MARIJA

JURI ZAGORKA
GORDANA VIII




MARIJA JURI ZAGORKA
GORDANA


Za izdavaa Petar Majstorovi


Glavni urednik Marijan Sinkovi


Likovna oprema Ferdo Bis


STVARNOST ZAGREB "




DOLAZI


Kao glas none sove prola je jezovita vijest itavim krajem o pohodu
Lukavana koje vodi crveni oklopnik. l diglo se na noge sve to ima
oruja i orua da brani svoje domove od onoga to ima doi. Brzotee
divljim trkom iduod mjesta do mjesta, javljajui ljudima da dolaze
vojnici iz Lukavca na elu s crvenim oklopnikom, da otimlju i pale na
lomai povelje, njihove slobode. Plemii hodati i siromani, seljaki
i gospodski, di?u se u obranu. Svi su spremni na borbu, a jo
spremniji na smrt. Bolje umnjcti nego robovati otmiaru bilo kojeg
imena, vjere i porijekla, hio to kne/ Brandenburg, ili vlast na vrhu
kraljevstva bilo kojeg imena.
Diglo se Turopolje. Zatalasali se ljudi. Uzbudila srca. Svima je u
glavi samo jedna misao: ra/hii: napadae.
U Lomnici nekoliko kua. Pred njima su domari, susjedi, teaci i
nekoliko plemia iz raznih dvoraca.
Kao crna avet. vue se cestom lukavaka eljad, preskakuje grabe i
pada ba pred Lektorice \ u kuu. Kapetan lukavakih momaka zapo
vijeda gospodaru kue-;
- Daj ovamo povelje!
Nemam ih u kui. gospodine, a da ih imam, ne bih ih dao. Poten
ovjek ireba svoju slobodu kao kruh i sunce. Samo hulje i razbojnici
mogu biti bez slobode. Njima je dovoljno da se naderu i nalou.
ovjek ima svoj dom i brani ga.

- Hoe li mi dati povelje ili ne?
- Moji su ih prei stekli zato Sto su se u potenju svojem borili za
dom. Svaki bi me poten ovjek morao prezreti kad prije ne bih dao
ivot, nego poteno steenu slobotinu.
Lukavaki kapetan podrugljivo se hihoe:
- Dok izmolim molitvu, neka su povelje u mojim rukama.
- Neka moli vrag pakleni - odgovori Lektori.
Tog asa Trumbeta udari straga kapetanova konja u noge. Ovaj se
povali, a kapetan lei na tratini, seljaki plemii bace se na njega.
S ceste dohitaju vojnici na konjima i svjetlucava koplja zabadaju se
u meso branitelja.
Sudaraju se branitelji sa silom. Motike udaraju po glavama, a maevi
po prsima. I po koja motka i sjekira pomau.
Deset vojnika jedva se otimlje obrani. Lukavanima dolaze u pomo jo
nekolicina s ceste.
Strahovita bitka oruja i orua. Mladi plemii Modec, Mui i Tolovi

dojahali su na hitrim konjima i brane svoje drugove golim maevima.

Bije se bitka, prska krv. Konji gaze preko ljudi i opet posru,
pogoeni poljskim oruem.
Krikovi, psovke, kletve i udaranje gvozda.
A iza kue seljakog plemia Lektorica dva vojnika kopaju, zatieni
petoricom drugova. Hitro kopaju.
U dubokoj jami gvode udari po drvetu.
- Evo je! Tu je krinjica - najavi kopa. Drugi se sagne i digne malu
kutiju od drveta zatvorenu lokotom pa brzo na konja.
Svi su odjahati iza staje, preskoili grabu i zamalo su na cesti gdje
na visokom konju eka momak. Sa sedla vise dvije vree. Brzo spuste u
jednu od njih malu krinjicu, pa onda momak krene s lakim teretom,
obilazei borbeno klupko i zaustavlja se na cesti gdje ekaju
Lukavani.Voda sjedi mirno na sedlu, sav u crvenom oklopu. Na kacigi
vjetar vitla crvenim perjem. Lice mu pokriva vizir, samo dvije rupe
omoguuju mu da gleda.
Spaen iz ruku branitelja, sav razderan i isprebijan, digao se
kapetan plaenika na drugog konja i pohitao prema vodi. Putem nastoji
popraviti razderani haljetak i pokriti ga platem. Onda pristupi
crvenom oklopniku i nasmije se:
- Iskopali su povelje i pokopali ve drugog plemia. Tako mi, eto,
idemo Turopoljem i pokapamo, ali ipak svatko ostaje iv. Tko nam moe
spoitnuti da inimo nasilja.
- Do kraja ovog pohoda nee ba svi ostati ivi. Tada crveni voda
digne ruku u znak da se eta ima svrstati. Onima koji se jo uvijek
biju pred Lektoricevom kuom kapetan odredi:
- Vojnici, na okup. Ostavite ovu gamad. Ima vanijeg posla.
- Na opinu! - vikne jedan od voa vojnika. Na tu se zapovijed
Lukavani ponu povlaiti od kue seljakog plemia. Sada jo ee
branitelji navaljuju na njih.

Od desetorice vojnika bez konja ustala su dvojica Od trojice ranjenih
,veo se jedan na sedlo svojem drugu, utekao. On, koji su obraml,
svojc konl udarcima koplja poure se na cestu do glavne ete. Iz kue
su izale/eiie i plaui navjeuju: __ Sve uzalud Odnijeli su nau
slobodicu.
Kako? Povelje Nemogue. ..
Vidjeli smo kako su ih straga u dvoritu iskopali i ponijeli.
Zaprepateni zglcdaju se plemii s opljakanim Lektpriem.
Sto to znai, ljudi Zar avo vodi Lukavane i pokazuje im naa
Skr Pohitaju iza kue gdje naoe iskopanu jamu i praznu.
- Kako su mogli nai krinju kad smo je mi sami zakopali? "amo
smo mi (tm)^*L-m ^j, pogodihi uM _ pripovijeda plemi
M CC Kako se moe odmah pogoditi, kad smo ih mi sami /ukopali
zajedno? Ni susjed za susjeda nije /nao kamo je koji skU muo svoje p>

<\ elje
-- Tu ovjeka ostavlja pamet.
l ba kod Modeca pogodili i kod mene - naglasi Lekton.
- Drugdje |o nisu bili.
I nastade utma. stratim iu. pitanje u oima. Nemir im trese tijela i
due kao da neka neman tiho i nevidljivo obilazi oko njih i jezovitom
zloom otkriva neprijatelju zaklomte starih papira sto nose u sebi
njihove
slobotine. ..,.
Bijesno zuri Lekton u iskopanu jamu iz koje su mu odnijeli krinju
Blijeda lica i oajna pogleda obraa se drugovima:
A to sad Od ovog asa sam sluga, rob lukavakog kneza,
budimske vlasti, svih lopova i razbojnika Koji posebnu /a moiim
ivotom
Njegov se glas ori dvoritem kao vjesnik osvete.
Uz kuu prislonila se njegova ena i sklopljenih ruku plae.
A svi okolo stoje i ute.. Peku ih misli u ^Lr/i Ne mc^U natrag tom
nevidljivom udovitu koje bi moglo Lukavanima pokazati gdje su
sklonili svoje povelje.
l neprestano obnavljani pitanja, dozivaju sjeanje. Mue muku njihove
misli kako da nadu puta k nevidljivoj opasnosti koja Lukavanima
razotkriva najskrovitije im tajne.
- Kako su mogli pogoditi ve dva puta? Zar s njima putuje
neastivi? ...
Neman je izdajnika neka neman izopena od ljudi razbojnika i
avla paklenih!
- to neman? ovjek je to koji im je rekao, ali tko? Zar nas je netko
promatrao i/ oblaka?
- Drugo se ne moe n i n i u Bili smo samo nas desetorica vjernih
drugova. v"
- Pravo vili Modec. Idemo svi. I seljaki gospodski plemii. Jednako
gubimo svoju slobodu.
- Uzalud je sada ra/bijati glave tim mislima Bolje je razbiti maem.
Hajdemo, brao.


- Mi smo je ve izgubili. Modec i ja - veli Lektori. - Hajdemo,
brao, u pomo drugima, ili barem na osvetu.
l Lektoricu dadoe konja pa uzjae, uzima koplje Stoje palo iz ruku
nekom vojniku.
Tako se i Lektori pridrui Modecu i Muicu da se upute u pomo
brai. Jo im pogledi doseu Lukavane. Nisu odmakli daleko. Ali
plemii ne krenue za njima. Poznaju tono poprene putove i odlue
se kroz ikare, iji vike i poljane da bi prestigli crvenog oklopnika
i prije njega stigli pred opinu.

urili su se i pregazili mnogu tek zasijanu oranicu kako bi to prije

javili brai da Lukavani smjeraju na opinu.
Znojni i zadahtani. izali su na trg pred opinom. Ve izdaleka
razabiru svoje mlade drugove na konjima kao i banderij pod vodstvom
turopoljskog kapetana.
- Banderij je na okupu! - veli Modec. - Valjda su ve unaprijed
pogodili kamo elja vue otimae.
Pogledi i Arbanasi opaze jahae pa hn izlaze u susret. Obasiplju ih
pitanjima. Modec priopuje to se desilo pred Lektoricvom kuom i
kako su mu odnijeli povelje.
- to to veli? - zaprepaste se mladi ljudi. - Kako su mogli znati
gdje se nalaze krinje? Pa to je kao neka arolija?
- Nali su i jednu i drugu krinjicu. odmah otprve. Dok su se
sprijeda pred kuom ljudi branili, oni su se zavukli iza kue i brzo
iskopali.
- Neastivi plete ovu zasjedu, brao. a: - Nemamo kad o tome
raspravljati. Hitro svaki na svoje mjesto.
- Pravo rekoste. gospodine kapetane, jer oni dolaze ba na opinu. !
- Otkud zna?
- uli smo kad je Lukavanin izdao nalog, poto je crveni oklopnik
4>o znak rukom prema Gorici.
- Jao nama. neman nas je zahvatila svojim apama.
- NaSu plemenitu opinu hoe uiniti vazalom? ujete ljudi? objavljuje kapetan.
A svima plamte lica. upan vie:
- Ubijte crvenu neman. Tko ubije crvenog oklopnika. neka mu bude moj
dvorac. Tako mi asti!
Ali ovog asa nitko ne uvaava upanovo obeanje. Nitko ne trai
dvorac, svatko eli samo sauvati svoju slobodu, svatko eli proliti
krv onoga koji se opasio crvenim oklopom.
Mete je pred opinom od ljudi koji dolaze pjeke, nosei sa sobom
orue, l svi se svrstavaju oko konjanika. Kapetan banderija uzvikuje:
- Mir. tko nema konja, natrag. Konjanici naprijed. Vi drugi ostanite
straga, pregazit e vas lukavaki jahai.
- Ciljamo mi na njihove konje, sve emo ih pplei na ledinu.
- Morale se pokoriti mojoj zapovijedi. Kako ja odredim, lako e biti.
Svatko ima svoj posao.
Pokoravaju se s oruem u ruci i s mrkom odlukom u dui. ?" - Razbit
emo ih - vie Lektori napojen osvetom.
Tada kapetan banderija javlja crnu vijest: -v
10

Ne dola/e samo ovi cestom l s one strane ceste vidjeli su etu sivih
konjanika, l ono su Lukavani Doti e crvenome u pomo. Dok on navali
na opinu, oni e drugi na upana.

Vijest o nekoj sivoj eti kuja ilnla/i odozgo da im udari u leda

pronosi se od usta do usta. pali ih plamenom otpora. Svima je jasno:
ne mogu odolieti. Ne mogu odbiti navalu. Ali branit e se.
"- Umirati je bolje nego robovati!
Na vrancu iznenada se poja \ i / u j\m. Blijed je. u ruci mu goli
ma. Svi ga gledaju zaueno, s nijemim pitanjem:
"Zar |e gore ostavio ker?"
U susret mu pohita kapetan i moli:
- Vratite se. gospodine Beiislaviu. titite svoj dvorac.svojepovdje
i svoju ker. Ne ostavljajte je.
- Sama je traila od mene da idem na opinu.
- Onda neka i ona doe dolje pa da je sakrijemo u zgradu.
- Ni maknuti se IH\c "va je kao izbezumljena. A gore su Lui i
Draenovievi momci Sami ste im vi odredili kako se moraju vladati.
Dolic iz banderija netko vikne:
. idu Lukavani1
Kapelan skrene ki , Za njima jurne upan. Ve su obojica ispred
bandcrija i gledaiu du ceste.
- idu davli!
Crveni ih vodi! Crveni oklopnik dolazi!
Topot konja ini im se grmljavina pakla M icilucanje kopaija ispunja
ih nemilim osjeajem.
L prvi as svi su pred opinom ukoen ledeni. Tek kad ih kapetan
oslovljuje. razbudili se. uzavreli. Banderij stoji u polukrugu poput
potkove da im neprijatelj doe ravno pred ma.
Samo imunic ide naprijed, sam samca t. i potjera konja cestom.
- Cvjeiko je poludio - vikne Arbanasi i pohita za njim trkom.
Ljudi pred opinom ne /naiu /ato i^a m!.;i1 plemi h\aia i zaueni
promatraju kako ga je dostigao i zaustavio.
Nekoliko sioima koraka pred njima pojavio se crveni oklopnik. Okruen
je vojnicima u dieznoi huino| opre n !. imunic se zaustavi i veli
svojem drugu Arbanasu, u koji ga je dostigao:
- Ostavile me. gospodine Velislave.
- Ovdje ga kanite izazvati na megdan? Sasjei e vas.
- Neu trgnuli ma i ne moe me napasti, a da ne osramoti svoju ast
pred svima,
- Dakle, vi kanite gospodine imuniu...
- Govorni s njime.
Mislit e svijet pred opinom da ga molite za milost.
- Zar ste izgubili ]>i>\ic]enic da lai u IH ,.: nita io hi moglo
baciti sjenu na moj obra/, na odvanost? Neu ponizili ni sebe ni
vas, nikoga. Bio sam s Jelenkorn prijatelj, govorit u s njime.
Dobro, odlazim ali osla! u tamo iza ikare u blizini.
I skrene konja, preskoi grabu, pa zae za gustu ivicu kraj ceste.
Tamo podalje u grmlju ~.\\i/\ Arbanasi ensko stvorenje u crnoj

pei, u

l*
crnom haljetku i suknji. Stoji uz nekoga ovjeka u poderanom kaputu,
sa irokim klobukom na glavi. ena je navukla crnu peu na lice. a
ruke sklopila. Oito se skriva od Lukavana i boji se.
Dalje je Arbanasi ne gleda. Sva panja prikovana je uz imunia koji
stoji nasred ceste i eka povorku Lukavana. Ima ih vie od
etrdeset. Koplja im stre uvis kao uma otrica to prijete. Na elu
jae crveni konjanik.
Stigavi blie imuniu. crveni je usporio trku. Okree se k onima u
bojnoj opremi. Oito im neto govori, izdaje nalog. to li? Trojica
izlaze iz povorke kao da ele zatititi crvenog vodu.
"Kukavica" - pomisli Velislav. - "Boji se da ga ne uhvatimo! I kako
se oprezno ogledava oko sebe?"
Na cesti eka zagorski plemi pa uzdie:
- Da mi je s njim govoriti u etiri oka. Ili bih ga svladao rijeima,
ili sasjekao maem.
Pozorno prati Velislav iz svojeg zaklonita. Oito je crveni oklopnik
prepoznao imunia na konju, usred ceste i ne eli se s njim sresti.
Velislav sve to promatra, ali mu zahvaa panju i ena u crnoj pei.
jer je pala na koljena. "Jadna ena. strepi od njega!" - pomisli
Arbanasi. ne slutei da se pod crnim ruhom i peom krije Jasenka.
Jadna djevojka ne moe vie da se odri na nogama. Klekla je na
zemlju, a arko stoji uz nju u poderanom kaputu i ape joj:
- Pazite, promatra nas Arbanasi.
- to hoe. gospodin imuni - pita ona. ne brinui se za drugo.
Sasvim se zavukla u crnu peu i nepomino zuri u crvenog oklopnika.
Ali jo je daleko.
- Pazite gospoice, gospodin Arbanasi esto nas promatra.
- uti. Ne gledaj ga. Hoe li doi blie crveni oklopnik? l dolazi
blie. Dolazi.
Nita ne postoji za Jasenku, samo taj crveni oklopnik. l dre. To je
onaj oklop koji ona poznaje. Zakopala ga je u staji. I otkopala i
nala praznu krinju.
Zima je strese usred vrelog dana i dua joj dre od strahovite
zebnje. Usne joj se sledile. Strava joj tee ilama kao ledena zmija.
Sa ceste dopre do nje glas lukavakog kapelana. Prignuo se k uhu
crvenog oklopnika. Zar prima njegove naloge? Sada ide prema imuniu.
Svaka kretnja oklopnikova i kapetanova ide joj kroz ile.
Nekoliko koraka pred imuniem kapetan lukavakih vojnika zaustavlja
se i pila:
- Sto elite, gospodine?
- elim govorili sa svojim davnim prijateljem, a sada crvenim
oklopnikom. . .,

"; - Nema vremena. .

" A-.
<... - Imal e vremena jer on me zvao. y, , .u . , ;
, - Kako bi vas zvao? Po kome je poslao poruku? ; ,
- Znam po kome. l znam da mi je javio: doi e da se ta moom
^A
nj - Tako? Priekajte da mu kaem zbog ega ste doli.
-
] k a pet a n se \ ra 11 imuni razabire da mu saopuje njegovu
poruku i prima mcgo\e naloge Opet se kapetan vraa k njemu.
- Plemeniti gospodin Jelenko Kuevi sada nema vremena. Ali kad svri
svoj posao, onda e vam doi na megdan.
Nema vanijeg po^la <>d izravnanja asli. Kada emo izravnati i kako.
10 hou da mu kaem.
- Svaki \itcz zna kako e izravnati ast.
- Prepustite to njemu i meni.
imuni je dojahao pored kapetana blie crvenom oklopniku. Uzalud mu
kapelan nastoji zakriti put. imuni se zaustavi oko dvadesetak
koraka od oklopnika i veli glasno:
elim gen 01 m tobom. Jelenko. jer moda za koji sat neu vie biti
na ivotu
Umjesto oslov jcndt odmah odgovara kapetan osorno:
Maknite se s puta. gospodine! l opet poja ha Simunu nekoliko koraka
blie.
-- uj me Jelenko.
I/a ivice skamenjena klei Jasenka. Uha su joj rastvorena, svaka
kapljica krvi picivoicna K u sluh. Ukoena bez daha i kucaja eka.
Sva njezina dua e/ne da uje oklopnikov glas. Ali on se ne
odazivlje. Ili Jasenka ne uje um! joj u glavi kao u velikom mlinu.
I trgne za rukav arka:
Je li su rekao?
Nita Moda e ipak odgovoriti kad mu kae to je naumio.
l utihnuc oKic Jasenka i momak ekaju iza grma drui.
Drei uzde. uoknuk i miran imuni poziva:
Jelenko! Doi naas! Ne uzimam oruje. Goloruk te ekam. elim li
samo kazati jednu jcd1 IH. rije.
Ni kamen nije tako krut. leden i ukoen kao Jasenka iza ivice.
Uzalud. Nita ne uje.
Ipak neto se dogaa na cesti, ali to? Vidje ostavlja, sve joj igra
pred oima.
Ruka crvenog oklopnika di/c se uvis. Ruka u bojnoj rukavici. Die se
ruka kao strailo, kao crveno krilo neke zlokobne nemani.
to znai taj znak. to govori taj pokret ruke? Ne zna Jasenka. eka.

istrauje Umjesto rijei crvenog oklopnika. opet slua imuniev

glas: Veli Jelen k. d; ti idem s puta? Ne mogu dok me ne saslua.
Hou da isprosim u t l L h n K . Da nju usreim. Zbog nje doi,
ostavi neprijatelja. Vrati se k nama. Sve je oproteno. Jelenko. za
sestru, za majku.
Jasenku zahvat L .Hoe da ustane, vie u sav glas. ali sva je u gru.
I hoe da potri na cestu. Ne moe. klei, rui se. tijelo je krhko.
Crveni okU-rt k ponovo die ruku i uini znak otklona.
Nee ti usreim sestru? Jelenko. nije ti ni do majke ni do
sestre. Doi d. ti kaem...
Ne. ne. Ne ii < n govoriti o meni. Ne, dahe djevojka. Ali rijei
su
jo.l ostale samo apat Ona misli da vie. ali nema daha ni glasa.
Samo joj u grudima hrope

14
Cestom se zauje topot konja, die se praina i neki oklopljeni ljudi
okrue crvenog oklopnika, jedan pograbi Simunieva konja i silom ga
vue u stranu, dok vojnici pojure naprijed.
- Sramotom si posuo obraze sakrivene vizirom, Jelenko! Izdajice
kleti! Dao si me napasti golorukog! - vie Simuni.
imuni izvadi ma. S one strane preskoi Arbanasi ivicu i golim
orujem ide da brani druga. Lukavani hitaju naprijed dok su tri
vojnika ostala da svladaju imunia. Udaraju ga maevima, ali on se
brani. I njegov drug mu pomae.
U ikari kraj ceste neto se pomaklo, konjanici iz gutare izjahali.
preskoili grabu i nali se na cesti.
Jasenka zapanjena gleda kako se iza njezinih leda pojavljuju plemii.
I prepozna zagrebaku gospodu Mrnjavia, Vojkovia, Kraljevia i
njihove drugove. S golim maevima priskoe u obranu imunia, ali
Lukavani, im su ih opazili, dadoe se u bijeg pa ravno za svojom
etom to je brzim trkom krenula na opinu.
imuni i Arbanasi razabiru da im je put slobodan. Zaueni gledaju
zagrebake plemie:
- Otkud, brao? - pita zadahtani imuni.
- Iz Zagreba. Zvali ste nas, gospodine Cvjetko. >/,.,. V<*,
V-*M - Ja? Ne znam nita o tome. >v-s*
- Doao je glasnik da svakako budemo to prije ovdje.
- To je upan poslao glasnika. Eto, vidite. Zlo se sprema.
- uli smo od brzotee jo pred podne i evo nas.
- Hajdemo za njima.
- Onda preko vrtova da stignemo prije njih. Zaas smo tamo, a
Lukavani moraju obii nekoliko zavoja.
Smjesta pojurie. Hitaju, gazei zasaenu zemlju koja im je
dragocjena. Ali ne moe se drukije.

Velislav je zaboravio enu u crnoj pei stoje kleala u ivici. Sad

je izala na cestu sa arkom. Groznica je trese:
- to mislite, gospodarice?
- Misli su mi nemone, srce mrtvo.
- Vitak je, visok kao na gospodar, ali neu da je on - naglaava
momak.
- Kneev lakrdija je rekao: nekoga su poslali da ubaci mrnju medu
nas. To je, samo to vjerujem, premda sam... ali uuti. Nee da
vjeruje, premda je vidjela oklop. Ovaj isti. Zakopala gaje i opet je
iezao.
- Idemo pred opinil. arko. Sakrit emo se i gledati.
I njih dvoje odu.
imuni s drugovima stie pred opinu.
Nitko ne opaa plemie koji su stigli sa imuniem i dvojicom
Turopoljaca. Svi su kao odsutni. Vid, sluh, svi osjeaji njihovih
dua, sve je to prikovano uz oklop to se crveni na prsima vode
lukavakih plaenika.
Jo samo pedeset koraka.
Neprijatelji ute. I branitelji. Neto je ovog trenutka palo medu
njih. Neko pitanje zadre u zraku, nijemo, u svim prsima.
to e biti sada?

Tko e progovoriti. Tko izazvati?
Sva pania onih pred opinom usredotoena je na kretanje crvenog
oklopnika.
Ali on je miran. Suvereno ponosan Pod oklopom kao da se sakrila
nabujala mrnja. ini im seda je taj crveni ok.oj kna\ oblak ;/
koieiia ^ provaliti arka bujica
ute. Kapetan turopoljskog banderija sjedi u svom sedlu. Uza nj
upan. Bli|ed. krut. edaja boja t Wi napadaja "koji se^piema udaiio
m u je u obraze hladan mir Probada pogledom mrnje oklopnika,
okruena lukavakim vojnicima.
to eka0 pitaju se branitelji pred opinom.
Moda oekuje dola/A -A ih momAa Mi> MI ih mladi plemii vid|eli u
zasjedi
Kaciga se okrene prema lukavakom kapetanu. Oito mu neto kazuje.
Ali to nitko ne uje
Lukavanin digne glavu, gleda hrvatske plemie. Glas Lukavanina
prenosi se nad glavama onih pred opi. mom
- Po nalogu uzvienog kneev skog gospodara i/nesitc povelje svoje
opine da se ustanovi jesu li krive l prave.
Kao udar vjetra, djeluju te rijei na ljudstvo. upan vikne iz sveg
grla:
Samo hrvatski sabor ima prava istraivati nae povelje.
- I knez. gospodar ovog kraja - odgovara Lukavanin.

- Gospodar ovog kraja smo mi, hrvatski sabor i narod.

- Jo netko vei. Dolazim u ime ki al ie\ o - naglaava LukavaJtlB.
- Dajte kraljevsko pismo i peat da vidimo. , , _,.
- Ne vjerujete svome knezu
- Knez je svoj - nikad na. . .",.
- Va je i bit e dok god mu bude volja.
Ako nas nije volja, nitko ne moe vladati nama. I kralja biramo. I
biramo onog koga mi hoemo
Rije jednog i drugog ukrtaju se kao naotreni maevi. Sve ee se
sudaraju.
upan se okrene prema crvenom oklopniku:
Dosta mi je loga razgovora s ovim slugom neprijatelja. Zato ti sine
crveni, izrode pakla, uti? Voda si. Govori.
Svi se okrenu prema crvenom oklopniku.
uti i ne odgovara. Samo mahu omalovaavajui rukom.
Izdajnice podmukli! Zar si sluga i lukavakom kapetanu? .
Bez daha ekaju ljudi odgovoj ispod eljeznog vizira.
Sve su se zjenice usjekle u one eljezne crne onice.
utnja. Tada se oklopnikov.t glava sagnula prema kapetanu neujnim
nalogom.
Ponovo vikne upan;
- Ne skrivaj se kukavno. Govori, to hoe od nas. nemani neljudska.
Svjetina je vru plamen. Zasiktala su usta "vih branitelja jer crveni
15


oklopnik uti. Samo njegova kretnja znai nalog koji nitko ne uje,
osim kapetana Lukavana.
Ovaj ponovo digne glas:
- S plemenitim gospodinom vi nemate nikakva posla. Ja sam onaj koji
izvravam njegove zapovijedi.
- Samo s njim imamo posla, a s vama emo lako svriti - veli kapetan
banderija.
upan vrsto napne uzde pa izazivlje.
- Doi. nevoljo! Izai mi na megdan! Pozivam te. Jetenko Kueviu!
Izai mi na ma ako nisi kukavica!
Ruke crvenog oklopnika kao da su jae povukle uzde pa se konj stade
propinjati.
- Evo i ivina na kojoj sjedi buni se to mora nositi takvog izroda.
Lukavaki kapetan ponovo vikne:
- U ime kralja poslani smo da uzmemo opinsku krinju s poveljama.
Pazite to velim.
Njegov glas nitko ne uje. Svi sluaju upana koji ne prestaje
dozivati:
- Izai mi na ma, Jelenko, ako nisi kukavica! Crveni se opet pomakne

kao da ga svaka rije pogaa u oklopljena prsa i onda povue k sebi

kapetana, neto mu veli. Ovaj vikne:
- Plemeniti gospodin vam poruuje da e vam izii na ma. ali ne
smije prije nego to se izvri kraljeva zapovijed. Dajte povelje.
- Ne damo dok smo ivi.
- Dat ete kad budete mrtvi! - bijesno vikne kapetan, l trgne ma.
Koplja zazvekeu u rukama njegovih momaka. - Naprijed, Lukavani! Kao
orkan, prolomi se krik Hrvata pred opinom.
- Udarite na crvenog izroda! Razderite crvenu neman! Raskomadajte
crvenu ivinu!
Oluja zavitla. Osveta se zatalasa. Gorua poplava mrnje. Valovi
narodnog gnjeva zapljuskuju...
Tresak oruja, maevi, koplja, sjekire, motke sudarom ispunjaju zrak.
Crveni oklopnik, povukao se u pozadinu, ravna Lukavanima. Njegov
kapetan izvikuje zapovijedi momcima koje mu odreuje.
Nasrnuli su, zahvatili se, zagrizli jedni u druge.
Cestom dolazi neka buka kao grmljavina u oblacima. Dim sune uvis.
Tamni konjanici padoe pred opinu kao prikaze iz pononog mraka.
eta, naoruana do grla. zavrti se, razdvoji, a svaki dio ete se
produi. Dva crna zmaja okruuju bojovnike.
- Svreno je. Pali su nam u leda - veli upan. - Sad umri Berislaviu
kao to se pristoji junaku.
- Doli su u pomo Lukavani! - vikne Pogledi, bijui se. To su oni
odozgo.
- Udarimo, brao. Moramo umrijeti, radije u boju nego u ropstvu!
Padaju povici ispred opine. Poklici, krikovi. Bjenje navale
branitelja na Lukavane. Obrana prua pravednicima jakost.
- Udarite! - vie upan. - Neka je smrt naa dragocjenija.
16

Nadola eta na vrstim konjima, okretna, hitra, brza kao nevidljivi
znak nekog nevidljivog, omotala se poriii ui i i i . .> nonih
koji se biju
pred opinom.
L savrenom okrugu sagradili su ivu ogradu oko bitke. Zaokruili su
Ote protivnika.
Stanite! 4^Luje se povik s onkraj ovog zida sivih konjanika. Ljudi MI
u urnali 11 u kojem se oruje ne da zaustaviti. I buka je zagluna,
a poziv se raspri.
Prasak zatutnji nad glavama ljudi kao da su udarila tri groma iz
oblanog neba.
Bojovnici se pokolj povukli oruje.
Barut mirise nad. njihovim glavama, a tome nisu vini. Okreu se.
ti,i/c. otkuda prijeti grdna smrt od laneta.
Zablenuti gledaju kako nr\ a eta upire u njih ubojite cijevi. Sto je

to? Zato? Za r l u ka u a n" ":i,,r ., \ ,ii: ajL m u/jc \ik,uU\i

n-u vidjeli u njihovim rukama Iz Budim a su im poslali to kukaviko
oruje koje im se ini prikladno vinu razbojnike. upan vie
bijesno:
Iz zasjede pucaju orujem koje se dolikuje samo kukavici. Na megdane
ne dolazi, a u ni avole. Pukom ubija zasjednie. Na nian u/eti
ovjeka metkom sramotna je kukavtina.
Odjednom se oglaM i . d mrane nepoznate ete: Nismo pucali u
ljude. Nikoga nismo ranili. Tko ste? Zat. > pucate ako niste kanili
iz zasjede nikoga ubiti? Opet odgovara glas o>\..:1 i iz sivih
momaka: Pucali smo da 4.111 --M , > i. :
Umrijet emo prije nego zaustaviti obranu, lukavaki zmaju! Plemii
oko upana i banderij uzvrpoljili se. Opkoljeni su i Lukavani.
l mi i oni. ^i,>;d . - ude se hrvatski plemii. Ali zato?
JCat na taj nain Pencinger kani pomoi crvenom vragu.
Zapanjenje prela/i dudama branitelja, dok lukavaki kapetan vie
onima to su opkolili bitku:
- Tko ste vi da se u^udujeK- spreavati borbu?
To pitanje smete Tui upojjcc Zato taj vie na svoje saveznike?
Jo prije nego bi tko odgovorio, upan upuuje svoje ljude:
- Pazite! Lukavtinom.flas kane pobijediti! Lukavaki kapetan
dovikuje im kao da nisu jedno.
Zateeni su zbrkom i od iihouiiL i nitko se ne moe maknuti. Opet
se oglasi lukavaki kapetan, viui svojim momcima:
- Naprijed, udarit ...inu
- Tko se makne i nastavi bitku, dobit e hitac u glavu.
Novo zaprepaten,L /, i sve branitelje opine. Tko to
zapovijeda Lukavcanima I zato? to se dogaa?
Crveni oklopnik JL u sredita i neprestano se saginje lukavakom
Kapelanu. Ovaj die ruku f,re^ . . icma eti koja iir, jcba^ i/,L
lea:
J GORDANA VIII
- Tko ste vi tamo.


- Tko ino da smo, jai smo i traimo da smjesta bacite maeve u
korice.
- Tko to zapovijeda kraljevskoj eti? - opet se esti lukavaki
kapetan.
Odgovor na to pitanje ekaju i hrvatski bojovnici u tiini. Neki
duboki glas odgovara Lukavanima:
- Ja sam taj koji zapovijedam.
Narod pred opinom ne moe shvatiti. Otkud ova eta da zaustavlja
crvenog oklopnika i njegove ljude i istodobno i njih? l istrauju,
zagledavaju.

Iza ete. stoje zaokruila bitku, stoje dva jahaa. Obojica su

odjeveni u sive odore, zamotani u plateve, oklopljeni sivim
oklopima. Na glavi im kacige. Viziri im pokrivaju lica. Jedan od njih
ini se vrlo visok, snaan i pleat. Onaj drugi takoer je visok, ali
i vitak, mlad. Tako se barem ini ispod oklopa. Svi pogledi istrauju
im tijela, oklope, rupe na viziru, da bi im zamijetili oi.
Zbunjeni su svi, i branitelji i napadai. Smuenost zahvaa sve
jednako. Vreva misli u svim glavama.
to se dogodilo? to hoe ova nova eta, predvoena dvojicom udnih
ljudi to sjede na sedlima, u sivim oklopima kao dva demona. Onaj
pleati i onaj vitki, obojica kao kipovi od gvozda.
Duboki, mirni, snani glas dopire ispod vizira pleatog oklopnika:
- Gospodo, Turopoljci! Zahtijevam da samo neko vrijeme obustavite
borbu.
Te rijei rasplamte upana:
- Da se vai Lukavani odmore, a crveni uzmak ne naem gnjevu? Znamo
ga mi. Kukave, trebao ti je. Kueviu. i sivi oklopnik u pomo? to
hoete i zato skrivate lice sivim vizirom?
- Odmah ete vidjeti.
Napeto oekivanje zanijemi sva usta. Pleati oklopnik ponovo vikne:
- Kapetane Lukavca, upamtite: tko digne ma ili koplje, razoruat e
ga nae puke.
- Ne vjerujte! - dovikuju hrvatski plemii. - Sivi izazivlje samo
naoko.
Nove sumnje dre ih na oprezu. ekaju to e slijediti.
Sivi oklopnik dade neke znakove rukom, a sivi momci opet se redaju,
neobino spretno, svi kao jedan.
- Ljudi, tako se kree samo kraljevska vojska! - apu Turopoljci.
- Nema nitko prava zapovijedati kraljevskim etama - oglasi se
lukavaki kapetan, ali njegov prosvjed nije odvie samosvjestan.
- Hoete li sluati ili ne? - pita sivi oklopnik, digne ruku, a
njegovi momci maknu sumnjivim kretnjama puke.
- Oruje u korice svi. Svi.
Zapovijed pod cijevima puaka djeluje. Oruje zvekne, maevi padaju u
korice, koplja se sputaju niz sedla.
- Sada vi, hrvatska gospodo, uinite isto! l sluaju. A ipak sve to
zapanjuje upana i njegove ljude. ekaju i ute, ali budno paze na
Lukavane i na one to zapovijedaju.
18

- Pazite, mogli bi nas iznenada zaskoiti.
l dre oruje u pripao
Sivi oklopnik pomno L javlja i mirno, hladno zapovijeda:
- Izaite, gospode Turopoljci, iz okruga kroz ovo malo mjesto izmeu
moje momadi S\i io u _. oko one lipe i ostanite na miru.

Plemii banderija gledaju upana i svojeg kapetana. to e oni

odlediti0 Cijevi zure. a upan odredi:
Neu da itko od vas izgine oo hica iz ove cijevi to ju je izmislila
kukavtina i zasjeda. 1/aditesa mnom tL > Kjirno ^o-kuilu Uiji-hi
d^ji.!;i I|" uvijek moemo i/puniti ivot ako bi se usudio da nas
svojim odredbama ponizi. I onda digne glas prermi sivom oklopniku:
- Svaka odredba koja bi nam nametnula i najmanje ponienje izazvat e
nas na smrt Ali nikada na predaju.
- asti mi moje. nekanim NC ujikuit l u vau borbu s Lukavanima.
- Zato onda traite da se odstranimo ispred opine koju elimo
braniti?
- Ostanite pred opinom, ali mirni dok ne izvrim ono to kanim. Samo
vas molim: ne mijeajte se u moje poslove.
- A vi se mijeate u nae - veli upan - i samo pogledom pozove svoje
da idu za njim.
Okrug sivih momaka razmak IK M vmiij uuko ii, ,I\OJKM jm d\opa
bandcrijskih konjanika uzmognu izlaziti. Svi se svrstaju pred
opinom. Onaj drugi sivi oklopnik samo uli ne mie se.
Poredali se Turopoljci i zauzeli mjesto ispred opine. Na elu su fan
upan, kapetan banderija. suci i ostali slubenici opine.
Svaka rije i kretnja jakoL nni<k,u\ ;i u sivom oklopu sve vie
inati sumnje, dvojbe i izaziva nt oprez. Ve slijedeeg asa potrese
ih jo nevjerojatnije udo.
Sivi oklopnik nastavlja odredbe. Okrenuo se prema Lukavanima, Sto
stoje stisnuti u obru, i veli mirno:
- Kapetane lukavakih vojnika, odredite svojim momcima da izau s ove
sirane mirno. Neka se skupe tamo uz onu lipu u potpunom miru.
- Moram znati kome se pnkm :i\;mi -odgovara on - i pitam vas: tko
ste?
- untc se. gospodine kapetane. Moja puana zrna ne pitaju u ijem
e se tijelu zaustaviti.
- Pokoravam se. "ti znajte, suprotstavili ste se kraljevim odredbama.
Na drugoj strani opet se ra/makiu >_>tM UL M\ m tn-muk.! a lukavaki
momci i/laze ravno pred lipu to je porasla uz bok bojitu.
- Taj pripravlja novo bojite - veli imuni. - Eto, sebi je oistio
prostor Sad on vlada ledinom. Koji je to avo1 U koju svrhu svrstava
sve
Ali ovjek koji ima tako veliku elu i opasn K ; 11 n . r a
Poputanje. I napadae i brami^ie. Sada je bojovnike razdijelio, a
sam
auz.ma ledinu Branitelji aine uibudeoi su. Nakane sivog doSljaka
nitko ne moe odgonetnuti^ 4}, > ., , , ,,,:.,
19

- Ako je to sam Pencinger? - apne Pogtedi svojim drugovima.

"" - Taj sivi? - mogao bi biti on...

- .. .doao je s dosjetkom da nas zaskoi i svlada bez boja.
"# - Samo tiho. Da ujemo to govori - uutkava ih upan.
Lukavani su polagano izili iz okruga. Posljednji se uputi crveni
oklopnik koji je stajao na najkrajnjem mjestu ledine. Kad je htio
izii iz kruga, pleati sivi konjanik zakri mu put:
- Plemeniti gospodine, izvolite malo priekati. On se ispravi i
upilji pogled u neznanca. Ali ovaj dade rukom znak lukavakom
kapetanu koji je uz bok crvenome.
- Gospodine kapetane, izvolite izii. "Taj ne pozna alu!" - misle
ljudi, dok kapetan izlazi. Sivi oklopnici stadoe na put crvenome.
Pleati snani ovjek u eljeznom oklopu oslovi zaustavljenog:
- Imam s vama neto vano govoriti, gospodine. Crveno pero na kacigi
okrene se k njemu. Ljudi utihnu. Ipak do njih dopire samo neki mrmor
ispod vizira crvenog oklopnika.
- Sto elite? Zarobiti me?
- Boe sauvaj. Samo se porazgovoriti. Sudei po odori, vi ste
plemi?
- I po rodu - odgovara poluglasno.
Svakome od Turopoljaca, koji su u blizini, hrapavi glas je nepoznat.
Svjetina pred opinom isprui glave, nategne vratove i zabode pogled
u dva oklopnika: crvenog i sivog. f,.,, - S vreno je. ^ Sporazumijevaju se - tvrde plemii.
1: - Rekoh: Pencinger je znao da smo mi ivi pakao u kojem e
inprjeti na lomai njegov ljubljeni saveznik i doao je da ga spasi
lukmviinom.
,; - Izmaknuo nam je, izdajnik.
- Ne moe to biti. Ne damo ga.
Nekoliko njih utjera konje na sive momke da prokre put do crvenoga.
upan ih zaustavlja, dozivlje i zapovijeda:
- ekajte dok ja ne odredim. Svako neka dri ma u pripremi, ali neka
miruje dok ne znam to hoe ovaj.
Burno im kucaju srca, a ruke grevito stiu drke maeva. Svi
vjeruju da je pod sivim oklopom sam barun Pencinger.
Crveni oklopnik sjedi na sedlu sam samcat, u obruu nove ete. Pred
njim na konjima dvojica sivih oklopnika. Onaj jaki, s mirnim hladnim
glasom, zakima neto glavom pa mu odgovara na primjedbu:
- Znam. I po rodu ste plemi. I ovaj moj drug koji mi stoji slijeva
plemi je po rodu.
Crveni okrene k njemu glavu, ali ne veli nita. Ni vitki sivi
oklopnik ne govori. Rije vodi samo onaj snanih ramena.
- Crveni oklopnie. odmah u vam razjasniti to elim od vas, ali
pomaknite se malo dalje u okrug. ">
20


- Ipak ste me aro h
kralja.
- Rekoh vam na a
Tko se to usuuje? Stojim pod zatitom ": Pomaknite se da vam
ne
ne /dim \ .i-- /MI obu moram silom odredili mjesto. Neete? Dobro.
Onda pogleda sivog d m ga i obojica sivih skrenue konje tako daje
crveni morao pred njima uzmaci. Sada se dogodi novo udo.
Obru sivih momaka se zatvori. Tri oklopnika su na konjima u sredini
okruga, na ledim, naoigled onih pred ";^:n. 1:1 i l.uVa\ann pod
lipom koje uva osam momaka sivog oklopnu-a s pukama.
l opet voda digne glas i ruku da upo/ori ljude na posluh. Ali to je
suvino. Svi ute. Rastvorenih usana i razrogaenih oiju prate
hrvatski branitelji tajne namjere nepoznatog e"\iik,i
Evo, objavljujem svima - progovori sivi oklopnik. -Obustavio sam
bitku samo zato to se ne /na hoee ii crveni oklopnik ostati u vaoj
borbi iv. Vjerojatno ste ga osudili na smrt.
Pred opinom se zatalasale sve due, maknule sve ruke. Sumnja dobiva
potvrdu Hoe da spasi izdajnika, svojeg slugu.
Oklopnik nastavlja govor:
- Netko je tu kome je vie do ivota plemia to se krije pod ovim
oklopom negoli do vlastitog.
I zabruji neto kao bjesnilo. AH nimalo ne smete govornika:
- Evo. moj drug i ja. Mi ga ne damo vaoj osudi. Sve buniji biva
prosvjed i sve ivlja vjera: crvenog oklopnika su zatitili i nitko
vie nee moi do njega s\oinm otricom. Ali sada \ikne sivi voda:
Moj drug eli zatraiti od crvenog oklopnika da se s njim pobije na
ma.
Izlika! La! Himba! Varate se. Evo pazite!
Lukavani stoje mirno. * pred opinom se skamenjuju od neoekivanog
preokreta.
Ne miem se odavde dok vi, crveni oklopnie, ne izidete mojem drugu
na megdan.
Sto e odgovoriti crveni?
Njegov se glas ne uje jer tiho pita protivnika:
Otkud vam pravo traitj da ^ l n ni s njim? I ne poznajem ga. Ali ga
ja poznajem i to mije dovoljno. Meni nije. Moram /na n zato se eli
pobiti. Ima li to pravo? Ima pravo. Jamnr /a M
- A tko ste M. gospodine? - upravi pitanje crveni snanom
ovjeku.
^ To je sporedno A tko je moj drug, uskoro ete saznati.
~ Pripravan sam se pobiti, ali reci u- /bou eca me zove. To hou da
znam.
U to sivi digne glas da se sve orilo:

- Kako se naziva vitez koji drugom vitezu nee na megdan? ~ Kukavica

- odgovara, neki ei nepun mladi u krugu sivih. Crveni oklopnik
osjeti udarac, okrene se k onom drugom i veli:


"!-.!;- Primam, ali s kim se bijemV
- S plemiem sebi ravnim - odgovara pleati, umjesto svojeg ftniga.
- To se mora dokazati. tfc - Dokaz elite? ^ - Da, gospodine.
v - Ako elite dokaz, onda je samo do vas da ga dobijete. utnja
lei nad ledinom i drhtavo pitanje.
- Imat ete dokaz ako obojica skinete vizire. Dakle, crveni
oklopnie?
Pozvani ne makne rukom.
- Istog asa kad skinete vizir, skinut e ga i moj drug. Istodobno.
Zadajem rije. Dakle, naprijed!
Svjetina dre. Dru svi oni pod lipom i oni pred opinom. Nitko
nita ne pita. Svaki ovjek samo eka, zurei u ono udo od visokog
ovjeka kojemu nitko ne vidi lice, nitko ne zna odakle je, zastoje
stigao, tko gaje poslao i to hoe, a svi ga sluaju pod pritiskom
ognjenog oruja, a sada pod snagom njegove linosti.
Svi razabira da tu netko hoe borbu na ma sa crvenim oklopnikom. I
to e biti jedini uzrok stoje zaustavio njihovu borbu. Netko je tu
tko ima raune sa crvenim. I ne da ga dok se s njim ne pobije.
I dok se Lukavani bune, pred opinom se hrvatski plemii razbudili
nekom tajnom radou. Kao daje neka svjetlost sijevnula oko njih, sva
su lica zasjala, a pogledi su zahvatili onu trojicu u sredini okruga.
Oslobodili se sumnje i sada se nadaju da e oni sami moi krojiti
kaznu crvenom avlu.
- Dakle, gospodine crveni oklopnie, primate li ponudu da obojica
skinete vizire?
On zanijee glavom.
- Nee da skine vizir - objavi sivi zapovjednik. Mrmor prosvjeda i
spoitanja u redovima hrvatskih plemia, a sivi zapovijeda crvenome:
- Onda se morate pobiti s mojim drugom pokriveni vizirom.
Naas crveni oklijeva, a onda prkosno trgne glavom i dade znak da
prihvaa.
Hrvati slute da se tu neto krije stoje ipak u njihovu korist.
Neznanac nije protiv njih.
- Sivi oklopnik, moj mladi drug poziva na ma crvenog oklbpnika objavljuje nepoznati voda da je morao svatko uti. I uskomeaju se
svi, razbude, rasplamsaju, oekujui.
- Crveni oklopnik prihvatio je izazov.
Pred opinom radosno drhtavo iekivanje borbe, a tamo pod lipom
skunjili se Lukavani. Ali i njih die na noge Ijubopitnost. Kapetan
je blijed, uznemiren, neprestano se ogledava kao da nekog trai da mu

pritekne u pomo.
- Nijedan od bojovnika ne smije izvan kruga koji su povukle moje
ete. Upamtite, momci! - odreuje pleati.
I krenue jedan do drugoga i stvaraju oko njih neprodornu ogradu. Tog
asa vikne ispod lipe kapetan Lukavca.
22

__ Kakvog rauna imaju ova dvojica zajedno?
^^*
tore pokriveni vizirima jer tako eli crveni
oklopnik - najavi voda L p ,KU " hrvatski plemii oko upana^
Ali bSa " brzo slila. Tamo stoje dva borca. Jedan visok vitak klooom
IJ njegovu dranju neto prkosno, silovito, e Tsok poklopljen sivim
oklopom. Stoji kao
an. mjem, samosv,, " " Kao da u njemu neto vri. Snanom
JC
S ma. Oko njih i vani izvan kruga grobna tiina. Protivnici se
razdvajaju. Svaki stoji na svojem mjestu.
Pleati oklopnik odredi:
7edrSbrzinom pohitaju prouvmc, jcd.u, r, ,ns urugogainavaie kao dvije
razdraenc zvijeri. Duje mrnje Dvije """*
Zato se biju Tko je taj sivi to strasne, n.puda crvenog?
Sudaraju se maevi, a zveket ide ljudima d,. K o, t, Svaka dua
osjea
da se ovdje bije neki tajni obraun. . .
Udaraju snagom mladost,, nasru bijesom uvrede, odbijaju jakim
miiima, sukobljuju se gladnom eljom da jedan drugog smrvi u prah.
Zvekeu otrice. Svak, udarac osjeaju ljudi u svojim grudima.
- Zar nevolja nee pokositi -^oga - pitaju se Lukavani. l dru
i pomau svakom kapi krvi, svakim dahom.
Pola sata je prolo. u"a"ti
to se to dogaa? Kakva je to borna.1 N .jedan mje mogao dohvatit
drugoga. Prsa su im oklopljena. ali su ruke M, -hodne , trbuh ,e tu
da primi otricu maa?
Uzalud ekaju. Ni kap krvi ne potee
Zar je to igra, ili prevara? . . ...
Neto se zamutilo u redovima hrvatskih plemia. Om najvjetiji
maevima izgubili su mir.
- Ljudi, sivi ga tedi.
- Jest, sivi je mogao svojom otricom \cc davno estit" pcskakiiau
crvenoga. K
- Pravo veli Darko Mrnjavi. l ja sam to opazio - prikljui mu se
imuni, Pogledi i svi redom.
Valja ekati u jednakoj borbi. Nijedan ne poputa. Kao da su se
dogovorili. .

Tada se najednom neto promijeni u tajnom <M ueu.. Sivi kao da se

pretvorio u avla, kao da mu je neka tajnovita sila spustila iz
oblanog neba bljesak snage. Sav se razgorio, razbudio, raspalio...
Bacio se na crvenog protivnika straluniiom uimfavom i bije nesmi
ljeno. hitno, strelimice .. . .
Opet se sivi zaleti na crvenoga kao grom. On odbije, ali se zaljulja.
Uzvik ushita proe hrvatske plemie.


Crveni je na koljenima. ">"
Odjednom se hitro digne, zadri na nogama i upre ma.
i Razoaranje u oekivanju brzo se opet digne do bunog poziva
svome sivom tieniku.
stoje to? Sivi eka. Ne navaljuje. eka i crveni. Prolaze as-dva:
jo uvijek eka. to je to? Dogovor?
Sumnja se uzbuni. Vika razlijee:
- Kukave crveni, nema hrabrosti?
Crvenom je jasno da mora navaliti. I potri k protivniku. Njegov ma
odbija ga udarcima koji zvone kao glasnici poraza.
- Gotov je. Sad e ga pogoditi ravno u trbuh.
Ma u ruci crvenoga zastane. Zar mu je ruka ukoena? Smalaksala je.
- Pusti ma, bijednice, nije za tebe maevanje, razbijau bijedan.
- Ranjen je! - kliu ljudi.
Sivi die ma od protivnika i puta mu da se opet osvjei.
- Nije ranjen - apu lukavaki momci.
- tedi ga! - prosvjeduju hrvatski plemii.
- Dao mu je vremena da se snae.
Sivi, jasno, sve vie tedi crvenoga. Oito je nee da ga izrani.
Doputa mu da ga i odbije, ali opet neprestano napada. Kad bi ga
mogao probosti, povue ma.
Hrvati sve vie diu uzbunu. Protiv vlastite njihove volje i odredbe
upanove provali bijes pred opinom.
Vika je sivoga dozvala k svijesti. Ili neto drugo upravlja njegovom
desnicom. Bez daha i bez odmora navaljuje, udara. Treska za (reskom.
Zveket za zveketom. Ma mu je pobjesnio u ruci kao daje divlja zvijer
koja ga goni, ali ne razdire rtvu.
Crveni odbija, dae, noge mu klecaju, sivi goni kao mahnit.
Lukavtina, bjesomuna mrnja ili nenadmaiva snaga razara, unitava
protivnikove sile. Pije ih, lomi, pustoi, baca u nitavilo.
Hrvate hvata drhtanje, grozniavo treptanje, dahtanje.
Sivi skoi, udari bjesomuno pet puta. Kao munja, svjetluca ma od
udaraca o ma protivnikov... "Crveni zatetura.
Krik radosti hrvatske svjetine. Mukla strava Lukavana.
Sivi skoi, udari bjesomuno.

Crvenome ruka klone, ma se sputa na zemlju. Pao je na koljena.

Divlje se ori vrisak radosti. Jo se dri. Mukom hoe da nadvlada
nesvjesticu.
Crvenome gasne posljednja snaga.
Sivi udari jo jednom po klonulom mau gromovitim udarcem.
Crveni pada na ledinu. Pokriva ga pljusak radosti. Ali stoje to?
Ljudi se jedva snalaze.
Kao zvijer, skoi sivi na onoga na zemlji i pograbi ga za vrat.
Crveni se trgne i odbija protivnikove ruke.
Ovakav svretak viteke borbe? Ne, to jo nisu vidjeli.
Pred njima se kotrljaju dva tijela. Osjetivi na sebi protivnika,
crveni se opet osvijesti, brani se.
24

f ,-ri ruke zahvatile se na ledini kao pande divljih zvijeri.
io je to? zapanjeno pitaju hrvatski plemii. - Crveni nije
a sivi se baca na njega iakama? . .
ranj Rekoh - veli upan - htio ga je izmuiti i sramotno bacit,
na
crnu zemlju. To je htio. Zato ga nije ranio. y" ;
A zato ga baca na wnlju? ( ." .
avolski vitez-kBkae netko. ;--: ;
Samo hi se avo usudio na takav "" V-_ ., ,
Zajahao je sivi na njega. Je h to vKtaOlM|*T
Uguit ga hoe? To nije viteki. ~*V ..". . ,
Zna on zato tako postupit
Izdajicu valja uguiti.
Onda sivi zna tko je crv L m ...... -.
Bijesna mu navala veli da zna. Tko h je taj sm?
Vepar je. ne ovjek
Svatko je izgubio svoje misli u onoj dvojici to se bore na zemlji.
Sivi ga savija, skae Po njemu i lomata njime. I uhvat, oko vrata.
Jao. gui ga.
Velike li tete! < ,
Neto mu vee oko vrata. Vidite li"
- Ne ne, obratno raskopCa\ a.
Veliko iroko urnebesno pitanje bljesne u oima hrvatskih plemia.
Raskopava vizir Vizir e mu skjnuti.
Ljudi poskakuju. Kliu. Pogledi pohlepno hvataju ruke sivog
protivnika ruke to su se kao di\lje zvijeri zadrlc u vrat crvenome.
- Vizir, vizir - ponavljani liudi kao da oeekuiu neku veliku slast.
- Vizira e se dokopati.
- Zato se crveni brani kao bijesna zvijer.
- Dere ga sivi kao vepar, Nee mu utei. Gle. crveni ga bije. ali

uzalud.
- to radi tako dugo. zaMn uc skida vizir? , Neto se odjednom
pre\nu Nekoliko krikova,
- Crveni se bacio na li buli
- Hoe da sakrije lice Svreno je.
- Gledajte ljudi. U blatu je zarinuo glavu.
- Bit e dvostruko blatan ubra/ hulje.
- Jelenko, sad e pred nama svanuti u svojoj sramoti.
- Jelenko, jadna ti majka
- Ljudi, gledajte sivoga, ivi je Lucifer. _:
Skau ljudi, guraju.", "vatko hoe da vidi sivoga to se bon da
otkopa onom drugom remen kacige. I ponovo kliknuSe. jar
Sivi raskopa remen.digne iila\n kao iia K knkmu. oJ radostLOnda
vre pritisne itavim li]elom u \enoguklopuiLi pod suhutr, vue mu
s glave otkopani vizir. Crveni, kao da e >jla\oni pod ledinu, i se
sakrije. Zadrav a se noktima i rukama Protivnik mu vue s glave
vizir s kacigom.
Sivi lei na crvenome. U niti mu je vizir. Digne ga uvis i baci
visoko
25


27
kao da bi ga htio odbaciti oblacima. Ali glava je protivnikova
zagnjurena u ledinu.
Svijet eka. Sivi opet zahode ruke oko vrata protivniku, ali se neda
okrenuti kao da gaje crna zemlja uzela u zatitu i upila u sebe. To
jo vie raspali nadraenog sivog oklopnika. I sjedne crvenom
oklopniku na lea. Ljudi urliu. Sad onome dolje nema pomoi.
Objema rukama zgrabi sivi crvenoga protivnika za vrat, stisne ga i
digne mu glavu k sebi gore.
Ispod sivog vizira zaori poludivlji glas: , ;>-, \
v - Evo ga, gledajte ga. Evo mu obraza.
,
Urlanje, udaranje, divlja provala. Ljudi se valjaju. \
Hrvatski plemii nasrnu na obru stranih momaka, muvaju se,
maevima kre put do razotkrivenoga. .
Gromko vie sivi zapovjednik i dade znak eti:
- Razdijelite se. Pustite ih. Neka gledaju. Momci otvorili prostor. I
sunue Turopoljci u okrug kao bujica Stoje razruiila nasip.
- Lice crvenoga ovamo. Tijelo njegovo dajte. Glavu njegovu hoemo.
Pali su oko razotkrivenog kao pljusak tue iz crnog neba. Kao munje
razdraene oluje.
Nastaje tiina kao iza praska groma. Ljudi zanijemjeli, oSinuti
strijelom.

A onaj tamo to dri glavu crvenog oklopnika i pokazuje razotkriveno

lice vie ispod svog vizira poput luaka opsjednuta avlom:
- Evo, on je! Evo vam ga, to je on.
Ni poklik, ni rije ne silaze s usana onih Sto su se zaustavili kao
da su udarili glavom o peinu.
Kao da im tlo nije pod nogama sigurno, kao da se zemlja pod njima
stresla.
Protivnik jo uvijek sjedi na leima crvenom oklopniku i dri njegovu
glavu. Ispod sivog eljeza neko avolsko hihotanje, urlik zadovoljene
osvete. Ali nitko mu ne poklanja panju. Svi su se izgubili u
zaprepatenju, gledajui njegovu rtvu.
Ova se ne moe maknuti. Kutrave tamne kose prosule se po znojnom
elu. Iz ogrebotine curi krv po blijedom licu. Oi polumrtve. Ne
brani se. Preputa se. Snaga mu je iscrpljena. Nema vie ime da se
brani. Igraka je u rukama ognjenog pobjednika.
Sivi pleati ovjek na konju probudi hrvatske plemie to zure kao
zamrli.
- Moja gospodo, jeste li sada vidjeli izdajnika?
Nitko mu ne odgovara. Omamljeni su tekim udarcem. Pogledi,
Arbanasi i imuni stoje prvi sprijeda.
Ruke su im nemono klonule niz bedra. upan iza njih izgubio
prisutnost. Ne zna Sto se to pred njim odigrava. Izgubio je vid. Sve
je u magli.
- Nemogue! - dae nekoliko glasova.
- Ljudi, tko je to pred nama? - krikne upan. "d. liai rriifi
26

Oajni povici pitaju sa strahom i uasom.
Nitko ne vjeruje oima upan se bijesno zaleti, viui:
- Tko je taj? Ljudi; govorite.
- Zar ne vidite? - vikne neki glas. - Evo pogledajte!
- Draeni
_ Valjda niste poludjeli, Oslijepili ste, ljudi!
-- Ne, to nije njego M"1 lite. brao.
- Neka sam Bog zna tko je.
A upan stade drhtati kao da gaje tek sada zatiumla spoznaja onoga
to gleda. Kapetan banderija vrsto ga uhvati za lakat i prodima:
- Prikaza je to. nita drugo, gospodine upane. Netko od plemia
vikne iz sveg grla:
- Slavimire Draze.novitu, JW>te li to vi?
Crveni se mie Slomljen, polumrtav, predan na milost i nemilost
dvjema divljim rukama to dre niegoui glavu i 01 k rivaju ljudima
lice.
upana oblijeva smrtni /noj. Teko die V^e ho^- Ja mu iskou iz
grudi. as je blijed, as opet crven ini mu se da e pasti mrtav.

Skupivi posljednju snagu, hoe jo da opravda pred liudnna <>n> --10

gleda i oca ino vikne:
La je to, la, obmana. I nestaje mu /raka Kapetan ga hvata da ne
padne.
Oni drugi saginju se, bulje u to lice na zemlji Da, to je Draenievo
lice. Ali otkud1 Kako je ovaj pod crvenim oklopom -zadobio njegov
lik? Tko mu je navukao crveni oklop? Gdje? Kada Kjko?
Bio je zarobljen, dakle, om su ga zarobili, uvukli su ga u taj oklop.
Onda se njihova panja skrenula prema onome koji mu je skinuo kacigu
i vizir. A tko je sivi? Tko je njegov plecati drug,
Munjevito krue misli i primjedbe. upan i prijatelji obasiplju se
pitanjima. Padaju im na duSo kao utezi.
Dva siva oklopnika zapovijedaju ovom etom to je dojurila odozgo,
s onkraj ume kao na dani znak Tko su ti ljudi?
Tko je onaj sivi to zapovijeda?
Tko je taj to je s crvenim oklopljenikom zapodjenuo borbu na ma11
tedio ga u dvoboju, a divljaki izmorio? Htio gaje imati nemona
pred sobom, ni ranjena ni mrtva
A zato ga je htio imati samo i/morena, unitena, nemona? Samo zato
da mu moe otkriti lice?
I zato su mu se ruke kao zvjerske pande bacile na vizir? U njemu je
bilo sve to je htio imati od crvenog oklopnika? Ne njegov ivot, ne
krv, samo vizir.
Zato samo vizir7 Zato mu je bilo samo do toga da pokae njegovo
"e. Ako ga mrzi, mogao ga je ubiti, l deset puta. Borba je.
izgledala na ivot i smrt, a zapravo se vodila o vizir,
Iz prestravljenih upanovih prsiju provali oajna muka: --- Ljudi, u
tome je skrivena avolska obmana, spletka, prevara uperena protiv
Draenia

\


- Jest, nita drugo nego to - vele svi. Te rijei olakajte t
Dale su pravac odgonetki. ,
Prvi do sivog zapovjednika stoji imuni i pita ga: , < ,
- Tko ste vi?
- To je manje vano, tko sam ja - odgovori ovaj sa sedla. .; Kakva je to igra? - zavie upan prema sivom oklopniku.
- Neka se razjasni. Neka progovori ako je vitez. ,. - Skinite
vizire, sivi avoli!
- S pukama se bore zasjednici, sramota! "g - Vatreno oruje nije
za potene.
- Samo na Turina ide se tim nedostojnim orujem! Niste ljudi,
Lukavani ste.

Zapovjednik na konju ne moe do rijei. Ogorenje zapljuiti protiv

njega. Kao da ga se to nije nimalo kosnulo. Samo zuri kroz crne rupe
i eka.
Grde, psuju, trae da razotkrije lice.
Nitko ne pomae crvenom oklopniku da se oslobodi bijesa svojeg
protivnika. U viteko obraunavanje ne smije se nitko upletati. Ipak,
ovakav obraun nisu vidjeli. Ne za ast i krv, nego za vizir.
upan nasre prema sivom zapovjedniku, poziva ga na red, izaziva
njegov odgovor.
- Skinite vizir ako vam je lice poteno. > - ekajte, plemeniti
gospodine, ne prilazite ovamo. <! - Ne marim, ubijte me, ali
razotkrivena lica.
- Ako ste katelan Pencinger ili njegov ovjek, recite to sve to H?
Da ujemo?
..; - To se ne moe izrei s nekoliko rijei. . - Onda razloite
opirno. Ako ste vitez i plemi, govorite.
-.j, - Ovog je asa vanije tko je onaj tamo - i pokae na sivog
oklopnika koji jo uvijek dri glavu svoje rtve.
.".<! - Da, tko je ovaj tu? - pita imuni, a s njim svi drugovi.
I gledaju oklopnika koji jo uvijek dri visoko Draenievu glavu kao
da osjea naroiti uitak to ljudi zapanjeno ogledavaju Draenievo
lice.
- Dostaje, vidjeli smo ga - nahrupe Draenievi prijatelji. - Sada
elimo vidjeti protivnika. Dolje vizir!
- Sasvim se slaem s vama - odgovori zapovjednik i okrene se prema
pobjedniku s odredbom:
- Ostavi ga! Pokori se elji ove gospode. Skidaj vizir.
Odredba udari ljude u zatiljak. Svi se trgoe k sivom pobjedniku. On
odmah poslua, side s leda pobijeenog i okrene ga na leda. Ovaj se
ne brani. Ni jednim jedinim pokuajem ne nastoji sprijeiti svoga
protivnika da s njime radi to ga je volja. Nema snage. Oi su mu
napola otvorene, udovi tijela obamrli.
Sivi die ruku da otkopa vizir. Povlai za sobom sve poglede
Ijubopitnosti, svu e da ugledaju njegovo lice. Oko njega guva.
Zahvatili su pogledima svaku kretnju njegovih ruku.
Otkopao je remen. Snana desnica digne vizir i kacigu. Golu glavu
okrene k njima i gromko zaori:

_ Tu sam!
Zanijemili su. Ukoili se....
Ponovo zamire svjetina, ponovo Md" mrak neizvjesnosti.
Hladne ruke hvataju sljepoocice. Pred oima im titra. Blijedi im vid.
Skamenjeni ljudi apu: - Jelenko!
to se to dogodilo? Kakvi su se to zlodusi poigrali s njima,, Sto se
tu odigrava pred njima? Kakav sukob nemogunosti? Pred njima uovenom

oklopu Draeni smlavljen na zemlji, a nad njim se isprsio Jelenko.

njegov pobjednik. Draeni na elu Lukavana, a Jelenko pod
zapovjednitvom nekog nepoznatog snanog oklopnika.
Strahovita obmana, jezovita zabluda, nikad viena vjerojatnost. Tu
dolje na zemlji vide druga, vou njihove urote protiv kneza
Brandenburga. druga otetoga, a sada poloenog na zemlju bez snage, na
pola izbijenoga. Uza nj Jelenko
Gdje da ponu pitati? Gdje raspredati vor u koji su zapali? A ovaj
lei nemoan na zemlji. Nitko se nije sjetio da mu p^iimgne Ni sam
upan. Zagonetka je jaa od svakog osjea ja prijatelisAva^svctui,
ak i osjeaja budueg rodbinstva. Gvozdenom rukom dri ih ta
zagonetka, u koju se survala sva panja, svaki ljudski osjeaj. Tu je
jedina /elia /agledati u lice neizvjesnosti to lei u magli te
zagonetke. Razotkriti \c. prodrijeti joj do dna. To jedino ele svi.
Draeni e to razjasniti - pada rije iz neijih usana. Tek ova
primjedba sjeti ili nevoljnika koji lei na kumi On to moe
razjasniti.
Priblie se k njemu, uhvate IM /a mke d.i ni ga digli. Jedva die.
Jedva
se mie. Iscrpljena snaga do posljednje kapi.
Svi nagrnu prema Dra/cnuu Zete ga uti. U njega vjeruju.
l saginju se k njemu koji lei smlavljen od protivnika. Nekoliko
njegovih mladih drugova pokuiu.vafu.jja.doAa.lik ICMI. /".mledaiu
:,i u liec i razabiru da gleda. Oi mu svijest nije potamnjela.
- Moete li ustati?
Ne odgovara. Oi su mu napola otvorene, bori se da bi te odupro
nesvjestici to razara sve nje;jn\. i>jc ( UK sve --u" se oko uiega
dV^Kla, ali je kao zamro, izgubivi ticK;.:: i snacu l iiulmia se
ini da SU mu svi udovi tijela uzeti i nikada \ i ^ nee stupiti na
noge.
- Nije ranjen - ustanovi opinski ranarnik - valjda nije ni uzet.
Onaj ga je crni vrag smrtno izmuio, svaku mu snagu zatro. Treba da
neto estoko popije.
l potre u oblim a dotle mu vra tare ile. Sve se vise ljudi
^agmjeknjemu. Htjeli __ , . mi m m- : ..djajna iLuuj.i "O n^:.>
iu^
koja bi im rasvijetlila tajnu to se koi pred njima zaogrnuta
platem
tmine.
- Pokuajte se u - veli mu Arbanasi - i prihvati ga za ruke.
Ne die se i ne odt Lei nauznak. Prilazi mu upan i suutno ga
- Slavimire. sto je to s tobom? Govori!
- Ipak nije priseban - veli netko.

