost bioindukcije precipitacije CaCO3

(Caaveras i sar., 2006) te tako ak 61% piljskih aktinobakterija porijeklom iz
Altamire proizvodi kristale CaCO3 u laboratorijskim uslovima (Laiz i sar. 2003).
Meu njih ubrajamo i kolonije sive boje koje tvore piljsko srebro. Taksonomska analiza ovih mikroorganizama, sprovedena na nain naveden u prijanjem poglavlju, je
pokazala da i sive kolonije preteno sastavljaju pripradnici Actinobacteria ali srodni
redu Nitriliruptoridae. Nivo srodnosti sa drugim rodovima ovog reda je bio zapanjujue nizak te je najslinija bakterijska vrsta, Euzebya tangerina, imala 92% istih
nukleotida. Stoga autori opravdano smatraju da najrasprostranjeniji mikroorganizmi sivih kolonija predstavljajo do sada nepoznat rod i vrstu debla Actinomycetales.
Iako ih tek moramo izolovati u istoj kulturi, iz njihovih uzoraka su do sada izolovani predstavnici Streptomyces od kojih su neki imali sivi micelij, te izolati roda
Bacillus (Caaveras i sar., 1999; Laiz i sar., 1999).
Ve rana istraivanja piljskog srebra opisuju da je geoloka podloga ispod kolonija sive boje vrlo esto kaaste strukture (Mulec i sar., 2002). Elektronska mikroskopija je pokazala da kolonije sive boje sastavlja gusta mrea filamentoznih mikroorganizama koji se radijalno i dendritino granaju od centralnog prema vanjskom
dijelu kolonije i ija razgranua su pokrivena agregatima CaCO3 koji morfoloki
podsjeaju na sfere i gnijezda (Cuezva i sar., 2012, Slika 4). Da bi se provjerilo da li
sive kolonije aktivno preuzimaju CO2 i posljedino odlau CaCO3 sprovedeno je
istraivanje kojim se je mjerila koncentracija CO2 u neposrednoj blizini kolonija i
na dvije kontrolne take na kojima nije bilo vidljivog mikrobnog rasta. Za mjerenje
fluksa CO2 je prvi put u piljskom okoliu (sa neto prilagoavanja) bio upotrijebljen
automatski analizator Li-Cor 8100-102, koji se rutinski upotrebljava za mjerenje elijskog disanja u tlu. Eksperimenti su izvedeni u mjesecu julu, kad koncentracija
CO2 postie svoj godinji minimum. Mjerenja vremenske varijacije fluksa CO2 su
pokazala da u podruju naseljenom sa sivim kolonijama dolazi do preuzimanja CO2
(efflux CO2 se je mijenjao od -0.53 do -0.60 mol m-2 s-1, R 2>0.7) dok na kontrolnim podrujima nije dolo do bitnijih promjena (efflux CO2 0 mol m-2 s-1, R 2<0.7)
(Cuezva i sar., 2012, Slika 5).
Na Slici 6 je predstavljen uslovni model interakcija koji objanjava navedene
interakcije izmeu sivih kolonija i neposrednog okolia (Cuezva i sar., 2012). Model
predvia da sive kolonije izravno komunciraju sa atmosferom u pilji i aktivno preuzimaju CO2, najvjerovatnije koristei enzim karbonska anhidraza. Preuzimanje
CO2 dovodi do smanjenja vrijednosti pH na podruju kolonije i otapanja krenjaka
ispod kolonija. Bakterije su tako neposredno odgovorne za otapanje krenjaka i aktivno sudjeluju u geolokim procesima koji oblikuju pilje. Isputanje Ca 2+ u otopinu
koja okruuje bakterije u periodima u kojima je koncentracija CO2 i/ili vlanost
zraka u pilji niska ima za posljedicu precipitaciju minerala koju pod elektronskim
mikroskopom vidimo kao sfere ili gnijezda.
Cuezva i sar. (2012) dalje predviaju da kolonizacija piljske stijene poinje sa

odlaganjem elija naneenih zranim tokovima na vlane stijene te da njihov filamentozni rast rezultira u nastanku individualnih svijetlosivih kolonija. Prilikom
daljeg razvoja kolonije, filamenti i kokoidne elije bivaju polako uronjene u vrst
matriks sastavljen od eksopolisaharida te istovremeno dolazi do odlaganja mineralnih depozita CaCO3. U sljedeoj fazi razvoja kolonije, depoziti poinju da onemoguavaju rast bakterija u centralnom dijelu kolonije, to vidimo kao tamniju boju
centralnog dijela u poreenju sa vanjskim dijelom kolonije. Konano, stara kolonija
je uniformno tamnosive boje, a ostatke filamentoznih elija moemo vidjeti samo na
njenim rubovima.
Zakljuak
Istraivanja sumirana u ovom pregledu pokazuju da piljsko srebro na zemljopisno udaljenim lokacijama u velikoj veini sastavljaju jednaki mikroorganizami koje
uvrtavamo u bakterijska debla Actinobacteria i Proteobacteria i koji nisu srodni ni
jednoj drugoj do danas opisanoj grupi mikroorganizama. Autori navedenih istraivanja smatraju da slinosti u strukturi zemljopisno udaljenih mikrobnih zajednica
koje tvore piljsko srebro odraavaju slinost krkih pilja u pogledu okolinih parametara i dostupnosti i prirode organskih tvari, ali i geohemije (Porca i sar., 2012;
Barton i sar., 2007). Doista, autori navode da je prijanja uporedna analiza okolinih 16S rRNA redova nukleotida iz 60 zemoljopisno udaljenih pilja pokazala da
je ukupna raspodjela bakterijskih debala slina u piljama sline geohemije te da
u peinama karbonatnog izvora prevladavaju debla Actinobacteria i Proteobacteria
(Lee i sar., 2012). Moramo spomenuti da se smatra da bi statistika analiza ekolokih
podataka ali i okolinih i geohemijskih parametara jedina dala odgovor u kojoj je
mjeri prisutnost organizma u pilja mjera njegove ekoloke preference (Cuezva i sar.,
2012).
Spoznanja navedena u ovom pregledu barem djelomino negiraju prijanje teorije o sluajnom unosu piljskih mikroorganizama sa povrine. Iako pilje doista
naseljavaju i povrinski mikroorganizmi koje moemo prepoznati i po za mjesto
specifinom pojavljivanju, jezgro piljskih mikrobnih zajednica tvore mikroorganizmi u potpunosti prilagoeni ivotu u piljskim uslovima. Isti su zajedniki svim
morfoloko slinim zajednicama bez obzira na njihovu zemljopisnu udaljenost. Ovi
visoko specializirani mikroorganzmi za rast najvjerovatnije iskoritavaju hemijski
kompleksne substance prisutne u pronicajuoj vodi kao tu so to humina kiselina
i lignoceluloza. Fascinantno je i da neki piljski mikroorganizmi aktivno sudjeluju
u speleogenezi tako da preuzimaju atmosferski CO2, to dovodi do smanjenja vrijednosti pH i otapanja karbonatne podloge. U skladu sa prijanjim pretpostavkama
(Culver i Pipan, 2009; Porca i sar., 2012) smatramo da su mikroorganizmi koji tvore
jezgro piljskog srebra u pilje vjerovatno dospjeli sa pronicajuom vodom jo za
vrijeme njihovog nastanka.
120 Lejla Pai
Literatura
Konopka, A., 2009: What is microbial community ecology? ISME J, 3, 11, 1223-1230.
Barton, H. A, Northup, D. E., 2007: Geomicrobiology in cave environments: past, current and
future perspectives.- Journal of Cave and Karst Studies, 69, 163178.
Barton, H. A., Jurado, V., 2007: Whats up down there? Microbial diversity in caves.-Microbe,
2, 3, 132138.
Saiz-Jimenez, C., Hermosin, B., 1999: The nature of the organic matter present in dripping
waters from Altamira cave.- Journal of Analytical and Applied Pyrolysis, 49, 337347.
Northup, D. E., Lavoie, K. H., 2001: Geomicrobiology of caves: a review.- Geomicrobiology
Journal,18, 199220.
Melim, L. A., Shinglman, K. M., Boston, P. J., Northup, D. E., Spilde, M. N., Queen, J.M.,
2001: Evidence for microbial involvement in pool finger precipitation, Hidden Cave, New
Mexico.- Geomicrobiology Journal, 18, 311-329.
Caaveras J. C., Cuezva, S., Sanchez-Moral, S., Lario, J., Laiz, L., Gonzales, J. M., Saiz-Jimenez,
C., 2006: On the origin of fiber calcite crystals in moonmilk deposits.- Naturwissenschaften,
93, 1, 27-32.
Staley, J. T., Konopka, A., 1985: Measurements of in situ activities of nonphotosynthetic
microorganisms in aquatic and terrestrial habitats. Annual Review of Microbiology, 39, 321-346.
Woese, C., Kandler, O., Wheelis, M., 1990: Towards a natural system of organisms: proposal
for the domains Archaea, Bacteria and Eucarya.- Proceedings of the National Academy of
Sciences of the United States of America, 87, 12, 4576-4579.
Meguar, F., Sket, B., 1977: On the nature of some organic covers on the cave walls.- Proceedings
of the 6th international congress of Speleology, Academia, Olomouc 1973, 5, 159-161.
Kova, P., 1971: Izolati heterotrofnih bakterij z organskih prevlek na stenah Planinske jame.Diplomsko delo. Univerza v Ljubljani, str. 30, Ljubljana.
Merlak, D., 1975: Proactinomyces spelaeophilus v Planinski jami.- Diplomsko delo. Univerza v
Ljubljani, str. 57, Ljubljana.
Groth, I., Vettermann, R., Schuetze, B., Schumann, P., Saiz-Jimenez, C., 1999: Actinomycetes
in Karstic caves of northern Spain (Altamira and Tito Bustillo).- Journal of Microbiological
Methods, 36, 1-2, 115122.
Schabereiter-Gurtner, C., Saiz-Jimenez, C., Piar, G., Lubitz, W., Rlleke, S., 2004: Phylogenetic
diversity of bacteria associated with palaeolithic paintings and surrounding rock walls in
two Spanish caves (Llonin and La Garma).- FEMS Microbiology Ecology, 47, 2, 235247.
Saiz-Jimenez, C., Cuezva, S., Jurado, V., Fernandez-Cortes, A., Porca, E., Benavente, D.,
Caaveras, J. C., Sanchez-Moral, S., 2011: Paleolithic art in peril: policy and science collide
at Altamira Cave.- Science, 334, 4243.
Jurado, V., Gonzales, J. M., Laiz, L., Saiz-Jimenez, C., 2006: Aurantimonas altamirensis sp.
nov., a member of the order Rhizobiales isolated from Altamira cave.- International
Journal of Systematic and Evolutionary Microbiology, 56, 2583-2585.
Jurado, V., Boiron, P., Kroppenstedt, R. M., Laurent, F., Coble, A., Laiz, L., Klenk, H. P., Gonzales,
J. M., Saiz-Jimenez, C., Mouniee, D., Bergeron, E., Rodriguez-Nava, V., 2008: Nocardia
altamirensis sp. nov., isolated from Altamira cave, Cantabria, Spain.- International Journal
of Systematic and Evolutionary Microbiology, 58, 22102214.
Jurado, V., Laiz, L., Rodriguez-Nava, V., Boiron, P., Hermosin, H., Sanchez-Moral, S., SaizJimenez, C., 2010: Pathogenic and opportunistic microorganisms in caves. International
Journal of Speleology, 39, 1, 15-24.
Bhullar, K., Waglechner, N., Pawlowski, A., Koteva, K., Banks, E. D., Johnston M. D.,
Barton H. A., Wright G. D., 2012: Antibiotic Resistance Is Prevalent in an Isolated Cave
Microbiome.- PloS ONE, 7(4):e34953.
Laiz, L., Gonzales, J. M., Saiz-Jimenez, C., 2003: Microbial communities in caves: Ecology,
physiology and effects on paleolythic paintings.- U: Koestler, R. J., Koestler, V. R., Carola,
A. E. & Nieto-Fernandez, F. E., (eds.), Art, Biology and Conservation: Biodeterioration of
Works of Art, str. 210225, The Metropolitan Museum of Art, New York.
Portillo, M. C., Gonzalez, J. M., Saiz-Jimenez, C., 2008: Metabolically active microbial
communities of yellow and gray colonizations on the walls of Altamira cave, Spain.Journal of Applied Microbiology, 104, 3, 681691.
Portillo, M. C., Saiz-Jimenez, C., Gonzalez, J. M., 2009: Molecular characterization of total
and metabolically active bacterial communities of white colonization in the Altamira
Cave, Spain.- Research in Microbiology, 160, 1, 4147.
Pai, L., Kove, B., Sket, B., Herzog-Velikonja, B., 2010: Diversity of microbial communities
colonizing the walls of a Karstic cave in Slovenia.- FEMS Microbiology Ecology, 71, 1, 5060.
Delmont ,T. O., Robe, P., Cecillon, S., Clark, I. M., Constancias, F., Simonet, P., Hirsch, P.
R., Vogel, T. M., 2011: Accessing the soil metagenome for studies of microbial diversity.
Applied and Environmental Microbiology, 77, 4, 13151324.
Porca, E., Jurado, V., gur-Bertok, D., Saiz-Jimenez, C., Pai, L., 2012: Comparative analysis
of yellow microbial communities growing on the walls of geographically distinct caves
indicates a common core of microorganisms involved in their formation.- FEMS
Microbiology Ecology, 81, 1, 255-266.
Schloss, P. D., Larget B. R., Handelsman J., 2004: Integration of microbial ecology and
statistics: a test to compare gene libraries.- Applied and Environmental Microbiology, 70,
9, 54855492.
Northup, D. E., Melim, L. A., Spilde, M. N., Hathaway, J. J. M, Garcia, M. G., Moya, M., Stone,
F. D., Boston, P. J., Dapkevicius, M. L. N. E., Riquelme, C., 2011: Lava cave microbial
communities within mats and secondary mineral deposits: implications for life detection
on other planets.- Astrobiology, 11, 7, 601618.
Galan, C., Nieto, M., 2010: Mycetozoa: curiosas formas de vida en cuevas de Gipuzkoa.
Nuevos hallazgos en caliza Urgoniana en los karsts de Aizkorri (Igitegi), Izarraitz (Aixa),
y Udalaitz (Montxonkoba).- http://www.aranzadi-sciences.org.
Lado, C., Ronikier, A., 2009: Nivicolous myxomycetes from the Pyrenees: notes on the
taxonomy and species diversity. Part 2. Stemonitales.- Nova Hedwigia 89, 1-2, 131145.
Caaveras, J. C., Hoyos, M., Sanchez-Moral, S., Sanz-Rubio, E., Bedoya, J., Soler, V., Groth,
I., Schumann, P., Laiz, L., Gonzalez, I., Saiz-Jimenez, C., 1999: Microbial communities
associated to hydromagnesite and needle fiber aragonite deposits in a karstic cave
(Altamira, Northern Spain).Geomicrobiology Journal, 16, 1, 925.
122 Lejla Pai

Laiz, L., Groth, I., Gonzalez, I., Saiz-Jimenez, C., 1999: Microbiological study of the dripping
waters in Altamira cave (Santillana del Mar, Spain).- Journal of Microbiological Methods,
36, 1-2, 129138.
Mulec, J., Zalar, P., Zupan Hajna, N., Rupnik, M., 2002: Screening for culturable microorganisms
from cave environments (Slovenia).- Acta Carsologica, 31, 2, 177187.
Cuezva, S., Fernandez-Cortes, A., Porca, E., Pai, L., Jurado, V., Hernandez-Marine, M.,
Serrano-Ortiz, P., Hermosin, B., Caavera, J. C., Sanchez-Moral, S., Saiz-Jimenez, C., 2012:
The biogeochemical role of Actinobacteria in Altamira Cave, Spain.- FEMS Microbiology
Ecology, 81, 1, 281290.
Barton, H. A., Taylor, N. M., Kreate, M. P., Springer, A. C., Oehrle, S. A., Bertog, J. L., 2007:
The impact of host rock geochemistry on bacterial community structure in oligotrophic
cave environments.- International Journal of Speleology, 36, 2, 93104.
Lee, N. M., Meisinger, D. B., Aubrecht, R., Kovacik, L., Saiz-Jimenez, C., Baskar, S., Baskar,
R., Liebl, W., Porter, M., Engel, A. S., 2012: Caves and karst environments.- U: Bell, E. M.
(eds.),Life at Extremes: Environments, Organisms and Strategies for Survival, pp. 320
344, CAB International, Wallingford.
Culver, D. C., Pipan, T., 2009: The Biology of Caves and Other Subterranean Habitats.- Oxford
University Press, pp. 273, Oxford.
Slika 1. Molekularno bioloki pristupi koji su do danas koriteni

u istraivanjima piljskog srebra.
Slika 2. Sive, bijele, ute i roza makroskopske kolonije piljskog srebra

u Pajsarjevoj jami u blizini Vrhnike, Slovenija.
Slika 4. Mikrografija sivih kolonija snimljena skanirajuim elektronskim mikroskopom. Lijevo:

gusta i razgranata mrea mikroorganizama koji tvore sive kolonije, strelica pokazuje
na gnijezdu sline depozite CaCO3, desno: podruje pokriveno agregatima CaCO3
koji podsjeaju na gnijezda i sfere (strelice) (adaptirano iz Cuezva i sar., 2012).
Slika 3. Rezultati analize redova nukleotida dobivenih iz uzoraka utih kolonija iz pilja Altamira (panija), Sloup ouvka (eka
Republika) i Pajsarjeva jama (Slovenija). (a) filogenetsko odnosi izmeu predstavnika OTU koje tvore ute kolonije i drugih poznatih
mikroorganizama (b) struktura zajednikih OTU u svakoj uzorkovanoj pilji, znaenje svake boje je prikazano na lijevoj strani (c) struktura
za mjesto specifinih OTU u svakoj uzorkovanoj pilji, znaenje svake boje je prikazano na lijevoj strani. (preuzeto iz Porca i sar., 2012).
124 Lejla Pai
Slika 5. Vremenske promjene koncentracije CO2 (sivi kruii) u a) podruju bogatom sivim
kolonijama, b) i c) dvije kontrolne take bez vidljivog mikrobnog rasta. Linija predstavlja pravu
linearne regresije (preuzeto iz Cuezva i sar., 2012).
Slika 6. Model interakcija izmeu sivih kolonija i piljskog okolia

(preuzeto iz Cuezva i sar., 2012).
UPRAVLJANJE KREM NA PRIMJERIMA NEKIH

HIDROENERGETSKIH PROJEKATA U DINARIDIMA
KARST MANAGEMENT IN THE CASES OF SOME
HYDROELECTRIC PROJECTS IN THE DINARIDES
Ivo Lui1,2*
Saetak
Od druge polovice 20. stoljea, u slikama veine dinarskih rijeka hidroenergetski potencijal
igra kljunu ulogu. Sasvim je normalno stajalite da te rijeke postoje zbog proizvodnje struje,
a ako na nekoj rijeci nema hidrocentrale, energetski lobi za njih kae se da im voda beskorisno
otjee u more. Trenutno je nekoliko hidrocentrala u fazi priprema. U javnosti postoje snana
protivljenja njihovoj gradnji, koji ukazuju na niz njihovih manjkavosti. U ovom radu se analiziraju neka obiljeja njihovih studije utjecaja na okoli i utvruje kako je u njima poinjeno
niz oitih propusta koji su investitoru olakali postupak. Meu inim, loe su utvrene prirodne osnove. Takoer, loe su procijenjeni negativni utjecaji, osobito na ekoloka i biogeografska pitanja. Postupak upoznavanja javnosti je krajnje reduciran i formaliziran i zapravo se
izruguje s velikim pravima javnosti na pristup informacija i suodluivanje u okoliu. Ukratko,
ti postupci su u funkciji skrivanje moguih utjecaja na okoli i zato su vrlo opasni po poznate
vrijednosti kra.
Kljune rijei: upravljane krem, hidroenergetika, studije utjecaja na okoli, javnost
Abstract
Since the second half of the 20th century, hydropower potential has played a crucial role in
the pictures of most Dinaric rivers. Rivers are to produce electricity is quite normal view
of its - and if some river was still without hydropower plant, the hydroelectric energy lobby
have said their water useless flows into the sea. Several hydroelectric dam projects are in the
preparation phase at moment. Some strong opposition to their construction comes out in
publicity which indicates some of deficiencies of these projects. This paper analyzes some
aspect of their environmental impact studies and finds a number of obvious fails in them,
in order to facilitate this process the investor. Between others, natural values are reduced,
and environmental impact assessments are made badly, especially in regards with its ecological and biogeographycal questions. Also, the process of informing the public is extremely
reduced and formalized, and actually mocks the great right of public access to information
Speleoloka udruga Vjetrenica Popovo polje, Ravno bb, 88370 Ravno, BIH,
Fakultet drutvenih znanosti dr. Milenka Brkia, Put za Podbrdo b.b.; 88266 Bijakovii /
Meugorje, BiH, E-mail: ivolucic@gmail.com
*1
UPRAVLJANJE KREM NA PRIMJERIMA NEKIH HIDROENERGETSKIH PROJEKATA... 127
and co-determination in the environment. In short, these actions serve to hide the potential
impacts on the environment and therefore are very dangerous to the known values of karst.
Keywords: karst management, hydropower, environmental impact studies, public
Razvoj hidroenergetike u Dinarskom kru
Od druge polovice 20. stoljea, u slikama veine dinarskih rijeka hidroenergetski

potencijal igra istaknutu ulogu. U znaajnoj mjeri, rijeke postoje zbog proizvodnje
struje, i sva voda koja proe mimo turbina, po toj logici, beskorisno otjee u more.
Posljedica je to industrijske transformacije jugoslavenskog drutva koje je do sredine
20. stoljea bilo nerazvijeno agrarno, u kojem su krka podruja bila njegovi najzaostaliji dijelovi. Tadanje stanje dobro ilustrira sljedei statistiki profil: tri izrazita
krka sreza u Bosni i Hercegovini Mostar, Livno i Trebinje koja teritorijalno
zahvaaju malo manje od 14 tisua etvornih kilometara, ili 27 posto BiH teritorija,
1955. su godine zapoljavali ukupno manje od 9 posto bh. radnika, i ostvarivali svega
12 posto narodnog dohotka. Od ukupno 1.209.910 radno aktivnih stanovnika u BiH,
u poljoprivredi ih je radilo 806.200, a s linim prihodima bilo je svega 56.400 ili 2
posto radno aktivnih stanovnika. U ta tri sreza nalazilo se 15 posto ukupnog broja
industrijskih poduzea u BiH, a ako se uzmu samo Livno i Trebinje, oni su zajedno
sa Zvornikom po broju industrijskih poduzea bili zadnji u BiH. Najvie poduzea
bilo je iz podruja proizvodnje elektrine energije i proizvodnje duhana. K tomu,
izmeu 44 i 52 posto stanovnitva znalo je itati i pisati (Jagodi 1957).
Snana industrijalizacija izraavala je tenje novouspostavljenih socijalistikih vlasti k razvoju zemlje, promjeni privatnog u dravno vlasnitvo pod kontrolom
partije, te smanjivanja udjela seljake komponentne koja je bila politiki nesklona
novoj vlasti i neovisna po prihodima. Promjenom dravnog ureenja i u skladu s
uvoenjem socijalistikog principa u privredni ivot zemlje, problem elektrifikacije
iskae na prvo mjesto u vezi s ubrzanom industrijalizacijom (Jeri i dr. 1957). Pored
toga, jugoslavenska hidroenergija vidjela je svoju priliku u injenici da su industrijski razvijenije zemlje sredinje Europe ule u krizu opskrbe ugljenom kao glavnim
energentom. U to vrijeme Jugoslavija je bila zemlja s gotovo najmanjom potronjom
energije u Europi, a imala je izvanredno povoljne uvjete za energetsku ekspanziju,
jer je iskoristila svega pet posto od moguih 66 milijardi kWh godinje proizvodnje
(Brelih 1957). Prvi konkretni planovi realizirani su kroz vodoprivredne osnove pojedinih podruja.
Danas na Balkanu od Slovenije do Turske radi 270 hidrocentrala jaih od 1
MW, u toku je gradnja 18 njih, a ak 573 ih je u planu (Schwarz 2012). U Dinarskom
kru su trenutno u fazi pripreme za gradnju HE Ombla, HE Dabar, HE Ulog, hidroelektrane na Drini, HE Dubrovnik II, neki objekti na Vrbasa, Kosinj na Lici, itd.
128 Ivo Lui
Negativni utjecaj na okoli
Iako su stjecanja dozvola za gradnju, barem u novije vrijeme, podrazumijevala

upravne postupke koji ukljuuju i vrednovanje utjecaja hidroelektrana na okoli,
zapaane su brojne negativne posljedice koje su posljedica loih i nedovoljnih procjena. Na podruju akumulacija ili nizvodno od njih javljaju se kolapsi stijena, poveana seizminost, sprijeen je ili smanjen pronos materijala rijekama, mijenja se
oblik rjenog korita, fluktuacija kroz turbine stvara neprirodne promjene vodostaja,
umjesto da gradi rijeka razara sedru, mijenja se kvaliteta vode jer je voda obino
toplija to moe posebno biti tetno za ugroene vrste, smanjuje se izdanost izvora ili oni presuuju, onemoguava se migracija riba, isuuju se podzemna stanita i
unitava biodiverzitet.
Evo nekih konkretnih primjera: u gornjem kompenzacijskom bazenu Hutovo
prvih godina rada javljalo se izmeu 38 i 44 novih ponora godinje, u Mavrovu
je stvoren kolaps ak do 25 metara irine; tokom prvih est godina na podruju
Granareva pojavilo se oko 8000 potresa, najvei broj za vrijeme visokih razina jezera, od kojih je magnituda najjaeg iznosila 4,5 R (Milanovi 1999); zbog smanjenja
protoka Vrbas i Rama esto presue, Cetina se smanji na svega nekoliko prostornih
metara u sekundi, a zaslanjenje Neretve javlja se do Gabele; zbog smanjenog protoka
Plive sedra ostaje bez vegetacijskog sloja, izloena je eroziji i nakon velikih voda na
njoj dolazi do novih razaranja; onemoguena je migracija glavatica k tradicionalnom mrijestilitu u gornjoj Neretvi; u podzemlju Popova polja ugroene su ili unitene kolonije u prvenstvenim nalazitima koljkaa Congeria kusceri, mnogoetnia Marifugia cavatica (Sket 2003), smanjene populacije ribe gaovice Delminichthys
ghetaldii, ugroena ovjeja ribica Proteus anguinus koja je na Trebinjici vrlo imala
gust areal pojavljivanja (ukovi 1967, 1978); movara Hutovo blato velikim dijelom je pretvorena u hidroakumulaciju u kojem je nakon deset godina izmijenjenih
uvjeta smanjen broj ptijih vrsta za 37 posto (Obratil 1992-95). Itd. Iako ove posljedice nisu sustavno istraivane, jasno je da se radi o unitenju velikih i nesagledivih
razmjera. Budui razvoj ne preza pred unitenjem najzatienijih dijelova prirode:
hidroenergetski zahvati planirani su u neposrednoj blizini nacionalnih parkova kao
Buk bijela kod NP Sutjeska ili pak u srcu zatienog podruja - na Uncu u NP Una.
U takvim prilikama nunim se namee svratiti pozornost na dijelove barem
nekih studija utjecaja na okoli (SUO) koje su trenutno u postupku odobravanja
ili u pripremi gradnje, kako bismo osvijetlili mehanizam stvarne procjene moguih utjecaja. Fokusirat emo se na biogeografske dijelove studija HE Omblu kod
Dubrovnika, CHE Vrilo u Duvanjskom polju i HE Dabar na podruju Nevesinjskog
i Dabarskog polja.
Neki ekoloki i biogeografski problemi u studijama

utjecaja na okoli
HE Ombla
SUO HE Ombla (Anon., 1999) na prirodu i okoli gleda kao na kamenjar (B.1.3.4).
Kamenjar je pogrdan izraz za kr, koji ga ne gleda s obzirom na njegove velike intrinzine vrijednosti, nego s obzirom na njegove upotrebne vrijednosti u obzoru arsenalu industrijskih umarsko-poljoprivrednih koncepcija.
Dalje, tvrdi da u sustavu Omble nisu naene zakonom zatiene biljne i ivotinjske vrste, ili ako su naene to nije bilo njihovo trajno stanite, ve su ovdje dopremljene bujinim vodama iz slivnog podruja Trebinjice (B.1.4.9) To se ponavlja: U
vodenim ekosustavima nisu naene rijetke, ugroene i zakonom zatiene vrste, pa
za njihovu zatitu nije potrebno provoditi specifine mjere zatite uobiajene prilikom poduzimanja veih hidrotehnikih zahvata kao to je Ombla (B.3.2.6).
Eventualne utjecaje tijekom gradnje i tijekom upotrebe svodi na zajednicu izvorinog dijela i to zbog njegova ujezerenja (B.1.3.2) Od okolia i od zatienih vrsta
kae se da su mogui negativni utjecaji buke na kolonije imia u Vilinoj pilji zbog
ega e oni potraiti novo sklonite tijekom gradnja pa se vratiti (B.1.3.3; B.1.4.8).
Tako, zakljuak je da je utjecaj HE na vodu, tlo, floru i faunu sveden na najmanju moguu mjeru (B.1.4.8).
Sve to unato injenici da susjedna peina Vjetrenica u Popovu polju, s vie
od 100 podzemnih vrsta, je peina s najveim biodiverzitetom u svijetu (Ozimec &
Lui 2010). Ombla i Vjetrenica spadaju u istu krku cjelinu sliva Trebinjice, pa u
njima u znaajnoj mjeri vladaju slini ekoloki i povijesno-geoloki uvjeti, te bi mogle imati slian biodiverzitet.
HE Dabar
Standardno, kao i drugdje, SUO HE Dabar (Anon., 2012) koristi uopene i opepoznate podatke i koji su i po sastavu i po aurnosti viestruko nedostatni. Primjerice,
navodi se da u ponornicama jugoistone Hercegovine, vrelima ili estavelama i u
njihovoj blizini, ive tri vrste riba, i to: gataka gaovica (Paraphoxinus metohiensis),
trebinjska gaovica (Paraphoxinus pstrossi) i popovska gaovica (Paraphoxinus ghetaldi). Pored injenice da je znanost ve tokom 2000-ih odbacilo trebinjsku gaovicu kao
validan takson, nedavno je na uem podruju zahvata bitno promijenjeno faunistiko stanje. Prostor koji je po ranijim shvaanjima nastanjivala gaovica
Paraphoxinus metohiensis sada je podijeljen na novu vrstu Telestes dabar iz
Dabarskog polja, i poznatu Telestes metohiensis iz Gatakog i Nevesinjskog polja.
Obje su zbog daljnjeg smanjenja prostora kritino ugroene, to studija ne primjeuje! Studija napominje kako je neophodno potrebno zatitit tok Vrijeke kako ne bi bio
ugroen objektima HE Dabar, ali odobravaju promjene. U lanku u kojem je opisana
nova vrsta Telestes dabar, izrijekom se upozorava da je ona ugroena unitavanjima
stanita, posebno probijanjem tunela i isuivanjem polja, suzbijanjem poplava polja,
130 Ivo Lui
betoniranjem rijeka i sprjeavanjem cirkulacije voda u podzemlje i njihovo povratno

pojavljivanje na estavelama, itd. (Bogutskaya et al. 2012). Zanimljivo je da se studija
dotie podzemne faune na primjeru tetnih posljedica u Popovu polju, ali to ne projicira na HE Dabar, niti ima ikakvih podataka o podzemnoj fauni u Nevesinjskom i
Dabarskom polju.
CHE Vrilo
SUO CHE Vrilo (Anon., 2011) dobro prikazuje floru i vegetaciju Duvanjskog polja.
Kae da krka polja pripadaju stanitima tipa kultivirane neumske povrine, a ako
plave onda prema Ramsarskoj klasifikaciji ta stanita pripadaju movarnom tipu
stanita. Sve specifinosti u sastavu flore, kao uostalom i vegetacije krkih polja vezane su za zaravnjeni dio polja, odnosno osnovne ekoloke uvjete u njima pri emu se
reim vlaenja, uz temperaturne specifinosti najizrazitije ispoljavaju kroz oscilacije
tijekom vegetacijskog razdoblja i godine.
Za vlaniji dio duvanjskog polja (u Studiji malim slovom) na kojem se planira izgraditi gornji bazen, znaajna je zajednica Molinio-Lathyretum pannonici H-i
1963 (zajednica obine beskoljenke i panonske graholike). Zajednica je bogata vrstama, a tome pridonosi raznolikost uvjeta na stanitu. Meu njima treba prvenstveno izdvojiti znatno variranje vlanosti tijekom itave godine. Promjenjiva vlanost
na stanitu omoguuje razvoj nekoliko posebnih subasocijacija. Povrine zajednice
lako su prepoznatljive u prirodi po karakteristinom floristikom sastavu, odnosno dominantnim i karakteristinim vrstama asocijacije. Te vrste ujedno daju i poseban izgled njezinim povrinama, ali i krajoliku u kome je asocijacija razvijena.
Povrine asocijacije obine beskoljenke i panonske graholike u rano proljee su lijepe
plave boje, koju daje mnotvo livadnog procjepka (Scilla litardierei). Neto kasnije,
te iste povrine poprimaju utobijelu boju od brojnih cvjetova panonske graholike
(Lathyrus pannonicus). Obje vrste daju posebni znaaj i osobitost tom tipu travnjaka. Gornji opis meutim kod izvoaa studije ne stvara zakljuak da e promjene
periodskih plavljena imati negativne posljedice koje bi bile prepreka izgradnji brane.
Za ivotinjski svijet podruja zahvata studija kae da je prema dostupnim podacima fauna beskraljenjaka i fauna kraljenjaka (u studiji se kae kraljeaka),
posebice kopna na ovom podruju veoma slabo istraena. Malo dalje, u poglavlju
4.2.14. Zatiene i ugroene biljne i ivotinjske vrste, kae se da prema dostupnim
podacima nema podataka o zatienim, ugroenim i rijetkim biljnim i ivotinjskim
vrstama na promatranom podruju. To izvoaima studije daje pravo za pozitivan
zakljuak glede mogunosti gradnje zahvata.
Dinarski biodiverzitet
Da bi se stekao pravi dojam koliko su navedene studije nedostatne u pogledu biogeografskog pristupa, potrebno je znati da su Dinaridi vrua toka bioloke raznolikosti
za vie skupina ivih organizama. Po broju vaskularnih biljnih vrsta u odnosu na
jedinicu povrine, ovdanje zemlje su najbogatije u Europi: prva je Slovenija sa 0,158
takvih floristikih elemenata po etvornom kilometru, a slijede je Albanija (0,105)

(Nikoli 2001), BiH (0,100)2 i Hrvatska (0,075), dok je tadanja Jugoslavija (zajednica
Srbije i Crne Gore) na devetom mjestu (0,0419) (Nikoli 2001).
Zooloka raznolikost u prvi plan istie neke skupine faune, osobito ribe jadranskih rijeka, neke vodene kukce, a nadasve podzemnu faunu, koja je najvea specifina vrijednost Dinarskog kra i predstavlja najveu podzemnu bioloku raznolikost
na svijetu. U podzemlju toga kra ivotni prostor nalo je najmanje 930 vrsta, meu
kojima je vie od 330 vodenih i vie od 600 kopnenih (Sket 2012). Neke od tih vrsta
pronaene su samo na uskom prostoru i vrlo su ranjive. Dinaridi imaju najmanje
dvostruko vei broj podzemnih vrsta od svjetskog prosjeka. Najvei broj zabiljeen
je u peinskim sustavima Vjetrenice u Popovu polju i Postojne u Sloveniji; u prvoj
101 vrsta (Ozimec i Lui 2010), a u drugoj 99 vrsta (Sket 2012). Sva tri hidrotehnika
zahvata planirana su u zonama ili blizini podruja koja su utvrena kao vrue toke
biodiverziteta. Od svega 20 lokaliteta u svijetu u kojima je naeno po vie od 20 podzemnih vrsta, 6 ih je u Dinarskom kru (Culver & Sket 2000). Budui su svih tih 6 sa
stalnom vodom, a da meu njima nisu ove o kojima govore studije procjene utjecaja,
realna je bojazan da su mogue tete nad tim sustavima praktino nesagledive.
Nedostaci politike upravljanja krem
Ve letimian pogled na sastav elaborata i primjenu znanstvenih disciplina pokazuje da su biologija, biogeografija i ekologija bitno potisnute u korist geofizikih i
geotehnika pristupa. SUO HE Ombla temelji se na 27 elaborata od kojih se samo
jedan odnosi na biologiju, i to izvorinog dijela. CHE Vrilo u svojim izvorima navodi 19 elaborata, od kojih se dva rada odnose na ekologiju i ivi svijet Crvena
knjiga vaskularne flore Hrvatske (2005) i Ekolokovegetacijska rejonizacija Bosne
i Hercegovine (1983) umarskog fakultet u Sarajevu - dakle ni jedna se ne odnosi
izravno na tendiranu lokaciju niti je doprinos ljudi koji potpisuju navedenu studiju.
Iz pregleda dokumentacije za HE Omblu vidljivo je da su izraivai studije namjerno izostavili podatke o podzemnoj fauni koji su bili poznati iz drugih izvora.
Identinu matricu moemo zapaziti na primjeru HE Dabar, kada investitor odreuje
to je nulto stanje koje je neophodno detaljno definisati jo u fazi istraivanja i projektovanja: Zbog toga se na irem prostoru gornjih horizonata rijeke Trebinjice dui
niz godina istrauju i osmatraju slijedee pojave: hidroloke i meteoroloke pojave,
fiziko-hemijske i bakterioloke karakteristike vode, kulturno-istorijsko naslijee,
nain obrade zemljita i kulture koje se koriste, socioloke pojave, prostorno-urbanistiki aspekti, vodoprivredni i drugi problemi sa vodom, problemi koji nastaju kao
posljedica nedostatka vode za vodosnabdijevanje i navodnjavanje (Hidroelektrana
Dabar 2010). Dakle, okoli i fauna su elementi okolia koji ne zavrjeuje monitoring
na podruju zahvata HE Dabar.
Prema: Redi et al. 2009, u BiH su na 51 129 km2 dravne povrine zabiljeene 5134 vaskularna biljna taksona
132 Ivo Lui
Takvim studijama je vano utvrivanje propusnosti stijena i mogunost ostvarenja vododrivosti akumulacija i kanala, a ne upoznavanje stvarnog stanja prirode.
ak to vie, ouvanje prirode nije definirano kao njihov cilj. Priroda se, kao to smo
rekli, tretira industrijski a ne sa ekosistemskog stajalita. To je vidljivo po sljedeem
citatu:
Generalno se moe konstatovati da e izgradnja HE Dabar sa svojim akumulacionim bazenom, kao prva hidroelektrana u sklopu Gornjih horizonata, znaajno
oplemeniti prostor. Naime, akumulacija se formira na prostoru koji je i u prirodnim
uslovima esto bio plavljen u vlanom periodu, a potpuno bezvodan u sunom periodu godine (Hidroelektrana Dabar 2010). Prirodno stanje krkih polja koje je na
ritminim sezonskim oprekama poplava - sua ostvarilo stabilnosti ekosistema sa
iznimno bogatim i rijetkim vegetacijskim i faunistikim zajednicama, SUO promatra kao negativno obiljeje, kao greku prirode! Umjesto da uvae njihov neponovljivi ritam, navedeni zahvati ih nastoje pretvoriti u jedan od njihova dva ravnotena
pola, ime se izaziva slom sustava i oduzimaju osnovna svojstva polja. Kao pozitivan
primjer treba pogledati Cerkniko polje u Sloveniji, koje je tokom 20. stoljea bilo
podvrgnuto raznim intervencijama, najprije isuivanju, potom potapanju dok se nije
pokazalo da je dugorono najvrjednije i najisplativije vratiti ga u priblino prirodno
stanje. I to je uinjeno.
Zato mehanizmi procjene utjecaja previaju te vrijednosti? Razloge je mogue
povezati s nekoliko bitnih okolnosti. Kljuna je injenica da u upravljanju okoliem i
prirodom na podruju Dinarskog kra prevladava racionalistiki okolini svjetonazor koji na prirodu gleda kao resurse koji se vrednuju iskljuivo profitnim mjerilima.
to je dobro, dobro je ekonomski. Ostalo je teret. Druga je nerazvijenost politikog
sustava koji postupak utjecaja na okoli promatra kao puku upravnu formu koja se
moe prilagoditi onome to odluujua politika grupa odredi kao prvenstveni
cilj. To je povezano s odsutnosti javnosti iz postupka odluivanja o okoliu. Trei je
manjkavost etike poziva kod strunjaka koji sudjeluju na izradi studija utjecaja. Oni
pak oportunost postupanja povezuju s navedenim okolnostima i/ili s negativnim
posljedicama u kojima se mogu suoiti ako proturjee prevladavajuim stavovima u
upravljanju okoliem. Mogu oekivati da ih investitori nee vie pozivati na suradnju, te da ostanu bez posla.
Postupak upoznavanja javnosti je krajnje reduciran i formaliziran i zapravo se
izruguje s velikim pravima javnosti na pristup informacija i suodluivanje u okoliu. Meutim, javnosti su je raspolaganju Arhuka konvencija, meunarodni pravni
instrument koji joj omoguuje pravo na pristup informacijama, sudjelovanje u odluivanju i pristup pravosuu u pitanjima okolia.Stupila na snagu 2001., a sve su je
ovdanje drave uvele u svoje zakone. Po njoj, informacija koja se tie okolia je svaka informacija u pisanoj, vizualnoj, zvunoj, elektronskoj ili bilo kojoj drugoj materijalnoj formi o stanju elemenata okolia, o faktorima kao to su supstance, energija,
buka i zraenje itd, i o svemu to moe utjecati na zdravlje ljudi. Javnostje jedna ili
vie fizikih ili pravnih osoba i njihova udruenja, a zainteresirana javnost javnost
koja je ugroena ili bi mogla biti ugroena ili ima interes u donoenju odluka koje se
tiu okolia.
Zaokret
Dakle, da bi se izbjegla aktualna koruptivna klima i onemoguila skrivanja negativnih utjecaja na okoli i poznate vrijednosti kra, potrebno je uiniti radikalni zaokret koji bi se temeljio na irem krugu pitanja, od promjena obrazovnih modela, preko poboljanja zakonskih rjeenja, potivanja zakonitosti postupka i jaanja etikih
kriterija u strukama, do jaanja javnosti, u kom pogledu su na raspolaganju moni
mehanizmi Arhuke konvencije.
Bibliografija:
Anon, 1999: HE Ombla Studija utjecaja na okoli.- Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb,
Elektroprojekt Zagreb.
Anon., 2011: CHE Vrilo - Studija utjecaja na okoli. JP Elektroprivreda Hrvatske Zajednice
Herceg Bosne d.d. Mostar, str. 240.
Anon., 2012: Studija uticaja projekta HE Dabar na ivotnu sredinu nacrt studije.- Projekt
a.d. Banja Luka, Banja Luka.
Bogutskaya, N., Zupani, P, Bogut, I, Naseka, A., 2012: Two new freshwater fish species of the
genus Telestes (Actinopterygii, Cyprinidae) from karst poljes in Eastern Herzegovina and
Dubrovnik littoral (Bosnia and Herzegovina and Croatia).- ZooKeys 180, 5380.
Brelih, M., 1957: Jugoslavija kao mogui izvoznik elektrine energije.- Elektroprivreda, 5-6,
249-251.
Culver, D.C., Sket, B., 2000: Hotspots of subterranean biodiversity in caves and wells.- Journal
of Cave and Karst Studies, 62, 1:1117.
ukovi, S., 1967: Nova nalazita ovjeje ribice (Proteus anguinus Laur.) na podruju
Trebinja u Hercegovini.- Glasnik Zemaljskog muzeja, P. n., N. s., VI, 223-225.
ukovi, S., 1978: Pitanje mogunosti opstanka poznatog endema ovjeije ribice u djelu
hidrosistema Trebinjice.- Simpozijum o uticaju vjetakih jezera na ovjekovu sredinu,
str. 203-205, Trebinje.
Hidroelektrana Dabar 2010: dostupno na:, www.ers.ba/stara/hedabar.htm.
Jagodi, D. 1957: Ekonomski problemi kra u Bosni i Hercegovini.- U. Bura, D. (ur.), Savezno
savjetovanje o kru u Splitu, svezak 3., Kr Bosne i Hercegovine, umarsko drutvo
Hrvatske, str.203-230, Zagreb.
Jeri, I. Poar, H., Baranovi, B., 1957: Planiranje elektroenergetskih objekata u Jugoslaviji.Elektroprivreda, 5-6, 244-248.
Milanovi, P. T. 1999: Geoloko inenjerstvo u karstu.- Energoprojekt, str. 201, Beograd.
Nikoli, T., 2001: The diversity of Croatian vascular flora based on the Checklist and CROFlora
database.- Acta Botanica Croatica, 60, 1, 49-67.
134 Ivo Lui

Obratil, S.,1992-1995: Prva istraivanja ornitofaune Hutova blata poslije izgradnje akumulacionog
jezera PHE apljina.- Glasnik Zemaljskog muzeja, P. n., N. s., 31, 402-428.
Ozimec, R., Lui. I., 2010: The Vjetrenica cave (Bosnia & Herzegovina) one of the worlds
most prominent biodiversity hotspots for cave-dwelling fauna.- Subterranean Biology,
2009 (2010), 7, 17-23.
Redi, S., Barudanovi, S., Radevi, M., 2009: Bosnia and Herzegovina Land of Diversity.First national Report of Bosnia and Herzegovina for the Convention on Biodiversity,
Sarajevo.
Schwarz, U., 2012: Balkan Rivers - The Blue Heart of Europe: Hydromorphological Status and
Dam Projects: Report.- FLUVIUS - Floodplain Ecology and River Basin Management,
Vienna, dostupno na : http://www.euronatur.org/fileadmin/docs/projekte/Balkan_
Rivers_Blaues_Herz_Europa/BalkanRiverAssessment29032012web.pdf.
Sket, B., 2003: ivotinjski svijet Vjetrenice.- U: Lui, I., Vjetrenica - pogled u duu zemlje.str. 147-201, Zagreb.
Sket, B., 2012: Diversity patterns in The Dinaric Karst.- U: Culver, D.C., White, W.B. (eds.),
Encyclopedia of caves, str. 945.
UTICAJ HIDROENERGETSKOG SISTEMA ORLOVAC

NA VODNI REIM LIVANJSKOG POLJA
THE IMPACT OF THE ORLOVAC HYDROPOWER SYSTEM ON
THE WATER REGIME IN THE LIVANJSKO POLJE FIELD
Admir eri1, Nijaz Zerem1*
Summary
With its area of 400 km2 the Livanjsko Polje Field, which is situated in southwestern Bosnia
and Herzegovina, is the largest karst field in B&H and one of the largest in the world. The water regime in the field exhibits very irregular patterns on an annual scale. During wet periods
water is supplied from a number of karst springs and estavels, while in dry seasons most of the
karst springs and streams dry out. In the past, all surface waters were being drained from the
field by sinkholes, located mostly along the southwestern edge of the field.
During 1960s and 1970s, a project was carried out to develop phase I of the hydropower system Orlovac, which include the construction of the Buko Blato, Lipa and Mandak Reservoirs
in the southeastern part of the Livanjsko Polje Field, as well as a system of channels which
collect and drain water from the central part. The Orlovac Hydro Power Plant was also built
as a part of the project, and the powerhouse has been located in the Republic of Croatia. The
system was designed to be a multipurpose one, but the main purpose has been power production at the Orlovac HPP.
The system has significantly altered the water regime in the central and southeastern part of
the field. In the central part, on average 99% of available water is diverted from the Plovua
River, the most significant watercourse, to the hydropower system. This has reduced the flood
waves which had created long-lasting floods in the past in the area of the aji Sinkholes in
the central, and the aprazlije Sinkhole in the northwestern part of the field. The alterations
in the water regime of the Plovua River and the aji Sinkholes are notable during low flows
as well, since the environmental flow is not provided. The northern part of the field, which
covers the area of the Veliki dralovac wetland, is a distinct area from the hydrological point
of view, as it is not directly affected by the Orlovac hydropower system.
Key words: water regime, Livanjsko Polje Field, hydropower system Orlovac, karst
Saetak
Livanjsko polje, koje se nalazi u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, sa svojom povrinom od oko 400 km2 je najvee krako polje u BiH i jedno od najveih u svijetu. Vremenska
raspodjela pojave voda na prostoru Livanjskog polja je veoma neravnomjerna tokom godine.
*1
Institut za hidrotehniku Graevinskog fakulteta u Sarajevu, Stjepana Tomia 1, 71000 Sarajevo, BiH, E-mail: admir.
ceric@heis.com.ba
136 Admir eri, Nijaz Zerem

U vlanim periodima polje se puni vodom putem velikog broja krakih izvora i estavela, dok
tokom sunih perioda najvei dio vrela i vodotoka presuuje. Evakuiranje povrinskih voda
iz polja u prolosti je bilo mogue jedino preko ponora, lociranih uglavnom uz jugozapadni
rub polja.
ezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetoga stoljea realiziran je projekat I faze hidroelektrane Orlovac, koji ukljuuje izgradnju akumulacije Buko blato i retenzija Lipa i Mandak
u jugoistonom dijelu Livanjskog polja, kao i sistema kanala za odvodnju vode iz sredinjeg
dijela polja. U okviru ovog projekta je izvedena i HE Orlovac, ija strojarnica se nalazi u
Republici Hrvatskoj. Izvedeni sistem planiran je kao vienamjenski, ali je glavna namjena
proizvodnja elektrine energije na HE Orlovac.
Koritenjem ovog sistema znaajno je izmijenjen vodni reim u sredinjem i jugoistonom
dijelu polja. U centralnom dijelu polja se iz najznaajnijeg vodotoka Plovua vri zahvatanje
prosjeno preko 99% raspoloivih voda za potrebe energetskog koritenja. Time su u velikoj
mjeri smanjeni valovi velikih voda koji su u prolosti prouzrokovali dugotrajne poplave u
podruju ajikih ponora u sredinjem, kao i u rejonu ponora aprazlije u sjeverozapadnom
dijelu polja. Izmjene hidrolokog reima na rijeci Plovua i ajikim ponorima osjeaju se i
u malim vodama, jer se ne osigurava ekoloki prihvatljiv proticaj. Najsjeverniji dio polja, u
kojem se nalazi prostor movare Veliki dralovac, predstavlja zasebnu hidroloku cjelinu,
koja nije pod direktnim uticajem sistema HE Orlovac.
Kljune rijei: vodni reim, Livanjsko polje, hidroenergetski sistem Orlovac, kr
1. Uvod
Livanjsko polje je najvee krako polje u Bosni i Hercegovini i jedno od najveih

u svijetu. Locirano je u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, u slivu rijeke
Cetine. Hidroloki reim voda u polju karakteriziraju izrazito vlani i suni periodi.
Tokom vlanih perioda, putem velikog broja krakih izvora i estavela, te putem tri
stalna vodotoka, polje se puni vodom. Evakuiranje voda u prolosti je bilo mogue
jedino preko ponora lociranih uz jugozapadni rub polja, kao i dijelom uz sjeverozapadni, gdje se nalazi i nekoliko estavela (IHGF, 2012a).
Do znaajnih izmjena u prirodnom vodnom reimu dolo je ezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljea, kada je realiziran projekat I faze hidroelektrane (HE) Orlovac. Objekte ovog sistema ine akumulacija Buko blato, kompenzacijski bazen Lipa, hidroelektrana Orlovac, dovodni tunel od bazena Lipa do
HE Orlovac, reverzibilni kanal Lipa-Buko blato i sistem kanala za prihvat voda iz
Livanjskog polja (Goi i ostali, 2001; slika 1). Radi se o veoma znaajnom energetskom objektu za Republiku Hrvatsku, instaliranog proticaja 70 m3/s i instalirane
snage 237 MW, koji u posljednjih 30-tak godina obezbjeuje godinju proizvodnju
elektrine energije od oko 200-500 GWh (Goi i ostali, 2001).
Izvedeni sistem planiran je kao vienamjenski, za proizvodnju elektrine energije, navodnjavanje poljoprivrednog zemljita u sunim periodima, te odvodnjavanje u vlanim (ZZVS i ZZVM, 2002), ali je od izgradnje glavna namjena proizvodnja
elektrine energije na HE Orlovac. HE Orlovac je otpoela sa radom 1973. godine, i
UTICAJ HIDROENERGETSKOG SISTEMA ORLOVAC NA VODNI REIM LIVANJSKOG POLJA 137
od tada je evakuiranje voda iz polja mogue i kroz objekte tog energetskog sistema.
Izgradnjom objekata u okviru I faze HE Orlovac stvorena je mogunost upravljanja
vodama u sredinjem dijelu polja u kojem postoje stalni vodotoci i koji je u prolosti
bio najdue plavljen (slika 1).
Slika 1: Izvedeni i planirani objekti sistema HE Orlovac

na podruju Livanjskog polja
Hidroloki reim Livanjskog polja od posebnog je znaaja nakon to je u aprilu
2008. godine Livanjsko polje uvrteno na Ramsarsku listu movara od meunarodnog znaaja, gdje su ukljuene movare koje posjeduju posebna ekoloka, botanika,
zooloka, limnoloka i hidroloka obiljeja. Vano je napomenuti da su na podruju Livanjskog polja u prolosti postojale tri velike movare. Movara Buko blato
pretvorena je nakon zavretka I faze hidroenergetskog sistema Orlovac u istoimenu
akumulaciju. Movara Jagme je isuena izgradnjom sistema kanala za prikupljanje
i zahvatanje voda, uglavnom stalnih vodotoka koje su je punile. Ova movara bila
je i znaajno leite treseta. Danas samo postoji movara i tresetite dralovac u
sjevernom dijelu polja, koja je donekle zadrala prirodne karakteristike, ali je znaajno devastirana eksploatacijom treseta te izvedenim melioracijama u dijelu Malog
dralovca koji se trenutno koristi kao poljoprivredno zemljite. Ugroenost movare dralovac posljedica je najveim dijelom naruenog prirodnog vodnog reima,
izazvanog nekontroliranom eksploatacijom treseta, odnosno intenzivnom odvodnjom sa tog podruja (IHGF, 2012b).
U ovom radu dat je prikaz reima voda Livanjskog polja, sa posebnim osvrtom
na promjene koje su nastale kao rezultat izgradnje I faze HE Orlovac, a koje su ostavile znaajne posljedice po biodiverzitet podruja.
2. Ope o istranom podruju
Livanjsko polje ima povrinu od oko 405 km2 (IHGF, 2012a), a nadmorska visina
kree se od 702 do 710 m.n.m., sa izuzetkom nekih dijelova gdje denudirani ostaci
dna nekadanjeg jezera prelaze kotu 715 m.n.m. Izdueno je u pravcu sjeverozapadjugoistok oko 65 km, a irina mu je oko 12 km. Polje je blago nagnuto na jugozapad
i najuravnjenije je od svih polja u slivu Cetine (slika 2). Neposredno uz rub polja
uzdiu se visoki planinski obronci, koji polje zatvaraju sa svih strana.
ire podruje pod uticajem je umjereno-kontinentalne klime iz panonske nizije
sa sjevera, te mediteranske klime sa jugozapada, ali zahvaljujui visokim planinama
oko Livanjskog polja (i preko 2.000 m.n.m.) moe se rei da se ovo podruje nalazi
u pojasu planinske klime. Tako srednja godinja temperatura polja iznosi oko 9C,
dok idui prema vrhovima planina opada i do 2C. Raspored padavina po mjesecima
je tipian za mediteranski reim padavina, a godinja suma se kree od 1.150 l/m2
u dijelu Livanjskog polja, te preko 2.000 l/m2 na visokim planinama (IHGF, 2012a).
Slika 2: Pogled na Livanjsko polje
iri prostor oko Livanjskog polja izgraen je prvenstveno od karbonatnih sedimenata Trijaske, Jurske i Kredne starosti, sa takoer zastupljenim veoma sloenim tektonskim odnosima koji u znatnom obimu utiu na cjelokupne hidrogeoloke
odnose unutar predmetnog podruja (eri i ostali, 2011). Kao najstarije tvorevine
zastupljeni su sedimenti Trijasa, dok je Jura zastupljena na cjelokupnom prostoru
u regularnom superpozicijskom odnosu prema naslagama gornjeg Trijasa. Kreda
je najzastupljeniji hronostratigrafski lan predmetnog prostora, razvrstan u vie
skupina (zona), kako donjekrednih, tako i gornjekrednih neralanjenih litolokih

cjelina. Livanjsko polje uglavnom je izgraeno od sedimenata Neogena, kroz koje
podzemne vode ne mogu cirkulirati. Za nastajanje Livanjskog polja najznaajniji
uticaj je imala tektonika, dok je u kasnijem procesu denudacije polje konano modelirano (Komatina, 1975). Na vie lokaliteta u polju nalaze se zamovarena podruja,
ostaci jezera koje je oteklo u Neogenu. U tom periodu, du razlomljenih zona nastali
su ponori (Komatina, 1975).
3. Prirodni reim voda na podruju Livanjskog polja
Na podruju Livanjskog polja mogu se izdvojiti etiri hidroloki uglavnom zasebne

cjeline.
Jednu cjelinu predstavlja najsjeverniji dio polja, u koju spada prostor movare
Veliki dralovac, odakle se evakuiranje vode vri kroz ponor Kazanci. Potrebno je
napomenuti da oko ponorne zone Kazanci pri velikim vodama dolazi do plavljenja
terena i formiranja pretponorne retenzije.
Drugu hidroloku cjelinu predstavlja podruje aprazlija, locirano u sjeverozapadnom dijelu polja, u kojem se danas doticanje odvija vodotokom Jaruge, to su
vode iz Kazanake pretponorne retenzije koje prolaze kroz podruje Bajmunti. Prije
izgradnje sistema HE Orlovac doticanje se odvijalo i vodotokom koji ima isti naziv
Jaruga, a koji je dolazio iz pravca sredinjeg dijela Livanjskog polja (podruje Jagme),
koje se sada nalazi u sistemu HE Orlovac. Na podruju aprazlija se takoer formira
prirodna retenzija kao posljedica poveanih doticanja i smanjenja propusne moi
ponora aprazlije.
Treu hidroloku cjelinu ini sredinji dio Livanjskog polja, gdje se nalaze
jedini stalni vodotoci Bistrica, Sturba i abljak. Navedeni vodotoci spajanjem
na lokalitetu Jagme u centralnom dijelu polja formiraju rijeku Plovuu. Vodotok
Plovua se prije izgradnje sistema HE Orlovac ulijevao u ajiku ponorsku zonu
putem nekoliko ponora (Veliki, Opaki i Kameniti ponor). Nakon realiziranja I faze
HE Orlovac, vode stalnih vodotoka, zajedno sa vodama povremenih izvora iz sredinjeg dijela polja, od kojih je najdominantniji izvor Kabli, sistemom izgraenih
kanala (Drinovac i Jagme-Lusni-Brda) otiu prema retenziji Lipa, odnosno prema
akumulaciji Buko blato.
etvrtu hidroloku cjelinu na podruju polja ini njegov krajnji jugoistoni
dio, a to je podruje Bukog blata i vodotoka Riina, odnosno sliva ponora Stara
mlinica i Prodrikoza. Ovaj prostor je u prolosti i fiziki bio odvojen od centralnog
i sjeverozapadnog dijela polja, jer nije postojala nikakva komunikacija njegovih voda
sa ostalim dijelovima polja.
3.1. Slivno podruje ponora Kazanci