28


- Morao bi razjasniti to je to, kako? " v . s tnose
- Dajte mira - odluno e vra - nemoan je. Euoi
okrepu. >:
Vra prui ruku za vrem i napaja obnemogloga. " " > HKapetan banderija predloi mladim plemiima:
i - Neka ide netko u upanovu kuu i kae Vileni to se dogodilo.
U
tolikoj daljini ne mogu nas od upanova dvora ni vidjeti, a kamoli
uti.
Smjesta se kapetanovoj odredbi usprotivi upan:
- Da nitko nije otiao u moju kuu. Jao onome tko bi joj to rekao.
Vilena ne smije doznati nita dok se ova zagonetka ne razjasni.
Poaljite dva opinska slubenika na zaokret neka ne putaju nikoga
proi cestom k mojem dvorcu.
Sada se Draeni makne i stade se upirati rukom o ledinu. Njegovo se
tijelo pomakne. Ruke mu trae oslonac. Neki mladi primijeti:
- im je uo da su spomenuli vjerenicu, probudio se u ivot.
- Njeno ime bila je najbolja okrepa. Evo, die se.
Ranarnik i drugi uzimaju ga pod ruke i pridiu glavu. Na pola se
podupre o desnicu i uspravlja.
Kosa mu je razbaruena, znojna, lice zaprljano od dodira s blatnom
zemljom. Oklop na njemu svinut, crvena navlaka napola razderana.
Napokon se die. Protare elo, mokro od znoja. Opet su se razgibale
zaustavljene misli. A ljudi oko njega ne ekaju, ve ga nemilosrdno
biju pitanjima.
- to je bilo? Kako se dogodilo? Zato nosite crveni oklop?
- ekajte dok pribere svijest i snagu i misli - zatiuje ga upan.
Divljaci ste, ne ljudi.
- Istina je. Neka samo to prije doe k sebi da razjasni.
- Eno, ve vrsto stoji na nogama. Bit e uskoro sasvim io. Svi se
guraju k njemu.
A Jelenko se popeo u sedlo k svojem zapovjedniku koji je pokriven
vizirom.
- Evo izdajnika utjee se k svojem zapovjedniku u zatitu.
- Ljudi, Jelenko je sablast to stoji u mraku ove zagonetke. On je
to.
- Kako je doao ovamo? Zato? Kakva je to eta?
- Lukavaka. Sve je bila prevara. Ono je Pencinger, ili njegov sluga.
- ekajte, ne nagaajte - opominje ih Darko Mrnjavi - zamalo e se
Draeni oporaviti i sve razjasniti.
Dok oni raspravljaju, Jelenko Kuevi mirno sjedi u sedlu uz

zapovjednika u sivom oklopu. Kao da i oni neto oekuju.

upan stoji uz Slavimira Draenia, hrabri ga toplim rijeima, tjei
ga i napaja estokim piem da to prije uzmogne govoriti.
- Nisi ti osramoen. Znamo mi svi. Ovako se ne bije. Znaju to i oni.
Htio te do smrti izmuiti da te to vie utue. Samo nastoj stei
jakosti. Evo pij! Sve e se razjasniti. -Znam: rtva si osvete sivog
demona.
Draeni progovori:
- Hvala vam na brizi. Uistinu sam rtva, ali razjasnit u sve ...
Jelenko se na sedlu okrene k Turopoljcima i digne ruku u znak da eli
neto rei.
30

- to taj kani? - prosvjeduju oni.
_- ujte me svi! - zagrmi Jelenko.
Te rijei djeluju na Dra/enica ka>> dah svih ljudskih snaga. Popne
se, stisne pesti, digne glavu. Protivnikova pojava i njegov glas
ispune ga plamenom ivota. Pohita nekoliko koraka i vikne prema
njemu:
- Hoe li jo govorni. SIIIHMI lai? Podmukli spletkaru?
Taj povik zapali Jelenko\c oi arom i gromko vikne: > .
Sad ete vidjeti kome pristaju ove pogrde. Razjasnit u.
Oba protivnika okom u oln kao dvije sjekire, kao dva maa, to bi
zasjekli jedan u drugi u smrtnom zamahu, kao dvije eljusti, edne da
jedna drugoj zarinu zube u meso.
Krikom kakav jo nitko nije uo iz Draenievih usta vikne on:
_ Razjasniti mogu samo ja. Samo i jedino ja.
- Mislite li, gospodine plemeniti? Ja opet vciini: ima jo drugih
koji su zvani razjanjavati. Najprije ja, Jelenko Kuevi.
- Zamijesili biste ljudski razum svojim laima, himbama, izdajico! Ne
sluajte ga pozivlje Slavimir Draeni.
Draeni se razmahao, razvikao Nikad nisu slutili da bi ga mogla
rasplamtiti tolika vatra.
- Samo ovjek komu su nanijeli krivicu moe se ovako razgnjeviti upuuje upan mlade ljude oko sebe.
- Neemo sluati Jelenka. Neka govori Draeni.
- Slavimire Draeniu. pozivam te, govori! -javlja se upanova
zapovijed.
- Ne biste li prije mene posluali. - pita Jelenko. Buka prosvjeda
die se protiv njega, a svi se okreu k Draeniu: Samo njega
sluamo. Neka govori.
- Dobro, sluat u i ja - veli Jelenko, a blijedo lice odaje
zluradost. Na to se Draeni okrene k plemiima Turopolja i Zagreba i
platneno zapone:
- Drugovi, prijatelji sumiljenici moji!

Ba kao krasni naslovi - upadne Jelenko sa zlobnim podrugljivim

smijehom.
Ponovni prosvjed die se protiv njega, a Draeni uzdigne glas:
- ujte me, prijatelji Evo, razjanjenja.
Stisnutim srcem slua upan. Svi nagrnu naprijed. Svi ekaju neto
vehko o emu ovisi i njihova sudbina. Ispruivi ruku, Draeni
pokae prema Jelenku:
Ovaj tu oteo me pred oima mojih drugova Pogledia i
Arhanasia. Je li bilo tako?
- Istina je - potvrde obojica mladih drugova. Jelenko podrugljivo
uti.
- Oteo me, a prije uortaen s gostioniarem ilaiJL sasuti u nae
vino uspavljujui praak Od toga smo zaspali i nitko od nas nije se
mogao Probuditi kad nas je dopala njegova zloinaka ruka.
- I to je istina - potvrde Arbanasi i Pogledi. . ^ umskom
dvorcu kneza BnmdenbnrtJa odi/ali SU nada mnom suu jer sam bio voda
urote protiv kneza. I osudie me na smrt.

Bijesni pogledi i tihe kletve padaju prema Jelcnku Kueviu. i\
Draeni stupa korak naprijed:
- Ali su se predomislili i osudili me na jo veu kaznu nego to je
smrt. Odlue mi pokloniti ivot ako moj budui tast pristane na
ponudu koju su mu predloili preko svojeg izaslanika.
Jelenko se smije i probudi bijes plemia protiv sebe, a Draeni
klikne prema njemu.
- Smijte se, gospodine! Zamalo ete zaplakati, zaridati nad svojom
sramotom. Moj budui tast ponosno je odbio da mi spasi ivot na taj
sramotni nain, l moja vjerenica je odbila.
Uzbuna zavlada u krugu mase i sve vie raste naklonost prema
(flDraeniu.
- A sad ujte to je jo uinio sa mnom ovaj ovjek, izdajica. $i
i - Pazite, Draeniu! Ova rije mogla bi pasti na vau glavu.
Ali Jelenkov prijetei povik zaglui razdraeni prosvjed pred
opinom. Kad Draeni opet nastavi, svi uute.
- Evo, brao i gospodo, ovaj izdajica predloio je Pencingeru u
(ugarskom dvorcu, gdje sam amio, straan zloin.
- to jo? - promrmlja upan.
- Taj zloin je glasio da mene, otetog uznika, silom odjenu u crveni
oklop i odvedu na elo lukavakih vojnika kao da sam njihov voda.
ujete lito?
Poput grmljavine zagrme poluglasne kletve prema Jelenku Kueviu, a
Draeni ih poziva da ga sluaju:
- Eto, brao, tako mene zarobljenika vode silom. Onaj kapetan tamo
vazda ini kao da u mene trai naloge, naginje se k meni i sve
odreuje on sam na moj raun.

- Zato ste ga posluati? - vikne Jelenko. - Zato? Zato niste

viknuli: evo, brao, zarobljen sam, uzmite me.
- Nisam to mogao uiniti jer ste mi zaprijetili: odam li se ljudima,
navalit e na dvorac moje vjerenice i na njoj uiniti sramotno djelo.
Zgraanje se prospe iz usta svjetine. I njihovi poklici prijete
Jelenku Kueviu. Sa zlobnim smijehom okrene se Jelenko svojem sivom
zapovjedniku.
upan digne glas i okrene se prema Turopoljcima.
- ujete li sada zato je on bio tamo na elu Lukavana?
- Jest, zato sam bio. I zato je kapetan mogao raditi sa mnom stoje
htio. Zato se nisam mogao maknuti da uvam ast svoje vjerenice. Eto,
tamo vam je lukavaki kapetan. Pitajte njega.
Okrenuli su se prema lipi, gdje stoji kapetan sa svojim momcima.
Dri ga vrsto na oku siva eta nepoznatog zapovjednika koji niti to
veli
niti to ini, samo hladno, mirno slua. \<; \; <
A Lukavanin potvruje Draenieve rijei:-,!1
- Istina je! .(&
- Dalje! to je bilo dalje? - izaziva Jelenko.
estokom se kretnjom obazre Draeni k njemu: tyfr>t4 "
- to dalje? Evo to. Doli ste vi sa etom koju 11111 j Pencinger,
moj tamniar.

Ovog asa svi su sepodedi nali na viziru visokog pleatog oklopnika
fto sjedi na konju uz Jelenka i ravnoduno slua.
Crveni oklopnie. stoj! - vikne pleati ovjek na konju, a njegovi
unere duge cijevi prema opini.
Puke izazi viju ogoreni pi os\ ied. Draeni nestane u grupi,
sagnuvi se dolje.
Nema milosti nikome tko ga zatiti. Jedan, dva Ljudi se ra/dijele.
Hra/eme ostane nadohvat L: huji t om oruju, blijed i raspaljen:
- Izdajice, Kueviu. to hoete?
Umjesto njega, uje se glas njegova zapovjednika:
- Gospodo plemii. do^ni ste sluali optubu. uli ste je do kraja.
Pozivljem vas da sudite optuenome.
- Stoje to; opet?
Zapanjeni su stari i mladi, ne vjerujui da su pravo uli. Ali sivi
opetuje:
Pravo je i poteno da povuete krivca pred svoje suce. Opet /a m
k vikne Draeni. - Ljudi, udarimo na njih! Pravo veli * a i
plemi ovdje - oglasi se Jelenko. - Sudite mi. Roen sam Turopolja^.
Sad ja traim sud.
Na te rijei Draeni potri nekoliko koraka naprijed: Osudu su
izrekli. Prokleti su ga, izgnali. Nisu! - najavi snani ovjek u
sivom oklopu. - Ne moe narod i/ncati osudu Samo vai suci imaju na

to pravo.
Udarimo na si\ oga! Na njega! - uju se poviti. ,4ri Udarimo na
sve
/ove Dra
Sivi oklopnik digne ruku i veli: ,,
Po/ivljem, gospodo, da se nitko ne lati maa. Na sredinu ledine
po]ah,n je Kuevi, uzviknuvi: .: :
Gospodine /upane. asni suci opine turopoljske, traim od vas da me
smjesta povuete pred svoj sud.
Pred sud? Taj hoe pred sud?
Jest. pred sud elim. Suci su me pozvali da doem.
- Ne dajte obeastiti svoj sud - vikne Draeni. - Nema za ovoga
vie suda. osim vjeala! Udarimo na njih! Evo, ja u dati i ivot.
Izvukao je ma, slijede ga i drugi.
- Stoj! Ne m n , - zaprijeti sivi oklopnik s vizirom na licu
tako gromko da su se ljudi zaustavili, a Jelenko opet nastavi:
Ima li pravinijeg puta nego da stupim pred suce? Zvali ste me pred
svoj sud. Tu sam. Ako jo ima u Turopolju pravde, onda me ova mora
pozvati pred svoje lice i kazniti.
Draeni; gromko prosvjeduje i pozivlje drugove:
Ne jnoe biti suda bjelodanom zloinu. Samo vjeala. Samo otrice
nae smiju suditi ovom izrodu. Je li tako, prijatelji?
Prije negoli su mogli odgovoriti, izae Darko Mrnjavi i mirnim
nastupom uutka drugove:
Gospodo, nema nita prirodnije nego da Jelenka Kuevia Povuete pred
sud. Ne razumijem zato se tome protivite?
>A\A VIII

Tada se na ledini pojavi sijedi starac, najstariji sudac Turopolja,
najasnin od svih. l on digne ruku. Neki uutkavaju bunu mlade.
- utite. ujmo to misli sudac, plemeniti Musi.
Starac ih pogledom uutka, a onda progovori mimo, sveano: Neka bude mir. ujte moje rijei. Dugo smo ekali da ovaj nesretnik
doe pred na sud. Sada je tu. Ima odgovarati za svoje ine.
- Onda u tamnicu s njim! - vikne Draeni.
- Tako je! Neka mu se sudi. Ja to traim, ja upan.
- Ali odmah, ovog asa, tu pred svima! - trai Jelenko.
- U tamnicu s njim, a na ove dignimo maeve svoje! - pozivlje
Draeni.
- Ne! Sada odmah ovdje neka se sudi.
- Pred sud! - kliu ljudi, u elji da uju priznanje grenika.
- On hoe odmah, samo da nam osujeti borbu! - opominje Draeni
prijatelje.
Svjetina je ve prihvatila prijedlog da se sudi odmah. U tom
prijedlogu nazrijeva zadovoljenje svoje gorue elje da uje

priznanje izdajice. I die se platneni prosvjed:

- Sud! Odmah sud!
Jelenko gromko nadvikuje ljude: ;-:
S l - Evo. tu sam, ujte
me. *
> Na to se Draeni upne i dobaci Jelenku sav izvan sebe:
:( - Ima li jo kakav zloin koji ja ne znam i nisam mogao
prokazati?
" - Ima! - odgovori Jelenko.
Ovaj njegov odgovor pada kao ulje na vatru. Zapiskutao je gnjev
ljudi, ali se nitko vie ne pribliava Kueviu. Zaokupili su starog
suca Muica koji pozivlje jo dvojicu svojih drugova da odmah
pristupe suenju.
- Neka se Lukavani maknu ispod lipe.
- Tamo je stol, a oko njega klupe. Neka sud zasjeda.
Sam sivi oklopnik odredi Lukavanima da se pomaknu, dok njegovi momci
budno paze da ni jedan ne umakne.
Svi se poredaju na ledinu. Stari sijedi sudac sa dvojicom ide k
stolu. upan je rumen, krv mu je poiknula u glavu od zadovoljstva.
- Tako. neka sad slua i neka Draeni prisegne pa e onda sav svijet
vidjeti kakva mu je nanesena nepravda.
Oko Draenia se okupe drugovi. On im uzbueno pria:
- Ne smije se dopustiti da onaj tamo ostane pod vizirom. Neka ga
skine.
Ljudstvo se smirilo. Svi su se okupili i stisnuli u klupko da budu
blie sudu. Kapetan banderija odreuje da se ljudi pomaknu i ostanu
na mjestu.
- Neka se nitko ne uplee u suenje. Dok se svi redaju, Draeni
pripovijeda:
- Ne mogu vam iskazati to sam pretrpio u tamnici kamo me spremio
Jelenko. Drhtavo sam ekao to e Vilena? Ali ostala je junakinja.
Nije pokuala nagovoriti oca da prihvati sramotnu ponudu. Ova hulja
jo se usuuje pred sud. Vjerojatno je smislio novu varku.
- Ne bojte se. Suci e jta r"dmah raskrinkati im pone lagati.
34

__ Hoe li pripovijedam kako je na mene navlaio crveni oklop? Mislio
sam da u poginuti od jada.
- A to mislite. Draen K u ; [kujo taj u M \i_mi oklopu to tu sjedi
na konju i dri nas sa tvojim pukama na uzdi?
__ Ne znam i ne slutim Ilije Lukavanin ili neki drugi Kueviev
ortak. Svakako hulja, kao i on.
- Poten ovjek ne moe biti kad skriva lice.
Tada se priblii Darko Mrnjavic i primijeti:
_ Evo. vidite, napokon Jelenko pristupu p\\\\ sud od svoje volje.

Draeni se nasmije posprdno i razjanjava:

- A zato1 To je vrlo jasno Ne bi se stavio pred sud sam da tu nisu
njegovi Lukavani. To je ova. siva eta s pukama. Neto su,
gospodine, novo smislili da vas zabave kako bi iz Lukavca stigla
pomo.
- Zar ih nema dovoljno > - odgovara Darko. - Nije im potrebno vise.
Nema ih dovoljno da nas potuku do posljednjega. Vidjet ete. gospodo.
Jelenko je zatraio sud da IVncm^ci sicknc \rcmuia l iMnonli su u
Lukavcu: sve do posljednjeg plemia jo e danas uiniti kmetom.
Trebalo bi to rei sucima i upanu.
Sam upan je za to da se odmah sudi.
Vidjet ete kakva nevolja od toga - uvjerava Draeni.
- Idite, recite vi upanu, gospodine Draeniu, mi vas pratimo ponudi imuni.
Odmah su se upi.::, k njemu. Draeni mu stade razjanjavati zato
sivi hoe suenje. Meutim, /u|\ii: :K- mu/c dun/kati KUSOVKOUI
k.i/nu veli:
- Ako ne sudimo i onda nas sivi moe drati ovdje sa svojini
prokletim pukama. aku, na istom smo. Protiv ovih vatrenih metaka ne
moe. Ostani miran. Neka se dokae po sudu tvoja nevinost, sine moj.
Ni Draeniu za voiiu HCLV se odu-i uitka da pravda suda zauvijek
oigoe Jelenka Kuevia. Uvjeren je da e svaka njegova rije biti
kao suho gorivo na raareno ogniitc Hlu> IM da izazove proffv nfega
slasnu osudu zakonitog suda A to mu je potrebno samo zbog jednog
razloga. upan osjea da ne bi mogao vie ivjeti u svojem dvorcu
ko|i |c taku Hizu Kuevieva. Ako mu suci izreknu osudu, onda e ga
zauvijek izagnati i nee vie moi ivjeti u svojem dvorcu, nee ea
svojom pnfavom i/a/i\aij, Ako bi Jelenko ostao tamo, onda bi upan
morao ostaviti vlastito gnijezdo. Ta okolnost utvrdila je u njemu
odluku i nikako ne odstupa. ^ivo trai da mladom ovjeku sudi sud. i
to smjesta, to vise to ga je sud ve jednom pozvao da se javi
l suci se slau sa upanom
C
svjetina pak oekuje od tog suenja nepoznata otkria i Irai suenje
Sluti da bi mogla uti priznanja od kojih e trnuti, groziti se, ali
nua ^u ^ bunije eli neka se pokore svi. i Draeni, i njegovih
n ckoliko prijatelja. Nikoga sada ne zanima Pencinger ni Lukavac, svi
su
eijni neuvenih otkria i burno kliu da se Kueviu sudi ovdi, IK;
ledini Pred svima.
35

Mladi plemii povukli su sensipi ijed. upan ne poputa. a ni sudac,
l ostali se pokoravaju.
i n suca sjede na klupi jedan pored drugoga. U sredini sjedoglavi

starac Musi. Sva trojica pobuuju poi tanje. upanu su odredili

mjesto kraj sebe. | on sjeda u tekom oekivanju da e sada
osloboditi i sebe i svoje dijete prisutnosti tog zlotvora.
Svi su utihnuli. Jelen koje siao sa sedla i pribliuje se sucima.
Sva se panja slila na njega. Svi razabiru da je njegova stasita
pojava neobino omravjela. Lice upalo. Oi se izgubile u crnim
kolobarima. Kao da se u njemu sve uruilo.
to je to postalo od tog plemia? To pitanje lei u svim pogledima,
dok on ide sve blie sucima.
Zaustavio se polagano i mirno. Svima se ini: drsko. jL Stari
sijedi sudac oslovi ga: ^ - Jelenko Kueviu, elio si
pristupiti ovom sudu?
- Jesam. Bio sam zastavnik banderija. Prije mjesec dana oteo sam
zastavu pred crkvom i zadao sam potenu rije da u se vratiti. Evo
me, tu sam da odgovaram za svoje ine redom.
- Zadao je asnu rije da e se vratiti za koji dan, a nije doao vikne Draeni.
Njegovi mu drugovi odobravaju i jo dodaju: ?^
- Nije odrao rije. Nije vrijedan ovog suda. ^.,v
- Moe li sud ispitivati nekoga tko nije odrao rije? ^?-javi se
Draeni ponovo. ^>f
Doao sam sada, gospodine. V VQ
Sada kad vas titi itava vojska? ;"
*>
Jelenko se okrene prema Draeniu i njegovim drugovima:
- Bojite se, gospodine Slavimire Draeniu, mojih izjava pred sudom?
Odgovori mu grohotan smijeh. Sudac digne ruku i glas, pa ukori mlade
i odredi im da ute. Jelenko razlae sudu dalje:
- Rekao sam i zadao rije da u se vratiti, ali kad izvrim djelo na
koje sam se obvezao. Tek sad sam ga do kraja izvrio. ;;v} ">;*r?
- Da izvrite izdaju. ^w|*
- Ne urite se, Slavimire Draeniu! (fi-w*>tto
- Mir, mlada gospodo - pozivlje sudac ponovo plemie a s njima i
Draenia da ute i sluaju.
Sueva linost, prema kojoj su puni poitanja, utjecala je na njih i
potpuno ih smirila. Sudac pita dalje:
Jelenko Kueviu, bivi zastavnik turopoljskog banderija, oteo si
jednog dana zastavu iz ruku onog kojemu je kapetan banderija povjerio
daje nosi na blagoslov ira. Priznaje li? ,.,!.> H,- i. ,i
Priznajem, oteo sam zastavu. . ,.},<-,-y.\
- Zato si to uinio? *H"V.^" r:"
- Jer sam saznao da katelan Slavimira Draenia nije dostojan da
nosi zastavu.
- Stoje uinio taj katelan da bi bio nedostojan?
- Nije dostojan da nosi zastavu zato stoje u slubi Draenievoj.

36

Medu svjetinom digne se platneni prosvjed, a nadvikuje ga
Draenicev glas:
Blati moju asu Zato mu doputate da govori?
naglasi Jelenko.
sudac opominje Ja se vie
- Vi ete dobiti svoju /a ..l \ uijtinu, GOpodir.eDra/cneu, Za
svaku klevetu koju vam nanese ovdje pred sudom Jelenko Kuevi.
Dakle, molim vas. smirite se
I ja u mu dati svaku zadovoljtinu Podrugljiv smijeh dopire do
.lelenk; ne obazire i poslua daljnja pitanja
Zna li. Jelenko Kueviu, da mora svaku klevetu opozvati ili ono
to tvrdi dokazan vjerodostojnim svjedocima?
- Znam. plemeniti suce! -:
- A gdje su tvoji svjedoci? ...
- Eno tamo. Lukavcani - ubaci opet netko od plemia, -f-upan potvrdi
glavom, dok Jelenko digne glas:
Plemenita gospodo suci! Dane i noi gubio sam san s oiju, a u
duimirod jedne jedine elje: d;i dude laj tutiutak da u/mogncm
slali pu-d vae lice naoigled itavog naroda
- Zatien lukavakom vojskom poluglasno mu dobaci upan sa svoga
mjesta.
Mladi mu ne odgovara. uti i eka novo pitanje. Musi nastavlja, a
ljudi sluaju.
Zato si tako dugo oklijevao, Jelenko Kueviu?
- Nisam oklijevao, nego ekao as.
- Da se uzmogne dokopati gospodina Slavimira Draenia?
- Da, to sam ekan
Priznanje pokrene upkc mladih ljudi oko Draenia, a on sav 10 i
ne moe se uzdrati pa doda:
crven, zakima slavodol
- Priznaje drski
hoemo? - padaju povici. v
Njega sam htio domamiti pred vae lice da ga
- Priznaje. to 10
- Da. priznajem razotkrijem.
Hladno i mirno /\iui njegov odgovor.
pita
- Prema tome. *priznaje sve ono to je on ovdje kazao? sudac.
- Samo to da sam htio skinuti vizir pred svima vama. Samo to
priznajem i nita vie.
Razbueni Draem
e n!
, ali ga oni uutka vaju da

m ne pobjegne ono to se govori pred sudom.

U potpunoj tiini padaju hitro pitanja i odgovori:
- Dakle, ti si oteo T) i i" a;., a ,amo /ato da ga moe obuci
u crveni oklop i sramotiti ga pred narodom?
~- U njegov oklop m i ga oblaio ja. : .;
- Ali tvoji saveznici u Lukavcu? . ;.,(,;> --.
i
Ne, gospodo suci. Oblaio se sam. ,.;,-..<
- Rekao si da e priznati sve, dakle, nemoj nijekati. Priznat
u sve red , rekoh onako, kako je bilo. Ti si na sramotan
nain oteo plemenitog mladog vittta?

l
& - Ne, nisam, gospodo suci. ; ^""-
*
- Kako nisi, a kad su tada bili u upanovoj kui i suci - upozori
Musi Jelenka - i onog ti je dana Draeni pred svima ponudio
bratstvo?
- A ja sam odbio ponudu.
- Mrnja te zaslijepila zbog djevojke koja te odbila i tako si odbio,
ne samo bratstvo, nego si se zakleo osvetom Draeniu i djevojci?
Sada se javi upan pa doda sa svoje strane:
- Gospodo suci, nije obeao osvetu samo njoj nego i drugovima i svemu
svom narodu koji se odvratio od Kuevia jer je izazivao svakog
ovjeka, svakog druga, razbijao je kao nedostojnik, razbija. Svi su
ga zbog toga odbacili i tako se svima zaprijetio osvetom.
- Jest, zaprijetio sam se svima.
Svijet se pomakao jo blie kao bujica to nastoji potkapati zemlju
da
nade put. Jelenkov ih odgovor razdrauje, razgara plamen njihova
ogorenja i upan osjea tajnu radost da e ga izagnati. Nitko nee
pristati
da ga dulje gleda u opini. > f,
Ponovo se Musi obrati Kueviu: " ""
- Tvoja osveta bila je ova izdaja, je li? ;:V!l
- Jest, izdaja drugo.va. Izdaja cijelog Turopolja! - viu oni iz
svjetine.
Na te rijei Jelenko zagrize usne. Nekoliko trenutaka uti. Miii
eljusti mu podrhtavaju. A ljudi utihnu da bi uli svaku rije:
- Priznaje li? Izdaja je bila obeana osveta?
- Jo nisam dospio do ove stvari i molim plemenite suce neka mi
dopuste ispripovijedati to se dogodilo prije one izdaje i prije one
moje prijetnje da u se osvetiti svima.
- Podruguje se sa sudom. Govori u vjetar. Ta primjedba pada iz usta
Draenia i njegovjh prijatelja. upan se die pa ide da umiri svojeg

budueg zeta i njegove drugove:

- ujete li kako grdno sam sebe sramoti? Pustite ga. Sudac pozivlje
Kuevia povienim glasom:
- Govori dalje, ali obeaj da nee nikoga dotai objedom.
- Kunem se: nikoga ne kanim obijediti. Za sve to velim, odgovaram
sudu.
Od asa do asa Ijubopitnost raste kao poplava. Jelenkovo lice
poprimi udan izraaj. Kao da mu je navalila na duu gorina ui.
Plamen mu suklja iz oiju. Mravo lice kao daje nestalo u kostima.
Miii trzaju od neke teke unutarnje napetosti. Grudi mu padaju i
opet se diu. Svijet je kao olujom zahvaena rijeka.
Sudac ga promatra neko vrijeme i tada opominje:
- Zato ne govori dalje?
- Plemeniti suci sjeaju se da sam jednog dana, prije vie od pol
godine, nestao iz Turopolja? Bilo je to odmah nakon onoga kad sam bio
izbaen iz upanove kue.
- Da, osam dana nije te nitko vidio. I tvoji su te uzalud traili. I
M uice vi drugovi potvruju te rijei, ali ga odmah pitaju:
- A gdje si bio? . :,

Lutao sam daleko od Turopolja, stvarajui odluku da se nikad
vie ne vratim.
Da si bar ostao na toj odluci - promrmlja upan.
Opet ni rijei ne odvraa Jelenko, ve gleda u oi sucu i nastavlja
polagano i glasno dok "vi sluaju. I Draeni je upro sluh.
I tako lenog dana, ovako osramoen, jadan, sav potopljen nevoljom,
sretnem jahaa u plemikoj odori. On me gleda kako jaem korakom.
Moda su mu prodorne oi oikrile da nosim u sebi L-nlcmi teret Ne
/nam zato, ali on me slomio, pitao me. odakle sam "Po vaoj odori ree on_mogli biste biti i* Turopolja1." Rekoh da se ne vara.
Ispitivao me mnogo za moj roeni kraj, a napokon mi ree nekako udno
dobrostivo "Mladi ovjee, oito vam je netko umro? Barem mi se tako
ini!"
Ljudi na ledini bivaju nestrpljivi. eljni su uti zloine, prevare,
i/daju, a nikako prie Ali se ne usuuju prekidati, ve samo tapkaju
o
ledinu.
Pokopao sam mnogo svojih - odgovoriti ja nepoznatom. - Sada su
drugovi pokop a 1 mene. udno me gleda plemi, ispituje, a ja rekoh:
"Osramotili su m Izbacili!" Sve tako rije po rije - nastavlja
Jelenko i taj me plen i pozove sa sobom. Odveo me u jedan dvorac.
l lukavakoj lumi lei taj dvorac? - prekida sudac.
Ne mogu nikon rei gdje lei.
Znam Tamo ti dosad obitavao! - naglaava sudac, a ostala dvojica
potvrde.

L Brandenburgovu dvorcu - vikne nesavladljivim uzbuenjem

Draen i.
Sudac ga opomene samo znakom ruke, a Jelenko kao da nije uo, ili ga
vie ne dira. ne oda/ivlje se pokliku U oima mu bljesne i opet utrne
neko svjetlo kao da je na dalekom mranom ob/orju /asvjellucala munja
I sad nastavlja glasno, odvie glasno kao da bi htio da ga uju od
jednog kraja do drugoga:
- Ostao sam na tom dvorcu i razotkrio svoju duu plemiu. Ra/otkrio
je do dna.
Suci kimaju glavom, dok Musi pita nekako suutno:
A taj neprijatelj naeu naroda iskoristio ]c tvoju nevol|u i naveo te
na zlo da nisi pravo ni Znao. Je H bilo tako?
Svecu vam razjasniti kad stignem do ovogdijeia moiegpriznanja Onda
mladi obrie znoj sa ela i uzdahne:
- Poto sam mu razjasnio i ra7otkrio stoje zapravo bio uzrok da su me
izbacili, moj gostoprimac i/nenadio se, i saopio mi je neto vrlo,
vrlo udno.
Sve pomnije sluaju ljudi priu.
To to ii je rekao utjecalo je na tvoju izdaju? Saopit u \am do
kraja, plemeniti suci >nt sin mi ie mo| dotad nepoznati plemi
rekao bilo je neoekivano. U meni se razgorio pakao. Miknuo sam od
elje da idem putem koji mi je pokazao on.
- Mrnja te. dak]e; navela da si ga posluao?
- Tek tada se u meni raspalila mrnja kad je taj plemi podigao

39
38


lusto crno pokrivalo i pokazao mi glavu koja nosi dva obraza. Jedan
blag ,j dobar, a drugi crn, avolski.
Oko Draenia uzgi bali se plemii. On im neto priopuje, ali drugi
ih uutkavaju da bolje uju, dok sudac srdito pita:
- Kakve to prie pripovijeda? Govori jasno. Kakva dva obraza?
- Bit u jasniji. Moj zatitnik pripovijedao mije doivljaj koji je
bio u vezi s mojom sudbinom i upravljao svim mojim inima.
- Dakle, to je to bilo? - upita Musi potaknut i osobnom
znatieljom.
- Moj mi je zatitnik pripovijedao ovo: "Jednog dana sam izjahao,
elio sam vidjeti okolicu Zagreba. Odabrao sam skrovite putove oko
zagrebake tvrave. Odjednom opazim da stazom s Medvedgrada dolaze u
susret neki otmjeni jahai. Vidio sam izdaleka da su Brandenburgov
katelan s neakom prvog budimskog kancelara. Taj neak zvao se
Ferenci.
- Nemogue je dalje sluati - vie Draeni. - Kakvim to

pripovijetkama hranite plemenite suce?

Drugovi mu povlauju, ali ljudi hoe da uju i opet uutkavaju:
- elimo sluati.
Opet sudac mora iskoristiti svoj utjecaj da smiri uzavrelu mladost.
Jelen ko se i ne obazire na njih. Sudac ga opominje:
- Kani li nas zavarati nekom priom?
- Moete sa mnom initi to vas je volja ako se ogrijeim o ast
suda. Moj zatitnik ocrtao mi je doivljaj ovako: "Vidim kako jae
Brandenburgov katelan s budimskim plemiem Ferencijem. S njima je
bio i trei plemi, u posve neobinoj odori, koja mije upala u oi
jer takvu ovdje nitko ne nosi." Moj zatitnik tono je upamtio lice
tog mladia, ba zato to mu se ta odora uinila nepoznatom. Jo se
ogledavao za ovim gospodinom. Dok je opisivao mladog plemia,
zajedniki smo ustanovili tko je to bio u drutvu katelana i neaka
predstavnika budimske stranke, to je zakleti neprijatelj Hrvata.
- Tko je to ustanovio? - pita sudac.
- Moj zatitnik i ja poto sam po opisu prepoznao toga gospodina. ^
- Kojega? - pita sudac. ;.." - Pencingera! - upadne nekoliko
glasova. ."i - Koga si prepoznao? - pitam sada Kuevia i nikoga
drugog - njglasi sudac.
:fL:. - Svojeg najljueg neprijatelja.
--,jp - A kako se zove?
- Rei u na kraju sve do posljednje rijei plemenitom sudu jer prije
svega moram razjasniti kako sam se odluio na sve ono to se kasnije
zbilo i svalilo na mene.
upan neto razgovara sa sucima. Stari sudac ga umiruje. Onda dolazi
Draeni sa svojim drugovima i upozorava da je pria izrugivanje
suda.
- Ostavite ga. Neka govori i kazuje tako dugo dok nikoga ne vrijea
odlui sudac. - Kad smo odluili da ga ispitujemo i stavimo pred sud,
40

eha da sve sasluamo to nam kazuje. To je njegovo pravo da se brani
izjava starog suca izaziva poitanjc i posluh. Svi se umire.
Musi
ponuka Jelenka da nastavi
__ od asa kad mi je mo| zatitnik sve to rekao i kati smo ustanovili
J-! moj smrtni neprijatelj ide s predstavnicima naih neprijatelja, u
meni je planula elja za osvetom
Dakle, priznaje da si se htio osvetiti?
Osveta me gonila, ona je upravljala mojim putovima, mojim odlukama.
To priznajem pred ljudima i pred Bogom. Na te rijei svi su tihi i
mirni. I ekaju to e slijediti.
l odluio sam da se vratim u Turopolje, da uhodim.
Svoje drugove dobaci poluglasno Draeni. Znoj pospe Jelcnkuu

elo. Miii su mu nategnuti kao od tekog tjelesnog napora, l

nastavlja kao da nije nita uo:
Sve sam ugovoiiu si svojim zatitnikom. Svakog tjedna odlazio sam iz
Turopolja dva puta k njemu da mu odnosim vijesti i primim od njega
upute.
O kome i o emu?
- O kretanju mojeg neprijatelja. Odlazio sam redovito u lov u
lukavake ume. (ekao sam da vidim kako e se tamo sastati moj
neprijatelj s lukavakim katelanom.
Oito su ve i suci nestrpljiv i. Starac ubaci pitanje koje mu ve
dugo pee usne:
Kad si imao neprijatelja za njih uhodario, zato si onda izdao
Brandenhurgu svoje drugove i zato si izdao urotu protiv
Brandenburga?
Ne. nisam izdao drugove ni urotu. Tog asa planue svi zajedno, a na
elu im Draeni:
Zato ste onda, Jelenko Kueviu, nestali kad smo ili na Lukavac?
Znali ste da emo pasti u ruke Brandenburga koji nas eka u zasjedi?
- Nestao je na putu, a da se nije ni javio. Samo izdajica moe ovako
ostaviti drugove - upada imuni. Sada i suci opetuju ta pitanja:
- Zato si onda tako kukavno nestao? Odgovori: zato drugovima nisi
rekao kamo ide.
- ekao me na odreenom mjestu moj zatitnik koji je isto tako doao
u Zagorje da sa mnom uhodi svaki korak jednog ovjeka.
- Bajke nam je dosta!
;- Prvi put sam bio u sumnji da moda krivo inim svojem
neprijatelju. Moj zatitnik i ja odluimo poi u Turopolje da negdje
u blizini Lukavca promatramo sto e hm Hoe li on doi tamo? Hoe li
sa mojim drugovima doista protiv Brandenburga? Ali nismo stigli na
vrijeme u luropolje. Konj mojeg zatitnika slomio je nogu.
Grohotan smijeh poprati njegove rijei. Ipak se on ne da smesti.
Naravno, nismo ni slutili io bi se moglo dogoditi pred dvorcem
uro Lukavca da ona! u Loboru nije knez, dakle, daje netko otkrio
otu.To nam nije bilo ni na kraj pameti. Tek drugog dana saznali smo
da
41


je urota otkrivena pa bi gotovo bili svi nastradali da irnuni nije
na vrijeme stigao. Tada je moj zatitnik uskliknuo: "Sad je jasno tko
je izdao urotu!"
- Dakle, tko? - pita sudac.
- Ako ve sada odgovorim na to pitanje, sigurno mi neete dopustiti
da iskaem sve do kraja.
- Znak da kani taj grijeh navaliti na tuda leda?

- Samo na prava leda. Istina mnogo puta robuje, jer se protiv nje
roti la.
- La! La se roti na njegova usta - vikne Draeni.
- A stoje bilo dalje? - pita sudac Jelenka.
- Moj zatitnik preselio se blie Turopolju da mi bude na pomoi.
Poto je otkrivena urota, svakog smo dana uhodarili sumnjivog
ovjeka. Jednog dana. kad sam otiao u umu da straarim i opet
uhodim hoe li sumnjivac doi na razgovor Pencingeru, istri iz
gutare preda me jaha. Bio je kapetan lukavakih vojnika. Onaj tamo.
- Dakle, sastajao si se s njim? - vikne Draeni iz redova plemia a
ostali zlurado prihvaaju tu primjedbu. Jelenko se ne osvre i
pripovijeda sucima:
- Taj kastelanov kapetan ree mi tada ovako: "Danas gospodin
Pencinger ne moe odrati sastanak u umskom dvorcu."
- Evo ga! Priznaje! - javljaju se plemii, a Draeni uzvikuje
plamenom radosti. upan ushieno slua i rukom daje znakove da ute.
Sudac jedva stiava mlade. Jelenko neprirodno po vi su je glas:
- Kapetan lukavakih vojnika rekao je dalje: "Gospodin Pencinger ne
moe danas odrati sastanak jer je stigao iz Budima Verbecijev
glasnik!"
- ujete li ljudi? S neprijateljima je ortaio. Ne sluajte ga dalje.
Zabranite mu govoriti. Sramota je da ga sluamo. Sudac strogo
opominje:
- Gospodine Draeniu. ne upadajte. Mirno ekajte priznanje koje ide
vama u prilog.
Ali ga ni to ne moe smiriti. Lice mu gori i ne moe ostati miran,
sluajui priznanje smrtnog neprijatelja.
- Neka Kuevi nastavi - odredi sudac.
- l tada. plemenita gospodo suci - naglasi Jelenko - tada ree
kapetan: "Sutra doite na Medvedgrad. Tamo vas ekaju na dogovor
budimski glasnik i gospodin Pencinger..."
- ujte ga! ujte! - vie masa. a Jelenko krikne i nadvisi buku:
- A tada kapetan ree jo ovo: "Do vienja na Medvedgradu, plemeniti
gospodine Draeniu!"
S vi se dignu. l suci i upan, i sve plemike pesnice. Svi su kao val
to ga je bacila uvis divlja oluja.
- Jelenko Kuevi. izrekli ste nedostojnu klevetu - veli sudac,
uzviknuvi.
- Sramota je da mu sud dopusti govoriti - krikne Draeni.
I dok su svi zakipjeli od bijesa, suci svom svojom snagom usutkavaju
svijet, a sjedoglavi starac opet pita Jelenka: "v =".
42

Tebi je kapetan rekao: "Do vienja, gospodine Draeniu?"
Jest. rekao je mcm. l zagrmi prosvjed na ledini, a prijetnje padaju.

Kako je tebi mou.ii > reci "l K >\ idi-nja, ^ .imame l > .-..-\ nn.
n- kad ela" lukavakih vojnika pozna tvoje lice?
- Istina je to. plcim n gospodine suce! Istina, ali ja sam na sebi
imao crveni oklop. Kacigu sa crvenim perjem. I vizir na licu.
- Imao je crveni oklop - vikne upan. - To je dovoljno, on je to
bio.
Odjednom urnebesno zagrmi Jelenkov glas kao da je nakanio
govorili oblacima na nebu
- Imao sam na sebi i oklop ali onaj koji mi je dao moj zatitnik,
- Pomjerio je umom
- Ruga se sudu i zdravoj pameti. Lae svaku rjje.
- Gdje mu je zatitnik?
Kao divlja zvijer, doleti na ledinu Draeni, pa e upanu
raspaljenim
glasom:
- Vi sve to sluate? Vi ste to dopustili? l sud s vama? Vi odgovarate
za ovu klevetu. Traim /adovoljtinu.
Za njim dotre Draenievi drugovi. Ostala se masa pomakne naprijed u
divljem prosvjedu da slua ovakve ludorije.
- Ne smije sedal.K i .miolin sud plemenit - r i Turopolje.
Dosta
jeNe dam govoriti dalje, makar ga morao ubiti! - vikne Draeni.
l pesnice prijete i maevi M.J \._uje i/ koiica. Uku Jdenka skce jlamcii mrnje i prosvjeda. Ali on se ne mie. Stoji i gleda beskrajno
zluradim smijekom, drsko skrstivi ruke na prsima.
Na suevu odredbu /au/nu "kapelan banderiia svoje mjesto i -/aprijeli
svojim ljudima:
- Sud trai mir. Sud e odluiti. Neka svatko mirno teka. Dobit e on
svoju odma/du. A vas, gospodine Draeniu, eka zadovoljtina.
Smirite se.
- Moja je /adovoljtma samo u otrici maa.
- Pravi plemi mora ekati dok se ne odlui. Ako ne bude mira,
smjesta idemo u opinu da sudimo iza zatvorenih vrata.
- Bolje je tako nego da OMJ.K: N;m mnj obraz - upada Draeni.
Ali svi prosvjeduju Nitko nee da bi se rasprava vodila u opini.
Meutim, i suci ekaju i ne miu se. Kapetan banderija sa svojim
drugovima napokon uutka Vuli U potpunoj tiini odzvanja glas starog
suca:
- Jelenko Kueviu, zna li kako zakon strahovito kanjava klevetu?
- Znam. plemeniti sude.
- A ipak ne povlaci objedu?
-- Ne, plemeniti smk
~ Onda ne zna da si izrekao najongu


LUMHiuma i^aiiuiii u1 L---^-^-t-- - f
" ,
samo zato da se moe vratiti. Trebali su njegovu snanu desnicu na
bojnom polju protiv "l mana Napokon se vojvoda morao odluiti i
oda/vati se svojim prijatelnma da n bude na pomoi U bojevima protiv
Turina, a isto tako u neprestanim borbama s Budimom. Ja sa mostao
dalje u progonstvu Protiv mene naroito se urotio gospodin Verbeci
jer
sam stalno zastupao nacda ua bi bilo najbolje prekinuti s nedostojnom
laljivom budimskom vladom i i.tia,,:i >i; a : inozemstvu
kojemu bi bilo u interesu da mi budemo svoja drava kao to smo neko
bili. To je Verbeci znao i svuda me pratio i traio da me uhvati i
baci u
tamnicu gdje bih sigurno ve davno izginuo, bilo otrovom, bilo
kakviin
drugim podmuklim umoistvom I zato mi je sam vojvoda zapovijedio da
ostanem u progonstvu. ^..
- Zato ste se opet vratili u ovako opasnom asu kad |e Verbecijeva
stranka jaa nego ikad.
- Gospodin Damir i von oda imali su osobitu osnov u u n> -, i i i
i hudimske stranke pa su me pozvali da te vratim. AH tajno da nitko o
tom nita ne dozna.
45
t - Bit e kleveta tek onda kad ono Sto sam rekfCRifau moi
4"kazati. - f* l
i- - Dokazati hoe? - pita sudac gotovo zapanjen. , r.M
lb, - Jest. dokazati redom sve to sam ustvrdio. ;!";<
- Zna li, Jelenko Kueviu. to je dokaz? *irW!t*T n..*
- Znam. Vjerodostojno svjedoanstvo.
- A gdje ima svjedoka, pa jo vjerodostojnog? Nije to mogue. Svi
tvoji dokazi bit e nova kleveta.
Sivi oklopnik pribliio je svojeg konja upanu i sucima, digao ruku i
zaustavlja njihove odluke svojim povikom:
- Stanite, gospodo!
Uskomeali se ljudi i suci. Sivi oklopnik s vizirom na licu obraa se
sucima:
- Plemeniti sude, plemenite opine. Dopustite mi rije!
- to hoete? - pita sijedi sudac, dok se svjetina malo primiri,
znatieljna to e rei.
- Molim plemeniti sud da mi dopusti izii pred vas i neto kazati.
- Pod vizirom nitko ne moe stupiti pred nae lice.
- Dolje vizir, dolje - vie svjetina. Sivi oklopnik silazi sa sedla,
pokloni se sudu i javlja:
- Skinut u vizir, ali samo pred vama, plemenita gospodo suci, i pred

licem plemenitog gospodina upana. Molim vas da me odvedete u opinu.

- Ne dajte se prevariti. To je lukavaki izaslanik, hoe da ude u
opinu da se lukavo uvue do vaih povelja.
Te rijei uzvikne Slavimir Draeni upanu, a onda opetuje svojim
drugovima. Dok se svi oni neprestano uzbuuju. Darko Mrnjavi sve
mirniji i staloeniji. l opet se javlja:
- ekajte, gospodine Slavimire. ne moe on protiv nas tolikih nita.
Ipak je dobro da saznamo tko je i to. Sudu i upanu mora svatko
vjerovati.
- Bit e zlo ako ga pustite u opinu. Vi i ne slutite kakva to moe
biti zamka.
Suci ne sluaju Draenia i odlue. Idu zajedno sa upanom i s
oklopnikom prema zgradi.
Ljudi se razdijele u dva reda. Svatko nastoji da izbliza zagleda
pleatom ovjeku u vizir. Ali ne mogu nita primijetiti.
Ljubopitnost je opet porasla, a s njom i uzbuenje: - Tko se
krije pod vizirom?
" - Zato su dopustili da idu sami s njim? - prigovaraju ljudi.
< Tada Draeni, Arbanasi i Pogledi polete za upanom i ponude
mu svoju pratnju:
- Ne bojte se. Imam i ja uza se ma kao i on.
- Ali gospodin Draeni misli da bi mogla biti prevara skovana protiv
vas. Ako on iznenada navali na vas?
- Tu-je Berislavi. Tu je i kapetan banderija. Ostavite me s mirom.
l ulazi sa svima u kuu.
Opinska hrastova vrata zatvorila su se za njima. f.t^O
44

Suci. upan i sivi oklopni k uoe u sobu. Za njima kapetan banderija
maem u ruci. Starina sudac pogleda o : : ^to stoii pred njim i
oslovi
^ - Dakle, skinite vizir.
- Na vau zapovijed, gospodine suce.
Otkopao je remenje Suci, upan i kapetan zure u njega.
ve
Zagledali su se zaueno u nieioM l K e iVmemili iru oh dobrano
prosijcdoni bradom. Tamna mu je put lica i tamne su mu oi mirne,
spokojne. L" je lice ovjeka koji u sebi nosi promiljeni razbor,
odluku, spremnost na sve. Ipak ga gledaju s nepovjerenjem. To je lice
prava zagonetka. Ne po/naiu ua <tk\| n k s, okrene k upanu.
Berislavi korakne blie k njemu i usklikne zapanjen:
- Vi ste to? Vi. plemeniti gospodine?
- Kako vidite ja, gospodine upane. Na elu onim momcima vani? Da.
gospodine/i ] . To su moji momci. Pa zar niste u inozemstvu? Evo
me pred vama ovog asa. Ali kako to. Ne razumijem. Ponajprije vas

molim, gospodine upane, da kaete plemenitim

sucima tko sam.
Smjesta upan udovolji njegovoj elji:
Ovaj vitez, gospodo, pobratim je vojvode Ilokoga, plemeniti Davor
Antolkovi. Borio se s njim protiv kralja Vladis.la.va kad smo htjeli
dii na prijestolje Ivu nia Korvina. Svi ga duboko tuju i cijene.
PoSto je gospodin Davor Ifpitolkovi bio vazda uz vojvodu i na
njegovu dvoru vodio borbu protiv \ iailislavljeve vojske, otiao je s
njim u progonstvo u Veneciju. A dalje ne znam nita.
Dalje u vam rei sam prihvati Davor Antolkovi. - Boravili smo
ondje, a zatim su dolazili prijatelji gospodina vojvode Ilokoga i
ipak smirio s kraljem
gospodina D
1 i :*"!, emirin c Vralipr

- Sad razumijem zato niste htjeli skinuti vizir. <*>> no,, .
- Da, gospodine upane, zbog toga sam i doao pokriven da me
Verbecijevi ljudi ne prepoznaju.
- A gdje obitavate?
- Najednom imanju svojih sumiljenika, ali to nikome ne kazujem, to
manje ljudi zna, to bolje. I tamo imam svoje momke koje stalno
vjebam boju da proe vrijeme. I od toga e biti koristi. Poto su
Damir, vojvoda i svi nenadano pozvani na bojite, prekinuli smo nae
vijeanje i pripreme za borbu protiv domaih Turaka. E, tako sam sa
svojim momcima doao ovamo u asu kad je zapoela bitka. Moram vas
moliti za oprotenje to sam je zaustavio i to vatrenim orujem, ali
inae se ne biste pokorili ni vi, a ni Lukavani.
- Odluili smo da ih sve pobijemo, ali od vaih smo puaka morali
utati - veli kapetan banderija.
- I zato je na narod mislio da se pod vaim vizirom krije Pencinger
- razlae Musi.
- Molim, dakle, plemeniti sude, razjasnite narodu zabludu, ali ne
izrecite moje ime.
- Samo se po sebi razumije.
- I molim gospodina upana i suce da nikada ni pred kim ne spomenu
ime Davora Antolkovia jer e smjesta Lukavani tragati za mnom i
progoniti, ne samo mene, nego i one koji su me pozvali i ovdje mi
dali zaklonite. (J prvom bi redu stradali gospodin Damir i vojvoda
Iloki.
upan prilazi k njemu i prua mu ruku:
- U svoje ime i u ime asnih staraca, kao i u ime kapetana banderija.
kunem se: nitko iz naih usta nee doznati tko ste. 4 ,
- Hvala! O vaoj izjavi ovisi i moja glava. ^. ,
- Po nama ni vlas nee pasti s nje. w-j
Nakon toga stari sudac pristupa k Davoru s pitanjem: v;.^ .

- Vi ste se prijavili da sudu neto kaete? "^ ,

- Da, plemeniti gospodine suce, i hvala vam to ste mi dop^sljli da
se samo vama otkrijem. Sada molim da mi dopustite govoriti. .",.
- Izvolite, plemeniti gospodine. Sluamo vas. . ,
- Htio bih da uje i narod. Poto je sud voden pred svima, bit e
sigurno i meni slobodno da govorim javno? v ,. .
- Samo se po sebi razumije - pristanu suci. -,f:
- Jedino molim da ostanem pod vizirom. ,. ,ti,.
- Naravno. To vam je slobodno kad mi odredimo. ..-/ . ,
- I molim objavite narodu da sam vjerodostojan ovjek. ;
- To nam je dunost. lw V /
upan neto razmilja i zabrine se:
i:><<:
- Plemeniti gospodine, vi poznajete Jelenka Kuevia? ,
- Da poznajem ga.
- Onda vas sigurno nije mogao oblagati i obmanuti svojim
izmiljotinama?
- Ne, gospodine upane, ne bi me mogao nitko obmanuti niti nalagali.
Vi ete se o tome uvjeriti.
46

Dakle, hajdemo nastaviti - pozove sudac, a upan i ostali idu s
(cj,o j-.^., ve su oi uprte u zatvorena vrata opine.
Kapetan ih otvon. Kao da je ljude dotakla munja. Razbudili se,
okrenuli k vratima fcroz koja izlaze suci, upan i ovjek s vizirom.
To ih nemalo zaudi Neznanac je, dakle, iziao prekriven iz opine
kao to je i uao? Znak da su mu oni to dopustili. Ako su mu
dopustili, mora da je netko odlian I ini im se da suci i upan
svojim dranjem iskazuju sivom oklopniku neku ast.
Pristupili su k stolu. upan ponudi svoje mjesto na klupi sivom
oklopniku. Zaudcnje ide od usta do usta. Tko je taj? Kad ga aste,
ne moe biti nitko od Lukavana. a kamoli Pencinger.
Mladi plemii skupili su M: u klupko i apu:
- Tko hi to mogao biti?
Nagaaju, i Pogledic. i imuni, i Arbanasi, i Mrnjavi i Vojkovi.
Uzalud. Ne mogu se dosjetili
- Netko ih je grdno prevario - veli Draeni - neki pustolov.
- I to je mogue, ali plemeniti gospodin upan ponudio mu je s\oje
mjesto.
- Da mu je znanac, po/nao hi ga bio po glasu ve prije. Tko zna tOje sve nabajao staroj gospodi. Trebali ste traiti da i vas upute i
pozovu u opinu.
Sivi oklopnik nije prihvatio upanovu ponudu, ve mu se vrlo uljudno
nakloni i kao obian istraenik stoji ispred stola, okom u oko
sucima.

Stari sjedina MUSR ustane. Tiina. Pohlepno slua narod:

Uvjerili smo se da je prisutni plemeniti gospodin asna,
vjerodostojna osoba koju poznaje sam plemeniti upan Stjepan
Berislavi. Imamo razloga dopustiti plemeniti mi gospodinu da govori
pod vizirom.
U grobnoj tiini sasluali su ljudi tu suevu izjavu. Poitanje se
odraava u masi to K poredala na ledini. Nitko se ne mie. Svi su
usredotoili panju na ono MI > ile uti. 7abor,i\ ili su Lak i na
Jelenka koji je stao postrance, odvie mnan
- eljeli ste dati ovom M.idu neko ra/]aMi|enie - veli sudac Davoru.
Pozivam vas. dakle, plemeniti gospodine, kaite sve to smatrate
potrebnim, a sud e kasnije postaviti i svoja pitanja.
- Plemeniti i potovani > ud c! Sluao sam s( n je pri po \ifed a o
Jelen V o 1 dunost mi je da sudu neke stvari razjasnim.
Ljudi su se odjednom potisnuli naprijed, ali ih kapetan banderija
adri i opet bude tiina.
Pogledi istrauju Jetenkovo lice, ne bi li u njemu unaprijed nali
odgonetku, u kojem e smjeru govoriti neznanac. On je miran, premda
^jed. zclenkast. Desnu je ruku polo/in na drak maa, a oi mu
lutaju aaleko. Niim ne pokazuje sto oekuje, nada li se, ili se
boji.
Ispod vizira pred sudom uie se snaan i nepoznati glas:
- Plemeniti Kuevi rekao je da ne moe kazati kako je upoznao nckog
svog zatitnika.- Taj sigurno i M postoji? - upita sudac.
47

Obratno, postoji. *&*&*>"-&.v^-f";/.-,.:>.i*^^-,..^ #7; r?
- Zato ne kazuje kako se s njim upoznao i gdje je taj njegov
zatitnik. Kako se zove?
>, ,-"r- Jer je zadao rije da e utjeti i nikako nee odati ni
dvorac ni ime.
- To vam je kazao Jelenko...
- Znam sasvim tono da ga je netko uzeo u zatitu i traio od njega
utnju.
Napeta pitanja bljesnue u oima plemia, naroda, sudaca i samog
upana.
Moda vi poznajete tog zatitnika? - pita Musi.
Poznajem.
Moete li nam rei tko je? .,
*"- -Ja- i
;), U ljudstvu jo upornije pitanje, a kod sudaca i upana
zajpuoa... , - Kako? Vi, plemeniti gospodine? /otpT Vi njegov
zatitnik? - proape upan preneraeno.
^i.i-rr- Da, ja, plemeniti suci i plemeniti gospodine upane, i

-- Dakle, ipak ste se dali od njega obmanuti?

&-, - Ne, gospodo. Nisam se dao obmanuti. tj
% i - Ali kako? to onda znai vae svjedoanstvo? >v
r - Rei u svima jasno i glasno.
Q Svjetina se ukoila, samo da bude tiho i mirno kako bi mogla to
bolje
||ti. Draeni stupi korak naprijed, isprui vrat i zagleda se u
sivog
Oklopnika.
I suci i upan ekaju njegove rijei u bezglasnom miru.
- Gospodo, sve stoje Jelenko Kuevi ovdje pred sudom iskazao ja u
razjasniti i dokazati.
Ljudi se poljuljali, suci zablenuli, upan porumenio, Draeni skoi
naprijed, samo je Jelenko miran.
m - Tko ste vi? - povikne Draeni, skoivi iz redova plemia.
3^j Sivi oklopnik digne ruku u znak da ne kani odgovoriti na to
pitanje.
- Ne mogu dopustiti da tu netko govori, a ne znam tko je.
wv - Miznamotkoje-vikne jedan od sudaca - a to nam je dovoljno. .^*,
- Gospodo, pod ovim se vizirom skriva neki pustolov. elim ga
vidjeti.
- utite. Ne upliite se u suenje - digne se asni Musi. - Ne
doputam takvo ponaanje. jjfif,;
Uzbueni Draeni ne moe se zaustaviti: ;^!
- Pustolov je pod vizirom. , , .
- Uvrijedili ste asnu osobu - vikne Musi. j,..,-.
- Tko jami da je asna? <V
- U prvom redu gospodin upan, a vas opominjemo da se vladate
dostojno kao to ste se neko vladali.
- Ne mogu dopustiti da me tjeraju u la, a ne znam tko je?
- Sud je.ovdje da sudi, a ne vi.
Kapetan banderija priblii se i stade umirivati Draenia. On se
okrene prema svojim prijateljima, polagano dolazi k njima i pita:
48

u> je to. brao? Vi me ostavljate? Ne branite me?
Ne smijete se upletati u rije sudu. Sve e oni rijeiti pa emo
vidjeti i ^ ^ vjzjrom ne smije nitko na mene bacati sjenke, ja u ga
1 rJ upan, va budui tast, iskazao mu je poast. ekajte.
- Mir vikne sudac i okrene se prema plemiima. Smjesta su
nosluali. samo se Dra/enk n. moe smiriti.
Opet su ljudi mirniji, ali Ijubopitnost dre u njihovim duama. Svi
Medaju u suca koji oslovljuje sivog oklopnika:
" - izrekli ste veliku rije Molim da nam, dakle, redom kaete
to je istina u prii Jelenka Kueviea. a to nije?

Gospodo, jednog sam ^ boravio u dvorcu jednog plemia, kako sam to

priopio malo prije povjerljivo ovom sudu, i tamo susreo ovog
mladia. Odmah opazim da ga je udarila teka alost i oslovim ga.
Konano ga povedeni k sebi gdje mi se povjerio, ba kako je to prije
razloio. Pripovijedao mije kuku je u /upam>\c>i K LI Lbio od
djetinjstva. I sada su mu najednom zabranili da prijee prag. To je
za njega velika sramota, a uvjeren je da mu je i: H a m. i u Mxn\u>
in.V n, uli pK ;n L k;>j je doao s gospodom, hrvatskim plemiima,
iz krievakog sabora, u posjet turopoljskom spra viu*Ttt je bio
gost u upanovoj kui, a onda je dolazio esto pod taj asni kro\
Kuevi tvrdi da su mu njegovim utjecajem zabranili dolaziti u
upanovi, kuu.
Lae! - promrsi Draeni, ali ga prijatelji uutkaju.
l zato je zamr/.io gospodina Draenia? pita sudac.
To je razumljivo. \K\Uii: r. i govorili - nastavlja
sivi oklopnik - pripovijedan mi je Kuevi da je taj mladi vrlo
lijep i
bogat i odijevao se sasvim im fv napadno i junjakog kroja i boja.
Nisam nita rekao Jelenku. ve sam mu predloio kako bi bilo da nas
dvojica pod vizirima odemo u Turopolje i da mi pokae toga mladia.
Privolio je. Odmah sm. se spremili na put. Naime, u upanovoj je
kui taj mladi bio " posjetu.
Ta rije digne na noge /upana Ustao je kao da su mu skinuli utege.
Opet je lak i pokretljiv.
- Da. lako se zabunm jer nitko n. . i nas rei da je nepogreiv.
- Dobro gospodo nastavi sivi oklopnik - recimo da je tako. Ja ^am
pogrijeio. Ali dopustite da stvar zavrim, pa emo onda konano
ustanoviti kako je.
- Izvolite, plemeniti gospodine, nastaviti.
Narod istegne vratove i upija njegove rijei.
v ~p Od toga dana. k ud "sa.m pnj ij/nao Slavmira I)ra/ei>iL.i,Opet
sam Kuevia poveo sohom Razgovarali smo o Draeniu. Priznajem: bio
s"m zabrinut:
- Zato ste se zabrinuli"
- Ako taj mladi Draeni poira\a \.czc Batorijem i Pencingerom.
nda bi mogao nakoditi -nagoj borbi protiv Budima. To je jasno.
..- Zato niste, plemeniti gospodine, nakon toga odmah stvar javili
sv.imi sumiljenicima.
49

- Zato to sam i ja, kao to je malo prije rekao gospodin sudac,
poeo misliti: moda se ipak varam. Moda je tko drugi toliko slian
ovoni mladiu da sam ga zamijenio.
- To je bilo vrlo pametno, jer sigurno u tom lei itava zagonetka,
plemeniti gospodine - primijeuje sudac gotovo radostan i pun nade da

e pomoi razjasniti zabunu.