Na prostor tresetita i movare dralovac dotiu vode iz sjevernog dijela polja putem
veeg broja izvora i estavela, od ega je najznaajniji izvor Bastaica. Ovaj vodotok
aktivan je iskljuivo u vlanom dijelu godine, dok ljeti presuuje (tabela 1 i slika 3).
U prosjenoj godini vodotok Bastaica aktivan je 160 dana, u sunoj godini 120, a u
kinoj godini 200 dana (Elektroprojekt i ostali, 2006).
Tabela 1. Osnovni hidroloki parametri znaajnijih vodotoka na sjevernom i sjeverozapadnom
dijelu Livanjskog polja
Vodotok
Vodomjerna
stanica
Qsr
(m3/s)
Qmin
(m3/s)
Qmax
(m3/s)
Period obrade
Napomena
Bastaica
egrtove kue
0,82
0,0
9,7
1963-1970
Presuuje svake godine

vie mjeseci
Kazanci
1,86
0,0
6,63
1949-1991
Presuuje
3,61
0,0
55
1964-1990
Za itav period osmatranja
5,41
0,0
55
1964-1972
Samo do 1972. godine
2,76
0,0
49
1973-1990
Od 1972. do 1990. nakon

izgradnje I faze HE Orlovac
evarova Jaruga
-ponor
Tovarnica Jaruga
aprazlije
Slika 3: Linija trajanja protoka Bastaice na vodomjernoj stanici egrtove kue
Pored vodotoka Bastaica, sistemska osmatranja vre se i u blizini ponora-estavele Bastasi. Vano je istai da trajanje vodostaja na estaveli Bastasi (slika 4) odrava
stanje nivoa vode u movari-retenziji dralovac (eri i ostali, 2011).
Slika 4: Linija trajanja vodostaja na ponoru-estaveli Bastasi, vodomjerna stanica Bastasi
Izlaz iz najsjevernijeg dijela Livanjskog polja, odnosno iz movare dralovac,

ini ponor Kazanci. Znaajnija retenzija, odnosno plavljenje ponora Kazanci, formira se iznad kote 705 m.n.m. pa do 706 m.n.m. U prosjenoj godini ovaj ponor ne
presuuje (slika 5), u kinoj godini minimalni protok ne pada ispod 45 l/s, dok je u
sunoj godini podruje Kazanci suho 160 dana (Elektroprojekt i ostali, 2006). Kroz
ponor Kazanci vode podzemno otiu prema vrelu Cetine. U vrijeme poplava, vode
sa podruja Kazanci otiu u podruje aprazlija vodotokom Jaruga.
Slika 5: Linija trajanja protoka evarove Jaruge na ponoru Kazanci
3.2. Slivno podruje ponora aprazlije

Na prostoru aprazlija tokom vlanog dijela godine formira se retenzija koja se puni
sa prostora Velikog dralovca i pretponorne retenzije Kazanci, te sa podruja dvije Jaruge, koje su u direktnom slivu ponora aprazlije. Dotoci u ponor aprazlije
osmatrani su na vodomjernim stanicama (VS) Bajmunti i Kaldrma, a oticanje iz ove
retenzije osmatrano je na VS aprazlije-ponor i VS Vrbica-Vrbika jaruga.
Na osnovu raspoloivih podataka osmatranja za period 1964-1972. godine, tj.
do izgradnje I faze HE Orlovac, srednja koliina oticanja na ponoru aprazlije iznosila je 5,41 m3/s (tabela 1). Linija trajanja proticaja (slika 6) pokazuje da je ponor
aktivan oko 50% vremena, tj. oko 180 dana godinje.
Slika 6: Linija trajanja protoka kroz ponor aprazlije

za period 1964-1972. i 1973-1991. godina
3.3. Slivno podruje ajikih ponora

Hidroloke karakteristike ovog podruja odreuju vodotoci Bistrica, abljak i
Sturba, odnosno vodotok Plovua koji nastaje spajanjem navedena tri vodotoka. Za
sve navedene vodotoke u ranijem periodu vrena su sistematska hidroloka osmatranja, na temelju kojih su odreeni prosjeni viegodinji protoci u prirodnom stanju. Hidroloki reim praen je pojedinano na svakom vodotoku, kao i na rijeci
Plovuoj na ulazu u ajike ponore. Pregled srednjih godinjih proticaja na svim
vodotocima u slivu ajikih ponora dat je u tabeli 2. Znaajno je napomenuti da
je srednji viegodinji protok vodotoka Plovua na profilu ulaza u ajike ponore
iznosio 11,78 m3/s.
Tabela 2. Pregled prosjenih godinjih proticaja na vodotocima

u slivu ajikih ponora
Vodotok
Vodomjerna stanica
Srednji godinji protok

(m3/s)
Minimalni protok
1/20 (m3/s)
Maksimalni protok
(m3/s)
Bistrica
Livno
3,5
0,343
39,0
Sturba
4,8
0,900
abljak
2,4
0,250
11,78
1,493
Plovua
ajiki ponori
3.4. Slivno podruje ponora Stara mlinica i Prodrikoza

U slivu ove ponorske zone dominantan je vodotok Riina, koji je povremenog karaktera i koji se do izgradnje sistema HE Orlovac ulijevao u movaru Buko blato, a
trenutno se plavi vodama akumulacije do samog izvora pri maksimalnoj koti uspora. Osmatranja hidrolokog reima prije formiranja akumulacije vrena su prije ua
u movaru Buko blato. Prosjean viegodinji doticaj voda na navedene ponore putem povremenog vodotoka Riina i ostalih vodotoka iznosi 10,2 m3/s.
4. Uticaj hidroenergetskog sistema na vodni reim
Hidrotehnikim objektima izgraenim u okviru prve I HE Orlovac u sredinjem i

jugoistonom dijelu Livanjskog polja moe se upravljati vodama iz ovog dijela polja.
Sa druge strane, u sjevernom i sjeverozapadnom dijelu polja trenutno nema hidrotehnikih objekata niti uslova za vjetako upravljanje vodnim reimom.
Izgradnjom HE Orlovac, vodotok Plovua je u cijelosti zahvaen i kanalom
Jagme-Lusni-Brda preko retenzije Lipa i reverzibilnog kanala odveden u akumulaciju Buko blato. Pored ove koliine, koja prosjeno iznosi 11,78 m3/s, zahvaene
su i vode koje su prije izgradnje HE Orlovac u velikim vodama prelijevale prema
ponorskoj zoni aprazlije, a koje u prosjeku iznose 2,65 m3/s. Na taj nain je ovim
sistemom iz ponorskih zona ajii i aprazlije ukupno zahvaeno 14,43 m3/s i preusmjereno ka dovodnom tunelu HE Orlovac, odnosno akumulaciji Buko blato.
U jugoistonom dijelu polja vode koje su se ulijevale u movaru Buko blato, a
radi se uglavnom o povremenim vodotocima, formiranjem akumulacije Buko blato
su u cijelosti zahvaene. Najvei vodotok u tom dijelu, kao to je prethodno navedeno,
jeste rijeka Riina, ije je korito potopljeno akumulacijom do samog izvora. Prosjena
koliina voda koje se direktno ulijevaju u akumulaciju Buko blato putem vodotoka
Riina, zajedno sa koliinama koje dotiu iz retenzije Mandak, iznosi 10,2 m3/s.
Navedeni podaci pokazuju da ukupna koliina zahvaenih voda iz Livanjskog
polja za potrebe hidroenergetskog sistema Orlovac iznosi 24,63 m3/s. Jedina koliina
voda u Livanjskom polju koja nije zahvaena ovim sistemom su vode koje dotiu iz
podruja dralovac-aprazlije, to iznosi 4,59 m3/s odnosno priblino 16% ukupno
raspoloivih koliina vode na podruju cijelog polja (29,22 m3/s).
Analizirajui nivograme maksimalnih vodostaja za vodomjernim stanicama

Kazanci, aprazlije i Kameniti ponor (slika 7), koje se nalaze na tri najznaajnija
ponora u Livanjskom polju, moe se konstatirati da je putanje u rad I faze sistema
HE Orlovac prouzrokovalo promjenu reima velikih voda na vodotoku Tovarnica
jaruga VS aprazlije, i na ulazu u Kameniti ponor, dok je istovremeno reim voda
na VS Kazanci ostao nepromijenjen. Od 1973. godine, na poplave u zoni aprazlija
najvie utiu vode Jaruge, koja se ulijeva preko Bajmunta u ovaj prostor. To su praktino samo vode sa vlastitoga sliva, gdje spada Mali dralovac, estavela Vrbica, te
vode koje se prelijevaju iz pretponorne retenzije Kazanci kada su nivoi vode vei od
705,5 m.n.m. (IHGF, 2012b).
Slika 7: Nivogrami maksimalnih vodostaja na VS Kazanci, VS aprazlije i VS Kameniti ponor
Ako se promatra ponor aprazlije, moe se uoiti da se nakon izgradnje sistema

HE Orlovac srednja koliina oticanja smanjila sa 5,41 m3/s na 2,76 m3/s, dok je prosjek za cjelokupni period osmatranja (1964-1990. godine) 3,61 m3/s (tabela 1). Razlog
za znaajno smanjenje prosjenog oticanja kroz ponor aprazlije jeste odvoenje
voda iz sredinjeg dijela polja (podruje Jaruge) prema Bukom blatu i sprjeavanje
prelijevanja voda iz pravca Plovue prema aprazlijama. To je izazvalo smanjenje
maksimuma velikih voda za oko 10%, ali se znaajnije smanjilo trajanje svih protoka, to je dovelo do smanjenja srednjeg oticanja za oko 50%. Za ilustriranje trajanja
protoka u periodu 1964-1972. godina i periodu 1973-1991. godina, na slici 6 date su
linije trajanja protoka za navedene periode (IHGF, 2012b).
Izmjene hidrolokog reima na rijeci Plovua i ajikim ponorima posebno se
osjeaju u malim vodama, jer se ne osigurava ekoloki prihvatljiv proticaj. Naime,
prema vaeem Zakonu o vodama u FBiH (FBiH, 2006) definirana je obaveza da
koritom vodotoka na kome se vri zahvatanje voda uvijek tee odreeni minimalni
proticaj koji osigurava ouvanje prirodne ravnotee i ekosistema vezanih za vodu, a

koji se tretira ekoloki prihvatljivim proticajem (EPP). Zakonom je odreeno da se
ta koliina odreuje kao hidroloki parametar minimalni srednji mjeseni proticaj 95%-tne obezbijeenosti, dok se ne donese pravilnik o utvrivanju ekolokog
proticaja na vodotocima u FBiH, kada bi se u njegovo odreivanje trebali ukljuiti
i bioloki, morfoloki i kvalitativni parametri svakog vodotoka. Trenutno za stalne
vodotoke zahvaene za potrebu HE Orlovac nije definirana koliina koju treba isputati kao ekoloki prihvatljiv proticaj s obzirom da nisu dostupni svi potrebni podaci. Meutim, treba naglasiti da se iz mree zahvatnih kanala i same akumulacije
isputa vrlo mala koliina voda koja se ni u kom sluaju ne moe tretirati ekoloki
prihvatljivim protokom.
5. Zakljuak
U ovom radu prikazane su promjene u reimu voda Livanjskog polja koje su nastupile nakon izgradnje i putanja u pogon I faze hidroenergetskog sistema Orlovac.
Podaci viegodinjih osmatranja na mrei vodomjernih stanica lociranih na povremenim i stalnim vodotocima u polju i provedenih hidrolokih analiza pokazuju da
ukupna prosjena koliina voda u Livanjskom polju iznosi 29,22 m3/s. Od te koliine za potrebe hidroenergetskog sistema koristi se prosjeno 24,63 m3/s ili oko 84%.
U sadanjim uslovima, u samom polju ostala je nezahvaena prosjena koliina od
4,59 m3/s, iz povremenih vodotoka koji dotiu sa prostora sjevernog i sjeverozapadnog dijela polja podruja dralovac-aprazlije, odnosno sa prostora trenutno jedine sauvane ali znaajno oteene movare. Prezentirani bilans jasno odslikava
uticaj hidroenergetskog sistema HE Orlovac na vodni reim Livanjskog polja kao
Ramsarskog podruja.
Navedeni proticaj od 4,59 m3/s predstavlja koliinu vode koja je ostala na raspolaganju u samom polju a jo nije iskoritena u druge svrhe. Ranijim planovima predviana je izgradnja II faze sistema HE Orlovac, koja je podrazumijevala izvoenje
objekata za upravljanje i koritenje voda iz sjevernog i sjeverozapadnog dijela polja,
te potpuno isuivanje i melioraciju prostora movare i tresetita dralovac (ZZVS,
1981). Meutim, u kontekstu proglaenja Livanjskog polja Ramsarskim podrujem
jasno je da se dio voda od te koliine mora koristiti za zatitu movare, odnosno
za popravljanje ugroenog reima voda na podruju dralovca. Preostali dio ove
koliine se moe koristiti i za druge namjene u cilju ostvarivanja ekonomske dobiti
i pribavljanja finansijskih sredstava za zatitu movare i tresetita, ali i za pomo
lokalnoj zajednici. Ekonomska dobit od navedene koliine moe se ostvarivati i od
ogranienog energetskog koritenja tih voda, pri emu se odgovarajui dio mora
ostaviti za potrebe same movare. Bitno je napomenuti da se ovdje navedene koliine voda za koritenje u druge namjene odnose samo na preljevne vode iz movare, a
nikako na vode koje bi se zahvatale direktno iz retenzije movare.
Literatura
eri, A., Lukovac, N., & Zerem, N., 2011:. Upravljanje vodnim reimom Livanjskog polja u
cilju restauriranja movare i zatite bioloke raznolikosti.- U: Zbornik radova 5. Hrvatske
konferencije o vodama s meunarodnim sudjelovanjem Hrvatske vode pred izazovom
klimatskih promjena, Opatija, Hrvatska, 18-21. 05. 2011. godine., str. 803-813, Opatija.
eri, A., Milanolo, S., Mulagi, V., 2012: Tipizacija i klasifikacija povrinskih voda prema
ODV u krkim podrujima FBiH.- U: Zbornik radova Znanstveno-strunog skupa
ovjek i kr 2011, Bijakovii-Meugorje, BiH, 13-16. 10. 2011. godine, str. 223-237,
Bijakovii Sarajevo.
Elektroprojekt i ostali, 2006: Hidroloka studija sliva Gornje Cetine.- Elektroprojekt d.d.
Zagreb, Energa Sarajevo, Federalni meteoroloki zavod Sarajevo.
FbiH, 2006: Zakon o vodama.- Slubene novine FBiH, broj 70/06.
Goi, R., Lovri, M., imundi, N., Petriec, M., 2001: Planiranje rada hidroenergetskog
sustava Orlovac.- U: V savjetovanje HK Cigre, Cavtat, 04-08. 10. 2001. godine.
IHGF, 2012a: Izrada karakterizacijskih izvjetaja za dijelove rijenih slivova Cetine i Krke
na podruju Federacije Bosne i Hercegovine, Karakterizacijski izvjetaj 1.- Institut za
hidrotehniku Graevinskog fakulteta u Sarajevu d.d.
IGHF, 2012b: Integriranje smjernica za zatitu krakih tresetita u kljune ekonomske sektore;
Upravljanje vodnim resursima, eksploatacija treseta i rehabilitacija tresetita; Izvjetaji II,
III, IV, V i VI.- Institut za hidrotehniku Graevinskog fakulteta u Sarajevu d.d.
Komatina, M., 1975: Hidrogeoloke odlike slivova centralno-dinarskog karsta.- Geozavod,
Beograd.
ZZVS, 1981: Nastavak izgradnje sistema HE Orlovac, Informacija.- RO Vodoprivreda BiH,
OOUR za istraivanje, studije i projektovanje Zavod za vodoprivredu, Sarajevo.
ZZVS, ZZVM, 2002: Procjene sadanjeg stanja nivoa zatite od poplava u FBiH i izrada
programa poboljanja, Knjiga C/XXIV Livanjsko polje ire podruje aprazlija i
Kazanci.- Zavod za vodoprivredu Sarajevo, Zavod za vodoprivredu Mostar.
CLIMATE CHANGE IN POSTOJNSKA JAMA IN

CONSEQUENCE OF MASSIVE TOURISM
PROMJENE KLIME U POSTOJNSKOJ JAMI
KAO POSLJEDICA MASOVNOG TURIZMA
Prelovek Mitja1, ebela Stanka1 & Turk Janez2*
Saetak
Najposjeenija jama u Sloveniji (Postojnska jama duljine 20.570 m) prima oko 500.000posjetitelja godinje. Stalno klimatsko i bioloko praenje odvija se od 2009. godine s naglaskom
na utjecaj iskoritavanja jame kao prirodne imovine. Za potrebe ovog ispitivanja analizirani
su temperatura zraka i ugljini dioksid na nekoliko lokacija u jami tijekom razdoblja blagdana (20092011). Tijekom jednodnevnog poveanja broja posjetitelja s 200 na 3.500u veljai
2011.godine i temperatura u jami poveala se za maksimalno 0,55C. Poveanje temperature
zraka zbog veeg broja turista u okviru je godinjih promjena na svim analiziranima lokacijama praenja. Koncentracija ugljinog dioksida u rovu Lepe jame poveana je sa 600na
1.700ppm (od prosinca2010. do sijenja2011.), a nakon 10dana vratila se na poetnu vrijednost od prije boinih blagdana 2009.godine, kao i temperatura. Poveanje koncentracije
ugljinog dioksida tijekom intenzivnijih posjeta predstavlja dodatni antropogeni ugljini dioksid koji stvara vei broj posjetitelja. Malo poveanje prosjene godinje temperature zraka
u jami od 2004.do 2010.godine nije povezano s brojem posjetitelja, ve s vanjskim klimatskim promjenama. Vei dio Postojnske jame ima dobru ventilaciju zbog velikog ulaza koji
je umjetno nainjen 1866.godine. To je i osnovni razlog za povratak povienih vrijednosti
na normalne nakon povratka broja posjetitelja na uobiajeni broj. Klimatske (temperatura
zraka i ugljini dioksid) su promjene kao posljedica masovnog turizma u Postojnskoj jami
kratkorone.
Kljune rijei: temperatura zraka, ugljini dioksid, turistiki posjeti, mikroklima u jami,
Postojnska jama, Slovenija
Abstract
The most visited show cave in Slovenia (Postojnska Jama, 20,570 m long) receives about
500,000 visitors per year. Regular climatic and biological monitoring has been done since
2009 with an emphasis on the impact of the use of the cave as a natural asset. Cave air temperature and carbon dioxide were analysed for this study at more locations in the cave during
the holiday periods (2009-2011).
*1
Karst Research Institute ZRC SAZU, Titov trg 2, 6230 Postojna, Slovenia, E-mails: mitja.prelovsek@zrc-sazu.si,
sebela@zrc-sazu.si
2
Lunaka 4, 1000 Ljubljana, Slovenia, E-mail: janturk@zrc-sazu.si
148 Prelovek Mitja, ebela Stanka, Turk Janez

An increase in one day in February 2011 of the visitors from 200 to 3,500 raised the cave
air temperature by a maximum of 0.55 C. The air temperature increase due to a higher
number of tourists is within the annual range changes at all analysed monitoring sites. The
carbon dioxide concentrations in Lepe Jame increased from 600 to 1,700 ppm (December
2010 - January 2011) and after 10 days returned as did the temperature to the values before
Christmas 2009. The rise of carbon dioxide during heavy visits represents additional anthropogenic carbon dioxide, due to the increased number of visitors.
A small increase of average annual air temperature in the cave from 2004 to 2010 is not connected with the number of visitors but with the outdoor climate changes. Most of Postojnska
Jama is well ventilated due to the big cave entrance artificially open since 1866. This is the
main reason that the raised values returned to normal when the number of visitors returned
to the previous ones before the heavy visits. Air temperature and carbon dioxide changes in
consequence to massive tourism in Postojnska Jama are short-term.
Keywords: air temperature, carbon dioxide, tourist visits, cave microclimate, Postojnska
Jama, Slovenia
Introduction
Postojnska Jama is the longest (20,570 m) and most visited (492,266 visitors in 2010)
karst cave in Slovenia. Since 1819 the cave has received 34 million visitors. The maximum annual number of visitors was 942,000 in 1985.
The Slovene Ministry of the Environment and Spatial Planning awarded the
concession contract for the management of the cave to the company Postojnska
jama, d.d. for a 20-year period (20092028). The cave is listed in the Register of
Natural Assets as an asset of national importance.
The Karst Research Institute ZRC SAZU has undertaken regular climatic and
partial biological monitoring of Postojnska Jama at selected locations since 2009,
as well as performing the functions of cave custodian in the implementation of the
concession contract, meaning that we professionally monitor the state of the cave
with an emphasis on the impact of the use of the cave as a natural asset (ebela 2010).
The task of the cave custodian is to carry out professional supervision and management consultancy services in order to ensure the sustainable development of the
cave system, to develop guidelines for the use of the cave system as a natural asset,
and to carry out the climatic and biological monitoring of the cave.
The first meteorological studies of Postojnska Jama were carried out by Crestani
and Anelli (1939). In this period the principal cave entrance was already artificially
enlarged, i.e. was the same as it is today (6 x 8 m). In the first place the winter and
summer ventilation regimes were determined and the first systematic measurements
of air current direction, humidity and air temperature were accomplished (Crestani
and Anelli, 1939). Later on Gams (1974) performed the first measurements of carbon dioxide in the cave. According to his studies the higher concentration of carbon
dioxide is due to better connection of the cave air with the soil carbon dioxide through
thin cave ceiling. The analyses in 1972 (Gams, 1974) showed that tourism in the cave
CLIMATE CHANGE IN POSTOJNSKA JAMA IN CONSEQUENCE OF MASSIVE TOURISM 149
does not strongly influence the rise of carbon dioxide concentration because of the air
circulation in the cave but these data rely on sporadic measurement of carbon dioxide
concentration. In that period the cave received about 700,000 visitors per year.
Gabrovek and Mihevc (2009) were the editors and authors of the field-trip guidebook of the 17thInternational Karstological School dedicated to Cave Climate.
Winter and summer ventilation regimes were described in that booklet. During cold
Fig. 1. Ground-plan of Postojnska Jama with monitoring sites. 1-dry cave passages,
2-underground Pivka passages, 3-monitoring sites: A-Velika Gora (cave air temperature),
B-Lepe Jame (cave air temperature and carbon dioxide), C-Koncertna Dvorana
(cave air temperature).
periods (Tout<Tcave), the air entering the cave through the main entrance warms up,
becomes less dense, ascends, and escapes through an upper entrance and openings
in the vadose zone. During this period cave carbon dioxide concentration reaches
its minimum values due to intrusion of outside air with little carbon dioxide. The
second regime represents warm periods (Tout>Tcave) when the cave air temperature
is stable; cold cave air is denser than the outdoor air and can be trapped inside the
cave. But since Postojnska Jama has several entrances, cold air exits the cave through
the main entrance.
Since 2009, after the Karst Research Institute ZRC SAZU has undertaken regular climatic monitoring of Postojnska Jama, continuous measurements of cave air
temperature and pressure were accomplished at selected locations (ebela and Turk,
2011). Cave temperature data show good correlation with outdoor climatic conditions, proving that surface influences penetrate deep in the cave and are significant
(ebela and Turk, 2011).
Cave air temperature and carbon dioxide were analysed for this study at more
locations (Fig. 1) during the holiday periods (2009-2011). Cave air temperature was
monitored hourly at three locations. The first location was at the top of Velika Gora
collapse chamber (Fig. 1, A), second in Lepe Jame passage (Fig. 1, B) and the third in
Koncertna Dvorana close to the small train underground station (Fig. 1, C). Carbon
dioxide was measured only during holidays in Lepe Jame (location B).
We are thankful to Mrs. Ksenija Dvorak (Postojnska jama, d.d.) for providing
the data of tourist visits per day, to Slovenian Environmental Agency (Ministry of
the Environment and Spatial Planning) for providing the data for outdoor Postojna
air temperatures and to Trevor Shaw for editing the English manuscript.
Results
Carbon dioxide measurements (at location B) and temperature measurements (at

locations A and B) during Christmas 2009 showed the increase of both parameters
related to increased visitor numbers. When the number of visitors rose from 100 to
2,400 per day the air temperature in Lepe Jame (Fig. 1, location B; Fig. 2) increased
by 0.2 C. During the same period carbon dioxide increased by about 900 ppm, from
600 to 1,500 ppm. The temperature rise at Velika Gora (Fig. 1, location A) was not
significant.
Fig. 2. Comparison of visitor numbers with cave air temperature and carbon dioxide
for Velika Gora and Lepe Jame monitoring sites (Christmas 2009).
for Velika Gora and Lepe Jame monitoring sites (New Year 2010).
In the first days of 2010 the number of visitors was 2,900 per day and the carbon dioxide concentration was about 1,700 ppm (Fig. 3). After 4 January 2010 the
number of visitors dropped to 460 per day and after 5 January 2010 to 230 per day.
Carbon dioxide concentration dropped by about 800 ppm on 6 January 2010 (1,700
to 900 ppm). During the same period the air temperature dropped by 0.3 C in Lepe
Jame.
Carbon dioxide concentration and air temperature in Lepe Jame (25 December
2009 to 4 January 2011) were increased by a maximum of 1,100 ppm and 0.3 C when
the cave received 10,870 visitors. After heavy visits both parameters were down at
similar levels as before.
for Velika Gora and Lepe Jame monitoring sites (12-24 August 2010).
During the summer period (Fig. 4) the carbon dioxide concentrations are naturally higher than in winter period. For Lepe Jame passage in Postojnska Jama the
winter concentrations are around 600-800 ppm and summer concentrations around
1,200-1,300 ppm.
August is the most visited month in Postojnska Jama. In the period 13 to 23
August 2010 there were 2,700 to 4,890 visitors per day. The maximum increase of
carbon dioxide concentration was by 800 ppm (1,300-2,100 ppm). Air temperature
did not show a characteristic rise; there are only daily variations for <0.2 C (Fig. 4).
Fig. 5. Comparison of visitor numbers with cave air temperature for Velika Gora,
Lepe Jame and Koncertna Dvorana monitoring sites (4-11 February 2011).
The Slovene Cultural Feast holiday on 8 February 2011 (Fig. 5) provided interesting results regarding cave air temperature monitoring. The third monitoring
location (Fig. 1, C) is situated at the bottom of Koncertna Dvorana chamber where groups of visitors wait some minutes before the touristic train takes them out.
During one-day increased visits (from 198 to 3,562 visitors per day) the air temperature increased by 0.55 C. The day after, on 9 February 2011 the air temperature
remained a little higher than before 8 February 2011.
This was the highest detected cave air temperature increase due to the heavy visits. This air temperature increase due to higher number of tourists is within annual
range changes at all three monitoring sites.
Correlation (Fig. 6) between carbon dioxide concentrations and number of visitors for studied feast days during December 2009 to February 2011 gives the value
of r=0.82, proving that heavy visits add anthropogenic carbon dioxide to natural
cave concentrations.
Fig. 6. Correlation of number of visitors and carbon dioxide during feast days
(2009-2011) in Lepe Jame.
Taking into account the study of Lario and Soler (2010), the mean temperature
of the Cueva de Pozalagua cave (Spain) is increasing by 0.04 C each year. The mean
outside temperature is lower than the mean cave temperature mainly because Tint is
not the natural temperature but the one modified by visitors (Lario and Soler, 2010).
This is not the case in Postojnska Jama because in the period 2004 to 2010 the number of the cave visitors per year did not increase but the average yearly temperature
in the cave did gently increase (Table 1). The principal reason is related to outside
climate changes.
Table 1. Relation between cave air temperature (Velika Gora, Lepe Jame) and Postojna outside
temperature with cave visitor numbers for 2004-2010.
Year
Velika Gora (T C)
Lepe Jame (T C)
Postojna (T C)
Cave Visitors
2004
10.30
9.61
9.26
501492
2005
10.57
9.92
9.28
519978
2006
10.50
10.11
10.13
513757
2007
10.83
9.95
10.60
564434
2008
10.95
9.96
10.27
548424
2009
10.76
9.97
10.51
498880
2010
10.76
10.04
9.59
492266
Conclusions
In order to make professional monitoring on the state of the Postojnska Jama show
cave with an emphasis on the impact of the use of the cave as a natural asset some
basic meteorological parameters were monitored in the cave.
Carbon dioxide concentrations were measured during the selected holidays
with heavy visits in the period December 2009 to February 2011 in Lepe Jame passage (Fig. 1, A) in this longest and most visited Slovene show cave. At two more locations (Fig. 1, B and C) air temperature was monitored hourly within the same period.
The immediate response of carbon dioxide concentrations and also cave air
temperature to increased tourist visits shows the strong impact of visitors on cave
microclimate conditions. But changes of carbon dioxide concentrations and cave
air temperature are short-term, because they do not last more than 10 days. Most of
Postojnska Jama is well ventilated due to the big cave entrance artificially open since
1866. This is the main reason that the raised values returned to their normal when
the number of visitors returned to the previous level before the heavy visits.
Long-term changes (2004-2010) in cave air temperature (Table 1) are not attributed to increased tourist visits but rather to general outdoor climate changes.
Heavy visits add additional anthropogenic carbon dioxide to natural cave
concentrations (Figs. 2-5). Carbon dioxide concentrations and air temperature in
Lepe Jame (25 December 2009 to 4 January 2011) were increased by a maximum of
1,100 ppm and 0.3 C when the cave received 10,870 visitors. After heavy visits both
parameters felt to similar levels as before the feast days.
The highest rise (0.55 C) of the cave air temperature was detected on 8 February
2011 in Koncertna Dvorana chamber. The number of visitors increased from 198 to
3,562 in one day. The impact of tourist numbers to the cave microclimate is stronger
during winter than during summer.
We think that cave air temperature and carbon dioxide concentrations measurements alone are not enough for complex understanding of the impact of the use
of the cave as a natural asset. Additional studies are needed as: lampenflora growth
on speleothems, the rate of dissolution/deposition of speleothems due to carbon
dioxide anthropogenic input, cave air quality studies due to heavy visits, pollution
of the underground Pivka and its impact on cave microclimate, etc.
References
Crestani, G., Anelli, F., 1939: Ricerche di meteorologia ipogea nelle grotte di Postumia.Publicazione N. 143, Ministero dei lavori pubblici, Magistrato alle Acque, Ufficio
idrografico, XVII, 1162, Roma.
Gabrovek, F., Mihevc, A., 2009: Cave climate.- In: 17th International Karstological school
Classical Karst, 1520 June 2009, Guide book & Abstracts, pp. 1517, Postojna.
Gams, I., 1974: Concentration of CO2 in the caves in relation to the air circulation (in the case
of the Postojna cave).- Acta Carsologica, VI/12, 185-192.

Lario, J. Soler, V., 2010: Microclimate monitoring of Pozalagua cave (Vizcaya, Spain):
application to management and protection of show caves.- Journal of Cave and Karst
Studies, 72/3, 169-180.
ebela, S., 2010: Strokovni nadzor in svetovanje pri upravljanju s Postojnsko jamo in Predjamo
(Expert supervision and consulting on management of Postojnska jama and Predjama).Kras, 105/106, 2425.
ebela, S. Turk, J., 2011: Local characteristics of Postojna Cave climate, air temperature, and
pressure monitoring.- Theor. Appl. Climatol., 105, 371-386.
ODNOS OVJEKA I PRIRODE: PERCEPCIJA PODZEMNIH

KRAKIH FENOMENA OD STRANE UENIKA OSNOVNIH
KOLA U URBANIM I RURALNIM PODRUJIMA BIH
HUMAN-NATURE INTERACTIONS: PERCEPTION OF
UNDERGROUND KARST PHENOMENA BY THE SCHOOLAGED CHILDREN FROM URBAN AND RURAL AREAS IN B-H
Senka Mutabdija1, Amila Braji1, Bruno Mari1, Denan Beirovi1,
Ante Begi2, Mersudin Avdibegovi1*
Saetak
ume su na poetku razvoja civilizacije predstavljale okruenje u kojem je ovjek bio u direktnoj vezi sa prirodom i njenim fenomenima i ovisio o njenim zakonitostima. Evolutivni
razvoj ljudskog drutva je donio neminovno otuenje ovjeka od prirode. Danas je ta veza, u
znaajnoj mjeri, privilegija ruralnog stanovnitva koje, sa svojim lokalnim znanjem o koritenju prirodnih resursa, ini specifian faktor kulturolokog biodiveziteta dananjeg drutva. U
kontekstu stvaranja individualnog sistema vrijednosti i kreiranja linosti, period djetinjstva,
zajedno sa prostorno-materijalnim okruenjem u kojem se ono provodi, predstavlja jedan od
najvanijih faza u ivotu svakog ovjeka.
Ovim radom se nastoji razumjeti na koji nain djeca niih razreda osnovnih kola iz gradske
sredine (Sarajevo) i ruralnih krakih podruja (Posuje) percipiraju peine kao podzemni
kraki fenomen. Inicijalna pretpostavka je da kod ove dvije populacije postoje znaajne razlike u simbolikoj i iskustvenoj percepciji ovog krakog fenomena. Metodika ovog rada e se
zasnivati na kombinaciji etnografskog pristupa i participatornog istraivanja.
Oekuje se da bi rezultati ovog rada mogli doprinijeti kreiranju odgovarajuih edukacionih
programa za djecu i omladinu, kojima bi se podstakao razvoj nove generacije, ekoloki osvjetenih mladih ljudi, sposobnih da na principima kontinuirane interakcije izmeu ovjeka i
prirode prepoznaju vrijednost i znaaj prirode u kreiranju svojevrsnog bosanskohercegovakog kulturolokog identiteta.
Kljune rijei: peine, djeca, kulturoloki biodiverzitet, ekoloka pedagogija
Abstract
At the beginning of civilization, forests were the place of direct human interactions with nature that implied their fully dependence on it, its phenomena and its rules. Further evolution of
umarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Institut za umarstvo i hortikulturu, Zagrebaka 20, 71000 Sarajevo,
E-mails: senka.mutabdzija@gmail.com, brajic.amila@gmail.com, bruno.m.maric@gmail.com,
becirovic.dzenan@gmail.com, mavdibegovic@gmail.com
2
GD upanije Zapadno-Hercegovake d.o.o., Kralja Tomislava 5, 88240 Posuje, begic.ante@tel.net.ba
*1
158 S. Mutabdija, A. Braji, B. Mari, D. Beirovi, A. Begi, M. Avdibegovi

human society had been brought inevitable estrangement of humans from nature. Nowadays,
human-nature interactions are to the largest extent a privilege of the rural populations whose
local knowledge on using natural resources represents a specific factor of cultural biodiversity
of our society. In the context of creating an individual system of values and personality development, one can find a childhood together with its specific spatial-material environment
conditions, as the most important phase in every mans life.
This paper intends to explore the way on which children of lower classes of elementary schools
from urban area (Sarajevo) and rural karst area (Posuje) perceive caves as an underground
karst phenomena. The initial assumption is that there is a significant difference between these
two childrens populations in both, symbolic and empirical experience of this phenomenon.
Research methodology will be based on the mix of ethnography methods and participatory
action research (PAR).
The results of this paper may contribute to the creation of suitable educational programs for
children and youth population. This would stimulate the development of new generation of
ecologically aware young people who, based on the principles of continuous human-nature
interactions, will be capable to appreciate the value and importance of the nature in creation
of unique cultural identity of Bosnia and Herzegovina.
Key words: caves, children, cultural biodiversity,ecological pedagogy.
Uvod
Interakcija ovjeka i prirode datira od samih poetaka razvoja civilizacije. U poetku

je ovjek u potpunosti ovisio o prirodnim procesima koji su diktirali nain njegovog
fizikog, materijalnog i spiritualnog bitisanja i organizovanja ivota. Svjedoci takvih
interakcija su materijalni i nematerijalni ostaci prahistorijske kulture i umjetnosti.
Sa razvojem ljudskog drutva, poveavanjem broja ljudi na Zemlji i uslonjavanjem
organizovanja i funkcionisanja ljudskih zajednica, javila se potreba obezbjeivanja
sigurnije i materijalno potkovanije egzistencije. Ta potreba je podrazumijevala unitavanje prirodnih ekosistema sa ciljem osnivanja prvih utvrenih naseobina to je
rezultiralo postepenim udaljavanjem od prirode. Kroz vijekove je navedeno udaljavanje bilo sve izraenije sve do dananjeg doba u kojem drutvo, u velikoj mjeri,
funkcionie u skladu sa stavom da je priroda podreena ovjeanstvu. Time se zanemaruje injenica da je ljudska historija samo jedan treptaj u poreenju sa evolucijom, i samim tim, nadmoi prirode i njenih procesa.
Ipak, nivo otuenosti od prirode varira od drutva do drutva. Posmatrajui
dinamine procese izazvane optom tranzicijom (ekonomskom, politikom, drutvenom i vrijednosnom), koja je obiljeila zadnjih 20-ak godina razvoja bosanskohercegovakog drutva, u smislu njihove implikacije na odnos ovjeka prema prirodi, mogu se primjetiti znaajne promjene. Nekada izraena potreba bosanskohercegovakog ovjeka da ivi sa prirodom i da u njoj provodi to je mogue vie
vremena polako biva privilegija ruralnog stanovnitva ili rijetkih entuzijasta iz urbanih sredina. Takvi procesi svakako da utiu i na kulturoloki biodiverzitet Bosne i
Hercegovine (u daljem tekstu BiH) jer ljudi ko-evoluiraju sa svojim okruenjem kao
ODNOS OVJEKA I PRIRODE: PERCEPCIJA PODZEMNIH KRAKIH FENOMENA... 159
neizostavnim segmentom u kreiranju njihovog kulturolokog identiteta. Okolina

predstavlja osnovu za kreiranje estetske, spiritualne i iskustvene percepcije stvarnosti od strane ljudi koji ko-egzistiraju sa prirodom u odreenom okruenju dajui
izvjesnu osobenost kulturolokom biodiverzitetu BiH. Govorei o uticaju otuivanja
od prirode na odnos prema peinama prisutna je odgovarajua dekadencija i zastranjivanje. Poznato je da se imi, kao neizostavna asocijacija na peinu, u staroj
bosanskohercegovakoj tradiciji smatrao ivotinjom koja donosi sreu kui u koju
uleti (Mulaomerovi, usmeno kazivanje). Danas je to, na rubu zaborava, usmeno
vjerovanje skoro u potpunosti zasjenila introdukovana predstava o imiima kao
zlim stvorenjima. U skladu sa tim, postavlja se pitanje uticaja ovakvih promjena u
stavovima odraslih na kreiranje percepcije najmlae populacije koja je budui kreator interakcija sa prirodom. injenica je da na stvaranje individualnog sistema vrijednosti i kreiranja linosti u znaajnoj mjeri utie prostorno-materijalno okruenje
ali i specifian drutveni kontekst u kojem djeca odrastaju. Vraajui se na pretpostavku da je veza sa prirodom sve vie privilegija ruralnog stanovnitva u BiH, ovaj
rad ima za cilj da utvrdi da li i u kojoj mjeri postoje razlike u percepciji peina kao
podzemnih krakih fenomena od strane djece iz gradske sredine (Sarajevo) i djece
iz ruralnih krakih podruja (Posuje). Stoga glavno istraivako pitanje ovog rada
glasi: Na koji nain djeca iz urbanih i ruralnih sredina u BiH percipiraju peine kao
podzemne krake fenomene? Postoji li i u emu se ogleda razlika u percepciji peina od
strane djece urbanih i ruralnih podruja BiH?
Odnos djece prema prirodi je aktuelna i u svijetu dosta obraivana tema. Kao
dokaz tome slui i podatak da je Google pretraiva prilikom ukucavanja pojmova children and nature (djeca i priroda) 15.10.2012. godine izbacio nevjerovatnih
319.000.000 rezultata. Tako u Americi postoji istraivaki institut koji se bavi pitanjima djece i prirode2. Isti pretraiva pokazuje 21.400.000 rezultata kada se ukuca
pojam children and caves (djeca i peine) dana 09.11.2012. Meutim, do podataka
o istraivakom radu u BiH koji obrauje ovu tematiku se nije uspjelo doi. Ono to
postoji su novinski lanci koji se bave poremeajem nedostatka prirode (Dragojevi,
2012.) i upoznavanja djece sa prirodom (Tavri, 2012). to se tie istraivanja koja
se bave Dinarskim krom u BiH, prisutan je veliki disbalans izmeu sociolokih
istraivanja i istraivanja koja se bave morfolokim, biolokim i fizikim karakteristikama kra. Uz izuzetke radova koji se bave iskustvenim poimanjima Dinarskog
kra (Lui, 2011.) i analize speleoturizma u BiH (Mulaomerovi, 2011.), niti jedan
drugi rad o percepciji kra nije objavljen u BiH. to se tie istraivanja o odnosu
djece prema peinama, u BiH jo uvijek nema naunih niti strunih radova dok se u
regionu Jugoistone Evrope jedino u Sloveniji radilo na ovom polju (Vidmar, 2011.).
Iz navedenog se moe zakljuiti da postoji znaajan nedostatak istraivanja iz ove
oblasti u BiH ali i u Regionu. U tome se ogleda i znaaj ovog rada, koji na nauno
zasnovanim metodama nastoji utvrditi nain na koji djeca osnovnokolskog uzrasta
2
http://goo.gl/m2Pca, datum pristupanja 16.10.2012.
percipiraju peine ali i utvrditi potencijalne razlike u percepciji peina od strane

djece iz urbanih i krakih ruralnih podruja u BiH.
Ovo istraivanje je, prije svega, namijenjeno prosvetnim radnicima i svim vladinim i nevladinim institucijama i organizacijima ija je dunost ili elja da unaprijede nastavne programe iz oblasti ekoloke pedagogije za djecu osnovnokolskog
uzrasta. Vjeruje se da bi tako rezultati ovog rada mogli doprinijeti popularizaciji
prirode i krakih fenomena meu najmlaom populacijom u BiH. Takoe, rezultati
bi mogli doprinijeti kreiranju odgovarajuih edukacionih programa za djecu i omladinu, kojima bi se podstakao razvoj nove generacije, ekoloki osvjetenih mladih
ljudi, sposobnih da na principima kontinuirane interakcije izmeu ovjeka i prirode
prepoznaju vrijednost i znaaj prirode u kreiranju svojevrsnog bosanskohercegovakog kulturolokog identiteta.
Metode i ciljevi istraivanja
Istraivanje je realizovano u drugoj polovini septembra i prvoj polovini oktobra

2012. godine sa djecom treeg razreda Osnovne kole Isak Samokovlija u Sarajevu
(19 uenika) i u Osnovnoj koli Ivan Maurani u Posuju (15 uenika). Iz glavnog
istraivakog pitanja je proizala i inicijalna pretpostavka ovog istraivanja koja glasi: Postoji razlika u percepciji peina kao podzemnih krakih fenomena meu djecom
urbanih i ruralnih podruja BiH.
Metodika ovog rada se zasniva na kombinaciji etnografskog pristupa i participatornog istraivanja. Istraivanje je realizovano u formi radionice koja se zasnivala
na metodi zadavanja razliitih zadataka (engl. task-based method). Kako djeca nemaju dovoljno iskustva u direktnoj komunikaciji sa nepoznatim odraslim osobama,
primjena ovakvog metoda omoguava da se osjeaju slobodnije pred nepoznatim
ljudima i da se u potpunosti izraze (Punch, 2002.). Etnografski pristup sociolokim
istraivanjima ima korijene u fenomenologiji to objanjava skeptinost njegovih
pristalica prema nainu na koji ljudi interpretiraju svoj doivljaj realnosti. Pomenuta
skeptinost potie iz injenice da fenomenoloki pristup istraivanju pretpostavlja
da se drutvena realnost moe razumjeti kroz drutvene konstrukcije kao to su
jezik, svijest i zajedniki stavovi. Meutim, u nastojanju da se interpretira odreeni
stav ili tvrdnja neophodno je koristiti vie razliitih metoda ijom triangulacijom
se na objektivan nain moe utvrditi tanost neke tvrdnje. Ljudi opisuju svoj svijet
onakav kakav on jeste ali na nain na koji ga oni razumiju (Babbie, 2007.). Stoga je
etnografija: Sistemsko prouavanje naina na koji ljudi koriste drutvene interakcije
kako bi kreirali svojstvenu realnost (...)3. Iako se smatra da etnografski pristup vie
odgovara istraivanjima sa odraslim osobama, primjena ovog naunog pristupa je
nala mjesto i u istraivanjima sa djecom zbog injenice da je neophodno provesti
odreeno vrijeme sa nekim o kome elimo saznati vie ili bolje razumijeti njene/
njegove stavove i iskustva (Fetterman, 1989.), bez obzira na starosnu dob.
3
http://goo.gl/OMI6M, datum pristupanja 16.10.2012.
Etnografska metoda, izmeu ostalih, podrazumijeva i primjenu tehnike opserviranja. Prilikom primjene ove tehnike posmatra se mora truditi da, iz perspektive
subjekta i u skladu sa svojim mogunostima, prodre u svijet osoba koje posmatra.
Da bi takvo neto bilo mogue, neophodno je zaboraviti predrasude i stereotipe i
usvojiti fleksibilan i relativistian stav (Denzin, 2009.). Prilikom realizovanja tehnike opserivranja u ovom istraivanju se sa posebnom panjom vodilo rauna o etici u
istraivanju sa djecom. Radi mogunosti obrade podataka, realizovanje ovog istraivanja je zahtijevalo ukljuivanje vie od jednog istraivaa u istraivaki proces.
Uloga ostala dva istraivaa je bila da fotografiu i snimaju aktivnosti uenika odnosno da opserviraju njhov rad na nain da zabiljee interesantne gestikulacije, rijei,
mimikriju, pokret itd. Stoga su, vodei rauna o djeijoj osjetljivosti i eventualnim
negativnim uticajima ovih aktivnosti na njihov rad i iskrenost njihovih odgovora,
prije poetka radionice djeca informirana o tome da smo planirali snimanje i fotografisabhe njihovih aktivnosti. Meutim, kako je jedna od tekoa primjene ovog
pristupa u istraivanju sa djecom u tome da se opserviranje obavlja bez svijesti odraslih istraivaa da je nemogue da budu potpuni uesnici djeijeg drutvenog ivota
iz razloga to oni vie ne mogu biti djeca (Hill, 1997.), bilo je neophodno primjeniti
jo neke tehnike prikupljanja podataka.
Imajui u vidu da djeca nisu navikla da otvoreno iskazuju svoje stavove pred
odraslima (Punch, 2002. ibid), sticanje povjerenja se smatra jednim od osnovnih
preduvjeta uspjenog istraivanja sa djecom. Kako je ovo istraivanje provedeno u
koli, ne smije se zaboraviti da djeca mogu osjeati pritisak davanja tanih odgovora na postavljena pitanja (Punch, 2002. ibid). Da bi se djeca u to veoj mjeri oslobodila i opustila u kolskom okruenju, kao uvodna aktivnost u ovom istraivanju je
planirano zajedniko ureenje uionice. Djeca su, zajedno sa istraivaima, uredila
uionicu na nain koji njima odgovara i u kojem e se osjeati prijatno i komotno za
rad i komunikaciju. Takoe, istraiva je, kako bi uvjerio djecu da ne postoje tani
ili netani odgovori, na poetku rada utvrdio zajednika pravila rada i ponaanja
koja, izmeu ostalog, ukljuuju i to da: nema glupih pitanja i odgovora kao i da je:
svaije miljenje podjednako vano.
Ipak, da bi se formirala veza i steklo povjerenje izmeu djece i istraivaa, neophodno je odreeno vrijeme (Punch, 2002. ibid) koje podrazumijeva vie uzastopnih susreta. Kako se ovim istraivanjem planirala samo jedna posjeta djeci, bilo
je neophodno u to veoj mjeri osigurati povjerenje djece i njihovu motiviranost,
inovativnost i kreativnost a sve sa ciljem dobijanja to raznovrsnijih i iscrpnijih odgovora. Sa tim ciljem se, prije poetka tematskih aktivnosti, odigrala igra oputanja
i razgibavanja. Vremenska ogranienost je ugrozila primjenu etnografskog pristupa
jer su podaci dobijeni iz samo jednog susreta sa djecom prilino ogranieni dok je
vjerodostojnost tih podataka upitna. Tako se javila potreba za pronalaenjem jo
nekih metoda kojima bi se dobilo vie podataka o percepciji peina od strane djece.
Imajui u vidu i injenicu da problem autoriteta odraslog istraivaa u radu sa djecom moe nastati u situacijama kada su djeca u direktnom dijalogu sa istraivaem
(koji je u najeem sluaju stranac) (Punch, 2002. ibid), primjena raznolikih i matovitijih metoda je osigurala da se prevaziu i ti problemi. U te metode spadaju:
participatorno istraivanje i interaktivne istraivake metode (Mahon et al., 1996.).
Poslednjih godina se u velikoj mjeri primjenuju metode participatornog istraivanja
(engl. participatory action research - PAR) i participativne procjene ruralnih zajednica (engl. participatory rural appraisal - PRA) ijom primjenom se unapreuje sudjelovanje djece u istraivanju (Johnson et al., 1998.). Navedene metode spadaju u
metode koje u prvi plan stavljaju ovjeka tj. istraivanu populaciju odnosno jedinku
(engl. human-centred methods). Glavna karakteristika ovih metoda je da one potuju
individualnost i uzimaju u obzir osnovne razlike odreene skupine bilo da su u pitanju razlike u drutvenom staleu, starosti, spolu, etnikoj ili kulturolokoj pripadnosti, stepenu mentalne ili fizike nesposobnosti itd. (Punch, 2002. ibid). Ove metode
su jako prikladne za rad sa djecom iz razloga to im omoguavaju da izraze svoje
stavove ali i da poveaju njihovu participaciju u drutvu i donoenju odluka koje
direktno utiu na njih (Boyden i Ennew, 1997.). Drugi razlog zbog kojeg su odabrane
inovativnije metode i tehnike jeste u tome to postoje najmanje tri karakteristike po
kojima se djeca razlikuju od odraslih: oskudniji i specifian vokabular i razumijevanje odreenih rijei, manje iskustvo o okolini i svijetu uope i krae zadravanje
panje (Boyden i Ennew, 1997. ibid). Nedostatak koritenja participatornog pristupa
je taj to se njegovom primjenom, u poreenju sa primjenom klasinih istraivakih metoda, dobija puno vie podataka za ije tumaenje se mora upotrebiti mnogo
raznovrsnih tehnika. Stoga se metodika ovog rada zasniva na kombinaciji etnografskog pristupa i participatornog istraivanja.
U prvoj aktivnosti se od djece trailo da u potpunoj tiini i, ukoliko im odgovara, zatvorenih oiju sasluaju zvuk iz peine. Kako bi zaintrigirali djecu i privukli
njihovu panju, putena im je kompozicija Mjeseeva sonata odsvirana na stalaktitnim orguljama iz peine Luray (Virginia, USA)4. Prije putanja zvuka, djeci je
skrenuta panja da zvuk potie iz prirode i da nema nikakve veze sa gradom. Reeno
im je da je instrument koji e uti najvei na svijetu i da je u potpunosti napravljen
od nekog predmeta koji se nalazi u prirodi. Nakon putanja zvuka, od djece se trailo da odgovore na dva pitanja: Odakle potie zvuk? i Kako su se osjeali dok su
sluali zvuk?. Cilj postavljanja ovih pitanja je bio da se sazna kakva osjeanja u djeci
izaziva zvuk iz peine. Bez otkrivanja teme radionice, nastavljeno je sa daljim aktivnostima koje se direktno naslanjaju na sluanje zvuka iz peine. Slijedei zadatak je
bio da, u igri pantomime, djeca svojim drugarima iz razreda objasne zagonetni pojam (peina odnosno pilja). U oba razreda su odabrana tri uenika koja su imala za zadatak da putem gestikulacije, pokreta ili onomatopeje objasne ovaj pojam.
Za pantomimiare su odabrana djeca koja su u prvoj igri pogodila da zvuk potie
iz peine jer se pretpostavilo da e biti u stanju da svojim drugarima dobro objasne
zagonetni pojam. Cilj ove igre je bio da se sazna na koji nain djeca doivljavaju
peine, njihov izgled, oblik, poloaj i ostale karakteristike i u kojoj mjeri su u stanju
4
http://goo.gl/VshuI, datum pristupanja 06.11.2012.
da to iskau bez upotrebe sredstva govora. Takoe, jedan od ciljeva je bio i da se

prati dinamika grupe odnosno da se uvidi na koji nain se djeca dopunjuju prilikom
pogaanja zagonetne rijei, koje asocijacije im padaju na pamet, kako ih povezuju
(i da li ih povezuju) u smislenu cjelinu, koliko njihove asocijacije variraju unutar
grupe, koliko odstupaju od zadatog pojma itd. Rezultati ove igre su snimljeni tehnikom opserviranja. Jedan od glavnih nedostataka planirane metodike istraivanja
se ticao jednokratne posjete uenicima. Naime, nedovoljno provedenog vremena sa
djecom dovodi do nemogunosti sticanja njihovog povjerenja i osloboenosti pred
istraivaima. Kako ovaj problem oteava uspostavljanje povjerenja na relaciji istraiva-dijete, ovoj problematici je posveena posebna panja. Stoga je, u razliitim
etapama radionice, planirano nekoliko razliitih aktivnosti koje su imale za cilj da
djecu opuste pred nepoznatim ljudima. Pred glavnu igru koja je od djece zahtjevala
konkretne i direktne predstave njihove percepcije peine kao i njihovo obrazlaganje,
djeca su na papirima ispisala svoja imena. Razlog za ovakav raspored aktivnosti lei
u tome to u ovoj aktivnosti djeca po prvi put individualno iskazuju svoje miljenje pred nepoznatim ljudima a obraanje imenom stvara poeljan osjeaj bliskosti
i oputenosti u komunikaciji. Djeci je u glavnoj aktivnosti dato na raspolaganje da
iskau svoju percepciju peina putem izraza koji oni najvie preferiraju (bilo da je u
pitanju crte, gluma, pjesma, pria itd), individualno ili zajedno sa svojim drugarima. Koritenje ovakvih tehnika omoguava djeci da kontroliu svoju ekspresiju za
razliku od intervjua u kojem odgovori moraju biti bri i neposredniji (Shaver et al.,
1993.). Nakon to su djeca pripremila svoje odgovore, istraiva je, putem metode
nestruktuiranog kvalitativnog intervjua, razgovarao o njihovim predstavama peine potujui strategiju reagovanja na djeije odgovore i praenja njihovih smjernica
(Cosaro, 1997.; Punch, 2002. ibid). Analiza podataka i sinteza rezultata istraivanja
je realizovana koritenjem uporedne analize i triangulacije dobijenih podataka. Za
obradu podataka, te analizu i prezentaciju istih, koriteni su standardni programski
paketi kao to su MS Office (Microsoft Word i Microsoft Excel) i statistiki program
za socioloka istraivanja SPSS (verzija 18.0).
Prikaz i analiza rezultata istraivanja
Analizom prikupljenih podataka dolo se, izmeu ostalog, i do podataka o polnoj strukturi odjeljenja iz dvije osnovne kole u kojima je raeno istraivanje.
Polna struktura po odjeljenjima je prilino ujednaena - u odjeljenju u O.. Isak
Samokovlija je 42% djeaka odnosno 58% djevojica dok je u odjeljenju u O.. Ivan
Maurani 53% djeaka a 47% djevojica. Slina polna struktura u odjeljenjima je
korisna obzirom da odgovori na pojedina pitanja mogu varirati u odnosu na pol
djeteta. Na ovaj nain se izbjegla mogunost uticaja ove nezavisne varijable na donoenje ispravnih zakljuaka o istraivanom problemu.
Rezultati sluanja zvuka snimljenog u peini, te odgovora na pitanja odakle
potie ovaj zvuk i kako su se djeca osjeala prilikom njegovog sluanja upuuju na
nekoliko interesantnih zakljuaka. Na pitanje o porijeklu zvuka, djeca su mogla dati
viestruke odgovore tj. mogla su kazati da ih zvuk istovremeno asocira na vie prirodnih fenomena. Najvie njih (44% odnosno 15 uenika) je odgovorilo da zvuk potie iz vode dok je 32% uenika (odnosno njih 11) smatralo da zvuk potie iz ume,
17% iz peine a 14% odgovora pripada kategoriji ostalo (u ovu kategoriju spadaju
odgovori: ispod zemlje, iz neba, iz livade, nita i mrak) (Tabela 1.).
Tabela 1. Zbirni prikaz distribucije odgovora o porijeklu zvuka
O.. Ivan Maurani
O.. Isak Samokovlija
Br.uenika
Br.uenika
Br.uenika
voda
33%
10
52%
15
44%
uma
46%
21%
11
32%
peina
20%
15%
17%
ostalo (livada, ispod zemlje, iz neba, mrak,

nita)
13%
15%
14%
Porijeklo zvuka
Ukupno
to se tie distribucije odgovora po kolama, na Grafikonu 1. se moe vidjeti da dva puta vei broj djece iz O.. Isak Samokovlija smatra da zvuk potie iz
vode dok neto vei broj djece iz O.. Ivan Maurani smatra da je zvuk iz ume.
Najznaajniji podatak iz ovog dijela radionice se tie broja uenika koji su prepoznali
da zvuk potie iz peine. Kao to se na Grafikonu 1. moe vidjeti - podjednak broj
djece iz obje kole je naveo da zvuk potie iz peine. Meutim, u apsolutnom iznosu, broj uenika koji su pogodili da je rije o peini je daleko nii od broja uenika
koji su smatrali da zvuk potie iz vode (manji za neto vie od dva puta). Imajui u
vidu slinost putenog zvuka sa asocijacijama koje se odnose na vodu (na putenom
zvuku se jasno ulo kapanje vode), ne udi i injenica da je, neovisno o koli iz koje
dolaze, najvie djece smatralo da je u pitanju voda. Zanimljivo je da je najvei procenat djece iz O.. Ivan Maurani (46%) smatrao da zvuk potie iz ume. Oni su
navodili neke od slijedeih asocijacija: Kao da je hoda u umi, Kao da se nalazim
u umi pa kapa sa drveta, U umi duva vjetar i priroda spava, Medo hre u umi
itd. Djeca koja su pogodila da je rije o peini su na razliit nain objanjavala svoj
doivljaj zvuka. Neka od njih su davala vrlo kratke izjavne reenice: Kao da je u
peini. ili: Iz peine je. dok su neka djeca opisivala scene iz peine/pilje na koje
ih je zvuk asocirao: Zvuk je iz pilje u kojoj ima malo vode i u koju upadaju imii, Poela je zima, ivotinjama je hladno i one odlaze kod medvjeda da spavaju u
njegovom brlogu u pilji a medvjed svira klavir, Ja sam uo da ivotinje hru i da
padaju kapi vode u pilji. Ove asocijacije su razliitog tipa obzirom da neke od njih
ukljuuju i nerealne djeije predstave prirode dok neke opisuju prirodne procese na
nain koji je djeci razumljiv i prijemiv.
Grafikon 1. Distribucija odgovora o porijeklu zvuka zvuka (po osnovnim kolama i ukupno)
to se tie pitanja o osjeanjima, skoro dvije treine (odnosno dvadeset dvoje

djece) se osjealo ugodno prilikom sluanja zvuka. Broj djece koja su se osjeala
ugodno je slino distribuiran u obje kole. Na Tabeli 2. vidimo da se 66% djece (njih
10) iz odjeljenja u O.. Ivan Maurani odnosno 63% djece (njih 12) iz O.. Isak
Samokovlija osjealo ugodno. Sa druge strane, ukupno 7 uenika (20%) se osjealo
neugodno uglavnom zbog zvuka koji se uo na kraju sluanog snimka (nije me bilo
strah, malo na kraju, smetalo mi je na kraju, zvuk je bio malo tuanitd.). Ukupno
etiri uenika (11%) su bila iznenaena dok su sluali zvuk iz peine. Uglavnom su
razlozi njihove iznenaenosti bile kapljice vode ili je: zvuk bio udan pa nisam
znao odakle je.
Tabela 2. Zbirni prikaz distribucije odgovora o izazvanom osjeanju prilikom sluanja zvuka
O.. Ivan Maurani
O.. Isak Samokovlija
Br.uenika
Br.uenika
Br.uenika
ugodan
10
67%
12
63%
22
65%
iznenaen
7%
16%
12%
neugodan
20%
21%
20%
ostalo (ne znam, nisam se uplaio)
13%
21%
17%
Osjeaj
Ukupno
Kao to moemo vidjeti i na grafikom prikazu, najvei broj djece (i u obje kole
i ukupno) se osjeao ugodno (Grafikon 2.). Slijede zatim osjeaji neugodnosti (20%)
pa razliiti osjeaji koji se nisu mogli klasifikovati u navedene kategorije (kategorija
ostalo 17% odnosno 6 uenika) i iznenaenosti (12% tj. 4 uenika).
Grafikon 2. Distribucija odgovora o izazvanim osjeanjima prilikom sluanja zvuka (po