- Zato sam odluio da pomou Jelenka Kuevia uhodim gospodina
Slavimira Draenia.
- Ali Jelenko vam je bio pristran pomonik, jer je mrzio Draenia pa
je tako, naravno, sve radio protiv njega, voden mrnjom i osvetom.
- Moda je bilo tako, ali ujte dalje.
- Kako ste, dakle, uhodili gospodina Draenia? Recite nam prije
svega to.
- Nagovorio sam gospodina Kuevia neka se vrati u svoj dvorac jer je
kanio da nikad vie ne prijee prag Turopolja. On je posluao i
vratio se. Sastajali smo se vrlo esto na ugovorenom mjestu u umi. A
kako je bio lovac, bilo mu je lako esto dolaziti tamo. Jednog dana
opazili smo iz daljine povorku kneevih prijatelja koji su s ceste
krenuli u umu. Bilo nam je jasno da e u kneev umski dvorac gdje
se, kako znate, odravaju njihove pijanke. Kad su oni proli, mi smo
ostavili svoje konje i verali se kroz gutaru da negdje naemo kakvog
lugara ili gonia koji bi nam kazao tko je sve u toj povorci. Doli
smo do neke kolibe. Znali smo da je tamo straa. Ali ovoga puta nije
bilo nikoga. Odjednom opazimo da kolnim putem prema toj kolibi dolaze
dva jahaa. Odluili smo se sakriti da nas ne zamijete. Brzo smo
sakrili u gutaru konje i popeli se na ogromno drvo gdje smo nali
dobro zaklonite i ekali da oni prou. Kad su se pribliili, bio sam
silno iznenaen. Jedan od tih jahaa imao je crveni oklop i kacigu s
crvenim perjem. Vizir je dignuo jer nije bilo nikog stranog u
blizini, a vizir je uvijek, kako znate, neprilian. I onaj drugi s
njim digao je vizir.
- I koga ste vidjeli? - pita sudac.
- Onaj koji je nosio crveni oklop i napola je digao vizir bio je
Draeni.
- Vidite, plemeniti gospodine, avo vam je dovodio u misli neprestano
tog jadnog mladia pa ste mislili da je opet on.
- Istina je, nisam bio siguran, ali sam htio da se uvjerim.
- Kako? Zar ste ga zaustavili?
- Ni govora. Onda bih pokvario nau osnovu. Htjeli smo, naime,
doznati je li Draeni doista u slubi ili nije. A zato treba estite
dokaze.
- Tako je, plemeniti gospodine, dokaze - veli upan.
- Otiao sam na Gri i naruio isto takav crveni oklop kakav je nosio
taj jaha, a ja sam tono znao kako izgleda jer sam na dvoru kralja
Matije vidio svu silu takvih oklopa.
- to ste uinili s tim oklopom?
- Dao sam ga gospodinu Jelenku Kueviu neka ga spremi u svojem
dvorcu. I kad je on dolazio sa mnom na sastanak, uzeo je taj oklop, a
pokrio gaje crnim platem sve do poda. Na glavu je stavio crni
klobuk, a kacigu s vizirom nosio je sa sobom u vrei. Nevien,

dolazio bi u umu s jednim momkom, njega bi ostavljao da pazi na

konje, a on bi pjeice

, ,ie Tako isto uinio sam i ia Sreli smo se na odreenom mjestu,
krenuo aau . . ^^ y ^^ ^.^ ,ajc Mm, pi , , vldjeh
obavli
oklopnrka. Moogo puta smo zalazili tamo, a da nismo nita d;i Jdenka
Obiaite u taj oklop i s njime
u umio -_ .--- ; moi crveni oklopnik njihov. Tek osmi put uspjelo je. Ja sam jahao iza
, ? ni , kao njegov pratilac, a on u crvenom oklopu naprijed.
Vidjevi da
,oh" e^umom neki lugari, a njima na elu kapetan lukavakih vojnika.
notlfsnionaprrjed. l Kuevi. , ;., K " vizirima. im su nas opazili,
Unetan je pojahao br.e prenui nama.
Ljudi na ledini poeli su se micati kao da oekuju teak udarac. ?
ur>an je nabrao elo. a suci ^i -\ MI-I glave.
-im je kapetan dohn.m K nm rekao je KuSevicu, pokrivenom crvenim
oklopom i vizirom, da danas nee biti u umskom dvorcu nikakvog
vijea. Doao je iznenada Batori pa mole neka sutra doe na
Medvedgrad Na to je Ku^- potvrdio da e doi, a kapetan mu je
doviknuo: "Do vienja, plemeniti gospodine Draeniu?" La. la! vte
iz mase Slavimir.
Oajno odjekuje taj usamljeni glas nad ledinom, ah nitko ne
protuslovi, nitko ne odoha.i i:r. utm/uic. Svi ute. Kaoda
su svi izgubili eovor.
upan je spustio glavu. Nitko mu ne moe zaviriti u oi, samo mu usta
mrmljaju sablasna
Nemogue je d . Jelenko vas je prevario.
Te su rijei digle na noge i starog suca pa se okrene k Davoru:
- Plemeniti gospodine. Jelen k> : _ r> dim-inuoin inu l
>raenic
- Nije mogao, gospodine podmetnuti.
- Iz mrnie. i/ osvete.
- Alija sam stajao kraj njega, dva koraka udaljen, kao to se
pristoji pratiocu.
- Mislite li da ste uli?
- Ne, gospodine suce. ja ne mislim, nego znam. Moj sluh je ist i
nepogreiv, tono sam uo
- Ali zato malo prije Kuevi nije rekao da nije bio sam?
- Jer nije smio pioka/ K incin.. Strogo sam mu naloio da me ne
>pominje dok ja ne otkrijem svoje lice sudu, a naroito plemenitom
gospodinu upanu koji me lino poznaje.
Plemii oko Dra/eni^i u>l c: u u .- ,u,. Spustili su glave. ini im

M- da se spustila oluja u kojoj nita ne uju, nita ne shvaaju. A

on ih izazovno pita:
- Gospodo. prijak-h, zar me vi ostavljate? Vi, s kojima sam vodio
uroiu?
Suci kao da su uli rije urota i jedan od njih
Nitko mu ne" smjesta upita:
- Kako bi fe to moglo vjerovati, kad je Draeni na elu naih
"nadih plemia vbciu urotu protiv Brandenburga? . .


l
51


- Ba za to to sam uo da vodi tu uro tu on i ba za to to
sam uo da se sam ponudio imuniu da e pomagati sve to poduzme
protiv kneza, ba sam zato i vodio tako toan raun. I zato sam ga
toliko uhodio. Svaki put, kad sam htio priopiti to mojim
sumiljenicima, trgnuo sam se i opet nastavljao izvide. Nisam sam
sebi vjerovao, gospodo. I zato odluim da ga uhvatim na djelu. Onih
sam dana stalno dolazio s Kueviem u Zagorje i sakrivao se da s
prikrajka promatram to zapravo radi Draeni i nema li negdje iza
leda svoje saveznike. Snebio sam se: to to znai da lukavaki
kapetan tako govori, a Draeni vodi napad na kneza. I urekao sam
sastanak s Kueviem. I on je nestao jer nije mogao odati da ga ja
ekam. Poao je sa mnom jer ja nisam znao puta pa da ne zalutam,
doao je na ureeni sastanak. Krenuli smo dalje, uvjereni da emo
stii prije Draenia i ostalih plemia, a onda e se Jelenko
pridruiti. Ali nevolja je htjela da sam preskoio grabu i konj je
slomio nogu. Sve ostalo znate: kako je urota otkrivena i da su
Kuevicevi drugovi gotovo pali u ruke knezu.
- to ste mislili tko je otkrio urotu?
- Naravno, nitko drugi nego Draeni.
l opet se javljaju njegovi oajni povici, ali uzaludni. Svi ga
uutkavaju.
Meutim, sijedi sudac posavjetovao se neto sa svojim drugovima i
onda pozvao imunia, Pogledia i Arbanasia. Mladi plemii istupili
su pred suce blijedi od uzbuenja. Najprije postavi sudac pitanje
imuniu:
- Vi ste iz Lobora donijeli svojim drugovima vijest da uhvaeni nije
knez. to su na to rekli vai drugovi pred Lukavcem?
- Nisu mi htjeli vjerovati. Tvrdili su da nas je knez samo zavarao.
- Tko je od njih to tvrdio?
- Gospodin Draeni. A sivi oklopnik se uplete:
- I sigurno je nastojao da i drugi preuzmu njegovo mnjenje i da j

svakako prijedete preko mosta u lukavaki dvorac? Je li bilo tako? pita oklopnik.
Onda se okrene ostalim plemiima: \
- Dobro promislite, gospodo, tko je najvie tvrdio da je one u ]
Loboru zaveo knez i tko je najvie nastojao da mimo imunieve
vijesti idete u dvorac?
Malo razmiljaju, a onda redom tvrde:
- Svi smo mislili da su oni u Loboru zavedeni. Prvi je to rekao
gospodin Draeni i ponukao nas da idemo. Ali u tome se ne moe nai
krivnja.
tfti - Ostavite to, gospodo, sudu - veli im ovaj pod sivim oklopom.
i4wi! Musi je uhvatio novu nit pa se obraa domaim plemiima: v?;v
- Kada je i kako u vama nastala sumnja na Jelenka K ue vica?
- Zato to je nestao, ne rekavi nikome nita, i nije stigao pred
Lukavac da s nama ide knezu. Vidjeli smo daje urota otkrivena, a
mogao je izdati samo netko izmeu nas. Postoje Jelenko nestao i nije
stigao pred dvorac, posumnjali smo. Gospodin Draeni ga je branio.
- Naravno da ga je branio pred vama. ali iza leda sve je gurnuo na
njegovu duu - primijeti Davor ispod sivog vizira.
52

Ali d r LI ti i dan sreli smo neke lugare iz Lukavca koji su nam
rekli , su jelenka vidjeli u umi u drutvu Lukavana. Davor
odluno nijee:
Nije mogue- (>ni su oito bili poslani da to kau. Mogu ovdje
riseida je Jelenko Kuscvi bio sa m ni im dan i no, a toga jutra
daleko od Lukavca. Svu ai polaem na tu tvrdnju. Plemii ute, ne
vele nita. Sto to znai, zai ovaj sivi govori istinu? Sudac ponovo
na i ]i i/\ ui neku korist za Draenia i pita Davora
Antolkovia:
Mislite du te Draeni ponudio imuniu i ostalim mladim ljudima da
vodi urotu kako bije mogao izdati?
- Uvjeren sam u to.
Dobro. Kad bije htio izdati, zato bi tu izdaju nastojao prebaciti na
Jelenka Kuevia? emu to?
Tome je kri\ sam Jelenko. Vrele je krvi i vrue udi i nekom se
zgodom odao Dracniu, tako da je on morao naslutiti Kuevievo
ubadanje i tada.
Kad je to bilo. - prekine ga sudac.
Kad su poli na ratite, na granici su se utaborili, ekajui iz
Budima bojnu pomo,
Kako je to bilo? Razjasnite nam, Jelenko Kueviu? - pozove sudac.
Jelenko je stupio dva koraka naprijed.
U hrvatskom taboritu govorilo se o upanovoj keri i o nnauim
ljudima koji /a njome gLibe oi. Meu njima sam stajao i ja, utei,

dok se Draeni isprsio i podrugljivo spomenuo: "Jedan je od njih ve

izbaen iz dvorca jer se namee odlinoj liepotici!" Bilo |c iasno da
se to ue mene. I kad sam se naao u elni oka s Dra/eniem,
raspaljen rekoh mu nekoliko rijei.
to si mu rekao? - pita sudac.
Rekao sam mu: "Bit e jo tko izbaen iz upanova dvorca kad mu s
blatnog obraza skinu ci \ em oklop!" Tada je nastao onaj sukob meu
nama. Gospodin Damir i/.iao ie i/ svona atora i ukorio me. Morao
sam. naravno, utjeti i primiti ukor jer tko bi mi vjerovao da
optuujem tako uglednog viteza. I kad me Oi a/enic pitao u upanovoj
k ui pred svima sto imam protiv njega, rekao aru mu da on to dobro
zna. ah nemam doka/a i nitko mi ne bi vjerovao. Naprotiv, svi bi me
bili kamenovali.
Jo uvijek ne vidim zato bi Draeni svoju krivnju morao Prebaciti
na Jelenka Kuevia?
Sivi se oklopnik okrene sudu i najavi:
- Ono to je Jelciiko iako nulo rekao svojem pi oii\ nikli
iJra/eiliu, moralo je ovog navesti na misao da neto zna i da ga
uhodi. Kad smo se ^usreli u umi s lukavakim kapelanom i kad je
rekao Jelenku Kueviu: lio ^.vden:a- gospodine Dra/emu. u
Medvedgradu na vijeanju", naravdje taj kapetan morao Draenicu kasnije spomenuti to mu i e rekao u
- t Draen"-Jeopet*naoda nije bio tamo Morao je, dakle, opaziti
netko drugi nosi crveni oklop. Netko ga je uhodio i sigurno je budno
53

pazio jer je lukav do sri. Ona Jelenkova primjedba u hrvatskom
taboru bila je dovoljna da Draeniu otkrije tko je taj koji ima jo
jedan crveni oklop i koji ga razotkriva. Sad je bilo vano da sve to
Draeni ini, mora baciti na Jelenka. Postoje oteo onu zastavu, on
je morao ne samo utjeti nego se i kriti i morao je snositi objedu
daje izdao urotu jer sam ja odluio da prvom zgodom, kad mi budu pri
ruci puke, izvedem konani napadaj na Draenia i da ga razot
krijem. A ja sam bio jedini koji je titio pravednog Jelenka.
Zato se meni nije povjerio? - upita imuni. Jelenko se okrene k
svojem bivem prijatelju:
- Dva ili tri dana prije nego to smo poli u Zagorje da otmemo kneza
bio si kod mene. Tada sam ti rekao da sam oteo zastavu i htio sam ti
otvoreno priznati to imam protiv Draenia. Ti si me predusreo ovim
rijeima: "Sve mi moe rei, samo nita protiv potenjaka
Draenia". Planuo sam i pohranio svoju tajnu. Tada sam te sreo u
blizini Lobora.
- to si tamo traio? - upada sudac.
- Draenia. Njega smo traili zajedniki - odgovara mjesto Jelenka
Davor Antolkovi. - Ili smo za njim da vidimo kako on skuplja etu s

kojom hoe da ide na bojite i koju je ponudio banu. Vidjeli smo ga s

njegovim katelanom prolaziti cestom oko Lobora. Gledali smo skriveni
iz gutare i tada je Jelenko iao jednim putem, a ja drugim da vidimo
kamo je krenuo jer nam je iznenada nestao s vida. Jo istog pred
podneva sastali smo se na ugovorenom mjestu i tada mi je Jelenko
rekao da se pobio s vama jer ste ga nazvali izdajicom.
- A nije li onda zaprijetio imuniu da e svi pasti pred njim na
koljena kad projae Turopoljem?
Jest, zaprijetio sam se - potvrdi Jelenko - i samo jo malo i moja e
se prijetnja izvriti.

- U emu? - pita sudac.

- Neka mi dopusti plemeniti sud da zavrim - veli Davor - i onda e
Jelenko moi na to odgovoriti.
- Neka mlada gospoda odstupe, a vi, plemeniti gospodine, govorite
- Rekoh: Draeni je svu svoju krivnju prebacio na Jelenka Kuevia s
jednog razloga: da mu nikad nitko ne moe povjerovati ako iznese na
vidjelo krivnju gospodina Slavimira Draenia. A svrhu je gotovo
postigao, jer i mojim se rijeima jedva vjeruje, toliko ih je
Draeni obmanuo, a sam Jelenko Kuevi, sa svojim izjavama vrue
udi, potvrivao je sve objede.
- Dobro, plemeniti gospodine, recimo da je tako - veli Musi - zato
je onda Jelenko otimao plemenitog Draenia i zato ga je predao
barunu Pencingeru?
Nemir preleti svima. Ljudi su se pomakli, razbudili. Svaki se utisnuo
u svog susjeda da bi dopro to vie naprijed i uo to e odgovoriti
nepoznati svjedok. A on malo eka. pa onda odgovara:
- Plemeniti sude, Jelenko Kuevi nikad nije otimao Slavimira
Draenia . i ts ttf. ^
- Kako? Pa Draeni je bio otet. .(

Ne plemeniti sude. Nije bio otet. .
Ovdje stoje dva plemia, vjerodostojna i estita: Pogledic i
Xr|Tin,si. obojica su bili prisutni _ Rili su prisutni, ah
omamljeni. Ra/umije se, omamljeni - primijeti sudac. - Otmiar ih je
ara ispitao tko gaje platio i tko mu je dao
omami0jcUli ka"
mra nisu tamo nali - veli ^ .
Plemeniti gospodin., molim razjasnite nam tvrdnje- moli sudac. Toua
dana, kad je gospodin Draeni navodno otet, bio je nko Kuevi sa
mnom u dvorcu o kojem sam govorio. uenje prela/! ljudima i edno
oekivanje da im se zagonetka
Vi niste mali kamo ide Draeni?
L, 7
- Znali smo od K u
se sprema otii u svoj
- /.IIUII ninv v.v. m. ^ --,..--dvorac po neke stvari jer e se za nekoliko dana vjenati.
- Tada je Jelenko Kuevi poao za njim.
- Nisam ga pustio d a se makne jer ^u._\r,\ \< -\\ L >_v \ ie1e e
vidi. A meni je bila svrha da tono ustanovim Draenievu krivnju, da
ga razotkrijem kako ne bi i dalje i/davao svoje drugove I tada sam
uzeo sve u svoje ruke. Povici Draenievih ljudi padaju kao kamenac u
mru n niekii. Nitko se ne buni. nitko ne plane /bog optube na njega,
nitko ne uini nijednu jedinu kretnju. Njegov glas odjekuje oajno
kro/ timu Minmie io se . a.ia oko njega, a Davor nastavlja

optubu:
- Poslao sam dva svoja pouzdanika da prate Draenia iz daljine.
Preodjenuo sam svoja dva o\jei\a u odijelo putujuih kramara da
nitko nigdje nita ne posumnja.
- to su ustanovi]s
Pnje nego to je Draeni krenuo, otila je na put jedna njegova eta
koju je sabrao u Stubici. U blizini Save, u nekoj umi, utaborila se.
Moji ljudi nisu znali ito to znai pa su krenuli polagano cestom,
jaui korakom. Onda su ekali s druge sirane eeMe, skriveni U gustom
visokom grmlju. Dva sata nakon toga stigao Je Draeni i poao kroz
tu umu. Vlastiti njegovi ljudi su ga umo/e napali Sami iz puke
ranili njegova konja, ali ne naoigled turopoljskih pratilaca, nego
kad je Draeni pojahao negdje umom, daleki" od v, o uh praul.K a
Sve je to bila igra koja se imala odigrati pred PodeJieem i
\rhanasieeM Ja i n ;\, Jelenko hoe Draenia zaustavili. ] tada
su stigli na tu postaju predveer. Ve je prije toga Draeni govorio
>. krmarom i sve priredio. Omamio je jedan dio vlastitih momaka 4*
nita ne vide i ne uju. I dok je on pio isto vino, napajao je
krmar Arbanasia i Pogiedia dnitiim \jU\nna 7 MI V \ u r. sam
ulijev ao vino jer je znao u kojem je vru omamljujui praak, l
legli su sPavati svi zajedno. Naravno, postavili su sira/e, toboe,
da Kuevi opet ne bi navalio. Ova dva plemia /aspala su i tek su se
probudili kad je stigao neki trgovac sa sitnom robom. Toj" bio moj
pouzdanik, moj vlastiti sin. ^itavu Je no skriven t"01 ekao ito e
biti. Sutradan u zoru imao je to vidjeli.

54


Ljudi se talasaju, suci kimaju glavom, upan pun teke sumnje
. zagleda se u pod.
- Tek to je zabijeljela zora, pojavi se pred krmom
Draeni. I krmar je bio na nogama i katelan Lui. Ovaj je primao
neke naloge od svoga gospodara. Onda se cestom pojavio drugi dio ete
koju su u noi toboe poslali na strau. Zatim su jednog momka obukli
u Draenievo ruho i prebacili ga na konja, onda su otili na
dvorite i zakopali katelana Luia u sijeno. Sam Draeni jahao je
na elu povorke koja je otila preko oranica u ume.
.-* - Sve je to gledao va sin? - pita sudac. *i - Da,
gospodine. Gledao je on sa svojim drugom, dakle, dvojica.
- A to je bilo zatim?
- Najprije je krmar otiao, jaui na konju sam samcat prema selu.
Nakon toga je dugo bilo sve tiho i mirno. Sunce se ve diglo visoko.
Jedan od mojih ljudi otiao je u dvorite, zagledao se kroz prozor u
krmu i vidio dvojicu plemia kako spavaju vrstim snom. l tada je

stao vikati i zvati. Napokon se probudio jedan od plemia iz sobe.

Sudac pozove Arbanasia i Pogledia k stolu.
- Jeste li uli to je rekao ovaj gospodin? Neki vas je trgovac zvao?
- Istina je.
- Kako ste izali iz kue?
- Bilo je sve zatvoreno i klju nije bio u bravi pa smo razlupali
vrata i onda izili. Vani smo nali omamljene momke i gospodina
Luia u sijenu. On nam je pripovijedao kako je pred njegovim oima
Draenia oteo Jelenko Kuevi.To nas je silno razgnjevilo i otili
smo u potjeru.
- Moj sin, tobonji trgovac, pokazao im je put u umu kamo je eta
nestala - primijeti sivi oklopnik.
- Da, taj nas je trgovac uputio - potvrde Arbanasi iPogledi - i u
umi smo nali Draeniev klobuk koji nam je sluio kao putokaz. I
putem su nas upuivali seljaci koji su vidjeli projahati etu s nekim
ovjekom svezanim na konju.
- To su vidjeli tobonjeg Draenia. ini se da gospodin Draeni ima
pustolovnu matu kad mu se htjelo tako provoditi do utanine, a
zapravo je to uinio da ova, dva mlada plemia uvjeri kako gaje oteo
mladi Kuevi. To se moglo lako vjerovati jer je Draeni objavio
svoje vjenanje, a svi su mogli misliti da Jelenko eli sprijeiti
taj brak.
Odjednom se upan probudi iz mrtvog sna i skoi na noge:
- Plemeniti gospodine, prije toga, taj je mladi u mene teko
isprosio dozvolu da se ve za osam dana vjena. Zato bi on samo pod
izlikom traio vjenanje? Zar mislite daje njegova ljubav bila lana,
da me htio samo prevariti? Zbog ega?
- Sve moje potovanje vama, gospodine upane. Neizmjerno alim to
ba vama moram zadati udarac. Vjerujem daje taj mladi zaljubljen u
vau ker, to nije nikakvo udo. Oito je bila njegova elja da se s
njome vjena, ali tek kad bude vrijeme. Zatraio je vjenanje za osam
dana. premda je znao da nee moi izvriti? Razlog u tono
razloiti.
Zarumenjen od uzbuenja, upan pristupa blie, dok Davor Antolkovi
razjanjava:
56

Draeni je razglasio da e se za osam dana vjenati. A tri dana e
netko ga otme Svatko iv mora smjesta pomisliti: oteo ga je Jelenko
Kuevi.
A zato 1>i se dao oteti? To recite? - pita upan. Dviie suvane
stvari zbog ega mu je to nuno trebalo. Recite - ponuka sudac
Antolkovia.
- Ponajprije se C pribliavalo vrijeme kad bi sa etom od petsto
momaka morao kremu na bojite, kako je obeao banu.

- Eto. vidite klikne sudac - zar bi izdajica mogao ponuditi banu

da e mu o svom troku dovesti etu od pet stotina momaka?
- Da, on je to puti u dio samo zato da ga ban poalje natrag, da
tako na astan nain ostavi bojite na koje se nikad nije kanio
vratiti. A sada je upriliio ovu otmicu sam sebi i razglasio ULI je
predan uospodaru LukTivea A poto je u tamnici, naravno, ne moe na
bojite.
- Zato hi p skrivao ako je tako pokvaren? Mogao je otvoreno
pristupiti neprijateljima i svreno.
Da mogao je Ali u tom ga je sprijeila ljubav.
- Kako to. Ne razumijem - primijeti sudac.
- Moda je on priji- i iv.islin ot\ oreno pristali uz naeg
neprijatelja, a
moda i nije jer ga onda ne bi primali u svoj krug nai plemii. Ali,
gospodo moja, on je ljubio kerku Hrvata, uglednog dostojanstvenika i
nikad mu ovaj ne bi dao svoju ker kad bi bio u redovima protivnika.
upan pohita k Davoru i usklikne:
ovjee, znate li da mije Pencmger slao svog pou/danika i traio od
mene neka pridobijem nae plemie da pristanu izabrati za banova
zamjenika onoga koga nam predloe nai neprijatelji u Budimu. I
prijetili su mi, ako to ne prihvatim. /LI dvadeset etiri sata poslat
e mi Draenievo truplo ujete li tQ?
A to ste vi na to, gospodine upane?
Moja je ki sama odbila takvu sramotnu ponudu, makar ljubi ovog
ovjeka. to velite na to, gospodine?
Stvar je potpuno jasna. Draeni je neprispodobivom lukav-stmom i
pravom podinukloseu htio Ua vas prevede preko mosta ljubav i u
neprijateljski tabor. Da ste vi pristali, on bi se vratio i/ Lukavca
kao da ste ga. toboe, vi spasili,, vi biste bili orue neprijatelju,
a on bi morao neprijatelju sluiti po vaoj krivnji, a ne po svojoj
Osjeate li vi. gospodine *upane. u toj osnovi besprimjernu spletku
gospodina Verbceija i njegovih pristaa. Jer oni su spleli sve to u
svojim glavama. Oni koji su i kraljicu Beatricu tako nevjero jat no
prevarili Vjenali su je s kraljem Vladislavom, "onda pred svijetom
tvrdili da nije vjenana, a utroili su njen novac u njegov izbor i
zatim je i/a anali iz zem i je. Na tom istom ognjitu skuhana je
ova prevara. Jo bi vam zet bio spoitnuo da ste ga doveli u krug
neprijatelja Hrvatske. Samo je ovako mogao dobiti vau ker: da glumi
junaka.
kupanu se magli, srce mu prestaje kucati i jedva dotetura do klupe.
/ R . Htojcvau ker . . emi. a vae uvjerenje i
vaehrvatsko potenje
cl udim. l sve W mu to uspjelo da se nisam ja umijeao i rukovodio
S7


divljim Jelenkom K ue vicem i tajno uhodio Draenieve korake. Srea
da sam ga vidio kako silazi s Medvedgrada u krugu naih dumana.
Svi su ljudi poniknuli. I oni koji sluaju i oni koji ga ispituju.
Kao da su tmasti oblaci s neba sili na zemlju i polegli na njihove
due.
- I on je haraio, plijenio nae ljude? On je na elu lukavakih
razbojnika obilazio Turopoljem? - pita stari sudac drhtavim glasom.
- Sluao sam ovdje da ste se snebivali kako je crveni oklopnik mogao
pronai te povelje koje je danas iskopao i ugrabio?
Mladi su se plemii trgnuli na te rijei. U njihovim licima pojavi se
zaprepatenje.
- ini se, mlada gospodo, ve shvaate? Znam od K ue viceva momka.
Prolazili ste od kue do kue da sakrivate i povelje i povelje
seljakih plemia. Draeni je bio s vama, on je sam traio u
dvoritima mjesto i savjetovao kamo neka tko zakopa svoje povelje. Je
li, dakle, udo da su ih Lukavani tako brzo pronali? Svi neka ih
sakriju jo danas na drugo mjesto.
Nijema tiina pritisla je ljude k zemlji, mukla teina strahote, uas
smuuje im due. Suci su poniknuli. upan zamalo da se ne srui s
klupe. Sve je pokrila mrtva groza.
- Ljudi, Hrvati! Moe li sva ta zloa nai mjesta u ovjeku hrvatskog
srca?
Ovaj poklik pada iz usta suca Muica stoje naslonio sijedu glavu na
starake ruke, pod teretom jezovitog otkria. Ledena strava pada iz
tog poklika na sve due, strava se uvlai u kosti.
Sivi se oklopnik okrene k ljudima i vikne: Vvf -*
- To je prava rije. To pitanje ekam od svih vas. ^.*:i
- to hoe time kazati? - ape svijet. "9 *"it;
- Ne moe. Ovakva zloa ne moe nai mjesta u hrvatskoj dui odgovara Davor sam sebi.
- Ne moe, ne moe! - potvruju ljudi kao da bi se htjeli obraniti od
onoga to pred njima lei otkriveno.
- Ali zastoje onda to mogao uiniti Draeni? - pita Musi plaho i
jer se boji odgovora.
Sivi oklopnik sam digne svoje ruke i klikne:
- Pitate, zato je onda to mogao uiniti Draeni? Zato to dua ovog
mladia nije naa.
- Kako? Nije naa? Draeni mu je otac?
- Ali majka mu je ki naih neprijatelja. Ki naroda koji nosi u sebi
jedinu elju, cilj: podjarmiti nas. Ki brata, nebrata saveznika
kojemu smo pruili bratsku ruku, a on ju je prevarno okovao.
- Ljudi, ujte - apu kao da im pada s due golemi teret.
- Recite nam. Razjasnite - moli Musi.
- Na se zemljak Draeni oenio kerkom neprijatelja naeg. Ona

je svojemu sinu pjevala tuu pjesmu. U nj je udahnula misli, osjeaje

naih
dumana. Samo je nosio nae ime. a srce i duh bili su srce i duh
naeg
osvajaa. ,,
Duboko potreseni ljudi primaju u sebe svaku rije i iute.
Davor se okrene prema Jelenku K ue vicu: , "* ", ;
38

- Evo. tu stoji mladi istu obra/a i potene due koji je zamalo bio
progutan od klevete, jer ste joj vi priklonili uho.
Nitko se ne usuuje maknuti, nitko se ne usuuje pogledati u oi
svojem drugu. Mladi plemii osjeaju sramotu svoje zablude, l nitko
od njih nema rijei ni kretnje, jedva se usuuju disati. Svi su
oborili pogled. Nitko i ne pita tko je taj o\ i t. M o c pieii uli
n. t ia/u!krid k-vku pievai u Svi znaju da je vjerodostojnu svaka
rije jer i sud i sam upan primaju njegovo svjedoanstvo bez
prigovora.
Strahovita je oluja prohujala nad njilu>\ im tjlavamu i iii^.ia
K\lemc -.t zagonetnog /loinca. srca im zamiru, due su im uruene u
dno grudi, slomljene, ponitene oi spo/naje stiaho\i;e zablude.
Zar je mogua takva himbena, zUu maka dua u ovjeka kojemu ic lice
poteno, pogled blati, nie ljupka, <>< Kazna i plemenita - tiho
pita stari sudac.
l opet odgovara si\[ oklopnik spremno:
Kome je zloa upisana na obrazu, tome nitko nee vjerovati. 1/dajica.
pustolov, /loinac himbe, varke h eha Ijepdu. mili iu, potenje i
estitost na svome obra/u da moe zavaravati ljude. Bez toga bi mu
bio slab posao, l sad /nate otkud njemu tobonje blaizo. Otkud mu
raskone haljine1 Znam sasvim sigurno: otac mu nije ostavio nikakva
imetka.
Tek na ove rijei ljudi se okrenuli za njim. Svi ga pogleu i UMA
V i. da je nestao u zemlju.
Kad je sva panja bila usredotoena na ispitivanja tuca, Draeni se
polako izvukao iz skupine mladih plemia. Tako oprezno da nitko nita
nije osjetio. Samo da ne pobudi pozornost, nije se ni pribli/m k : "
: i su stajali malo podalje od opine. Vidio je pred sobom najkrai
put do visoke ograde, ispletene od granja. Polagano, neujno, iza
leda svih onih koji stoje na ledini, dohitao je do ograde da se to
prije pr MUCI preko, l/a ograde vie ga nitko ne moe opa/iti, tamo
je dalje trnovita pustara Lako e se, skrivajui, sve vie
udaljavati.
Dopro je sve do plota, uspne se i hoe da skoi preko.
Dva oka prate nje^j \u n.mijau.dva oku ispod sivog vi/ira. IJelenko
gleda /a njim. Ali ga ne odaje jer mu njegov zatitnik rukom daje

znak neopaenoda sve prepu ; n V mu, 1 bas IH .isu kud se bjegunac

uspinju n na plot. vikne gromki gla^ ispod sivog vizira: Draeni
bjei Eno ga, bjei.
Rijei prodrijee m., d u ljut] c kao blijesak munje. Sve se uzgiba,
svi se "krenu za kaiprstom uperenim na mladog plemia na plotu. Za
njim!
Kao jedan jedini t i taj poklik, l mladi plemii, jo malo prije
iJraenievi drugovi, poskoili su kao iva, otra koplja koje je
netko
oacio /a njim. Ali on preskoci plot. preskakuje grmlje, skriva H- u
siuiai u.
a onda se na jednom/a bi je na /em Iju i ukoi se da ne bi n ijednu n
k retnjom
prou/rokovao kripanje granja. Bode ua trnje po licu rukama s kojih
su
mu u bijegu ispale bojne ruka VKV
Preko plota skau mladi plemii, obaziru se, tre ikarom. Nigdje
"Koga. U trnje i ne zala/.e Kako bi se mogao baciti onamo. A ipak,
kamo Je nestao?
59

- Kroz prozor je skoio u opinu - veli netko od njih. l ve se jedan
popne pa ulazi u zgradu, dok drugi trae. Zamalo se na prozoru pojavi
netko i javlja da nema nikoga. Hitaju naprijed ikarom. to dalje, to
biva gua. Trae, razgru grmlje. Ve davno su proli kraj njega.
Novi pridolaze i skau, trae ga. lijevo, desno, kad im crvena bojna
rukavica pokae put.
- Ovim je smjerom krenuo. Ovamo, drugovi.
I zadu u grmlje iz kojega se Draeni digne i nagne u bijeg. Oni jo
bre za njim. Nekoliko se ruku isprui za njim. On trgne ma na
obranu, ali obrane nema. Golim ga rukama uhvate. Otimlje se, kune,
dobacuje im pogrde, spoitavanja.
- Krivog svjedoka sluate! Lanog, potkupljenog nitkova.
- Koga potuje upan i suci, ne moe biti laan ni potkupljen nitkov.
- Sve su ih kupili, sve su ih obmanuli - dobacuje on, borei se
noktima i zubima. Uzalud!
Zgrabili su ga i veu mu ruke unatrag kao robu. Dre ga vrsto dok mu
drugi sputavaju noge.
- Sad ga dignite uvis da ga nosimo. Inae ga ne moemo vratiti sudu.
Arbanasievu zapovijed posluaju i drugi. Draeni je bio svezan. I
digoe ga i nose. Pribliivi se k plotu, ljudi se obazru i upru
poglede. Slika crvenog oklopnika, sputanih ruku, razbudi sve due
krikom veselja.
- Ovamo ga dajte. Ubit emo ga.
Svi navale prema plotu, ali Davor Antolkovi pozove svoje momke na

obranu da zatite plemia.

- Ni blizu ne pustite nikoga - zapovijeda Davor, a suci mu preputaju
rije.
Smjesta su momci opkolili Draenieve nosae da zaustave val bijesne
svjetine koja se bacila prema njemu. Tada Davor zapovijedi plemiima:
- Amo ga donesite, pred sud!
Nitko se ne protivi. Svi povlauju nepoznatom tuitelju.
Suci su se, meutim, udaljili od stola i zaokruili upana. Lomi se
uruen, poniten. Glava mu pade na grudi. Ruke su mu klonule. Lice je
slika nijemog oaja.
- Htjeli smo uiniti sve da asnog i vjerodostojnog svjedoka
podsjetimo kako se lako zabunio, lako pogrijeio bez vlastite
krivnje. Plemeniti gospodine upane, sve je bilo uzalud. uli ste
sami.
- uo sam, uo, jadan.
- I sada nam vie ne preostaje nego ovom asnom ovjeku povjerovati i
izrei osudu.
Draenia su skinuli s ramena i postavili na noge. Malo su mu
popustili ue da moe koraati, ali mu ga ne skidaju. Ruke su mu
svezane unatrag kao zloincu. S lica mu kaplje krv od ogrebotina to
ih je zadobio, bacivi se u grmlje. Od mladog lijepog stasitog
mladia grdna slika ovjeka, kukavnoga, s kojeg su zderali haljinu.
A Davor pozivlje suce, naklonivi se:
60

_- Plemenita gospodo suci, sud jo nije dovren.
- Ne. jo nije.
__ Jo niste izbrhljah sve lai - vikne Draeni. _ Jadni mladiu,
nije se ni vrijedno oha/ri|eti na tvoje primjedbe ve)i mu Davor s
omalovaavajui(tm) glasom. Najednom se Draeni okrene svjetini:
- Ja sam vodio urotu protiv vaeg zulumara. Ja sam stavio na kocku
svoju glavu, svoju slobodu. Ja sam vas branio, ja sam otjerao s vaih
grbaa lukavakc razbojnike. Ja! A vi vjerujete tu nekom strancu koji
je pokrio svoje tie vizirom da mu ja ne bih zagledao u plaeniki
obra?.
l prije nego Sto svjetina dospijeva da mu neto odgovori, vikne
Davor. okrenuvi se ljudima:
Otjerao je Lukavane kad su doli na vas, ali to je sve uinio s
njima u dogovoru. Jest, po izriitom dogovoru da u vama posije vjeru
u
sebe. Ludu vjeru i pou/aanje kako je on \a branndi Dok vi vjerujete
u njega, dotle on moe raditi to ga volja i sluiti vaem
neprijatelju. Treba on vae povjerenje da moe ivjet i u \asoj
sredim, s \ania ;_ HM ili vama kovati urotu da je m o/c izdati.
Ne moe biti izdajica kome se ne vjeruje. Onaj kojeg neprijatelj

felje kao uhodu mora na svoj crni obraz objesiti drugi, poteni,
vjerni, odvani i vama odan. l/dailu treba vaa odanost da biste mu
povjerili svoje srce, misli, namjere i osnove.
Kao grmljavina, romore ra/budeni ljudi, odobravajui nepoznatom
ovjeku. Ali on jo nije svrio:
Pokrio sam svoj obra/ /am da taj ovjek ne moe u nj zagledati i
njegovi ortaci to flt uvaju moji momci. Bila bi odvie masna lovina
kojom bi se oni divno okoristili. A da je moj obraz ist i svijetao,
to vam dokazuje povjerenje to mi ga poklanjaju plemeniti gospodin
upan i va plemeniti sud.
Doi e djelo na vidjelo1 - vikne Draeni iz svega grla, bjesnei.
Sve mu pjena izla/i iz usta.
- Ve je dolo na vidjelo - vikne Davor.
Svi promatraju sivog oklopnika. S\i ivu ^daa svoje \ trovanje, svoju
poast, dok crveni oklopmk, sav razjaren, kukavan, smlavljen, stoji
usred ljudstva kao hrast usred gromova iz munjevitog neba.
Zatim se sudac opet obrati Davoru:
- Kako to da ste ba danas izali pred nas i zato niste prije
iznijeli sve to?
- ekali.smo najprije da imamo u ruci sigurne dokaze protu kr-.L.i A
kad smo dokaze imali i kad sam potpuno stekao isto uvjerenje, i moja
Je savjest bila nacistu da imam u ruci pravog zloinca, tada smo
ekali samo dan da izae na Turopolje. Jelenku je bilo do toga. vie
negoli do njegova ivota da ga razotkrije pred svima. A to sam
odobravao mladom cvjeku. Vjera u Draenia bila je tako velika da
bismo je teko mogli pokolebati Vidjeli ste i sami kako se vjeto
izvlaio poto mu je Kuevi skinuo vizir, kako je sve prikazao u
svoju korist. ak je i optuio Kue-ca da mu je on dao da obue taj
crveni oklop i da je morao pod Prijetnjom ii na elu lukavakih
vojnika.
61

- Jo jednom vas moram pitati: mi smo danas ve unaprijed znali da l
se neka siva eta sprema i trojica mladih plemia pripovijedali su
pred upanovim dvorcem o toj eti.
- Da, vidio sam izdaleka ove plemie i Jelenko ih je poznavao, ali
smo ostali mirni i nismo se brinuli za njih. Samo jedan na momak
pohitao je u Turopolje i doznao da ete se utaboriti pred opinom.
Sreo je trojicu plemia, ali im se maknuo jer je imao da nas
izvijesti kako se vi spremate na obranu. Odluio sam zaprijeiti
Lukavanima da proliju vau krv i pruiti Jelenku mogunost da skine
vizir Draeniu, stoje tako vrue elio. Doznali smo da je Pencinger
s Ferencijem u umskom dvorcu zakljuio odmah danas ii na povelje i
zato smo odmah opremili nae momke i ekali da se pojave Lukavani na
elu s crvenim oklopnikom. A sada molim, plemeniti sud, da vri dalje

svoju dunost.
Sve to vrijeme stoji Draeni svezan, zurei u zemlju. im Jelenko
progovori, Draeni se trgne, pokroi naprijed, ali koraci su mu
kratki jer su mu noge svezane. Sudac pozivlje Jelenka da kae to je
elio.
Zvonko se pronosi njegov glas nad glavama ljudi, to su stali i
napeto sluali.
- Plemeniti sude, pristupam ovamo i optuujem Slavimira Dra-enia da
je oklevetao moju ast, bacivi na mene sumnju najstranijeg,
najgnusnijeg, najsramotnijeg zloinca, izdajice svojeg doma.
- Tvoja nevinost je dokazana - odgovori sudac. ."j-.t;
- A je li dokazana njegova kleveta pitam slavni sud? ifvr .
- Jest, i kleveta je dokazana - odgovori sudac. -1
- Plemeniti sude, po zakonu i pravici imam pravo traiti osudu i
nanesenu klevetu. .>j
Svjetinu prolazi tiha
strava... (i
"Dakle, to je ekao Jelenko. To je ekao", apu ljudi drhtavo.
- Po zakonu klevetnik ima platiti oklevetanom ponajprije odtetu u
novcu.
Jelenko drhtavo vikne:
- Odbijam novac kojim mu je platio neprijatelj njegovo izdajstvo.
V; Sijedi sudac nastavlja kimajui: :&t - Tvoja odluka je asna.
fer- - Plemeniti sude, jo neto propisuje zakon za klevetnika.
4* - ujete li, to je ekao Jelenko tako hladnim mirom - apu
ljudi
na ledini, a sudac zakima:
- Jest, zakon propisuje: tko drugome klevetom unitava ime i ast,
ima mu se izrezati jezik i prognati ga iz naeg kraja.
Klonue uhvati Draenia. Klecaju mu noge. S ledine se uju glasovi:
- Smrt je zasluio, smrt!
- Ali ja neu njegovu smrt - klikne Jelenko.
Draeniev pogled uasa krui, nekoga trai da progovori za njega
rije ili odnekle oekuje spasenje?
Lijepo, mlado lice izoblieno je od straha, drhtanja, oi vrludaju,
istrauju sve tamo gore pod lipu gdje jedan dio Davorovih momaka uva
lukavake vojnike, drei ih na okupu, strahom od vatrenog oruja
protiv kojeg nema borbe sabljama ni kopljima.
62

Kapetan Lukavana uzvraa Draeniu pogled, ali je taj potiten i
vidan l ukavanin se boji da bi se sjetili i njega pa uti, ne mie
se, Zdno s vojnicima Ali nitko ne misli na njih. Svi su
zaokupljeni niraeniem i onim u" se dogaa pred sudom.
Sve upornije |(aic osuenikove oi. Nitko se ne javlja u njegovu

obranu. .
Uzalud Draeni n i i aohi i i glavama onu zlatnu glavu koja hi ea
mogla spasiti Ali daleko je upanov dvorac. Vidik mu spreava granata
stabla. Ipak mu se ini da bi ve morala znati i uti to se ovdje
zbiva. A gore su Luci., njegov katelan i njegovi momci. Zato nitko
ne dolazi? Dakle, do njih jo nije dospio glas u u\or.i -.udu? IH,1
viui pm* l a s u od asa kad mu je Kuevi skinuo vizir, a odozgo
nikoga? to je to?
Ne. ona ne zna, ne zna.
Draeniu je jasno da tia je ne\oija su^a /a vrat kao krvnikove ue.
l nema bijega ni pomoi Svi su konci izmeu njega i bivih poklonika
i drugova popucali
Draeni se okrene sucima.
Plemeniti sude. molim, dopustite da samo nekoliko rijei progovorim s
gospodinom upanom kojemu bih imao biti zet.
Poluglasno je izreka da ne bi drugi uli i prosvjedovali. Suci se
posavjetuju Onda ustane najstariji, odlazi upanu Berislaviu koji je
klonuo na klupu i priopi mu elju osuenika.
Bez dozvole krene Draeni prema njemu, dok straga ljudi prosvjedom
diu ruku.
upan ga mrko doeka i pita:
- to bi ti imao jo da kae meni nakon svih tvojih podlosti?
Molim, ne dajte da izvre nada mnom osudu. Ja u vam sve potanko
ispripovijedati sramota moja pada i na vas.
- Na mene - plane upan i blijedo lice odjednom bude tamnocrveno. Ja da nosim na svome imenu tvoju sramotu?
- Vezani smo. plemenui gospodu c, svezani i bilo to mu drago, kriv
ili ne kriv, vaem e imenu biti samo ^ >d koristi ako ne dopustite
da izvre nada mnom osudu koju ne snuje izrei ni jedan plemiki sud.
Ovako se kanjavaju samo obini zloinci.
- Sto. zloinci? Nema veeg zloina od tvojeg.
- Ni tada ne moete dopustiti i!.i i^i/\vi tak a .da nada mnom,
plemiem. Imam pravo da se pozovem na kraljevski sud.
- Dakako, tta kraljevski sud. Oni e te jo i nagraditi za tvoje
Podlosti.
- Zbog vaeg imena nastojite da barem odgode, pa makar me zatvorili.
Zbog mojeg imena ? Zbo a imena - opetuje upan i kao da je tek l
s^nvaio da je ovaj mladi bacio ljagu na njegovo ime i povezao ine
i pesti ne s njegovom linosti, s njegovom istom blistavim
potenjem.
Mupa pred sud i suce i navjeuje im da mora neto kazati ljudima J
su svjedoci ovog strahovito- otkria.
ni ~ Ovaj mladi ovdje prua slik u t..-\jc-ka kojemu je srce na
jeziku, l govo lice izazivlje pouzdanje lice njegovo osvaja
potenjake koji nikad


nisu vidjeli crne himbe pod oblijem dobrote. Tako je, eto, mogao
obmanjivati mene i moju ker i sve moje prijatelje.
- ast vama, upane - kliu plemii odano. Poraen slua Draeni
kako ga njegove rijei jo vie udaraju i guraju pod no osude.
Berislavi pak digne glas:
- uj, mladei. Upii to u svoje due: ne moe sin ove zemlje prodati
kuu svoju, rod svoj, brau ni za kakvo blago ovog svijeta. Ni za
kakve asti zemaljske. Berislavii i njihovi hrvatski drugovi, samo
su au, potenjem, prolijevajui krv i ginui, stekli i plemstvo i
darove zemaljske.
I onda se okrene prema Draeniu, pa opet k mladim plemiima:
- Ovoga ovdje nitko ne smije smatrati sinom ove zemlje. On to nije.
uli ste to je rekao vjerodostojni asni ovjek pod ovim sivim
vizirom. Mati mu je bila ki onih prevarnika koji su njega iznajmili
za svoje zloine. On je sjeme neprijatelja.
- Istina je. Istina - viu ljudi sa svih strana ogoreni.
- I zato neka ga nitko ne zove imenom hrvatskim. U njemu tee krv
prevarnika, otimaa naih sloboda. Onaj koji hoe da nas lii pisanih
povelja, taj hoe da od nas uini robove, sluge, hoe da nam otme
pravice i slobotine. Brao, po pisanim zakonima kraljevstva
hrvatskoga, samo onaj moe imati svoj sabor koji ima poveljom
priznato pravo. Tko nam uzme te povelje, taj hoe da nam otme najveu
svetinju hrvatski sabor. Taj eli razruiti najjau nau tvravu.
Kad je to izrekao, glas mu je drhtao, obuzeo ga oaj i osjeti da ne
moe vie gledati svezanog i posramljenog mladia i krene ravno prema
opini.
Za njim ide kapetan banderija, osjeajui da mu treba potpore, utjehe
u golemoj nesrei.
Oaj obuzima raskrinkanog izdajnika. Pogled mu trai, dozivlje, moli,
gotovo vie. Zebnja mu je u kostima. Zubi mu svokou, bijes mu para
grudi, mozak vri, misli trae zaklonite od onoga to mu prijeti,
uzalud.
Onaj koji ga je uzimao za zeta, prijatelji koji su ga tovali,
branili, astili, zvali ga junakom, okrenuli su od njega glavu.
tovie, pruili su ruke za njim i hvatali ga tamo u grmlju da ga
ponovo izvuku pred sud.
"A ona koja ga ljubi? to e ona? Hoe li doi, poletjeti da ga
oslobodi?" - pita se on udaren smrtonosnim igom izopenja.
Doi e. Mora doi. Ljubav njezina ne moe preboljeti. Ne moe
zanijemiti, ne moe se oteti. Ljubav njezina mora ga spasiti kad uje
stranu osudu. Ako ne ljubav, a ono samilost. Njezina enska samilost
kao spomen ljubavi.
Nije mogla, ne moe ljubav izbrisati nitko niim. I zloinci su bili
ljubljeni.

Sto god uinio, ljubav ne moe ostati nemilosrdna. Sva mu je

nada u Vileni. Ali gdje je?
Vikao bi, ali gore ne dopire njegov glas.
Gdje joj je otac? Zato je otiao upan? Moda je pohitao gore k njoj
da joj kae? On gaje odbio, prokleo, ali njoj nee sprijeiti da ga
oslobodi strahovite osude.

upan je mukarac Ne moe prijei preko njegovih ina. Ali ona je
ljubi ea. ne moe ljubav suditi kao to sudi sud. Ne moe. Te su
misli prohuiale mozgom, kad ga opet trgne glas smrtno
omraenog protivnika
jelenko Kuevi ponovo je stupio pred suce:
Plemeniti sude. izrekoste osudu po zakonu i pravdi. Molim da mi
dopustite naglasiti jo jedno
__ Sto elite?
- Podsjetiti plemeniti sud na stare obiaje i propise zakona koji
pruaju jo jedno pravo
- Koje to pravo?
- Sud moe po zakonu predati osuenog klevetnika onome kojega
je oklevetao.
- Jest. ako to oklevetani zatrai.
Smrtna zebnja strese Draeniea Ljudi povlauju Jelenku, dok sudac
ponovo uzima rije
Da. zakon doputa da osuenika osudi i sam oteenik koji je
oklevetan.
Drhtavim glasom vikne Jelenko:
Molim ovaj sud da osuenog preda meni.
Tiina pada na ledinu kao da su svi izgubili govor, ekaju odluku
suda. Odluku koja im donosi slutnju neke nove grozote. L" krilo
tiine padne od^oMn
Jelenko Kuevi ima pravo da mu predamo osuenika. Tako je
prihvate i druga dva suca, a sijedi starac obraa se k Jelenku:
Predajem ti osuenika da sam izvri osudu koja je odreena! Kr\ se
zaustavi u Draenievim ilama. Uruio se. Tijelo mu je obamrlo.
Klecnuo je. dahnuo Kaoda mu oi^a i n ot; a sa izlazi iz tijela. U
oima strava.
Mladi stoje hm lijep kao djevojka, slavljen kao junak, potivan kao
u?or plemenitosti, stoji sada pogren, osramoen, predan na milost i
nemilost osvetniku
Nitko ga ne ali Svi povlauju traei odmazdu pravednosti. Iz svih
usta padaju po njemu pogrde. Os\eta je /akipjela i prc>.1,i.. uas
ushitom onome od koga se ne moe oekivati samilost. Prema izdajici
nema u njihovim duama nimalo suuti. Due su im pune odvratnosti,
gadljivosti i nemilosrda
Ali i neto drugo pee milio\ e due. Jo jedan udarac uzvitlao je to

njihovo ogorenje Jo jedna kap ui pala je u njihova srca. Njihovi

Orazi poprskani su sramotom, porugom.
laj crveni oklopnik stoji pred njima, ne vunu "kan i/.laiiea,nego kao
Vdva uvreda, smrtna poruga njihovim dobrotama. Obmanuo ih je
bifjJm Plemenitu. Ohlagao potenjem. Ulio je u njih vjeru i oni
bi se
p0J,a "JeSa Pobili, za njega ruke slavni u vatru, za njegov obraz i
potenje
1 bi se. Obasipali su ga potivanjem svojeg srca i potenom vjerom.

64
65


Jelenko Kuevi okrenuo se k njima. Neto je strahovita u njegovu
liCU.ll/ niLi i\ i MUHI i u1r.!/, \ i se pmsji m |ena aaisa i/
M >ie e e sada jurnm1
bujica u njihove obraze, to su tako prestraeno uprti u njega.
Jelenko se popeo na sedlo, isprsio, okrenuo se k njima, a licem inu
sijeva sto munja. I vikne gromkim glasom, punim nekog divljeg y.idovoljstva:
- Evo, moja brao. Moja je osveta izvrena. Doi sada, J rue
imuniu, i digni ma da ubije izdajicu. Doi da brani potenjaka
Doite, sudite me! Evo, tu sam. Obeao sam doi kad izvrim to ,nm
naumio. Evo me. Doao sam.
Potreseni su, nijemi. Osjetili su bi njegove due.
- Evo tu sam. Uhvatite me, vodite, tuite, gonite, kunite. Jelenko
Kuevi, izaziva, razbija, kukavac, kojega su vratili s ratita jer
m pokvario bitku. Neto je sramotno poinio. Nije mu se htjelo
rmnije\ati krv na bojnom polju. To ste mi bacali u obraz.
Nitko ne odgovara. ini se da ih svaka njegova rije udara u
sljepooice. Svi su pogledi smueni. I K;S m r-ta paaa tua
bodljikava, ognjena i pali ih.
- Hajde, imuniu! Mora me ubiti za svojeg \elikog oboavanog
prijatelja. Da sam ikad progovorio, optuio ga pred vama, bili biste
me kamenovali, prognali ispod starog krova koji me rodio i othranio
potenim.
Sav je kao iva vatra. Okree se desno, lijevo i vie sve jaim
glasom:
- Zakleo sam se da u se osvetiti svima. Njemu i vama. Evo, moja je
osveta izvrena.
I onda se ponovo okrene imuniu i vikne:
- Obeao sam ti: kad jednom projaem Turopoljem, vi ete biti
poraeni, poniteni do mojih nogu i drhtat ete preda mnom. I/\ rio
san obeanje. Projahao sam Turopoljem da vam razotkrijem vaeg

ljubimca
I onda se odjednom plamteim bijesom okrene k Draeniu i usklik"
strahovitim plamenom osvete: ,,
- Sada je moj i vodim ga kamo hou. A vi mu dajte svoju zastavu dl
je nosi, onu zastavu koju sam oteo Luiu. (
Vie ga ne mogu sluati. Pali ih svaka rije kao da im otvorene ranj
zalijeva ljutom ui.
imuni istupa prema njemu i hoe da neto kae, ali mu on upada
rije:
- Hajde, vodi i asti Turopoljem mladia o kojemu si rekao: "Sve mi
smije rei, ali nita protiv Draenia!" Evo, tu ti je tvoj
slavljeni, potovani, plemeniti, koji je mene, nevrednika, uvijek
pred vama branio, uvijek ispriavao moje zloine, izdajstva, uvijek
ih zaodijevao isprikama da ga mrzim, da ga progonim zbog djevojke.
Evo, ja sam ga progonio jer mi je jedan plemeniti, uzvieni ovjek
hrvatskog roda, otkrio da je podlac koji se uvukao meu estite
sinove naega roda.
Davor mu prilazi i podsjea ga:
- Dosta, Jelenko! Ne ubijaj vie. Uzeo si stostruku zadovoljtinu.
Zatim prilazi k mladim ljudima, nekadanjim njegovim drugovima, da im
razjasni njegovu ekstazu:

Jelenko je vrelo Sto je dugo pod zemljom trailo izlaz da provali,
udari i sad se baca nebu pod oblake. Svi odobravaju utnjom.
- Njegove patnje sanu > i poznajem - veli Davor. - To su patnje
skrivene u prsima. U asu zadovoljtine morale su izbiti.
Sluaju ga blijedi, potreseni, poraeni.
Prvi se snae Darko Mrnjavi. Uvijek je hladno promatrao sve
dogaaje, a bio je lino naidanc , k- k- n k u K \ 1 1 . 1 zato mu
sada pristupa
prvi i oslovi ga:
- Gospodine Kueviu, golema nevolja progonila je vae drugove jer su
lutali mrakom zablude. R a/ umijem \aMi gorinu i jad, t )pra\ Jano
je sve. Stojimo pred vama, skidamo klobuke i diemo maeve u poast,
na zadovoljtinu vama molimo, svima oprostite!
l ve su drugi povukli maeve iz korica na poast, jo prije dva sata
sramotno obeaenome
Onda iz redova izla/i imuni:
-~ Znam. Jelenko, meni nema isprike. Meni najmanje. Svima prije nego
meni. Ima pravo Moja savjest nije na strai. Slijepo sam vjerovao
ovom ovjeku i nisam dtipusiio da ini se povjeri. Ja mi ka/e istinu
V. K! si ono jednom pokuao Sad tek vidim to smo uinili.
- Jao nama dok smo slabi u vjeri, a brzi na sumnjama! - primjeti sada
Arbanasi.
Smiljan Pogledi dodaje hrabro:

Bili smo spremni prikloniti uha zloincu kojeg nam je poslao

neprijatelj da nas oku/i sumnjama.
Dok oni govore. Jelenko se zagleda daleko. Ne govori. Neto mu sja u
oima kao da je sve ovdje ve zavreno i sad se sprema na neto
drugo, to je negdje mnogo dalje odavde
Ne odgovara, ni imuniu, ni Mrnjaviu, ni Davoru. Misao i pogled
nose ga neodreenim smjerom.
"Kakve ga misli spopadose"? - pitaju oko njega.
Odjednom zamiri, izmeu trepavica iskre mu se zjenice. Kao da
njegova osveta jot nije dovrena. Neto udno prelijee njegovim
obrazima, upalim blijedim, ispijenim, poluzeknim. avolskim smijekom
iskrive mu se usta, avolska radost odrazi mu se na licu.
"to mu je? Zato uti1 Zato ne progovara drugovima na njihove
rijei? Niti se obazire na poast koju su mu iskazali, Ni pogleda ni
rijei nije ih udostojio Ne mogu to prosuditi ni shvatiti. Ili ga je
muka izbezumila, ili srce otvrdnulo i zatvorilo se svima zauvijek?"
Samo as-dva i nestade s njegovih usana zlokobni smijeak. Pogled mu
se svi ne dolje gdje Draeni stoji svezan. Jelenko mu posprdno
dovikne:
~ A ti razbojnice moje asti, dre kao kukavica. Ti gade svih
n|skosti, posljednji odpatku s\ih gadosti, sad dolazi red na tebe.
Svezani kleca, jo malo i past e na zemlju.
- Drite kukavicu na nogama. Sad je moj. Hajdemo na posao. .....
^tran 7gri Draenievo tijelo. Oi mu gasnu, lice mu je smrtno
D11jedo, a usne vapiju:

66
67



- Oslobodite me osude, vi to moete. Pristajem na sve Sto zatraite
od mene.
- Ja ne pristajem ni na Sto - odgovori mu Jelenko - i ne traim
nita.
I svi na ledini radosno povlauju:
- Izvri, Jelenko, osudu, zasluio je.
y*t Sramota i nevolja Draenieva ispunja ih trijumfom, dok on moli:
- Gospodine Kueviu, pruit u vam svaku zadovoljtinu.
- Hulja ne moe dati zadovoljtinu potenjaku - vikne Davor ispod
svog vizira.
Plemii povlauju, l puk odobarava vikom nad bijedom ovjeka koji je
njihove linosti poprskao sramotom i porugom prevare. Rumeni od stida
i bijesa viu Jelenku: " - Na posao. Izrezi jezik iz kojeg su
izlazile himbene rijei.

- Izrezi glasonou blatne mu due.

- Neka nikad vie ne kalja niiju ast. \h i - Ovamo britvu, ovamo!
f> !* Svi se okreu prema uvaru opine koji je iziao iz zgrade s
britvom
Ljudi dru u oekivanju.
Draenievo je lice posivjelo. Groza mu je izbeila oi. ini se da
su om Od straha iskoile.
i!lf< - Gospodine Jelenko, uzmite sva moja imanja.
- Jo se usuuje sine. avolji, ponudili mi prokleto gnijezdo? i r.>
i On se pribliava Jelenku i dok svjetina vie, molei, gleda u
Kuevia: . * - Uzmite sve, sve to hoete.
- Moda e ustupiti i nju? Vjerenicu svoju - viu glasovi iz guve.
Buka se stiava im su spomenuli vjerenicu. Svi gledaju Jelenka, ali
on prezirno odgovori na povike:
- Meni da ustupi vjerenicu? Tko sam ja? On bi jedini pristajao uz
nju. Lijep, mlad, bogat. Ne moe se nadaleko nai mladi koji bi
bolje pristajao od Slavimira Draenia. Reklo je to itavo Turopolje
i svi vi.
I opet k njemu pristupa Darko Mrnjavi, spazivi da poar u Jelenku
raste:
- Dosta ste nevjerne drugove razapinjali na kri. Zasluili su, ali
je previe.
On se isprsi na sedlu i vikne:
- Tko se ikad sjetio da je previe blata na mojoj glavi i previe
muke u mojem srcu?
Darko slegne ramenima. Svaku mu rije odobrava, svaku provalu
bjesnila razumije. Htio bi ga samo smirili, ali uzalud se nada.
Opet se Jelenko obraa Draeniu i promatra ga. Kao da ga obuzima
neka radost to mui svog zulumara. Ne moe ga pustiti iz ruke i
ponovo ga navlai na muila strave:
- Kako e izgledati tvoja ljepota bez oruja tvojih kleveta? Isprui
jeziinu. :B MI

_ Me muile me r-moli on - makar znam da sam kriv. Zbog mene
vam je Vilcna /uhranila dola/Hi u kuu.
_ Dakle, ipak zbog tebe, oho/avam gospodine. _ Priznajem. Bio sam
Ijuhomoi.in na \.i^oJ n \I-L Jana. Molim vas ovdje javno, na
koljenima, pred svima oprotenje.
Jurmava. guva i vika. Punim ustima siplju po njemu psovke. Kukavae.
rmti kao prosjak. Valja se u kukavtini, u gnusobi svoje himbe.
Nekadanji drugovi, koje je prevario, obmanuo, osjeaju se kao
ranjemei kojima JelcnVvo svojim podrugljivim rijeima raskapa rane.
Poskakuju i dovikuju edni osvete:
Nema oprotenja izdajici, nema oprotenja izdajici, nema. Sve mu se
vie pribliavani, a ou se uijeca "Ln > da ]c u kipuvm "kotiu l

pograbe opinskog u\ara i gumu ga naprijed:

- Britvu daj Kueviui.
ovjek poima na ledinu uz burne poklike ljudi. Davor se priblii
Jelenku. ovaj silazi s k mi, i >,>!,> ./ -,p,,i a/]im"c\,iiu Ah Mnsta ne uje u grmljavini ljudstva koje se podalo ei osvete.
Svi su se okrenu i prema opini i ekaju.
Ranarmk mora biti ovdje da mu poveze. Takav je propis. Komadi jezika
se i/u-/x, a on mora zaustaviti krv da mu rana zacijeli. I onda
gospodin ide u progonstvo.
- Gde je ranai n:k? Ci d K je
Svi se okreu i pm/aju ruke /a nekim snanim ovjekom to izlazi iz
opine.
Davor se vraa k Jelenku. Neto su se sporazumjeli, na to mladi
zapovijedi plemiima;
- Na konje sv i koji ele vidjeti to jo nisu vidjeli.
Poskakali su SM u sedla od radoznalosti i elje da vide neto to bi
zadovoljilo njihovo c;ji>iLV];k.
A onda Jelenkn odreuje pred opinom najmlaim plemiima handerija:
Hajde, neka banderij ide naprijed da slava bude vea.
Ogledali su se za svojim kapetanon. la ga pitaju. Ali on je otiao u
opinu zajedno sa upanom I odlue posluati Jelenka. Vue ih
znatielja i bez pnanja kapeumova s.u svi na okupu, pitajui: Kojim
putem da idemo? Ravno cesiom
N uko ne zna io Jelenko :ma na umu. Ali ini im se da Kuevi kani
osuenika povesti u umu da ondje izvri k a/mi l o doka/uiei si ruci
kojim ih je poslao.
Krenue. J_ banderija odmah Draeni. im je osjetio pod sobom i ja.
ve se (Oporavlja. Ruke su mu svezane unatrag, ali noge su mu
Mobodne. Moi su ih odvezati da uzmogne jahati. vrsto se opre o
stremen. Konj i cesta pribiru njegove misli i smanjuju stravu. Osjea
mogunost bijega Ako zabode ostruge konju u trbuh, odjurit e. A
posadili su ga na njego, a vlastitog konja. esto je pokuavao jahati
na om konju, a da ne uzme u ruke uzde iz prokSenosti i
besposlenosti. Sada
69

bi mu to moglo koristiti. I misli mu zaigraju u mozgu, lete, trae,
sklapaju plan kako bi utekao i spasio se.
Ve je priseban i zna: mora se pritajiti da nitko ni u pogledu ni u
kretnji ne otkrije to misli.
Skrutio se, uutio, spustio glavu i zuri preda se kao zvijer u kavezu
to eka kad e se eljezne reetke naas otvoriti da se baci u
slobodu.
Sa svake strane su po dva konjanika. Ali to ga ne strai. Mora ih
zaskoiti i prikazati se kao da je potpuno potiten, slomljen i

predan sudbini. A njegov e konj, im ga udari ostrugama u trbuh,

divlje pojuriti.
Sve vie se saginje, ali se vrsto upre u sedlo.
Iza njega imuni i drugi zagrebaki i turopoljski plemii, tek onda
Jelenko i Davor.
Povorka ide cestom. Prolaze kraj grmlja. Izmeu lia spazi Draeni
blijedo lice ispod pee. Naas mu sine u oima. To je Jasenka. Premda
crnu peu nose stare ene. Ipak se nije prevario. Ona je. Samo
trenutak i ve je lice iezlo. Glava kao da se povukla iz grmlja ili
je propala u grane. Ne usuuje se ni malo krenuti glavom onamo da ne
bi svratio na sebe panju pratioca. A htio bi da vidi nije li tamo
iza grmlja jo tko drugi. Misli rade i oi neprestano gledaju
naprijed gdje se iza oranica pomaljaju ume. Tamo e ga voditi
Jelenko. Tamo e on izginuti u trenutku kao da ga nikad nisu uhvatili
ni vodili. uma mu je siguran spas.
Povorka je ostavila grmlje uz cestu i pola gore, kad se odjednom iz
ikare digne mukarac, nosei njeno ensko stvorenje u crnoj
haljini. Mlada u crnoj pei klonula je kao bez due.
Sve je Jasenka gledala oko trista koraka udaljena od opine.
Ugledavi brata u povorci, htjela je kriknuti, otrati mu u susret,
ali od uzbuenja klone u zaklonitu i srui se na ledinu od
prevelikih uzbuenja koja su potresala izmuenu duu. Vjerni Jelenko
v momak brzo ju uzme na ruke i nosi ispod gustih stabala. Za njim
tri stara gazdarica da pomogne mladoj gospodarici.
Pohitali su prema Kuevievu dvorcu. Nitko ih ne vidi, nitko se ne
osvre na njih. Svi su upiljili poglede u povorku to kree cestom,
svi ure za njima da bi bili svjedoci to e se dogoditi s
osuenikom.
Jahai napreduju polagano kao da se ne ure. Banderij kree i ne zna
gdje e se zaustaviti.
Tako su jahali pola sata, kad se odjednom u prvim redovima pojavi
sivi oklopnik i zapovijedi povorci da skrene desno.
Draeni spazi zaokret i sav se strese. uma je bila njegova nada,
tamo bi mu se bilo lako spustiti konju na vrat, zubima uhvatiti grivu
i potjerati ostrugama u gutaru. Kad stigne na zaokret, izvrit e
svoju namjeru. Njegov konj nee ga ostaviti.
I eka spreman da izvri posljednji pokuaj. Jo vie se sputa
naprijed. Stigao je. Zaokreui, ostalo je izmeu momaka i njega
dosta prostora. Zaas zabode ostruge u tijelo svom konju, spusti se
na njegov vrat, zubima uhvati grivu i dade mu smjer. Od boli konj
poskoi i divlje jurne ravno cestom koja vodi u umu.
Sva se povorka uskomeala. Poklici, krikovi, dozivanja i dvadesetak
konjanika divljim trkom dade se u potjeru.
70

jedan je od njih iskoio daleko naprijed. To je Jelenko. Bijesna trka

c.imo nekoliko asaka. .
uajei,.pnko brzo dostigne bjegunca, pograbi uzde i zaustavi ga. Ali
ga
raeni goni, udarajui konja mamuzama i on opet juri, Jelenko s
njim,
ne P3oUseZdaUjeUkonjl podivljao. Ali i onaj koji ga zaustavlja. Svom
-m ..se uza ni i ncvr uli n: snagom dri i natee uzde. est,nom
ja*uza ^^ ^ bjcgunceBi drugi jahai. Jedan uhvati
bieguneva konja s druge strane i silom ga zaustavi. Konj izranjen po
trbuhu divlje skae i u.milie se. .......
Skinite Dra/n, - zapovijedi Jelenko.
Jedan konjanik pograbi Draenia, drugi prereze uzicu kojom je vezan
za sedlo. Skinue ga i povukoe dolje.
Tako. to je dobi. zadahtan promrsi Jelenko. - Jedan momak neka
side i ostavi svojeg konja.bjeguncu.
Brzo su izvrili njegovu zapovijed. ..,,,_,, t.
l opet se Draeni n na sedlu, daui i kunuci zlu kob.
Jelenko
mu dobaci:
c
. , ...
- Priznajem, mudro si izmislio kao to su tvoje podvale i himbe bile
mudro smiljene. Ali nadrljao si i ovog puta.
- Tko bi ikad slutio d;i bi mogao da izmisli ovakav bijeg.
- Vjet je na bijegu kao to je bio vjet na zloinu. Morate mu
priznati, a sada natrag.
Nakon ove Jelenkove odredbe Draeni osjeti da je sve svreno.
Kupa se u znoju i ini niu se da ^;.e MUIM liruuot: srur^i n^oiu SL-pusti sa
sedla i udan glavom #neJto tvrdo i tako utekne jezovitoj osudi.
l povorka krene neto bre.,: . , , .
ftjRAENIEV$ASTELAN
umskim putem najbrim trkom, juri Lui, Draeniev katelan, da
to prije stigne u umu ki i Brandenburga. im je Draeni pred
opinom razotkriven, M . mu je to kriomice njegov momak u upanov
dvorac. Ne rekavi nikome nita, on je potajno uzjahao konja i udario
prema Lukavcu.
S njim je po;i< i momak glasonoa, ali ovaj stalno zaostaje, jer
katelan divlje jun.
Draeniev pouAlamk sretno je umakao, nitko ga nije sreo itavim
Putem jer su svi bili nkuplieni pred opumin. ;i L! n /n: ;n,,\a
duu >.. odvKe Je daleko da ondje togod saznaju.
Napokon je l U^L stigao u iume koje pripadaju gradu Lukavcu. Tu s"
mu svi putovi poznati. Nakon trke, nar" ^ n - " ll nedkni " ni

yJ|e ?-na daje uvijek straa Pencingerovih lugara.