osnovnim kolama i ukupno)
Rezultati pantomime su pokazali da postoji znaajna razlika izmeu uenika

iz dvije analizirane kole. Razlike su prisutne kako u sposobnosti pantomimiara da
objasne zagonetni pojam tako i u matovitosti i raznovrsnosti odgovora djece iji je
zadatak bio da pogode zagonetnu rije. Takoe, znaajnija razlika postoji i u brzini
pogaanja zagonetne rijei - uenici iz O.. Ivan Maurani su bre i uz manju pomo istraivaa uspjeli da pogode da je rije o peini odnosno pilji. Sa druge strane,
uenici iz O.. Isak Samokovlija su ponudili znatno raznovrsnije odgovore. Vie
puta su smatrali da su u pitanju slijedei pojmovi: sunce, medvjed, koraanje, krug,
ples, balerina, voda, ptica, cvijet, konj i zec dok su po jednom pomenuli pojmove kao
to su drvo, kornjaa, aba pa ak i kua i flomaster. Moe se zakljuiti da su, uprkos prethodnom upuivanju da zagonetni termin nema nikakve veze sa gradskom
sredinom i ovjekom, djeca ovaj pojam ipak dovodila u vezu sa gradom, ljudima ili
njihovim kolskim aktivnostima. Razlog se moe pronai u nainu na koji su njihovi
drugari objasnili zadati pojam. Iako su u prvoj igri pogodili zadati pojam, pantomimiari nisu bili podjednako kreativni u njegovom objanjavanju. Sve troje su koristili iste pokrete objanjavajui da je u pitanju neki ograen, veliki prostor obuhvatajui
rukama prostor oko sebe. Stoga i ne udi zato su djeca etiri puta pomislila da je u
pitanju sunce, tri puta da je u pitanju krug a jednom su ak pomenuli da je u pitanju
i kua. Takoe, sve troje pantomimiara se kretalo kroz prostor imitirajui kretanje
neke divlje ivotinje pa su tako etiri puta smatrali da je u pitanju medvjed, pet puta
da se eli pokazati koraanje, hodanje ili tapkanje a tri puta i plesanje. U jednom
trenutku se zauo i zahtjev: Proizvodi zvukove! pa je tako jedna pantomimiarka
imitirala zvuk kapanja vode. Zbog toga je nekoliko uenika smatralo da je u pitanju
voda, kapljica ili kia. Nakon to je svako od pantomimiara iskoristio svoje vrijeme
za objanjavanje zagonetne rijei, istraiva je pokuao da objasni zagonetnu rije.
Djeci je reeno da je u pitanju velika rupa koja se nalazi ispod zemlje nakon ega su
djeca rekla da je u pitanju rudnik, kopanje i na kraju su pogodili zagonetni pojam.
Rezultati pantomime sa djecom iz O.. Ivan Maurani su drugaiji.
Razliitost se ogleda u injenici da su odgovori prilikom odgonetanja zadatog pojma bili manje matoviti i raznovrsni ali precizniji. I pantomimiari su bili mnogo
bolji u objanjavanju zadatog pojma. Djeca iz ove kole su u ubjedljivo najveem
broju smatrala da je zagonetna rije medvjed (njih 10 puta). Uglavnom su govorili

da: medvjed spava (negdje ili u pilji) ili da: padaju kapi dok on spava u umi ili
da: medo eta. Slijedi zatim asocijacija na vodu, kap, padanje kapi, zmiju, dinosaurusa, zeca, umu i imia. Kao to se iz ovih asocijacija moe vidjeti, tri, za rijeavanje zagonetnog pojma jako znaajne rijei (dinosaurus, zmija i imi), uopte
nisu pomenuta od strane djece iz O.. Isak Samokovlija. Ovo upuuje na zakljuak
da su, iako manje raznovrsni, odgovori djece iz O.. Ivan Maurani mnogo blii
zadatom pojmu. Razlog tome se djelimino moe pronai u nainu na koji su pantomimiari objasnili zadati pojam. Njihovi pokreti su, u poreenju sa djecom iz O..
Isak Samovolija, bili mnogo raznovrsniji, dinaminiji i sugestivniji - od pokreta
koji ukazuju na zatvoren prostor sa ijeg vrha kapaju kapljice i pruaju se otra koplja (kako je jedno djete nazvalo stalaktite) do prikazivanja leta imia, medvjeda
koji spava i hre i zmije koja se karakteristino kree. Ovdje je neophodno primjetiti
da, iako su sva tri pantomimiara u obje kole pogodila zadati pojam, njihove sposobnosti objanjavanja su se znaajno razlikovale. Razlog za to moemo pronai u injenici da individualne sposobnosti variraju od osobe do osobe u skladu sa im djeca
preferiraju razliite vidove izraavanja svog stava o nekom pojmu. Tako se u igri
pantomime pokazalo da su djeca-pantomimiari imala podjednako dobar smisao za
prepoznavanje karakteristinih zvukova iz prirode dok je varirala sposobnost izraavanja putem pokreta i gestikulacije. Sa druge strane, djeca koja su trebala pogoditi
zagonetnu rije su imala razliite sposobnosti asocijativnog povezivanja pojmova
kao i razliito izraenu matovitost. Problem pogaanja zagonetne rijei u radu sa
djecom iz O.. Ivan Maurani je bio u tome to nisu bili u mogunosti da iskau
svoje asocijacije jednom rijeju. Najee su se izraavali putem sintagmi koje opisuju jedan aspekt peine. Stoga je voditelj radionice na kraju ove aktivnosti djeci naveo
njihove asocijacije koje imaju veze sa zagonetnim pojmom. U pitanju su bile: imi,
medo, kapi koje padaju odozgo sa iglica (djeca su mislila na stalaktite), medvjed koji
spava u pilji itd. Na pitanje: ta mislite gdje je to? djeca su bez ikakvih problema
pogodila zagonetni pojam.
Slijedea aktivnost se sastojala od iskazivanja line percepcije peine. Imajui
u vidu gore pomenutu razliitost linosti i preferiranja razliitih naina izraavanja,
djeci je preputeno da sami odaberu formu pomou koje e odgovoriti na ovaj zadatak. U O.. Ivan Maurani se veina djece opredjelila za crte (njih 11 odnosno
73%) dok su etiri djevojice odluile da napiu pjesmu. U O.. Isak Samokovlija
njih 9 (47%) se odluilo za glumu a 10 (53%) za crte. Analizom crtea iz O.. Ivan
Maurani je uoeno da ih je mogue grupisati u pet skupina. Prvoj skupini crtea
pripadaju predstave peine pored vode, na drugoj skupini je nacrtan dinosaurus u
peini, u treoj je nacrtana peina pored koje se nalazi drvo sa kojeg pada kia na
peinu ili pored nje. etvrta skupina crtea na najpotpuniji nain analizira unutranjost peine. Na jedinom crteu koji pripada ovoj skupini su predstavljeni stalaktiti,
kapljice vode i medvjedi koji ive u peini (elementi koji su na crteima iz O.. Isak
Samokovlija prisutni u znaajnoj mjeri). U petoj skupini su crtei koji prikazuju
neke aspekte prirode koji se ne mogu na direktan nain dovesti u vezu sa peinama
(npr. pecanje). Situacija slina ovoj je bila i sa djecom koja su odluila da napiu
pjesmu. Naime, tri pjesme su bile o jeseni dok je jedna djevojica napisala pjesmu o
pilji. U pjesmama o jeseni, jedino je jedna djevojica pomenula da: medo u pilji
spava. Pretpostavlja se da su u koli djeca tih dana priala o jeseni i da su se pod tim
utiskom opredjelila da piu o tome. Pjesma koja govori o pilji opisuje pilju na slijedei nain: U pilji medo spava, u pilji imii lete po noi. pilja je tamna pa medo
moe spavati zimski san. Pjesma ukazuje na to da dijete koje je njen autor posjeduje
izvjesno znanje o prirodi i ivotinjama (zna da medvjed spava zimi a da su imii
aktivni nou).
Slika 1.: Prikaz peina na crteima djece iz O Ivan Maurani Posuje5
to se tie crtea, svi su peinu predstavili u obliku igloa na povrini zemlje.

Neki su ak nacrtali i horizontalne i vertikalne linije koje asociraju na cigle (Slika 1.).
Ovakva predstava je produkt lokalnog znanja i iskustva koje na specifian nain doprinosi oblikovanju djeijeg ogranienog znanja o okolini i svijetu uopte. Koncept
lokalnog znanja podrazumijeva postojanje odreenih koncepata, uvjerenja i specifine percepcije okoline ukljuujui i naine na koji ljudi opserviraju i procjenjuju
svoje okruenje, rijeavaju probleme i procjenjuju nove informacije. Lokalno znanje
takoe podrazumijeva i procese u kojima se znanje generira, uva, primjenjuje i prenosi drugima (FAO, 2012.). Iz tih razloga su crtei djece iz O.. Ivan Maurani
(Slika 1.) rezultat lokalnog znanja jer svi prikazuju imia peinu koja se nalazi u
Tribostovu kod Posuja. Takoe, jo jedna lokalna specifinost Hercegovine je prikazana na crteima djece iz ove kole. Naime, svako dijete koje je nacrtalo drvo
pored pilje smatra da je u pitanju hrast to je sasvim oekivano obzirom na izraeni
pojas termofilnih uma i ikara koji se nalazi u Hercegovini.
Ono to je zajedniko za crtee uenika iz obje kole i pjesme djece iz razreda
u O.. Ivan Maurani jeste da su, u znaajnoj mjeri, djeca preuzimala ideje jedni
od drugih. Tako se na jednom crteu iz odjeljenja u Posuju naao i natpis okrenite
5
Fotografija imia peine u Tribostovu kod Posuja je preuzeta sa slijedeeg linka:
datum pristupanja 09.11.2012.
http://goo.gl/8bPV6,
se ukazujui na djetetovu potrebu da zatiti svoju ideju. Ova stavka je jako bitna u
analizi djeijih radova (Swart, 1990.). Blizina stolova je bila pogodna za preuzimanje
tuih ideja, tako da su crtei koji pripadaju jednoj skupini ujedno i crtei djece koja
su sjedila jedno pored drugog. Isti je sluaj i sa pisanjem pjesama. Ova injenica i nije
toliko problematina sve dok crtei reprezentuju percepciju peine od strane djece
kao jedne grupe ali je jako vano da se ne da preveliki znaaj ponovljenim crteima
(Punch, 2002. ibid) kod interpretacije djeije individualne percepcije. Razlog za to je
u injenici to je nemogue utvrditi ija je to imaginacija i kojim redoslijedom se ona
irila meu djecom. Vraajui se na odgovore prilikom pogaanja zagonetnog pojma
(medvjed, voda, kap, zmija, dinosaurus, zec, uma i imi) moemo zakljuiti da je
jako mali broj ovih rijei prikazan na djeijim crteima. Indikativno je i to je najvei broj radova predstavljao peine zajedno sa njihovom vanjskom okolinom, dok se
samo jedan crte pozabavio njenom unutranjou. To bi se moglo protumaiti kao
postojanje odreene doze podsvjesnog straha i neugodnosti kada je rije o piljama.
Sa druge strane, djeca iz O.. Isak Samokovlija su puno detaljnije prikazala
peine i njihovu unutranjost. Ovakve predstave peina su takoe pod uticajem lokalnog znanja i s tim u vezi ogranienog djeijeg iskustva. Tako su djeca iz ove kole
na svojim crteima uglavnom prikazivala Glavnu bijambarsku peinu. Takoe, veina djece smatra da: Peine najee budu u umama u njihovom mranom dijelu
gdje bude kamenja koje se tako oblikovalo da nastaje peina. Imajui u vidu nain na
koji su djeca iz O.. Ivan Maurani predstavila okruenje u kojem se nalaze pilje
prikazujui oskudnu vegetaciju i pokoje drvo, onda se i predstave djece iz O.. Isak
Samokovlija i njihovo miljenje da se sve peine nalaze duboko u umama moe
povezati sa njihovim ogranienim lokalnim znanjem i karakteristikama specifinih
vegetacijskih formi kao elemenata prirodnog okruenja u kojem odrastaju.
Crtei djece iz O.. Isak Samokovlija se mogu grupisati u tri skupine: crtei
koji predstavljaju unutranji i vanjski izgled Glavne bijambarske peine (Slika 2.),
crtei koji u unutranjoj predstavi ukljuuju i ivotinje koje ive u peini i crtei
koji predstavljaju oblik peine, sugestiraju da se one nalaze ispod zemlje i prikazuju
tamu koja u njima vlada. Na crteima prve skupine se moe vidjeti da je jedno dijete nacrtalo stepenice a drugo ulazak u Glavnu bijambarsku peinu (Slika 2.). Ovi
crtei pokazuju da su djeca uglavnom posjeivala samo ovu peinu. Slijedea grupa
crtea ukljuuje i ivotinje za koje su djeca rekla da ive u peinama. Uglavnom
su predstavljali medvjeda, zmiju i imia. Na jednom crteu su nacrtani i mievi.
Predstave unutranjosti peina su tamnijih boja (crne i braon), ukazuju na to da se
peine nalaze u zemlji, da je u njima dosta mrano i da je u pitanju ogroman prostor,
dok su djeca iz O.. Ivan Maurani prikazivala peinu na povrini i bez stalaktita
(jer je peina koju oni poznaju takvih karakteristika). Poredei crtee djece iz O..
Isak Samokovlija sa crteima njihovih vrnjaka iz O.. Ivan Maurani, moemo zakljuiti da su prikazi znatno bogatiji - djeca iz O.. Isak Samokovlija crtaju i
stalaktite i ivotinje koje ive u peini, prikazuju njen oblik kao i njihovo okruenje.
Slika 2.: Izgled peine na Bijambarama (izvana i iznutra)6
Djeca koja su se odluila za dramaturko predstavljanje svoje percepcije peina su se, uz pomo istraivaa, organizovala na slijedei nain: jedna djevojica je
odabrala ulogu djevojice koja je hodajui sluajno naila na peinu, etvoro djece
je odluilo da glumi medvjeda, troje imia a jedna djevojica je oponaala zvuk
padanja kapljica vode sa stalaktita. Njihov kratak ske je predstavio scenu u kojoj
zalutala djevojica ue u peinu gdje uje kapljice vode. etajui se po peini uplae
je medvjed i imii, ona se onesvijesti a ivotinje joj pomau da ustane i izae iz peine. Ovakva predstava najvjerovatnije ukazuje na to da djeca esto gledaju animirane filmove ili itaju bajke i prie u kojima djeca i ivotinje imaju prijateljski odnos.
Na ovu predstavu treba nadovezati i odgovor jednog djeaka na pitanje od koga je
prvi put uo za peinu. On je odgovorio da je u pitanju animirani film X-man u
kojem je glavni junak uao u peinu u kojoj se krio zli heroj kojeg je on na kraju pobjedio. Slino je i sa djevojicom koja je glumila djevojicu koja je hodajui sluajno
naila na peinu. Na pitanje: Da li znate neku priu/crtani film/bajku/pjesmu koja
je vezana za peinu? ona je odgovorila da zna za animirani film Barbie u kojem
djevojka u peini pronalazi arobnu zemlju koju spaava.
Nakon prikazivanja njihove percepcije peina, djeci su, pojedinano ili grupno,
postavljana slijedea pitanja:
- Ko je od vas bio u peini?
- Od koga ste prvi put uli za peinu?
- Da li znate neku priu/animirani film/bajku/pjesmu koja je vezana za peinu?
- Od ega je napravljena peina?
- Sa kim biste voljeli da odete u peinu?
Ista pitanja su postavljena djeci iz obje kole radi mogunosti komparacije dobijenih rezultata. Tako je vei broj djece iz O.. Ivan Maurani posjetio peinu
(73.3% odnosno 11 uenika) dok je u O.. Isak Samokovlija podjednak broj djece
koja su posjetila peine i onih koji jo uvijek nisu bili u njima.
Djeca iz obje kole su, u najveem broju sluajeva, za peinu prvi put uli od
bliskih ljudi (roditelja, prijatelja, roaka). Meutim, nekoliko djece iz O.. Isak
6
Fotografija Glavne bijambarske peine je preuzeta sa slijedeeg linka:
pristupanja 09.11.2012.
http://goo.gl/UA7mC,
datum
Samokovlija je za peinu prvi put ulo na televiziji. Jedan djeak iz ove kole je rekao
da je gledao animirani film X-man i tako uo za peinu, drugi da je gledao emisiju
na Fox live kanalu dok je jedna djevojica pomenula animirani film Moji depni
ljubimci. Djeca iz obje kole su, na pitanje da li znaju neki animirani film/bajku/
basnu o peini, uglavnom navodila animirane filmove. Pominjali su Ledeno doba,
Madagaskar, Barbie, edukativne djeije emisije a u znatno manjem obimu bajke
(Ivica i Marica i Runo pae). Takoe, u ovom kontekstu je zanimljivo pomenuti
da je jedna djevojica iz O.. Ivan Maurani, nakon pantomime prila istraivau
i pitala za pojanjenje termina pilja. Istraiva joj je ovaj termin objasnio prisjeanjem na scene iz animiranog filma Ledeno doba kojeg je djevojica gledala u 3D
kinu. Sve to ukazuje na injenicu da su mediji postali neizostavno sredstvo informisanja i kreiranja svijesti i stava o okolini kod djece osnovnokolskog uzrasta.
Prilikom pokuaja koreliranja matovitosti i detaljnosti opisa peina i poznavanja nekih znaajki koji se tiu istih sa time da li su djeca ve bila u peini ili ne,
nije se moglo doi do logine i vrste veze izmeu kvaliteta opisa peine i toga da
li su djeca ve posjetila peinu. Generalni zakljuak je da su opisi, crtei i odgovori
na pitanja djece iz O.. Isak Samokovlija matovitiji i detaljniji. Tako su rekli da
su: Ledenice, koplja, iglice (tj. stalaktiti) na Bijambarama napravljeni od kamena
ili leda. Sa njih se voda sliva u rijeku koja tee unutar peine; da je peine napravila
priroda; da su nastale od nekih stijena koje su probuene i to su stijene koje su munjama i gromovima razbijene i onda je nastala ruevina; da peine budu u umi gdje se
moe sakriti neka ivotinja; da se imii u peinama zavuku iza koplja i da kada se
probude mogu probuditi medvjeda koji te moe uplaiti itd. Sa druge strane, djeca
iz O.. Ivan Maurani misle da su: ivotinje napravile pilju; da se ona nalazi na
povrini zemlje; da je pilja u stvari jedna velika rupa;da je u pilji hladno i mrano;
da ima dosta vlage i osjeti se miris medvjeda.
Na pitanje da li bi se bojali da odu u peinu, veina djece je odgovorila da im
ne bi bio problem da odu i da se ne bi bojali: Kada bi znali da unutra nema medvjeda. Neto vie od 50% djece iz odjeljenja u O.. Isak Samokovlija bi u peinu ili
sa lanovima ue (mama, tata, brat, sestra, djed i nana/baka) ili ue i ire porodice
(roaci, tetka, amida). Podjednak broj djece (16% odnosno troje djece) bi ili sami,
sa prijateljem ili bliskim ljudima pod kojima podrazumijevaju i uiteljicu, uu i iru
porodicu i prijatelje. Djeca iz odjeljenja u O.. Ivan Maurani imaju malo drugaiji obrazac potencijalnih posjeta peini. Najvei broj djece (46% odnosno njih 7) bi
voljeli otii samo sa lanovima ue porodice (mama, tata, brat i sestra). Djeca iz ove
kole nisu navodila djeda i baku kao lanove ue porodice za razliku od djece iz O..
Isak Samokovlija. Slijede zatim djeca koja bi peinu voljela posjetiti sa lanovima
ire porodice (33%, odnosno njih 5) dok se samo po jedno dijete izjasnilo da bi peinu posjetilo sa prijateljem, bliskim ljudima (prijatelj i mama) i sami (Grafikon
4.). Na osnovu ovih odgovora se moe zakljuiti da, uprkos injenici da se djeca ne
plae peina, veina njih preferira posjetu istim u drutvu ue i ire porodice, to je
i preovlaujui obrazac posjete peinama.
Grafikon 4.: Distribucija odgovora na pitanje: Sa kim biste voljeli da odete u peinu?
Zakljuci i preporuke
Analizirajui rezultate ovog istraivanja, moe se zakljuiti da je inicijalna pretpostavka djelimino potvrena. Naime, razlika u percepciji peina kao podzemnih
krakih fenomena od strane djece iz urbanih i ruralnih podruja BiH je prisutna ali
samo u odreenoj mjeri. Tako su djeca iz O.. Ivan Maurani davala preciznije i
malobrojnije asocijativne pojmove dok su djeca iz O.. Isak Samokovlija navodila
vie asocijacija u irem kontekstu vezanih za peine. Imajui u vidu i tvrdnju da se
bosanskohercegovako drutvo poelo u znaajnijoj mjeri otuivati od prirode, pretpostavljalo se da e izvjesne prostorno-materijalne i kulturoloke promjene, nastale
kao rezultat sveope tranzicije, u znatnoj mjeri dovesti do otuenja djece od prirode
i straha prema peinama kao jednim od prirodnih fenomena. Meutim, rezultati su
pokazali da percepcija peina od strane djece generalno nije negativna niti u njima
izaziva strah. Tako su rezultati pokazali da se najvie djece iz obje kole (65%) osjealo prijatno dok su sluali zvuk iz peine. Takoe, razlike izmeu tipa osjeaja koji
je zvuk izazvao kod djece su neznatne iako se pretpostavljalo da bi, uslijed injenice
da su djeca iz urbanih sredina izolovanija od prirode i da ne ive u podruju BiH u
kojem je postojanje peina tipina karakteristika pejzaa, izazvala izvjestan osjeaj
nelagodnosti i straha. Nasuprot tome, najvei broj djece iz obje kole je izjavio da se
ne boje peina to ukazuje na tvrdnju da ne postoji jasna distinkcija izmeu percepcije peina od strane djece iz urbanih i ruralnih sredina u BiH.
Razlog za navedene stavove se moe pronai u zavrnom dijelu radionice u
kojem su djeca imala za zadatak da prikau svoje vienje peine i da nakon toga
odgovore na pitanja koja im je istraiva postavio. Analizirajui njihove odgovore i
prikaze peina, dolo se do zakljuka da su oni pod znaajnim uticajem animiranih
filmova, djeijih edukativnih programa i bajki kao sekundarnih izvora informacija.
Ovi izvori informacija snano utiu na oblikovanje djeijeg stava i svijesti o prirodi.
Tako su djeca iz obje kole navodila razne animirane filmove kao izvore informacija o peinama. Animirani filmovi uglavnom propagiraju prijateljski odnos djece i
divljih ivotinja, prikazuju djecu-istraivae koji bez straha istrauju peine, ume i
sve druge prirodne tajne. Tako djeca postaju pasivni posmatrai svojih animiranih
heroja sa super moima i polako kreiraju okruenje u kojem poimanje prirode

postaje izrazito individualan doivljaj i stvar djeije mate. O tome nam svjedoi
kratak ske koji su djeca iz O.. Isak Samokovlija izabrala kao izraz za prikazivanje
njihovog naina percepcije peina. Tako su, voeni primjerima animiranih heroja,
djeca iz O.. Isak Samokovlija izreirala jednu scenu u kojoj divlje ivotinje spaavaju djevojicu. Ovako matoviti i raznovrsni prikazi percepcije peina navode
na zakljuak da ne postoji logina i vrsta veza izmeu percepcije peina i toga da li
su djeca ve posjetila peinu ili nisu. Kao prilog tome govori i detaljan opis peine i
stalaktita od strane jednog djeaka iz O.. Isak Samokovlija. Na pitanje: Kako to
da toliko zna o peinama? djeak je odgovorio: Pa eto znam, ali nisam nikada bio
u peini. Ne znam kako znam.
Ipak, zakljueno je da su djeiji odgovori jo uvijek na odreeni nain pod uticajem lokalnog znanja i iskustva o peinama. Informacije o peinama djeca i dalje
u velikoj mjeri dobijaju od roditelja, prijatelja i roaka. Navedeni uticaji oblikuju
ogranieno djeije znanje o okolini i svijetu uopte. Tako se na djeijim crteima
prikazuje peina po modelu koji im je poznat iz njihovog neposrednog okruenja
(imia peina i Glavna bijambarska peina). Primjeeno je da broj detalja prikazanih na crteima djece iz dvije analizirane kole u znaajnoj mjeri varira. Tako su crtei djece iz O.. Isak Samokovlija bogatiji informacijama dok su djeca iz O.. Ivan
Maurani, pod uticajem lokalnog primjera imia peine, prikazivala peinu koja
nema toliko interesantnih detalja. Interesantan pokazatelj lokalnog znanja i iskustva
je i u predstavama vegetacije koja okruuje peine. Djeca iz O.. Ivan Maurani
su uglavnom crtala po jedan hrast dok djeca iz O.. Isak Samokovlija smatraju da
se sve peine nalaze duboko u umama i na crteima prikazuju okruenje bogato
drveem i zelenilom uopte.
Djeca iz O.. Isak Samokovlija su na postavljena pitanja davala znatno bogatije
i raznovrsnije odgovore. Sa druge strane, odgovori djece iz O.. Ivan Maurani su
turi, sa vrlo kratkim opisima iskazanim u prostim izjavnim reenicama. Meutim,
ovi odgovori su puno objektivniji, realniji i u direktnoj vezi sa peinama. S tim u vezi
se i zakljuilo da je inicijalna pretpostavka djelimino potvrena. Ono to ovu potvrdu ini djeliminom jeste nejasno pronalaenje razloga navedenih razlika. Ovdje
treba navesti i da se nedostatak ovog istraivanja ogleda u tome da se radilo sa djecom iz gradske kole u Posuju. Stoga bi bilo zanimljivo provesti isto istraivanje sa
djecom iz neke seoske kole i ustanoviti eventualne razlike.
Uprkos zakljuku da se uticaj animiranih filmova i raznovrsnih televizijskih
sardaja za djecu primjeuje u njihovim odgovorima i da poinje imati vei uticaj
na formiranje djeije svijesti o prirodi u odnosu na njen empirijski doivljaj, i dalje
je veliki broj djece iz obje kole bio u peinama (u O.. Ivan Maurani peinu je
posjetilo dvije treine uenika a u O.. Isak Samokovlija je podjednak broj onih
koji su ve bili u peini i onih koji nisu). Iz tog razloga bi bilo korisno planirati longitudinalna istraivanja ove tematike sa djecom istog uzrasta koja bi omoguila da
se utvrdi dinamika ovih promjena i njihovih uticaja na nain percipiranja peina.
Istraivanje je potvrdilo da se, pod neospornim uticajem medija, poimanje prirode od strane djece iz urbanih i ruralnih sredina u BiH poelo znaajno mijenjati.
U skladu sa dobijenim rezultatima se postavlja pitanje: Da li izrazito individualni
i najee nerealni stavovi o prirodi mogu zamjeniti empirijski doivljaj prirode?
Stoga rezultati ovog istraivanja mogu biti korisni za kreatore nastavnih programa
za osnovne kole ali i prosvetnim radnicima koji imaju obavezu da primjenjuju iste.
Istraivanja su pokazala da djeca peine ne percipiraju na negativan nain ali da su
uglavnom u posjete istim ili u drutvu lanova ue ili ire porodice ili bi eljeli sa
njima otii. Kako bi se postarali da djeca ostvare objektivno zasnovanu i iskustvenu
interakciju sa prirodnim fenomenima, bilo bi dobro uvesti posjete peinama kao jednu od redovnih ili fakultativnih kolskih aktivnosti. Takoe, neophodno je planirati
i sprovoenje istraivanja o djeijoj percepciji nekih drugih prirodnih fenomena. Na
taj nain bi se na iskustvenoj i djeci prilagodljivoj osnovi mogao kreirati integrativan
nastavni program iz oblasti ekoloke pedagogije koji ima za cilj da podstakne razvoj
nove generacije ekoloki osvjetenih mladih ljudi, sposobnih da na principima kontinuirane interakcije izmeu ovjeka i prirode prepoznaju vrijednost i znaaj prirode u kreiranju svojevrsnog bosanskohercegovakog kulturolokog identiteta.
Zahvalnost
Autori ovog rada se zahvaljuju na podrci i razumijevanju na koju su naili u Osnovnoj
koli Isak Samokovlija u Sarajevu i Osnovnoj koli Ivan Maurani u Posuju.
Posebnu zahvalnost upuujemo direktoru Osnovne kole Isak Samokovlija gospodinu Kenanu Vuijaku i uiteljici Moniki Lika te direktoru Osnovne kole Ivan
Maurani u Posuju gospodinu Zdravku Piriu i zamjenici direktora gospoi
Ljiljani Piri. Neizmjernu zahvalnost upuujemo uenicima IIIa odjeljenja Osnovne
kole Ivan Maurani i uenicima IIIa odjeljenja Osnovne kole Isak Samokovlija
bez ije zainteresovanosti i spremnosti na saradnju ne bismo doli do rezultata ovog
rada.
Literatura:
Babbie, E., 2007: The Practice of Social Research.- International student edition.
Boyden, J., Ennew, J. C. (eds), 1997: Children in Focus: A Manual for Experiential Learning in
Participatory Research with Children.- Stockholm: Rdda Barnen.
Cosaro, A. W., 1997: The Sociology of Childhood. London: Pine Forge Press.
Denzin, K. N., 2009: Sociological Methods: A Sourcebook.- Transaction Publishers, New
Brunswick, New Jersey.
Dragojevi, J., 2012: Poremeaj nedostatka prirode.- dostupno na: http://goo.gl/N3eVi, datum
ENCYCLO Online enciklopedija, http://goo.gl/OMI6M, datum pristupanja 08.10.2012
FAO 2012: FAO Corporate document repositroy: What is local knowledge, Sources:
Warburton and Martin (1999) and FAO Web site for Gender, Agrobiodiversity and Local
Knowledge, http://goo.gl/M2iAu datum pristupanja 09.11.2012.
Fetterman, M. D., 1989: Ethnography: Step by Step.- Applied Social Research Methods Series
Vol. 17. London: Sage.
Hill, M., 1997: Participatory Research with Children.- Research Review Child and Family
Social Work, 2, 17183
Johnson, V., Ivan-Smith, E., Gordon, G., Pridmore, P. Scott, P. (eds), 1998: Stepping
Forward:Children and Young Peoples Participation in the Development Process.- London:
Intermediate Technology Publications
Lui, I., 2012: Karstoloka i etiri druge poznatije javne slike Dinarskog kra.- Zbornik
radova Znanstveno-naunog skupa ovjek i kr 13-16.10.2011. Bijakovii-Meugorje,
str.263-272, Bijakovii Sarajevo.
Mahon, A.; Glendinning, C.; Clarke, K., Craig, G., 1996: Researching Children: Methods and
Ethics.- Children and Society 10, 2, 14554.
Mulaomerovi, J., 2012: Speleoturizam: regija vs. Bosna i Hercegovina.- Zbornik radova
Znanstveno-naunog skupa ovjek i kr 13-16.10.2011. Bijakovii-Meugorje, str. 89-96,
Bijakovii Sarajevo.
Punch, S., 2002: Research With Children The same or different from research with adults,
Childhood, 9, 3, 321341.
Shaver, T., Francis, V., Barnet, L., 1993: Drawing as Dialogue: A Qualitative Approach to
Needs Assessment for Health Education Planning.- ERG Technical Notes series No. 2.
Liverpool: Liverpool School of Tropical Medicine.
Swart, J., 1990: Malunde: The Street Children of Hillbrow.- Johannesburg: Witwatersrand
University Press.
Tavri, E., 2012: Upoznavanje djece sa prirodom.- dostupno na: http://goo.gl/x8343, datum
Vidmar, S, 2011: Preuevanje krasa v osnovni oli predlog terenskega spoznavanja krasa pri
olskih in oboloskih dejavnostih.- Magistrsko delo, Univerza v Novi Gorici, Fakulteta za
podiplomski tudij, Nova Gorica.
Internet izvori:
1.
2.
3.
4.
http://goo.gl/m2Pca, datum pristupanja 16.10.2012.

http://goo.gl/VshuI, datum pristupanja 06.11.2012.
http://goo.gl/8bPV6, datum pristupanja 09.11.2012.
http://goo.gl/UA7mC, datum pristupanja 09.11.2012.
THE START OF CAVE TOURISM:

POSTOJNSKA JAMA 1819-1828
POECI PILJSKOG TURIZMA:
POSTOJNSKA JAMA 1819 1828
Andrej Kranjc1
Abstract
Postojnska Jama cave was officially opened as a show cave on August 17, 1819. By this date
the door was installed, pathways made, illumination and guides organised, and of course, (a
complicated) tariff defined. The solemn opening coincided with the visit of the crown prince
Ferdinand. At the same day the visitors book started. This book was intended for ordinary
people while very important persons were registered in the so-called Golden book. From that
time on the number of visitors is estimated and counted and up to now the cave has been
visited by over 34 millions of people. The very first works on history and tourism of the Cave,
published 150 years ago, discuss the number of tourists and list important visitors, often just
so-called crown heads. A similar way is retained for the recent works. The author of this paper
proceeded differently: he looked through the first ten years of the visitors book and tried to
analyse the visitors (2 900 registered in the book) as a whole: their number, names, occupation, where they come from, etc., in short the data, which can be extracted from the mentioned book. By the way in these first ten years he discovered persons important from the
larger and from the local point of view and especially important for the history of Postojnska
Jama, of Slovenia, and of karstology and speleology in general. Beside from nearer or larger
surroundings visitors came from the most remote places of Austria and Hungary, from near
countries, practically from all the Europe, from Ireland and Scandinavia to Turkey, from India
and even USA. Regarding the profession of visitors (data available from 1825 on) they were
craftsmen, merchants, bureaucrats, soldiers, councillors, professors, and ecclesiastical and
secular dignitaries.
Key words: cave tourism history, Postojnska Jama Cave, visitors book.
Saetak
Postojnska jama bila je oficijelno otvorena kao turistika pilja 17. augusta 1819. Do tog datuma napravljena su vrata, putovi, osvjetljenje, osposobljeni vodii i, naravno, i odreen (zapleteni) cjenik. Sveano otvorenje podudaralo se sa posjetom prestolonaslednjika Ferdinanda.
Istog dana uveli su i knjigu posjetioca. Ta knjiga bila je namijenjena obinim posjetiocima
dok su se odvane osobe upisivale u t. z. zlatnu knjigu. Od toga datuma dalje broj posjetioca
se procjenjivao i brojao i do danas pilju je posjetilo vie od 34 milijuna ljudi. Ve prvi radovi
1
Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Novi trg 3, SI-1000 Ljubljana, Slovenia, E-mail: kranjc@sazu.si
THE START OF CAVE TOURISM: POSTOJNSKA JAMA 1819-1828 177
o povijesti i turizmu ove pilje, poevi od 150 godina nazad, govore o broju posjetioca i o odvanim osobama, esto samo o krunjenim glavama. Slino vai i za sadanje radove. Autor
ovog priloga postupio je drugaije: pregledao je upise u knjizi posjetioca od prvih deset godina (2900 upisa) i ralanio ih: broj, imena, zanimanje, od kud su doli i tako dalje, u kratko,
podatke, koje je mogue dobiti iz knjige. Usput otkrio je osobe posebice znaajne za povijest
Postojnske pilje i Slovenije i uope za karstologiju i speleologiju. Pored ue i ire okoline
posjetioci doli su iz najvie udaljenih mjesta u Austriji i Ugarskoj, iz susjednih zemalja, tako
rei iz cijele Europe, od Irske i Skandinavije do Turske i ak iz Indije i SAD. Prema zanimanju
(podaci od 1825 dalje) bili su zanatlije, trgovci, birokrati, vojnici, savjetnici, profesori i crkveni
te laiki velikodostojniki.
Kljune rijei: povijest piljskog turizma, Postojnska pilja, knjiga posjetioca.
Postojnska Jama Cave was officially opened for tourists on August 17, 1819. At the
same time the visitors book was put in use. These books remained in use up to 1941.
They are the most important, and sometimes the only document related to number
of visitors, their names, the place of living and class. The first book is especially
important as before 1824 when the Cave Commission (Administration Board of
Postojnska Jama) was established the Caves archives did not yet exist. The first visitors book is large (33 x 22 cm), leather bind, of 430 pages, including inscriptions
from the year 1819 to 1834. Authors who were interested in the history of Postojnska
Jama and in its tourism looked through this book but the results about the tourism
in the first decade were not really published.
Fig. 1: The Foykers 1821 map of the Postojnska Jama Cave. Photo by J. Hajna.
178 Andrej Kranjc
For the years 1819 1828 G. A. Perko (1910) mentioned 6 noble persons, from
the crown prince Ferdinand to the prince of Hessen. In the special book on noble
visitors of Postojnska jama (Shaw & uk, 2002) there are 7 from these years. T. R.
Shaw wrote especially about two visitors (J. Russel and C. Babbage) important for
the history of cave animal Proteus anguinus research (Shaw, 1999) and about the five
visitors (Russel, Bronn, Frankland, Babbage, Tobin) who published their impression
and memory of their visit of Postojnska Jama (Shaw, 2000). It was R. Savnik (1958)
who wrote the most about visits of these years. He does not mention just noble persons and important foreigners, but also local people, the number of visitors, etc.
Fig. 2: Tourists in Postojnska Jama in 1820ies by A. Schaffenrath. Photo by J. Hajna.
Practically the only source for the evaluation of the number of visitors for this
period is the first visitors book. The data from the book present the start of the visitors counting. Solemn announcing of the millionth or the ten millionth visitor is
based upon the data of this book. The problem is that these data are often uncertain
or even wrong. Visitors who paid the entrance fees, a guide, illumination etc. only
inscribed themselves in the book. Usually the number of their attendants and servants accompanying them into the cave is not mentioned. It is sure that the crown
prince Ferdinand did not go to the cave alone. Sometimes by the name of visitor it
is just mentioned with the family how large was the family? Bronn for example
(Shaw, 2000, 122) took with him two workers to help him dig the fossils; they are
not mentioned in the visitors book. The most important is so called cave fte, held
every year on the Pentecost (Whitsuntide) Monday. For the residents of Postojna
commune the entrance was free, while for the others there were unified admission
fees (1 florin). Not any of these visitors signed in the book. In 1825 they started with
these festivities (Savnik, 1958), by some sources even few years earlier (Shaw, 2000,
113). On Whitsuntide Monday the number of visitors was practically the same as all
the rest of the year.
Fig. 3: One of the pages of the first Visitors book of Postojnska Jama 1819-1834.
Photo by J. Hajna.
180 Andrej Kranjc
After Savnik (1958) there were 2995 visitors inscribed in the book in the years
1819 1825. ibenik (1968) stated 2919 while I counted 2837 of them. Savnik has not
a number for the whole decade (1819-1828), ibenik cites 4439 while I counted 4032
of them. Of course, these numbers are without visitors on Pentecost (Whitsuntide)
Monday. Based upon large approximation we can reckon that besides the visitors inscribed in the book there were another 1 500 3 000 of them. During the first decade
of visit of Postojnska Jama the total number of visitors would be 5 500 7 500. This
number is much greater than the result from the visitors book. But nowadays such
number can be attained in one day, and not in a record day.
These numbers can be interesting, but they are just numbers. What else can
be seen from the visitors book? The first 107 pages were just blank pages where the
visitors signed to their hearts desire. Usually they added the date of visit to the signature. From the page 108 on (start of the year 1825) there are five columns marked,
where the tourist should put in the date of the visit, his name, birth place, character
(state or profession) and place of living. The heading is in three languages: German,
Italian, and French.
Let us start with the names. I have to admit the problem: names are handwritten; often it is not readable handwriting, but just the signature. Handwriting is
usually in Gothic alphabet. Although the reading is often unsure it can be said that
quite a great deal of visitors has local, Slovene or other Slavic names. Taking into
the consideration the place of birth and the place of living, the guess of nationality
of a visitor is quite probable. It can be said that about 90 % of the names are (or can
be) Slovene, among them such still existing at Postojna and its nearer and larger
surroundings (modern writing in parenthesis): Burger, Cocossar (Kokoar), Codelli
(Kodele), Debeutz (Debevc), Millauz (Milavec), Milhartschitsch (Milhari), Perko,
Rauber (Ravbar), Tominz (Tominc), Wilcher (Vilhar). For the others it is difficult
to tell their origin, but they sound completely Slovene: Adamitsch (Adami), Golob,
Gruden, Jamnigg (Jamnik), Kopatsch (Kopa), Krantz (Kranjc), Poglayen (Poglajen),
Savinschek (Savinek), Stergar, Suppan (Zupan), Tratnik.
It was mentioned already that during the first decade there were few important visitors, according to the published sources. But in the visitors book it is possible to find many more of them than cited in the literature. Just some examples: the
minister from Weimar, Russian princes Menchikow and Volkonsky, Russian foreign
minister count Nesselrode and count Tolstoy, Wolfgang Amadeus Mozart Jr., and
also members of the noble families from Carniola (Auersperg, Coronini, Lanthieri,
Lazzarini, Lichtenberg, Rude).
Fig. 4: Wolfgang A. Mozart Jr. signed on 21 July 1821. Photo by J. Hajna.
Noble does not mean necessary important. There can be found the names important for the history of Postojnska Jama, Slovenia or science and culture in general. Among the first Josip Jerschinovitsch von Lwengreif and Aloys Schaffenrath
has to be mentioned, the most important men for the development of tourism and
arrangement of Postojnska Jama. Among the other important people from the region is the name of Carl Schmoll, director of the special hospital for endemic syphilis (krljevo disease) founded at Postojna in 1820 (Zupani Slavec, 2001). There is
the name of the first researcher of subterranean fauna, Ljubljana merchant, amateur
entomologist and malacologist, Ferdinand Joef Scmidt. He described the first cave
beetle Leptodirus hohenwarti, found by Luka e in Postojnska jama in 1831. Prof. J.
Volpi (1821) who published a booklet on fossil bones of Palotherium (in fact of cave
bear) in Postojnska Jama visited it three times. His booklet is also the first published
description of new parts of Postojnska jama discovered in 1818. Joseph Eggenhfner
is the most important caver signed in the book. He was amateur mechanist and
hydraulic, explorer of kocjanske Jame and manager of the first modern show cave
Peina na Hudem Letu near Padrie (Padriciano) (Kranjc, 2004, 57). Very important
for the Slovene culture is Andrej Smole, who visited Postojnska Jama 1820 and 1826,
and Joseph Rudesch (Rude). The first was maecenas and publisher, collector of national poems and friend of the poet France Preeren. The second was the member
of iga (Sigismund) Zois circle and considered the most distinguished Carniolian of
the time. For the end I have to mention Fidelis Terpinz (Terpinc), the first Slovene
factory owner.
From the first years inscriptions one can just try to guess where the visitor
came from. From 1825 on the column of Wohnort (residence) is more and more
often fulfilled. At the beginning of the 19th century the political map of Europe was
much different than the actual one. Many nowadays independent states (Slovenia,
Croatia, Hungary, Slovakia) or parts of them (Northern Italy, parts of Ukraine and
of Poland), were part of Austrian Empire. Germany was amalgam of many, often
small states with different regime; Baltic States, Ukraine, and part of Poland were
182 Andrej Kranjc
incorporated into Russia. To be clear I mentioned lands where visitors of Postojnska

Jama came from according to actual situation. Visitors from Slovenian ethnical
territory came from nearby (Postojna, Studeno, Vipava, Bazovica) and more distant places (Celje, Celovec/Klagenfurt, Gorica/Gorizia, Koper, Ljubljana, Maribor,
Metlika, Ortnek, Polhov Gradec, Prosek, Ribnica, Trst/Trieste, Tri). Many were
from the capitals of Austrian Lands(Dunaj/Wien, Gradec/Graz, Innsbruck, Linz,
Salzburg). From Italy they came both from the northern part (Bolzano, Bergamo,
Cremona, Mantova, Milano, Padova, Torino), as well as from the southern one
(Firence, Neapoli, Palermo, Roma, Salerno). From Croatia the inscriptions show
Slavonija (Sisak, Slavonski Brod, Vinkovci, and Zagreb), Primorska (Coastal)
Croatia (Rijeka, Vinodol) and Dalmatia with islands (Cres, Dubrovnik, Split, Zadar,
Vrbnik). Similar can be said for Hungary where visitors came from Baja and
Bakony, from Pest and Szeged. From the territory of modern Germany there are
about 40 places, not taking into the consideration larger residence statement, as are
Bayern, Holstein, Saxony, or Schleswig.
Not to be too long I am just enumerating the other countries of origin of visitors: Belgium, Czech, Denmark, Finland, France, Greece (Thessaly and Corfu),
Ireland, Latvia, Netherlands, Norway, Poland (even from Szczecin and Gdansk),
Russia (Moscow and St. Petersburg), Sweden, Switzerland, Turkey, Ukraine, and
United Kingdom (England, Scotland, and Wales). They came even from India and
United States (Baltimore, Boston, New York, and Philadelphia). By general opinion
A. Globonik and I. A. Perko were cave managers who made the most for the international reputation of Postojnska jama. But the enumeration above proves that the
visit of the cave was really international during the first decade already.
And what can tell the column character (state or profession)? It is regrettable
that this column is not always completed. Probably even many of the visitors were
not sure what to put in. Therefore the most common entry is private or proprietor.
The term traveller or tourist does not tell much more. The citizen or revenue receiver
tells little more. Regarding the others at the first glance it can be seen that members
of professions and states which had money and time for travelling, or the visitors
who had to travel by profession (soldiers, tradesmen) prevailed.
In the visitors book there are no farmers or workers, also the craftsmen and
other hand working people were scarce. There are post official (from Postojna), jeweller, butcher, waiter, saddler, and mecanico dilettante. Into this category also the general term employee can be put. Commercial professions are quite numerous, from
the commercial apprentice (comi) to wholesale-dealer. There are mentioned also architect, surveyor, engineer, constructor, marine captain, and chemist. The statement
distilateur, factory-owner, caf-owner, and director are clear. Juridical profession
contains lawyer, junior legal advisor (konzipist), jurist, Dr. Justice., and notary public.
The health-professionals declared themselves as doctor, Dr. of Medicine, Physicus,
surgeon, and chemists (Mag. of Pharmacy, Apoteker, droghiere). The group of administration and bureaucratic profession is quite large: administrator, member of
Baudirection (Construction Management), Official, Filial, secretary, inspector, and

controller. Higher group are councillors (consiliere, court-councillor, deputato alle
Congregazione, Gubernialrath, consul, consul-general, and minister), among them
was also the member of Russian Court-Council. As at that time cameras did not
exist yet the cave was visited by portraitists, painters and general artists. For some
entries it is difficult to decide if there is a question of profession or state: Auditor von
Palatinat. And some entries tell us even more. There was a visitor who was the member of Societ dhistoria naturale and corresponding member of the Museo di Parigi.
Soldiers and military ranks are numerous, from general expressions like militare, officer, cadet, or member of Military Academy (Milit. Academie) to entries
where rank and unit are mentioned, Infanterie Esterhazy for example. The others are:
general, major, Infanterie Major, Oberlieutenant, Lieutenant, corporal, Commandier,
Commandeur, Dragoner, Grenadir, and contr(?) de la marine. To know what means
Deutschmeister, Hoffmeister, and Rittmeister one has to be acquainted with the military hierarchy and structure of the 19th century.
Relatively many visitors declared as student or professor the members of the
travelling population of the time. Entries are studiosus, student of law or medicine,
scholar, degree of academy, Academiker, theologus 3i ani, candidatus philosophiae
and candidatus poesiae, philosopher, Dr. of philosophy, professor, k. und k. professor,, university professor, and orientalist. In the same group the following statements
can be placed: uditore della filosofia, logicus labacensis, natur. hist., and Aesthetiker.
At the end let me enumerate ecclesiastic positions and ecclesiastic and secular distinguished persons. From the first are inscribed abb, padre, sacerdote, theolog, Praedicant, legat, and bishop. From the second group the visitors belong to
gentleman, Edelman, Austrian court-lady, baron, chevalier, comte, count, countess,
Landgraf, Palatin, and princess.
This is just a short overview of the visitors of Postojnska Jama in the first decade
of its existence as a regular show cave. The number is difficult to compare with the
number of visitors nowadays, but it is obvious that the cave attracted visitors of different professions, positions, and states, from craftsman to princess. Visitors came
from different places, also from very far away of Europe and the World. Detailed
study would be needed to find interesting data and facts not important just for the
history of Postojnska Jama but also for the Slovenia and the Europe as a whole. The
next year Postojnska Jama will celebrate 800 years of the first inscription found on
the cave wall the first historically recorded visit and soon it will be the 200th anniversary of the opening of the cave as a regular show cave. This paper is intended
to put a small contribution to these great events in the history of cave tourism and
speleology.
184 Andrej Kranjc
Sources and references

Kranjc, A., 2004: Short History of Cave Tourism in Slovenia.- In: 4th International ISCA
Congress, Postojna, 21st 27st October 2002, pp. 55-60, Postojna.
Perko, G. A., 1910: Die Adelsberger Grotte in Wort und Bild.- pp. 78, Adelsberg.
Savnik, R., 1958: Iz zgodovine Postojnske jame.- Kronika, VI/3, I, 138-145.
Shaw, T. R., 1999: Proteus for sale and for science in the 19th century.- Acta carsologica, 28,
1, 229-304.
Shaw, T. R., 2000: Foreign Travellers in the Slovene Karst 1537-1900.- Zaloba ZRC, pp. 243,
Ljubljana.
Shaw, T. R., uk, A., 2002: Royal and Other Noble Visitors to Postojnska jama 1819 - 1945.Acta carsologica, 31, 1, Suppl. I, pp. 106.
ibenik, M., 1968: Pregled obiska Postojnske jame.- In: 150 let Postojnske jame 1818 1968,
pp. 37-40, Postojna.
[Volpi, J.] 1821: ber ein bey Adelsberg neuendecktes Palotherium.- Maldinischen, pp. 31,
Triest.
[Vpisna knjiga Postojnske jame] 1819-1834: Arhiv Intituta za raziskovanje krasa ZRC SAZU,
Postojna.
Zupani S. Z., 2001: Endemski sifilis krljevska bolezen na Slovenskem: razvoj in irjenje
bolezni po naih krajih v prvi polovici 19. stoletja = Skrljevo disease among Slovenians: the
development and spreading of the disease in the first half of the 19th century.- Znanstveno
drutvo za zgodovino zdravstvene kulture Slovenije, pp. 141 Ljubljana.
TRADICIONALNI SISTEMI KORITENJA VODE

U DOLINI RIJEKE DREANKE1
TRADITIONAL SYSTEMS OF USING WATER
IN THE VALLEY OF RIVER DREANKA
Mirnes Hasanspahi2
Saetak
Ovaj rad daje prikaz tradicionalnih naina koritenja voda u kru u primjeru stanovnika rijene krake doline. Rijeka Dreanka izvire ispod obronaka Male vrsnice i tee kroz duboku
kraku dolinu dugu priblino 20 km. Dreanjka je manja kraka rijeka ija koliina vode zavisi
od koliine padavina i topljenja snijega na planinama.
U radu su predstavljeni sljedei naini koritenja vode u kru: koritenje izvorske vode, koritenje kinice, lokve, ekpsloatacija leda i snijega, vodenice/mlinovi. Najpoznatiji nain iskoritavanja jesu vjetaki prokopani kanali za navodnjavanje (natapanje) malih i krtih poljoprivrednih povrina. Takvim navodnjavanjem stvoreni su bolji uvjeti za zemljoradnju. Uzgajane
su itarice: kukuruz, penica, jeam i ra; povre: krompir, kupus, grah, lukarpadik.
Kljune rijei: Drenica, Dreanka, kr, koriteje vode, kanali, navodnjavanje, vodenice, eksploatacija leda i snijega, lokve.
Abstract
This paper gives an overview of traditional methods of water use in the karst in case of inhabitants in the karst river valley. River Dreanjka rises beneath the slopes of Mala vrsnica and
flows through a deep karst valley approximately 20 km long. Dreanjka is a less rocky river
whose volume of water depends on rainfall and melting snow in the mountains.
This paper presents the following uses of water in karst: the use of spring water, use of rainwater, water-wells, ponds, exploatation of ice and snow, mills. The best known way for using
water are artificially dug canals for irrigation (soak) of the small and scarce agricultural
lands. Such irrigation created better conditions for agriculture. People cultivated grains: corn,
wheat, barley and rye; vegetables: potatoes, cabbage, beans, onions arpadzik.
Keywords: Drenica, Dreanka, karst, water use, canals, irrigation, water mill, exploatation
of ice and snow, pond.
1
Kanali za tradicionalno navodnjavanje u dolini rijeke Dreanke u ovom radu nisu tretirani jer je na tu temu objavljen rad od istog autora: Hasanspahi, M., 2011-2012: Kanali za tradicionalno navodnjavanje u dolini Dreanke.Zbornik radova, Susret speleologa i istraivaa kra Bosne i Hercegovine 4.-6. 2012., Veliko ajno, Visoko, Na kr,
XXVII-XXVIII, 44-45, 83-87.
2
Centar za kr i speleologiju Sarajevo, BiH
186 Mirnes Hasanspahi
1. Uvod
Naselje Drenica administrativno

pripada opini Mostar, nalazi se sjevero-zapadno od Mostara uz putni
pravac Metkovi-Mostar-Sarajevo.
To je jedna impresivna dolina koja
se duboko usjekla izmeu planina
abulje i vrsnice, duine oko 20
km. U dolini je smjeteno nekoliko naseljenih mjesta poznatih pod
zajednikim imenom Drenica,
odnosno Gornja i Donja Drenica.
Rijeka Dreanka koja tee
kroz ovu duboku kraku dolinu
nastaje od Lavalue i Moenue,
ispod obronaka Male vrsnice,
i desna je pritoka rijeke Neretve.
Dreanka je manja kraka rijeka
ija koliina vode zavisi od koliine padavina i topljenja snijega na
planinama.
Ojkonim Drenica i hidronim Dreanka nastali su u vezi sa zemljitem koje
je vlano i koje obiluje vodom, tanije reeno, po biljci drezga (vodeni hren, loika, lat. Nasturtium Officionale) koja raste na takvom tlu (Palavestra, 1982, 91;
Nikanovi,1983, 2).
Ovaj rad je pisan na osnovu terenskih zapaanja i koritenjem dosadanjih
saznanja iz naune literature. Usmena predanja sa ovog podruja su relativno dobro evidentirana s obzirom da je mnotvo usmenih predanja prikupljeno u periodu
istraivanja 1979-1981. godina u Drenici od strane naunih radnika Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine iz Sarajeva u vrijeme dok su bili ivi ispitanici koji su
bolje i vjerodostojnije poznavali usmena predanja i tradiciju iz svog kraja. U evidentiranim usmenim predanjima nema predanja koja su vezana za koritenje vode, to
je malo udno jer inae brojna su predanja i legende vezane za izvore vode, jezera,
rijeke i sl. (Palavestra, 1982a, 165-188; Palavestra,1965).
2. Krai osvrt na literaturu
Iako komunikacijski relativno izolirana u prolosti, Drenica je zbog svog geografskog poloaja i izoliranosti u prolosti imala specifian kulturoloki i privredni razvoj. No, uprkost svojoj izoliranosti, Drenica je privlaila strane i domae istraivae koji su svaki na svoj nain ostavili neki pisani trag. To interesovanje se poveava nakon uspostave Austro-Ugarske uprave u Bosni i Hercegovini. Drenica postaje zanimljiva stranim naunicima, putopiscima, vladinim inovnicima i ostalim
TRADICIONALNI SISTEMI KORITENJA VODE U DOLINI RIJEKE DREANKE 187
putnicima koji prolaze kroz ovaj dio Bosne i Hercegovine, zemlje koja je slovila za
relativno nepoznatu zemlju u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Veina tih prvih istraivaa nisu duboko ulazili u dolinu Dreanke, nego su se samo malo zadravali u
Donjoj Drenici, tranzitno prolazei eljeznicom uz ili niz Neretvu. Tako na primjer, Holbach u svom djelu Bosnia and Herzegovina Some Wayside Wonderings,
pie: Dolina koja se slikovito otvara na lijevoj strani, tu se prua velianstven pogled
na snijene vrhove iznad (Holbach,1910, 37). Sudei po ovoj kratkoj reenici Holbach
je dolinu Drenice vidio samo sa eljeznike stanice i da se nije dugo zadravao.
Panja veine autora usmjerena je na jednu temu koja je u to vrijeme bila atraktivna,
a to je sokolarstvo - poseban naina hvatanja sokolova koji su koriteni za lov na
druge ptice. Sokolarstvo je u Drenici bilo veoma razvijeno u osmansko vrijeme, a
stanovnici Drenice imali odreene porezne olakice (Hrman, 1890). T. Kovaevi
(1979, 84) u svom Opisu Bosne i Hercegovine iz 1879. godine, takoe Drenicu spominje samo u vezi sokolarstva. Hoernes M., u svom djelu Dinarische Wanderungen,
Wien, daje krai opis Drenice (Hoernes,1888, 67-69, navedeno u Simonovi, 1964,
213). Iako Simonovi tvrdi da i Hoernes nije bio u Drenici.
U Drenici je 1890. godine slubeno boravio vojni ljekar iz Mostara dr. Radivoj
Simonovi, tom prilikom pravi svoje biljeke sa puta 1890. godine, objavljene u
Javoru, listu za zabavu, pouku i knjievnost, 1893. godine u Zemunu, pod naslovom
Drenica u Hercegovini biljeke sa puta 1890. lanak je kasnije u skraenom obliku
prenesen u planinarskom asopisu Nae planine, br. 9-10, objavljen u Zagrebu 1964.
godine pod naslovom Kod Turaka u Drenici. Simonovi primjeuje problem ljetnih
velikih sua i da zemljite koje se obrauje ne moe da dri vlagu te spominje kanale za natapanje koje naziva olucima: Simonovi je dva puta bio u Drenici. Drugi
puta je boravio u julu 1907. godine, kada se iz Jabalnice dolinom Dive Grabovice
penje na vrsnicu i sa Blidinja se sputa u Gornju Drenicu. Kao i proli puta i tada
Simonovi spominje da je voda sprovedena preko kukuruza, mislivi na kanale za
natapanje (Simonovi, 1909).
Pomenuta ekipa naunika iz Zemaljskog muzeja Sarajevo provela je 2-3 godine,
a svoje rezultate istraivanja objavili su u Glasniku Zemaljskog muzeja Sarajevu u
brojevima 37 i 38 (1982 i 1983).
3. Sliv dreanke, kraki predio