Viknuo je pred kolibom nekoliko puta. Vrata se otvore i dva snana c
Y)eka izla/e:

- Stoje, gospodine, da ste tako zadahtani? - upita ga Pencigerov
bradati pouzdanik.
- Nemam kad govoriti. Gdje je gospodin katelan? U dvorcu?
- Nije dugo to je ovuda pojahao u Lukavac.
-il.e
ogej
- Znate li sigurno da je otiao tamo? Moram ga odmah nai. Pjv> ito
govorite.
- Sasvim sigurno. Stao je ovdje nekoliko asaka i dao nam nalo:
- Kakve naloge?
- Kada se vrati crveni oklopnik iz Turopolja, neka mu uC..
brzoteom javimo u lukavaki dvor. |
- Dajte mi jednog od vaih konja. Moj je odvie umoran. um <, . _
katelanom.
I siao je, dok je jedan od dvojice lugara otiao da mu dovede konj
Ovaj drugi ga dotle ispituje:
- Gospodine katelane, neto se moralo strahovito dogoditi. \".
sasvim izoblieni.
- Nije udo takva prokleta sudbina. Tko bi to mogao vjerovati
- Dakle, nesrea?
- Golema nesrea za mojeg gospodara? i
- Valjda nije ranjen? Zar su moda Turopoljci navalili?
.-r - f)st.i\ itc nic. nemam kaci goMM :.i Mini mi se pamet. "Vt
svu sreu hip,: a d\ i -i i,dal]e:i . >d opine l IKK a hi
se v;etili i mene. a i uda je moj
gospodar izgubljen. Ovako u moda ipak dospjeti da mu dovedem]
pomo.
- A to se dogodilo s njim?
- Tko bi znao to sada s njim rade. Zacijelo e ga zatvoriti im su
Ugledali njegovo lice. Platit e to skupo tko god je uinio.
- Ja nita ne razumijem.
- I ne moete to razumjeti. Neki sivi avoli su se bacili na Dotle je
stigao Luiu i njegov momak koji je zaostao i pita ga:
- A ne zna tko su ti razbojnici koji su mojem gospodaru pomrsili
raune?
- Ne, gospodine katelane, im je sivi protivnik sjeo na leda crvenom
oklopniku i otkrio ga, bio sam kao lud. U prvi as nisam mogao ni
vjerovati da je to lice naeg gospodara. I prva mi je misao bila da
vam brzo javim, a ne da pitam tko je taj sivi vrag. I drugi nisu
nita znali, takva je strana bila vika. Bio sam sretan da mogu umai
pa to prije k vama.

Ve je lugar Luiu vodio drugog konja. On skae na sedlo i bez

rijei krene uskim puteljkom prema Lukavcu.
Tjerao je kao pomaman sivca, drui od strave, neprestano mislei
ito se pred opinom Turopolja dogaa s njegovim gospodarom.
Nita ne slutei, lukavaki katelan vraao se iz umskog dvorca i
polagano dojahao u grad Lukavac.
Ulazei u dvorite, odjednom ga zaustavi buno drutvo mladin

mukaraca. S njima su n ljepotice. Prepoznao je gospodu i gospoe
koji su bili gosti kneza Brandenburga u njegovom krapinskom dvorcu.
Veseli mladi ljudi pohitaju k njemu, pozdravljaju ga. Lijepa mlada
ena prva se nade pred katelanom i klikne:
Gdje ste. gospodina barune? Zar ste bili na Medvedgradu? Pozdravio je
i stao se ispriavati da ga zaokupljaju veliki poslovi, a
tada upita:
.- Kada ste stigli u Lukavac?
- Ba juer prije sumraka. Bio je divan put. l druge dvije lijepe
ene nristi.pe k DK-n:u. a i/a njih gospoda. Dok se pozdravljaju,
zapita ih.
emu imun zahvaliti tu veliku sreu da vas opet vidim u
Lukavcu1.
Ba ne bih rekla da vas naa blizina usreuje-veselo e barunica
Marcela.
Pun sam brige zbog proljetnih poslova na polju, a ove mi nisu
dopustile da moja srea /abhiia s\ im iUKi;| i adi isti kad Nam
\as uuledao Drski ovjee, kako umijete divno lagati.
- Vi stalno drugujete s vraiima, lijepa barunice. Htio bih znati
koji je to od lijepih da volci a bio tako jjuha/an i podsjetio \ a^
da poli a/i te svojeg starog oboavatelja u Lukavcu?
Znam na to nianite. Varate se. Odve su gospoda ljubazna i vesela i
vrlo me dobro zaha\ljaju. dakle, m mh -.e bila ni sViia da i o\dje
ima nekih kavalira koji su mladi, ali dosadni kao markgiol Danijel.
Dola sam jednostavno da se smijem do besvijesti. A gdje nema Petra
Pana, tamo se ljudi smiju samo pri potpunoj svijesti.
Gle. gle. dakle. Petru Panu iskazana je ta velika srea?
- Ni izdaleka njemu, \ec njCLiimni salama Mi smo, dakle, doli da
ukorimo kneza ito nas tako dugo zanemaruje. To se jo nikad nije
dogodilo.
- A vi ne znate zato se ne mie odavde?
- Sto? Zar ie mo/da ovdje kakva ljepotica koja nadomjetava sve nas?
- Ne znam Mislim da nije to uzrok - izvinjava se Pencinger.
Vano mu je da nisu mMa -..i/naic u (ioidani. Ml.-.d.i Va: un\ >. r.
rlja dalje:
Stigli smo juer u dvorac i podigli silnu buku. Potkastelan nas je
upozorio da nismo sanu Vi l i dvorcu visoki gost, ak poslanik pape.

Naravno, morah smo se sklon, u u. uiiiu- kiLL\o!K: Iijep^ --ojC

/a^i ai^Io je odlian poslanik, roak kraljevske kue DEste. Tu se
moramo vladati rio oprezno.
-^ Uza sve to mj CL nu i j\_i < prirediti krasnu veselu proslavu. To
smo /"traili od kneza *- razjanjava druga ljepotica, a gospoda
povlauju.
- Orgije nisu mogue u prisutnosti takvog dostojanstvenika - upozori
ih katelan.
-- Sad razumijem zato se Petar Pa n usu ; k \i\ a oa nam PUH-MI neku
veselu predstav u. U pravo smo preneraene Va dvorski lakrdija
pravi je


72


pogrebnik, samo bulji preda se i nita ne govori. Nije ni udo da je
knez sasvim sjetan pokraj njega.
- Bio je bolestan - primijeti, ali ljepotice ne posveuju tome
panju.
- Da, to nam je rekao, a sada elimo u slavu njegova zdravlja
prirediti slavu smijeha. Traimo od vas da zapovijedite Petru Panu
neka nam priredi neto naroito veselo. U Krapini su nas svi
ostavili. Nitko se ne brine za nas. Ni knez, ni vi.
- alim, lijepa barunice, rekoh vam: u gradu je gost zbog kojeg ne
moemo i ne smijemo zbijati ale*. Ali idem da vidim to je s knezom
pa
emo ve neto ugovoriti. i>-v u u;
l on ostavi gospode i uputi se u katelanski ured.* M!T"H ,..-,.
Naavi samoga potkastelana, upita ga: ,#& - to je s knezom?
- Nee umrijeti. Ve je proetao trijemom i zapovijedao gromkim
glasom kao da nikad nije bio ni bolestan. Pozdravio sam ga, pokuao
sam mu kazati kako se radujem to je ozdravio, a on me odmjerio
bijesnim pogledom i poao dalje, onda je krenuo u blagovaonicu. Kad
sam tamo doao da ga zapitam to eli, naao sam svu sluinad kako
stoji pred njim, a on im objavljuje da je preuzeo svu upravu u dvorcu
i da ga svatko mora sluati ako nee da izgubi glavu.
- To je, dakle, to je neto novo. Oito me kani skinuti sa asti
katelana?
- Tako se i meni ini. Upravo sam vam htio poslati brzoteu da vam to
javi.
- Nita se ne boj. Priredit u mu sutra veliku slavu i donijeti mu na
srebrnom pladnju turopoljske povelje i zapaliti ih pred njegovim
oima. Onda e vidjeti.
- Danas do veeri sve e biti u mojim rukama. Crveni oklopni k otiao

je da ih pokupi.
- Kad bi ih mogao tako brzo pronai?
- Zna vrlo dobro gdje je koja skrivena. Sam ih je zakopavao i skrivao
sa svojim turopoljskim drugovima.
- Divim se vaoj dosjetljivosti, gospodine barune.
- Uzalud mi moja dosjetljivost kad se on ne bi znao tako divno
pretvarati. I zato znaj: sutra na slavi donijet u knezu te povelje i
javiti mu da su svi turopoljski plemii njegovi podanici. Neka ih
sada pozove medu svoje vojnike s kmetovima i neka im zapovijeda. I
sva njih"va imanja pripadaju Lukavcu. Vidjet e ti kako e me knez
zagrliti i onda je vjeno moj. Ve sutra mogu uiniti s Gordanom i
njenim sinom to me volja.
- Sad razumijem zato ste tako veseli.
- A to radi papinski poslanik?
- Govorio je s knezom vrlo kratko vrijeme i povukao se opet u svoje
odaje. Petar Pan bio je dva puta kod njega, ali to su govorili,
naravno, ne mogu znati.
- Idem sada k njemu, stalo mi je da steknem i zadrim njegovu
sklonost. A tebi je dunost da se pobrine za sutra. elim da bude
velika

Barunica Marcela i njezino drutvo ba su mi dobrodoli Kako im
g mn palo na um da se pojave, a da ih nismo zvali? ,
. ...
je samo \. ^^ ^ ^ /;,pan|cn, kad su se juer pred mrak pojavili.
>, "" A-i ie Marcela \ e izgubila strpljivost jer markgrof tako
dugo ne
dolazi u Krapinu. Luda je za njim. Gutala ga je pogledima svojih
lijepih oiju.
Kad bi ga samo progutala? _
On je neprestano s knezom i uvijek neto tiho i povjerljivo
razgovaraju," a im se ja pojavim, uute.
^ Svi e oni nestati odavle kad ja Ine a -pet i > l i n usvoje
ake,a ,o e biti sutra. Nakon i-p/he svi su moji zarobljenici.
Pred papinskim poslanikom ne moete izvoditi orgije. Njega u sutra
odmamiti iz dvorca. Taj mladi pop oito nije mnoeo nauio na
kraljevsk im d\<>io\ ima "l "^inia nm ie/i pi^lodunost i
povjerljivost. Moj je plan gotov, sad idem da mu se poklonim. Krenuo
je sam u pi kat pa se dade najaviti Stjepku. Kad mu sluga saopi
da ga poslanik oekuje, pokuca na vrata i duboko se klanja:
- Dolazim ravno s Medvedgrada. I opet se moram vratiti. Stigao sam
samo da pitam kako se asni gospodin osjea i ima li kakvih elja.
_ Vrlo ste paljivi prema meni. gospoumeKirmii:. Sve i L uVilijepr1
i dobro nasmijei se Stjepki naivno jedino na dvoru
nedostaje malo veselja. Va lakrdija zaslum bi naziv trageda, a ne

lak unjaa. Nisam uo od njega niti jedne vesele rijei. Bio je kod
mene, ah uzalud sam nastojao da se razonodim. ini se i kne/u ne
prija to njegovo mrano lice. Malo prije potuili su se na njega i
kneevi gosti. S potpunim praumi Rekao bih: tome se ovjeku vrze po
glavi mrnja prema vama, gospodine katela ne, a ne dunost da
zabavlja kneza i njegove goste. Upravo je neprijatan.
Naivni pogled mladog poslanika i njegove uvjerljive rijei ispunjaju
Pencigera uvjerenjem da Stjepko go\ ori istim \ to ga ponuka da bude
jo ljubazniji i nastoji ga sasvim pridobiti za sebe.
Petar Pan vazda je sp1c(Vaiu brinui se kako bi mene izbacio iz
kneeva srca. To je posve uspio To sam vie sretan to nalazim kod
vae milosti hladno prosuivanje, unato vaoj mladosti.
-- Mladost nije zapreka da /ivin pnnna! i a na M >t !-..:x Ve
tamo na opkopima bilo mi je jasne d.a vas lakrdija smrtno mrzi, ali
zbog kneza kojemu je nosio lijek zauzeo sam se za njega. teta samo
to njegova mnja oteuje razonodu koju ovjek treba na odmoru.
Zadovoljan ovim rijeima, Pencinger izjavi:
Osjetio san da je moja prisutnost ovdje potrebna:^"
__- Moda nije potrebno da lakrdijaa kaznite, ali vjerujte: nema
kneevskog dvorca, a ni kraljevskog, gdje bi se dvorska budala
usudila
ovako nemilo ponaati.
- Otuio mi je kneza pa se sada smatra gospodarom na dvoru.
, - Otuio vam je kneza ! mda\a ^nsptulai ne/r;,
ji:nMidivati.,K.ad budem s njim razgovarao, upozorit u ga da vam
ini krivo.
"5

Katelan se rastapa od radosti i odmah i/javi Stjepkuda e biti sve
p0 njegovoj elji.
Smjesta otvori vrata i pozove slugu da mu naloi da pozove Petra
Pana. Onda se vrati svojem tiosiu. sjedne mu nasuprot i stade se i?
vin|avati zbog buke koju su oito podigli juer gosti.
- Varate se. Ne smetaju me. Rekli su mi da su knezu stigli gosti,. a
:.iime se radujem. Harem emo i m a i i malo drulv a; pa i /e usku
L: l)iilio\||c
ene, ako su estite, pruaju lijepu razonodu. A naa zarobljenica se
ne pokazuje, oito je vrlo potitena.
- Neizmjerno alim tu lijepu enu, asni gospodine, to smijem reci
samo v ama n eti] i oka. ali mem MI \e/ane i uke. Kl a1|c\a
/apmijed lesko
me obavezala daje drim ovdje. Nita joj ne manjka, obasip] iem ,
svim udobnostima, ali kralj mi je naloio po svojem poslaniku da -nu
odgovaram za nju svojom glavom. Moda ete vi, asni gospodine, moi
to uiniti kod kralja u Budimu?

Zapanjen tom drskom lukavosti, Stjepko je ipak zadrao naivni

smijeak na usnama i spremno odgovori:
- Razumijem vas, gospodine, i odazivljem se vaoj elji, to vie, to
sam gospou uzeo pod svoju zatitu. .1 "s d \ a da n a ai x- o \ Lije
od m a rati, a
zatim pohitati u Budim. It
U to se u sobi pojavi Petar Pan. Lice mu je alosno i mrko kao daje
sada doao od neijeg odra. Mrko se pokloni i pozdravi. Pencinger ^e
isprsi pred njim i da pokae koliko uiva sklonosti u papinskog
POM.Inika, sjeo je kraj njega i mrko pogledao Petra Pana. .
- to misli lakrdijau, zar te drimo ovdje da uini ljudima botavak kod nas nesnosnim?
Petar Pan se duboko nakloni i ne veli nita.
- ini se da zaboravlja kakav se odlian gost nalazi pod insim
krovom. Ili tvoja bezbona dua kani prosvjedovati protiv crkveno
dostojanstvenika? Poznajem te, Petre Pane, mrzi svakoga tko nos
sveeniku haljinu.
"Dobro me utinuo" - veli u sebi Petar Pan, "samo to sam ja ni sreu
u milosti ovog mladog popa." Zatim se pokloni i opet ne veli nita
- Bezbonik je on - nastavi Pencinger, gledajui Stjepka - pa M
pretvara da vas toboe ne eli uznemiravati. Lijepo e kralj gledati
kad nU isprippvijedite da vas je otjerao zapravo dvorski lakrdija.
Ali ja u m" izbiti iz glave njegove line osjeaje. Mrzio ti, Petre
Pane, sveenika ili ne ima se pokoriti.
- to mi je initi? - pita Petar Pan vrlo mrkim glasom.
- Skidaj sa svog mrkog lica tu mranu masku i zabavi odlino] gosta.
Danas i sutra, bio dan ili no, neka su u dvoru sveane aljiv"
predstave. Ne igraj se s mojom strpljivou. Sad idi.
- Pokoravam se vaoj zapovijedi - veli Petar Pan i izlazi iz sobe
- Mrnja mu viri na oi i usta i na ui - primijeti Stjepko. _Zahvaljujem, gospodine barune. Nisam mrane udi, vedar sam i elju1
vedrine oko sebe, pa e mi ona dva dana biti mnogo udobnija i
veselija
Pencinger odlui da jo ostane u razgovoru sa Stjepkom. Ali se naglo

vrita Na pragu se pojavi potkastelan. Nije doao u pravi as i
Snrineer mu odmahne rukom da ide.
Ostavi me kad govorim s odlinim gostom. Ihrito tome potkastelan ne
odlazi, ve pristupa blie.
Oprostite, gospodine katelane, moram vam kazati: nai su u Turopolju
doivjeli strahoviti napadaj. TU _ Ne bojim se. Odbit e ih i
pokositi.
Ne gospodine katel me pojavili su se neki sivi oklopnici s
crncima i itavom malom vojskom i razotkrili crvenog oklopnika. "U

Katelan skoi i pohita prema svojem pouzdaniku:

_ Tko to veli. .
Ovog asa dojahali su Lui i njegov momak. Ovaj je vidio crvenog
oklopnika. na njemu je leao si\i i otkrio ga l iko /na M o M- sada
ve tamo dogodilo.
Sive oi u blijedom kastelanovom licu ukoile se. Stjepko opazi kako
mu /noj oblio elo Ne moe prikriti uas. I potrao je bezumno prema
\ratima. Tek tamo se sjeti da nije svojeg odlinog gosta ni
pozdravio, l odmah se vrati k St.iepku:
Sto puta vas molim, ne zamjerite. Imamo neke pobune naih kmetova,
uvijek smo u borbi s tom eljadi u ovom kraju i upravo mi javlja ju
da se neto neoekivano dogodilo. Moram smjesi a OM.niti d\nrac i
/bilja ne znam kad u se vratiti.
- Razumijem vas. uospodme katelane, neu vas ni asak zadrati.
Nadam se da emo do veeri opet biti zajedno.
- Ne /nam. vaa milosti, vjerojatno u biti prisiljen da sam idem
upokoriti buntovnike. Ipak. do Mina eu nm/da biti ovdje Molim
i/nesite svoje elje potkastelanu. Ni do ega mi nije toliko stalo
koliko do vae udobnosti i razonode Ako se lakrdija ne bi pokorio
mojoj zapovijedi, smjesta se potuite potkastelanu
Brzo se oprosti, odla/i trijemom, gotovo tri u katelanski ured.
Tamo ga eka Draeniev katelan Lui.
to se dogodilo? - vikne jo na vratima Pencinger.
Lui mu br/o ispripovijeda, stoje uo od svojeg momka, kako su
crvenom oklopniku skinuli vizii i kako je tamo vidio neke sive
oklopnike i itavu etu momaka
Zar ste poludieli - vikne Pencinger. - Gdje bi Turopoljci uzeli
toliku vojsku da svladani moju vojsku i otkriju vaeg gospodara?
- Ne. to je bila neka druga eta koja je dnjaliab kasnije i
zaprijetila vatrenim orujem.
eta koja ima puke? - zapanji se Pencinger. - to bi mogli biti samo
ljudi i/ Budima. a ovi ne bi napadali l )i a/eniea Da ni MI oni s
ratita?
Ne znam. gospodine barune. Valjda nisu oni na ratitu doznali da Je
Gordana uhvaena i vratili se? Moda Damir? To mu se ini
vjerojatnim.
ovjee, je.U tvoj momak, pouzdan?
Pametan je. bistar i odan mi je kao ocu. A itavi banderij turo-P
liski spremao se danas na neto jer su svi bili na okupu, a ova je
eta djui ila odnekle i sasvim su drugaije odjeveni nego nai, u
nekakve sive

76

odore. S njima su dva oklopnika s vizirima koje nisu skidali. Moj n<
<uiak
bio je tamo dok nisu razotkrili moga gospodara. ,
- Kako je mogao do gospodina Draenia da mu skine vizir?
- Ponajprije su se pobili na maeve. t - Uinio je ludo kad je
pristao na to.
- Prisilio ga je sivi. >
- Tu nema to dalje raspravljati. " "f
- I ja tako mislim, gospodine barune. Sav drem za sudbinu s\
o lu
gospodara. Zacijelo su ga zarobili. - to su radili moji vojnici?
- Siva je eta u njih uperila puke, a od toga se boje i strepe i
morali su se predati.
Pencinger izbaci nekoliko bijesnih kletvi i pograbi potkastelana.
- Idi brzo dolje. Sve to je momadi u dvorcu neka uzme oni/je.
neka sedlaju konje. Moram ostaviti dvorac, a ti pazi naroito da bude
mladom poslaniku sve po elji. Ali knezu ni rijei o tome. .
Potkastelan pohita dolje. Pencinger ponovo ispituje Luia. Ne moe
mu nita novo kazati, ve opetuje ono to zna.
Onda Pencinger odredi.
- Moramo odmah u umski dvorac. Dostaje tamo momaka. Sam u vas
predvoditi. Ali prije svega treba nam poslati u Turopolje nekog uhodu
da pogleda to se tamo dogodilo da nam donese daljnje \ijesti.
- Moj momak poznaje svaki kut u Turopolju. Samo bi mu trebalo
izmijeniti odijelo.
- Tamo u umi ima seljakih odijela.
Sili su dolje. Sam Pencinger stade pomagati pri osedlavanju konja, J
t
onda ostavi dvorac i divljim trkom krene u kneevu Sumu. *
M,-, i , .11 iiii L ; ui|a -.r Tii.ii T,i n ti Stiepkov u sobu i
stade se prevnati u
tihom neujnom smijehu i objavi: (tm)
- Izvrit u zapovijed gospodina katelana.
- Neka je pobuna u Turopolju i zato su ga zvali. Potkastelan. rekao
da je crveni oklopnik raskrinkan.
Petar Pan se zapanji i iroko rastvori oi:
- Ako je pobuna, onda neka bude blagoslovljen onaj koji ju, zapoeo.
Trim odmah priopiti gospodi Gordani.
IZVRENJE OSUDE
^M Povorka s Draeniem skree putem. ,>/,.i, - ^
Stigli su pred Kueviev dvorac. Draeni pogleda preko ograde u
dvorite.
udno je to. ini mu se da povorka nije stala pred dvorcem. Banderij
ide dalje? Dakako, nee oni u dvorite, samo njega vode s onkraj

ograde.
Jelenko trai zadovoljtinu svojoj osveti da proslavi svoj dvorac
odmazdom protivniku. Da, tako e biti. ... . - ... .
.
m
78

l niegov je konj stigao uz ogradu. Sad e otvoriti vrata i uvesti ga
u Kueviev vrt.
to je? Muti li se njemu svijest? Zar ovo nisu vrata u Kuevicevo
dvorite? Oni idu pokraj njih? Ne otvaraju, ne ulaze?
Malo podigne gla\ u da se uvjeri. Zar je smuen od strahota koje je
doivio ili su uistjnu proli uz ogradu, a nisu se zaustavili.
Pred oima "u je oblak. Ipak razabire drveni Kueviev dvorac. Nikoga
nema, a oni prolaze kao da .leleiiki > tu ne slan uje to to mora
biti?
Jedva mu zamagljena svijest ustanovi tu injenicu, trgne ga neto
novo. pred oima mu je sasvim nova slika.
Kroz drvee zabijelili se zidovi s trijemom na koji se oh.iraju
prozori Granato drvee poraslo je vrtom. Procvali buseni jorgovana. I
zidani dvorac. Oko njega ograda napola zidana, napola od rczamu:
drveta. Sve blie mu dolazi slika ili se on primie k njoj. Zar ie
to predoba ili uistinu prilazi k upanovom dvorcu
Srce mu poinje kucati, osjea duu. U njemu dre. Dah mu se vraa i
nada u ivot ponovo zakola. Pogled trai s onkraj ograde upanova
dvorca, tamo bi morao biti njegov katelan Lui, onaj koji nije
dolazio ni blizu pred opernu Prepoznaje nekoliko lica njegovih
momaka. Katelana nigdje
Kako je to mogue da nije dotrao ni on, ni tko drugi od njegovih
momaka?
Tamo pod trijemom u prizemlju nekoliko ena gleda iza stupova. Digne
pogled na zgradu, tamo negdie mora biti ona. Prsi mu se nadimlju,
misli bistre, snage opet pribiru.
Od pogleda na taj dvorac probudi se. Tu mora nai spas, ali neto
valja uiniti. Mora vikati, kliknuti, dozivali nju koja ga ljubi. Ona
e uti, dotrati, baciti se na put kojim ga vode. Ne moe dopustiti
srce da Jelenko izvri svoju odmazdu, ona mu nee dopustili da
Jelenko izvri osudu, Ona ga ljubi i u njoj je njegov spas. Ali ne
smije ostati miran.
Ne moe proi kraj njenog dvora, a da ne bi gromko i/viknuo njeno ime
i zatraio njen LI poni oe. Jelenko Kuevi je zaboravio da e se
posluiti njenim imenom Ili moda ona nije tamo?
Ledena mu zima j tosti uji kroz tijelo pri toj pomisli. Bez daha
gleda kako se banderij pribliava prvom uglu ograde.
Pogled Draenicev zapne o prve redi \ e nandeiija. Neka ruka U crnim

bojnim rukavicama UM u v is. Sivi konjanik zaustavlja konjanike.

Zato to ini? to hoe? Ne moe vjerovati. Ipak, jahai se
zaustavljaju ispred ograde upanova d \. >i e a Za njima svi oni
sprijeda i oni straga zaustavili se. On ne uje vise topot, ve samo
neke odredbe, hitne primjedbe, uenja, zaprepatenja, osvele ednih
i zlokobnu radost.
U tom dvorcu kim Jelenko i/v i ni osudu suda? Tu kani zadovoljiti
svoju odmazdu. Tu pred njenim dvorcem? Njoj naoigled? Zar se
Prometnuo u zv jer - pita se Draeni.
Ipak sijevaju u dui iskre tajnih nada. Ako Jelenko hoe izvriti
osvetu pred njenim oima, onda je spaen. To ona nee dopustiti. Ne
moe dopustiti
Neka samo pokua Jelenko. Draeni vie nema straha. Ona e mu
79

istrgnuti iz ruke britku otricu, dogodilo se to mu drago. Bacit e
se preda nj i zakriti mu put do jezive osvete.
U bunilu gleda oko sebe kako silaze s konja, kako se spremaju na
neto to mu sve vie oivljuje njegovo pouzdanje.
U dvoritu topot konja, zveket oruja, poluglasne rijei, udni
amor, sve to dopire do Vilenina uha kao mrmor uzburkanih valova
rijeke. Nita ne razumije, nita pravo ne razabire, samo gibanje
konjanika.
Nastoji neto i uti i pruiti glavu kroz prozor i pogled upire
onamo. Neka bijela maglica zamuuje joj vid i um u uima zagluuje
sluh, oajna obrati se staroj gospodi pored sebe:
- Tetko, kao da su to nai? Prepoznajete li koga od njih?
- Vidim neke sive momke i nekog sivog oklopnika s vizirom na licu.
Ali i Pogledia vidim, i Arbanasia, i Simunia.
- Sve su ih zarobili?
- Ne izgledaju kao da su zarobljeni. A ne vidim Lukavane. Ili su to
ovi sivi koje vodi taj pleati ovjek s vizirom na licu.
- ujte, tetko, nije li ono tamo Jelenko? I on je u sivom oklopu.
Ispod vizira ga prepoznajem.
- Pazi! Svi gledaju gore, a nitko nita ne kazuje. I Draeni gleda.
Vilena pokrije lice rukama da ne bi susrela njegov pogled. Sve joj se
ini da joj netko para itavo tijelo ledenom otricom. I sve je boli.
Misli su joj postale kamen i tite je. Praznina je u mozgu, mir i
zebnja. Nita ne zna to se zbiva oko nje.
Tad osjeti da je netko drma i skida ruke s lica.
Usred sobe stoji Smiljan Pogledi. Blijed, zabrinut. Gleda je gotovo
prestraeno. Nekako je pognuo glavu. Govori promuklim, stranim
glasom, kao da je opetovao nekoliko puta iste rijei:
- Gospoice Vileno, odredili su mi da vas pozovem dolje, a vi moete
i odbiti, moda je dobro da otklonite taj poziv.

- Da otklonim poziv i da ne idem dolje?

Napokon je shvatila to joj veli, ali smisao poruke ne shvaa. Tetka
je briznula u pla. To je nekako podie. U tom plau osjea pogibelj
koja prijeti njenom vjereniku, a u Pogledievim rijeima osjea da se
dolje neto dogaa stoje dio njene sudbine. I zuri u njega, a u dui
joj se javlja umorna i izmuena volja da se otme navali oaja i
zdvojnosti, da se odrva i probudi svoju svijest, l volja upija snagu
mladosti i probudi se iz bunila u koje je zapala. Bistri joj se
pogled i stupa naprijed blie k Poglediu:
- Tko alje poruku? . - Jelenko Kuevi. trt - Zato velite da bi
bilo bolje da otklonim?
- Jer e biti odve runa slika koju biste morali gledati. .. "fiv
Runa slika?
Mladi joj se priblii s dubokom suuti i davno zamrli osjeaji
mladenake ljubavi nukaju ga daje zatiti od svega to bi morala
gledati i uti. I hoe da joj sve razjasni, da je potedi od onoga
to je eka dolje. Sagne se k njoj i moleim glasom prua prema njoj
ruke.
- Nemojte sii, Vileno. I neete moi kad vam sve razjasnim. Protiv
Jelenkove volje rei u vam sve.

io sve? Zar ne znam da su mi obeah poloiti pred noge megovo ,
tiielo. ako moj otac ne izda sveta prava svojeg doma? Dajte da ;Vfin
kaem. Sluajte me.
Ali sad ie ve jaka i snanu, spomen njenog oca kao da je probudio u
njoj Berislavievu krv i kao daje osjetila elju da dolje svima vikne
u lice kako je na sve spremna jer je ki Berislavieva, ki onih koji
su ginuli i siradali za svoj dom i svoje svetinje.
Ra/gorjela se u njoj \atra Berislavieve krvi i ona otkloni estokom
gestom svako razjanjenje:
- Nita neu da ujem. Idem dolje i ne bojim se niega.
- Zar ne znate to se dogodilo tamo pred opinom?
- Nita ne znam, ali silazim. Istupit u hrabro pred oi istine. Na
kri hoe da razapnu moju ljubav, neka je prujMie Jelen Kn K.iise\ie.
Vidjet e me zlotvor okom u oko. I njegova osveta nee biti
zadovoljena.
- l ne sluajui dalje molbe Po<Aeiiee\ e da mu dopusti saopiti joj
golemo razotkrie. poturi na trijem i silazi niza stube u dvorite.
U prvi as vidi samo silu konjanika raznih odora, vidi poznata i
nepoznata lica i ini joj se da i h je stotinu Sve joj trepti pred
oima i nikoga ne zahvaa pogledom. Pokolehaojoi ^e u easu \ui:
viil1. ali je vita \ol|a da ostane pred tim ljudima snana i jaka,
pa makar morala pred sobom gledati vjercnikovo umiranje
Napokon je pobjednica straha i nepeia, pobjednica uzbuenja. Sve je
stjerala na dno due i stoji vrsta i spi em n a da u M\ a mosti vidi

sliku koja ju je danas neprestano progonila.

Pogled joj uporno trai vjerenika. U jednom trenutku njihovi su se
pogledi nali. Samo je stisnula usne da zaustavi svaki poklik koji bi
je mogao pokazati slabom
Njen vjerenik mlad. lijep, ponosit, na sedlu svezanih ruku unatrag.
Njegova ljepota kao da je neeijem ni-mLmi /VK>m i/i;a*Ka/u:a f >>.
N;, mu mutne kao da je u njima ve runiu/ik umu anj.i Lice je
izgubilo svaku boju ivog ovjeka Na njemu oklop, presvuen crvenim
suknom to je izvezeno zlatom, alijfc razderano i visi u komadiima.
itavo mu odijelo rasparano i crveni plat visi s rijeka u
komadiima. Slika nekog bijednika kojeg su valjali u blatu i trnju.
Samo je u njegovim zjenicama nada usredotoena u njenoj ljubavi
Smrtno blijede usne proapu njeno ime:
- Vilena, Vilena1
- Ne bojte se. tu sam - odvraa ona tiho. A svi okolo ute Svi su
naulili uha i zapiljili oi u njih dvoje da uju i vide to e se
dogoditi
Svi su poraeni, mrki, razoarani. Kao da je svima krivo to ih je
elenko doveo ovamo "taj dvorac da tu izvri osudu, da tu uzme
zadovoljtinu, ne samo sebi ncjio i njima. Kazna dosuena Draeniu
ima zakoni od njih zadovoljiti /iiiinju /; osvetom. Tu kaznu osjeaju
svojom odmazdom i svojom osvetom, ali tu stoji lijepa mlada djevojka.
Zar e popustiti da pred njom sve/n niim- \eu:" ! -a pi;-n,Y-na -cinia ^ mu reu jezik, kako je glasila osuda?
Zar ti jo nije dosta V - apu mu drugovi iza leda. I upan bi htio
d sustavi njegovu rije, ali on gromko vikne:

80
"1MNA


* t*
Doviknula mi je: u okove s njim. A ja, rasplamen bjesnilc .iekao
sam: gospoice plemenita, jednog dana doi u da vam done {kvadbeni
dar nad kojim ete plakati do groba. j Tiha jeza prolazi duama
Jelenkovih drugova.
upan se uznemiri, polagano mu ide blie kao da bi morao od neega1
zatititi svoju ker ili zaustaviti ono to Jelenko namjerava. Stao
je tik glave njegova konja i eka njegove namjere koje su se oito
udruile protiv njegove keri. Svi to osjeaju i svi trnu od pomisli
da bi Jelenko za odmazdu pred oima mlade nesretne djevojke izvravao
osudu na Draeniu. l svi su spremni da ga od toga odvrate. Svi
paljivo promatraju svaku njegovu kretnju i jasno razabiru kako je
malo nadigao glavu i malo zamirio svojim crnim oima to sijevaju
kroz guste crne trepavice.

Drugovi osjeaju kakva strahovita oluja pokree njegovu vrelu ud.

Kad god ovako strahovito zamiri, kao da skuplja svu svoju snagu da
sav plamen mrnje baci na svoj plijen. Neto je zastraujue u tom
njegovu licu, tako propalom i tako blijedom. Trzaju mu se miice od
usta do ela kao u muci da navale strasti u njegovoj dui. I zube je
udno stisnuo kao da se sprema zagristi svoju rtvu. Nosnice mu se
diu i sputaju. Tijelo mu je nepomino ustremljeno. Sve je u njemu
kao napet luk iz kojeg e sada zvidati strelice ravno u srce
djevojke. Ona stoji zamotana u crni veo kao u plat alosti, blijeda
i ukoena, predana Jelenkovoj osveti.
On jo uvijek uti, ali ne od elje da mui druge mukama
neizvjesnosti, ve je sam sebe uhvatio golemom voljom za iju da
svlada bujicu koja hoe da provali u britkim rijeima na ova blijeda
drhtava usta.
Drugovi se sve vie uznemiruju.
"to li hoe da kae? to hoe da uini za odmazdu toj jadnoj
djevojci" - uzdie u sebi Pogledi i obraa se neprestano svojim
prijateljima, istrauje njihovo dranje hoe li mu pomoi ako se baci
na obranu Vilene. I malo prikloni glavu imuniu koji mu je najblii
i jedva mu ujno apne:
- Ne smijemo dopustiti da ovu jadnicu vue na ova grozna muila.
imuni samo kimne u znak pristanka, ali stalno prati Jelenkove
kretnje, pogled mu je stalno na strai i hvata svaku munju to sike
s blijeskom osvete kroz crne Jelenkove trepavice. Oekuje provalu
dugo oekivane odmazde.
Onda se njegova usta rastvore i zaori se njegov glas kao odjek groma:
j
- Obeao sam vam donijeti svadbeni dar. Evo me: doao sam d"j
vam ga predam. .
Desnica Jelenkova se makne. Preda uzde konja ljevici. Ta kretnja
prelazi kroz ile Pogled iu i njegovim drugovima. Desna mu se ruka
pomakne sve do irokog konog pojasa. Mladi ljudi osjeaju taj dodir
kao da im se pribliila hladna struja.
Ruka Jelenkova ostala je na pojasu nepomina i svi su sada zarobili
svoje poglede u onu suhu, blijedu, snanu ruku. Njome e sada plaati
svoja ponienja. U njoj je sav plamen, sva snaga, svaki in njegove
osvete. Zahvatili su je pogledom mladosti koja oboava ljepotu
djevojke i sili ih da je zatite.

Dok napeto straare nau Jelenkovom ruKom, iz njegovih usta opet se
"nnose plamene rijei
1 sud mije poklonio ovog ovjeka da ja nad njim izvrim osudu.
Plave oi iroko ^ lasnonk u ,lL-iunka; u jednom jcOmom golemom
, ,"iu Plemenita ljepota lica, obasjana bljedilom muenikog razoania boli i straha A velike oi uprle su svoje plavetnilo u Jelenka

kao
rkoene. Svima se ini da .ldcnko ne mo/c odolieli tom pbvom pogledu
u
koiem kao da su se ogledala sama nebesa.
Ipak i dalje miri, jo su se vie stisnule crne trepavice, jo jae
se trzaju miii upalog licu vre se prilegla njegova desnica na
koni pojas. Sve to je/ivo u tom \rtu sve je razapeto na kii>
M:\i1iovi1oi: ekani a Vilenaiupan. l Draemc to stoji tu kao MITIvljem oMa.ak IjmKkoi hica Jelenkove usne di scu kao da osjea na
sebi sve gorue poglede ljudi:
- Plemenita gospoice, osuda je glasila da se klevetniku ima odrezati
jezik kako nikad ne bi mogao zablatiti potena ovjeka.
Plave oi su zali cptale: uprle se u daljinu. U njima se odraavaju
misli to se sabiru da bi shvatile i predoile sliku te osude.
- Po starom obiaju i zakonu zatraio sam od suda da meni preda
ovjeka i da sam izvrim osudu.
Zima prolazi Velenmim tijelom. Jo jae blijedi, a modre oi se
zatvore Zatvorila ih je da ne gleda onoga koji joj to govori, a i in
koji se sprema izvriti.
Pogledi i drugovi razbudili se, zbunili, razgibali i neto mrmljali.
imuni ape kraj sebe svojim prijateljima:
Ljudi, to je grdno, zvjerski prema djevojci - i okrene se Smiljanu
Pogled iu.
- Ne, to neemo dopustiti.
- Jo as da ga ne i/azovemo prenaglim napadom Mora ionako sii sa
sedla da to i/vri
- Tiho. opet e neto rei.
Njegova ruka posee za pojas.
Zabaene glave i sklopi jenm oiju stoji Vilena jo uvijek na
stratitu osvete svojeg druga iz djetimstva. a njezin otac prihvati
objema rukama hamove njegova konja
- Izvritelji osude, pomonici moji vikne Jelenko uvaru opine i
ranarnik. ovamo.
Primakli su se k momu. Straga je uzbuna. Pogledi i njegovi drugovi
Pokuavaju se proguran do Jelenka, ali im sivi oklopnik zakri put.
- Ne mijeajte se u njegove poslove.
- Gospodine, ne moe se dopustiti takva nemilosrdnost prema djevojci.
Ostanite na mjestu ne putam vas dalje.
Samo se as oni zaustave i pogledavaju na koju e stranu prodrijeti
kpoz guste redove Davorovih momaka.
Pogled iu se fini da ga je udarila otrica u elo. Jelenko posee
duboko u koni pojas, trgne iz njega svjetlucavi no. U zraku
nabruena otrica. U sve njih ovog asa ulazi britka strava kao daje
otrica prodrla kr"z njihove ile

83
82


v Samo dva-tri trenutka dri Jelenko grdni no u svojoj ruci, a
onda ga
jjfredaje uvaru opine. Debela jaka ruka hvata drak.
% - Da ja izvrim djelo, gospodine?
<*. - Valja ga svezati da se ne moe micati - upada ranarnik.
Jelenko rairi ruku. Njegovi vrsti i suhi prsti stre kao pet bodea
zataknutih u svoju rtvu. Svih se pet prstiju sputa prema uvaru kao
neki znak:
- Ne ti, ja izvravam osudu.
Draenieva glava pala je duboko, koljena mu se saginju, groza gaje
zgrabila eljeznim rukama i bacila na zemlju. Ono to je tu palo pred
Vilenine noge nije vie ljudsko stvorenje.
Od te slike kao da se diglo neko svjetlo i obasjalo Jelenkovo lice.
Uitak mu je na usnama, u pogledu. iroko je rastvorio pogled,
podigao vjede i veo crnih trepavica se razdijeli, a ispod njih pojave
se oi ka blistava povrina crne rijeke u ije dno nitko ne vidi, od
ijeg dna svatl strepi.
Opet je tiina, samo se osjea brzo disanje.
Trenutana utnja probudi Vilenu iz ukoenog mrtvila i ona gledne.
Zapaa da su svi pogledi svrnuti dolje k njenim nogama. Tu na zemlji
lei neki stvor kojeg je ona ljubila kao velikog junaka, ija e se
lijepa glava okruniti lovorom. Ali nema kad misliti o tome. Napetost
zahvaa njenu duu i panju i svijest trai uzrok toj strahovitoj
utnji. Zar je ve izvrena osuda? Zato su ljudi tako strahovito
zaprepateni? Zato je Pogledi spreman da pojuri sa svojim konjem?
Zato su svi natiskani pred Jelenkom?
Otrica je u rukama uvara opine, a kraj njega stoji ranarnik. Zna
postupak i obred i prisutnost tih ljudi otkriva joj to bi se moralo
dogoditi. I opet upravlja plave oi prema Jelenku.
Njegove se usne zlobno nasmijee. Ruka mu uini kretnju poklona. Glas
mu zazvui sveano:
- Plemenita gospoice, izmolio sam sud da mi preda ovog ovjeka, zato
da mogu izvriti svoje obeanje prema vama.
Svi su se progurali naprijed i val ljudi otisne se blie k Jelenku.
- Plemenita, ponosita gospoice, poklanjam ga vama kao moj svadbeni
dar. Na vama je da uinite s njim to vas je volja.
Svi su odahnuli. Sve usne istisnule su dah olakanja. Kao da su svi
klonuli od prevelike napetosti, od prevelike neizvjesnosti. Samo sivi
oklopnik nasmijeeno pogleda mlade plemie i kimne im glavom. On je
jedini znao kako e zavriti Jelenkova osveta.
Svi koji su jo sat prije eljeli gledati krvave osude nad omraenim

izdajicom, sada su na to zaboravili. Njihove su se due napojile

uzbuenjima i zadovoljne su tog asa.
Ukoena stoji Vilena na stubitu dvorca kao crni kip na stalku.
Osjea kao da je od kamena i nema daha, ni glasa, ni srca, potpuno je
bescutna.
Dogaaji to su tako brzo jurili pred njenim oima i lomili njenu
duu toliko su izmuili srce daje sve klonulo u njoj. A otac nema
rijei od

.,nia 7bog sramote koju je doivjela njegova ki. Ali uti i mui
gku ublaenu rijeima mladog osvetnika. . . .
Jelenko uzme kacigu, pokrije glavu, pa e hladnim i ozbiljnim
glasom: ^_^ ^ ^^ ^ ^ ^ ^ obeao piemeniti gospodine
-"nane i plemenita gospoice; zbogom!
l okrene koma i popni poKcdniVa krene ravno prema izlazu. Nitko a ne
slijedi. Sjede na sedlima i ekaju. Nitko vie ne obraa panju na
nr?en a to se digao sa zemlje kad su do njega doprle njei Jelenka
Kutevia kojima on odus,a,e od izvrenja osude. Svi su pogledi uprti
u Vilenu koja jo uvijek sto,, popni kamena, Oko nj, Mikijo oluja,
^aiu munje i praskaju gromovi iz mrane, netom sasvim razotkrivene
zagonetke izdajice i zagonetke Jelenkove prijetee osvete.
Njihovi pogledi /apilnli se u njeno lice. Svi oekuju od nje rije,
neku posljednju odlunu rije. Hoe li izrei ono to od nje oekuju?
Ili je u orkanu nesree izgubila oai go\oia Hoe li pomjeriti umom
naoigled tolike nevolje? Ve je Jelenko izaao na LIMU, a drugi jo
ekaju, gledaju,
" l djevojka instinktivno osjeti sve poglede na sebi i ita
pitanje na njihovim usnama ita tako jasno kao da joj dobacuju
viui.
Makne se. Plave oi zapnu o Drazcnka koji sinji sam pred njom jo
uvijek svezan, blijed, razderan, blatan od sramote.
Bude joj crno pred oima, u dui i u srcu.
Odjednom, kao da je neka crna sjena pala s neba, kao da se razlila po
njenom licu gadljivost, odvratnost stoje navalila iz njeno due (
elojoj se nabra. U plavim oima, neko tako zamamnim, milim oima,
zamrai se gnjev. Podigne bijele roke i povie kao u samrtnoj obrani
prema Dra-eniu:
- Daleko vam kuca od moje. Daleko vam putovi od mojih, daleko
na kraj svijeta, daleko!
Dru mu eljusti, usne su mu plave, ruke svezane unatrag napele se
kao da ele razderati ue. Osuda gaje bacila na zemlju, pretvorila ga
u stravu Od tih rijei osjeti kao da po njemu gaze ljudi i konji u
ovom dvoritu i da su ga ra gazili.
- Odatle s ovim podlim ovjekom da ne umrem od gnuanja. I povue se
natrag na stube i vikne:

- Mislila sam da sam vjerenica junaka i potenjaka. To je neman,

odbijam ga zauvijek
Sva su lica zasjala zadovoiisn om. Svima je lako. Pukao je lanac veze
to je vezao dijete njihova kraja s ovim ovjekom. Samo su to ekali.
Sad su mirni i oprataju Jelenku to se odrekao grdne osude.
Drukije i ne moe 1->ni. To je ki Berislavia! - veli glasno mladi
Arhanasi.
- I to je svreno-uje se glas imunia.
- Sad, gospodo uh te, - progovori Davori dade znak da odlaze iz
Aorista. Zadrao je samo nekoliko momaka i ostao uz upana.
Vani na cesti ogledao se Jelenko na svoj dvorac nedaleko od upanova.
Ni ive due nema na trijemu. Ni majke ni sestre. Uvjeren je da

85


su obadvije otile u Zagreb, na Gri, kako im je poruio. Ni arka ne
vidi, Sigurno je otpratio ene i potjera konja prema opini.
Pogledi i drugovi slijedili su njegov trag.
U vrtu je ostalo samo neto Davorovih momaka i ekaju njegove
zapovijedi.
Siao je s konja, pribliio se upanu. Vilena jo uvijek stoji ni
stubitu. Dva su groma udarila u njenu duu: izdajstvo Draenievo i
osveta koju je as prije nad njom razasuo Jelenko.
A otac, slomljen od muka, pada na klupu i zuri u zemlju. Davor mu se
priblii da mu neto kae. Ali upan mu ne da do rijei i spoitava
mu:
- Niste smjeli, gospodine Davore, dopustiti Jelenku da ga dovede
ovamo. Ne, to niste smjeli.
- Moram vam razjasniti zastoje to bilo, a onda u vam saopiti joj
neto vanije.
- Svejedno zato, svejedno to god mi kaete, ne moete opravdati i
tako strahovitu odmazdu mojoj Vileni. ,
- ujte me samo naas. Vama nije jasno kako je ona postupala * njim i
to se medu njima dogodilo. Kad sam vidio i uo njegove patnje, morao
sam prihvatiti tu vruu elju ovog mladog ovjeka. Vjerujte, tu
zadovoljtinu nesretni je mladi zasluio. I makar mije teko bilo,
ali gaje strahovito ranila, vjerujte odvie je patio od svih sramota
koje su ga zadesile zbog Draenia. Vie je patio njegov mali prst
nego li sva srca ovih mladia ovoga kraja. Pravednost je tu izvrila
svoj sud. Eto, ja sam joj bio samo pomonik.
- Razumijem sve - tiho promrmlja upan. - Ali mi razdire duu, A sad
u sve podnijeti, samo mi ovog ovjeka vodite s puta. Jelenko gaj"
potedio, ali ne zato da bude plemenit, nego zato da ga moe darovati
mojoj keri. Znam to. Vodite ga natrag na opinu.

- Doite sa mnom malo dalje, rei u vam to kanimo s njime.

Vilena je sjela na stube jer ne moe vie stajati i sakrila lice u
ruke*
uvi da ga vo/Je na opinu, Draeni se priblii k Davoru i upanu i
veli glasno molei:
Osueni nesretnik moli samo jednu poslednju milost u vas, gospodine
upane, i u vas, Vileno. Posljednju molbu.
Ona podigne glavu i pogleda ga s izrazom ogorenja:
- Nema milosti za onoga koji je ulazio u moje srce nemilosrdnom
himbom.
- Zloinac ne moe traiti milost - vikne upan.
- Znam - odgovara poraeni Draeni. - Pred smrt zloincu doputaju
da ispovijedi svoje nedjelo.
- Nikakva ispovijest ne moe izbrisati in - zagrmi upan.
- Ne mislim izbrisati, plemeniti gospodine, ve samo iskazati sve do
posljednjeg nedjela, do posljednjeg crnog ina. Ispovijest ne moe
nai
odrjeenja, a ni pokore. Meni vie nema ivota medu potenim ljudima.
Dakle, ni milosti. Ima samo jedno: olakanje muka i sramota vama,
plemeniti gospodine upane, i Vileni. Bit e mi lake sve podnijeti i
sramota e biti manja kad vam sve ispovjedim.
Tronut, drhtav pada Draeni na koljena pred djevojkom: >

Samo isp-Mjed dopustite, -...-..f1 t > ;., " -^
: . Ako ti je s voljom, Vileno, neka zloinac kae jo pred svoj
to je sve uinio i kako. Dobro, neka govori! - muklo odvraa ona, ne
pogledavi
^ sas|u-.) gospodine - okrene se upan prema Davoru. Kimnuo je
glavo i u znak da pristaje. Nemoan, jedva se drei, zapoe Draeni
slomljenim i tronutim
glasom.
majka r<xjena je
VerbeC1Jujete li? klikne upan. - Mati njegova sestra najveeg
protivnika hrvatskog namJa" ...,.,.
Opet Davor samo kimne, a Draeni pripovijeda dalje:
- Otac se upoznao s mojom majkom kad je odlazio na vijeanje
budimskog sabora . .
-- Eto posljedice toiv "u.. ,vn na biurmsk, -".U.K. enidba koja je
rodila izdajicu 3* li nam to trebalo? Svaki pohod medu neprijatelje
ostavlja svoie tragove
Upirui pogled u zemlju, slua Vilena bez rijei. Ni gledati ne moe
u Draenia i odvraa glavu
l tako se moi otac /aiileJan u nioiu r : ku i oenio njome. Sjeam se
iz mog djetinjstva da" su est n medu mirna bile nesuglasice. Otac je
esto odlazio i dugo se nije $wao. Nisu bili ni sretni ni sloni. U

djetinjstvu nisam znao nita rasudili. an SUHI ij^ik \n.li> > da njih
eS> > -ive ra/i.]vniem> Mati je teila k svojima, otac k svojima.
Otac je esto odlazio na bojite. D\a puta su ga donijeli kui
ranjena. Na dvorac - nastavi Draeni - lei na samotnom mjestu na
visini, odijeljen od svijeta. A nije bio nikada bogat. Zbog
nesuglasica s ocem majka je esto odlazila u Budim i povela mene
sobom. Vie je puta ostala i godinu-dvije u svojem rodnom gradu. Nije
mogla ivjeti J" svojih. Bolovala je za svojom domovinom.
- Naravno, tako je to. Evo tako - mrmlja upan ojaeno.
- Ja sam uvijek bios ;iv.]kr!n le.iliMin, i.1-ik1nsM_ ki-iit majka
i sestra Verbecijeva priali su mi jo kao djeaku da tamo dolje
preko Dunava ima hrvatski narod koji se razgoropadio u oholosti i
hoe odjednom da bude samostanu.
- Hoe da bude Bi smo svoji ve tada kad Ugri jo nisu doprli ovamo
u o\e krajeve. A sad ue da mi hoemo odjednom da budemo svoji. A zar
nismo stupili s njima u Italski S;I\LY pn s\. },;] volji? rasplamuje se upan, upadajui estok n razjaren, ojaen. A kad je
uutio, Draeni nastavlja:
- I svakog pm dana sluao da se Hrvati bune, hoe da razdvoje
kraljevstvo, da neprestun. ruju protiv drave i naeg kralja, da su
nezahvalni Ugrima kon su ih oslobodili.
upan se trgne i uzvikne:
Od koga MI nas m oslobodili? Od Turina? Tatara? Nisu im ni
Primirisati Oni s , o^l. in nae su poljane pile krv nau, naa je
zemlja u/imala u naruaj pale junake hrvatske krvi, a oni su nas

oslobodili? Kada? ime? Protiv koga? Luaci, misle da te laima
okuiti razum, izmiljotinama oslijepiti istinu. Kad se upan umiri,
opet e Draeni.
- Sluao sam sve to i poeo mrziti taj narod koji hoe da raskopa i
potkopa dravu i kraljevstvo. Poeo sam to vjerovati i u toj sam
vjeri rastao, l kad sam ve bio mladi, tajio sam ocu stoje u mojoj
dui, jer su mi tako naredili i majka i tetka. Ni oca nisam mogao
voljeti jer je on mrzio majku to nije sklona Hrvatima i ne pristaje
uz njih. Bili smo majka i ja neprijateljska strana protiv oca.
- Kakav je to bio brak. Sad mi je jasno zastoje pokojni lutao oko
svojih prijatelja i nikad nije boravio u svojoj kui.
- Mati me tada slala opet u Budim ujaku Verbeciju. Od njega sam
primio upute. Govorio mi je: nosi hrvatsko ime svog oca, a u dui
ljubav k narodu svoje majke. Pozvan si da poini velika djela za
svoj narod kojemu je ki tvoja majka. Uhodit e Hrvate koji su
izdajnici kraljevstva. Sveta je dunost i plemenito djelo sluiti
dravi i kraljevstvu, po tebi mi emo zagledati u osnove odmetnika
koji su se nazvali Hrvatima.
- Dakle, zato si se, lupeu, uvukao u moju kuu? - plane opet upan.

Davor slua bez rijei. Vilena se trgne i digne glavu. estokom

kretnjom zanijee Draeni upanovu tvrdnju:
- Ne, nije tako, plemeniti gospodine. S tom sam zadaom zalazio medu
hrvatske velikae i plemie. U vau me kuu doveo sluaj. Kao mladi,
nisam imao jo prava na saboru zastupati svojeg oca, ali sam onako
dolazio da sve vidim i ujem, a oni su mislili da elim uiti kako se
vijea. I tako sam doao s gospodom velikaima i lanovima hrvatskog
sabora na vae veliko spravie. Tom sam prigodom bio gost kao i
drugi u vaoj plemenitoj kui. Od toga asa poinje moja muka jer je
srce moje skrenulo k vaoj keri, samo srce.
- Izdajniko! - vikne Vilena s odvratnou. fl
- Kunem se na majku i na sve na svijetu: ljubav me zahvatila dd dna.
Samo ljubav prema vama. l zbog te ljubavi kasnije sam se kolebao
izmeu srca i zadae, izmeu mojih u Budimu i vas, Vileno.
- Ne doputam vam govoriti o ljubavi, pripovijedajte o svojini
nedjelima - estoko e Vilena.
- Ako ne smijem govoriti o tome, ipak u se do smrti kleti da me
ovdje zadrao samo plamen srca. Evo, kako je bilo: isprva sam se
sretan podavao tom osjeaju, a isto tako mirno odlazio kad me
Pencinger tajno pozivao na Medvedgrad. Tamo me jednog dana vidio sivi
oklopnik koji je nastupio danas protiv mene kao svjedok. Meutim,
pozvali su me na bojite. Ali jo se nisam usudio gospoici Vileni
priznati ljubav. Htio sam to uiniti prije nego odem na bojite.
Verbeci mi je poruio da ne idem, jer me on treba ovdje ba onda, kad
svi odlini hrvatski junaci odu na bojite. Vidio sam da se Vilena
oduevljava junatvom i zbog nje bih morao otii na bojno polje. to
mi je bilo uiniti? Odluim banu predloiti da u sam dovesti petsto
momaka. Tako sam se mogao vratiti s bojita u asti, a mislio sam
odmah poslije zaruka vjenati se. Onda se umijeao Jelenko Kuevi i
pomrsio moje osnove. Istina je, znao sam: nikad neu zadobiti


ruku i srce igru
Vilcnmo ako ne budem junak. I tako sam zapoeo dvolinu
Najposlije e ona biti kriva - plane upan - da je on postao lupe i mal se udalji pa ostane s Davorom, okrenuvi lea Draeniu koji
nastavila ispovijed
- Zapoela je u mcm borba i kolebanje to da uinim. Da ostavim one
koje sam smatrao svojima i kojima sam duan sluiti? Nisam to mogao
Odve su me /upleli A osjeao sam s njima, priznajem. Ipak, dok sam
uhodio Hrvate, ljubav k vama esto me odvraala od toga, a moda sam
se i bojao da u i/si u hi ti \a--u -.Klonu-1 Ui|;i -,;ini : samo
slutio, a poslije u hrvatskom taboru zadobio vae priznanje. Bio sam
neizmjerno sretan zbog toga i nastojao kako bih pred vama i pred
drugim stekao zasluga da me hvale i slave kao junaka koji e biti

ovjenan bojnom slavom. Mislio sam: je J r. n m u /;i \ladati \ a M

ni M\.VIII i \ i ete se pi i kloniti k meni Raunao sam na to da
volite rasko, sjati u nakitu i sjajnim haljinama, pa kad zadobijem
od svog ujaka velikih asti i ugleda, zaboravit ete bojno junakuKrivo ste raunali. Rasko volim, ali u potenju.
Nije znao tko x ka Beri sla vica - mrko e upan. - Izigravao je pred
nama lana junatva. Sad mi pada na um. Poao je, toboe, skupljati
momad, a Liika\eane je uputio da navale na nas. Kad sam ja poslao
glasnika, onda je on doao najednom natrag, otjerao plaenike i ubrao
slavu osloboditelja
- Priznajem, tako sam uinio da se svidim njoj za kojom mi je srce
uvijek drhtalo da u je izgubiti.
- A kasnije je taj isti oslobi-ditdi p.i-,au na cd i. I ukavana da
otima Hrvatima njihovu imovinu, blago i itak, a onda povelje...
Otkrit u vam sada istinu. Da, bio sam na elu, ali da ja nisam vodio
Lukavane. bili bi ve da\ no Pencin^ei~> >\ i l|udi p spalili -,\e
dvorce i sva sela. unitili sve povelje i poubijali polovicu vaih
junaka. Ja sam sprijeio Pencingera da nije popalio s\c io ic V ua
i kuita u Turopolju i da sve vae ljude ne povjea jer sam se bojao
da e to strahovito djelovati na Vilenu.
I on to pria kao neko dobroinstvo? Stotinu mrtvih vie ili manje,
svejedno. Gdje je borba, tu je i krvi, a da su popalili sve kue i
kuita, barem bi nas spopao takav bijes i bili bismo podigli ustanak
kakav svijet nije vidio Nije to nikakva zasluga da si sprijeio
poubijati manje ljudi i unesreiti manje obitelji.
- Ni \i. gospodine /upaiic ne biste bili vie ivi, a moda ni ban.
Tko zna. ne bi li ve davno budimski ljudi po kome drugome na mojem
mjestu sasuli otrova i banu i vama svima koji su mu na putu. Ja sam
ipak spreavao da ne ine prevelika xla. l/\joiavn -,.im ih onaa.Kiic
nc^uli -ao bi bio uinio tko drugi. M nosio ^am toga preutio jer me
na to ponukala moja ljubav prema Vileni Dugo sam tvrdio da ni vi ni
tko drugi nita ne /natc o nekom kraljeviu kojega ski ivniu vode
Hrvata da bi ga podigli na Prijestolje i okrunili za kralja protiv
sina kralja Vladislava. Spasio sam - ivota <vtfih zemljaka. Jo se
usikl LIJCV hvaliti da si spasio nae glave? - srdi se upan.

88


- Jest. spasio sam vam glave, gospodine upane, l mnogo drugih
samo zato to ljubim vau ker. Zbog te sam ljubavi nastojao
spreavati njihove namjere, a da me ne bi uhvatili u lai. odao sam
urotu protiv kneza. Napokon, knez nije nikakva velika linost, makar
je kraljev neak. Budimskoj stranci ne znai nita, a ipak sam tim
inom pobudio u sebe potpuno povjerenje. Mislio sam: danas-sutra. kad

sve to ispripovjedirn Vileni. nai u kod nje zahvalnost i pouzdavao

sam se u to. upan ljutilo vikne:
- Zahvalnost za spaljene povelje?
- Upamtite: vi ne biste bili ivi ili biste amili u tamnici da mene
ljubav nije prisilila sprijeiti vaim neprijateljima da se priblie
vama. l kad sam dao napasti va dvor i to je bilo samo prividno, l
svezati sam vas dao prividno, skrivajui pred mojima svoju ljubav.
Danas sam uinio ovo. sutra ono. jer sam se neprestano kolebao, a kad
sam se dao oteti, uinio sam to jedino da Jelenka optuim jer sam
protiv njega gorio ljubomorom.
- Lae! Zamrzio si ga zato stoje bio tako lud pa lije ve unaprijed
dobacio u etiri oka da zna tvoje lopovtine. samo ih ne moe
dokazati.
- Gospoica Vilena zna koliko sam Ijubomorio na njega. Bila je s
.njim ljubaznija nego sa mnom. Povjeravala mu je sve svoje misli, s
njim se smijala, avrljala vie nego sa mnom. Zamrzio sam ga smrtnom
ljubomorom.
- I oteti si se dao da mi poalje glasnika i pridobije me za Verbecija. To je bio tvoj posljednji juri na moje uvjerenje i na moju
ast.
- Kad sam doznao od Pencingera da vam je slao poslanika i to vam je
poruio, bio sam izvan sebe. Ali mi nije bilo pomoi. Onda sam
Pencingeru priznao svoju ljubav prema Vileni. l rekao mi je: ta e
vas ljubav upropastiti, l tako je bilo. Sad sam rekao sve stoje
utjecalo na mene da sam poslao izdajnik. Ali laj izdajnik i saveznik
neprijatelja vaeg spasio je bezbrojnim Hrvatima i junacima ivote.
Spasio sam itavo Turopolje. Danas bi sve lo bio prah i pepeo. Da je
plaenike vodio drugi i da je Pencingei imao drugog saveznika, ne bi
Vilena vie imala oca. To je moja ispovijed. Sad mi ostaje samo
progpnstvo na koje me osudio sud.
- Pitanje je to e jo suci odredili. To je njihova stvar. t
Taj odgovor pobudi novi strah u Draenievoj dfli:
- Da me ubiju, ne bih nijednog asa prosvjedovao. Ali strahotu na
koju su me osudili ne moe podnoslili ni jedan junak svijeta.
- Kukavica ne moe nikad biti junak. "
- Nisam kukavica. Zahvalio bih vam na koljenima da mi pruite .oruje
pa da se ubijem.
- Ovakva se ud nikad ne ubija.
Dra*eni pogleda Vilenu. Nije trepnula okom. Kao da joj je
svejedno to se s njim dogaa.
- to nam je sada initi s njim? - zapita odjednom upan Davora.
- Da ga poal.jem odmah gore na opinu? Trebalo bi potraiti suce da
ih
-pitate? <
- Kuevi me predao vama. Vileno. a to znai da SMB* vlasti vaoj,

plemeniti upane. Uinite sa mnom po svojoj volji. #v "t*

Sada se oglasi sivi oklopnik poluglasno: i /: "> .