3.1. Hidroloke karakteristike
Iako mnogi smatraju da je vrelo Moenue vrelo rijeke Dreanke, no Dreanku ine
dva potoka: Lavalua i Moenua. Planinske padine vrsnice i abulje izrazito su
bogate sa brzim vodotocima, vodopadima, vododerinama, koji su esto privremenog
karaktera ovisno o godinjem dobu i padavinama. Desne pritoke Dreanke idui
od izvora ka uu su: Jaevac, Meomaa, Graanica, Pogorelite, Tijesno, Ledenica,
Veja, Kabalaa i Tramonik; lijeve protoke od izvora ka uu su: Viua, Vidakovac,
Radoboja, Zdilac, Zabrua i Petrajac.
Pored Dreanke na vrsnici se javljaja jo vodotoka sa duboko usjeenim dolinama - Doljanka i Diva Grabovica. Sve Neretvine pritoke srednjeg toka (Drenica,
Grabovica, Doljanka, Idbar, Bijela) slinih su geo-hidrolokih karakteristika. Glavne
karakteristike su im usjeeni duboki rov (dolina), bujiarski karakter i nanos velikih
koliina tronog materijala ka svom uu. O tome svjedoe ostaci visokih naplavnih
tarasa na njihovim uima. Pomenute pritoke Neretve stvarale su obilje fluvioglacijalnog nanosa uz svoj tok, ak i nizvodno od svog ua niz Neretvu (Rogli,1959,
11). Veina ovih pritoka Neretve (Doljanka, Glogonica, Diva Grabovica i Dreanka)
izgubile su svoje prirodne karakteristike u donjem dijelu toka, prije svega oko ua,
uslijed intervencije ovjeka zbog izgradnje hidroakumulacija za energetske potrebe
(HE Salakovac, HE Grabovica i HE Jablanica).
3.2. Geoloke i geografske karakteristike

Uz korito rijeke Dreanke u njenoj geolokoj prolosti formirali su se glaciofluvijalni
terasni semdimenti. to moemo nazvati prostor za ivot ovjeka, jer teko bi bilo
mogue zamisliti ivot ovjeka u ovoj dolini bez ovog prostora. Terasni sedimenti
blago se sputaju od planisnkih padina prema rijeci. Taj glaciofluvijalni prostor na
nekim mjestima je irine 2-3 km i ima karakteristike malog polja uz rijeku, a negdje
je dolina suena da tog prostora skoro nema, na tim mjestima rijena dolina poprima elemente malog kanjona. Najiri prostor je u rejonu Strieva. Veina obradivih
povrina (ziratnih) pogodnih za poljoprivredu smjetena je na fluvijo glacijalnim terasnim sendimentima.
Slika 1 Dolina Dreanke
Padinski dijelovi vrsnice i abulje, ine krenjaci i dolomiti, odnosno ljuti kr.
Padine su izrazito strme ili s okomitim stijenama visokim po nekoliko stotina metara, nepogodne su za kretanje ovjeka sa rijetkim pjeakim stazama koje iz doline
vode u planinu.
Naselje Gornja Drenica je na oko 360 m n/v, a ue Dreanjke oko 100 m n/v,
vrhovi Male vrsnice se uzdiu do 2.000 m n/v, a vrhovi abulje i vrsnice preko
2.000 m n/v.
Planinski prostori (prostor Male vrsnice i predio oko Blidinjskog jezera) imali
su uslove da se na njima razvije planinsko stoarenje tipino za Dinarske planine.
Prirodna dolina Drenice uslovila je komunikacijski tok du rijeke u pravcu istokzapad i obratno, odnosno od Gornje Drenice (zaselak Draga) do ua Dreanke u
Neretvu (Ue). Dalje se iz kotline preko planinskog prevoja Karamanovi klanci komunikacija se odvijala prema krakoj visoravni oko jezera Blidinje i dalje prema Rakitnom
i Duvanjskom polju. Na istonoj strani komunikacija se odvijala du Neretve uzvodno prema Jablanici i Konjicu i nizvodno prema Mostaru. Nakon izgradnje eljeznike
pruge Metkovi-Sarajevo, sa eljeznikom stanicom u Donjoj Drenici (Ue), Donja
Drenica postaje centar zbivanja, administrativni i privredni centar cijele Drenice. Sve
do tada je Gornja Drenica bila privredni centar i bogatiji dio ove doline.
Geoloka karta Drenice (M = 1:100.000), Sekcija: Mostar
Topografska karta Drenice (M = 1:100.000), Sekcija: Konjic
4. Historijske karakteristike naselja Drenica
Naalost, nikakvih sistematskih arheolokih istraivanja do sada nije bilo na podruju Drenice, na osnovu kojih bi dananja nauka imala vie saznanja iz prahistorijskih i ostalih epoha prolosti ovog kraja. Izuzetak je testno arheoloko iskopavanja
na lokalitetu Toplo.
Tek sluajni pojedinani materijalni nalazi daju nam naznaku da je dolina
Dreanke u starijoj povijesti bila naseljena. To su nalazi: jedan eki datiran u neolitsko (mlae kameno) doba, sjekira iz bronzanog doba. Ova dva pojedinana nalaza
pronaeni su poetkom 20. stoljea i nije poznata tana lokacija gdje su pronaeni.
Zatim, ilirsko-grki novac drahma (Anon., 1988, 293); ostava bizantijskog novca u
koliini 300 novanica (Pach, 1900, 571), nalaz sjekire (Pach, 1900, 517-572; Anon.,
1988, 295) i nalazi prahistorijske keramike u peini Spile (Mulaomerovi, 2008, 100).
Nekoliko je toponima grad i gradina koji ukazuju da je bilo prahistorijskih gradina.
Drenica je u srednjem vijeku bila upa Drenica i istoimeno naselje. U pisanim izvorima Drenica se kao upa spominje u srednjovjekovnim diplomatskim izvorima, odnosno u povelji kralja Ostoje iz 1408. godine koju je kralj izdao
brai Radivojeviima humskim knezovima (Vego, 1957, 34; Nikanovi, 1983, 4;
Nikanovi, 2004, 133). Od nepokretnih materijalnih ostataka iz srednjovjekovne
prolosti tu su srednjovjekovne nekropole steaka. Tri nekropole u Donjoj Drenici
(danas dislocirane iznad nivoa akumulacije jezera Salakovac) i tri nekropole u naselju Strievo (Belagi, 1971, 338, 342; Nikanovi, 1983), jedna nekropola srednjovjekovnih krstaa (Belagi, 1956, 175), jedna nekropola steaka u Zagreblju
(Nikanovi, 1983).
Veliko znaenje za srednjovjekovni period povijesti Drenice ima pomenuti
lokalitet Toplo u Donjoj Drenici (Ue) sa natpisom uklesanim u stijenu identian
epitafima sa srednjovjekovnih steaka (slika 2). Natpis je vojvode Masana Bubanjia,
datiran je u vrijeme banovanja kralja Tvrtka I (1355-1357) kasni srednji vijek
(Anon., 1988, 307). Sudei po natpisu na lokalitetu se nalazio dvor bosanskog plemia Masna - Ase dvor voevode M(a)sna i negoviju s(i)nu Radosl(a)va i Mirosl(a)va...,
istraivanjem na lokalitetu su ustanovljeni tragovi kua, ognjita, srednjovjekovne
keramike (zemljeno posue) Istraivanje je obavila V. Atanackovi-Sali, ali rezultati istraivanja nisu nikada objavljeni (Odluka o proglaenju za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, 2006). Lokalitet je danas nacionalni spomenik Bosne i
Hercegovine kao Kulturni pejza sa natpisom Mastana Bubanjia u Donjoj Drenici.3
3
Odluka Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Broj: 05.1-2-309/05-6 od 17. maj 2006. godine; dostupno na:
http://www.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2815 (1. 7. 2012)
Slika 2 - Natpis na lokalitetu Toplo
U Poimeninom popisu sandaka vilajeta Hercegovina u nahiji Drenici koji je

nastajao u vremenu od 1475. do 1477. godine, evidentirana su tri naselja: Vrhpolje (to
je stariji naziv za Gornju Drenicu) sa 203 domainstva, Kneluk sa 55 domainstva
i Strievo sa 62 domainstva (Alii, 1985, 10-12).
5. Formiranje naselja
U formiranju naselja u dolini Drenice uticalo je nekoliko faktora. Lijeva obala rijeke imala je nekoliko prirodnih pogodnosti za formiranje naselja:
sunana (toplija) strana,
manje strme padine prema vrsnici, nego prema abulji,
terasni fluvio sedimenti prostraniji su na lijevoj strani rijene doline, a time i
vie obradivih povrina na lijevoj strani,
putne komunikacije (sada i nekada) vodile su lijevom stranom doline,
naselja su formirana najee u blizini obradivog zemljita, a najee na granici obradivog zemljita i krevite padine u zaleu.
Formiranje naselja na granici obradivog (ziratnog, poljoprivrednog) i neobradivog (stoarskog) zemljita je racionalna upotreba prostora i tipina je pojava u odabiru lokacije za formiranje naselja na prostoru cijelog dinarskog kra. Izgradnjom
moderne putne saobraajnice otvaraju se nove lokacije za stambenu gradnju, tako se
naselja vremenom pomjeraju ka saobraajnici. Izgradnja eljeznike komunikacije
du Neretve i eljeznike stanice Drenica, utie na poveano naseljavanje oko ua
u Donjoj Drenici. Industralizacija i urabnizacija Mostara i okoline uticala je na raseljavanje i demografske promjene u ovom kraju.
Visoki planinski prostor (prostor Male vrsnice i predio oko Blidinjskog jezera), iako nepogodan za ivot ovjeka nije ostao neiskoriten. Stanovnici Drenice su
ga koristili za sezonsko planinsko stoarenje i na njemu su formirali svoja sezonska
stoarska naselja (katuni, mahale, stanove) koja su koristili u ljetnom periodu za
izgon stoke.
Moe se rei da su u Drenici vladali relativno povoljni prirodno-geografski
uslovi za zasnivanje naselja.
6. Naini koritenja vode u drenici
Naini koritenja vode u Drenici ima svoje specifinosti, ali i istovjetnosti sa ostalim krakim podrujima dinarskog kra. Ovo podruje ima jedan orginalan nain
koritenja vode iz vodotoka za potrebe navodnjavanja u korist poljoprivrede. Moe
se rei da je ovaj tradicionalni sistem kanala za navodnjavanje jedinstven na podruju dinarskog kra, pogotovo to se radi o sistemu velikog kapaciteta i gustoi
mree. Pored ovog naina koritenja vode, tu su i neki drugi naini. Zbog postojanja
veeg broja vodenica za Drenicu se moe rei da je bila jedan od centara mlinarstva
u Hercegovini. Neki naini koritenja vode su potpuno nestali, kao to je stupa za
sukno na vodeni pogon koja je nekada postojala, a danas vie ne postoje.
Za kunu upotrebu i za pie koritena je izvorska voda sa mnogobrojnih izvora.
U 20. stoljeu grade se moderni vodovodi. O postojanju bilo kakvih vodovoda prije
modernih vodovoda nemamo nikakvih materijalnih ostataka ili drugih saznanja.
6.1. Vodenice/mlinice
U svom istraivanju mlinica (vodenica) u Hercegovini u periodu od 1962. do 1968.
godine nauna radnica Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Astrida Bugarski, naalost
nije obuhvatila prostor Drenice. Tako da je proputena prilika da danas imamo vie
podataka o mlinicama na rijeci Dreanki u 20 stoljeu. Njeno istraivanje mlinica u
Hercegovini bilo je sa arhitektonskog aspekta, obuhvaene su mlinice na pritokama
Neretve: na Treenici, na Bijeloj, na Radobolji, na Buni, na Knjeginji, na Zalomki,
na Bregavi, na Dunajcu, na Trebiatu i na Litici (Bugarski, 1968).4 Zahvaljujui ve
pomenutim istraivanjima strunjaka iz Zemaljskog muzeja u periodu od 1979. do
1982. godine imamo puno vie historijskih, demografskih i etnografskih podataka za ovo podruje. Manjkavost istraivanja je u neobjavljivanju rezultata istraivanja o privredi i privrednim prilikama u Drenice od autorice Svetlane Prosenice.
Rukopis se nalazi u arhivi Odjeljenja za etnografiju Zemljaskog muzeja u Sarajevu
(Nikanovi, 2004, 129).
Na ovom podruju, kao i u cijeloj Hercegovini, upotrebljava se termin mlin ili
mlinica proizaao iz latinskog termina molinum (Bugarski, 1968).
Istraivanja su objavljena u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Etnologija, Sv. XXIII, 1968, pod naslovom
Mlinice u Hercegovini, Bugraski, 1968, 139-177;
Veina mlinica na Dreanki je bilo smjeteno u Gornjoj Drenici (Vrhpolje,

Draga). Sudei po podacima koje moemo pronai u historijskim izvorima i starijoj
literaturi Gornja Drenica je bila centar mlinarstva. Na vodenicama na Dreanki
ne samo da se mljelo ito iz Drenice, nego je dopremano iz drugih krajeva. ito je
dopremano iz Rakitna, iz Duvanjskog polja, iz Litice (kada rijeka Litca presui).
Vrhpolje je bilo najnapredniji dio cijele Drenice (Stojakovi, 1982). O velikom broju
mlinica u Gornjoj Drenici svjedoi nam i jedan dokument pohranjen u Arhivu
Hercegovine u Mostaru iz kojeg se vidi da je 1925. godine meu molbama za mlinsku koncesiju stanovnika Gornje Drenice bili zahtjevi za 18 mlinova ranije sagraenih i za dva mlina ija se gradnja planira (Bugarski, 1983, 82). Sa ovim podatkom
o broju mlinova u Gornjoj Drenici potpuno se slae podatak zabiljeen desetak
godina kasnije 1935. godine od Borivoja . Milojevia koji navodi tano 20 mlinica u Gornjoj Drenici iznad koje izbijaju jaka vrela (Milojevi, 1935, 22). Jo jedan
podatak koji oslikava gradjnu mlinica u Drenici i potvruje da je Gornja Drenica
bila mlinarski centar.
Da je za gradnju mlinica bio potreban udrueni rad i da se gradnji pristupalo
organizovano govori nam podatak zabiljeen iz usmenog kazivanja, kako su pred
Drugi svjetski rat, mobom transportovali dva mlinska kamena sa eljeznike stanice u Donjoj Drenicu do mlinova u Gornjoj Drenici. U mobi je uestovalo 12
mukaraca, a transport je trajao vie od tri dana (Palavestra, 1982b, 101).
Vlasnitvo na jednim mlinom su esto djeli vie brae, a za mlinara je bio odreen jedan brat dok su ostali radili druge poslove. Prilikom veih graevinskih i tehnikih radova na mlinu uestovali su svi (Stojakovi, 1982, 208). Bilo je sluajeva i
suvlasnitva na mlinicama bez porodinih i rodbinskih veza i sa razliitim konfesionalnim pripadnostima (Stojakovi, 1982, 200).
Danas u Drenici jo uvjek rade samo dvije mlinice. Jedna je na Draanki
kod ua potoka Jaevac, a druga je Gornjoj Drenici (u Dragoj) tanije na potoku
Lavalui (slika 3). Iznad pomenute mlinice na Lavalui vidljivi su ostaci zidova jedne
mlinice zarasli u korov (slika 4) zajedno sa ostacima drvenog badnja. Na topografskim kartama u razmjeri 1:25.000 mogue je izbrojati tri mlinice na Lavalui, jedna na Moenui, jedna na Dreanjki ispod sastava Lavalue i Moenue, jedna u
Grubolazu, dok nizvodnije nema ni jedna ucrtane mlinice u topografskim kartama
(sekcije: Strievo i Drenica, R 1:25.000).
Mlinice u Drenici su u arhitektonskom smislu identine sa ostalim mlinicama u Hercegovini. Zidovi su graeni od kamena sedimentnog porijekla, najee
krenjaka. Okvir vrata i prozora, kao i ugaono kamenje finije su obrade radi vrstine objekta. Pokrov na drenikim mlinicama je od kamenih ploa, a konstrukcija
krova je drvena. Poloaj ili pozicioniranje mlinica na Dreanki je najee pored
vodotoka ili na vjetaki skrenutom kanalu (rukavcu), kao to je primjer na mlinici
u Dragoj. Funkcija rukavca je da obezbjedi odgovarajui pad vode na vodenino
kolo ili da regulie dotok vode u sluaju poveanog vodostaja vodotoka. Mlinica
na Lavalui u Dragoj vrstih je zidova graenih od kamena krenjaka, sa ojaanim
Slika 3 Vodenica u Dragoj
Slika 4 Ostaci vodenice na Lavalui
Slika 5 Unutranjost vodenice u Dragoj
uglovima zgrade, to je tipino u starijoj kamenoj arhitekturi Drenice (Bugarski,

1983, 106). Sadanji krov je od lima, predpostavljamo da je prvobitno bio od kamenih ploa, pa je mlinica nekada doivjela rekonstrukciju. Krov je dvovodni od
kojih je jedna krovna ploha izrazito vea, a druga ploha puno manja sa duinom
eone strane samo oko 50 cm, tek toliko da pokrije gornji visoiji zid mlinice na koji
se naslanja. Doima se da je mlinica se jednoslivnim krovom. Nadvratnik ulaznih
vrata je izveden u luku od jednog komada krenjka (krivom), to je takoe esta
pojava u stambenoj i drugoj arhitekturi ovog kraja. Nekada je taj nadvratnik kod
nekih objekata bio od drveta (Bugarski,1983,106). Na ovoj vodenici prostor u kojem
je smjeteno vodenino kolo ima otvor samo sa jedne strane sa zidanim lukom, tako
da se vodenino kolo nije vidljivo. Ovo je est detalj na vodenicama u Hercegovini
gdje je koriten kamen za zidanje. Inventar u mlinicama u Drenici je standardan
(slika 5). Inventar, nije doivio znaajne promjene u pro-teklih 100-150 godina, od
kada etnografi iu o mlinicama na ovom prostoru.
6.2. Poljoprivreda na natopljenim obradivim povrinama

Bez obzira to ova dolina nije prostrana i pogodna za zemljoradnju, ipak je ovaj
prostor tradicionalno poljoprivredni kraj sa poljoprivredom kao vodeim zanimanjem ljudi u prolosti ovog kraja, i stoarstvom uz poljoprivredu kao drugi garant
egzistencije stanovnitva. Uzgajane su itarice: kukuruz, penica, jeam i ra; povre: krompir, kupus, grah, luk. Drenica je bila poznata i po uzgoju sjemenskog luka
arpadik5 koji je zahtijevao stalno navodnjavanje.
No, ne samo da je stanovnitvo uzgajalo poljoprivredne proizvode za svoje potrebe nego je sa njima snadbjevalo i ostala okolna podruja. Drenica je jo
u srednjem vijeku bila poznata po izvozu svojih itarica u Dubrovnik. Na to nas
5
Arpadik (tur.) sitni crveni luk sa sijanje, Allium cape annumus (kalji,1966,98);
Slika 6 Natapanje (navodnjavanje) jedne poljoprivredne parcele
upuuju neki pisani dokumenti iz druge polovine 14. stoljea u kojima se spominje
prodaja itarica u Dubrovnik od strane Radoslava Mesnovia iz Drenice, predpostavlja se da se radi o itaricama koje on izvozi iz Drenice (Nikanovi, 2004).
Jednom Odlukom u dubrovakom Vijeu umoljenih iz 1382. godine, izmeu ostalog Radoslavu Mesnoviu doputeno je da moe penicu i proso potroiti i prodati u
gradu Dubrovniku i odatle izvesti bez plaanja neke carine (Nikanovi, 2004, 141).
Slika 7 Terasne povrine sa zidovima
Prirodni glaciofluvijalni terasni sedimenti koji se javljaju u geolokom sastavu

du Dreanke uz njeno rijeno korito, pogodovali su formiranju terasastih poljoprivrednih povrina. Kontinuiranim ienjem obradivih povrina uz ravnjanje terena
i vjetakom nadogradnjom tj. podziivanjem pirodnih zidova izmeu fluvijalnih
terasa, sedimenti su doivjeli blau vjetaku prilagodbu (slika 7). ovjek se na taj
nain prilagodio prirodnom terenu uz manje vjetake zahvate bez velikog zadiranja
i remeenja prostora. Terasasti sendimenti su pomogli ovjeku u trasiranju kanala
tako da su esto kanali za natapanje graeni (trasirani) du zida izmeu terasastih
sedimantima, ispod ili iznad zida, a nekada je sami zid odnosno kruna zida iskoritena za trasiranje i gradnju kanala. Kruna zida se ee koristi nakon upotrebe
betona za nadogradnju kanala jer je sa betonom bilo lake kanal izgraditi i uiniti
stabilnim na kruni zida. Glaciofluvijalni tarasasti sedimenti zajedno sa kanalima za
natapanje ine jednu cjelinu prostora i doima se da su terasni sedimenti i vjetaki
kanali prirodna pojava u tom prostoru. Ovakva konfiguracija terena pogodovala je
boljem zadravanju vode na povrini terasa, a erozija zemljita je bila smanjena.
Terasasti teren je uticao i na imovinsko-pravne odnose i vrlo esto su imovinske granice posjeda poklapaju sa pomenutim terasama. Takoer, pogodovao je
trasiranju pristupnih puteva i staza koji vode ka obradivim (ziratnim) parcelama.
Bitan pisani historijski izvor za privrednu povijest su osmanski defteri popisi
poreznih obveznika. Za razliku od ranijih osmanskih popisa u kojim se ne moe
ustanoviti struktura proizvoda za nahiju Drenica (to nije sluaj za ovu vrstu popisa), iz zadnjeg osmanskog popisa iz 1852. godine, moe se ustanoviti struktura
proizvoda koja je zastupljena na ovom podruju i u kojoj kolii. Ukupni prihod od
desetine u novcu 1852. godine iznosio je 7.734 groa, odnosno u naturi ove koliine:
Penica
665
oka
Jeam
570
oka
Krupnik
895
oka
Kukuruz
9295
oka
Proso
980
oka
Surha? (crvena boja)
820
oka
Kupus
2234
oka
Sijeno
5450
oka
Groe
1030
oka
Arpadik
759
oka
Crveni luk
138
oka
Sjeme luka
oka
Konoplja
20
oka
Grah
323
oka
Konice
342
groa
Slika 8 Zasad kukuruza danas
Iz navedenih koliina vidi se da je Drenica proizvodila relativno velike koliina navedenih proizvoda (Alii, 1983, 13). U koliini prednjai kukuruz sa 9.295 oka.
Ovi podaci potvruju da je Drenica u svojoj prolosti bila znaajan poljoprivredni

centar.
Dananja poljoprivredna proizvodnja u Drenici je ekstezivnog karaktera za
vlastitu kunu potronju, ali u puno manjoj koliini nego nekada. U 20. stoljeu
dok su stanovnici Drenice intezivnije gajili poljoprivredne kulture, osnov narodne
ishrane inila su jela od itarica i brana sa raznim dodacima (Fabijani, 1983, 182).
Da je poljoprivreda bila glavno privreivanje Drenjaka i u 20 stoljeu govori
nam podatak iz 1978. godine da je od 550 domainstava u Drenici bilo 200 isto
poljoprivrednih (Stojakovi, 1982, 212).
6.3. Eksploatacija snijega i leda u planinskim podrujima

Stanovnici naselja uz rijeku Dreanku zahvaljujui vodi iz rijeke Dreanke, iako pripadaju krakom podneblju, nisu imali problem sa nedostakom vode kao to to imaju
stanovnici bezvodnih krakih predjela (na primjer stanovnici planinskih podruja
ili nekih drugih bezvodnih podruja u dinarskom kru). Stanovnici drenikih sela
su izlazili, odnosno u ljetnim mjesecima istjerivali svoju stoku na ljetne ispae na
obronke planine Mala vrsnica i Blidinje. Na tim planinskim podrujima vladali
su drugaiji prirodni uslovi, te je ovjek razvio drugaije naine koritenja vode. Ti
naini na ovom podruju nisu se bitno razlikovali od ostalih planinskih podruja
dinarskog kra.
Drenjaci su formirali svoje stoarske stanove (privremena ljetna sklonita za
stoare): na Bukovici, na Petralju (Petralj stan, Pole stan, Vejzovia stan, Prgia stan,
unjia stan i Maria stan.), Jela ili Raiev Klanac, Ledenjaa, Kurtovia stan, na
ove stanove izlazili su stoari iz Donje Drenice. Iz Gornje Drenice su imali svoje
stanove na Blidinju (stanovi na Barama). Hidroloke prilike na planini puno su se
razlikovale od hidrolokih prilika u dolini uz rijeku.
Slika 9 Korito pod Petraljem
Ljetni boravak na planini sa stokom gdje je puno manje vode i gdje je vodu
trebalo obezbjediti za ljudsku i ivotinjsku potrebu, primoralo je ovjeka da osmisli
naine kako doi do neophodne koliine vode. Tako na tom dijelu, kao i na drugim
tipinim krakim podrujima, ovjek se koristi svim mogunostima da doe do
vode ili da je zadri. Jedan od naina je eksploataciji snijega i leda iz jama i dubokih
vrtaa. Dreniki stoari koji su svoje kolibe imali na Petralju koristili su ivu vodu
vodu izvor zvani Korito pod Petraljem (slika 9), a na dijelu Male vrsnice koji se zove
Bukovica koriste vodu ivo vrelo esma pod Bukovicom. Stoari iz sezonskog naselja
(stanova) na lokalitu Ledenjaa vadili su snijeg iz duboke jame Ledenjaa, kada nestane snijega u Ledenjai, onda vade snijeg u jo daljoj jami Kureljai (Popovi,1936,
73, 87). U Katastru speleolokih objekata Bosne i Hercegovine nije evidentirana jama
Kureljaa (Mulaomerovi at al.,2006), ali je bitno napomenuti da ja na topografskim
kartama oznaene jedna atrnja pod nazivom Kureljaa.
Za otapanje snijega i leda izvaenog iz jama ili vrtaa koristilo se drveno korito
napravljeno iz jednog komada drveta (Popovi, 1936).
6.4. Lokve
Lokve su koritene za pojenje stoke i to samo na planinskom dijelu uz stoarska
privremena naselja (katune, stanove). Pomenuti prostor Bukovice i Petralja su nie
terease na Maloj vrsnici i zahvaljui gelokoj grai terena tu se pojavljuju izvori
vode, dok su vie terase Male vrsnice potpuno bezvodne. Na viim terasama za
pojenje stoke koristile su se lokve. Samo jedna lokva nikada ne presui u toku cijelog ljeta, a to je lokva na Vijarku. Druga lokva se nalazi na jugozapadnoj strani
Smiljevae. Poznata je pod nazivom Suva (Suha) lokva jer ne dri vodu iako je cementirana (Popovi, 1936, 75).
6.5. Ostali naini koritenja vode u Drenici

Od ostalih tradicionalnih naina koritenja vode u Drenici danas imamo vrlo malo
tragova (materijalnih, pisanih i usmenih). Tako da se danas na osnovu ranijih zapisa
moe samo ustanoviti da su postojali na ovom podruju ili samo predpostaviti.
Stupa - Za valjanje sukna u selima Drenice koritena je stupa na vodeni pogon. Bila je stacionirana na rijeci Dreanki u selu Lisianima, zaselak Podborike.
Poinjala je da radi u jesen, to je zavisilo od vodostaja rijeke (kad nadoe voda).
U stupu su nekada donosili sukno ljudi iz Vrda, Jasenjana, iz Rakitna i iz Duvna.
Stupa je postojala u vrijeme boravka naunika iz Zemaljskog muzeja Sarajevo (19791981). Tada je ona stanovnicima Drenice sluila samo za pranje ruta i ebadi.
Pored ovog naina valjanja sukna postoja je i runi nain. Na primjer, prilikom izrade obanskih kabanica kokulja da bi nit osnove i potke bile to sabijenije valjanje
je obavljano na ovaj nain: otkan predmet je polagan na ravnu drvenu povrinu, a
potom je sapunjavom toplom vodom poljevan sve dok se ne dobije eljena vrstina
(Baji, 1983, 174).
S obzirom da je stoarstvo bilo druga privredna grana stanovnika Drenice, a
preovladavalo je gajenje sitne stoke (ovaca i koza), glavna sirovina za izradu tekstilnih predmeta u Drenici bila je vuna i kozija dlaka (kostrijet). Jedna stupa nije mogla
podmiriti sve potrebe, moe se predpostaviti da je na Dreanki bilo vie stupa.
Od nekih naina koritenja vode ostao je pomen samo u toponimima ili hidronimima sauvani u narodnoj upotrebi ili kartografiji. Tako u Drenici imamo
toponime: Stupine na Moenui prije njenog sastajanja sa Lavaluom, to asocira da

je na tom mjestu postojala stupa.
Uz potok Vidakovac desnu pritoku Dreanke iznad naselja Strievo postoji toponim Brana. To nas upuuje da je na tom mjestu u prolosti graena brana na
pomenutom potoku koja je imala funkciju da zatiti posjede pa ak i samo naselje od
bujica koje su se javljale na strmim potocima prilikom velikih padavina i topljenja
snijega. Takve graevine evidentirao je i opisao ininjer Popovi opisujui stoarske
stanove na planini Vranu (Popovi, 1936,79).
U domainstvu su koritene veinom drvene posude za vodu, kao to su burilo,
bukara, bucat (Bugarski, 1983, 98). Znaenje tih naziva je:
Baril (tal. Barile) starija talijanska mjera za ulje, vino, brano itd. razliite
veliine; burence, bavica (Klai, 1987, 148).
Baril (buril) - Postoji jo varijanta sa u mjesto a: burilo n (Hercegovina) drveni sud za vodu kao bure, mnogo due nego ire (Skok, 1971, 112).
Bukara: Bokal - (tal. Boccale od novogr. bokalion) krag, pehar, vr (Klai,
1987, 184).
7. Zatita i perspektive razvoja

7.1. Zatiena podruja
Ovo podruje ima svoje bogastvo i vrijednosti, kao to su: geoloke, hidroloke, bioloke, kulturno-historijske, etnoloke, arheoloke vrijednosti (neistraenost u ovom
smislu), ambijentalne, estetske i druge vrijednosti, a samim tim ima i sve uslove da
bude u sklopu zatienog podruja.
Jo od davnih 50ih godina prolog
stoljea postoji ideja da se kompleks planina Prenj vrsnica abulja stavi pod
adekvatan oblik zatite u vidu nacionalnog
parka. Tu inicijativu su poslijeratnim godina obnovila Udruenja graana za zatitu
okolia, ZeleniNeretva iz Konjica i EkoNeretva iz Jablanice. U oktobru 2003. g. u
sklopu projekta Mogunosti i perspektive NP Prenj vrsnica abulja dali su
zvanini prijedlog federalnom resornom
ministarstvu za pokretanje postupka proglaenja nacionalnog parka Prenj, vrsnica
i abulja (Anon., 2003). Parlament
Federacije Bosne i Hercegovine 2006. g.
usvojio je Odluku o utvrivanju podruja
Slika 10 Sportska manifestacija u
Prenj vrsnica abulja podrujem od
sportskom penjanju
znaaja za Federaciju BiH, ali na donoenje zakona o proglaenju nacionalnog parka, jo se eka (Varii, 2008, 50). Cijela dolina Dreanke, od izvora do ua, ula bi
u planirane granice budueh nacionlog parka.
7.2. Neke perspektive razvoja