Gospodine upane, elim s vama govoriti nasamu.
Slijedite me veli on i povede Davora sa sobom. "
shvimir Dia/L-nK- utee se Vileni i stade joj usrdno govoriti: _
Zar su moji ini mogli izbrisali sve? - pita on sa zapanjenjem.
\e dobivu od nje odgovora. Ipak ne sustaje i nastavlja jo usrdmje:
Vileno zar uistinu ne mogu dobiti oprotenje m nakon svoje
i^neispoviiLdi.Tib/iumiii-aeaUiudedatr-.uiiU -.r!; u,^ M_ca
Gotovo uv rijedena. > k i ene ^ k njemu i pogleda ga sa strane, a oi
su
joj P^j^J^usudiiieie nadati daje u mojem srcu mogla zaostati samo
.skrica osjeanja r K m vama? Probola bih ga kad bih zamijetila u
njemu io samo sjenku vau.
Dakle ttoja se slutnja obistinila. Niste me nikada ljubili? .- Na
moui sramotu ljubila sam vas.
- Mene ne, ve samo slavu ste ljubili, ugled moj. onu slavu koja me
ekala Ljubili rte samo junaka kojeg ste sebi predoili. Obono je f
lavu. zamislio se i onda uzdahnuo;
- Da uvaMnu^n.".;:M."m,-l1ih-i Ispovijediosamse,
alizarkajanjeu vama IK ,1,1 UM - ...>,, m Mv.,,^ ^a ^L
"";"
Nikad nisam slutio da u biti tako nesretan kao ovog asa. Osramoen,
lien vae ljuba\i. Dapae, smilovanja. to mogu drugo nego probosU
svoje srce. Sann> mi to preostaje. Samo to jedino.
Odjednom Vilena progovori, okrenuvi se prema njemu:
- Dosta K Vaa me prisutnost obeaava. Idite, ostavite me.
- Samo io ICUIK . Vilena. Sasluajte me. samo jo nekoliko asaka.
Vidim: sve je propalo Ah / i n moe tko zabraniti da sve to popravim
u dubokoj pokori. Da sluim Hrvatima i njihovim osnovama? Zar ete
mi i to zabraniti1. Vileno razbojnik se moe popraviti. Zar samo ja
da ostanem igosan ijuiu vjenog grenika?
Izdajica Je vie od zloinca. Izdajica je izopena neman, kad je tamo
pred crkvom stara Kuevika pripovijedala priu o loj flcmani
izdajnikoj, kolika K- -naui t iiK-ia ITHH srce. Kakva je zebnja
obilazila moju duu Toliki MKI h treptio je itavim mojim biem. Sad
znam zato. Zato; opita on. Objasnite mi.
- Zato to n i dusi osjetila da Kuevikina pria pada na moju
sudbinu. Nesvjesni . tr.ma dua osietna <.\.\ K n i. ! ; i K
ii..in | . ! , l >. je moj vjcrcnik peman.
av poi aen bespomoan, ponovo joj se obraa:
Smrvit u t u pucu u prah i pepeo svojim dobrim djelima. Kunem se
Nita drugo ne elim neio vratiti se pokajniki k narodu mojeg oca!
Boru u se za njega, pasti u toj borbi. Samo to elim. A onda ete

moda >pak doi na crob i nomolm ^ mene. Hou da barem zavrijedim

vau molitvu, barem |Hj"lillU
Priekao je caslbod nje dobije odgovor. Uzalud.
Smijem li oekiva i. Vileno. da ete doi na grob ovjeka koji vas
\c ljubio i dao ivot svoi samo za va oprotaj, za jednu vau
molitvu?
Ne znan Nita ne znam - odgovori ona rr osim jedne
stvarnosti: vaa K izdaja moja naderobna ploa. >

90


- Dakle, uskraujete mi nemilosrdno i oprotenje poslije smrti?
Dobro, mukarci, plemii koji su me prokleti oni e ga nai. Dat u
svoj ivot da operem ljagu sa svojeg nedjela.
- Rekoh vam: nitko vam vie ne moe vjerovati da dadete i svoi
ivot. J
- Dat u s.voj ivot svojim bivim drugovima i protiv njihove volje
Uinit u djelo koje mi moraju pripisati u pokajnike pokajanje.
Barem to mi morate dopustiti.
- Nemam vlasti niti vam mogu to dopustiti niti sprijeiti.
- Sud me predao Jelen k u Kueviu. a on me izruio vama. U vaim je
rukama pokoj moje due. Jednom svojom rijei moete mi dati mogunost
da umrem kao pokajnik.
- Eno tamo mojeg oca. on odluuje.
On pristupi k njoj. jo blie se sagne. jo tie ape: "i - Nikad
u ivotu neete nai mira ni pokoja ako me ne oslobodite ovih spona i
ne dopustite da idem putem koji znai umirati u pokajanju.
Na stubama pojavila se mlada djevojka, lijepa. vrsta, stasita,
zaplakana lica. Stoji na stubama i gleda dolje kako njena gospodarica
razgovara s osuenikom.
- Vodi me. Lua. gore - apne joj Vilena. - Zlo mi je.
Uspinjala se stubama, a on gleda za njom i oekuje da e se ipak u
posljednji as trgnuti i obazrijeti k njemu i neto rei. Obujmio ju
je svojim pogledom i eka. eka. Kad je utala na stubama, pun je
nade. Ali ona nastavlja put. Stigla je na trijem. Ne obazire se k
njemu. I nestaje kroz vrata.
itav ovaj razgovor prislukivali su Davor i upan podalje, a kad je
ona otila, povede Davor Vilenina oca malo dalje i primijeti:
- Vidite: ni ona mu ne vjeruje ni rijei.
- Sad vas molim samo jedno: odvedite ga.
- Plemeniti gospodine upane, prije nego to je Draeni najavio;
svoju ispovijest, najavio sam vam da vam imam kazati neto vrlo
vanom
- Govorite, gospodine. Ja se jedva drim na nogama. i]

- Jelenko Kuevi dobio je prije tri tjedna vijest od svojeg momka. *

< ta vijest stigla je za njega iz grada Lukavca. ena Damira
brezovakfcg traila je pomo gospodina Jelenka Kuevia.
- Ona jo uvijek ami u Lukavcu, a nitko ne moe do nje.
- Nekim udom stekla je prijateljstvo dvorskog lakrdijaa na
kneevskom dvoru i htjela bi odande barem spasiti sina. To je taj
ovjek javio Jelenkovoj sestri koju je susreo. Jo nismo govorili sa
arkom jer nije bilo za to vremena pa ne znamo je li kasnije
lakrdija bio opet na Kuevievu dvorcu. Jelenko i ja dogovorili smo
se to emo uiniti kad nam Draeni dospije u ruke. Sud je izrekao
svoje. Jelenko mu je poklonio svoje osude. A kad je doveden ovdje,
znali smo da ete ga vi opet predati sudu.
- A vi ste neto drugo odluili?
- Da. mi emo ga drali zarobljena i zatraiti od Pencingera da
izmijenimo zarobljenike. v
- Koje zarobljenike? > <
92

enu gospodina Damira i njenog sina. a mi njima Draenia.
Nju dre lamo da lm pii/na tnlie i e saki iia n (Aut: l.i a1ie\ ita
Ono vam IL 1 poznalo. Dakle, ne vjerujem da e Pencinger predati
Gordanuza
DrJ/ On je neak najmonijeg ovjeka u kraljevstvu. Verbecija.
Da. on to *eli. a zar je to istina?
Jesi. Ja sam to davno znao. Vama to nikad nije bilo poznato?
Nikad u ivci u nisam znao tko je i Sto ena pokojnog Draenia niii
sam je ikada u i\oiu vidio i uo o njoj. Malo prije smo doznali od
njezina sina /alose nikad nrc-plavila n /agn-hu ni na LiV\oj
s\i-amMi na koiu su inae dola/di druge ene naih plemia i
velikaa.
- A nije vam nikad spominjao da ima majku?
- Samo onako spominjao je da ima majku, ali ja sam mislio da se ona
nalazi u njegov u du ULU To je znao uzgred spominjati.
- Ne. ona je jo za ivota svoga mua bila u Budimu. Sve to je
govorio o ivotu svoje majki- i oca, ista je istina. Znao je, mladi
nitkov, zato vam preuuje pimn.-kln majke. Sigurno biste bili dobro
razmislili priie negoli hi ste prila h da d t H! L K u i >. d h n-.h
>, IKJI u. K i_ MI a 1 li \atske. S kakvim je ogavnim laima
stupio pred moju ker. ak je i majino porijeklo zataiiu samo da se
uvue u moju obitelj.
- V tome ga moram obraniti. Nije to bio samo raun. Uistinu je
izgubio glavu za vaom keri. To mu se ne smije porei.
Da je barem izgubio glavu pred neijim maem.
Vidite, plemeniti gospodine, mi emo sada njega zamijeniti za
Gordanu. Pencinger e biti prisiljen da nam je preda. To je moja

briga. Znam kako e se prijetili i poan ie ia \ n<> f > damka a Budim

Verbeciju. Sve sam to dobro ru/mislio pripravio. Meutim. Draenia
ne elim zatvoriti u opinu jer bi se Pencinger osvetio Turopoljcima.
Zato u ga povesti nekud gdje ga nitko ne moe nai.
Vodite "ga samo da to prije nestane.
Ispunit u vam ovu elju. Nitko nee slutiti kojim smo ga smjerom
odveli. A dotle vas mol i m: zaiu.i ne a a u svoju druinsku sobu.
Sve u ja s njim ugovoriti, {itava se stvar vas nita ne tie. Sve je
moja briga.
Dobro je. radite to hoete, samo da mi ide s oiju.
Nekoliko \asih slugu neka straari oko zgrade. Ako stavim svoje
momke, svatko ee posumnjati da se on nalazi kod vas, a nitko ne smije
doznati gdje je. Samo Jelenko i ja upueni smo u to.
Pristajem na sve veli on - i pozove svojeg momka koji je upravo
silazio stubama
- Gdje je Lueic Gdje su njegovi momci?
Gospodine, jedan je momak doao s nekotn vijeu gospodinu Luiu, na
to je on otima! izjahao i otiao. Kad su Draenia dovodili ovamo,
njegovi su se momci sakrili, a sada nema nijednog. Pobjegli su. Prema
tome, nikog od njegovih nema ovdje? Nisam nijednog vidio u kui.
Znai da je jedan od njih otiao javiti Pencingera? ~ O tom nema M
a r -V . ---a n u Vi i -n n mi v ei d, i o inkavakih vojnika ?
arobili i Pencingei nema dovoljno ljudi da se opre meni i vaem
93

banderiju. Ne brinite. uvajte zarobljenika dok ne doemo po njega j!
odredite svojim ljudima da sluaju moje zapovijedi - veli
Davor. . upan odmah zapovjedi momku:
- Dovedite jo dvojicu i neka sluaju sve to im ree plemeniti
gospodin u sivom viziru.
Momak se udalji, a Davor Aniolkovi jo jednom naglasi upanu:
- Sad prepustite sve meni. a vi idite u dvorac. Treba vam odmora.
Ne obazrijevi se na Draenia, uputi se Berislavi oko zgrade da i
druge strane ude u svoju kuu kako se vie ne bi susreo s mladini
plemiem. Istodobno krene Davor prema Draeniu koji je. shrvan, i
slomljen, ekao da sivi oklopnik sa upanom rjeava o njegovoj
sudbini. Pristupivi mu. oslovi ga Davor sasvim mirnim glasom:
- Plemeniti gospodin upan pokorava se odredbi suda. Poto vam je Kuk
vit oprostio izvrenje osude, preostaje jo samo progonstvo. A to je
zapravo ovog asa za vas vrlo povoljno.
Rjeenje ga ispunja novim ivotom.
- Mogu li odmah otii?
- Nikako. To bi bila vaa smrt. Narod je ogoren. Smjesta bi vat
opazili i moglo bi se dogoditi zlo, a vai su momci zajedno s Luiem
nekamo otili. Nema tko da vas zatiti.

Nije odgovorio, ali oito teko eka da mu Davor navijesti daljnju

sudbinu:
- Zamolio sam gospodina upana da mi dopusti skloniti vas u druinsku
sobu, a kad bude zgodno, doi u po vas s mojim momcima i otpratiti
vas sve do granice Turopolja.
- Kad e tobiti?
- Po svoj prilici kasno uveer ili oko ponoi. Moramo priekati d"
svi budu u svojim kuama. Vama je oito jasno da bi vas ljudi
razderali kad biste im dopali ruku.
- Istina je. A ako me ovdje u ovoj kui netko od Turopoljaca ubije?
- Nitko vas nee dotai, loje moja briga. Ne elim odgovarati bilo
kom za va ivot. Dakle, i meni je mnogo do toga da vas odvedem iz
Turopolja iva i zdrava.
- Kamo ste me nakanili odvesti?
- To emo se sporazumjeti putem. Doi u po vas sa svojim
pouzdanicima i ne smijete se maknuti iz ove kue.
- Zapravo sam jo uvijek va zarobljenik?
- Da. gospodine. Dotle ete biti moj zarobljenik dok mi ne pode za
rukom odvesti vas na sigurno mjesto. Zato u ostaviti svoje momke da
paze na vas.
- Dobro, gospodine, neka bude onako kako vi elite.
- A sad doite sa mnom.
Davor krene zajedno s njim dvoritem na drugi kraj dvorca, gdje stoji
drvena prizemna kua za druinu. Tamo ve ekaju etiri momka koje je
odredio upan da uvaju Draenia. Odmah otvaraju vrata.
Ispod niskog stropa, kraj zidova, klupe. U sredini stol. Davor
odrijei Draeniu svezane ruke. Jedva ih moe gibati. Bole ga svi
zglobovi i ramena, odvie je dugo nosio svezane ruke unatrag. ji,..-.
% ..."
94

_ elite l: togod zaloiti, pobrinut u se za to - ponudi mu
\ntolkovic.
On samo sle^i^ ramenima potpuno apauan.
Treba da se okriiepile R-r eum ^ ;i ,ii " L noi krenuti, a put
je
dalelNijemo je potvrdio glavom da. se pokorava i bacio se na klupu,
sav i/muen i isprebijan od tjelesnih napora i duevnih uzbuenja.
- Jovas jednom upi/iiavm n, M-M^ i. _>,<>. u .!.
> ^ Momcima je naloeno Ja vas sprijee. Preuzeo sam
svu odgovornost za vas Sad idem dolie M sud da im to kaem.
Oni e sigurno odrediti neto drugo primijeti Draemc kao da ie
osjetio novu pogibelj.
Moja je briga da ostane onako kakoj, i A lim A upan vas ne kam dulje
drati pod svojim krovom od ove noi.

- Da. ni ona. _ .
Oito niste smjeli oekivati nita drugo. Nadam se da ete bili
ra/horiti i neete dopustiti mojoj strai da se s vama natee.
Svjestan sam da me svatko od njih s uitkom ubio. <*<>.
Prema tome. ilaemo se. r
ekat u vas supljivo ja mi drugo ne preostaje.
Dakle, do vienja - veli Davor pa izae iz sobe.
Pred kuom naredi momcima ka k. ga mi>iaiiiii\ .: i lihoim nalo/i
Ni koraka ne smije i/ove sohe < Manik iu pu.! . ialima dvojica, a
dvojica kod pro/ora. Ako se makne, sveite ga. Osim toga, dajte mu
neto
/aloiti. Zamolile u upanove esta
Nakon uh odredH. uvjerivi se d je zarobljeniku nemogue bjeati,
uputi se Davor k < i
A Dra/eni s. baci na klupu, lei kao mrtav i podaje se potpunoj
beutnosti.
Sve to je ivo i zdravo u TUK>I <> ju i/alo je iz kua. ene su
ostale pred kuom u dvoritu ili su se sakrile negdje u blizini
opine, iza ikare i odande promatrale i sluale to se dogaa.
Svi mukarci su pred opinom l 4 uninama raspia\"i,iu "-iu\1i;iiu
dogaaj rije po rije, sliku po sliku,
Otkrivena je zagonetka koja ih je tako nemilo uhvatila za vrat. Ta
otkrie se survalo na n|ih i nisu dospjeh da sve to shvate i
pokuavaiu sada osvijetliti pojedine dogaale, povc/ati ih kako bi
mogli ra/umieii io ic sveto bilo.
Sud. osuda. Jelenko, Draeni i sve to se odigralo posljednjih
mjesec dana otkako je crvem oklopn > zavladao njihovim krajem,
opetovano ramje sad jedan, sad drugi uvijek nalazi Ijubopitnih
sluatelja.
Gotovo su se bacili na mlacle plemie koji su drugovali 1, k-nVom i
Dra/eniem. /aokruili ih i gotovo nagradili da im ne mogu umaknuti i
Prisilni ih da im razjanjavaju jo jednom
95

N A kad im bude sve potpuno jasno kako je i zato Slavimir Draeni
poinio svoja nedjela, u njihovim duama uskrsne jedno pitanje:
Gdje je sada? Kamo su ga odveli? Zato nije izvrena osuda? Zbog ega
mu je Jelenko poklonio kaznu? Kako bi smio ostati nekanjen takav
zloinac? Takav izdajica?
imuni im razjanjava zbog ega je Jelenko odustao od osude. Oni
prosvjeduju, smatraju to nepravdom, dok su plemii od banderija
shvatili Jelenkov in kao plemenitost, manji plemii i puk smatraju
to nepravednim pomilovanjem.
Pogledi umiruje ljude i objanjava im da e sivi oklopnik obraunati
s njim kako treba.

ekaju i ne miu se ispred opine.

Tamo podalje straare Jelenko i Davorov sin etu lukavakih vojnika.
Jelenko je razvezao vreu u koju su bili sklonili iskopane povelje,
pozvao plemia Modeca i seljakog plemia Lektorica i svakome predaje
njegovu krinjicu.
Ne veli im nita, ali im su primili opet svoje blago, puni su
veselog klicanja.
- Brzo se vratila k nama slobodica naa - veli Lektori i pogleda
Jelenka - i ba je primam iz ruku onog kojega su toliko kleli.
- Ostavite to - hladno ga uutkava Jelenko.
Odmah se udaljava, pa ide svojem novom prijatelju sinu Davora
Antolkovia i obojica raspravljaju ivo i tiho, ekajui da se vrati
Davor.
Od asa do asa dolaze k njim ljudi i trae razjanjenje zato
Jelenko nije izvrio kaznu. On ih uvjerava da je samo odgoena jer s
njim ima izravnati jo neke obraune. Uvjerava ih da e biti
zadovoljni kad saznaju kome e donijeti slobodu, ba to to nad
Draeniem nije izvrena osuda.
Napokon se cestom sa strane upanova dvorca pojavi Davor s nekoliko
svojih momaka. im ljudi opaze da ne vodi sobom zarobljenika, die se
buka:
- Gdje je izrod? Zar ste ga ostavili vjerenici da ga miluje? 1
- Nemojte, ljudi. Odbacila ga je - veli netko. 1
- Slabo je vjerovati eni. r
Sivi oklopnik ide u susret Jelenku, s njim se sporazumijeva, a onda
ulazi u opinu. Tu je naao suce, skinuo je vizir s lica, obrisao
znoj i stao im
razjanjavati.
- Poto je Jelenko odustao da izvri osudu i oprostio mu, sud vie
nema to rei, nego da se Draeni otpravi u progonstvo. Nikad vie
ne smije stupiti na turopoljsko tlo. Ali, ujte gospodo, ako ga sada
i odvedemo iz Turopolja, on e se vratiti, i to u estitoj pratnji.
Kapetan banderija upravo je Uao u sobu i sluao Davorove rijei i
odmah se pridrui njegovu mnjenju:
- Ali mi smo mu morali suditi po zakonu, ne mislei hoe li se on
moi vratiti s vie ili manje momaka, po zakonu mu ne moemo nita
drugo uiniti - opravdavao se sudac - kad ga je Kuevi pomilovao.
- Istina je, vi niste mogli nita drugo uiniti, a nama je jasno da
e on otii u progonstvo i vratiti se u Lukavac, ali mi ne smijemo
dopustiti

m ovjeku da nam tako jednostavno izmakne. Zadrat emo ga kao
irobljenika i preko njega ishoditi slobodu eni Damira brezovakog.
I sada im razlae sve to |c odluio Ponovo su ga sasluali i
odobrili

s\e to je predloio.
Vi nemate nikakve odgovornosti. Ja u ga toboe voditi na kraj
Turopolja i on e mirno ii sa mnom jer gaja utim od ogorene
svjetine. A k-id izaemo iz Turopolja, proclasit u ga svojim
zarobljenikom. Svezat emo ga i odvesti dotle drati kod sebe dok nam
Pencinger ne izrui
Gordanu. ... .
Kad ete u Lukavac javiti svoju odluku?
Ve sam poslao onamo svojeg pouzdanika i nadam se da u jo danas
dobiti odgovor Zato sam odluio ekati ovdje s mojim momcima. pa bilo
do kasno u no, dok mi Pencinger ne javi odgovor.
- Kad je va poslanik otiao k njemu?
- Onog asa kad je Kuevi predao Draenia gospoici Vileni.
Dakle, sve ste unaprijed pripravili?
Tako je. gospodo Ovakve se stvari moraju brzo zavravati. Neprijatelj
ne smije imati vremena da mnogo razmilja. Mi sada ekamo Pencingerov
odgovor. A vas molim: umirile ljude, recite im daje Draeni otiao u
progonstvo i nastojte da ljudi odu to prije svojim kuama, jer
uveer elim odvesti Draenia da nitko nita ne vidi.
Teko e biti svijet maknuti ispred opine.
----- Neka kapetan banderija odredi da s\i idu kui. Ako jo danas ne
izmijenimo zarobljenike, odvest u Draenia. Kad bude kod mene,
nitko ga ne moe traiti u Turopolju. Moj e pouzdanik ve prema tome
izvijestiti Pcncingera.
A to emo sa zarobljenim vojnicima grada Lukavca? - zapita kapetan
banderija
Vidjet emo kakav nam odgovor donosi moj poslanik. Prema tome emo se
ra\ nali. Vi se svakako vladajte kao da sam i vas zarobio, jer tako
je i bilo.
Dok oni du ledine odluuju u bunim raspravama o prolim asovima
koji su se ovdje odigrali, ljudi se poinju pitati: a to e biti
sada? Svi znaju da e ti dogaaji imati velikih posljedica Svi
oekuju odmazdu za Draenia. Svi upiru pogled prema mladoj umi
iznad koje \ire tornjevi grada Lukavca. to se dogaa tamo u onom
dvorcu, udaljenom od njih samo al brzog jahanja1
to snuju tamo?-pitaju se svi i pomalo se sadraj njihova razgovora
pretvara u nagaanja za budunost.
BRAT I SESTRA
Jasenka se brzo oporavila od nesvjestice u koju je pala, rtvom,
sluajui prizor pred sobom Doiiadaji su prolazili kroz tijelo i duu
i srce T napokon je shrvali.
Ali sad je ve potpuno jaka i svjea i razmilja o svemu to se
dogaalo. Ipak joj se ini da sve to sanja i daje sve to samo
umislila po

96
97


svojoj vlastitoj elji i nita se nije zavrilo onako povoljno za
njezina brata kako je ulo njeno uho. Ona samo lamala rukama i plae
od sree.
Jasenka ide na trijem i dozivlje arka. Ali njemu nigdje ni traga.
Djevojka nemirno luta dvorcem, oekujui nekoga da joj javi stoje
bilo u upanovu dvorcu. Sluge joj pripovijedaju stvari koje ne moe
vjerovati.
Najposlije se na cesti pojavi arko, jaui kasom. Njegova urba
otkriva joj da nosi neku vanu vijest.
Jedva ga je doekala na trijemu. Njegovo lice sjaji od radosti.
- Gospoice Jasenka, evo me, ravno dolazim ispred opine. Govorio sam
s mojim dragim gospodarom.
- Je, li sretan, nasmijan?
- Jo uvijek je neto udno u njegovu licu. Tako je ozbiljan i mrk
kao da nije on pobjednik.
I on se sagne k djevojci i apne, mirkajui preko na upanov dvorac:
- ini se zbog nje tamo nije dobro u njegovu srcu. Ili moda kakva
druga briga? Ne znam.
- A to je bilo u dvorcu? To mi kazuj. Jesi li uo na svoje ui?
- Kad sam vidio kamo zaokree povorka, potrao sam iza ograde i uo
ba sve. Ali najprije da vam izruim poruku gospodina Jelenka. im
sam mu se pribliio, odmah me zapitao da li ste vi i gospodarica u
Zagrebu. Rekoh mu da vi niste htjeli otii. Onda sam mu priao kako
smo sluali iza onog grma i kako ste se onesvijestili, a gospodar mi
ree da vas eli vidjeti.
- Doi e u dvorac, je li?
- Ne, gospoice Jasenka, rekao je da ne eli dolaziti ovamo. Tamo
prijeko je dvorac upana, a gospodar nee da bilo koga od njih vidi.
Zato vas moli da se lijepo obuete i doete pred opinu.
- Ja da doem dolje medu tolike ljude?
- Da, on to eli. Znate kako je rekao: "Hou da Jasenka side ovamo,
neka je vide svi koji su je zbog mene prezirali."
Radost joj rastvara oi. Shvaa svojeg brata. Zna to on misli i
eli. Mora se pokazati pred svima koji su je zbog njega prezirali,
jer je to njenim patnjama zadovoljtina, l odmah upita: "i. - Je li
dolje gospodin imuni? ^ - Jest i on je dolje. fil: - I
gospodin Arbanasi?
- Naravno i on. Svi oni stoje u klupku, njih dvadesetorica koji su
sumnjiili mojeg gospodara. Svi su ili protiv njega i srce mi je
bilo rana. gospoice, a ipak sam uvijek mislio: kako moe takav
ovjek biti zao kad je sa mnom i sa svakim tako dobar?

- To je bio i Draeni, aii samo zato da im omili.

- Istina je, a moj gospodar je nama dobar i kmetovima zato jer je
dobar.
Na njena nova pitanja brzo joj ispripovijedi to je bilo kod upana.
Jasenka pozorno slua, a onda odlazi u sobu da se odjene.
"To je, dakle, bio njegov obeani svadbeni dar? Nikad mi Jelenko
nee dokazati da Vilenu ne ljubi, branio se on koliko mu drago. Pa
ipak.
kako ju je osramotio." , .,, , ... > .,
98

Pozvala je brzo gazdaricu da joj pomogne u odijevanju. "Jelenko hoe
da se lijepo obuem. To u uiniti!" I sa svom mniom slade elian
lijepu bujnu kosu i uplee arene nizove u tamne Pietenice Lzima
ogrlicu oko vrata. Na tamnu kosu oko bijelog ela
ezala ]e vrpcu izvezenu s\ietluca\im zrnjem. Duge vrpce sputaju se
niz
ureena izaila je u dvorite, sjela na konja i u pratnji jclenkova
pouzdanika arka odjahala pred opinu.
Ve izdaleka razabire svjetinu stoje pokrila itav \ciiki piostoi
ispred opinske zgrade. Sve joj u oima trepti. I sva podrhtava od
nekog velikog predosjeala. Toliko je tamo ljudi da nikoga pravo ne
razabire. Jo prije nego to je stigla, silazi s konja. Poravna
haljine, pa onda ide sve blie opini Osjea da setvi okreu k njoj.
Pozorni joj pogled odmah uoi imunia. Arbanasia i Smiljana
Poglcdia. Ne gleda ih; ali razabere da su sva trojica okrenuli onim
smjerom kojim ona dolazi. Zna da gledaju u nju. Uspravlja se i
podigne glavu, pa ide kao mlada paunica. Gipki njezin djevojaki
struk sve se skladno previja. Tamne pletenice u brzom hodu ljuljaju
se niz pupoljaste grudi. Arbanasi osjea kako mu je 7akutalo srce
Simuniu je nestao dah. Poglediu je u oima divljenje. Ostala muka
mladeosvre se k njoj, dok ona visoko digne malu lijepu glavu. I
Arbanasi i imuni kroe neto blie da bi svrnuli njezinu po/omosl
na sebe. Ali uzalud. Ona ne trepne okom, ne okrene ni asa svoj
pogled k njima, premda posve jasno vidi njihove namjere daje ele
pozdraviti. Ali ona to nee i prolazi kraj njih ponosno, dok oni
apu:
- Kao da se umi l a sunanim sjajem - veli Pogledi.
- l oi joj se krijesc - apne Arbanasi.
- ini se u toj haljini kao da je ruiasti oblaie pao na ledinu veli imuni.
- Nije nas ni pogledala.
-- Ima i zato - uzdahne imuni.
A nju zahvati val radosti. Ganue je potrese, spazi vi Jelenka.
asak je usporila hod od straha da bi se mogla spotai i pasti.

Jelenko pohita prema njoj Priini joj se da nikada nije bio tako
ponosan, tako junaan i lijep. Ne vidi njegove upale blijede obraze i
smatra ga kraljem koji dolazi okrunjen lovorom s bojita Prua prema
njemu ruke i duu i srce;
- Jelenko, brate moj!
I njime je zavladalo tronuce, ali ga zadrava i pouri se. Svi
gledaju samo Jasenku, najdraesniji cvijet ovog kraja. U njihovim je
oima kao prika/a neke vile to je sila na ledinu. Svi osjeaju
ganue to obuzima brau u asu sastanka, nakon golemih prepaenih
boli i nevolja.
vrstim korakom pristupi Jelenko k njoj, obujmi je i privine k sebi.
Nju ostavlja snaga. Sva je drhtala, a iz grudi joj provali jecaj.
- Jasenka, ne smije plakati. Budi jaka, svi te gledaju. Ne smije
Pokazati slabosti
im je to spomenuo, ve se uspravila i smogla snagu. Suzdrava se i
smijei, prislonivi glavu na njegove grudi pa mu gleda u oi:
- Teko je bilo. Jelenko, strahovito teko. x> u >>>>u^>. M<Znam, osjeao sam koliko patite ti i majka, i.-t.
,.";..".> ;
99

l
- Majka nije znala nita. Vjeto sam pred njom sve sakrivala i na
vrijeme je otpremila u Zagreb.
< - Barem ona nije muila muku. Sama si nosila boli. s Samo
je potvrdila glavom jer se ne usudi govoriti da ne bi zaplakala.
- Vjeruj mi, Jasenka, savjest me esto prekoravala zbog tebe i majke,
ali sam to morao izvriti. Oprosti mi to sam ti zadao boli.
- Ne, ne. Morao si. Sad razumijem sve. I svaka mi je pretrpljena bol
danas velika radost.
- Zbog mene su te prezirali, zbog mojih ina te imuni nije
zaprosio. Znam to i mene boli.
- Ne smije te boljeti. Mene nita ne boli.
- Moda ipak?
- Ne, uistinu me nita ne boli. Radujem se. iskuali smo barem tko su
nam pravi prijatelji.
- Da, iskuali smo. Moja rana razoaranja jo nije zacijelila.
Sve joj to govori, drei je jo uvijek u naruju. A ljudi samo iz
prikrajka pogledavaju, samo njihovi skriveni pogledi svjedoci su
njenog
usrdnog sastanka brae. ,^_ .",,*,/.. ,.*.,.. . ,.
- Jasenka, strahovito si patila, znam. fc rt" >;
- Ne zna to je palo na moje srce? Ic ;^
!>
- to, Jasenka? j >

- Oklop, crveni oklop. Nala sam ga u staji, zakojtilOan ga. l tada

se pojavi na prozoru muka glava u eljeznom viziriuoi, -)
- Nisi mogla slutiti tko je to? Se n ;
- Pseto je tako veselo skakutalo i nije lajalo. Tada sam mislila da
si bio ti. arko je te veeri govorio tako smeteno, a opet. . .
- Dobro si slutila. Bio sam ja.
- Zato se nisi javio? Zato mi nisi razotkrio emu uva taj oklop i
krinju?
- Rekoh ti na rastanku: utnja kao u grobu, potpuna utnja, to je
jedini put da izvrim svoju zadau, da naem istinu. Zadao sam rije
svojem zatitniku da se ni pred kim neu odati.
I dok njih dvoje razotkrivaju svoje osjeaje, pozove Velislav
Arbanasi Cvjetka imunia uslranu.
- Kad sam vas danas pratio, gospodine imuniu, na vaem putu u
susret crvenom oklopniku, mislei da se pod vizirom skriva Jelen ko,
rekli ste da kanite od njega isprositi Jasenku i usreiti je. Nisam
vas dosad imao kada pitati: to to znai?
- Kad ve pitate, rei u vam: dolazio sam tako esto k mladom
Kueviu zbog sestre. Srce mi je eznulo za njom. One veeri, poto
je Jelenko oteo zastavu, htio sam je zaprositi u brata i u majke. On
mi je tada ispripovjedio to se dogodilo i upozorio me da se ne
prenaglim jer njega eka borba u kojoj e moda poiniti teih stvari
nego to je otmica zastave. I nisam je isprosio niti sam joj to
rekao.
- A ona vam je bila sklona?
- Kad ovjek voli, onda se i nada. Znao sam to: kad je na Jelenka
pala sumnja daje otkrio urotu, otjerala me prvi put, a poslije svaki
put kad sam doao k njoj zbog brata, i njezine su rijei bile kao
bodei.

Arbanasi osjeti potrebu da prizna istinu i sa svoje strane kad je
j7mamio priznanje od imunia.
Onda smo, gospodine, obojica jednake sudbine. I mene je uhvatila
ljubav. Ali. kad je Jelenko bio posut sramotom, govorio sam joj
th je zbog brata nitko ne moe uprositi. Ona mije LTO\ orila grubu, o
t resi t o i okrenula mi leda.
- Dakle, zadesila nas }c ista s ud bi na. ali sad je pitanje: kako e
sve to
zav "_ Ako je udi kao njezin brat, nee biti dobro ni za vas ni za
mene. Ostat e ponosna i uvrijeena kao i on.
- Kad se zatalasalo jezero smiri, opet je mirno i glatko kao zrcalo.
- Da. gospodine imuniu, samo tko e se ogledati u tom zrcalu: vi
ili ja?
Ponajprije, ne znamo, hoe li Jelenko jednog dana s nama
obnoviti prijateljstvo ili nas zabaciti. Ni asa se nije ogledao na

nas pa ni na vas s kojim ste tako usko prijateljski vezani.

- Mislim da je pravo sto veli Mrnjavi: kad se smiri, opet e biti s
nama dobar kao prije.
U lom sluaju opet emo doi u Jasenkinu blizinu, gospodine. Polako
e se zaboraviti na sve, a staro prijateljstvo opet uskrsnuli.
- Ako se to dogodi, bit emo opet u blizini Jasenke.
- Razumijem na to nianite. Onda bi se niotzlo dogoditi da Jasenka
prema jednom od nas dvojice iskae sklonost
- Da. to mislim i ne bih htio da se zbog toga medu nama razvije
neprijateljstvo, da se takmiimo i zamrzimo.
- Sasvim se slaem s vama. Ako vam je s voljom, mogao bih neto
predloiti.
- Recite. Moda mislim i ja tako.
- Da se medu nama ne ra/vije neprijateljstvo koje hi modo nastali
evo to emo raditi: nijedan od nas ne smije nita uiniti na tetu
drugoga.
- Prihvaam, gospodine imuniu.
I jo neto: ako jedan izmeu nas opazi da mu Jasenka iskazuje
vie panje ili da mu je priznala sklonost, mora to saopiti drugome
da se povue i da uzalud ne gaji nade. Bilo bi smijeno i neasno da
se meusobno borimo i da, na primjer, stradavam ja, dok je ona ve
poklonila svoje srce moda vama.
- I obratno, zato prihvaam va prijedlog.
. - Pogledajte je kako se divno smijesi svom bratu. Dok ona tamo s
njim avrlja, zadajrrfo jedan drugome asnu ri|e da emo postupati
viteki i asno.
I oni prue jedan drugome, ruku.
Jelenko je uzeo za mke Jasenku i poveo je ledinom. Njeno je lice
nuto prema obojici plemia, a imuni upozori Velislava:
ini mi se da nas |c vio pogledala.
Jest. Sasvim sigurno, mi smo joj upravo nasuprot. Ali ve njezine o,
gledaju Jelenka
Zar je osjetila da smo pruili ruke zbog nje?

100
01


- Taj pogled udario nam je peat na nae asne rijei. I mi emo ih
odrati.
- Jest, odrat emo.
Jelenko i Jasenka polagano koraaju ledinom. Oboje su pogledali prema
Arbanasiu. I brat i sestra neto su odue promatrali kako mladi
ljudi pruaju ruke. Jasno im je da su se o neem morali sporazumjeti,
ili o neemu se pogoditi, ali nita ne pitaju niti drugom spominju

svoje opaanje. Duboko su u razgovoru o sebi:

- Jelenko, zar nee kui?
- Ne mogu i ne smijem. Mogli bi misliti da ih izazivam svojom
prisutnou ili jo togod gore. Meni je mnogo drae da ih ne vidim.
Kad na dvorac ne bi bio tako blizu upanova, svakako bih se
navratio.
- A kamo kani? Gdje e stanovati? un - Ne mogu ti o tome nita
saopiti.
;ri - Zar kani otii daleko i ostaviti mene i majku? Moda ide
na bojno polje, Jelenko?
- To mi je duboka elja. Ali to u uiniti i kamo otii, zavisi o
tome Sto odredi moj plemeniti zatitnik.
Njezinim djetinjim licem odrazi se sjeta. Ona uzdahne:
- Slutim da e te on oteti nama, ali spasio te i mora ga sluati.
- Ne tako, Jasenka. Ni on jo pravo ne zna to e biti. Ne zaboravi:
tamo je Lukavac. I Pencinger i knez Brandenburg. I tko zna to nam
prijeti. Malo prije si mi pripovijedala kako si se susrela s dvorskim
lakrdijaem i to ti je sve rekao i kakvu mi je poruku poslala
gospoda Gordana. Dakle, ima jo dosta poslova za mene.
- Zar ti nije o tome govorio arko kad je krenuo s tobom na
sastanak? Znala sam da ide, makar je poricao. . ,i
- Jest, rekao mi je. l ve sam sa svojim zatitnikom sve ugovorio!]
Nadam se da emo uspjeti spasiti Gordanu zajedno sa sinom. Meni jel
dunost da idem za nju u borbu. Kad su me svi prezreli i kad me
ponizila ona tamo u upanovu dvorcu, jedina Gordana uzela me u
zatitu i obvezala vjenom zahvalnou.
- Koja teta da lakrdija nije htio kazati kakvu osnovu ima gospoda
Gordana i na koji bi joj nain ti mogao pomoi? - veli Jasenka
zamiljeno.
- Moj zatitnik i ja ve smo sve ugovorili i vjerujem da e nam
Lukavac biti prisiljen izruiti Gordanu. ekam glasnika i odmah emo
sve znati.
- Ako se prevarite i Lukavac ne izrui Gordanu?
- Imamo u ruci jako oruje, jer osnova mojeg zatitnika najsigurniji
je put do Gordane.
Ona se malo zaustavi, dosjetivi se.
- Sada mi pada na um. Priao mi je arko da je gospodin kanonik Benko
boravio prije nekoliko dana u Lukavcu s nekim mladim papinskim
poslanikom. Ba onoga dana susrela sam se s lakrdijaem. Moda je to
njemu poznato.
- Daleko bi mi bilo sada otii na Kaptol da ga pitam, a ono to mi
kanimo, rekoh siguran je put do Gordane i njenog sina. A sad,
Jasenka,
02

zai i sutra kad sve uredi u dvorcu, spremi se na put k majci u

Zagreb.
P l Zar se neemo prije vidjeti? ... J ...... -u
Hoemo. Doekat u te na cesti kraj kipa i dati ti nekoliko mojih
.maka da te prate sve do prijevoza na Savi Ako se sve dobro svri, i
sam
^ S l Koliko e se majka radovati kad joj donesem radosnu vijest.
_ Sve joj kai kako je bilo i spomeni joi piiu kuju mije dala na
put
d sam odlazio prije one urote od kue. Sjea li se? Priu o Ratimiru
i
N! miru Reci majci da se pria djelominu izvrila. Nisam ubio
svojeg
protivnika, ve sam otkrio njegovu neasno lice. Ali to je
strahovitija
L7na neeo da sam prolio krv.
- Kako e biti ponosna na tebe, Jelenko, kao to sam ponosna i ja.
I ona mu se nasmijei. Ve su se pribliili onom mjestu gdje stoje
Arbanasi i imuni Jasenka je sva zarumenjena od sree i blistava,
ponosna I upravo prolazi kraj Arbanasima i Simunia udaljena od njih
nekoliko koraka. Ali kao da ih ne ui. l mladim se plemiima im da n
i ona ispunjena odmazdom kao i njezin brat.
Ni on nije skrenuo pogled k njima. Idu oboje uzdignute glave, ne
brinui se za dva mlada ovjeka koji su ostali iza njih, u svojoj
dui postideni. kanjeni, a osjeajui da su zasluili kaznu.
Jelenko i Jasenka stidi su do arka koji dri konje. Jelenko zagrli
sestru i digne je na sedlo. Jo lednum H- nasmijei pa onda okrene
konja. Zna da je prate pogledi dvojice mladih plemia, ali se ne
obazire ni na brata da ne bi moda ona dvojica gajili nadu da se
obazire na njih.
A oni kriomice promatram ruiaste nabore njene haljine koja je
pokriva kao ruiasti oblak sunce. Obojica stoje tu jednako odbijeni,
jednako poraeni Tiho su uzdahnuli, a ipak kao da njihovi uzdasi
skrovito pitaju: "Hoe li se ona ipak jednom obazreti na njih. I na
kojega e pasti njen pogled?"
"MVJET SIVOG OKLOPNIKA
Sumom uti lie, pucketa granje. ulja se eta. Na elu joj je
oklopljem jaha. Ispod u/dignutog vizira viri Pencingerovo mrko
blijedo lice.
Iza njega drugi jaha, Draeniev katelan Lui. I njegov pogled
pomno istrauje pred sobom umu Kunji jed\.i prula/e uskim prostorom
i/medu debelih stabala. Svi se ure.
Tada se uma prorjeduje i svjetlost pada na jahae.
- Stanite! - zapovijedi Pencinger i mahne rukom svojem Pouzdaniku,
uvaru umskog d . MI ea Sianisla\ u. Ovaj daje znak ostalima to idu

za njima i jedan po jedan Mi,iajn. l.acic se piihli/a l.ice

Hikavakoi; katelana odaje krajnju zabrinutost. Dugo razmilja, dok
napokon ne oslovi Draenieva katelana Luia.
- Dalje ne moemo uma je ve rijetka, mogli bi nas Turopoljci
opaziti.
103

- Moramo se ovdje zaustaviti, gospodine barune, ve i zato to sam na
ovom mjestu roio svojeg glasnika.
- Hoemo li dugo ekati na njega? Nestrpljiv sam.
- Ne, gospodine katelane. Mladi je hitar, brzo e sve saznati i jo
bre dojahati. Mi smo se zadrali u umskom dvorcu i dok su se
vojnici spremali, ve je proao itav sat.
Pencinger je bijesno dahnuo.
- Kakvu golemu odgovornost nosim prema Draenievu i njegovu ujaku, a
nita nisam kriv. Lijepo sam ga pouio to mora raditi. Sigurno nije
posluao, inae ne bi pao u tu prokletu stupicu.
- Vjerojatno je tako kako veli vaa barunska milost, a opet, moj
gospodar sve to ini, mnogo puta promisli. Nikad se ne prenagli.
- Ba mi je zato sve to nerazumljivo. Osigurao sam ga sa svoje strane
i najvjetijim i najgoropadnijim ljudima i najbolje plaenim, dakle,
ne mogu razumjeti zato bi ga ostavili.
- Momak mi je priao da ga nisu ostavili, ak nisu dospjeli ni u
borbu, jer su sivi napali i opkolili jedne i druge vatrenim orujem i
onemoguili svaku bitku.
- I opet sivi. Tko su ti ljudi? Kako su mogli dospjeti tamo pa jo s
vatrenim orujem?
- Sto puta se pitam i ne mogu se dosjetiti.
- Zato se niste bolje uputili, gospodine Luiu?
- Nisam smio otii pred opinu da potanko izvidim. Bili bi me odmah
prepoznali i ne bih vas mogao izvijestiti, gospodine barune, niti bih
mogao neto poduzeti da oslobodim svojeg gospodara.
- Jest, moramo ga osloboditi, pa makar sivi poubijao polovicu mojih
ljudi. I onako ta gamad nije za drugo. U posljednje doba pribavili su
mi samo poraze. A sada, eto, polovica ih nedostaje. Kako u izvesti
svoj plan?
- Idemo li u obranu gospodina Draenia jo prije veeri?
- Najprije moramo saznati to se s njim dogodilo i gdje se nalazi.
Ako sada navalim pred opinu, mogli bi ga ubiti, jer su ga sigurno
zadrali u zatvoru. Dok je u njihovim rukama, moram biti oprezan.
Lui potvrdi, a Pencinger uuti i razmilja. elo mu je namrteno.
Neprestano gleda kroz prorijeenu umu, preko ikare i oranica.
- Va momak ipak odve dugo izostaje. Samo da ga nisu otkrili i
uhvatili?
- U odijelu turopoljskog seljaka ne moe nikome pasti na um da trai

mojeg momka. On e uskoro biti ovdje.

Lukavaki katelan neprestano mrko gleda odakle ima doi glasnik, a
pri tom oslovi bradatog Stanisalava i Luia:
- Tko mi spasi Verbecijeva neaka, bogato u ga nagraditi.
- I bez ikakve nagrade pokuat u ga oteti. t
- Volio bih da su mene zarobili. to e uiniti u Budimu, ako se
njemu to god dogodi.
- Opet nastaje utnja. Tada se Lui uspravi i upozori:
- Vidim u ikari nekog jahaa. >"("" ^.ac^ "
- Ne, dvojica su - primijeti Pencinger.
104

_- Jedan je zaostao, a drugi kao da je poao desno.
Obojica prate pogledom jahaev u glav LI to katkad proviri iz
ikare. 7 malo je zaustavio konja pred njima i siao odjeven u
seljako ruho.
- Dakle, br/o - veli Pencinger - to se tamo dogodilo?
- Strane stvari, vaa milosti - veli momak.
_- Ubili su ga? - upade lukavaki katelan gotovo bez daha.
^ Ne znam, nisam nita uo, ali sudili su ga.
- Sudili? Kakve su to budalatine? Govori to zna?
Mladi stade pripovijedati to ie uo od seljaka kako su Draenia
sudili pred opinom, predali ga Jelenku i kako ga je on vodio upanu
u njegov dvorac.
Svaku rije prati Pencinger s poklikom, a onda upadne:
- Dakle, taj Kuevic nije izvrio groznu osudu?
- Nije. Ljudi se zbog toga bune. _ Ali gdje je gospodin Draeni?
- Ne /nam, vaa milosti. Nitko to ne zna od onih ljudi koji stoje
pred opinom. Sivi oklopnik vratio se od upana bez njega.
- Dakle, od upana Benslavica dalje nitko t!a nije vidio -opetuje
Pencinger i okrene su Luiu. - Bila bi srea za njega kad bi ga
upanova kerka ljubila, jer bismo se mogli nadati da e ga u/eti pod
SVOJU zatitu.
- Sigurno ga ljubi. Na to bih se prisegao - odgovara Lui s potpunim
uvjerenjem.
_ Varate se. Kad sam poslao upanu svojeg ovjeka s prijetnjom da e
Draeni izgubiti ivot ako ne prihvate uvjet, otklonili su ga otac i
ki.
- Otac je to uinio, ali nikako ona.
- Poslanik je bio prisutan kad je ona sama rekla da otklanja.
- Uostalom, reci - okrene se Lui svojem momku - to su ti kazali:
kako se Vilena drala kad su doveli Draenia?
Nisam pitao za nju, samo za osudu. Pred opinom gospoicu nitko ne
spominje, svi samo govore o njemu, osudi i o Kueviu - odgovara
momak, a Lui doda: - Alija sam vrsto uvjeren, gospodine barune,

ako je Kuevi predao gospodina Draenia Vileni, ona e ga sakriti.

- Jo imam neto saopiti vaoj milosti - veli momak. - Cestom sam
sreo jednog jahaa i ree mi da ide u l uka\ at Pitao sam ga koga
tamo trai, a on ree da nosi vanu poruku iz Turopolja gospodinu
katelanu Pencingeru.
- Do vraga! Poslao si ga u Lukavac da opet gubim vrijeme.
- Odmah sam mu rekao neka me eka tamo u ikari dok mu ne javim gdje
se nalazi gospodin barun.
- Smjesta pojuri i dovedi ga.
Momak skoi u sedlo i pohiia da izvri zapovijed, a Pencinger malo
odahne:
- to mislite Luiu, taj bi mogao biti od Draenia?
- Hi moda koji od mojih momaka. Oni su ostali u upanovu dvorcu kad
sam ja otiao.
Svakako nam nosi neto vano. Sve bih dao kad bih mogao dobiti
Draenia u ruke iva j zdrava.
l OS

Nisu dugo ekali, jer Lui opazi: "> -"-1 v
- Eno, ve ih vidim pred ikarom. Dolaze. To je bio onaj jaha to
srno ga vidjeli da zaostaje. Odmah e nam biti jasno kakvu nosi
vijest.
Od uzbudenosti Pencinger nita ne odgovori, ve ide u susret dvojici
jahaa. Lui i Stanislav ga slijede.
Napokon je momak doveo nepoznatog konjanika. Ovaj smjesta side sa
sedla. Pencinger omjeri njegovu pojavu. Mlad momak, plavokos, po
odijelu sudei turopoljski kmet. Lice mu je zapraeno, pogled i
dranje ravnoduni. Polagano pristupa Pencingeru.
- Vaa milost lukavaki katelan barun Pencinger? Ve sam vas vise
puta vidio kad ste projahali cestom u Medvedgrad.
- Ti si odavde? - pita Lui mjesto lukavakog katelana i svako mu
pitanje i odgovor prevodi na latinski.
- Nosi neku vanu vijest? " - Rekli su mi da je vana odgovara mladi ravnoduno.
v"<" - Tko te alje katelanu grada Lukavca?
^ - Sivi oklopnik. >:>?* Pencinger i Lui se sporazumijevaju.
m - Da, taj sivi je sve skrivio - razjanjava on i nastavi
pitati:-
M - to poruuje okloptoik?
* - Poruuje da e njegovoj milosti barunu Pencingeru predati onog
pospodina to su ga zarobili, kako li se zove? Da, gospodina
Draenia. ;<w* - Ali trai otkupninu? Je li?
>,>!! - Da, naravno.
..;< - Novaca? Koliko hoe? to je rekao? Koliko novaca? Kako

si Uttav. Zar ne zna brzo govoriti. ^ "* - Nisam ja uen ovjek.

^1 -Glupane, govori. Sto trai za Draenia?
"<& - Trai da bi vaa milost njega izmijenila s gospodaricom
Brezovice
t-rinorn.
:i,i Iznenaeno pogleda Lui Pencingera. a ovaj apne latinski: ">
>ty - Prokleti lupe. Zato ga je zarobio da moe traiti izmjenu. 4
- On trai Gordanu za mojeg gospodara. <*
- Taj me estito uhvatio u stupicu. Sada valja pametno postupati da
me ne prisili na predaju.
- Gospodine barune, nee on nizato drugo predati gospodina
Draenia, ve jedino za Gordanu? Ali da vidimo, ima li jo kakva
poruka? ^-.?
- to je jo poruio sivi oklopnik? ! -<i; ./;Uj
- Rekao je neka katelan odmah alje odgovor. >*-r " ;: ;4
- To je sve to je rekao?
- Da, vaa milosti, sve. Samo jo ovo: ako katelan ne pristane,
nikad vie nee vidjeti zarobljenog crvenog oklopnika gospodina
Draenia. Ako pristane, neka se izmjena izvri odmah.
- A gdje se sada nalazi Draeni? U Opini? - pita Lui zabrinuto.
Momak slegne ramenima i nakrivi usne:
- To ne znam, a ni drugi ne znaju.
106

Dakle, sivi oklopnik dri gospodina Draenia zarobljenim?
7 Zarobio je itav banderij i sve mlade plemie. Nije im dao da" hiiu
s lukavakim vojnicima
- to bunca, kako bi sve zarobio?
Svi stoje pred opinom i ne snuju se dotai maa. Tako zapovijeda "vi
oklopnik A ima i ime zapovijedati. _, Valjda nema itavu vojsku?
Boeme ima A tamo iza opine jo je mnogo njegovih momaka, svi imaju
ono prokleto oruje sto iz cijevi riga vatru. Tko je taj "vi
oklopnik?
- Ne znam, vaa milosti.
- Pazi ako te nateenem na muila?
_ Natezali vi mene koliko god hoete, ne mogu rei kad ne znam nita,
nego to vele drugi.
- Dakle, ipak neto vele? to? .
- Da je kriomice doao s bojnog polja Kako li se ono zove: vojvoda
Iloki.
- Vojvoda? Nemogue
- Mogue ili ne. samo velim ono to ujem. ;;
- Mora znati - zagrmi nad njim katelan Lui. . - Otkud bismo mi u Turopolju znali?
- Om ne znaju ali ti zna. Uzeo te za svojeg glasnika. Dakle,

poznaje te .....
- Moda poznaic. ali ja njega ne poznajem kad je pokriven vizirom.
- Zato bi tebe izabrao za glasnika ako mu nisi pouzdanik?
- Pitao je tamo m opini tko se usuuje otii u Lukavac za jedan
dukat? Poao bih ja za tak\u plau i dalje mi I.uk.i\ca. l ponudio
sam se. Nisi znao da bih te mogao baciti u tamnicu?
- Ni to nije zlo. Imao bih tamo jesti i na to lei.
Na taj ravnoduni odgovor sporazumno aiu se Lui i Pencinger sa
Stanislavom. a zatim Lui pita:
- Ljudi vele da je M\ i oklopnik vojvoda Iloki?
- l ljudi i upan laku govore, a to ja mogu znati. Lui i Pencinger
razgovaraju poluglasno na latinskom. Lui upozori Pencingera
- Akoje vojvoda Iloki ili njegov pouzdanik,mogli bismozk>proi. Ni
asa nee oklijevati da ubije Dra/ema ako m u ne dal e C mi danu. A
vie vrijedi, gospodine katelane, Verbecijev neak nego li ona i
sin.
Meni treba njezino priznanje gdje se nalazi kraljevi kojeg traimo i
nita vie Onda je mogu lako predati. A to ne mogu izvesti danas.
Tamo mi je sjeo na \rai mladi papinski poslanik koji je u rodu s
kneevskim dvorom u Ferrari. Svi drugi mi nisu na putu. A trebam
vremena da njega maknem i/ dvorca, a onda u Gordanu i sina udariti
na muke i svreno"
Gordana e vam kazati boravite, a moj gospodar e sjediti zarobljen.
Najbolje da /amijenite /aroNjemke uJmah
Blijedoliko lice lukavakog katelana porumeni. Htio bi dobaciti
107

1
l
i
pouzdaniku psovku, ali se mora suzdrati da Draeniev ovjek ne bi
mislio kako se dovoljno ne brine za gospodara. Ionako je sav izvan
sebe od brige da ne izazove nemilost predstavnika budimske vlasti. I
mora se ispriavati.
- Ne bojte se. Luiu. Sve u to udesiti. Prevarit u i Gordanu i
njih, samo da mi je saznati gdje se nalazi Draeni.
I uputi Luia neka ispita momka. Moda se ipak nekako zaplete pa e
izlanuti to bi ih moglo dovesti na trag zarobljeniku. Draeniev
katelan uini jo posljednji pokuaj:
- Razmisli, mome, brzo: hoe li da ti objesim oko vrata kesu
novaca, ili ue?
- Mojem vratu bolje pristaje kesa. s
- Onda reci gdje se nalazi gospodin Draeni? l
- Pol kese koju mi obeavate dao bih onom tko bi mi rekao gdje je.i
Ali otkud bih ja znao kad ne zna nitko? .j

- Sluaj. Sigurno je u opini. Tamo imaju zatvor.

- Daje u opini, ne bi svijet koji tamo stoji prigovarao i bunio se
jer su ga odveli nekud cestom, a nisu ga ostavili u opini kako su
ljudi htjeli.
Ta se izjava podudara s onim stoje Luciev momak doznao u selu da od
upanova dvorca dalje nitko nije vidio crvenog oklopnika. Lui se
uhvati te okolnosti i brzo upada:
- Dakle, odveli su ga u upanov dvorac i tamo je ostao?
- Kamo su ga vodili u povorci, vjere mi, nisam mogao znati, jer nas
kmetove nisu pustili da idemo s njima i ostali smo pred opinom.
Ponovo se Lui sporazumijeva s Pencingerom, a onda pita glasnika:
- Gdje sivi oklopnik eka odgovor gospodina lukovakog katelana?
- Tamo je pred opinom sa svojom vojskom.
- Vrati se k njemu i reci: katelan Lukavca voljan je predati u
zamjenu za Draenia gospodaricu Brezovice.
Momak gleda Luia, a pokazuje na katelana.
- Tako je rekla njegova milost katelan?
- Jest, katelan je rekao. Ali sluaj dalje: njegova milost nije
gospodar grada Lukavca, nego mora dobiti dozvolu od kneza Bran"
denburga. Ovaj se danas nalazi na Medvedgradu i zato ne moe ve
danas izvriti zamjenu.
Momak napeto slua kao da se boji da nee zaboraviti.
- Ali sutra u zoru poslat e knezu glasnika. Dakle, sutra moramo
itav dan ekati jer knez spava uvijek do podne. A dok dade privolu i
glasnik se vrati, proi e itav dan. Zato tek prekosutra moemo
izmijeniti zarobljenike. Sad zna. Reci da gospodin katelan poruuje
neka sivi oklopnik prieka do prekosutra, naime, u ponedjeljak pred
podne. Sada jo jednom sve opetuj da vidim jesi li sve dobro razumio.
Najprije razmilja, a onda polagano ponovi itavu poruku. Lui je
zadovoljan i okrene se k Pencingeru i opet prima od njega naloge koje
saopuje glasniku.
- Kai da gospodin katelan poruuje sivom oklopniku neka dobro
postupa s gospodinom Draeniem i on mu jami da e u ponedjeljak jo
108

A podne izruiti gospodu Gordanu. Jo danas gospodin Pencinger P a
dobiti odgovor, prihvaa li sivi oklopnik njegovu poruku ili ne. rnor
__ Razumijem. Jo danas moram donijeti odgovor.
Bilo bi bolje da poalje pametnijeg od tebe. Ne moe mu se desiti -ta
zla Ali donio nam odgovor ti ili drugi, bit emo ve tamo. Zato
k- i svojem gospodaru: na e glasnik ekati njegov odgovor danas
kraj drvene kapelice Nosit e baklju da se glasnici ne bi mimoili.
_ Ra/umijem, gospodine.
- Sjedaj na konja i pouri. Sto eka?
Nita, samo pitam, biste h mi objesili kesu oko vrata kad bih vam

donio vijest gdje uvaju zarobljenika1. ......

- im se radi o kesi. odmah si dosjetljmji. Akodoneses vijesti, ali
istinite, razumije, tek onda moe dobiti naplatu.
- Znam ja. ne moe se tu lagali- Mogao hi h i togod rei, ali ne
znam
istinu i utim.
On pouri, "koi na sedlo i potjera prema ikari.
Barun Pencinger pozove svojeg bradatog povjerenika, uvara kneevskog dvorca Stamslava na vijeanje s Luiem.
- Eto, u kakvu smo zapali nepriliku. Nadao sam se da u danas dobiti
u ake turopoljske povelje i sutra ih zapaliti na lomai, a oni su
uhvatili Draenia. To se ne bih ni u snu nadao.
l ne biste se mogli nadati, gospodine barune - primijeti Lui - da
nije doao taj prokleti si\ i oklopnik za kojeg vele daje vojvoda
Iloki.
- Ako je on. zato se skriva pod vizirom? - pita bradati uvar
kneevskog dvorca.
- Da ne bih javio u Budim kako vojvoda ostavlja bojno polje i spaava
svojeg prijatelja
- Ako je sam gospodin Damir? - primijeti Lui.
- Ili jedan ili drugi - primijeti Pencinger - kralj e teko kazniti
onoga koji ostavlja bojno polje zbog ene. Netko je svakako od
njegovih ljudi. Ovdje nemaju vatrenog oruja niti toliko momaka. I
ovaj glasnik veli da je sivi oklopnik opkolio jedne i druge. Dakle,
uistinu ima mnogo momaka, a nije im dopustio da se pobiju, jer |e
htio imati Draenia netaknutog da ga moe zamijeniti za Gordanu.
udno je to kako je ba danas dojurio taj sivi kad je crveni oklopnik
otiao da iskapa povelje. Sve mi je tu neto zamreno.
- Nije li se tu upleo Kuevic - primijeti Stanislav. - Znate da on
mrzi Draenia.
Raspravljaju o tome, ali nikako ne mogu nai traak svjetla i
razotkriti tajnu. Onda su preli opet na vijeanje.
- Gospodine barune - zabrinuto e Lui - molim odredite tko ee
doekati uveer glasnika sivog oklopnika kod kapelice.
- Evo. moj bradati Stanisla\. Taj se dobro razumije u takve
pregovore, a ja u biti u blizini, skriven sa svojim ljudima, ako
bude Potrebno navaliti Svoju sam glavu zaloio gospodinu Verbeciju za
Draeniev ivot kad mi je mladog ovjeka povjerio i uputio me da ga
uljeni medu Hrvate.
nastavi razgledati svoju osnovu:
109


- Rekao sam da je knez Brandenburg na Medvedgradu samo zato da
steknem jedan dan vremena. To je zbog Gordanc. Ona mora otvoriti

usta. Mogao bih to izvesti jo ove noi da mi nije na vratu onaj

papinski poslanik. On ne smije nita vidjeti ni uti. Vi ste. Luiu,
lukavi. Sutra ete otii k mladom popu kao poslanik vojvode Ilokoga
koji je, toboe, od kanonika Benka saznao za njegov boravak na
kneevskom dvorcu i molite ga da posreduje u zamjeni zarobljenika.
Kad on ode iz dvorca, odvui emo Gordanu u na umski dvorac i tamo
je prisiliti na priznanje. Ali sina u zadrati kao taoca da je tako
prisilim neka oznai pravo boravite malog kraljevia.
- Taj sivi oklopnik trai i sina?
- Ne bojte se. Obui su vratareva djeaka u haljine malog Damira i
divno u ih prevariti. Zamjenu emo izvriti na dva mjesta, i to u
umi.
* * *
Pranom cestom na oznojenom konju dojuri pred opinu Davorov glasnik,
nosei poruku lukavakog katelana.
Mladi plemi Mladen, vitez od Srednjice. koji je tako dobro odigrao
turopoljskog kmeta, preodjeven u seljako odijelo, izvjeuje
podrobno o svom sastanku s Pencingerom, Luiem i Stanislavom u umi.
- Uspio sam ih zavarati da ne razumijem latinski pa su se sve preda
mnom dogovarali. Pencinger je pristao na zamjenu zarobljenika, ali
toboe treba privolu svog gospodara kneza Brandenburga.
Glasnik podrobno ispria sve stoje zapazio. M lai-plavokosi plemi
izvijesti dalje:
- Jo vas je dao moliti da lijepo postupate s Draeniem i jami da
j ] e u ponedjeljak zamijeniti zarobljenike. Jo danas eka va
odgovor, i ]
Glasnik tono saopuje Davoru gdje je ureen sastanak i naposljetku
primijeti:
- Jo mi je obeao punu kesu ako mu donesem tonu vijest gdje se
nalazi Draeni.
Mladi prijatelji Jelenko i vitez od Srednjice oekuju odluku svojeg
vode. Ovaj neko vrijeme razmilja, a zatim se okrene glasniku.
- Ovo je vano: Pencinger je naumio maknuti nekog papinskog poslanika
iz Lukavca. To je znak da se pred njim ne usuuju postupati protiv
Gordane. Sutradan e ga valjda na neki nain odvesti iz dvorca da
Gordanina sina moe muiti i tako majku prisiliti na izdaju
kraljevia. Dobro je on to smislio. Ali ja u mu zaprijeiti. Ti e
sada odmah, Mladene, otii pred kapelicu i javiti mu da sam dolazim
na dogovor.
- Jelenko i Mladen estoko se opiru:

- Zamislite u kakvu bismo nevolju pali svi mi da vas zarobe. On se

nasmijei dobrostivo mladim ljudima i zakima glavom:
- Lijepo je da se toliko brinete za mene, ali zaboravljate da sam
isto toliko lukav koliko i Pencinger, a moe bit u ga i natkriliti.
Dakle, Mladene, pohitaj k drvenoj kapelici i javi da elim sam
ugovarati s gospodinom katelanom. Sigurno nee biti daleko, neka ga
smjesta potrae. Ja u, meutim, krenuti odavde za tobom i uzeti 20
momaka koji
110

oraju drmati u pozadini. Kad sazna da e Pencinger doi, bit u na
mjStu.atimesamoA.vi.
- Izvrit u tono va- nalog.
Jo mu reci i to da M uo kako ijjii poslao nekog svog momka s
. nm vijesti k velikoj movari gdje uvaju Draenica. Neka misli da
se
" i Ji daleko od opine l IUVLUL l Licka ^ ^. ondje tio/c. <jlu\ no
mi je
da zametem trag Ali kai takoer da imamo neku lozinku koju nikako
nisi mogao doznati.
_ Sve u izvriti kako ste mi naloili.
Pourabit U ja ve Verbecijeva trabanta za $"u da sprijeim muenje
Damirova sina . njegove ene. Vidi, ipak sam lukaviji od njega, >r
ba tebe Mladene u/imam za >u>icg i:iaM.ika Raunao "am da e on pred
obinim momkom razgovarati latin-ki i n e moi ilo/nau njihove
tajne namjere.^ ^^ ^ ^^^ _ ^ u ^^ ovdje skrStenih ruku? Ne boj se i
a tebe fana dovoljno posla. A ti, Mladene, pouri
""^Glasnik se uputi da i/vri zapovijed, a Davor pozove ispred zgrade
u sobu svojeg sina koji je vani na elu njegovih momaka uvao prilaze
k opini Smedokosi mladi ude k ocu i ovaj mu nareuje.
- Na sve putove odakle hi IVHUM" d"", i netko iz Lukavca postavit e
strae. Gospodin kapetan banderija poslat e s tobom ovdanje plcmie
koji poznaiu svaku iia/ieu/ii. -J,1 "<] ::J i1--11 - -- " da
Pencinger ne bi poslao preostale vojnike k opini. Tko zna to mu
naiednom moe pasti u ludu glavu. Nadalje, postavit e strae oko
itavog upanova dvorca Ti e5, sine, ostati na Berislavievu dvorcu
dok se ja ne vratim. Ako uje u noi prasak, znaj: treba mi pomoi i
smjesta mi alji pred kapelicu petnaest momaka. S\, n i^; ir L.n iViim-c [osovcnoci pobiti.
- A to e biti sa mnom. - pita opet Jelenko?
- Sada dolazi red na tebe Smjesta e odjahati kanoniku Benku.
- Sada na Kaptol? U noi se ne moe preko Save.
- Malo prije mi je gospodin sudac kazao da se kanonik nalazi u svojoj
kuriji.
- Da. ovdje je ve nekoliko dana -potvrdi sjedokosi sudac-ikad ste vi

otili s Draeniem gore k upanu, poslao je svojeg momka da pita to

je to pred opinom.
- Prema tome. nai cei ga kod kue. elim, naime, da on bude
posrednik pri zamjeni zarohljenika. izveo ja to danas, ili sutra.
- A kamo da donesem odgovor J
Ravno pred kapelicu Bude li ve sumrak, javi mi se kad stigne u
blizinu sa tri zviduka. Ako ti uzvratim, doi k meni. ako ne. pi
icekaj, jer u ti se javiti ja. Sve mora biti tono ugovoreno da mi
ne bi moda svojim dolaskom pokvario moi razgovor s luku\akim
katelanom. Svakako e ostati tamo sa mnom ako doe do bitke, trebat
e mi tvoj ma.
Jo je dao neke upute kapetanu banderija. a /atini povue JelenVa u
stranu i potanko mu saopi svoje namjere.
Uskoro svi krenue pred opinu
l


Svjetina se uzgibala, osjeajui da se neto dogaa. Davor odreuje
da se svi stariji vrate kuama, s samo sposobni ostanu na okupu. Ali
svi pitaju za Draenia. na to im Davor javlja:
- Smirite se. ljudi. Sutra ete doznati to je s izdajicom i bit ete
zadovoljni. A do tada strpljivo ekajte. Neemo pustiti iz ruku
lukavakog uhodu samo ovako.
Napokon po vjeruju plemiu kojemu ne vide lice, ali gaje sam upan
proglasio vjerodostojnim.
l stadoe sami odreivati tko ima da ode kui. a tko mora ostati.
Jelenko se bacio na sedlo i pohitao kanoniku Benku, a Davor ostavi
opinu s dvadeset momaka.
Kapetan banderija pozove Arbanasia i Pogledia da budu na uslugu
Davorovu sinu i tono ga upute gdje se treba postaviti strae da se
nitko od Lukavana ne moe uvui neopaen do opine ili do upanova
dvorca.
VILENA JELENKO
Poto je Davor Antolkovi ostavio dvorac upana Berislavia. ovaj se
uputio u kuu i sklonio u svoju sobu. Od pretrpljenog jada jedva se
moe drati na nogama. itavo mu je tijelo slomljeno, a dua umorna.
Jedva stoje malo odahnuo, ulazi k njemu sestra. Na trijemu je sluala
sve to se dolje zbivalo. Zaplakana i oajna hoe da pita to e biti
nakon strahovitog otkria s Draeniem. Brat je nije ni pogledao.
Mrsko mu je to ga sestra gleda ovako potitena i gotovo se okosi na
nju:
- to je? to eka? to hoe? Smela se, a ipak zapitala:
- to emo sada kad je tolika sramota sjela na vrh nae kue? Prstom
e pokazivati na nas.
- A ja u uzvraati maem - razljuti se on, ali se opet pribere i

stade mirno govoriti:

- Tko moe meni neto predbaciti? Sve je Draeni prevario do
najvieg i najmudrijeg, l oni tamo na bojitu ekat e njegovu pomo
od pet stotina momaka, a on ih je sabrao da goni nas. Meni je sada
vie do Vilene. Gdje si je ostavila?
- Tamo je u sobi. Sva je izgubljena. A nema krivnje. Djevojka je
tolike ljepote, iz tako ugledne obitelji s mirazom. Ne treba se
bojati. Nai e mua.
- Znam to i bez tebe, ali kako e podnijeti tu strahovitu bol? O tome
se brini.
- Ne odgovara mi na pitanja i rekla je neka je ostavim samu.
;< - Lake se snosi bol kad te drugi ne gledaju. Ostavi me.
v I brat je tjera i ona sva potitena ode u kuhinju.
Berislavi je nastavio razmiljati. Ne smije poslati nikakvih vijesti
banu, svojem bratu, jer mu je odredio da ne alje glasnika, a i ne
zna gdje se nalazi. S bojita ne dolazi nikakav glas. Sve to se tu
dogaa, mora on preuzeti na svoja leda i snositi svu odgovornost. Kao
predstavniku
112

Turopoha. valja mu upravljati ljudima i dogaajima da ouva itav
kraj V |0; NCC,h nevolja Najposlije odlui pozvati k sebi kapetana
banderija i Oavora Aniolkovica Ja >e - nfm posavjetuje to da radi
ako Lukavani ,,anu i/ osvete navaljivati
Polagano, tiho. otvaraju se \ rat; L. Ulazi Vi lena. Blijeda je i
izmuena. On gleda u plave alosne oi i irce mu se para.
Dola sam. oe. da vam neto kaem - veli ona.
Sjedni, dijete moje, i reci sve to ti je na dui - bit e ti lake.
Skrtenih ruku na krilu i pognute glave odgovara ona tihim glasom:
Sjeate li se one nedidu- k >1 k i [ [pripovijedala onu
priu. To je bilo onda kaci se prvi put pojavio oklopnik. Mene je
zahvatio
greviti pla.
Znam. A /ato to spominje?
Danas tek osjeam . .1 i me shrvao oaj. Sluala sam priu o sudbini
i/dajnika. d/i ste rekli da se pod crvenim oklopom skriva Jelenko.
Uhvatila me tada,strava. Osjeala sam .se sukrivcem svega to je on
poinio. Danas sam osloboena te krivnje. Cijena je strahovita.
- to hoe lime rei?
- Nisam Jelenka i _ na izdajstvo. Ali razotkrilo se da je izdajica
onaj kojeg sam ljubila i htjela uzeti za mua. A doznala sam to na
tako strahovit nain.
Dok sam /i \. neu oprostiti Jelenku da te izvrgao takvoj sramoti.
Sve je to priredio u /]ohr. >i n.ir,u
Zagledala se u pbd i odgovorila:

Bio je to grdni udarac za mene: dovesti Draenia ovamo u sramoti i

baena u prali strave i kukavtine.
Te rijei donose Inu pred oi sliku Jelenkove osvete, tako mirne i
dostojanstvene. upan plane bijesom:
- Platu e to mem taj razbija.
Ba zbog toga hou da govorim s vama. oe. Prepusti tu st\ samo
meni. keri moja.
- Ne mogu vam prepustiti, jer biste sigurno Jelenku uinili krivo.
Ja. Krivo. Ne buncaj. Razumijem ja njegov bijes na Draenia
koji je svoju kriv nju htio n. i na leda njemu, a tebi. dijete
moje, tebi
nije smio uinili lakvu gro/ni .
Rekla sam: vi ete mu uinili krivo. oe. l mene njegova osveta pee.
ali /upravo, vratio mi je milo za drago. Ne znate to sam mu
skrivila...
Ti si skrivila qjemu?
Odluila sam, M&to. ali prije morate saznati to je bilo izmeu mene
i Jelenka.
Nemilo su ga se kosni njezine rijei. Ustao je. poao jednom gore
i uoije. a onda se /austavio pred njome:
^akle. ipak je qfc&to bilo? Onda mi reci sve.
nii "^CuJtc- nJe potrebno govoriti o djetinjstvu to sam ga
provela s
m i Ci, / smo mi|ek /a lcii naScm Kuevievom dvorcu.
Uvijek
UCD.O drugu igri. Sjeam ^ ... , . a l u djeakoj dobi uvijek je
bio
RIMNA \ll|
a mcni nckl v"ez *Wgda me branio. Za svaku bi igru samo mene

pitao. Nikad ne bi neto uinio da prije ne bih ja odobrila. Mazio
me, kao vi i tetka.
- Da, istina je - tiho e upan, obuzet uspomenama na Vilenino
djetinjstvo, dok ona poluglasno nastavlja:
- Tako smo odrasli. On je ve bio gotov momak, ja tek na pragu
djevojakih godina. Tada mi je jo vie iskazivao sklonosti. Uvijek
su ljudi govorili: "Samo dobar i njean brat moe se tako vladati
prema sestri koju voli." I sada me mazio, kao i svi drugi. Nazivao me
esto svojom kraljevnom kojoj on slui kao vjeran podanik. Kad sam
ve prela u djevojaku dob, opazim da mi Jelenko nije samo vjeran
podanik nego vjeran kraljevi svojoj kraljevni. Kad bi se tko od
drugih momia njegove dobi, pa i stariji, zagledali preko ograde u
na dvorac, skoio bi on za njim i gonio ga. To mi se svialo. U
svojoj nestanosti poela sam izazivati mlade plemie pogledima, a
onda ih tuila Jelenku da se penju na ogradu ili da me drsko gledaju

kad silazim s tetkom u crkvu. A onda ih je on doekao, izgrdio i

otjerao. esto sam lagala da za mnom apuu o mojoj ljepoti jer sam
uivala kad bi Jelenko zbog toga porumenio ili problijedio do bijesa
i otiao da ih trai. To mi je bio najdrai uitak. Kad je Jelenko
ve opasao ma, bila sam vrlo ponosna. Sad sam ga, uistinu, smatrala
svojim vitezom.
- To su sve djetinjarije - upada upan, ali ona ga moli da je slua
dalje.
- Nisu to bile djetinjarije. to dalje, to sam vie izazivala mlade,
samo da se Jelenko s njima bije na maeve za mene. Kad god sam se
negdje pojavila, svuda su me traili pogledi mladih plemia. Ja sam
ih gledala, a to ih je valjda oslobodilo. Ili bolje, priznat u
istinu: kriomice sam izazivala njihove nade, samo da Jelenku pruim
priliku da se bori za mene. Nala sam ga esto kako vjeba maevanje
sa arkom da bude vjetiji od drugih. Znala sam: on to ini za mene.
I jo sam vie mlade plemie bodrila pogledima. Uveer su oko dvorca
pjevali ljubavne pjesme. Onda sam se tuila Jelenku kako su mladii
neuljudni prema meni. On se sve vie uzbuivao zbog toga, sve ih vie
progonio, dapae, izazivao na maeve, bilo zato i tako se pomalo
zavadio sa svima.
- Ti si ga natjerala na to?
- Da. Ne znam zato sam toliko uivala kad bi se on bacio na njih
mrnjom i maem. To mije bila prava srea. A on je ve bio kao
nadraeno pseto to uva kuu gospodara i zareao bi na svakoga tko
bi se usudio da me pogleda ili mi se priblii.
- Zlo si, dijete sijala oko sebe. Veliko zlo - primijeti upan.
- Razmaena od svih, nikad nisam razmiljala o svojim inima. Sad sam
svjesna: ja sam Jelenka uinila razbijaem, izazivaem. Meni je bilo
golemo veselje. Nisam imala majke i nitko nije opazio tu moju ludost.
Tako je bivalo sve dalje. Jelenko je ve bio odrastao mladi, a ja
potpuna djevojka. I tada sam opazila da se nekako udno vlada prema
meni.
- Kako udno? - uznemiri se on.
- esto se zagledavao u mene iz daljine, vrlo dugo, a kad sam mu se
pribliila, bio je smeten. Porumenio je. Vie sam puta opazila kako
je mraan, zamiljen, alostan. A im bi me tko oslovio od plemia, u

v, m ic oima sijevalo. Vie je puta znao ljutilo otii, a kad bih ga
nJC, ,ih negdje u vrtu, nala sam ga izgubljenog u mislima. ,<{ij
upan sjedne i. naslonivi glavu na ruke, pita: ,,;i.,<;,u
f]
A ti ga nisi nita pitala?
Jesam i od ovih mojih pitanja razvilo se zlo. Berislavise oki
k njoj, gleda je okom u oko i tiho uzdahne:
Slutim to slijedi.

ujte, oe, redom. Prvi put je na moje pitanje odgovorio da mu je

nita Drugi put tla LM ncsu boli dava ( >nJa jcanot; dana i/a/o\e
on n ma Pogledia jer se Smiljan neobino mnogo trudio oko mene.
Kad hi h odlazila s tetkom u crkvu. MUI > je prv i da me \ Idi, kad
bih i/la/iia opet je bio tamo. Kad sam jednom sjedila u vrtu, jahao
je Pogledi uz ogradu, "pozdravio me i stao me pitati o vama oe,
samo da sa mnom razgovara. Otkrila sam da se pristalom mladom plemiu
vrlo sviam i odgovarala sam mu na pitanja. Odmah ie izaao iz svojeg
dvorca Jelenko na konju, zatekao Smiljana Pogledia. grubo se s njim
posvadio i po drugi put izazvao ga na megdan Pogledi je bio u
smrtnoj pogibelji od Jelenkova maa. U pravi as banuo je njegov otac
zajedno s vama. Vi ste Jelenka izgrdili to izaziva i dolo je. kako
znate, do velike buke. Tada ste rekli Jelenku: bude li jo koga
izazivao, nee vie smjeti u vau kuu.
- Sjeam se toga, zamalo da nije sasjekao Pogkdia.
Toga dana popodne otila sam k Jasenki, samo da ujem to e Jelenko
rei i kako e se drali. Nala sam ga u vnu s\ega izoblienoj: od
neke tajne alosti. Sjela sam k njemu i zapitala ga, kao svoga brata,
sto mu je. Toliko sam ispitivala i molila da mi povjeri zbog ega se
alosti dok mi konano nije rekao: "Da si sirota koja nema nikog
svoga i niega svoga, rekao bih ti. Ovako neu Ne smijem" - i brzo
otiao u kuu.
- Tako je rekao doslovce.
- Jest, od toga dana osjeala sam da Jelenko gubi srce za mnom. esto
bi me nekoliko dana izbjegavao i ne bi dolazio, a kad sam otila k
Jasenki, on bi kriomice odjahao.
- A ti? Kako si ae vladala?
Bilo mi je vrlo drago da me ljubi i jedva sam ekala da doe, da
vidim kako je ljubomoran Kad ga je obuzimala alost, bila sam vrlo
prijazna, a on se tada neizmjerno ra/vcselio Meni je sve to bilo
lijepo, vrlo lijepo.
Tako lijepo da je od loga nastala grdoba i nevolja. Pitam te: to si
ti osjeala prema njemu
plamen ljubomore u crnim oima? Zna to to - Znai da mi je to
godilo kao to mi godi kad palimo kresove na
- Svi su govorili: ovo su dvoje kao brat i sestra. Valjda sam ga i ja
voljela kao brata, ne znam, samo se sjeam: kad sam opazija da je
i/suibio srce za mnom. poela sam nastojati da mu se to vie svidim.
Uvijek sam odabirala najljepe haljine, lijepo se eljala i resila
se da mu se to vie svidim, da ga oaram A on bi me promatrao i
rekao da je moja haljina vrlo lijepa, a bilo mi je jasno da l o
govori mem; a ne haljini. Najradije sam gledala njegove crne oi u
plamenu ljubomore.
Rado si cledal znai?

114


Jurjevo Njegovi drugovi esto su o njemu govorili ljutilo da je
razbija, svadljivac, ali sam znala da je to zbog mene i samo sam se
smijeila i radosno promatrala njegov pogled. Bila sam veoma sretna.
- Nisi mislila, djevojko, to e biti kad planu kresovi u njegovu
mukom srcu?
Nikad nisam nita mislila. Bilo je sve tako lijepo,lijepo. Uivala
sam vedrinu svojeg proljea, bezbrina za budunost. od* - Zato nije
ostalo tako?
"> Jer je doao Draeni. -j
t ) Otac se makne i nabra elo. Oi mu mrano gledaju Vilenu. "
"*
- Oe, znate da je bilo sveano spravie u Turopolju. Doli su
plemii i velikai u goste turopoljskim plemiima, porazdijelili ste
ih vi
sami po raznim kuama, a k nama ste doveli najodlinije od svih, a
medu
njima bio je Draeni. Prvi dan objeda opaala sam da uporno gleda
samo
mene. Nisam ni znala tko je. Onda sam ula kako gospoda govore o
njemu
da je prije dvije godine bio na bojitu i tamo se istakao u borbi. To
je u
meni izazvalo zanimanje za njega. Tako mlad, pa ve junak. Godilo
mije
da ba mene gleda taj mladi kojega svi smatraju hrabrim i proriu mu
:
bojnu slavu. *
Prokleta slava - ubaci upan. - Nitko od njih nije pitao tko je
taj mladi. Ni ja, tvoj otac. 4
Vilena uti pa onda nastavlja:
- Kad je nakon tri dana otiao, zaudila sam se da Jelenko ne;
dolazi. Kao obino, odem k Jasenki. Ali on je pobjegao. Pitala sam *
njegovu sestru to je s njim. Ona nita nije slutila. Ali ja sam
znala. Tri"
dana, dok je Draeni bio na gost, nisam Jelenka pravo ni pogledala.
To
ga je oito boljelo. Najednom je opet doao u nau kuu. Pitala sam
ga
zastoje pobjegao preda mnom, makar sam dobro znala, a on mi odgovori:
"Ne elim te smetati u mislima na lijepog gosta!" Bila mi je ta
ljubomora
vrlo draga, ali sam ga uistinu poalila, smijala se i uvjeravala ga

da mi Draeni nije ni na kraj pameti. Bio je na gost i morala sam mu

iskazati*
ljubaznost. Ipak, Jelenko nije imao mira. Cesto sam navraala
razgovori
na mladog plemia i pripovijedala mu to sve o njemu rekoe gospoda,
.
kako e on stei bojnu slavu u obrani domovine. A on je onda opet
zapao u J
duboku alosnu utnju. !:|
- Dosta o tome. Reci radije stoje bilo dalje - nestrpljivo je
prekini^ otac.
- Za nekoliko dana pronio se glas da su Jelenka izabrali za
zastavnika banderija jer je od svih mladih lanova banderija
najsmioniji i najhrabriji. To me silno obradovalo. Bila sam ponosna
na njega. To mu je oito silno godilo jer je bio neprestano kod nas.
Tada sam sasvim zaboravila na lijepog stasitog Draenia i svakog sam
dana sjedila u vrtu i gledala Jelenka kako vjeba u maevanju i silno
se radovala njegovoj vjetini. Onda je bila procesija, a Jelenko je
izaao na elu banderija sa zastavom. Bila sam vrlo uzbuena. Uistinu
je bio lijep i ponosit, i hrabar. A kad je nakon toga doao k nama,
rekoh mu: "Bila sam sva ponosna na tebe. A zna li da si bio vrlo
lijep i pristao na sedlu? Kao pravi junak." Silno se smeo, porumenio
i onda ubrao jorgovan i pruio mi. Dugo me

l dao i pitao, jesam li rekla istinu? Osjetila sam da mi se lice
zarumenjelo ^ r su mi obrazi gorjeli, ali sam potvrdila. U to je
dola tetka i pozvala me di Joj pomognem u kuhinji Te veeri nismo
govorili nita. Bojala sam se ledati u nj. a on je neprestano ,
1:110 u mene. Sutradan smo opet bili veseli kaouvijek, ja vrlo
sretna, a tada se pojavio Draeni. Nje/m glas potamni, a pogled se
zamagli. ..- Doao je s nekom porukom za vas, oe.
Bila je to samo izlika. Neprestano je tako dolazio s raznim porukama
koje nisu znaile nita drugo nego elja da vidi tebe. To sam opazio,
ali kako mi se inilo da to tebi nije krivo, primao sam ga
gostoljubivo. Svi moji stan znanci govorili su kako |e mni|en. doKu .
tcstit pa sam mislio: ako bude neto od toga, dobit e vrijednog
mua.
- Sve vie mi je Draeni iska/ivao osjeaje, ne rijeima, nego
sitnim panjama, a najvie pogledima Sasvim sam bila zbunjena i
smetena ba time to je tako uporno utio, a oi su mu stalno bile
uperene u mene. Oni koji su dolazili s njim uvijek su govorili o
njegovu junatvu, o velikoj slavnoj budunosti Jednog dana bili smo u
Zagrebu na sveanosti. Gospodin Damir brezov ak i izjahao je na
bijelcu pred crkvom Svetog Marka. Gospoda Gordana bila je sretna i

sva ozarena. Na objedu kod bana neprestano su slavili Damira.

Slavimir Draeni sjedio je uza me. Nekoliko puta me oslovio, Cio\
orili MITI i 11junasu u u obrani domm ine od Turina. Tada je rekao
da mu je jedini cilj u ivotu stvoriti junaka djela koja bi mogla
ushititi srce ljepotice na koju misli dan i no Osjetila sam da je to
rekao meni. Od tog sam dana mislila na njega i teko brojila dane i
ae da se opet pojavi kod nas. Nisam \ie pitala Jelen ka /ato se
povlai, zastoje zamiljen i alostan. Jednom mije iznenada rekao:
"Odluio sam obui napirlitanu ljubiastu odoru." Znala sam da to ide
Draenia. Njegova ljubiasta odora bila je neto izvanredno, svi su
je promatrali jer nitko drugi nije takvu posjedovao. Jelenkova mi je
ljubomora na Draenia godila i dalje
Opasnu si tgni zaigrala.
Ali jo nije svreno Jednoga dana Draeni je zapoeo sa mnom
razgovor: "Gospoice Vileno. \ as drug i/ djetinjstva me mrzi.
Njegovi me pogledi uvijek progone Kad sam ga danas ujutro pred crkvom
oslovio, odgovorio je nekoliko pre/ii nih rijei i odjahao. ini mi
se da ne smijem vie dolaziti k vama zbog njega. Moglo bi doi do
sukoba, ako bi me i dalje tako progonio. Znam. on vam je \ rio
tli.se a s njime c saluc. "a\ rliate kao m s kim drugim."
"Razumije se jer smo kao brat i sestra" - odgovorila sam ja. On mi
brzo odvrati: "A taj me brat tjera iz vae kue. Ako vi to elite, ja
u se pokoriti, premda hi i o /a mene bila strahovita bol. Jedan se
od nas mora maknuti!* kue. Odluite vi, odaberite."
On je, dakle, traio da ga protjera?
,- ~~ Da_- e moj. a ja sam odluila. bi._> ini je jasno:
Jelenko je na putu
* ll me Draeni zaprosi Ne, to neu dopustiti, jer sam i ja eljela
takvog
muza kakvog ima Gordana, Planula sam i uoin Ijenka i ekala C.i -,
da mu
o kaem. Ovaj put bioje l )i a/cmc vrlo utljiv i alostan. Premda je
imao
"kanu da ostane L#tri dana, smjesta dade osedlati konja i ostavi

17


;"^*r- Uinio je to, lupe, samo da djeluje na tebe. (t
- I poluio je svrhu. Znala sam: otiao je zbog Jelenka. Sad je bilo
svreno. Htjela sam otii k Jasenki da ga tamo naem i kaem to
mislim. Ali se on iznenada pojavi i ree mi da bi htio govoriti sa
mnom.
- I tad se dogodilo ono zbog ega se danas osvetio? .
- ujte kako je bilo. Pozvao me u vrt, tamo iza jorgovana. Osjeala

sam da e se neto dogoditi. Zamolio me neka sjednem. Bio je blijed,

ali vrlo miran. Barem naoko. Pitala sam ga: "to hoe da govori sa
mnom?" Gledao me pogledom koji bi me morao osvojiti da nisam mislila
samo na Draenia. U tom je pogledu bilo duboko more odanosti i
ljubavi. Morala sam ga sluati. "Vilena, ne mogu to vie podnositi.
Valja rijeiti. Moda ti to i sama eli." "Da, moda elim"
odgovorila sam plaho. Zazeblo me, ne znam ni sama zbog ega. Jelenko
se sagne k meni i stade mi govoriti. Nikad neu zaboraviti. Svaka mu
je rije bila drhtaj: "Nemam mira, ni sna, ni daha, ni ivota. Umro
bih za tebe, Vilena. Ali odvie si bogata, ugledna. Do tebe su moji
putovi zakreni. Pa ipak, ako odem na bojite i steknem ono najvee
blago, junaka djela za domovinu, tada... Srce mi ape svakog dana i
noi: uinim li velika djela za domovinu na bojnom polju, tada e
kraljevna moja svoju ljubljenu glavu odvratiti od ljubiaste odore.
To sam itao upisano u plavetnilu nebeskom tvojih oiju. Onog dana,
kad sam na vrancu projahao s modrom zastavom u ruci na elu naeg
banderija, rekla si mi: ponosna sam na tebe i lijep si bio, pristao,
pravi junak. Jo vie od toga rekle su mi nebeske tvoje oi. Srce mi
je, Vilena, prepuno, zagui t e me. Moram ti ovo izrei, kraljevno
moja." Dok je to govorio, bio je izvan sebe. Glas mu se prometnuo u
njenost, tako udnu njenost. Bila sam naas sva uzeta.
- A to si mu na to odgovorila?
- Uinila sam najveu pogreku u svojem ivotu. Drao me za ruke i
drao me tako vrsto. Ovo me probudilo iz asovite zaboravi. Osjetila
sam da me Jelenko kani otkinuti od Draenia, zaprijeiti prosidbu
mladog plemia koji je ve slavan i ugledan, bogat i lijep, a eka ga
lovor junatva.
- to si rekla Jelenku?
- "Ti da bude slavan? Ti razbija, izaziva? Otkud bi ti mogao stei
slavu? Junaci izgledaju drugaije. Nisi stvoren da bude junak, ve
samo da se bijes i razbija! Ne elim da dolazi pod na krov!"
- Nije mogue - tiho dahne upan - tako si rekla? A ona nastavi:
- Bilo je strahovito gledati njegove zjenice, njegovo lice. Uhvatio
me za ramena i stresao me, posve mi pribliio svoje lice, smrtno
blijedo, zeleno, njegov ubojiti pogled probadao me u dno due.
Spopala me jeza, osjetila sam se kao pred sudom. Od straha odluim da
se rijeim Jelenka, a to u moi samo ako ga ponizim.
upan joj se priblii.
- Poniziti? Kako? ime?
- On je tresao sa mnom i prigueno govorio. Glas mu je siktao kao u
zmije: "Misli li da se moe sa mnom poigravati? Osvajati me,
milovati me smjekom, pogledom, rijeima, a onda zgaziti, odbaciti?"
"Nisam te nikad osvajala" - viknem ja. Ali on me ipak ne puta: "Jo
vie si inila

osvajala. Govorila si mi slatko Kad me morila tuga, traila si da ti

lK^t krijem uzrok mojim mukama. Zato, kad si /nali kuji K u/rok
/asto " e pitala da od mene izmami priznanje? Ja sam odluio
utjeti, pa S "karumro. Ali kad je doao taj napirlitani
gospodii, nije se moglo vie ["HCU Muke su me razapclc. Razmiljao
sam, sjetio sam se i\ < .jiii pogleda P\ to si mi rekla, kako si
eljela da ti iskalim srce, a sve to me navelo da^i otkrijem jed
svojeg srca. A ti meni tako? uje li? Traim od tebej a. n Govori:
zato si juriala na moje srce ako t\oje nije otelilo nita /a moiu
muku1 Odgovaraj, ili e biti zla." Strahovito ic to bilo. oe. Dok
je govorio, stisnuo mi je ruke kao da e ih slomiti. Oi su mu
sukljale noarom. U grlu mesteglo. Nisam mogla odgovoriti, a on je
dalje bjesnio. Nisam smogla ni rijei ni daha On navali tada jo
bjesomunije: "Misli da je onaj napirlitani gospodii u ljubiastoj
odori ravan meni? Ona muka nacitrana namigusa? Onoga si odabrala s
djevojakim nevinim obrazom? Reci? Valja proistili raune.
Odgovori." I tada me opet stresao. Mislila sam: svu e me rastigati,
dok je muklo /adahtan, Spreman na sve. pitao: "Zato si oko mene
plela mreu? Zato si me tako slatko mamila?" Njegov bijes izazvao je
moj odgovor, moj otpor, osjetila vini da e mi sprijeiti udaju.
Jelenko je jedina /apreka da me Dra/em zapros:. I odluim se braniti
udarcem koji Jelenka mora zauvijek udaljiti iz kue. I tada sam
izrekla ono najtee Vilena teko odahne.
- to? Kai - nuka je otac zamraena pogleda. - Reci doslovce kako si
odgovorila?
- Prestraena da mi ne bi sprijeio udaju, rekoh: "Ti si umiljena
budala. Nikad te nisam kanila osvajati. Nije mi ni na kraj pameti
bilo, nego si ti za mnom trao, ne bi li me osvojio da mojim mirazom
okrpa svoju sirotinju, da te zakiti ugledom moje obitelji. Draeni
ne treba mojeg miraza ni ugleda moje obitelji. Sam je bogat i slavan
i putovi do junatva su mu otvoreni. A to si ti. Nitko i nita, l
dolazi pod nas kro\ da te dotakane svjetlost naeg imena. Da ima
stida, ve odavno ne bi dolazio."
upanje gotovo nehotice udario po stolu kao da se i po njemu prolila
bujica ponienja.
- Keri moja, zlo si uradila. Odvie veliko zlo. Naslonivi glavu na
ruke,Vilena nastavlja svoju ispovijed:
- Kao uvijek u asu bjesnila, Jelenko zamiri. Nikad ne vidjeh
ljudsko bie tako strahovito izoblieno Pozelenio je, drhtao, mislila
sam: sad e mnome tresnuti o zemlju i zagui ti me I zakripao je
zubima."To mi Je prolazilo ilama. Vidjeh kako gri pesnice i di/e
ih. Svreno je, udarit e me. Odjednom nemono spusti ruke niz
tijelo. Disao je teko kao da tri roilje. Na lice mu je pao
strahoviti mrak. oi su mu sijevale ba kao danas kad me darivao
Draeniem

- A onda je otiao? - pita tiho upan.

- Onako izoblien rekao mi je: "Visoko roena gospoice, nami-,
upamtite to ste danas ovdje izrekli."
- A zatim, to je bilo? - pita upan.
-- Mi rijei vie nije rekao niti sam mogla rei ja Okrenuo se i
odjurio

19
118


kao munja. Nije se vie osvrnuo. Ostala sam prestravljena, slomljena
iznemogla, oajna. Drugog jutra doznala sam od Jasenke da je nestao i
nije dolazio kui itavu no. Bojala sam se da togod ne uini sebi,
a onda sam se opet bojala da negdje ne doeka Draenia. Osam dana
nitko nije znao gdje se nalazi.
- Sasvim tono kako je rekao sivi oklopnik. Tih je osam dana proveo
kod njega i povjerio mu se. Kad je priao o ljubiastoj odori svojeg
suparnika, njegov se zatitnik sjetio takve odore, vidio ju je na
nekom mladom vitezu koji je silazio s Ferencijem s Medvedgrada. Ta
raskona odora udarila ga je sumnjom. A kad se poslije Jelenko
vratio, kako se vladao prema tebi?
- Vie nikad nismo razgovarali. A kad bi projahao kraj naeg dvorca,
okrenuo bi glavu da me ne vidi. Samo mi se Draeni tuio da ga svuda
progoni strahovitim pogledima, ali gaje odmah branio, primijetivi da
shvaa njegov bijes i time smo svrili svaki razgovor o njemu.
upan usporeuje njenu ispovijed s onim stoje uo pred opinom od
Davora i razabire - da se sve navlas podudara!
- Vileno, kruto si ga izbievala, strahovito ranila, ipak, da te jo
malo ljubi, ne bi ovako uzvraao. Zamrzio te iz dna due i javno pred
svima predao ti vjerenika koji je bez asti od svih pogrden.
- Drukije ne bi ni mogao biti zadovoljan. Vidite sada jasno:
odgovorio je na uvredu.
- Nesretno moje dijete - zastenje upan.
- Zato sam toliko drhtala i plakala onog dana kad je Kuevika
priala pred crkvom o izdajici. Savjest mi je tada spoitavala: "Ti
si od njega uinila ono u stoje zapao." A sada vidim: drhtala sam i
plakala, jer mi je nesvjesno neto moralo priapnuti da ta pria moj
mladi ivot; pokapa u gorb.
Posljednje rijei duboko su se zareale u oevo srce. Nikoga i nita
na ovom svijetu nije tako ljubio kao ovo dijete. To mu je jedino
ostalo u ivotu nakon smrti ljubljene ene. I nije vie uzimao
drugaricu ivota. Pozvao je sestru udovicu da mu vodi kuu i mazi
jedinicu. Do nje je smjelo doprijeti samo sunce, vedrina. A sada je
njezina srea zauvijek razorena. A tome je kriv od svih hvaljeni

Draeni, mladi koji je svima znao prikazati drugi obraz.

upanova dua usplamti strahovitom mrnjom prema Draeniu
kojega je jo ovog jutra volio kao svojeg sina. I ne moe preutjeti
navalu
mrnje: ^1
- Klet u ga do sudnjeg dana, svakim dahom svojim, u svakom cattfj
svojega ivota. i >f
Digla se i pristupila k ocu puna suuti za njegovu bol: <*
- Sve sam vam to rekla, oe, da ne biste Jelenku uinili krivci
Isplatio mi je svoj dug, istina kruto, ali pravedno. *
Opet je malo utjela kao da razmilja, bi li rekla ono posljednje.
Najposlije odlui: .-.--^.>m.^rmt.".^^<
- ujte moju posljednju odluku. i...b.ijrixVn>M &*i.rr**v
Zabrinuto je gleda i pun straha oekuje.?j*ir.r "t. bi ,.riu". A
<
Jt> - Posljednju odluku? tedi me, keri m*)j"fca;>.n-*.>;< *

Znam. oe. ugled vaeg imena ne moe izbrisati spomen da sam
h H vjerenica podlog izdajnika Svatko e govoriti o tom do kraja moga
* ota im me ljudi opaze, probudit e se u njima uspomena.
Zaboravili
h to samo onda ako nestanem ispred njihovih oiju. N i ja se ne bih
mogla
-resti sa znancima, ne bih mogla podnijeli tla me narod y1ula kad
idem u
rkvu Samo su crni dam preda mnom i samo jedan put.
C Koji? proape on, ali izraaj njegova lica otkriva da
sluti
njezin odgovor.
- Valja mi utei bd svijeta u samostan.
Gorina ga spopaiv, od tih rijei, makar ih je on oekivao, sav
porumeni od bijesa
- Da je junaki umro, onda bi bilo razumljivo da ga oplakuje do
izroba. Za podlacem da ide; LI samotan Nee li svijet misliti da ga
ljubi? Ili ga moda ne moe iupati iz srca?
- Nemam to iupali- V meni e s\e m m o, sve. Ili nije? Ne znam, ah
neu da bude samo traak njene uspomene u mojem srcu. I nije. Ipak.
alost ti je u oima, licu i dui.
Ne alim za njim, oe, samo se kajem, kajem se to sam bila vjerenica
kukavice.~Stidim se za sve to sam osjeala za njega. Stidim se i
kajem.
Sjela je i pokrila lice dlanovima.
Otac razmilja pognute glave, naslonjen na stol, onda ustane i
laganim koracima pmia/i sobom. Srce mu se para. , ;
Rastati se sa jedinicom koja mu je bila jedina radost osamljenog /i

vola. sva vedrina njego\ e kue. lredao se sa\ raci LI /a ^v oj

dom. JoS prije nekoliko godina bio je stalno na bojitukad god je
ustrebalo, a za mirnih dana itav je ivot ispunjala ki. Sin e e
sada.1 7ar provouiii dane Ju -a nha u pustoi? Sanjao je da e kraj
ivota provoditi lijepo, v e d r o. uz nju, UZ zeta i njihovu djecu.
Sam sebi spoitava to nije znao progledali CO\|CK.I kojeg je primio
u svoju kuu i dopustio da osvaja njegov o srce Ako je Draeni mogao
sve druge zavesti, on. otac. ne bi smio propustiti lagodnom sudu
drugih koji su se dali osvajati Dracniev om vanjtinom, njegovim
nastupom, njegovim namjetenim lukavostima (>n ie ipa ^ trebao
ispitati tko mu je mati, a tko rodbina? Ne moe to oprosti ti olac -,
<,,. >y,". d n M I dobacuje sam sebi kruta spoitavanja. to Lgoe
sada uiniti? Kamo da upravlja putove ivota svoje keri kad je na
nju pala sramota Draenievih grijeha? Kud god ona pode. svuda e po
njoj prskati nepresahna ljaga. Uruen od jada, ne vidi drugog i/laza
nego da pristane:
- Muno je to. mou , a za lebe je ipak najbolje da se povue u
samostan, ali ja velim: ne zauvijek.
Ne zauvijek? Oe i a i to jo moe biti na ovom svijetu za mene,
osim uspomene na snmn a L la i himbu? Ne bjeim u samostansku tiinu
samo zbog ljudi. J^tog sebe. Dok ivim medu ljudima, svako e me
lice,
svako stablo, uma! pol i i i svagdje e me to ispunjati milju na
goleme nevolje.i sramote. i ? J---i
Bol je sapeta injegovo srce i on zagrli ker. Suze su mu ovlaile 06,

120
121


brzo ostavi Vilenu pa ide k prozoru da ona ne zamijeti njegovo
ganue. Zaas e ona tiho:
- Molim vas, oe, zamolite preasnog gospodina kanonika Benka neka me
preporui negdje u samostan. Dosta je da mi dade na put pismo.
- Poslat u k njemu ili u otii sam.
- Za tri dana sve u spremiti za odlazak.
- Za tri dana? Dijete, ne uri toliko. alost e me ubiti. Daj da se
priviknem ivjeti bez tebe.
- Kad me ne budete vidjeli, bit e i vama mnogo lake. i
Vilena ide k vratima, zove sluavku i naloi joj da isporui tetki
nekai
se potrudi k njima. ,
Brzo je stigla. Ve na prvi pogled opazi da se tu stvorila neka teka
j
odluka. Vilena joj razloi to je ugovorila s ocem. Stara gospoda,!

zaplakanih oiju, sklopi ruke i uzdahne:

- Ne mogu vjerovati da bismo mogli ivjeti bez tebe.
Djevojka nije dopustila vie razgovora o svojoj odluci, ve odreuje
to joj sve treba za put u samostan.
Kad je tetka ustala da zapone svoj alostan posao, zastane kao da se
i
neto dosjetila: <
- U tebe je, djevojko, onaj dragocjeni nakit kojim te darivala ona i
hulja. Zna li to? ?i
- Zaboravila sam. Trebalo mu je baciti taj dar u obraz.
- Nije dobro drati u kui neto stoje pripadalo vjereniku s kojim si
prekinula. Tako kau stari ljudi. Dok je neto njegova u kui, dotle
jel
prisutan i njegov zao duh. .<
- Vrati mu sve to ima od njega - ree upan. i
- Vratit u. *
- l pisma ima od njega, Vilena. I to mu vrati. Nita ne smije ostati
u
ovoj kui to je dotakla neista ruka. "<
- Ne samo zbog toga - veli tetka. - Ve rekoh: dok je neto njegovo
pod ovim krovom, tako je dugo i on tu.
- Potrait u sve i vratiti. Kamo da mu aljem?
- Draeni je zatvoren u naoj druinskoj kui.
- Brate - uznemiri se stara gospoda. - To nije dobro, nisi smio to
uiniti. Nevolja nas nee ostaviti dok je pod naim krovom.
- Zato ga ne vode na opinu? - pita Vilena.
- Ne zaboravi da e Lukavac traiti odmazdu za Draenia. Pencinger
e iz osvete zapaliti opinu, a tamo bi ga ljudi razderali. Ovako
sada nitko ne zna gdje se nalazi.
- Saznat e da je kod nas.
- Nee. Jo danas u noi mora nestati. Sve je ugovoreno s onim
plemiem. On e ga odvesti.
- .Zato to nije uinio odmah?
- Ima neku vanu namjeru s njime.
- Kakvu namjeru? Zar mi ne kaete sve to se dogaa?
- Obeao sam utnju. Sutra u zoru saznat e kakvu smo imali korist
od te hulje. A Lukavani nee imati povoda napasti Turopolje zbog
njega.

U sobu ula/i sluavka Lua i javlja daje stigao jedan od momaka koji
uvaju G^spodaru __ vgij Tomo - naloio mi je sivi oklopnik da molim
za gospodina Draenia malo zalogaja da se okrijepi, jer je
sasvim t^< ga joS J branimo _ promrmlja upan, a Vilena se okrene k
otu _ MI prosjaku ne uskraujemo jelo. Daj Tomi to ima, neka mu
nosi- odredi sluavki.

Poto se upan ne protivi, ostavi sluavka sobu.

- Gle. oko nae zgrade okuplja se svijet? - upozori gospoa. Svi
troje idu k prozoru
- Gledaju preko ograde, misle daje Draeni jo kod nas. Kad nas
ne vide. udaljit e se. .
Povukli su se u sohu; a stara gospoa stade raspredati svoje bojazni.
Ako saznaju da je kod nas, mislit e da ga Vilena zatiuje i
nabacit e se na nas mrnjom. Poalji Tomu neka im kae da nije
ovdje.
Odmah pozvac momka koji je doao da lUun-M- ju; zarobljeniku i
naloe mu neka ide na cestu i ljudima kae da je sivi oklopnik
Draenia nekud poslao sa straom.
Odmah je otiao da i/vri nalog, a kad se vratio u sobu, saopi daje
sve rekao, ali ljudi ipak nisu htjeli otii.
Budi oprezan - opomene upan momka - da Draeni ne bi pokuao
bjeati, a onda je svrio ako im padne u ake. Neu snositi
odgovornost za njega.
- Nije mu ni na kraj pamet i da hjc/i. Lei na klupi i ne mie se.
Pitao sam, eli li vina, nije mi odgovorio. Izgleda kao polumrtav.
- Nosi mu jela i pia neka ne kae da smo ga morili glau - veli
upan - ali priekaj. odmah e sumrak. Neka ljudi ne vide da nosi iz
dvorca zdjele. Posumnjat e daje kud nas i spoitnuli nam da ua
gosiimo
Kad je momak odlazio, naloi mu Vilena:
- Pazi Tomo. poslat u Dra/eniu Luu da mu neto odnese. Pusti je
unii k njemu. Razumije li. Momak potvrdi.
- Spremit u sada pisma i njegov nakit.- navijesti Vilena.
Uini to, ali tek kad se smrai, Vilena, vidi kako ljudi s ceste
neprestano gledaju k nama u dvorac. Svaka kretnja oko nae kue
zadrava ih ovdje. Neka se nitko ne poia\i na trijemu ni na prozoru,
pa e svi otii s ceste.
- Zato ih ne potjera? upita sestra mrzovoljno.
- Tek tada bi bili uvjereni da sam gaja sakrio. Nita mi vie ne bi
bio neugodno nego ta sumnja. Tko bi od toga patio? Samo Vilena.
Rekli o da ga jo ljubi i zato ga uzima u zatitu.
Nisu na to odgovorile ni ki ni tetka. Povukle su se od prozora i
ekaju da ljudi odu. Nitko od njih troje ne progovori ni rije.
Svatko je zaokupljen svojim mislima

122
23


l
PRED DRVENOM KAPELICOM

Tamne veernje sjene sputaju se na iljasti drveni tornji stare

kapelice, zaklonjene prastarim drveem. Pred ulazom sjedi na konju
bradati Lukavanin i gleda prema putu odakle ima doi glasnik.
Podalje od kapelice tri jablana stre u mrak kao tri prsta na
prisegu. Dalje se stere visoko grmlje. Tamo se sklonio Pencinger sa
svojim vojnicima. Pred crkvom u mraku ari se baklja i javlja
Davorovu glasniku da ga ekaju. A on je ve iz daljine spazio taj
znak i hrabro potjera konja.
Stigavi do Stanislava, Mladen mu se priblii i saopi:
- Imam vijesti o Draeniu - i stade mu pripovijedati ono to mu je
naloio Davor. uvaju ga negdje u movarama.
*":. - Lozinku, lozinku mi reci i dobit e kesu - navaljuje
Lukavanin.
- Lozinku nisam mogao doznati. <i
- Onda mi tvoja vijest ne vrijedi.
- Da sam je jadnik mogao doznati, evo od mene bogataa -uzdie
Mladen. - Ali sluajte: sivi oklopnik je blizu, moram se uriti. <\
- Gdje? - pita toboe prestraeno Stanislav.
- eli govoriti s barunom. Kae: najbolje e se pogoditi u etiri
okau Sad mi dajte odgovor. eka tamo u umi iza naih leda.
- Sam ili s momcima?
- S njim je samo nekoliko momaka. Ako katelan pristane na sastanak,
moram ga odmah dozvati.
- Dobro, priekaj. Upitat u gospodara. On je tu sa dvojicom momaka.
Zautalo je granje dok se jaha provlaio gustom ikarom u mraku. Po
utanju nastojao je Mladen saznati kolika je udaljenost od kapelice
do mjesta kamo je krenuo Stanislav. Stigavi do jablana, izvijesti
Pencingeru poruku.
- Ne bojim se. Imam uza se dvadeset krvoloka. Dakle, idem. Neka momci
polako dolaze za mnom i ostanu s one strane jablana. Kad te pozovem,
svi udarite s boka kapelice na njega. Osvjetlit u ga bakljom. A sad
me prati.
Obojica su poja ha l i premu kapelici, a Stanislav javi Mladenu da
barun eka oklopnika. Glasnik pohita natrag i dozivlje u mraku:
- Sivi oklopnie, doite!
Davor ide s uvjerenjem da je Pencinger doveo sobom etu pa sada alje
Mladena jo dublje u ikaru da dovede njegove momke blie. Put kojim
e dolaziti zaklonjen je gustim drveem oko crkvice i mrakom noi.
Sam samcat uputi se Davor na mjesto sastanka, spremno drei ruku na
drku maa.
- Daj mi novu baklju - odredi Pencinger Stanislavu - a kad zovnem
tvoje ime, navalite svi na njega, uhvatite ga iva. Njegov glasnik
veli da ima samo pet momaka.
- Ako ne lae.
- Budale uvijek govore istinu, a glasnik je vrlo glup. Ako se vojvoda

Iloki krije pod onim oklopom, onda je vjerojatno uzeo sobom samo
petoricu. Taj umiljeni junak odvie se pouzdaje u svoju snagu.


Z%
- Ako ima vatreno oruje? .: >
U noi nema niana. Ve dolazi. Brzo baklju. Sad idi i ekaj moj
Pencingcr divi u ruci baklju i uputi se prema oklopniku. Stao je na
dvadeset koraka i. promatrajui snanu pojavu pod oklopom i vizirom,
_ Dolazim na vau elju i nadam se da emo se sporazumjeti.
- Ako ste voljni primiti moje uvjete? Pencinger mu stad i a/la^m
kako mora doekati Brandenburgovu do/volu i nadovee da i ve
poslao glasnika na Medvedgrad:
- Prema tome. mogao bi se vratiti sutra u podne. Dakle, vidite koliko
mi je stalo da to prije izmijenimo zarobljenike, jer sam se ve
pourio i poslao kne/u glas. Dakle, priekajte do sutra u podne.
- Pristat u. ali pod uvjetom...
- Kako glasi taj uvjet?
- Doekat emo sutranje podne zajedno pred ovom kapelicom.
To iznenaenje zaskoi i Pencinjierov u 1 u k a \ os t. Sto tu
/nai. l akav uvjet mogao bi postaviti samo onda ako zna to on
kani s Gordanom i sinom prije zamjene zarobljenika. A nitko ne moe
znati stoje odluio. utobradi katelan i ne misli kako se spora/umio
- Luiem. Ne moe mu to pasti na um jer ni u snu ne bi mogao
pomisliti daje oklopnikov glasnik plemi, vjet latinskom jeziku
kojim se slue svi plemii u meusobnom razgovoru Ili taj lukavac
sluti neku prijevaru? Zacijelo je vojvoda. Pojavom mu odgovara Dakle,
u stupici je? I pita glasno oklopnika:
Ne vjerujete da u predati C Jordan u. /nin n a/ite tai uveni
uvjet1
- Ne elim razjanjavati. ve traim ispunjenje uvjeta.
- Ako ne prihvatim?
- Stradat e Draen i
-- A Gordana i njezin sin vratit e dug. h M;
Varate se. mnogo nas je tu koji smo s bojita stigli kui. Ne
pristanete li na moj uvjet, dal u znak i oni Je vi s\ih sirana na\
aliti na vas,
gospodine barune, i zarobiti vas.
- Tako ne pregovaraju vitezov i Ovo je zasjeda vikne Pencinger.
- M nogo uspjenija od zasjede kuju Mcpnshmli M m L- u i. Poto sam
slutio da dolazite sa zasjedom, ja sam je samo predusreo.
Zar taj avo ima uhode koje provaljuju u njegove nakane? Sve zna, sve
vidi. Ili samo nasluuje i prijeti se?
Peneinger nije dovoljno brz ua se odlui. Pokuava otezanjem stei
vremena. I zapoinje nanovo raspra \ l jati. a pri lome i a/ia/v - \

, >j pi ilua]
Ako navali na oklopnika, a on instinuima ncjdic *>ak n\ e: v
di"iiLio\e. zarobit e ga. Ostane li ovako s njim do sutra pred ovom
kapelicom, ne moe izvesti Gordanu i sina iz dvorca, a onda je ono
ekanje do sutra suvino i on sutra mora predati Gordanu i sina, a da
nije saznao za kraljevia
sivi samo prijeti1 Rit ee da ima nr>_d]r duMa -,\u|ih :ii.
nnaka.aK
JCMl U mraku se Ulk" a^ ne bije, a J5 manJe niani pukom. "Mogao
bih utei u no dok bi se moji vojnici s njegovima pobili. "c

125


"No bi me mogla spasiti. Ipak moram jo razmisliti i barem pri.
vidno prihvatiti uvjet."
- Ako ba elite ovdje noiti, nemam nita protiv toga _ veli
Pencinger.
- Privikao sam provesti noi na mnogo neugodnijim mjestima od ovoga.
- Pristajem. ekat u u vaem drutvu sutra do podne. elite li da
siemo sa sedla?
- Meni je sedlo najljepa postelja.
- Dijelit u je s vama - nasmije se Pencinger, a u sebi kune i
razmilja kako bi mogao dovabiti ovamo pouzdanika Stanislava, a da ga
ne mora pozvati i upozoriti protivnika. Ali on je odvie paljiv.
Moda bi tek u razgovoru s njim spomenuo Stanislava, a on to mora
uti i douljali se s vojnicima. Budno e paziti as u kojem bi mogao
prevariti protivnika.
"A tko je to zapravo? Zar vojvoda?" - pita se opet. - "Ili Damir?" Ne
poznaje ni jednoga ni drugoga i ni po emu ne moe naslutiti tko je.
Ipak, ovako pleat i jak moe biti samo vojvoda. I njegov odluan
nastup odgovara samo vojvodi Ilokome.
Odluio je ostati ovako dok mu se prui zgoda da neto uini.
Svakakone eli staviti na kocku da bude i sam zarobljen. I priinja
se strpljivim.
Obojica sjede svaki na svom sedlu. Baklja jo gori. Pencinger je nee
ugasiti. Neka protivnik vidi da nema namjere umaknuti. I jo
primijeti:
- Bit e nam tamno kad baklja izgori.
- U mene su sovine oi - veli Davor.
Pencinger se nasmije i odgovori alom. Davor odvraa. Niim ne moe
Lukavanin smesti ovjeka koji ga dri ovdje u neku ruku zarobljenim.
Ali Pencinger razabire da e uspjeti samo uzdrljivou kojom je
oboruan i njegov protivnik.
I prolaze asovi u mranoj noi. Davor budno pazi na svaki

Pencingerov kret dok on svojim lukavim mislima nastoji pronai put

kako bi iziao iz te stupice. Plai se jedino: da su negdje u tami
sakriveni drugovi sivog oklopnika. Ako su tamo, zacijelo e ga
zarobiti im se makne.
Kroz mrak dopre do njega zviduk i opetuje se tri puta. Paljivo
slua i eka to e biti. Jasno mu je: netko se javlja njegovu
protivniku i on se odazivlje.
Sav oprez skuplja lukavaki katelan prema onoj strani odakle uje
jahaa. Razabire daje samo jedan i pade mu na um da sada iskoristi
as i umakne. Uhvatio je vre uzde. Konj stade tapkati. avo/ kao
da primjeuje to se dogaa i dovikne mu:
- Kako vidite, moji su drugovi vrlo nemirni i alju mi svojeg
glasnika. Nestrpljivi su jer bi htjeli zarobiti gospodina baruna, ali
ja ostajem prema vama vitez dok vi ostajete prema meni. Pogodba je,
dakle, jasna: obojica elimo u miru izmijeniti zarobljenike.
- Tako je, gospodine. Jedina je razlika u tome to vi poznajete mene,
a ja ne znam koliko se mogu pouzdati u vau rije.
- alim, gospodine barune, to se ne mogu toliko povjeriti >
126

^otkriti vam svoje ime Mislim: bit e bolje i po vas ako me ne
upoznate. r " - Valjda ne mislite da bih se prestraio - dolazi iz
mraka ironino
^ Dovoljno sam upuen u bezgraninu odvanost vae milosti kad
sic mogli zarobiti enu i sina tako odlinog hrvatskog junaka. To
dokazuje da je vaa smjelost beskrajna.
- Varate se. Nije to bila vuno smjelost ve poslunost prema svojem
gospodaru knezu Brandenburgu.
_ Mnogo sam bolie upuen u odnose i/medu \av kneza i gospodina
Verbecija, a da bih to vjerovao. Kako vidite, moram primiti svojeg
glasnika to me nimalo ne smeta da vam i nadalje poklanjam dunu
panju. Hajde, doi blie - okrene se Davor u mraku, odakle mu se
pribliuje Jclenko
Kroz tminu Pencinger ne moe nikako razabrati lice ni stas jahaa
koji se pribliava Davoru, dok mu se on oglasi, ne pozvavi ga po
imenu. I ne moe nita razumjeli jer tiho sapu. .ledinu po /\ckc(u
mamu/a i macu Pencinger razabire daje glasnik plemi.
Prolo je samo nekoliko trenutaka kad mu opet dopre do uiju Davorov
duboki glas:
- Dobro sam naslutio, gospodine katelane Moji su drugovi na sve
spremni, ali ja elim iskupiti s\oju i iic. ()stai eemo o\dje do
sutra, /nam da ste i vi pripremili svoje vojnike. Meutim, nas ima
dvaput toliko i mirno ekam sutranji dan jer drim rije.
Lijepo je to kanite odr/an rije, gospodine. Ipak ne zaboravite: kad
bisie me zarobili, ne bi bilo mogue izmijeniti zarobljenike.

Ba sasvim nemogue ne bi bilo. Ve bih znao nai put do zarobljene

Gordane i sina. ali. naravno, bolje je da to uinimo u potpunom
sporazumu i u miru.
Nekoliko asaka prolo je u utnji. Pencinger razabire da se glasnik
njegova protivnika ne mie od njega i primijeti:
Ako vi, gospodine, elite imali uza se druga, onda pristoji i meni da
do/ovem svojeg ovjeka
Ne, moj glasnik ne ostaje uza me, samo mi saopuje neke vane stvari.
Odmah e otii im zavrimo.
I odlui priekati da se makne Davorov glasnik.
Vjetar uti granjem i ne uje se nikakav znak da jedan i drugi
protivnik imaju u blizini sakrivene momke.
Lukavaki katelan sve je nemirniji. Ovako ne moe ostati. Neto mora
uiniti jer sutra mora u Lukavac da poalje Luia papinskom
poslaniku kako bi ga ugovorenom izlikom odmamio iz dvorca, a onda
mora odvesti u umski dvorac (Jordanu i sina Mora se, dakle,
osloboditi iz lukavo namjetene stupice pred drvenom kapelicom.
Razmilja na sve naine. A protivnik je silno drzak, dakle, ovdje
sigurno ima mnogo veu silu nego on.
Razabrao je kako se u tami glasnik njegova protivnika udaljuje i
odmah oslovi Davou
- Zapravo ne znam s kojeg razloga elite da ovdje doekam sutranji
dan?
127

- Moj hir, gospodine - odgovori mu protivnik.
- Dobro, ali taj hir onemoguuje da vam predam zarobljenike. Rekao
sam da sam poslao knezu na Medvedgrad glasnika neka mi dopusti da
izmijenim zarobljene, jer ne moe znati gdje se nalazim. Kako e mi
javiti kneevu odluku?
- Kad svane, otprat u vas do Lukavca na opkope i tamo emo zajedno
doekati glasnika.
- Nemam nita protiv toga. Samo je nerazumljivo zbog ega nas dvojica
moramo ovdje proboraviti no, u ovako neugodnoj postelji. Oprostite,
ali meni je do smijeha zbog udne situacije koja ba nema nikakva
razloga.
- Rekao sam ve, gospodine, da je to moj hir.
Pencinger je sve uvjereniji da je njegov protivnik upuen u njihove
namjere. I obuzme ga sumnja.
Da nije moda uhvatio Luia i od njega silom iznudio priznanje o
mojim namjerama? Lui je svakako opasno lukav. Nesretni Lui nije
trebao odlaziti, nego vjerovati da u ja sve provesti kako treba. Zar
je tog Draenievog ovjeka Verbeci postavio da mene uhodi? Sve bi
bilo dobro da je ostao sa mnom.
Sve vie se uvjerava Pencinger da je njegov protivnik morao uhvatiti

Luia i od njega saznati sve njegove namjere. Da, zacijelo mora

znati Sto kani sutra prije podne uiniti i zato ga dri.
Ta mu se misao nametnula im mu je Davor kazao da e ovdje doekati
zoru. I zahvati ga teka nestrpljivost. Ako je tako, onda znai da
nikad nee doznati od Gordane ni rijei o kraljeviu, a to mu Verbeci
nikad nee oprostiti. Zar svi davli pomau toj eni?
U mraku razmilja to je proivio za ovih est tjedana otkad se ona
nalazi u dvorcu. Kako se sve udno razvijalo i sve mu spreavalo da
je prisili na priznanje. Kao daje neka nevidljiva sila sve to vodila
i svaki put mu bacila na putove do njezina priznanja goleme zapreke.
Tko je to mogao zaigrati protiv njega? Petar Pan? On je u tom imao
svoje prste, ali nije mogao sve to provesti. I jo sam? I zbog ega
bi se on usudio rotiti protiv onih koji gospodare njegovim ivotom?
Sada, u tom mraku i u toj samoi, odjednom ga hvata neki neprijatan
osjeaj, prozire sve dogaaje i osjea neku snanu jaku spletku,
vrsto spletenu oko njega. Ne moe ni u snu slutiti daje to Gordanino
djelo. I uzalud trai pravog zaetnika koji mu je onemoguio da vri
vlast i zapovijedi svojih budimskih gospodara.
Sve dublji biva mrak i sve munije u njegovoj dui. to e uiniti
ako mu ne uspije bijeg prije zore. Ovaj e ga protivnik sa svojim
drugovima jednostavno opkoliti i odvesti pred Lukavac, a onda, to
onda? Jasno je da e mu zapovijediti. Nee mu dopustiti da se makne u
dvorac, da e izvesti Gordanu i sina na opkope. Dobro mu je poznato
da u dvorcu nema vojnika za obranu. On ih dri zarobljene. Dakle?
Mora svojem protivniku umaknuti u mrak i dospjeti do umskog dvorca.
Do ume nije daleko. On poznaje sve poprene putove, poznaje ikare i
gutare gdje bi se mogao skloniti potjeri. Kako umaknuti, kad on tamo
skriva svoju momad?

"Da odjurim prema cesti, skoim sa sedla i u mraku se sakrijem?" To
bi bio lo raun I dok je potjera u mojoj blizini, mogu lei u ikaru
i

ne . 0 mc ne moe otkriti To bi bilo opasno, ali i uspjeno da me
poslui
Vjetar njic
granjem, a Pencinger misli kako da se odrva toj stupici.
SUDBONOSNI SVENJI
Okna upanova dvorca rasvijetljena su. upan se povukao u svoju
spavaonicu, sestra u \ ju a Vilena je sjela sama u velikoj
blagovaonici i
sprema poiljku za Dra/emea Uzela je iz ormara njegova dva pisma, a
iz kutije za dragocjenosti prekrasnu blistavu ogrlicu. Koliko su
zanosa izazvala u njoj ova dva pisma Kad ih je primila od \]cremka.
Javljao joj je O svojim nadama da e ^tvoriti velika djela i

ovjenati se slavom u borbi za domovinu U svojoj djetinjoj mati

gledala ga je na bijelcu okruena vojskom koja mu klie. Smatrala
gaje izbaviteljem domovine, ml l maka Tako je vrsto u to vjerovala i
nitko joj to ne bi mogao izbiti iz glave.
U svojim pismima Draeni Je upravo izazivao te slike svakom svojom
rijei, svakim obeanjem
Da, znao je on doslovce: Vilena moe ljubiti samo junaka, samo
osloboditelja svojeg doma Predobro je to znao i zato je tako pisao razmilja ona nad pismima Uvijek je zapoeo svojim obeanjima kako e
za vjenost stei njeno srce svojom hrabrou u obrani domovine, a
tek onda poeo pisati o ljubavi i razasuo po biielom papiru odabrane
uzdahe, i zanose svojeg srca, koji su bili la.
"Da, da, sve je to bilo lano" - uvjerava se ona. "Sve je to pisao,
ne junak, nego izdajica. Ne hrabri bojovnik za domovinu, nego
podmukli uhoda. Nije na bijelcu iriiumfirao. nego svezan i PO t ite
n, baen na zemlju, gdje se savija u stravi pred osudom."
Bol joj para duu, ali oi su joj suhe. Ni jedna suza ne nalazi puta
da joj olaka muke. Ruke joj dreu dok uzima dva njegova pisma i
slae ih u zamotak. Pale je zrna ogrlice koja joj je neko doarala
blistavost budunosti i sjaj.
Brzo je sve zajedno metnula u rubac i vrMo /a \ e/a la. ini joj se
da je ovaj svenji sramotna popudbina onome koji je izbaen ispod
ovog
krova.
Svrivi, pozove u svoju sobu omiljenu sluavku Luu. , .^
Visoka i jaka ena pristupi svojoj gospodarici. Ova je pita:
;,
- Zna daje u drumskoj M,hi Draeni?
Rekao mi je mak prije Tomo. Odnio mu je jela i pia.
-_ Evo, vidi ovaj svenji. Odnijet e ga Draeniu. ,, , . (
Djevojka uzme zamotuljak i pogleda svoje odijelo:
-- Moram se ipak obui. Ne mogu ovako zaprljana. HQ.. Prebaci
veliku maramu pokrit e odijelo, ali svenji munoni "ti u ruke.
Razumije li?

129
128


-"- Znam. Ne elite da to drugi vide. Ne moe se samo kad se nekoga
voli. je strogo pogleda:
-- Ne brbljaj suvie, nego uzmi i odnesi.
- A to ako spava? Rekao je Tomo da gospodin Draeni lei mr od
umora. Ako je usnuo?
- Onda ga probudi. Ne smije to ostaviti, a da on ne vidi. Ne razmota

i pogleda. Mora vidjeti to mu aljem. -"-<- A to da mu kaem?