Drenica u protekle dvije decenije (poslijeratne godine) kao i sva ostala manja podruja u Bosni i Hercegovini, nije doivjela nikakav bitan razvoj, sem poslijeratne
infrastrukturne obnove. No, perspektive razvoja podruja itekako postoje. Nabrojat
emo neke:
turistika perspktiva (seoski turizam, etnoturizam, planinski)
proizvodnja zdrave hrane (organska proizvodnja),
sport i rekreacija (planinarstvo, kanjoning i brdski biciklizam). Bitno je napomenuti dva pokuaja, a to je opremanje poligona za sportsko penjanje na
lokalitetu Toplo u Donjoj Drenici (Penjaki kamp Vrt ciklama) i tradicionalni visinski skokovi u vodu Stupina Drenica.
uzgoj ribe (postoji kavezni uzgoj potone i kalifornijska pastrmke u ribogojilitu Drenica na samom uu Drenice u jezero Salakovac,
pelarstvo i voarstvo, i neke druge perspektive razvoja.
U skorije vrijeme u medijima mogu se nai ponovo aktuelizirane informacije
o istraivanju nafte na prostoru Dinarida koja su provedena 70-tih godina prolog
stoljea, jedno od lokacija nalazita nafte je Drenica (Lovakovi, 2012).6
7.3. Kulturno-historijsko naslijee u Drenici

Objekti kultuno-historijske vrijednosti koji su obino u stanju propadanja zahtjevaju konzervatorsku intervenciju. To mogu biti neki stambeni objekti kao to su
stare zidane kue sa ornamentikom sa steaka i starih niana (Palavestra, 1982b, 112;
Bugarski, 1983, 106; Mulaomerovi, 2008, 85 ), privredni tradicionalni objekti vodenice, to su svakako i kanali za navodnjavanje, ve proglaeni nacionalni spomenici
(srednjovjekovne krstae u Svii i lokalitet Toplo na Uu u Donjoj Drenici) i neki
drugi objekti odreene vrijednosti. U skoplu svojih redovnih aktivnosti obiljeavanja nacionalnih spomenika Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika Bosne
i Hercegovine postavila je informativne table na lokalitetima dva proglaena spoemnika (Kulturni pejza sa natpisom Mastana Bubanjia u Donjoj Drenici na lokalitetu Toplo i srednjovjekovna nekrpola Stari krievi u Drenici, historijsko podruje.
8. Zatita okolia (nekad i sad)
Tradicionalni naini koritenja vode, bez obzira na njihov intezitet, obimnost, sa

sigurnou se moe rei da nisu imali kroz prolost znatan negativan uticaj na
6
http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/hr/features/setimes/features/2012/08/30/feature-03 (Pregledano:
1. 11. 2012);
okoli. Sa dananje vremenske distance teko je

utvrditi koliko je sistem kanala za navodnjavanje
imao uticaj na koliinu protoka u samom vodotoku Dreanke i koliko je to uticalo na njen rijeni
ekosistem. Ono to je sigurno da je u ljetnim sunim mjesecima padom koliine vode u vodotoku
sigurno bio poveavan negativni uticaj na vodeni
ekosistem Dreanke. Usmjeravanje vode na vodenice ili na stupe je imalo jo manji negativni
uticaj jer to usmjeravanje je bilo krae vremenske
periode nego za navodnjavanje poljoprivrednih
parcela i vodenice su se stavljale u pogon kada je
vodostaj vei. Intezitet koritenja vodenica i mljevenja itarica je kalendarski slijedio nakon etve,
najpovoljniji period za to je jesen sa prvim kiama
i kada je ito suho i spremno za mljevenje. Jedan
Slika 11 Problem komunalnog
zanimljiv podatak, koji se tie rijenog ekosistema
otpada
Dreanke, jeste pojava ribe u kanalima to se u tradiciji smatralo dolazak kie.
Za Dreanku se moe rei da je relativno ista rijeka s obzirom da u Drenici
ne postoje nikakvi industrijski objekti i postrojenja, te Dreanka nije optereena
industrijskim otpadnim vodama. Ali bez uzorkovanja i labartorijskih analiza vode
teko je odredit stepen njenog zagaenja ili istoe. Ono to je evidentno da je vodotok ugroen otpadnim kanalizacijskim vodama iz domainstava, odnosno objekata
individualnog stanovanja, ali treba raunati da neki objekti koriste septike jame,
pa je u tom sluaju zagaenje umanjeno. Evidentan je problem sa zagaenjem od
vrstog (komunalnog) otpada kojeg ima u koritu rijeke.
Velike vjetake akumulacije na rijekama u energetsku korist ostavljaju trajne posjedice na okoli (mikroklimu, biodiverzitet). U ovom sluaju je to vjetaka
akumulacija jezera Salakovac od hidroelektrane Salakovac na rijeci Neretvi iji je
pregradani profil oko 20 km nizvodno od ua Dreanke u Neretvu. Vode jezera
Salakovac ulaze u korito Dreanke oko 5 km i sigurno je da ostavljaju posljedice na
mikrookoli.
9. Zakljuak
Cilj ovog rada je bio da predstavi tradicionalne sisteme za koritenje vode u krakoj
dolini rijeke Dreanke, njihove osnovne funkcije, naine gradnje, osnovne elemente,
dananje stanje i dr. U izradi ovog pisanog rada koritena su saznanja iz dosadanje
objavljene literature i izvora. Tema je veoma turo obraena u postojeoj literaturi,
tako da su neki dijelovi rada pisani veinom od vlastitog zapaanja sa terena. Veina
istraivaa koji su istraivali ovo podruje svoje zanimanje su usmjeravali na narodnu arhitekturu, obiaje, usmena predanja, dok su podaci o ovoj temi usput obraeni.
Uvidom u stanje na terenu, ustanovljeno je da za neke objekte koji su istraivani, primjer kanali za navodnjavanje, koje su veoma rasprostranjeni, to iziskuje
sistematska geodetske mjerenja da bi se dobili egzaktni podaci o rasprostranjenosti
mree kanala. Teko je procjeniti duinu cijelog sistema kanala, po naim preliminarnim procjenama duina cijelog sistema je oko 60 km.
Svakodnevno djelovanje ovjeka ostavlja posljedice i lagano unitava prirodne i
drutvene vrijednosti ovog podruja, to predstavlja neprocjenjivu i nenadoknadivu
tetu za kulturnu povijest ovog kraja.
Naini ivota ljudi na ovom podruju imaju relativno male i zanemarljive negativne uticaje na okoli, odnosno na njegovo zagaenje.
Pored postojee stepena istraenosti na ovom podruju je mogue organizovati
obimna i interdisciplinarna istraivanja.
Literatura:
Alii, S. A., 1982: Nahija Drenica pod osmanskom upravom.- GZM, Etnologija, n.s., br. 37,
3-14.
Alii, S. A. (ed.), 1985: Poimenini popis Sandaka Vilajeta Hercegovina.- Orjentalni institut
Srajevo, Sarajevo.
Anon., 1988: Arheoloki leksikon BiH, Tom III.- Zemaljski muzej Sarajevo.
Anon., 2003: Mogunosti i perspektive NP Prenj vrsnica abulja.- Okrugli sto, Nauni
separati, Konjic.
Baji, S., 1983: Tekstilna radinost u Drenici.- GZM, Etnologija, N.S.,38, 161-180.
Belagi, ., 1956: Stari krstovi u Drenici.- Nae starine, III, 179-188.
Belagi, ., 1971: Steci Kataloko topografski pregled.- Sarajevo.
Bugarski A., 1983: Naselja, stambene zgrade i pokustva Drenice.- GZM, Etnologija N.S.,
38, 81-117.
Bugarski, A., 1968: Mlinice u Hercegovini.- GZM n.s., Etnologija, XXIII, 139-177.
Fabijani, R., 1983: Ishrana u Drenici.- GZM n.S., 38, 181-193.
Hrman, K., 1890: Lov sa sokolovima.- GZM, 2, 228-233.
Hoernes, M., 1888: Dinarische Wanderungen.- Wien, 68-69.
Ili, ., 1969/70: Narodna privreda Litice i okoline.- GZM, Etnologija, N.S., 24/25, 185-236.
Klai, B., 1987: Rjenik stranih rijei, Tuice i posuenice.- Zagreb.
Kovaevi, T., 1879: Opis Bosne i Hercegovine (Drugo pregledano i dopunjeno izdanje).Beograd.
Lovakovi, A., 2012: U tijeku istraivanje zaliha nafte.- (za Southeast European Times),
30/08/12; Dostupno na Internetu: http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/hr/
features/setimes/features/2012/08/30/feature-03 (Pristupljeno: 1. 11. 2012);
Milojevi . B., 1935: vrsnica.- Hrvatski geografski glasnik, 6, 1, 17-23.
Mulaomerovi, J., Zahirovi, D., Handi, E., 2006: Katastar speleolokih objekata Bosne i
Hercegovine, S.D. Speleo dodo, Sarajevo.

Mulaomerovi, J., 2008: Vrela i ua.- S.D. Speleo dodo-BZK Preporod, Sarajevo;
Nikanovi, M., 2004: Naselja Drenice i njihovo stanovnitvo, Srednji vijek sa najstarijom
istorijom i turski periodm.- GZM, n.s., Etnologija, 46, 127-183.
Nikanovi, M., 1983: Porijeko stanovnitva Drenice.- GZM, n.s., Etnologija, 38, 1-61.
Odluka o proglaenju za nacionalni spomenik, Kulturni pejza sa natpisom Mastana Bubanjia
u Donjoj Drenici, Broj: 05.1-2-309/05-6, 17. maj 2006. godine, Sarajevo, Pregledano na
Internetu 1.11.2012: www.kons.gov.ba ;
Odluka o proglaenju za nacionalni spomenik Stari krievi u Drenici, historijsko podruje,
Broj: 05.1-2-295/05-4, 20. januara 2006. godine, Sarajevo, Pregledano na Internetu
1.11.2012: www.kons.gov.ba;
Pach, K., 1900: Nahoaji novaca.- GZM, 3, 517-572.
Palavestra, V., 1982a: Narodne pripovjetke i predanja iz Drenice.- GZM, n.s., Etnologija, 37,
165-188.
Palavestra, V., 1982b: Drenica u Hercegovini Zabiljeke o prolosti i narodnoj kulturi.Hercegovina, 2, 91-123.
Palavestra, V., 1965: Narodna predanja o starom stanovnitvu u dinarskim krajevima. Prilog
poznavanju nae narodne tradicije.- GZM, Etnologija, n.s., XX-XXI.
Popovi, J., 1935: Ljetni stanovi na planinama Plasi, Muharnici i vrsnici.- GZM, XLVII,
1-146.
Popovi, J., 1936: Ljetni stanovi na planinama Vranu, abulji i Maloj vrsnici.- GZM, XLVIII,
2, 63-100.
Rogli, J., 1959: Prilog poznavanju glacijacije i evolucije reljefa planina oko srednje Neretve.Geografski glasnik, 21, 9-38.
Simonovi, R., 1909: Preko vrsnice na Drenicu.- Hrvatski planinar, 1, 7-11; 3-6, 34-47.
Simonovi, R., 1964: Kod Turaka u Drenici.- Nae planine, 9-10, 211-218.
Skok, P., 1971: Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika.- Zagreb.
Stojakovi, V., 1982: Etno-socijalni okviri ivota stanovnitva Drenice.- GZM, n.s., Etnologija,
37, 189-219.
kalji, A., 1966: Turcizmi u Srpsko-hrvatskom jeziku.- Svjetlost, Sarajevo.
Vego, M., 1957: Naselja Bosanske srednjovjekovne drave.- Svjetlost, Sarajevo.
Varii, A. 2008: Zatita prirode / Meunarodni standardi i stanje u BiH.- Udruenje za
zatitu okoline Zeleni Neretva, Konjic.
Geografske karte:
Topografske karte M = 1:25.000, Sekcije: Drenica i Strievo, VGI, Beograd.
Topografske karte M = 1:100.000, Sekcija: Konjic.
Geoloka karta M = 1:100.000, Sekcija: Mostar.
Autokarte Bosnien-Herzegowina, 2002., M = 1:250.000, Freytag-Berndt, Wien.
PROTEUS(I) NA STECIMA
PROTEUS ON STEAK TOMBSTONES
Jasminko Mulaomerovi1
Saetak
Na jednom steku sa nekropole Boljuni kod Stoca identificiran je prikaz ovjeje ribice
Proteus anguinus L. na bazi vrlo karakteristinog izgleda ivotinje, dovoenja u vezu sa lokalitetom Jama koji se spominje u natpisu na istom steku te blizinom moguih nalazita ivih
primjeraka Proteusa koji su mogli biti poznati stanovnicima tih krajeva u srednjem vijeku.
Prikaz ovjeje ribice na steku zajedno sa prikazom psa (Kerbera) sugeriu da je simboliki
jezik prikaza na steku vezan za podzemlje, odnosno za ondanje vjerovanje da due, nakon
ovjekovog ovozemaljskog ivota, odlaze u podzemlje. U vezi sa slinim scenarijem mogu
biti i prikazi tajanstvenih ivotinja na istoj nekropoli (Boljuni), odnosno mogu biti pojednostavljenji prikazi ovjejih ribica (autori koji su se do sada bavili stecima nisu imali nikakvog
objanjenja o znaenju ovih prikaza).
Kljune rijei: ovjeja ribica, steak, nekropola Boljuni, Jama
Abstract
An image on a steak (mediaeval tombstone) in the Boljuni necropolis near Stolac has been
identified as the human fish Proteus anguinus L., on the basis of the creatures distinctive
appearance, the association with a place called Jama (pit, pot-hole) referred to on the tombstone, and the proximity of possible habitats of living specimens of Proteus, which may well
have been known to the mediaeval inhabitants of the region. The image of the human fish
together with that of a dog, Cerberus, suggests that the symbolic language of the tombstone is
associated with the afterlife or underworld. Images of mysterious animals in the same Boljuni
necropolis may be related, perhaps simplified representations of the human fish (scholars
studying steak tombstones have so far failed to explain the significance of these images).
Key words: human fish, steak, Boljuni necropolis, Jama
Prema bosanskohercegovakoj naunoj i strunoj literaturi interes za ovjeiju ribicu nije bio ba veliki. Moda i zbog toga to je prve zoologe koji su sa austrougarskim vojnicima, a kasnije ininjerima, doli, a neki i zabasali, toliko oduevio svijet
podzemnih kukaca od kojih je, maltene, svaki drugi bio nova vrsta. Tako je Viktor
Apfelbeck itav svoj nauni vijek posvetio samo kukcima. Jedan drugi zoolog,
Stjepan Bolkay imao je interesa i za amfibije, ali je njegov ivot trajao vrlo kratko,
1
Centar za kr i speleologiju Sarajevo, Branilaca Sarajeva 30, 710000 Sarajevo, BiH, E-mail: jasminko@centarzakrs.ba
206 Jasminko Mulaomerovi
tako da su iza njega ostala samo dva prigodna rada (Bolkay, 1924; 1929), tek toliko da
se ne moe rei kako se ovjeja ribica u nas nikako ne spominje. Od njegova vremena stoji u Zemaljskom muzeju jedan te isti proteus u tegli sa formalinom, to e rei
da u toj ustanovi nije bilo puno druenja sa ovjeijom ribicom. Jedan rad napisao
je Zvonimir Pocrnji sa saradnicima (Pocrnji et al., 1985), a takoer i Melita vob
sa saradnicima, ali iz vrlo specifnog aspekta istraivanja pa su meu speleolozima
ostali neprimjeeni (vob & Nei, 1968; vob et al., 1973; Winterhalter et al., 1972).
Moda je to zbog toga to ovjejih ribica nema u naim peinama, ili, moda
ih nema u dovoljnim koliinama da bi naunici imali materijala za istraivanje? - Ni
jedno ni drugo.
U peini Suvaji na Luci polju nalazi se jedna od najveih populacija ovjeje ribice i, do posljednjeg rata, bila je meka svih onih koji su htjeli za ovu (naunu) ili onu
(prodajnu) svrhu uloviti koliko god su primjeraka htjeli. Na drugoj strani, u dolini
Trebinjice, skoro da i nema bunara u kojem onako u kanti, sa vodom, nije izvaena
i poneka ovjeija ribica. Stevo ukovi (1967), koji se kao gimnazijski profesor zanimao za zoogeografiju proteusa u ovom kraju, zabiljeio je preko 40 nalazita. Kad
pogledamo sve dostupne literarne izvore moemo govoriti o 63 nalazita ovjeje
ribice u Bosni i Hercegovini (Mulaomerovi & Hodi, 2012).
I to je otprilike sve to bi se moglo rei ukratko o ovjejoj ribici kod nas. Na
tome bi se ova pria i zavrila da nije jednog udnog prikaza na steku iz Boljuna
(Belagi, 1961).
Na naem steku iz Boljuna, na jednoj strani je prikazan scena u kojoj konja progoni neka udna ivotinja, vjerovatno pas i ta se scena moe objasniti eljom autora
da pokae da je na ovom svjetu dua izloena ovozemaljskim napastima - grijesima.2
Konj zapravo supstituira jelena kao olienje iste due u gotovo svim religijskim uenjima. Na drugoj strani je drvo za koje je privezan pas i to je, nema sumnje, prikaz
Kerbera koji uva ulaz u podzemlje u koje odlaze due umrlih. Na suprotnoj strani
drveta, ali ne i u vezi sa njim, je prikaz neke ivotinje koja ima zmijoliko (guteroliko)
tijelo i jasno izdiferencirane prednje udove. Glava je karakteristina - u obliku zarubljenog trapeza. Svako ko je imao prilike da vidi ovjeiju ribicu, makar samo i na
fotografiji ili crteu, trebao bi u prikazu na steku prepoznati ovjeiju ribicu.
To je i mene navelo na zakljuak da se na steku iz Boljuna nalazi najstariji likovni prikaz ovjeije ribice.3 Ovoj tvrdnji ide u prilog i to to su pod ovim stekom
pokopani Bogavac i Tarah Boljunovi s Jame4 kako se moe proitati iz natpisa koji
je uklesan zajedno sa gravurama. Potpuni natpis glasi:
A se lee Bogavac i Tarah Boljunovi s Jame.
A se sie Gruba.
Molju se, Boe, pomiluj me milosti tvoje. (Vego, 1964).
O simbolinim predstavama na stecima i nihovom jeziku vidjeti radove ure Baslera.
Pokuaj prepoznavanja ovjeije ribice u prikazu neke fantastine vodene ivotinje ve je zabiljeen - na ogradi
bunara iz Venecije (sada u Kunsthistoriches Museumu u Beu), vidi: Vornatscher (1972).
4
Ovo je, koliko je meni pooznato, najstariji pisani spomen naziva koje ima speleoloko znaenje.
2
3
PROTEUS(I) NA STECIMA 207
Jasno je, dakle da se radi o ljudima koji su porijeklom iz nekog sela ili kraja koje
se zove Jama, a koje se nalazi u blizini Boljuna. U okolici Stoca ne nalazimo danas ni
jedno selo sa tim imenom, ali da je postojalo govori ne samo ovaj natpis, nego i neki
drugi slini nazivi sela po Bosni i Hercegovini koji su se sauvali, a koji se nazivaju
prema krakim oblicima kao to su Ponor, Ponijeri, Peine, Spile i sl.
. Belagi u svom radu o Boljunima upueje na mjesto gdje bi se mogla nalaziti Jama iz natpisa sa steka u Boljunima. On navodi kazivanje izvjesnog Milutina
Nadedina, stanovnika Bjelojevia5, po kome je Jama identina sa Deranima, odnosno, sa Zaujem, u neposrednom zaleu Hutova blata (Belagi, 1961, 194-195, bilj. 7a).
U tom se dijelu Hutova blata nalazi nekoliko jakih vrela kao to su Smokva,
Lona, Babino oko, Orajh i Drijen. Nedaleko od vrela Babino oko, u blizini sadanje
ceste, jedan je stanovnik zaseoka ore, prije nekoliko godina, iskopao bunar. Na dubini od svega oko 4 metra naiao je na podzemne kanale sa vodom i u njima ovjeje
ribice. Budui da se vrelo Babino oko nalazi na samo nekoliko metara od bunara,
ovjeje ribice se vjerovatno pojavljuju i na samom vrelu (kako je to sluaj recimo na
vrelu Lukavac ispod peine Vjetrenice).
Na kraju, to znai da su se i stanovnici Jame, pa tako i Bogavac i Tarah
Boljunovi, imali prilike sresti sa ovjejom ribicom, bilo da su je izvadili iz nekog
svog bunara (kakvi su sluajevi zabiljeeni u Trebinju) ili su je vidjeli u jami u koju
su, moda, za suna vremena silazili po vodu. Mogue je, takoer, da je ovjeju ribicu izbacilo neko krako vrelo na obodu Hutova blata za velikih proljetnjih voda ili
da su je jednostavno vidjeli nou na samom vrelu.
Bilo kako bilo, ovjeja ribica je za njih bila bie iz podzemlja, sa onog svijeta,
zgodna da ponese njihove due sa ovog, zemaljskog, a samim tim i grenog, svijeta u
svijet vjeite svjetlosti. A kovau Grubau, iza ijeg je dlijeta (i ekia) ovaj jedinstveni reljef ostao kao svjedoanstvo jedne osebujne duhovnosti, moemo biti zahvalni
za jedinstven doivljaj prirode i svijeta prije pola milenija.6
Na steku Bogavca i Taraha Boljunovia ovjeja ribica je prikazana vrlo vjerno, ali ono to je interesantno jeste da su, kao neka vrsta izvedenica iz ovog vjernog
prikaza, nastale i neke druge fantastine vodene ivotinje koje sreemo u repertoaru ukrasa na boljunskim stecima. Jedana od takvih predstava nalazi se na istom
steku, ali sa suprotne strane. Njihovo porijeklo, nakon predstave ovjeje ribice na
steku, takoer moemo smatrati prikazima ovjeje ribice, ali u neto pojednostavljenom obliku. Klesar se zadovoljio samo osnovnom formom, glavom u obliku ribe,
izduenim tijelom i dvijema nogama u neposrednoj blizini glave. Oito da porijeklo
ovih predstava treba traiti u podzemlju hercegovake zemlje, a ne u nekom fantastinom svijetu.
Napomena: U prikazu ovjeje ribice na steku u Boljunima . Belagi je vidio predstavu zmaja (Belagi, 1961, 179). Zmajevi na stecima su, ako se pogleda
5
6
Kraj u neposrednom zaleu Hutova blata

Steak je prema M. Vegi iz vremena oko 1477. godine.
208 Jasminko Mulaomerovi
katalog ukrasa na stecima M. Wenzel (1965) potpuno drugaije prikazani. Za M.

Wenzel, prema spomenutom katalogu, na steku o kojem je ovdje rije prikazana
je ptica. Svi poznati prikazi ptica na stecima su iz profila, osim jedne, ali i ta ima
kratak rep.
Literatura:
Belagi, ., 1961: Boljuni.- Starinar SANU, XII, 175-205.
Bolkay, S. 1924: Popis vodozemaca i gmizavaca, koji se nalaze u bos.-herc. Zemaljskom
muzeju u Sarajevu s morfolokim, biolokim i zoogeografskim biljekama. - Spomenik
Srpske Kraljevske Akademije , 41(11), 1-29.;
Bolkay, S. J., 1929: Ein Beitrag zur geographischen Verbreitung des Proteus anguinus Carrarae
Fitzinger.- Glasnik Zemaljskog Muzeja Bosne i Hercegovine, XLI, 27-28.
ukovi, S., 1967: Nova nalazita ovjeije ribice (Proteus anguinus Laur.) na podruju
Trebinja u Hercegovini.- Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, Prirodne nauke, Nova serija,
6, 223-225.
Pocrnji, Z., Vukovi, T., olaja, M., Bahtijarevi, A., 1985: Populacija ovjeije ribice (Proteus
anguinus Laurenti 1768) u peini Suvaja. Godinjak Biolokog Instituta, Univerzitet u
Sarajevu, 38, 107-113.
vob, M., Nei, Lj., 1968: The hypothalamo-hypophyseal neurosecretory system and the
epithalamo-epiphyseal complex in Proteus anguinus Laur.- Bull. Sci. Acad. SFRJ, 13, 7-8,
243-244.
vob, M., Musafija, A., Frank, F., urovi,N., vob, T., ukovi, S., Hlaa, D. 1973: Response of
tail fin on Proteus anguinus to thyroxine.- Journal of Experimental Zoology (Philadelphia),
184, 341-344.
Vego, M., 1964: Zbornik srednjevjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine II.- Zemaljski muzej,
str. 62, Sarajevo.
Vornatscher, J., 1972: Seit wann ist der Grottenolm bekannt?.- Die Hohle, 23, 2, 41-44.
Wenzel, M., 1965: Ukrasni motivi na stecima.- Veselin Maslea, str. 287, Sarajevo.
Winterhalter, M., vob. M., Jadri, S., vob, T., 1972: The electrophoretic patterns of serum
proteins and serum and muscle dehydrogenase in Proteus anguinus Laur.- Folia Medica, 7:
35-42.
PROTEUS(I) NA STECIMA 209
Slika 1. Steak sa prikazom ovjeje ribice Proteus anguinus.

Zbornik Radova - Znanstveno-Stručni Skup 'Čovjek I KRŠ' 2012.

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik Radova - Znanstveno-Stručni Skup 'Čovjek I KRŠ' 2012.

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Izdavai

Speleoloko drutvo Bosansko-hercegovaki kr, Sarajevo

STOARENJE JUNOVELEBITSKIH PODGORACA

Anita Buljeta, Ivan Brli, Nikola imuni

Ovaj rukopis e se zainteresiranom itatelju posebice radi strukture naslova uiniti

STOARENJE JUNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIANA...

Slika_1. Geografska podjela Velebita

Povijesni tijek stoarenja na Velebitu od pisanog kamena preko Triplexa

Anita Buljeta, Ivan Brli, Nikola imuni

stanovnika s prostora dinarskih visoravni dolazi do novih i intenzivnijih stoarskih

STOARENJE JUNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIANA...

nomadima da slobodno preko zime napasaju svoja stada na panjacima na desnoj

Anita Buljeta, Ivan Brli, Nikola imuni

Fiziko-geografske predispozicije stoarenja

STOARENJE JUNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIANA...

Prezid na 766 m) i Jugoistoni Velebit (protee se od prijevoja Prezid do izvorinog

Anita Buljeta, Ivan Brli, Nikola imuni

Slika_2 Hipsometrijska karta Junog i Jugoistonog Velebita s ucrtanim stanovima

U klimatskom pogledu, Velebit ograniava i suava toplinske utjecaje

STOARENJE JUNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIANA...

i kiovitim zimama te vruim i suhim ljetima, s like strane prevladava umjereno

Anita Buljeta, Ivan Brli, Nikola imuni

Slika_3 Stoarska kretanja i panjaci Junog i Jugoistonog Velebita

STOARENJE JUNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIANA...

Sociokulturne i gospodarske prilike ivota

Anita Buljeta, Ivan Brli, Nikola imuni

STOARENJE JUNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIANA...

Anita Buljeta, Ivan Brli, Nikola imuni

teren je bio dostupan za zaprena kola, kao i za poljoprivredne strojeve. Podgorci su

STOARENJE JUNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIANA...

Anita Buljeta, Ivan Brli, Nikola imuni

STOARENJE JUNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIANA...

Anita Buljeta, Ivan Brli, Nikola imuni

Slika_4 Stoarski stan na Velikom Rujnu (snimio Ivan Brli)

STOARENJE JUNOVELEBITSKIH PODGORACA I LIANA...

Naselja i stanovnitvo RH od 1857-2001. godine, Izdanje Dravnog zavoda za statistiku

Anita Buljeta, Ivan Brli, Nikola imuni

MORFOMETRIJA SLIVA CRNOG MORA

Filozofski fakultet, Danila Bojovia 4, Niki, Crna Gora, E-mail: goranbarovic@yahoo.com

Dijgrm 1.Procentulni odnos povrin morskih slivov n teritoriji Crne Gore

Istovjetn situcij je i s uporeenjem duin rjenih tokov izmeu ove dvije

MORFOMETRIJA SLIVA CRNOG MORA NA PROSTORU CRNE GORE

Prem nvedenom, proizilzi d je i vrijednost gustine rjene mree zntno

Slik 1. Rngirnje rjene mree

uspostvljeno je n sledei nin. Tokovi nultog red su glvni tokovi u rjenom

MORFOMETRIJA SLIVA CRNOG MORA NA PROSTORU CRNE GORE

Povrina sliva u km2

Dijgrm 4. Procentulni odnos povrin pojedinnih rjenih cjelin

Dijgrm 5. Procentulni odnos broj tokov u pojedinnim rjenim cjelinm

Dijgrm 6. Procentulni odnos duin tokov u pojedinnim rjenim cjelinm

Krt 1. Poloj sliv Crnog mor n teritoriji Crne Gore

Tbel 2. Broj tokov po redovim u rijekm Crnomorskog sliv

MORFOMETRIJA SLIVA CRNOG MORA NA PROSTORU CRNE GORE

Dijgrm 7. Procentulno uee pojedinnih rijenih slivov u broju tokov po redovim

Dijgrm 7. Procentulno uee pojedinnih rijenih slivov u duinm tokov po redovim

Teritorij Crne Gore, gledno s geogrfskog spekt, veom je specifin po

GOVJETICA CAVE PRAA CANYON, BIH

Simone Milanolo, Nevio Preti, Giandomenico Cella

Short geographical, geological and hydrogeological

GOVJETICA CAVE PRAA CANYON, BIH

Simone Milanolo, Nevio Preti, Giandomenico Cella

Elements of morphology and speleogenesis

GOVJETICA CAVE PRAA CANYON, BIH