. - Nita. Kad otvori svenji, ve e on sam sve vidjeti i
saznati stoj :*>; "K"- i <ja ekam odgovor?
- ut e to e rei.
Lua izlazi iz sobe u kuhinju, otvori sanduk, stavi na glavu onda
veliku maramu prebaci preko ramena i pohita iz kue.
U dvoritu je mrano. Obuzima je neprijatnost kao uvijek kad bi
izlazila u mrak, ali se pouri preko vrata, vrsto drei u ruci
zamotak.
U druinskoj sobi lei Draeni. Pao je na klupu izmoren, slomljen od
pretrpljenog straha pred osudom koja gaje imala liiti govora. itavo
mu je tijelo isprebijano.
Dugo je leao beutan. Kad je Tomo donio jelo i pie, nije se ni
maknuo. Ali ve je stao razmiljati to s njim kani sivi oklopnik.
Zar e ga zaista odvesti samo do granice Turopolja?
Sile mu se pomalo vraaju i sve ga vie obuzimaju misli i poinje se
pitati: zato ga vodi na kraj Turopolja razuman ovjek kad zna da e
se on ipak vratiti u Lukavac? Samo pripadnika ove opine mogu
izgnati. Njega, plemia, koji ima zaklonite u kneevskom dvorcu ne
moe nitko sprijeiti da se vrati i ostane u Lukavcu.
Gle, kako mije um oslabio od muke. "Kako sam smio povjerovati da e
me pratiti samo na kraj Turopolja" - veli u sebi i polagano se budi u
ivot. Salijeu ga pitanja. to su nakanili s njime? oito drati ga
i dalje zarobljenog. Ili moda neto gore? U koju svrhu?
Sve ga vie zabrinjava sudbina koja mu predstoji.
l podigne glavu. Na stolu tinja sitno svjetlo, a itava soba u gustom
je mraku. Izvana dopire do njega razgovor momaka koji uvaju strau.
"Odavde mi bijega nema, kad bi barem bio u dvorcu koji od mojih
momaka. Ni Luia nema. Zar su me svi napustili, videi me
svezanoga?"
Opet spusti glavu na klupu i nastavi razmiljati kako bi se dalo
utei?
Dolazi k sebi i misli samo na bijeg. Poznaje svaki kuti u ovom
dvoritu i svaki izlaz, ali mu je jasno da ga sigurno predobro
uvaju. Sjeti se Davorovih zapovjedi: ako bi se maknuo, neka ga
svezu. On ponovo klone. Nemogue je promijeniti sudbinu. A sve jae
ga hvata elja osloboditi se po svaku cijenu.
Neki glasovi probude ga iz misli i oslukuje. Vani pred vratima upita
neki glas:
- Tko je? . - Ja sam, Lua, nosim neto gospodinu.
* - To je sluavka nae gospoice, samo je pustite. Odredili su
mi da
je pustim unii - uje Draeni glas kunog sluge. .^

Ovij razcovor pobudi u njemu neku nadu, ali se jo uvijek ne die.

k [sprucn na klupi eka i upire pogled u vrata. Visoka jaka ena

i zaoarnuta velikom crnom maramom, polako mu prilazi i ape:
U Milostivi gospodine, ustajte, neto vam nosim.
Draeni ustane i zagleda se u -.\c/n|ic kuji je Lua postavila na
stol.
Gospoica Vilena alje vam ovo, milostivi gospodine. On polagano
razmota rubac i/ kojega klizne ogrlica i dva pisma koja
,e pisao Vileni ostanu mu u ruci.
U slabom svjetlu uljanice titraju pred njegovim oima reci puni
ljubavi, rijei o hrabrosti, boi ni i slavi, rijei pune osjeaja
koje K poklonio
Njegove misli lete strelovitom brzinom. U glavi se raa osnova.
Razmotani svenji na stolu nadahnjuje ga nadom tla jo uvije k nije
kasno da se izvue iz teke i opasne siiuacije
Gospoica Vilena ima veliko povjerenje u tebe, dobra eno.
- Milostivi gospodine, ja bih za nju sve uinila.
Vjerujem jer ini ba tebe alje da nam pomogne, naime, gospoica mi
pie da eli sa mnom ->?\ m in. Presvui u seu tvoje haljine, a ti
e ostati ovdje dok.se ja ne \ ratni Idi u kuhinju i brzo se svui.
Ti e obui moj haljctak i pitati ovdje kao da sam ja. Razumije?
- Ali ja sam bosa. a vi imate mamuze.
Skinut u obuu samo se po sebi razumije. Ti e ostati ovdje samo
dotle dok se ja ne vratim. Gospoica mi /eh neto ka/ati da 10 nitko
ne zna. Razumije?
Kako ne bih razumjela. Kad se radi o djevojakoj ljubavi, onda je sve
razumljivo.
Dakle, idi br/o. Ja u polagano etati dolje u mraku sobe, a ti mi
iza vrata baci sve to sam rekao.
Znala je gospoica tko e izvriti njezinu elju.
Nije te poslala samo zato to si vjerna, ve i zato to si visoka kao
ja pa me vani nee nitko prepoznati.
Vidite kako je dosjetljiva Eh, kad se ljubi.
I/ sobe vode mala vrata u kuhinju . Ona ih otvori i jedva ujno se
stade svlaiti, a tada maramu i peu /a glavu polagano polo/i na
prati ot\ 01 vnili vrata. On je ve stajao spremljen, svukao
haljetak, skinuo obuu i predao Joj.
Posve mirno i bez ikaK\a straha slua svaku njegov u odredbu koju |oj
ape u tmini. ZnaSdjevojka ne snosi odgovornost za taj in jer je to
Vilemna zapovijed. I njoj je razumljiva. Kako bi mlada gospoica
napustila lijepog mladia za kojim je jo jutros drhtala i plakala.
Dogodilo se "lo to, sve joj je to ra/umljivo. Mlada gospoica /cli
s njim aovoriti da o ne znaju otac ni tetka. Ona samo slua njezine
zapovijedi.
- Poravnaj mi peu, tako da mi bude sakriveno lice - tiho e joj
. Tako. sad mi prebaci veliku maramu neka mi pokrije estito

gornje tijelo.
Dugi vuneni rubac sputa se duboko sve do koljena i njegovo je
i-ornje tijelo zatieni > < >do/do je n.i hlae navukao Hiknju dusiu
do poda U mraku nitko nita nee vidjeti - veli on. - A sada ti obuci

191
130


l
moje izme. Kad ja izaem, ugasit u svjetlo, a ti hodaj gore-dolje i
udaraj dobro nogama da mamuze zvee. Straari moraju uti i vjerovati
da san ja. Tako idi po sobi sve dok seja ne vratim. Neu dugo
izostati jer ne znam to mi gospoica ima rei. A da te i uhvate,
gospoica je tako htjela. Ne moe te nitko pozvati na odgovornost.
To je ionako jasno pa se nimalo ne zabrinjava. Brzo je obukla njegovu
odjeu. On je priao bosim nogama k stolu i ugasio malo svjetlo.
- Sad stupaj - apne joj on. l zazvee po sobi mamuze, a on polagano
otvara vrata pa izlazi iz sobe u no.
Osjetio je vani momke i uo tihi razgovor, ali se ne obazire na njih,
ve koraa i budno pazi da ne bi naiao na kojeg momka. Prolazio je
sredinom, podaleko od strae. Nitko se ne brine za enu koja je prije
etvrt sata unila po zapovijedi gospodarice u druinsku kuu.
Svima je Tomo ve najavio da mu je upanova ki zapovjedila neka je
puste k Draeniu jer mu ima neto donijeti. I svakome je razumljivo
daje morala izai. uju u travi bose korake, u tmini razabira visoku
pojavu u tamnoj odjei, zamotanu u dugu maramu, a na glavi peu. Iz
sobe estoko zazvee mamuze iji tropot prodire kroz zatvorena
vrata. Davorovi momci ipak primjeuju neku razliku. Jedan od njih
zapita Tomu:
- Sto mu je poslala?
- Otkud ja znam. Nije moj posao plesti se u to. Kad je upanu bilo
pravo da mu ki neto alje, nije do nas da se brinemo.
- ini se da ga je poiljka probudila - primijeti jedan Davorov
momak. - A zato je ugasio svjetlo?
- Tko bi ga znao - ravnoduno e Tomo. - Valjda mu je crnoj dui u
tmini ljepe.
Draeni prolazi kroz dvorite u Lucinoj suknji, bosonog, zamotan u
maramu s peom na glavi. Pozna svaki puteljak i svaki kut u vrtu. Zna
tono kako ograda opasuje dvor. Jasno mu je da na svakom uglu
straare momci. Katkad vjetar zanjie granjem i grmljem oko njega, a
onda opet bude tiho. To mu poslui da budno slua kretnje straara
oko ograde. U mraku ide ravno k onoj strani gdje je stablo tik uz
ogradu. iroko drvo spusta se onkraj zida gotovo do zemlje. Mnogo
puta opomenuo je upana da posijee granje to se prua kao ruke da

prihvati neprijatelja koji bi se htio popeti u upanov vrt. Sada je

sva njegova nada u tim kronjama to se diu visoko gore i sputaju s
one strane kao gusti zatitni krov njegovu bijegu.
Brzo se priblii stablu i zastane. eka da vjetar popusti. im je
nastala tiina, oslukuje gdje se nalaze Davorovi momci. O tom ga
upuuju tihi koraci i razgovor momaka. Sad mora brzo skinuti peu i
suknju pa sve to gurne iza grma k stijeni i eka val vjetra da
zauti granjem i on je zaas na stablu. Zaklonjen je gustim liem i
zaviruje dolje s jedne i s drage strane. Ne razmilja. Vjetar estito
strese granama to padaju niz zid, a on se pod njihovim svodom sputa
i smjesta zakloni iza grmlja. Zbilo se to za nekoliko trenutaka.
Vjetar je polako poputao i opet nastade tiina. Pritajio se. Ne vidi
nikoga, ali sjedne strane ceste uje korake. I opet zapone utati
granje. Hitro iskoristi priliku pa stade odmicati uza zid da odmakne
to dalje


st ra i.
Ovako prislonjen na ogradu, ne moe nikome pasti u oi. Ali val vrlo
slab. Mora se zaustaviti, a s one strane ceste na uglu netko
vjetra je v
Jasno nastavlja ra/govor
* __ Velim ti: uo sam da se netko ulja.
_ jo je vjetar i nlSta drago.
__ Netko ide k upanu. Valjda plemii ispred opine.
S one strane ceste ispred dvorca uje se topot konja. Zamalo prepozna
Poglediev glas kako /anmiiaki strai da otvore vrata njemu i sinu
sivog oklopnika.
"Sad e otkriti Luu" - veli sam sebi Draeni. Mora se otisnuti u
grmlje uz opasnost da ga straa uje. Iz pojasa izvue otru motku
koju je stalno nosio ispod prsluka i uzeo sobom i/ ili u/nisU- "KULC
i < n.iluei "l ko mi se priblii, udarit u ga u glavu i ne moe me
vie odati."
Onda se baci od ograde u visoku ikaru. Tu opet zastane, sakriven, da
pucketanjem granja ne bi odao svoj bijeg. Iza ugla uje povik:
- Netko je u blizini. uje li?
- Niti vidim niti ujem.
- Tamo uz ogradu zaknpilo je granje i neka se pojava bacila u
grmlje. Zacijelo je kakav Draeniev uhoda. Potri...
Oko ograde u tmini stali su si micati ljudi. Bjegunac osjea da se te
rijei odnose na njega Nema mu spasa, valja trati naprijed i opet se
pritajiti da tako zavara sluh strai.
Uzrujani povici dopiru l- njemu iza upanove ograde. Draeni sluti
to se dogaa Momci na strai s ove strane ikare zamijetili su kad
se bacio u granje ikare, ali se brzo zaustave.

- Sto viu tamo ft dvorcu?

-- Da nije taj to sam ga uo ka k " ^* ulja preskoio u upanov
vrt?
- Nekoga tamo hvataju. Vidi, to bi mogao biti taj.
Nepomian, sakriven u grmlju, slua Draeni kako su povici i neka
trka s one strane ograde zaveli strau kri\im putem, jer su momci
potrali natrag dok iz upanova dvorca sve \ ie dopiru dt> njega
povici. Sad mu je jasno: otkrili su njegov bijeg. Smjesta odlui. Dok
su momci otili i/a ugla prema ula/u ograde, tri on u protivnom
smjera, u ljivik, ravno prema Kuevievu dvorcu. Ne obazire se i ne
slua, ve najbrim trkom stigne do drvene ograde Kuevieva dvorca,
prebaci se u vrt i ostane tamo leati.
Davorov sin obavio je sve to ]e otac naio/u i postavio na s\a vana
mjesta momke, pojaao strau u upanovu dvorcu i pobrinuo se da
zarobljeni vojnici grada Lukavca ne mogu utei. Onda je ostavio
Arbanasia s banderijom pred opinom, a s Poglediem otiao k upanu
da tu doeka oca ili njego\ u /apo\ ijed. t im su im otvorili vrata,
odveo je Pogledi mladog ovjeka nt\n<> rirema di-uinskoj sohi Tu SU
nali momke na strai. Dok je Arbanasi ispitivao svoje momke o
zarobljeniku, "oglcdi otvori vrata da \idi Draenica. Tek stoje
otvorio i koraknuo u sobu, dopru do njega kroz tminu poluglasne
Lucine rijei: Jeste li vi, gospodin/1
Iznenaeni Pogledi smjesta izie i priiapne Davorovu sinu: Neka je
ena kod njega? Kako? Zar ona?

132


t
j^ Pogledi ne odgovori, ve zovne Tomu i tiho ga pita: f-1
,"ui
f)/ - Kakva je to ena kod njega? < .;*,
- Ve je davno otila.
Davorov sin sluti zlo, ide odmah u sobu i vikne na momad:
- Zato ovdje nema svjetla?
- Sam gospodin Draeni ugasio je svjetlost - ispriava se Tomo onda ulazi, strugne kamenom, iak zatinja i jedva osvijetli stol i
klupu na kojoj je leao Draeni. Na stoluje netaknuto jelo. Pogledi
pogleda po sobi pa iz mrane sobe izvue visoku i jaku stariju enu.
- Lua? - vikne Tomo preneraen, spazivi je bez gornje suknje,
obuvenu u Draenieve izme i zaogrnutu njegovim poderanim haljetkom,
dok pred vratima kuhinje lei oklop.
- Gdje je zarobljenik? - pitaju i Pogledi i njegov drug, viui na
enu. Ona se nimalo ne boji, ve otresito odvraa:
- Odmah e se vratiti!

- Kako vratiti? Gdje je? uje li?

Mladi ovjek pograbi enu i strese njome daje kriknula. Srdita zbog
toga, ponovo se okosi:
- Pred dvorcem razgovara s gospoicom Vilenom. Mladi ljudi se
zagledaju, a Lua im odgovori:
- Gospoica mu je pisala da doe i da mu dadem svoje odijelo. Sluala
sam svoju gospodaricu.
Pogledi se okrene Antolkoviu i priapne:
- Oito mu je Vilena omoguila da pobjegne. Tu se ne moe nita.
Ali mladi Antolkovi nije toga mnjenja, ve pohita iz kuice, pozove
momke, smjesta razreduje, dvojicu po dvojicu da pretrae vrt, a
Pogledia alje gore k upanu da ga pita za razjanjenje.
Smjesta su otili svaki svojim putem. Brzo su pretraili vrt.
Tomi je odmah pala na um misao: ako je Draeni bjeao, onda mu je to
jedino mogue tamo gdje je ono stablo. I pohita onamo. Prvo mu je
bilo da trai Lucine suknje. Morao ih je svui da se popne na stablo.
Naao je smjesta iza grma debeli smotak i odnese ga Antolkoviu koji
mu se ve pribliava.
{iji - Dakle, pobjegao? - promrsi mladi bijesno, :#<< si
. "- 4\
.1 Dva su momka dotrala iza njega javljajui. /<!
. .*>
j; - Eto, to je taj to se verao uza zid. > r
K-
" -Gdje? Kojim smjerom? q/u
_,?
., - EVO, gospodine, pokazat u vam tono gdje saa}4uo<franje i
vidijj
nekoga u tmini kako se vue uz ogradu. .i-
; ^
- Na konje! - zapovijedi Antolkovi. *
I skoi u sedlo. I ne ekajui Pogledia, izjahao je iz upanova
dvored
s uvjerenjem da je Vilena pomogla Draeniu u bijegu.
Malo je oslukivao u no. Vjetar je sve slabiji i oni napinju sluh,
ne bi
li zamijetili bjegunca po utanju gutare koja je porasla visoko u
okoliu
dvorca.
- Ako se pritajio, i onda u ga otkriti - veli Davorov sin i
razdijeli zapovijedi svojim momcima. Oni udare u gutaru.
- Nita nije razumljivije nego da se sakrio ondje. Jedino je to

klomte i jedina mogunost da se tako to prije dokopa ume. Dostii
ccmlsHkome i ne pada na um da bi Draeni smogao toliko drskosti i

sklonuo se pod krov svojeg MH i inog neprijatelja.

A on ipak jo uvijek lei iza ograde u vrtu Jelenka Kuevia. Lei
nepomino i slua na sve sirane Samo katkad dopre do njega povik iz
upanova dvorca, a zamalo topot konja iz tame. Jasno mu je da za njim
odlazi potjera i gubi se u no prema jugu, ba protivnim smjerom. To
ga umiruje, odluio je ekati da bude potpun m i r A s ove strane
nema se ega bojati. U Jelenkovu je dvorcu tiina i tama, Sigm im on
nije tu, a djevojka i ukuani otili su spavali Nkko se ne mie.
Ostat e ovdje dok sve ne
utihne.
Te je veeri arko sa dvojicom slugu dugo UMIO konje, ureivao sedla
i prireivao sve potrebno /a sutranje Jasenkino pirunanje LI /agreb.
Kad je iziao iz staje u upu da napuni vreu sa sijenom koju e
ponijeti sa sobom na put, opazi iznenadnu svjetlost na upanovu
trijemu i neke neobine povike. Obuzet znatieljom to se lamo
uogaila. ide blie prema ogradi. Proao je itav vrt prema onoj
strani ograde koja je okrenuta prema Berislaviu.
Stigavi do plota, osjeti na zemlji neto ivo kao da se skrutilo
pseto. Sagnc se i dotakne ovjeka.
- Tko si? pita on i jo se vie priblii onom na zemlji.
- Tie, arko, tjc - oglasi se onaj na zemlji. Prepoznao je po glasu
Draenia i zapanjeno usklikne:
- Vi. gospodine, ovdje?
Da. i ostavi me na miru Otii u. ZnaS da nitko ne dira u ovjeka
koji se sklone.
-- Znam obiaj, ali moramja\ m iiosj-MO.n ci. Eno sila je na trijem.
I nju je trgnula vika u upano\ u dvorcu i udna svjetlost.
Pogledao je prema kui.
S drvenog trijema odzvanjaju koraci i pitanja. Oito je Jasenka s
gazdaricom i sluavkama izala da uje to se dogaa. Ali je
zamijetila
kako dolje u vrtu netko uz ogradu govori i upita: .;
- Tko je dolje.
- Ja sam. arko.
- 1 ako ti sprema za moje sutranje putovanje? to je tamo preko kod
upanovih.
- Ne znam. Molim siite, neto je vano ovdje da pogledate.
Prva joj je misao da ^ n. Vila ,ldenk ipak vratio kui i brzo sie.
Larko joj ide nekoliko koraka u susret i saopi da je kraj ograde
naao Uracnia.
"On se usuuje." - osupnula se pa ide ravno prema njemu i pita:
- Kako ste stigli ovamo?
,,.. 7 U krajnjoj nudi, plemenita gospoice. Va me brat predao
!|eni. a ona me u mraku p. -i.iki O.a idem svojim putem. Ali
razbjesnjeli UrPoljcistraarilisu okul\ , uc.i. Silom bi htjeli

izvriti osudu koju miie

"Prostio va brat Hvataju me.
- Zato se niste vratili k upanu?

- Ve sam bio predaleko, a ljudi mi za petama. I dok su oni ili
jednim putem, ja udarim drugim i prekoraim ogradu vaeg dvorca. To
mi je bio jedini spas.
- Vi ste klevetnik moga brata, ne zaboravite.
- Nisam zaboravio, plemenita gospoice. Pa ipak sam se sklonuo na tlo
vaeg doma jer znam da sam pod krovom potenih ljudi koji dre zakon.
utjela je, tresui se sva od uzbuenja. Stoji nasuprot onome koji je
unitio ivot njenog brata. Gnjev joj trese itavim biem, osjea
napast da ovog ovjeka preda gnjevu onih koji ga progone.
Draeni je sve lano prikazao i ree joj:
- Pouzdajem se u vas, plemenita gospoice. Va brat oprostio mije
osudu. On me ne bi predao kad mije oprostio kaznu, a ne bi me predao
ve i zato to potuje obiaje i ast svojeg doma. Zato sam se usudio
preskoiti ovu ogradu.
- Moj brat bio je velikoduan prema vama. Ja nisam. Ipak vam n"
smijem uskratiti pravo kad ste se sklonili na tlo naeg dvorca, ali
ja sutra prije podne putujem. Ne moete ostati ovdje.
- I ne kanim. Samo jo malo dok se sve ne stia i dok ne nestane moja
potjera. Otii u.
- Dobro, nitko vas nee dirati. i
- Odredite vaem sluzi da me ne izda momcima u staji.
Ona mu izda nalog, a arko uti. Zatim Jasenka i njen sluga ostave
Draenia pa se upute u dvorac.
Kad je stigla u sobu, momak je ostao na vratima, sve neto
razmiljajui.
- Gospoice, znam, pravica je, obiaj je, zakon da ne predamo
neprijatelju ovjeka koji se sklonio pod na krov. Ipak mi se ini da
taj nije zasluio da bude kao drugi.
- I ba se morao sklonuti pod zatitu mojeg brata iju je ast svakog
dana namjerno gazio.
On ivo potvrdi Jasenkine rijei i pet zapone raspredati svoje
mnjenje:
- Naa je gospodarica rekla daje izdajica neman, izopena od ljudi.
Ako je tako, gospoice, onda izdajica nema prava na ovome svijetu
koje imaju ljudi.
- Sve je to tako, a ipak ne smije uiniti nita protiv njega. Moramo
se pokoriti onom stoje obiaj i zakon, a mladi gospodar bi isto tako
radio.
arko silazi, ali se ne moe umiriti. U dui ga neto uvjerava da
nije pravo to taj ovjek tamo uiva pravo ljudskih stvorenja.
upanovu dvorcu vlada teka zabuna. Sve sluavke trcale se u

kuhinju, drui od straha. upan Berislavi strahovito vie. Pred

njim stoji stara sluavka Lua. Na svaku njenu rije protisne on
psovke. Nita

vieruic Bacio je na mu krivniu daje od Draenia primila nagradu i
nnrnogla mu pobjei. Omi se estoko hrani
_ Vaa milosti, odnijela sam to mi je d;ila gospoica. On je
umotao, naao pismo i rekao mi da mu gospoica pie neka od mene
irii odijelo.
- Lae uutkav a je on, blijed od bijesa i oaja. - Moja ki nije
pisala. Valjda si ula kako se odrekla vjerenika.
- Milostivi gospodine, tu MI bile rijei. Ne moe se iupati srce, a
on mi je rekao da ga gospoica eka. da s njim govori i vratit e se
neka samo dotle /avaram momke
I opet se nad njom rasula tua pogrda. Djevojka se ipak dalje brani:
Da mi je rekao da e bjeati, ni tada ne bih posumnjala, ali je rekao
da ga gospoica eka I ona mi je kazala da u uti to e mi on rei.
Sve mi je bilo razumljivo.
Vilena ulazi u sobu. Iz Lucinih rijei jasno joj je stoje uinio
Draeni. ali uti da jo vie ne razbjesni svojeg oca.
On. meutim, neprestane U >; aia po M >!n i naivinom *>e /austa\ i
pred svojom keri:
- Vilena. dijete moje. znam, nisi mogla uiniti takav teak grijeh.
Lijepe plave oi ispod tamnih trepavica pogledaju upana gotovo
zaprepateno:
- Mogli biste ak posumnjati? Ne. ne. V;-na. ne sumnjam.
- On je oito mojim pismima to sam mu ih vratila zavarao Luu.
- Tko e to vjerovati. l k D. Svi e sumnjati da si mu ti pomogla
bjeati. itav kraj mislit e to. Svi e se na tebe nabaciti. Njemu
je da proplae od oaja.
- Na svu sramotu jo i ovu posljednju.
upanova sestra zaklima glavom:
Rekla sam: dok je neto njegovo pod naim krovom, dotle je i njegov
/ao duh prisutan
Tek sada opazi Vilena u kakvoj je nevolji postala rtvom, stade s
ocem raspravljati i bude mu jasno da M.- Dra/eni posluio pivvarom
koju ni je mogao ni u snu naslutiti Sam joj je on savjetovao da mu
alje piam, a tetka ju je opomenula neka mu vrati i ogrlicu. I upan
i njegova sestra bolno osjeaju sukrivnju da su Draeniu dali
priliku da pobjegne.
Vilena osjea teak udarac pa odlazi u svoju sobi) i raspravlja sama
sa sobom: "Dakle, nita me nije postedjelo? Neka snosim jo i ohiedu
da sam mu ja dala priliku,d" pobjegne, sto je postalo od mene koju
su zvali mezimicom sree?"
I predaje se nijemoj svojoj patnji. Osjea da je itava njena kua

zasuta nesreom i sramotom iz koje ne moe vie izii do smrti.

A u vrtu stoji Pogledi. Sluga Tomo mu je rekao da je sin sivoga
oklopmka otiao u potjeru, ne ekajui <>ecv d< 4. Dunost mu
nalae a ode kapetanu banderija pred opinu i javi nemili dogaaj.
Popne se na konja i u mraku pohita k opini. s amo bdije
itav banderij. Kapetana je naao u kui. Kad mu je opio Draeniev
bijeg, kapetan se zaprepasti. Pogledi ne zna zato, ali

36


razabire da su oito imali neke naroite namjere s Draeniem kad je
tJ vijest tako porazno djelovala na njega. Kapetan banderija mu
naloi: |
- Smjesta mora javiti sivom oklopniku. Uzmi jo dvojicu sa sobom
i pohitajte k drvenoj kapelici. Tamo e ga nai. Pouri se. ,
Istrao je iz kue, dozvao Arbanasia i Mrnjavia i krenuU
poljanom da to prije stignu. m t#" ^^
ONKRAJ OPKOPA LUKAVCA
Oko kneevskog stola sjedi drutvo i veselim smijehom ispunja itavu
blagovaonicu. Knez Brandenburg smjestio je kraj sebe zdesna rimskog
poslanika. I dok se svi drugi zabavljaju alama dvorskog lakrdijaa,
Brandenburg pripovijeda Stjepku o svojim sumnjama protiv kancelara
Pencingera. Ve je dobrano pio, ali rijei mu idu glatko. Svoje
sumnje obrazlae sa zaviu stranke jer je ba on primio od kralja
tolike poklone i jer je batinio iza svoje ene toliki imetak. Knez
esto podsjea Stjepka na prolost i raspredaju o dogaajima iz onog
doba kad je on jo bio pa na dvoru, pa se tako Brandenburg osjea
voljko u drutvu mladog papinskog poslanika.
Meutim, drutvo je sve bunije i veselije. Petar Pan stao je toiti
gostima vino, a oni hihou na raun onoga kojeg je Petar Pan uzeo na
nian svojih lakrdija. Odjednom dvorski luak stupi pred gospodara:
- Sve je u ovom dvorcu veselo, samo je jedan ovjek osuen na tugu i
alost. Jedan jedini.
- Koga to misli - pita knez zaueno.
- Siromanog potkastelana koji je aneo ovog dvorca u odsutnosti
baruna Pencingera, mojeg dragog pobratima i mojeg najvjernijeg
prijatelja. Diem glas pravde i pravice u njegovu obranu i na vae
milosre knee, da ga pozovete k stolu. Lijepe krasne dame nai e u
njemu pristalog zabavljaa. Neka se ovi mladii odmore od udvaranja.
Sto velite, krasna barunice Marcela?
- Potkastelan je pristao mukarac, dakle, ovamo s njim - vikne ona
veselo i razdragano.
- Potkastelan? - opetuje knez, gledajui Petra Pana zaueno. Ovaj mu
prilazi i apne:

- Predlaem da staroj liji Pencingeru otmemo saveznika. Vidjeli ste

koliko vam se potkastelan namee.
- Hoe da me uhodi.
- Ba zato budimo lukavi i osvojimo ga. Pozovimo ga k stolu, budite
ljubazni, on e se rastopiti od sree, a ovdje pred svima u gozbi i
veselju ionako ne kanimo raspravljati o naim tajnama.
- Pa dobro, uini kako god hoe. Predajem se potpuno tvojim
savjetima.
- Vi ste najmudriji knez na svijetu. Ta e vas mudrost spasiti od
Pencingerovih zasjeda.
- udnovato. On se uope ne javlja. to to znai? ,-v <*

Ne bih vas htio preplaiti!-. _ _ _ _ Neto se doizada1.
Mora mi objasniti.
Rije objasniti vrlo je rastezljiva. Objanjavati moe onaj koji m
zna la samo sumnjam. Pencinger je otiao danas pred podne u umski
dvorac i nije se vie pojavio.
_ Misli da opet snuje neto protiv mene?
- Vaa je dosjetljivost genijalna. To je i prirodno prema vaim
fuevnim sposobnostima On se ne javlja niti dolazi, negdje je
estito
len a sve to radi upereno K pmm vas. Kako on jo nije bio tako
dugo izvan dvorca, vie je neu> ",MIP da K morao zasnovati neku
golemu
spletku protiv vae milosti
Ve sam vam to davno savjetovao, ali da vidimo to je opet nsnovao.
Valja priekali da M .. iati. a vi, knee, ne poputajte. Preuzeli
ste nad itavim dvorcem gospodstvo i ne dajte ga iz ruke. Zato je
vrlo pametno ako pridobijetc za sebe i podkastelana. Idem mu odnijeti
va
asni poziv.
Kimnuo je u znak pristanka i nekoliko asaka ostao zamiljen i
utljiv. Obuzela ga briga to li to < >pei kani taj nilnkoslku u:i
uinili protiv njeea? Uistinu mu je udim d.i se tako dugo ne vraa i
ostavlja dvorac kako to nikad prije nije cimo
Ali val veselosti povue ga u bujicu i zaboravi svoju brigu.
Petar Pan poao je hodnikom i siao brzo u prizemlje da nade
potkastelana.
Leao je odjeven i budan Spazivi dvorskog lakrdijaa, pridigne se, a
ovaj mu veselo navijesti
- ujete li. prijatelju, knez ne eli da se dosaujete. Pozivlje vas
u drutvo.
- Ova bi vas ala mogla skupo stajati.
- Kako ne bih imao cimi ispi.niti tu cijenu, gospodine potkastelane,
otii ete. dakle, sad gore, sjesti k ljepoticama i vriti dunost

pravog mukarca od kojega one oekuju da ih zabavlja.

Nikako nije mogao povjerovati rijeima Petra Pana.
- Knez mi je jo pili i.1\ a-iri dana okremii 1n1a. kad ^air. ^a
/ap.ao kako se osjea.
- Nekoliko dana mjesec nam okree mrana lea, a onda opet svijetlo
lice Dakle sad je u kneza opet mjeseina i zove vas na gozbu. A
zato? Lijepa Marcela /aini/ila je k ne/a da vas pozovu. Neto je
naroito bacila oko na vas. Ako je t n Uikrdijaka ala. CM vam u
zalog moja leda, a tako skupocjenu stvar ne bih za togod zaloio.
Brzo se uredite i doite gore.
Petar Pan ga ostavi i pohita gore u blagovaonicu, sagne se k
ljepotici Marceli i apne:
Ako /elite jo dan r, no/1\ ILU da se gospodin markgrof Danijel
rasprsne od ljubomore, u/anu na nian potka--,../.ma. Vidjet ete,
pristao Je momak, upravo je stvoren da probudi pospanu ljubav
gospodina markgrofa.
Listala je od stola i pola nukoliko koraka s laki Jijaem Dok su oni
drugi u bunom razgovoru, ona primijeti lakrdijau:

- Uistinu, nema tajne koju vi ne biste nanjuili. Recite mi, dakle,
Sto je uzrok da je markgorf u posljednje doba sasvim zaboravio na
mene? Njezine plamene oi upiru se s ozbiljnim izraajem u Petra
Pana.
- Dvije su stvari vane - veli on. - Ponajprije, vi ste preozbiljno
shvatili pustopanog Danijela, a drugo, iskazali ste mu suvie
vjernosti. Vjernost umara njegovu ljubav. im on opazi da bi mogao
biti prevaren, naputen, smjesta e se probuditi i, evo moje glave,
nee otputovati u Budim.
- Kako? On kani otputovati u Budim?
- Vi ne znate? Taj mladi lupe taji vam to? A ja vam velim: odluio
je otputovati, samo vas molim da me ne odate. Znam tono da se
sprema, a jo tonije znam da nee otii ako opazi da biste svoju
vjernost mogli mirno pokloniti drugome. To je barem tako jednostavno
i svakoj ljepotici bjelodano.
Zamislila se i smrknula, a on je gleda sa zadovoljstvom i smjeka joj
se:
- Petar Pan dobro je primijetio. Doli ste ovamo da vidite to je s
njime. *;
- Znam: u ovom je dvorcu neka zarobljenica koju dri Pencinger zbog
nekog veleizdajstva. Da nije moda ta ena odvie lijepa?
- Zato bi onda putovao u Budim? Uostalom, spreman sam vam i tu
pomoi. Malo u bolje pripaziti. A sad posluajte: pozvao sam gore
potkastelana, ali on misli da zbijam ale. Ako ga vi pozovete, bit e
vam vjeran udvara. Pristao je, plavokos i jo neoenjen, a i
Pencingerov pouzdanik. Ako ga omotate oko prsta, saznat ete sve to

elite o toj zarobljenici. A ja vam obeavam sa svoje strane da u

pripaziti na Danijela da vidimo s koje je strane puhnuo vjetar i
pogasio poar u njegovu srcu.
Vi ste divan ovjek Petar Pan, to sam uvijek govorila.
Dola je s njim ve do vrata. On ih otvori i oni iziu u hodnik. Jo
uvijek nastoji da je to vie pozabavi raspravom o markgrofu Danijelu
dok je slugu poslao neka u Marcelino ime pozove potkastelana.
On se ve uspinjao.
- Vi ste avo. Ovaj je mukarac uistinu pristao. Danas e biti nian
mojih pogleda i panje - veli ona.
- A gospodin markgrof planut e kao nanovo zapaljeni krije.
Petar Pan opazi daje potkastelan obukao sveanu odoru, pokazujui
time da je ipak elio taj poziv. Ljepotica ga pogleda platnenim oima
i nasmijei se, primijetivi:
- Kakva golema teta da se vi dolje dosaujete dok tamo za stolom
sjede gospoda koja nisu zasluila da im poklonim samo jedan jedini
pogled.
Od njenih rijei i od pogleda potkastelan se gotovo smete, sretan
primi ovaj njezin poziv i sve troje ulaze u blagovaonicu.
Svi su pogledali k njima. Marcela povede potkastelana k stolu i
posjedne ga uza se, pogledavi samo kriomice Danijela. Oito se
zaudio, spazivi Pencingerova pouzdanika, ne vjerujui svojim oima
da ga uistinu knez poziva u svoje drutvo. Marcela je shvatila ovaj
pogled sebi u

I0g i ona odlui da e se vrsto uhvatiti savjeta koji joj je pruio
Petar
Plfl
Dok su sluge nosi u < >ko ^.-1, cK> i pu Petar Pan se digne, uzme
vr i tade govoriti vrlo aljivu zdravicu. i" .- Obeao si nam
Petar Pan danas neku predstavu - opominje ga
Samo polako gospodine markgrofe. Poslastice se griskaju polagano, a
ne gutaju No je jo duga. Za svaki sat imam svoju lakrdiju. Ako
ustrajete do zore, bit ete svi pijani od smijeha.
Knez se okrene k njemu i opomene ga.
- Pazi. lakrdija^; uz na stol sjedi i asna osoba.
- Ba je rimski poslanik zatraio od Pencingera da ga zabavljam.
Prikazat u samo pristojne ludorije. A sada hitam u odjevaonicu da
vam
donesem prvu poslasticu - I potri iz sobe
Hodnikom se ra/lijee smijeh i/ blagovaonice. Gordana oslukuje na
vratima, a onda se vraa k svom sinu.
- Kako se to runo smiju, majko. I kako viu. Je li to vama mrsko,
m;i]ice?

- Obratno, vrlo mi je drago. Dok su oni tako buni i nasmijani, dotle

se nitko nee brinuti za nas i lake emo se osloboditi.
On slegne ramenima, gleda majku i odluno izrazi svoje mnjenje:
- Prevarit e nas kan uida kad smo se ^prcinah na odlazak i kad SU
nam rekli da nas pred dvorcem eka kanonik Benko.
- Ovoga puta ne mogu nas prevariti. Sada je ovdje na prijatelj
Stjepko. Dakako, nitko ne zna da on radi u nau korist?
- Tako? A su i on radi za nas?
- Ne treba on ni n 01:0 radi 1 1. Ve sama njegova prisutnost u
dvorcu
znai zaklonite iza kojeg emo se osloboditi. nm:?*;.*.
Djeak se pmme k majci i apui pita:
- Ipak emo jednom u na dom u
- Da, dijete moje.
- A kada to majko?
- Sutra, sutra sigurno. Najprije e ti, a zatim ja.
- Kako najprije ja. To ne moe biti. Zajedno emo. .,, ,...,,/
- Ne. dijete moje. Bit e onako ka M ,am rekla. A kad OOf ttpttC da
se ti nestao, svi e za tobom u potjeru i hn re takva zabuna d* nitko
Mfe paziti na mene, a tek onda se mogu osloboditi i ja.
Razmiljao je i estoko zanijekao glavom:
- Ne. Zato ne bi bilo obratno" Ako nestancte vi, majice, oni e se
isto tako rastrati i traiti vas i onda mogu ja doi k vama.
Kruta ozbiljnost 1e/i u lijepom licu. Bademaste oi zagledale se u
sina. U2me ga za ruku i privue k sebi.
- Sluaj sad i odgovaraj. Moe li uiniti sve to od tebe zatraim?
Ozbiljnost njezina lica podsjea ga da se zbivaju vani dogaaji i
dgovori:
- Sve u uimii to god zatraite, majice.
- Dakle, uj: najprije treba da si hrabar da izdri.

141
140


- Kako ne bih izdrao. Gore mi ne moe biti nego onog asa kad s" me
tukli.
- Pravo veli i nee biti gore.
- Spreman sam na sve, majko-veli on s nekim ponosom i vrstom
odlukom.
- Ponajprije, mora se pouzdati u Petra Pana. On je na prijatelj.
- Kad se moja majka pouzdaje u nj, pouzdajem se i ja.
- I moda e u prvi as doi medu tue ljude, a ne odmah "
Brezovicu.
- Medu koje tue ljude?

- Svakako su nai. Najprije smo se nadali pomoi od jednog

plemia po imenu Jelenko Kuevi, ali Petar Pan nije naao s njim
vezu.
Svakako se mora pouzdati u sve one kojima u te uputiti. <
- A vi ete biti tamo?
- Sutra jo ne.
Njegov pametni pogled zaustavlja se na majinom licu i neka sumnja
osjea se u njegovu pitanju:
- Uvijek govorite samo o meni, ali ja neu izii iz ovog dvorca bez
vas majko. ."i - Pokorit e se mojoj zapovijedi.
- Nikada nisam bio neposluan-odgovori s malo gorine - ali...
- I ovog puta posluat e moje odredbe.
Promatrala je njegove oi u kojima se sve vie javljala sumnja,
razmiljala je malo i proetala po sobi, a on prati svaki njezin
pokret. Onda Gordana sjedne:
- Doi blie, Damire! *
Pribliava se polagano, sumnjiavo oklijevajui:
- Neposluan si? Vidim da se odupire elji svoje majke.
- Odupirem se samo vaoj namjeri da mene izbavite. Ja to neu. Morao
bih se uvijek stidjeti da sam seja, kukavica, spasio, a moja je majka
ostala dalje zarobljena.
- Zapravo me sada dri u ropstvu ti. To ne moe shvatiti i iroko
pogleda u majku. Njena bijela tanka ruka pomiluje ga po crnoj kosi.
Usne joj se nasmijee:
-- Sluaj, Damire. Moja sloboda ovisi o tebi.
- O meni? Onda ete odmah biti slobodni.
- Dok smo ovako zajedno, mogu me oni drati, muiti me da tebe
razapinju.
- Alija mogu sve podnijeti. Zar niste, majice, vidjeli kako sam bio
hrabar kad su me tukli? Ali nita nije tako sramotno nego kad te
tuku.
- Istina je. Dakle, gledaj me u oi: ti bi dao sve da mene oslobodi?
- Sve, sve, pa da me jo deset puta tuku i to bih trpio.
- Sad razmisli: majka je zarobljena, a s njom i sin. Htio bi spasiti
svoju majku, ali je i on zarobljen. to, dakle, da uini? Provui se
na slobodu da moe osloboditi svoju dragu majku. Oruja nema. Ali ima
um koji mu prua mogunost da lukavim dosjetkama prevari
neprijatelja. I tako se on jednog dana lukavo izvue iz ropstva i
spaava svoju majku.
142

n ikle nije maem mogao spasiti majku, ali je spaava lukavou. Nye
li
10 lijepo. . . . _ .. x
Da. ali ljepe je spasiti je maem, mnogo ljepe.

Uvijek se. dijete moje, ne moe osloboditi orujem. esto je mnogo

sigurnije neprijatelj -/igrati, izbiti mu iz ruke oruje. A to sada
traim od tebe. Mora neprijatelju izbiti iz ruke oruje kojim bi
mogao unititi tvoju majku.
Svaka mu rije pada u dno due U djeakovoj glavi razigrale se misli.
ini mu se da stoji pred nekom velikom gorom V nju bi trebalo maknuti
s puta. ali on je ipak samo jo djeak
- Ne znam, majice, kako bih ja mogao izbiti neprijatelju iz ruku
oruje?
Ali ja /nam, mali moj vitee. Samo ti ne eli da izvede to veliko
djelo.
Te ga rijei gotovo posude Porumeni, oi mu zaplamte i, uhvativi
majku za ruku, estoko prosvjeduje:
-- elim majko, samo elim pokazati da sam hrabar.
Nije dovoljno da bude samo hrabar nego i mudar. Mudrost je duhovni
ma i kad britkou te mudu MI s\ hula HL pri iau-1a, ne moe se
uspraviti. Nijedna obrambena kula nije tako jaka kao mudrost u ruci
hrabrog, potenog borca Bilo je golemih vojska, ogromnih oruja i
golemih tvrava sile. a sve ih je ra/ruila mudrost pra \edii ne
Davida. Mali je David mudrou pobijedio silnog Golijata o kojem sam
ti juer pripovijedala. Sad je tebi namijenjeno da bude mali David i
da mudrou pobijedi Golijata.
Znoj mu oblije elo od napora da slnedi misli svoje majke i od navale
uzbuenja.
-- Recite, majice, evo me, ja sam spreman. I pokorit e se svakoj
mojoj elji?
Pokorit u se kao ;piavi vitez. asne mi rijei -veli odlunim
ponosom kao odrastao ovjek
Nikad nee zaboravu da si majci zadao asnu rije? Ne. nikad.
l posluat e sve to ti budu kazali oni kojima je poznato to ja
elim.
- Hou. majice
- l nee pokazati alost, nego e se uvijek nadati da u i ja doi
za
tobom? oj
- Hou, majice Bit ete zadovoljni sa mnom.
-- Daj mi ruku mali moj vitee.
^ l kao ono posljednji put. prije nego io ^LI Lia odveli u k u! n da
ga tuku, Piuza majka ruku. a on osjea da izvrava neki veliki in i
daje obeao neto sto e mu prouzroiti boli Prepun je dojmova njenih
rijei kojima je
-Tlaila njegovu zadau i svladava jecaj sto mu se negdje i/ dna
sre.i krade
Prsa. Ne da mu maha. potiskuje u a i vrstom odlukom izleda u oi
>vmoj

majci i oekuje da e od nje uti to mora initi. Oekuje da e mu

majka
143

sada razjasniti to mora uraditi i preko ega sve pregaziti da izbije
neprijatelju iz ruke oruje.
- Damire, sada sam sretna i uvjerena da u uskoro na slobodu, samo
tvojom pomoi, dijete moje. Upamti: u tvojim je rukama moje
osloboenje.
Uzela ga je oko struka i privinula k sebi:
- Jo onog dana kad su Petra Pana napali Pencingerovi ljudi zamislio
je on kako da prodremo iz dvorca. Osnova je neobina, udna i opasna.
- Ja se niega ne bojim - naglasi on odluno.
- Znam, dijete moje, ti se ne boji, ali to moe biti sudbonosno za
nas oboje. A moe lako uspjeti. Zato se veselim to su oni tamo u
blagovaonici tako buni i raskalaeni. Znam da su ve dobro ponapiti.
- Sad razumijem. Dok se oni budu veselili, mi emo dotle raditi.
- Naroito ti i Petar Pan, razumije?
- Ja? - opetuje on i lice mu se zaari, a oi sijevnu. Neto mu se u
grudima iri. ini mu se da raste, ramena mu se uzdiu, biva jak,
velik, l ovakav e uiniti ono veliko: izbit e neprijatelju oruje.
- Da, ti moj mali Davide, bacit e kamen u sljepooice Golijatu i on
e sa svojom silom pasti pobijeen. I tada u ja biti osloboena. I
mi emo se opet nai u naem divnom domu u Brezovici i ekati
povratak dragog oca.
- Kako e to biti lijepo, majice, l kako e otac biti ponosan na
mene.
Ona pogleda na vrata. ula je korake i apne:
- Netko dolazi! ini se da je Petar Pan. Tako on koraa.
Dvorski lakrdija, sav namazan u grotesknoj odori, ulazi tiho u sobu
i
oprezno zatvori vrata. ,
- Kakva je situacija? ^ "> 4
- Odlina! Nadam se da je nita nee poremetiti. l
- Potkastelan? \
- Ve sam ga predao u ropstvo lijepoj Marceli. 1
- Dakle, uspjeli ste?
- Svi su vai savjeti, plemenita gospodo, uspjeli. Vi ste ovdje od
svih odijeljeni, a ipak pregledavate kroz sva zatvorena vrata i
opaate ljude u svim njihovim slabostima.
- U borbi s neprijateljem moramo uvijek traiti samo njegove
slabosti. .^ sA
- To je najvea mudrost. <$$ J
- Svakako nastojte potkastelana to vie opiti. l
- to ne polue vino i Marceline oi, to u nadomjestiti s neto malo

opojnog praka.
- Vrlo dobro, gospodine Petar Pan. Hoe li Stjepko do ujutro
izdrati?
- Hoe. rtvovat e se. Kako ste vi izveli stvar sa svojim junakom?
- Moj vitez dao mi je asnu rije i ruku. I on e to odrati.
- Morate mu tono razjasniti da ga ja ne bih kojim nalogom
povrijedio.
144

__ Moja majka se pouzdaje u vas pa tako i ja, gospodine - veli
-r _ Samo mi recite sve sto moram uraditi i ne bojte se. Ja se niega
110 __ jonikad uivotti nisam vidiolakvcujunakauovojdobi.a valjda
i neu nikad
Ta pohvala godi Damini jer je ula njegova majka i ljupko se
nab - Kad bude vrijeme vi ete doi ovamo, gospodine Petar Pan?
Da. doi u i treba daje Damir spreman.
- Ne boite se. sada u s njim jo tono raspraviti svaku sitnicu
pojedinost, a kad vi naete zgodan L.v do"e.
Ne mogu se ve/ati na vrijeme. S zavisi o raspoloenju i
momentu. Vidjet u. Glavno je to prije. .. ...- ,
, ,a;
U MRAKU NOI
Pod ogradom Kueviceva dvorca sjedi Draeni na zemlji. Vjetar je
utihnuo. I itavo vrijeme oslukuje. Oko upanova dvorca polako je
nastala tiina. Pouzdaje se u Jascnkinc rijei, ali nikako u utnju
njezina sluge arka. Nije joj nita odgo\oi m kad nm i e n.neilila da
n u dira u njega i da nikome ne oda. I to ga ispunja umnima. Da nema
toga, mogao bi ostati ovdje i tek onda umaknuti kad bi bio siguran.
Odavle bi mogao tota uti to mu je potrebno za ravnjanje, ali ga
uznemiruje arkovo dranje. I nakon svestranog razmiljania odlui da
se makne.
Polagano se uspne na ogradu i prebaci se ope: u ljivik, a onda pone
bjeati. Potjera je krenula ju/no, dakle, on se upuuje prema
sjeveru.
No biva mrka i gusta i teko prodire naprijed. Neodluan je i boji
se da e naii na progonitelje
Napokon je iziao na pustu poljanu. Bez daha potri prijeko da to
prije stigne u zatitu stabala i grmlja.
Odluio je da nikako ne ide prema lukavakim umama ili prema samom
dvorcu, l tako odlui da e stalno uzmicati prema sjeveru, a tek kad
bude siguran od potjere, krenut e u Lukavac.
Nijeprivikao pjeaci t i i bo teko koraa, brzo se umara, ali ide
dalje, drei u oku odabrani cilj.
Pred kapelicom stoji lukavaki katelan. Pun je nemira jer vrijeme
c, a on lc okruen obruem nomaka sivog oklopnika. Ne moe se

Taknuti i/ toga obrua, a ne po/i\ a -,\. ie vojnike u navalu,

uvjeren da sivi
OKlopnik ima odvie momaka i Mauni: hi ih A, i obio. Ovakoje ipak
bolje
ra se samo zaokruenim i nada se da e iz toga kruga umaknuti.
p Da harem Stamslav doe pogledati to on tu tako dugo radi u
n govorusproti\nikorn:\e usudu K ^cda ua pozove jer hi to bio
znak za
u kia hl po njega svrila kobno. Sva mu lukavost ovog asa
l1""1 Vl" 145

Neki udan udarac dopre mu do uiju. Kao da su se sudarile dvije!
konjske potkove nekog umornog konja. Malo zatim jasno uje trku
konja. Sledila mu se krv. On se ukoi da ne prouzrokuje nikakvo
utanje. Sluh mu tono zamjeuje da pridolaze konjanici sa sjevera.
"Potjera s ove strane?-udi se, osjeajui da su s one strane
pojahali ljudi. Tko su?"
Ostane miran, nepokretan. U ovu gutaru ne mogu doprijeti jahai, to
zna i lei kao mrtav. Onda mu se ini da su jahai utali. Od njih
ga dijeli dobar komad ikare. uje i neke glasove, ali samo kao
mrmor. Znoj ga oblijeva. Novi strah ulazi mu u kosti. Leat e ovdje
nepokretan, makar do sudnjeg dana.
Poljanom su projahala tri plemia: Smiljan Pogledi, Velislav
Arbanasi i Darko Mrnjavi. Stigavi do ikare, Pogledi pozove
drugove.
- Stanite, tu smo. Dvjesta koraka udaljeni od drvene kapelice. Bit e
ba nekako toliko. Dakle, moramo ekati.
- Tako ti je naloio sivi oklopnik?
- Ne, nisam govorio s njim nego s Jelenkom i on je tako odredio.
- to veli na Draeniev bijeg?
- Nije mogao vjerovati, a kad sam mu sve razjasnio, upita me hoemo
li se pridruiti njemu da idemo u potjeru za bjeguncem. Dakako, odmah
sam pristao. Tada je odmah odjahao sivom oklopniku da mu javi poruku
kapetana banderija, a kad se vratio, saopi mi da je njegov zatitnik
odluio drugaije: uhvatit e baruna Pencingera. To je sigurnije nego
hvatati Draenia po mrkloj noi. I ujete: namjeravali su toga
lupea zamijeniti za Gordanu i sina.
- Boe moj, Vilena sigurno nije znala za ovu namjeru, inae mu ne bi
pomogla da pobjegne - veli Arbanasi.
- Ne vjerujem da je to uinila - primijeti Mrnjavi. - to vi
mislite gospodine Poglediu?
- Znam stoje rekla Lua i to sam kazao vama. Moda je sluavka ipak
primila od Draenia kakvu nagradu.
- Jelenko nije spomenuo nita o Vileni?
- Premda mu nisam imao kada ispripovijedati kako se spremio za bijeg,

odmah je uskliknuo: "To je uinila ona!"

- Mrzi je kao to ju je neko ljubio.
- Svi e nju kriviti, itavo Turopolje.
- Daje znala to kane s njim, ne bi se na to odluila, ako je uistinu
ona.
Ovako raspravljaju tri plemia koji su poslani od kapetana banderija
da obavijeste Davora o Draenievu bijegu, l poto je Pogledi naao
na strai Jelenka, ovaj je odmah izvijestio Davora pred kapelicom.
Odluivi da zarobi Pencingera i zamijeni ga za Gordanu i sina, Davor
odredi trojici plemia da ekaju.
Najednom se Pogledi obazre k drugovima:
- Pazite, niste nita uli? Kao da iza nas kripi grmlje? *
Sluaju, nijemi, obazirujui se. "*
148

Neto je bilo, ali to i gdje? - primijeti Mrnjavi apui. Moe
biti nona ptica, ali...
Sva trojica paljivu oslukuju
Nekoliko asaku otplovi tiinom mraka, a tada odjekne mukli
prasak.
Naprijed, brao! - zovne Pogledi i sva trojica potjeraju prema
kapelici Na zemlji lei Draemu Kupa se u ledenom znoju. Prasak mu prolazi
kostima. Ne zna otkuda je. s koje strane dolazi i zastoje odjeknuo,
ali mu
rivi ja da se negdje u blizini nula/i si\i nUopnik ili njegovi n H
unci. Samo on
"ima vatreno oru/je.
"Naprijed, brao!" - opetuje on sav u stravi. Ovaj poklik dopro mu je
do uha. To je potjera za n|im I)ni;jo ne moe biti Odmah zatim topot
konja. Sva mu je krv zaumjehi u glavi, poremetila mu sluh i pobrkala
dojmove. Nita ne razabirc. osini hli/inu pogit>el)i. Smatra se
izgubljenim.
Slabost ga podilazi. Osjea da gubi svijest. Gurne lice u grmlje.
Mokra trava i rosno lie osvjeuju mu elo.
Primjeuje da je oko njega neobino tiho. Podigne glavu i slua. Ne
uje vie jahae. Zar su propali u poljanu1 Ili su se pritajili i
sluaju kako oko njega kripi grmlje? Odnekle dopiru povici, vika,
krika, kreevo maeva.
"Buka Tko se bije?" Moda to Lui dolazi u pomo. Moda Pencinger
se sukobio s neprijateljima?
To ga ispunjava n adama koje mu vraaju snagu. Slua da zamijeti
otkud dolaze odjeci bitke. Oprezno i polagano die se sa zemlje,
ustaje i gleda u mrak.
Da, bitka je negdje pred njim. Ako se priblii toj ikari?

Nikako ne moe ostati o\die. Tamo u zaleu ikare die se tamno

drvee. Kao da je no jasnija i opaa umu, ili je vidi samo
osjetilima? Svejedno, mora odavle to bre, po svaku cijenu natrag,
to dalje, od bitke, ali natrag. Ni na jug. ni na sjever, ve na
zapad.
Strah ga die na no.ne. Stade bjeati prema zapadu, verui se tekom
mukom kroz ikaru.
Drhti, loniata. kri put trnjem to mu se zabada u bose noge, rukama
kida bodljikavo granje i bjei kao poludivlja zvijer.
Ve dugo tri gutarom Odjednom Laje i/a sebe lomatanje, kidanje
granja, utanje lia. trku. dahtanje, to li?
"Nali su trag. Hvataju me!"
U neprozirnoj tarrii bjei. Netko mu je za petama, tri ba za njim,
tri ravno onim putem koji je uhvatio on. Sad je svreno.
Ipak, ne da se tako lako. Jo ima sn.iiie, jo ima prisebnosti.
Izvadi iz Pjasa motku.
st h|ka Za n-cga Pnh!iava se, a on jo hita naprijed. Naletio je
na neko
- Zazvonilo mu u glavi, ali jo se ne Ja, l /a njcpa ie
ovjek. dasci. On
^mahne motkom i bijesno udari. Motka mu padne iz ruke, ali kraje
njega
paune neije tijelo. To ga ohrabri i pone trati jo dalje, sve
dalje. Posre,
/c se, ponovo tri, skriva se iza stabla, onda zaustavi. Vao je na
koliena,
149

slua. Tiho je oko njega. Zar nikoga? Ubio je progonitelja? Ne dolazi
a njim? Nita se ne uje u umi. Dakle spaen? - usuuje se vjerovat
Ustaje, tri dugo, vrlo dugo, a onda osjea da pada i svijest
nestaje.
OKLADA PETRA PANA
No je zaplovila u susret praskozorju. U blagovaonici kneevskog
dvorca oko stola zamagljene oi, rumena lica, smijeh pijanih ljudi i
krikovi ena. Glupo se cere kneevi obrazi dok nadvikuje svoje goste:
- Mir, zapovijedani. Pristojnost traim. Ovdje je visoki gost. Iz te
vreve viri lice Stjepana Brodarica. Nasmijeen je kao da ga sve to
veseli i zabavlja, ali njegov mudri pogled neto kazuje Petru Panu.
- Mir, ujete li? - uutka knez goste.
Potkastelan se ne moe oteti pijanom smijehu od radosti to ga
obuzima blizina lijepe Marcele. Obujmio ju oko vrata i samo se smije,
nemoan da neto kae. Vino mu je zaplelo jezik, a ljepotica pobrkala
misli. Nita ne zna, niega se ne sjea i nikako ne shvaa da bi
negdje bio neki barun Pencinger kojemu mora sluiti i polagati

raune.
- Mir, rimski plemi hoe da govori - navijesti mladi knez. Pijana
lica obazru se prema nasmijanom Stjepku. Stoji uz kneza i dri u ruci
vr. To ih nekako umiruje i ekaju to e biti.
- Plemenite ljepotice i gospodo, uskoro e zora proviriti na okna. Ja
se povlaim u svoje odaje. Petar Pan je ve iscrpio ale, dakle, i vi
biste mogli na poinak.
- Ja iscrpljen - krikne dvorski lakrdija uvrijeeno. Zaas je nasred
stola. Svi su se pomakli od njega dok on vie kao pomaman:
#.* - Ovu teku objedu moram oprati sa svojih obraza. ...
- Nema toliko vina da operete objedu - odgovori mu Stjepko.^ fftf Nema vina. Nema? Dobro. Ima vode. Vode!...
Svi se grohotom smiju toj rijei, a Stjepko uzima dalje rije: r,(.
- Ne biste li opet hladne kupelji u opkopima, Petar Pan? "H, Kupelji u opkopima?
"4 To pitanje podsjea Danijela kako je Petar Pan skoio u vodene
gra OKO dvorca pa udari u smijeh.
- Okupajmo lakrdijaa, okupajmo.
$ - Ne bih rekao da biste se veselili ponovno zaroniti u hladnu
ku
veli Stjepko.
"* - Jo mu je povezano rame. ife
. - Nije istina. Zdravo je. Okupajmo ga.
f* Hi
- Ja da ne bih htio? Za sto dukata evo me -nr.vie lakrdija.
Grohotan smijeh poprati tu primjedbu, a Stjejiko nastavi:
- A ja vam velim: nakon jedne kupelji Petar PjMpaao je pet stotina.
;ata. ,-^j .%% 1
150
- Skupo cijenite, lakrdijau, kupelj svoga tijda. >")

Opet buan smijeh. .Nitko nita ne primjeuje, samo hihou. Zato
siiepko preuzima dijalog* lakrdijaem i upita:
s J ___ /a hladnu kupelj pet stotina dukata? Tko bi se za tu cijenu
okupao u opkopima?
- Ja. ja - viu gm redom.
- Vjerujem vikne Peta r Pan - ali nema nikoga medu vama tko bi
platio. Svi ste prosjaci. gladiM Ah platili su mi takvu kupelj
najednom carskom dvoru sa pet stotina dukata.
- Gdje? Na kojem dvoru - pita Stjepko.
l knez opetuje pitanje, a.svi se opet smiju, dok Petar Pan odgovara,
viui:
- Okladio sam se na caiskt i i Maksa njemakog da u
preplivati opkope dvorca za pet stotina dukata.
- Ne vjerujem, Petre i ane, da bi krti car platio pet stotina dukata

za vau plivaku vjetinu.

- Ne za moju. |* za vjetinu mog pseta koje je plivalo sa mnom.
Pseto je plivalo u vrei - veli Petar Pan. Svi prasnu u smijeju
- Pseto u vrei? "ynvie knez. - kako je to mogue?
- Svezao sam pseto." vreu.
- I plivalo je?
- Jest sa mnom.
- l ti u vrei?
- Ja u svojem plastu Plivao sam kao vila tpovklfiO*,"m"9inp9etb
u vrei.
- Potopilo se u kaljui?
Stigli smo do grauskih zidina, obojica junaci
Koji junaci?
Ja i moje pseto.
Pokai nam tQ Petar Pan - vikne knez.
- Neka pliva u" vrei neka pliva - vie Danijel.
- Nemogue je to - veli Stjepko.
- Kladim se za.tf. .
Vika i krika. Jedva se uju njegove rijei, a dvorska budala oglasi:
- Oklada je: najljepM konj vaeg dvora, knee!
- To si ti, Petre Paiu
- Ima jo ljepih konja u ovom dvorcu.
Svi su ustali, svi viu. smiju se, a Petar Pan se razmahuje:
- Hoete li, dakle, da vidite to ni kraljevi ne mogu doivjeti?
- Naprijed Petar Pan, naprijed. :. V.sh i.
I skae k prozoru, otvori i onda navijesti: -.aUti
Ve puca zora, Idem pripraviti vreu i pseto. i) &(**.
- Ako se pseto uun Petar Pan? - Pita Stjepko. -"&$ oplda?
. ~- L zet u sa sohnn , pseto kao zamjenuSDtkk, uzet
cu dva velika snana pseta iz kneevske lovake pasmine. ",<; .1
- Zbiya kanik to izvesti? - pita Stjepko.
- Due mi, ho .
~- Onda u jo ostati da vidim tu lakrdiju. - Budite samo malo

strpljivi i ekajte da se vratim. Ba elim da vidite kako nisam
pusti hvalisavac. Odmah u se vratiti. I potri iz sobe.
Buni smijeh zahvaa kneza i njegove drugove Danijela, Ruprehta i
trojicu plemia to su stigli s ljepoticama iz Krapine. Potkastelan
ne moe obustaviti smijeh i sve bunca.
> - Potonut e on i pseto. Kladim se za va cjelov - apne
Marceli. i- Ona odgovori prilino glasno da uje Danijel:
- elim da potone.
Danijel se namrtio i neto promrsio. Zaokupljala je ona stasitog
potkastelana itavu veer. Danijelova tatina u pijanom raspoloenju

sve se vie buni, a to Marcelu ispunja pravim ushienjem i

podstrekava u njoj nadu da se pogaeni ar mladog markgrofa opet
budi.
Svi su zabavljeni lakrdijaevom okladom i svi ekaju povratak Petra
Pana.
PRED ZORU
Nad itavim Turopoljem zavladao je mir. Tanraim nebom plaze odsjaji
svjetlosti i navjeuju da je zora na putu.
Sumom se razlijeu glasovi ptica.
Dva konjanika izvlae se iz visoke ikare i ulaze pod guste kronje
stabla. Tu je jo mrak.
Oprezno i polagano kreu konjanici naprijed, gotovo se uljaju. Jedan
zaustavi konja, drugi tiho pita:
- Zato smo se zaustavili, gospodaru? ;" >: ,
- Prisluhni malo. uje li? ;
- Ne ujem nita, gospodaru. >;
- Netko je u blizini zastenjao. Sluaj! ; . v Ovdje nije bilo nikakve bitke.
- Ali moda se koji ranjenik sklonuo u umu. ujeS...
, - Da, netko uistinu stenje. ;fc*x L*c
; , - Neprijatelj? Ili tko od naih? ini se da koraa. <
X -C
8$. - Kao da ide prema nama. *
*W
U tmini ume netko stenje, onda izree gadnu kletvu.* v*
- Kako? To je kletva baruna Pencingera. Gdje bi M bn vtTK)
fctaom pa jo ranjen? v<*V^"- <*n
#** Ponovo se uje latinska kletva, ve neto glasnije.!"*.
; > ;
- Ne varam se, to je njegova kletva. * * s
Jahai ekaju, a tada se jedan oglasi: &;it .
. - Zar ste to vi, gospodine barune?
Onaj tamo kao da se prestraio pitanja, a konjanik ponovi:
i - Gospodine barune, prepoznajem vas po kletvi, a vi mene ne
poznajete ni po glasu?
- Tko si? - dolazi pitanje iz tame.
- Ja sam, Lui. .j - Do vraga, doite, gdje ste? Krv mi tee
potokom.
Pozvani se t konja baci na zemlju i koraci zakripe u grmlju.
152

jedva vas prepoznajem, gospodine barune. Vani ve bijeli zora, a tu d
kronjama jo je taka\ mrak Stoje? Sasvim ste mokri? P od
krvi. Glava mi je ranjena. Poveite me bilo ime.
Odmah Lui zovne s\ojeg momka i.razderu neto u tami za povez.

- A kako ste vi stigli, Luiu ovamo? - pita Pencinger.

Verao sam se da neto saznam o Draeniu i nanjuio da je u 7 anovu
dvorcu. Htio sam se dm ui onamo, kad opazim na sve strane neku
jurnjavu Turopoljaca Neprestano se jahalo amo-tamo. to mi je
preostalo drugo nego da se sklonem. Nisam se micao iz gutare. To je
pametni je nego bjeati na konju i na sehe upo/orin neprijatelja \
Liko ^ie vi dospjeli ovamo, gospodine barune? Zar nemate konja?
Ranili su ga ili je slomio nogu prigodom skakanja preko graba. l e
/nam. samo je ivina poda mnom klonula. Ja sam onda poeo bjeati.
Lupei su me progonili, ali sam umakao u umu.
- Bila je negdje bitka, tamo prema sjeveru?
- Sivi oklopnik pozvao me na dogovor osobno i htio me drati do danas
pn je podne da me onda \odi pred Lukavac i zamijeni za Gordanu s
Dracniem. Odjednom mi se si\ i poeo pribliavati. Vitlo me
zarobili, a ja sam pobjegao kroz drvenu kapelicu. Neprijatelj nije
slutio da je tamo prolaz.
- Kako ste zadobili ranu?
Vrlo daleko od mjesta bitke. Neprijatelj me gonio, a ja sam pojahao
kao strijela u sumu. Kad mije konj ostao leali, pouim u umu
Neprijatelj za mnom i udari me u glavu. I tada sam pao, udim se to
me nisu pokupili i odnijeli
- Sigurnoje u umi bila velika lama pa \as u di\ Ijoj tiei nisu
opazili
- Bit e da je tako, a valjda sam leao dugo bez svijesti. Kad sam
se probudio odluim ostati nepomian dok ne svane dan.
- Niste uli moj dolazak?
- Nabija mi u glavi. Nita nisam uo, osim vaeg poziva. Ve sam
mislio da me neprijatelj uhvatio
- U kakvoj se to lumi nalazimo?
- Mislim da je to opinska uma, vidjet emo kad zadani. Ipak,
hajdemo to prije odavde Tu je moj momak. Uzet emo njegova konja.
Vano je da to prije stignemo
- Moramo ravno u Lukavac.
- Dobro, samo to prije i/ ove ume. Nije daleko granica kneev-skih
uma, a tamo smo sigurni.
Jo nije sasvim sigurna ova sigurnost, ali pourimo se.
Dok su se spremali, K-nemiier pita Luia: "- ",
O Draeniu nita ne znate? *
Samo toliko da JL ostao kod upanovih.
Zato niste doli na ureeni sastanak pod jablanom? Trebao sam
i, i . Rekao sam ve da su kruili neki jahai i nisam mogao
izii iz
tako bes
,oinsta Kon.isko kopito u noi je najsigurniji putokaz za
progonitelja i sam ostao svu no saki neti. A da nisam, vi biste sada

ostali ovdje
spomoni ispriava on svoju kukavtinu.
153

l
Pencinger mu ne odgovara na njegove izgovore i kad se popeo sedlo,
odredi:
- Sad ravno u Lukavac!
Izali su napokon na jedan umski put i ustanovili da prol kneevskom
umom prema dvorcu. Meutim, Lui opazi daje Pencinger vrlo blijed.
- Ne moete dalje, gospodine barune.
- Magli mi se pred oima, isteklo je mnogo krvi iz moje glave.
- Najbolje da krenemo ravnim putem k umskom dvorcu. Sad nft
moete u Lukavac. ,.
Katelani su nastavili put. Prevalivi kratku udaljenost, ugledaju
kroz granje kolibu.
- Gle, gle, lugari su ve na nogama. Inae i po danu esto spavaju.
Jo nisu stigli do kolibe, kad im dohita ususret lugar. Zaustavivi
$4 pogleda povezanog katelana i prekrsti se: ...... - Zar i tu
nesrea?
.:. Lui se okosi na njega:
"t * - Valjda nije kod vas ovdje nesree? >1<tJ
- Sad ne znam to bih rekao. Neka vae milosti pogledaju, vm
Stigli su pred lugarsku kolibu odakle dolaze jo dvojica lugar*!
pitaju:
- Gospodin barun ne zna to se dogodilo?
- to, govori! - promrmlja Pencinger bijesan od boli u glavi.
- Jo je bila no, kad je netko stao udarati po vratima kolibe. Mi
smo izali i pred nama je pao ovjek. Nije nam odgovarao na pitanje.
A kad smo zapalili ognjite, nismo mogli vjerovati: bio je to
gospodin Draeni. Leao je kao mrtav, sav razderan, bosonog i napola
odjeven.
- Do sto avola? Zar mrtav? - prestrae se Pencinger i Lui.
- Blizu je smrti, barem se tako ini. Malo mu se vratila svijest, a
onda opet ostade nepokretan.
Lui zapovjedi lugarima da iznesu Draenia na tratinu.
U prvim zrakama zore razabrae mladievo blijedo Ue. Lui se sagne
k njemu:
- Budale - razgnjevi se na lugare. - Spava vrsto.
- Ali kad je pao pred kolibom, bogme nije spavao. Bio je bez
svijesti.
I Lui prodrma svojeg gospodara. Teko su ga probudili. Trebalo je
nekoliko asaka da se sasvim pribere i napokon prepozna svojeg
katelana Luia i baruna Pencingera. Obasuli su ga pitanjima, a on
im odgovara kratko:

- Pobjegao sam iz upanova dvorca.

- Zar ste moda ranjeni?
- Nisam ranjen, ali noge su mi razderane od trnja. Kuda sam sve
bjeao tko bi znao. Najposlije sam zavarao potjeru i poao prema
sjeveru, a onda tek krenuo natrag. Skrivao sam se u kojekakvim
gutarama. Ve su, mi bili za petama. >$b - Potjera vas je otkrila?
- pita Lui. >.#
- Svakako, netko je trao za mnom. >
-t vv

Niste imali konja?
Otkuda mi jo i konj. Lutao sam okolo kao kakva skitnica, a kad
ncm u umu. najednom netko bje/i za mnom. Drei u ruci jo jednu
St-g|u motku, udarim po njemu. Odmah se sruio, a ia jurnem dalje.
Bjeao
"" dueo. dueo, i pao u nesvijev Probudio sa m se, a svuda je bila
duboka
itsina A ja put pod UOgej sve do ove kolibe.
Kako do avola1 C ime i. udarili progonitelja7 pita Pencinger.
_ Motkom koja mi je jo bila o pojasu.
- Da to nije ova - i Pencinger izvadi iza pojasa malo oruje za
iiiLiie napadaje.
_ Da. to je moja motka. Kako ste vi doli do nje?
- Pogledajte moju glavu pa ete odmah znati kako sam postao vlasnik
ove otrice. Naao >a m je pol- i. i M: IH u un _.v-.am kva<
mjcn
- Nije mogue Onda ste to vi bjeali za mnom? zaudi se
Draeni.
- Bjeao sam pred svojim progoniteljima i u mraku se sukobio s nekim
koji me udanu
- Ja sam trao kao izbezumljen od straha, mislei da me netko hvata,
udario sam vas.
- Sad mi je ja si zato me neprijatelj onako ranjenog nije odnio kad
me udario prijati -l
- Valjda nije rana opasna?
- Moda nije. ali glava mije svakako teka od vaeg udarca. Sva je
srea to ste bili iznen H Da ste me udarili svim snagama, bila moja
glava koliko god tvrda sigurno bi se raspukla. Sad bih podnio jo
jedan udarac od same radosti to ste, gospodine Draeniu, utekli. I
ne slutite kakva je to srea za mene. Hi |d -. i, u /a m R- n u .M
\as 11 ,i/ m ( mr< lanu i sina, ali razgovarat emo o tome. Sada to
bre u umski dvorac da operete ranjene noge. a ja idem n Lukavac.
urkom vam un krv, barune, ne moete tako daleko. I emu?
Gozba je i da knez ne poini kakvu glupost.
Doite sa mnom, najprije e vam ranamik pruiti pomo onda moete

poi.
Da. istina, namazat e mi ranu, pa kad se jo okrijepim, lake u
odjahati.
Smjesta se dadov, na odlazak.
Lui je predao svojeg konja Draeniu, a Pencinger se uspne na
drugoga i tako krenue kneevom unkom. Stigli su pred drveni tamni
dvorac, okruen visokim hrastovim drveem. I Pencinger i Draeni
odmah uoe g Veliku sobu gdje su im donijeli leajeve i pozvali
starog uvara koji je ujedno vrio slubu ranarnika. Odmah se latio
posla da katelanu i Draicniu prui pomo. Probudili su plemia
Ferencija pa se n pourio k njima i stai" ispitivati Draenia to
se" sve dogodilo juer. Ali ovaj nije mogao u tanine pupovi K ii i !
prevelike iznemoglosti, dok je "encinger unato rani ra/janjavan Inu
n , plemiu to se sve zbilo s njima, a onda iznenada prekine
pripovijedanje i naglasi:
Sad moram u Lukavac da vidim to je tamo. Uznemiren sam.
Ne hi h vam savjetovao veli Ferenci. - Neete stii u Lukavac.

54
155


Kako se ne bih sjeao. Rekao sam vam: Jelenko Kuevi
nrestano vas progoni i^u-litc mu --L- i dopustite da se imunu n
dvorac St ra je u Zagrebu. Jelenka nema, ,iasmLi je, dakle, sama kod
kue.
A emu se vi urite? Va sivi oklopnik ionako ne moe doi preJ
Lukavac i traiti zamjenu kad je Draeni pobjegao. ;!
- Nemiran sam, nestrpljiv. Dodue, moj potkastelan je pouzdan,
odluan i neumoljiv, ipak ne smijem kneza pustiti tako dugo bez
nadzora, a moram doznati kada odlazi taj rimski poslanik.
- Vai obziri prema rimskom poslaniku preveliki su. Neka ga avo
nosi. Odlazio on ili ne, due se ne moe ekati. Gospodin Verbeci u
Budimu eli jednom imati kraljevia. Odredio sam neka obojici
pripreme jelo i pie.
Prihvatio je taj prijedlog i onda stade ispitivati uvara dvorca da
li n
tko vratio od njegovih vojnika. ]
- Da, ovdje, je Stanislav sa desetak momaka. Drugi se jo nisu
vratili, oito se negdje kriju po umama. .
Ferenci dalje ispituje baruna Pencingera kako je umakao sivom
oklopniku, na to on razjanjava:
- Ja sam odluio pobjei kroz kapelicu, kad najednom doe oklopniku
neki ovjek, oito da mu javi da je Draeni pobjegao jer oklopnik
pojaha prema meni i veli mi: "Vi ste moj zarobljenik!" Ja sam se,

tobo, predao, siao s konja i potrao u kapelicu. On nije slutio da

sflj onuda moe izii i odredio je momcima neka pohitaju za mnom
kapelicu. Straga sam jurnuo napolje, a onda uzeo konja prvom momku i
dao se u bijeg. Dok su se oni uhvatili u kreevo, ja sam odmakao.
Dalje nije mogao pripovijedati. Osjeti da mu je slabo i zatrai
estokog pia. Ferenci odredi neka Lui ide u Lukavac da vidi to se
tamo dogaa dok se barun ne oporavi. Pristao je, videi da ovakav ne
moe odjahati pa naloi Draenievu katelanu:
- Ispitajte je li knez juer odrao gozbu, kako se vlada prema
potkastelanu i prema drugima i kad odlazi rimski poslanik. Jednom
rijei: elim znati sve to se dogaa. Pourite se i uzmite u pratnju
Stanislava i nekoliko momaka.
- ekaj, Luiu, zadri ga Draeni - odvedi me u moju sobu - jedva
stupam.
Otili su iz blagovaonice. Lui uvede Draenia u lijepu prostranu
sobu, kneevski ureenu. Drvene stijene obloene su slikama i
orujem, naslonjai i stolice presvueni sagovima, postelja natkrita
zelenim svilenim zastorima. On se zaustavi usred sobe i pogleda:
- Luiu, mislio sam da nikad vie neu vidjeti ovu svoju rasko. Dal
su mi odrezali jezik, ubio bih se. "
- A to je sve skrivio Kuevi. Klet u tog mladia kako ga jo nitko
| nije kleo.
- Tvoja je kletva pobona molitva prema onom to mu ja elim, a to
elim, to u izvriti.
- Osvetu je zasluio.
- Osvetu veli? Premalo. Ne znam kako bih nazvao ono to sam njemu
namijenio, ali sluaj. Zvao sam te da me otprati u ovu sobu jer ti
moram rei neto vano. Jednog dana, dok sam boravio ovdje u ovom
dvorcu, a ti uvao u upanovoj kui moju vjerenicu, iznenada si doao
k meni da mi neto predloi. Sjea se? Ono zbog Jasenke.


LJirabit u je
sebi na veselje i odvesti u neko zaklonite u blizinu ovog
dvorca Vi ste me odvraali od toga, zabranili da uinim otmicu.
Da, jer su svi upanovi momci govorili da si ti u/eo na oko mladu
Kue\ iku. I kad bi netko Jasenku doveo, posumnjali bi upanovi na
tebe onda bih te morao otjerati ili bi po tebi pale prve sjene
tragova za mnom I bilo bi tako. Danas vie nemam u/roka skrivati se.
Jclenkoje razotkrio
moje liee i neka mu je sada otkriveno. Neka on prvi okusi posljedicu
svojeg
otkria.
- to mislite, gospodaru
- Kad su me juer vodili svezanog prema upanovu dvorcu, vidio sam

Jasenku kako se sakriva iza grmlja i gleda kako mene osramoenog vodi
njezin brat. im sam je ugledao, sjetim se odmah tvojeg prijedloga i
odluim: ako u tee m iz ruku njezina brata, onda e sestra isplatiti
taj njegov in Reci sada Luiu: djevojka ti se jo uvijek svia?
- Ne pitajete, gospodine Draeniu, nego izrecite ono to oekujem!
- Dobit e Jasenku kao prvi uzvrat Jelenku.
- Gospodine, kunem se: bit e mi dvostruko u slast kad mi je darujete
i? osvete Jclenku
Uzmi je. Ta e mu otrica rasparati srce.
- Onda mi dopustile da uzmem vojnike danas predveer.
- Prekasno.
- Zato prekasno. Po danu ne mogu u Turopolje.
- Juer u prvi as bijega skoio sam preko njihove ograde da se
sklonem od potjere, oslonivi se na pravo azila. Tada sam saznao iz
njezinih rijei da ona danas putuje u Zagreb.
- Ve danas?
To bolje po te i Sigurno e je pratiti, osim arka, i njihove sluge,
Dakle, uzmi neto -Vojnika, neka ih vodi Stanislav. Oduljajte se svi
uz veliku movaru.
- Ako Jelenko prati sestru?
- Bit e to samo komad puia Do prijevoza na Savu ne moe s njom, on
ima sada brigu oko turopoljske opine. Svi oni pa i on moraju sada
uvati opinu i sve dvorce jer se nauaiu nasoi odma A!I Dakle, njega
nee piti do Save, a ti doekai Jasenku blie. negdje oko movare. U
gustoj ikari lako ti se sakriti, doekati djevojku na putu i oteti
je.
- Gospodaru, va muitelj Kuevi ispit e danas prvi vr otrova.
- Neka ga ne ubije jer imam jo mnogo vreva za njega.
- Vi mi nala/ete da uzmem Stanislava. Prije bih morao zamoliti
gospodina baruna Pencingera da mi ga otpusti.
- Nikoga ne treba umuti k:u: ja odreujem. Tu sam gospodar ja i s o
odredim, barunu mora biti pravo. Idi odmah u Lukavac kako ti je
rcdi- ah se ne \ raaj o\ amo, nego se odande pouri ravno na
otmicu.
e zadravaj -,. du^, u Luka\cu, ula\noje da vidi i uje to tamo
rade.
Ko je togod vano, alji samo poruku, a ti idi na veliku movaru.

157
56


.; - Sluam, gospodaru, vau zapovijed vie nego ikad. . > elim ti veselu zabavu s Jasenkom. A sada, glad me mori.
Draeni ide opet u blagovaonicu, a Lui pohita iz sobe u dvori Tu

je ve nestrpljivo ekao Pencingerov pouzdanik Stanislav i ree:

- Ve je krajnje vrijeme da idemo. Gospodin barun mi je zaj vijedio
da se vratim iz Lukavca jo prije podne.
- Imam drugi plan. Brzo sada najkraim putem u Lukavac, jo priji
podneva imamo izvriti neto vano, ali o tome u te uputiti puteni.
I pojahali su umom da to prije stignu u Lukavac.
PSETO U VREI
Nakon odlaska dvorskog luaka Petra Pana iz kneevske
blagovaonice, ekaju uzbueno knez i njegovi gosti objavljenu
plivaku,
produkciju.
Ni o emu drugom ne govore, ve samo o okladi Petra Pana. Stjepko
stoji u sreditu pijanog drutva. ini se kao da ne opaa njihovo
stanje i raspravlja o mogunosti i nemogunosti izvedbe koju im je
najavio lakrdija. Naroitu brigu Stjepko Brodari posveuje
potkastelanu koji je posve zaluen uz lijepu Marcelu i omamljen od
pia. I ne misli kako Petar Pan kani izvesti lakrdiju niti gdje niti
to mu sve treba uiniti da uzmogne odigrati predstavu.
Svi su nestrpljivi, obaziru se na zatvorena vrata, pitajui se:
,/^ - Gdje je tako dugo? Zato ne dolazi?
" - Da nam nije objesio drsku la i sada nam se ruga?
"v i - Objesit emo mi njemu oko vrata ue - prijeti knez. ,-iifc
- Strpite se, gospode i gospodo. Valja jo malo ekati - naglaaii
Stjepko. - Moda ima kakvih problema. Ako ne lae, on e dokazati da
moe izvesti to je obeao. ^5
- Razumije se samo po sebi -MS potvruje Marcela. - Mora dokazati.
- Ako je pobjegao pred svojom okladom? - upozori jedan od gospode.
"u. - Zavrnut u mu vratom - muca potkastelan. s;s I dok se svi
vrte i raspravljaju, ulazi sluga i najavi: ^*ii - Njegovo
velianstvo!
Zanijemjeli su. Svi su kao kipovi, samo Stjepko stoji mudro medu
njima i zuri u vrata.
Pojavila se visoka pojava u crnom plastu do poda. Na glavi mu papirna
kruna.
- Lupe! - vikne Danijel. - To jet>n. Eto, nasadio nas je. Na vratima
prosvjeduje Petar Pan:
- Varate se, markgrofe. Gospode i gospodo, sve je spremno. Predstava
e zapoeti.
- ekaj, ekaj Petar Pan! - vikne mu knez - a vrea? A pseto u vrei?
Nee zabauriti svoju prevaru. Izgubio si konja na okladi.
158

Kncevski konj je moj. Predstava zapoinje kad vi zaelite.
Odmah, odmah1 - viu svi redom.
Onda molim neka se visoko roena publika uputi u gledalite

mojeg kazalita.
mJ I Gdte je kazalite.
_ Gore u sjevernoj kuli. Odande je najbolji vidik na opkope. ;
Hoemo li uistinu vidjeti pseto u vrei? - zapita Stjepko.
U kulu. u kulu! viu svi, gurajui se k vratima. !^
Lijepa Marcela uzme za lakat svojeg kavalira potkastelana. Danijel
Ijutito pogleda l.jepoiK Petar Pan to opazi i malo ga povue za
lakat:
- Juer ste me molili neka vam skinem Marcelu s vrata, a sad se
bunite to sam izvrio i elju i predao je potkastelanu.
- Ja sam te zamolio u,i skn r , isvrata? - pita on zaueno.
- Tojemoliomarkgi i koji ii -ml; vina. l tako sam uinio po
vaoj elji i potkastelana gurnuo vaoj bivoj ljubavnici. Dakle,
ostavite
Marcelu. ili vie ne c/neu za Gordanom.
Mladi je markgoi t podigao omamljenu glavu i uzdahnuo:
Petar Pan Lve bih rtvovao da mi je dotai one divne usne cjelovom.
Mladi gospoini, strpljivost je vrlo korisna taktika. Zatim Petar Pan
digne svoj glas i vikne gostima:
- Samobr/o. Jackam. moji PM ekaju, i konj eka i itav kneevski
dvor. Pazite i suzdrite se od smijeha da ne bi dvorski ranarnik
morao siti trbuhe jo prije nego t<> mrja ala/apli\a p<>\ r-,:nom
opkopa. MogUUZeti vae velike lovake p knee?
" i-tf
Uzmi ako hoe itavu moju psetarnicu. Sani<> pouri da ne
ekamo.
Vikom i kukom ispunilo je drutvo hodnike. Knez prednjai i
vodi ih gore u kulu
Pelar Pan je pohita e. oi \orem m i n |i mom. Tu se zaustavi, pogleda
za gostima, onda du trijema. Nikoga nema u blizini. Svim slugama i
siraama navijestio je lakrdiia MH e \idieti i svi MI pohitali na
pukarnice i prozore da bi gledali to udo koje e prikazati dvorski
luak.
U licu Petra Pana^hrUia. napetost u po^iedu. u km , u svakoj misli.
Napetost mu je u svakoj ilici tijela pojaana bukom gostiju i
tiinom injema na prvom:<Jt"pi i svakom sjenom u jo mranim kutovima
hodnika...
Na otvorene irijemo\c padaju s obzorja svijetle zrake sunca.
Buka kneevih gostiju nestaje, Petar Pan potri prema Gordaninim
odajama.
L1 velikoj sobi stoji ona, pred njom Damir. Potpuno je odjeven u neko
otrcano odijelo i obuen n srtisiii, i?i ui. Vi :I.m:m
Viinkiki ->i.l. Up.-il oga viri rubac kojim inu je svezana duga
kosa. Djeakovo lice izraava odlunost, odvanost i panju. Slua
to mu majka razlae. Njene oi c"aju u dui svog jedinca svaki

pokret, svaki osjeaj, l smijei se lice od P oitanih osjeaja s

dna due sina i rumeni se kao vedrina nebeska u zoru Pa mu govori
tiho:
159

l
- I kad stigne, sinko, kanonik Benko e te sakriti.
- A kamo e me sakhji?
- To e on sam odrediti:-" i - A kada ete doi za mnom, majice?
- pita Damin. - Dana"
- To jo ne znam, srce moje. Sve ovisi o tome da se ne susretnemo]
Pencingerom ili s kojim od njegovih pouzdanika. Nadam se da dani
nitko od njih nee doi u dvorac. Izvri li sve tono, dobro i od
vanoj e kao David prakom pobijediti Golijata. Ti e budimskoj
sili izt oruje iz ruku.
- I nee ga vie nikad moi dohvatiti, majice. Tako mi asti, j
- Sloboda tvoje majke sada je u tvojim rukama.
Sav se upro, uspravio, a na lice mu pada mirna samosvijest: i Neu je pustiti iz svoje ruke nizato na svijetu, o - Kad ti bude
zatien od silnika, bit e tvoja majka slobodna.! djtfcaj mirno. Ve
se zadanilo. - uje li? To oni idu u kulu da gledaju.
- Neka samo gledaju - veli djeak odluno.
- Odmah e Petar Pan - veli Gordana. ,
Priblii se k vratima i oslukuje. Izvana kucanje. Ona odgurne zasuni
Pojavi se Petar Pan groteskno namazana lica, korakne u sobu i mahne
rukom:
yy - Sad brzo!
r . Gordana se okrene. Majka i sin gledaju se okom u oko. Njegove
4JRnice sjaju.
- Sine, vitee moj. Davide na, naprijed! Do vienja! , Pruila mu
je ruku. On udari svojom o majin dlan.
- Do vienja, majko!
Nije se odazvala elji svojeg srca da ga ogrli. Ne eli raznjeiti
njegovo
Damir korakne na trijem.
Petar Pan ide prvi. Odmah su nedaleko od Gordanine sobe vrata
Stjepkovih odaja. Lakrdija ih otvori. Damir ulazi i opet ih zatvori
i pohita u drugu sobu. Tu je na uzici svezano veliko lovako pseto.
Damir se sklone u jedan kut i ostane mirno ekati.
Vani pak Petar Pan pobrza niz trijem, preskakuje stepenice u
prizemlju. Ve je u dvoritu.
Ni ive due nema, svi ve odavno ekaju na pukarnicama i prozorima
da odande gledaju kako pseto pliva u vrei. Kao perce na vjetru
preleti lakrdija dvoritem i ulazi u tamnu veu. Tamo je mala izbica
u kojoj spava vratar. Petar Pan ga strese:

- Ustaj, hitro, zove te potkastelan u kulu. uvi to ime, vratar

prebaci na sebe ogrta i jo onako snen pohita za dvorskim
lakrdijaem. Ovaj ga vue uz stepenice i veli.
- to se dogodilo?
- U kuli je potkastelan.
- Budalo, nita, svi su veseli. Hoe potkastelan da izvedem ludoriju
na veselje rimskom poslaniku i zato treba tebe.
Uspeli su se u prvi kat pa onda u kulu. Petar Pan ostavi vratara:

- ekaj da te najavim. , *. . > . ,<;
l ude u kulu Buna krika i prosvjed saspe se na njega:
Jo ste tu, a mi ekamo? - spoitava toboe Stjepko.
Lupeu! - vie knez. - Vue nas za nos? ;
_- Za zdnuu pamet vas vuem. Ne mogu izai u opkope na
zatvorena vrata
to? Ne /na ih otvoriti, glupane?
To je sluba vratarova. Evo, to je! - hitro e Petar Pan, otvori i
/o\ne ovjeka. ,,
Na vrata proviri snena kutrava glava, a lakrdija se okrene
potkastelanu:
- Gospodine, zapovjedite mu neka mi otvori vrata da izaem sa
psima.
Potkastelan {jedi uz Marcelu. Ona digne viku:
Kakve gluposti, Petar Pan. Vi traite izliku da ne morate plivati.
Razumije se. gospodin potkastelan odreuje, l nas dvoje imamo svoju
okladu nasmije se ona svojem udvarau, a on digne ruku i mahne
zapovijedajui vraut .L
- Glupane, idi, otvaraj! uri se, tornjaj se!
- Asadotu nik l iii/iinlk- vikne im Petar Pan mirno, a srce mu
bije u prsima. ,
"Jedino sam ovu zapovijed teko oekivao. Sad naprijed!" Tek sad ga?
alv ,,L; u/hiiiknc i\i uK i MI k. Pred njim koraa vratar. Pouri
se n ; i cii. moram uzeti kneevske pse. Evo me odmah za tobom.
Idem. idem. I ovjek silazi pa se uri naprijed niz stepenice, a
Petar Pun potri hodnikom u Stjepkovu sobu i apne:
Hajde!
Onda Petar Pan \y\ \ >.. [ i inivniijemi 0^1 umnu vreu, rairi je
na podu i namigne Damiru:
Sad lijepo Slani ovdje. Evo tu, tako kao to ti je juer pokazala
majka.
Ve znam j stupi u sredinu vree.
- Saio sam ovalu v/rku \i cxti cb luli u nju mogao smjestiti veliko
lovako pseto, a zaprau da ima mjesta za ovako estitio razvijenog
momia.
- Dobro je. samo pourite! - veli djeak.

- Pazi i uini sve kao to smo juer iskuali pred majkom. ^ouzdajem
se u tebe. mlaeli junacc
- Moete se pou/dati Sve u initi kako je rekla majka. J etar Pan
oprezno die tkaninu oko Da mira. a tijii nieuo\oni tilavom svee ue
f*" itavo je Damirovo tijelo u vrei.
-7 D;kle, sad se uhvati /a moje rame Vrea je dovoljno iroka da se
moe dran. Samo vrsto da ne padne,
-- Sasvim je dobro, ve sam se uhvatio. Moete ustati. vu,
slraga odozdo poduprijet u ti noge ljevicom, a desnicom
t, uz.cu ovoga psa

160
M f ,(iv i
161





l
l lakrdija se digne. Otvori vrata, uzme uzicu lovakog psa pa izie
naj
trijem. l
Polagano se sputa stubama.
U prostranoj vrei Damir se dri objema rukama vrsto za njegova
ramena. Izgleda kao da je pseto u vrei prednje ape poloilo na
njegovo
rame. ,,
Pod tekim teretom Petar Pan hitro prijee preko dvorita.
Stigao je pred mrane svodove vee. Ne vidi vrata, ali osjea da je u
i
blizini i stade oponaati psa. To izazove lovakog psa to ga vodi na
uzirt|
uza se i nastaje lave. ;
- Hitro otvaraj - vie Petar Pan. - Jesi li spustio most? Pseto em|
razderati vreu.
- Nije mi gospodin katelan zapovijedio da sputam most. i
- Glupane, samo se po sebi razumije. Kako bi me pot katela n slao sa
psima onkraj opkopa, a da mi ne spusti most. Zar u letjeti zrakom.
uri se. ovaj u vrei prokleto me natee.
- A to e to biti. moj gospodine? - pita vratar.
- Smijeh kakav Lukavac jo nije vidio - odgovori Petar uzbuen,
sluajui kako se okreu kotai i kripi most.
Da pri k rije uzbuenje i ne mora odgovarati vrataru, nepresta
oponaa lajanje, a onaj kojeg dri na uzici estoko odgovara.

Buni lave ispunja itavo dvorite. Sluinad dotri, ispitu,

ogledava se. ini se kao da se psi meu sobom kolju. U okviru ulaza u
v stoji Petar Pan i vie iz tmine:
- Brzo gore na straarnicu, elite li dospjeti da vidite kako pliva
- Hajte, gospodine Petar Pan, most je sputen.
Pred lakrdijaem je otvoren put.
"Ako sada naletim na Pencingera ili njegova ovjeka u blizi svreno
je!"
Ali se odmah predomisli i sam se upuuje: "Doe li tko. bacit u se 6
Damirom u vodu. On je spreman na to."
Laganim korakom prijee preko praga i ve je na mostu. Iza njega id*
pseto. Petar Pan pognute glave zalaje, pseto se odazove.
- Razgibaj se i glavom i tijelom - opomene on Damira poluglas:
- kad god ja zalajem. ti opetuj kretnje.
Glava u vrei se upire kao da bi htjela prodrijeti kroz platno, a
tijelo estoko razgibalo. Sve hitrije koraa Petar Pan nad opkopom, n
dragocjeni teret pod kojim se gotovo sav izmorio.
Od asa do asa on bi zalajao. Lakrdijaevo je lajanje tako spret
spojeno s gibanjem tijela na njegovim leima kao da je u vrei veliko
pset koje se otimlje i laje, ne bi li "e\pslobodilo platnene tamnice.
- Sad smo ve blizu obale]- tiho primjeti Petar Pan. - Dri se.
Damire dobro. /
- Ne bojte se. vrsto sam se uhvatio. Zar ne osjeate?
- Od uzbuenja sam neosjetljiv. Vidim njihove glave. .Lomat sobom
koliko god moe, ali pazi.
"*> I nanovo zalaje, draei neprestano lovakog psa to ga vodi
sobo As kule nad opkopima razlijee se smijeh.
162

Knez1 njegov i gosti gledaju Petra Pana kako je ve preao polovicu
mosta i hihou Padaju primjedbe:
Nosi na leima psa u vrei, kao da je psea pjestinja.
Golemo lovako pseto moglo bi ga razderati - veli Marcela.
Kako se otimlje i lomata glavom.
Past e mu s leda u vodu.
Dri se pseto osjea da mu prijeti pogibelj - razlae Stjepko pijanoj
druini. Njegov instinkt ga nuka da se vrsto opire o njegova
Ali ipak .prosvjeduje. Htio bi se osloboditi te nemile haljine.
Istina je. ali e se drati njegovih ramena jer pod apama osjea
vrsto tlo. Neobino je profinjen instinkt psa. A zato vodi onog
drugog?
-- Ako onaj u vrei pol one. uzet e o\oe drugog. Tako nam je barem
rekao razlae Stjcpko Naravno, ako sve to skupa nije jedna od
njegovih smicalica
Uguit u ga veli knez. - Jao si ga njemu ako nas prevari.

Ve je daleko primijeti lijepa Marcela, naslonjena na potkastelanova

ramena. < >n ^e MI\ trese od smijeha. od neviene komine pojave s
teretom na leima. Svako gibanje u vrei ini im se strahovito
smijenim, prikazuje im se kao da pseto u vrei laje. Ta je varka to
vjerojatnija to se nad glavom Petra Pana neprestano odraava gibanje
glave i svima je u predod/Ki da\a pse:. i /a \ e/a n n L LI \ rei
koje neprestano laje.
On e. dakle, s obale opkopa s tim psetom u vrei preplivati natrag
do vee? upita sada lijepa plavua, Marcelina drugarica.
Vidjet emo hoe H uistinu preplivati - primijeti Stjepko.
A ja vrue elim da uspije - odgovori potkastelan i estoko stisne
Marcelinu nadlakticu
Stjepko ih nastoji zabaviti razgovorom.
- Neto takvo uistinu nisam \idu>. Ako mu (o pode za rukom, onda
doista moe prisvojiti nasKn kralja svih budala, mislim dvorskih
budala. A ja u bili Iraez tom kralju i njegov gospodar - veli
Rrandenburg.
Bit e ures i ponos \asegd\ora nastnjei se Stjepko i onda opet
"Pozori drutvo na Petra Pana.
Svima su oi mutne, krv a\ c, zamagljene, a svi bulje onamo eljni da
Mde obeanu alu dvorskog lakrdijala.
Eto ga. Stupio je na obalu. Ali i dalje nosi svoje pseto na leima.
Sto je to? Ne vidim nita srdi se Marcela. - Zaao je u ikaru?
Smetu nam vidiku tumai Stjepko. - itava je obala zara^"a visokim grmljem, ali nai e on ve zgodno mjesto da se baci u
otlu Si> svojim plivaem u vrei.
, . je je? Hoe li ve jednom? - uzvikne potkastelan od nekog
on l "c8 u/hutienJa kao da ga obuzima neugodna slutnja. To smjesta ^
atjepko i baci se pomo primjedbama:
Tamo lijevo grmlje je vrlo nisko. Sigurno e odande zapoeti
163


svoju plivaku vjetinu. Gledajte dignuo je uvis svoj klobuk. Daje
nan znak.
nitko od njih nita ne vidi, svatko smjesta odobrava
Premda potvruje:
- Vidim pero s njegova klobuka. Uistinu domahuje-primjeti kn" kako bi
dokazao rimskom poslaniku da mu je pogled bistar.
I dok su svi utihnuli, pojavi se uistinu iza niskog grmlja Petar Pao
estoko okree u zrak svoj klobuk. H
To ve unaprijed izazivlje u njih sliku koju e vidjeti. ,.
Petar Pan ponovo nestane.
- Zaplivaj, Petar Pan. Ako ne prepliva, zaronit u tvoju gubicu.!
dno opkopa! - vie potkastelan. J

Da se to vie odvrati pozornost od Petra Pana, Stjepko ljubazni

oslovi potkastelana:
- Vaa je elja osobito vrela da Petar Pan stekne okladu? "
- I ja sam to primijetila - smjeka se Marcela - pa ispod oka zime k
Danijelu koji je tog asa gledao Stjepka, a Marceli se ini da
promatra nju. To je ponovo obraduje pa se uputa u daljnje
raspravljanje sa Stjepkom.
- Sav je izvan sebe gospodin potkastelan od elje da Petar P<
prepliva opkope.
- Vjerujem da e preplivati - odvrati mladi poslanik - no, hoe
preplivati pseto u vrei, to jo nitko od nas ne moe potvrditi. ^_
- Ustrijelit u Petra Pana i pseto ako ne preplivaju.
Ta potkastelanova izjava pobudi kneevu panju pa mu dobaci:
- Valjda vam nije obeao polovicu svoje oklade?
- Vaa kneevska milosti, ja imam za sebe svoju okladu - i stra
pogleda Marcelu.
- Gle, gle! Sad emo uti jo jednu okladu! - uplete se Danijel, a
naroito razbudi barunicu Marcelu i stade ivo zapletati razgovore da
MJ
Danijela to vie nadraila ljubomorom. Stjepko joj pomae skromnim
i;
serioznim primjedbama. .
S onkraj opkopa na obali iza visoke ikare Petar Pan je pokleknuti;
skinuo teret s lea, a zatim apnuo Damiru: ,
- Sada u dobro promotriti ima li koga u blizini.

- Zar ovi iz dvorca ne vide dolje k nama? - zapita djeak dok Petar
Pan odvezuje vreu.
- Ne mogu vidjeti nikako ovamo, a ja ne vidim ni ive due u blizini.
- Onda moram smjesta otii? , i - Tek kad se ja bacim u vodu i
viknenu Naprijed!
Dok ovako razgovaraju, skine Petar Pan s Damira vreu, natakne mu
klobuk na oi i primijeti:
- Tvoje bademaste oi jedina su opasnost, mladi vitee. Po njima tt
mora svatko prepoznati da pripada gospodarici Brezovice.
- Ako mi tkogod pogleda u oi, ja u mirnuti kao kad ovjeku sunce
pada u oko. Ne bojte se.
- to ja tebe opominjem kad si sam dosjetljiv.
- ujete li kako viu tamo na kuli? Smiju se. emu?
164

Rad je ljudima puna glava vina, onda im je sve veselo i smijeno. \
to je. vidi, trebalo nama.
psa da hi ga varkom strpao u nju.
To mu je brzo polo /a rukom, ali
Dok s njim razgov a i a. I Vi a r Pan ponovo rairi vreu i stade
milovati
pseto se otimlje, laje i baca se na
tbijeei.
noge pokuava por
Gle. to e mi posluiti kao izvrstan uvod - veli Petar Pan. ekaj, sad moram dati /nak rimskom poslaniku neka ih zabavlja dok se
nas dvojica dogovorimo
I pohitao je iza visoke gutare i stao mahali klobukom Onda se opet
\rati Damiru koji sjedi na zemlji, sakriven i paliivo gleda preda se
u umu i opet ravno putem kraj opkopa.
Lakrdija se sagne k Damiru i razjanjava mu:
Odavde do one umice je ledina. Bilo bi najbolje da pretri, ali
mogli bi te vidjeti. Poi, dakle, duim putem koji je sasvim siguran.
Tako je odredila moja majka.
A sada gledaj. Moram ti razloiti itavu sliku. Poi e uz ovu
ivicu Gdje god je neto nia, sagni se. Tamo na kraju prvog opkopa,
ondje je iiutara visoka, tamo si sasvim siguran i ne moe te nitko
opaziti iz dvorca.
Ako me i opaze, moj klobuk i ovo odijelo nee nitko prepoznati.
Sve sam sa Stjepkom i/mjerio s kule. Tono smo ustanovili odakle te
nitko ne moe vidjeti. Kad doe u onu ikaru, idi htvo i ravno. Doi
e umalo selo. Tamo te mora ekati kanonik Bcnko. Ako ua nema. reci
da te odvedu k njemu. im stigne kanoniku, nitko ti1 vie ne moe
otkriti. Oni e meni poslati po jednom konjaniku znak da si sretno
stigao.

- Majka mije rekla da e kanonik Benko ekali ne mene. ili njegovi

ljudi.
- Tako smo ugo\ orili, ali pobuna koja je juer nastala u Turopolju
moda je onemoguila preaMinm kanoniku da poalje ovamo svoje IJIKIC
Dakle, ne nade li nikoga, oni seljani vole preasnoga pa e te odmah
odvesti k njemu.
-- Ako opazim da netko dola/i prema vii,sakrit u SCU ikaru ili u
umi. Tako mi je rekla majka.
Dobro si sve upamtio. Sad idemo na posao. Recite majici da se ne
bo|i za mene, samo neka ona pazi da barem \ec sutra izae. To mi je
obeala.
_ - Nastojat emo da obeanje ispuni ako ne sutra., a ono
prekosutra. a u sada zaplivati Dok svi budu pazili na mene, ti moe
potpuno neopaeno bjeati.
Dam i r mu je pruio ruku, a onda stao miran uz grmlje ekati odla/;>k Petra Pana.
"digaoje vreu s psom t polaai > na mieMo idic |e s^nnlic naini/e.
Tu
spusti svoj teret na zemlju Buno lajanje psa oito se uje preko
opkopa
a SU SC " ku pkazale sve ^lavc i zapazile kako pas nastoji
pobjei, ali
ie" TCCa zaustaviJa. "Petar Pan uzme uzicu i vrsto je zavee oko
svo8 Pojasa, a zatim se oklizne s obale. Voda pljusne, a lakrdija
vikne:
Naprijed, junaci1

Zaplivao je povrinom irokog opkopa. Pas se pokuava odrati nad
vodom i strahovito rei. Vreu dri na povrini ue to ga je
lakrdija svezao oko pojasa, a pomae psu i svojom rukom. Siguran je
u uspjeh i ba zato odigrava asomice kao da e pas potonuti, a onda
ga opet podigne uvis.
S kule se razlijee smijeh, a na pukarnicama i prozorima ljudi se
previjaju od uda. Sva je panja usredotoena na plivae, svi
uzbueno ekaju kako e svriti plivaka ala dvorskog luaka.
A dok on zabavlja ljude tom lakrdijom, gore iza pijanih glava Stjepko
upire pogled pun napetosti dolje na opkope, istrauje ikaru nasuprot
umi, a srce mu burno kuca.
Svakog bi asa mogao tko izjahati iz one ume i opaziti djeaka i,
unato odijelu, prepoznati njegovo lice.
Te mu misli spreavaju da dijeli grohotan smijeh s ostalim gostima i
zato se povukao da nitko ne zamijeti njegovu drhtavu prisutnost.
A u sobi Gordana zabrinuto prati mislima svojeg sina.
Petar Pan sve vie odugovlai s plivanjem samo da to vie odulji

vrijeme bjeguncu.
A on koraa uz gustu ikaru s potpun9m svijeu da izvrava veliko
djelo malog Davida.
Zna Damir da sada sve ovisi o brzini njegovih koraka, spretnosti
njegove panje, o dosjetljivosti i hrabrosti. I sav se predaje tom
velikom asu svojeg ivota kad mu je majka poloila u ruke prvu
veliku zadau domovine. I nosi je s osjeajem velike odgovornosti.
Zaboravlja na sve oko sebe.
Svaka mu je misao u djelu koje mora izvesti. Svaka kretnja je panja,
svaki pogled oprez.
uri se uz ivicu, gotovo tri, a sokolovo mu oko stalno krui okolo.
as ravno preda se. as preko u umu.
Put uz ivicu vodi ravno prema malom selu, ali ovuda moe proja-hati
koji Lukavanin. I Pencinger ili njegovi ljudi, a moe se tko
pojaviti i umom. Jedni i drugi mogli bi ga zatei ako ih on na
vrijeme ne opazi i ne sklone se s onkraj ivice. Zato mora to bre
prevaliti oj|t koji kraj opkopa ide uokrug i koji vie nije vidljiv
njihovim oima. T
uri se i tri. Iza njega s kule ori se jutarnjim zrakom raskalaeni
smijeh mukaraca i ena.
Onda nestaje smijeh iz njegova uha. Zar je utihnuo ili se on ve
toliko udaljio? I gleda.
"Ba sam dobro trao!" - pohvali sam sebe, opazi vi daje odmakao
daleko od dvorca. Brzo okrene glavu, zirne u umu pa opet prema selu.
U daljini primijeti kuice. Radost mu zatalasa duu i pouri trku,
budno pazei na sve strane. Stalno upravlja, istraujui pogled
unatrag, lijevo i desno i naprijed.
Ve je estito odmakao od dvorca. Kuice sela sve su jasnije. AH
odjednom se zadimi cesta. Damir se lecne. To su jahai. Smjesta se
zaustavi, promatra prainu to se die kao uta cesta u zraku ravno
prema njemu.

"Jahai su! Idu u dvorac. Dakle, su Lukavani. to sad?" - pita se H
-ak zateen tom iznenadnom promjenom. Mora se brzo odluiti. Natrag
nikako, mogli bi ga vidjeti jer je ivica ve prorijeena. Dakle, u
umu Tamo je gusto bUiu dr : ikara. Onamo oni nee jer onda ne bi
dolazili ovim putem kojim se pui dim. A ve idu prema njemu.
"Neete me nai" *-veli sam sebi i odlui. Jo ima vremena. Dakle,
hitro u umu. Ondje e se sakriti dok jahai prou i opet e krenuti
prema malom seoeu.
Trkom preskakuje nekoliko stopa istine imedu ivice i ume.
Ve je u zaklonu irokih kronja. Tu se malo zaustavi i pogleda
unatrag Slijeva,ve dosta daleko dvorac, a zdesna jahai. Malo se
ogledava umom. Ptice cvrkuu na granama. Pozdravljaju sunce. Zemlja
je obrasla travom i umskim biljkama.

"Kuko divno mirie uma!" - a moja majica mora tamo amiti. Odjednom
se trgnu. Rekla mu je: "Ni asa ne smije misliti na mene, ve samo
na svoju zadau
Smjesta skrenu i /mu onamo odakle bi morali stii konjanici. Preblizu
je putu kimu konjanici moraju prema dvorcu.
"Ako imaju sobom kakvog psa, lako bi me nanjuio, stao bi lajati i
otkrio mi trag. Moram to dalje. Ne mogu zalutati, dbbro u upamtiti
drvee, ovaj stari li u M i ovaj. Sve u upamtiti."
I potri dublje u pustu umu koja je sve gua i tamnija. Opet se
zaustavi. "Sad sam dosta daleko. Tu moram ekati."
Prislukuje paljivo S one strane prema dubini ume neka velika buka.
Ne moe otkriti drugu, u un ndiuk nekih glasova. Gdje je to? Otkud ti
glasovi kad je daleko od dvorca i od onih jahaa to su dolazili.
"Gle. to je straga!"
Sve pomnije oslukuie
"Da. to je u umi Negdje kripi granje. *
Njenidjeakov sluh prinui neku >j1,iM>ve, kretnje iz gutare. Panju
je razapeo itavom umom: okree , istrauje. Uho mu pribirejasne
odjeke konjske trke koja it pribliava. To ga uznemiri. S one strane
dvorca jahai, a ovdje u umi ljudi.
Valja se zakloniti Ali nigdje grmlja. Kronje starog drvea iroko se
sputaju dolje. Zavue su k stablu i prisloni.
"Noge e mi vidjeti" - upozorava sam sebe djeak, a sluh ga upuuje
da se neki jahai priblia\ u iz ume straga, dakle to nisu oni to
ih je vidio da dolaze u susret Maknuo se onima koji dolaze prema
dvorcu, a sad opet netko iz ume
"Neu ih ja doekati ovdje!" dosjeti se pogleda gore u gusto granje.
"Lako .je to meni."
Ogleda deblo, napipa kvrgu. uhvati se, lagano upre nogama o koru
sabla i dohvati prvu granu.
v, ^a nekiko *asaka djeak se uspinje na stablo poput umske
jevenee, a u dui >L smije ka< il se utrkuje s Ivanom dok su
obojica bili na Bre/oviu.
Nestao je medu kroniam i, sjeo na odebelu granu sasvim uz stablo i
""ruje da zaustavi utanje lia.

166
167


"Tako sam se skrivao majici u Brezovici. Kako me traila," - j smije
se. Ali netko ga u mladoj dui opominje: ne misli sada na majicu.
Ponio je u prsima svoju majicu koja mu neprestano ape: "Pazi oko
sebe, mali Davide, da ne promai."
U dnu ume izmeu granja izmiljilo nekoliko konjanika. ure se.

Damirov pogled klizi izmeu lia i prati smjer njihova puta. Kreu
ravi prema njemu. Iznenaenje, ali nipoto uznemiren. Budno slijedi
njiho kretanje.
Pomno promatra njihove odore. Smjesta zamjeuje: jedan je od nj
plemi. Ne poznaje ga, ali im spazi lice, proape: "Stanislav! To
je on
Vidio gaje mnogo puta kako prolazi dvoritem kneevskog dvo:
Ta okolnost nemilo ga se doimlje, ipak sam sebe tjei da ga tu medu o
granama ne mogu opaziti. -r
"Sad moram biti posve miran, projahat e pored mene prema dvorcu
i nita vie." "
Promotrio je dobro granu o koju se pridrava i, uvjerivi se da
pouzdano uporite, potrai imedu lia malo vidika.
Jahai 9 pribliavaju. Taj smjer pokazuje da im je cilj kneevski
dvorac i zat moraju proi upravo ovuda.
< < ( (
- t
Cijelim putem razmiljao je Lui kako bi oteo Jasenku da ne pobudi.
pozornost i ne izazove obranu. Smatra da sivi oklopnik, koji se
zauzima za t
Jelenka, nee jo danas ostaviti Turopolje, a s njima se ne bi htio
upustiti u
borbu. Dakle, ono to mu je savjetovao Draeni nije najzgodnije.
Valjalo^
bi, dakle, smisliti neku prevaru. Ta gaje osnova zaokupila sve dotle
dok]
nije stigao do ume u blizini Lukavca. Tu zaustavi svoju pratnju i
obrati s"
Stanislavu: ]
- Nakon dogaaja ove noi lako je mogue da bi se Turopoljci i njihov
saveznik uputili na optubu knezu Brandenburgu.
- Nee ih pustiti k sebi.
- Ali mogli bismo naletjeti na njih pred opkopima, a takav susret
svrio bi zlo po nas. Idi naprijed do ruba ume i oprezno se ogledaj
nije li tkogod pred opkopima. Nikako se ne elim bilo s kim sastati
jer mi se uri na drugo mjesto. Oprezno pogledaj itavom okolicom oko
dvorca i onda se vrati.
Ne rekavi nita, Stanislav ide naprijed dok Lui s momcima eka.
Damir iz svojeg zaklonita opazi kako se bradati odvojio od ostalih i
sam projurio pored njegova stabla. Ovim smjerom najkrai je put prema
dvorcu. Ipak vie panje djeak posveuje onima koji su zastali i
samo
korakom nastavljaju put prema njemu. Promatra Luia. Taj mu je
sasvim nepoznat, ali prepoznaje lugare po odorama i klobucima s
kneevskim grbom. ti

Njihovo polagano kretanje pobuuje u njemu slutnju da im se ne uri,

4
oito nekoga ovdje ekaju. Stanislava vie i ne vidi, a ovaj ovdje s
lugarima J
ide sve polaganije, dok se odjednom ne zaustavi. J
168

"ta eka. ta ovdje kani?" - razmilja djeak i ne puta plemia s
i i Razabire da gleda za Stanislavom. asovi odmiu, diee.ik sjem
e\i sin n vilu kronjama i ne mie se. Ali
, onaj dolje. Mir je u umi. Djeak ne osjea strah. Mlada mu dua ne
"Uie zamijetiti opasnost u koju je zapao. Vjera u uspjeh njegova
oslansua zakruje pul svakom strahu. Samo je predugo ovo ekanje, i
umara ga to nepomini sjedenje na stablu. Valjda e se jednom ovi
dolje
maknuti.
Najposlijc se neto pomakne. Damir primjeti konjanika. Ovaj isti
bradati Lukavanin hita natrag. Valjda nosi neku vijest. Dolje plemi
pokrene konia. nastavlja korakom u susret jahau, a put vodi ba
pored
stabla.
Stanislav je dojahao natrag, a neznani ga mukarac u plemikoj odori
pita:
Dakle, to je? Moe li se dalje? Dobro ste slutili, netko je tamo. Ta
i odgovor zaustavi Luia upravo nasuprot Damirovu stablu.
Bradati Lukavanin i/vjctava
uo sam buku s opkopa pa sam siao s konja i priao ivici da vidim
to je. A onu kanonik Benko sjedi na konju s nekoliko momaka i trai
vratara neka ga pusti LI J \orae_v r /vl"^\ ^i iti -. i im skini
pus.ir.ikinii Damir je razgu\ jctno uo te rijei i pomisli:
"Kanonik ono trai mene, a kako nisam stigao, on je doao pred
dvorac to e biti sada?" - pita se, a istodobno slua Luciev
odgovor: Kanonik me nimalo ne zabrinjava. Moemo ii. Da. ali
sprijeda podalje od kanonika jo je netko drugi. Oito je prije
kanonika stigla neka eta koju vodi mukarac u sivom oklopu, s
vizirom na licu.
To je on klikne Lui.
"Tko je taj?" zaudi se Damir, ne znajui nita o sivom oklopniku i
napne sluh da togoo sazna, dok oni dolje raspravljaju dalje:
to taj trai pred dvorcem? Moda ak eli govoriti s knezom?
Nisam uo da bi to viknuo na kulu. Stajao je sa etom i nikom nita
nije vikao.
- Zar je s kanonik, mi zajedno?
Ne bih rekao, n n ji s druge strane vodenih opkopa.
- Oni sigurno ekaju Pencingera. Nama su, dakle, zakrili put u

dvorac.
- Moda nisu jer je kanonik poeo odlaziti s opkopa. "Ostavit e me.
preeasiii gospodin. To ve vidim, ali ja u ve za num!"
razmilja djeak, ne brinui se to Stanislav dolje pripovjeda.
Gospodine katela ne, ini mi se kao da je netko s kule kanoniku
Qavao /nakove.
Kakve /nakove. ovjee?
v idiosam sa sjeverne kule neku krpu KL .ioni |e netko mahao amo
tamo.
"To je znak da "am ja otiao!" odgonetne u sebi Damir.
169


, < ,ni k*ne oteti i zato ga je poslao njen brat da pode odmah s
, eTL SoSrlT" ^bu Ltiv Lukavi7J njer EES
nJT, nol, na,br>im trkom za njegovom sestrom, neka je vrat,. Tako
e
nek san a doc,. a m, s,u" je oteli bez ikakva okriaj.
ona sa"11 treh.ile onda nas? - pita Stanislav. - CCM e ": svi^rs
momcima, dobro skriveni " gutan , samo aaieka pratiti da d,eso,ka ne
opazi nau pratnju. Kad momak bude s
nforl ve daleko u iumi, onda je sve moja bnga.
i ni
i i k
Iza opkopa gdje se ono smijeh od lakrdije Petra Pana nastala Jtt..na
Umom, od vina i smijeha legli su knez i gosti na. poinak i zaspali
cvrsum
snom Samo Petar Pan i Stjepko jo" uvijek s kuk pozorno promatraj"
okolicu ekaju /n k ko" su ve davno ugovorili s kanonikom Benkom
im mu stigne Damir; smjesta e doi pred opkope jaha maui
klobukom. ....
l obojica u kuli istrauju pogledom svu okolicu, ali nigdje nema
nikakva traga ko,"amku koji hi imao d > Iznak da je sve sretno
zavrilo.
Najposlije se Siicpko odlui i naloi lakrdijaju: .
...
- Iditcdoljc Ciordani i saopuie i"i - :"- ^u
dale straA"U na kuli.
Tihi odjeci koraka krao e trijemom prvog kata. Petor P"n tata
71
- Tko bi u dvorcu mogao sluiti nepoznatom oklopniku? kanoniku?
- Ne znam nita. Samo spominjem to sam vidio i javljam jer je
kanonik odmah odlazio, a ja sam se pourio da odvie dugo ne ekate.
D" idem opet pogledati gospodine Luiu, jesu li se udaljili?
- ekaj, poslat emo ovog mladia - i oslovi jednog jahaa iz,

pratnje. - Idi oprezno tamo i pogledaj da li odlaze ili su jo tamo.

Momak kojemu je nareeno hitno ode. a katelan Lui ree Stanislavu:
- Ako ne moemo sada u dvorac, onda moramo natrag u umski dvorac.
Moram uzeti sa sobom deset momaka, a onda otii na cestu koja vodi
prema Savi. Ti e sa mnom po nalogu gospodina Draenia. Reci mi:
poznaje li tebe Kuevieva sestra Jasenka.
- Jasenka? kako ne. Vidjela me esto na pljaki u Turopolju.
- Dakle, ne mogu poslati tebe da je otme?
- Oteti je kanite? Ba fina poslastica. >V| - Ali ne za tebe, moj
bradati - nasmije se Lui.
Damirove su ruke odrvenjele u nepominosti i odjednom mu se jedna
pomakne. Stanislav se okrene.
- to je? - pita Lui, prekinuvi govor. - Zar si nekoga opazio?
- Gore medu granjem neto je unulo, valjda vjeverica. Moj me sini
zaklinje da mu jednu uhvatim.
I upire pogled gore u kronje. Damir se sav ukoi, a Stanislav
nastavlja:
- Nosim uvijek uza se stupicu. Ako mi se prui prilika da je uhvatim.
Tu gore na ovom drvetu mora biti vjeverica.
Djeakovo uho zamjeuje kako je Stanislav siao s konja. Tek sad
osjeti opasnost.
"Nee me prepoznati u ovom odijelu."
Sjea se to mu je rekla majka kako ima govoriti ako ga netko sretne
ili ispituje. Ipak mu sada zadrsce srce u grudima. Ako ga ipak
prepoznaju? Taj bradati ovjek vidio ga je ondje u umi kad su ga
donijeli onesvijetenog u kneevski dvorac i zarobili.
Dok se Stanislav oprezno pribliava stablu da ne bi preplaio
ivotinjicu. Lui plane:
- to ti pada na um loviti vjeverice dok imamo oteti Jasenku? Smjesta
sjedni na konja. Idemo. Eno, glasnik se vraa, domahuje nam, bit e
da nosi dobre vijesti. Idemo!
Pokorivi se zapovijedi Draenieva katelana, bradati se popne na
sedlo. Lui upravlja konja korakom.
- Gle, ovaj mladi izgleda bistar. Nega bih odabrao za otmicu.
- Moete se u nj pouzdati. On e dobro voditi ljude.
- Vodit e ih ti, ali samo da ti budu pri ruci ako bi se Jasenkina
pratnja opirala ili navalila. Ima putem do Save krasnih mjesta gdje
moe ekati Jasenku u zasjedi ako bi bilo potrebno.
- A to e uiniti momak?
- Pojahat e sam samcat za Jasenkom i to ravno cestom, ali kad ona
bude ve daleko u pustoi. Kad Jasenku dostigne na cesti, mora joj
rei da
70

n |im.
Jasenka i ne treba poznati momka, a ipak e mu vjerovati. U kneevoj
oruzarnici in dosta sivih oklopa i kaciga?
- Kako ne bi bilo.
Dakle. Moj cc momak navuci sivi oklop, okititi glavu kacigom i
kazati da je iz ete sivog oklopni i Jasenka cc vjerovati da 8U ga
poslali Jelenko i njegov zatitnik
- Naravno, to e vjerovati. Lui pogleda prema dvorcu odakle se
vraa momak.
- Taj mladi izgleda pristan i histai Sasvim u ga lako pouiti kako
mora govoriti.
Sada se priblii konjanik kojeg |e LIK ic i\ -." i.a i/\ Kli
opkope i -Nema nikoga pred dvorcem, ve su odmakli prema
Kurilovcu.
- Sad brzo. Ne smijemo casiti niti se dugo zadravati u Lukavcu.
Jasenka putuje danas prije podne.
- Tek je rana zora, imamo vremena.
- Bolie e biti da mi ekamo ianm d lav sat i vie nego da stignemo
prekasno.
- Ah gospodin barun Pencinger mi je naloio neka mu jo prije
podne javim to se dogaa u dvorcu
* *
- Nee otii barunu, nego samo poslati poruku. Tako je zapovjedio
gospodin Draeni. Neak uzvienog gospodina Verbecija zapovijeda
ovdje svima, pa i gospodinu barunu. Zovi sad nau pratnju da idemo.

Gordani i tiho zakuca. Istog trenutka otvaraju se vrata i pomoli se
zabrinuto Gordanino lice. Dvorski luak ulazi, a ona ga obasiplje
pitanjima:
- Jo nema nikakva znaka? To ne sluti na dobro.
- Umjesto konjanika koji bi nam donio znak, dolazila je pred dvorac
neka eta momaka koju je predvodio neki visoki snaan ovjek u sivom
oklopu s vizirom. Obiao je opkope i doviknuo strai da eli govoriti
s katelanom, ali mu odgovorie da ga nema. Oklopnik je ostao na
opkopima dosta dugo. Poto je doao istim putem kojim je Damir krenuo
prema selu, bit e da ga je ova eta smela i on se sakrio
- Da, to bi moglo biti. Zacijelo je to uinio.
- Evo i potvrde za tu mogunost. Nedugo nakon ove ete opaziU smo
preasnog gospodina kanonika s nekoliko momaka. I on je traio ulaz u
dvorac. Dakako, uzalud.
- Vidite - upadne Gordana - moj pametni sin negdje se sakrio zbog ove
ete, ali tko zna gdje?
- Bistar je i bit e oprezan. *<
- Upozorila sam ga na sve mogunosti. W?/
- Prema tome, ne morate se bojati. -1-v" ,

- Ne bih rekla da sam u strahu, ipak me zabrinjava: tko je taj s*

svojom etom? I zato se tu sreo s kanonikom?
- Kako rekoh, najprije je stigao taj oklopnik sa svojim momcima, a
zatim kanonik. Njemu smo tada s kule dali znak da je Damir ve otiao
prema selu. Jednim ubrusom neprestano smo mu domahivali prema onoj
strani kojom je poao Damir. Sigurno je to shvatio jer se odmah
uputio smjerom koji smo oznaili.
- A sivi oklopnik?
- Neko je vrijeme jo stajao na opkopima, a zatim se udaljio, i to
onim smjerom kojim je krenuo preasni kanonik. A sada nosim poruku:
asni gospodin Stjepko moli da biste legli na poinak. \
- Kako bih mogla poivati dok ne znam da li je moj sin stigao na
cilj. Ostat u ovdje i molim vas javite mi smjesta kad primite
ugovoreni znak, ili se to drugo dogodi.
- Smjesta u dohitati da vas oslobodim brige.
- Velika je to briga, ali i smjelost poslati djeaka ovako bez iije
pratnje. Da je bio s nama u savezu Kuevi, on bi ga doekao i odveo
daleko iz Turopolja, a to je isto tako vano kao i osloboenje iz
dvorca. Ako Pencinger sazna prije reda za njegov nestanak, pretrait
e nasilno itavo Turopolje, prodrijeti u sve plemike dvorce i
seljake kue.
- Preasni gospodin ve e se pobrinuti, samo kad mu Damir dospije ML
ruke.
- Sve nekako osjeam da je u pogibelji. Ako se sklonio zbog sivog
oklopnika, moe na nj naii Pencinger ili koji od njegovih ljudi, a
onda bi sve bilo uzalud.
l
J
- Pencinger se osobito pouzdao u svog potkastelana i ne sluti to smo
s njim uinili, ali unato tome moramo biti spremni da e se svakog
asa netko od njih pojaviti.
- Sada moramo strpljivo ekati. A knez sigurno vrsto spava?
172

- Kao mrtav
Dok ne dobijemo znak da je moj djeak stigao na cil|. ne smijemo Ba
nikako probuditi.
Nita ne ini ako Damir stigne kasnije u zaklonite preasnog
gospodina, samo da ga nitko od neprijatelja ne pronae, a za
Pencingera sam uvjeren da ne moe doi. Taj se sigurno upleo u onu
pobunu o kojoj je otkastelan ^Vjjesti0 Pencingera u prisutnosti
gospodina Stjepka.
Sve svoje nade polaem ba u pobunu. Ako su mogli tamo razotkriti
crvenog oklopnika koji je Pencingerov saveznik, onda je pobuna tako
jaka da je gospodin barun nee lako i brzo svladati pa e se jo

zadrati izvan dvorca.

-- Ako se ne \ranjos dun as jn\<l \CCLI, ispunit e se moje nade da
vi gospodo jo danas stignete na slobodu.
- Prelijepa je to pjesma, gospodine Petar Pan.
Tiho i jedva ujno neiko pokuc.i. odmah su pogodili daje Stjepko.
Gortiana sva trepti od uzbuenja:
Zar je stigao glasnik i dao znak?
Naalost, u nije - odgovori Stjepko. - Ali neto drugo. Iz sume
pojavili su se konjanici.
- Pencinger - upita Gordana bez daha.
- Nije on. ve njegov pouzdanik, onaj isti kojeg sam juer vidio u
dvoritu kad su mu najavili pobunu. S njim je i onaj bradati, kojeg
sam naao na opkopu
- To je Stamsla v, najkrvoloniji Pencingerov pouzdanik. Dakle, taj
dolazi?
Ovaj as je izjahao iz ume i poao na opkope. Bit e za koji as
ovdje. Zato sam pohitao da Petra Pana ne nae ovdje.
Brzo je Gordana odredila, da lakuliu ide u l,ulu i p.i/i na /naV.
Ako bi moda ula/io. neka se priini kao da spava dok mladom
sveeniku odredi:
A ti e. Stjepko, uzeti molitvenik i etati trijemom gore-dolje i
oslukivati zato je d i--.au lVndni;crn\ poii/danik. sto radi Kn im
i uilje je1
Rastali su se.
Gordana je ostala sama sa svojom brigom koju je sada pojaao dolazak
Pencingerovih ljudi. Okolnost da su izjahali iz ume, nasuprot
proelju dvorca, obuzima je tajnim strahom sto bi se moglo dogoditi
ako su negdje sreli Damira.
GORDAN1N SIN
im je Lui sa svojom pratnjom preao preko mosta u kneevski
dvor, pode ravno u katelansku sobu. Tu ga zaprepasti neobian
prizor.
Ispruen na Pencingerovu leaju, potpuno odjeven.hre potkastdun. Oko
njega sve razbacano kao da se s nekim natezao, sve prevalio i
porazbijao Stade ga bijesno tresti. Kad se digne, krvavim oima zuri
u Luia kao u sablast, nita ne shvaa.
73

<; ,..- - Stoje to? Sudjelovali ste na kneevoj pijanki? - pita
Draeniev pouzdanik, ali potkastelan je jo potpuno omamljen, samo
se smije.
- Poslao me gospodin barun da mu javite kako je u dvorcu? Sv" mirno?
U redu? - pita Lui ovjeka kojega ne zanima odgovor jer su mu misli
drugdje pa mu se uri. A onaj drugi jo posve pijan odgovara: a
- Sve u najljepem redu, veselju i za-do-volj-stvu.

- I na vas je prelo to zadovoljstvo. Ali gospodin barun ga neto

podijeliti s vama.
- Pozvao me - kk-nez - i bio je - vrr-lo dobar... x - Ne tie me
se. Nego recite: kako je rimski poslanik?
- Vrr-lo dobro i zadovoljno. j,
; . - A to radi Petar
Pan? .
,! - Onjestrahovitokomedijao - stade se smijati. Jo mu je u oiat
komini plivaki prizor
M Da to prije svri s njim, Lui stavlja kratka pitanja: . ; i . Dakle, gozba je prola sasvim u redu?
i"\ JA- r.
- U-red-no... jest! !: v.< .
..i, - Kad odlazi iz dvora rimski poslanik?
- - Ne - nezz-nam!
- to je sa zarobljenom gospodom? .j"Mijrn- Ne znam... ja...
triK. - Vi nita ne znate, a zastupate ovdje
/ini - Brzo recite je li u dvorcu sve u redu?
ijftftfi - S-sve - u naj-boljem redu. .. .,
,ij
. ;. - Dakle, nita se naroito nije dogodilo od juer do sada?
T,VJ*$ - Ni-ta - nita se nije dogodilo.
- Onda odmah naredite neka se est vojnika opremi da idu M
mnom. Zatim trebam jedan sivi oklop i sivu kacigu, plemiku,
Razumijete? Smjesta, pourite se. # L..HW *>>*> f1
- U ime gospodina baruna Pencingera. s ., .;*,"
- Zato trebate - est mo-maka? U^ii,; ii- "
- To se vas ne tie, nego ih smjesta dajte. : Pijani potkastelan
stade prosvjedovati, a Lui vikati i tjerati ga.
- Smjesta idite gore i pitajte onog mladog popa kada odlazi. to se
kreveljite? emu se smijete? ,< Dok on vie, Stjepko otvara
vrata.
Da mu taj Pencingerov ovjek ne bi otiao prije nego to od njega
dozna potrebno, sam se uputio dolje. Draeniev katelan opazi mladog
mukarca u neobinom sveenikom odijelu i smjesta shvati da je to
taj rimski poslanik pred kojim Pencinger ima toliki strah. I pokloni
mu se duboko.
Stjepko ga oslovi da zamete trag svojim namjerama:
- Vidio sam vas gospodine, kad ste ujahali u dvorite i mislio sam
oito ste pouzdanik potovanog gospodina katelana baruna Pencingera?
- Jesam, asni gospodine. Barun mije naloio da vas pitam kako se
osjeate i imate li kakvih elja. Upravo sam htio poslati gore
potkastelana.
- Hvala na brizi gospodina baruna, dobro se osjeam. Juer je bilo
osobito veselo. Na barunovu zapovijed izvodio je dvorski lakrdija



vanredne
- duhovito prikaze i vrlo smijene. To mogu zahvaliti samo
baruna Pencingera.
ljubaznoj panji gospo, .
Gospodin barun e se vrlo radovati.
Stjepko hitro .upadne s pitanjem:
Kako je barunu1 Juer mi je prije odlaska kazivao o nekoj pobuni
eedje u Turopolju i da /bog Haia mora smjesta ostaviu dvor, naime da
su otkrili nekog crvenog oklopmka"
Shvativi kako je rimski poslanik upuen, Lui potvrdi njegove
navode:
- Ja sam o tome donio naumu vijest. Bune se protiv Lukavca, kneza
j protiv Budima i bai zato su navalili s tolikim bijesom na crvenog
oklopnika. Svi su morali otii s barunom. Vidjet emo kako e biti
dalje.
Pred dvorcem je danas u zoru bio neki plemi u sivom oklopu s
vizirom i nekako buno traio gospodina baruna. Bit e valjda kakav
saveznik koji mu nudi pomo pa sam mislio trebalo bi to javiti
gospodinu
Pencingeru.
Ve mu se on sam javio. Taj sivi je neprijatelj i natjeravao nas je
itavu no po Turopolju, zaigrao je divlju igru koju e skupo
platiti.
Vjerujem da e mu gospodin barun uzvratiti kako treba. Bio je i dosta
drzak kad se pojavio pred opkopima. Meutim, pokriva ga vizir.
- Moda se pod njim krije vojvoda Iloki, a opet ne znamo. Svakako
netko jest od buntovne hrvatske stranke.
- Neizmjerno alim gospodina baruna, oito je silno okupiran tom
nevoljom. Neka se uva. sigurno on sam predvodi vau obranu?
- U toj obrani zadobio je rane na glavi.
- Ranjen? Ali. gospodine, i vi o tome govorite tako hladnokrvno? Zar
rana nije teka?
- Sasvim estita rana, zato i nije mogao sam doi da pozdravi i
zapita vau asnost ima li kakvih elja.
Jedina mi je sad elja da gospodin barun ozdravi. Ne bih ga mogao
posjetiti?
- To nee biti mogue. Sad je zaokupljen daljnjim bojevima.
- Kad moe stvarati osnove za daljnji boj, onda nije tako zlo.
- Ostavio sam ga dok mu je ranarnik ispirao i povezivao ranu. Vidjet
emo kako e bi n dalje. Barun e imati prigode s vaom milosti
razgovarati kad ozdravi.
Stjepko na to ae odgovori, a Luiu se uri Jto prije na otmicu
Jasenke. Opet mora prije javiti Pencingeru sto je odluio rimski po

si LI n ik u vezi sa svojim odlaskom i brzo upita:

- asni gospodin sigurno jo due ostaje u kneevskom dvorcu? Jo
nisam odluio >- odgovori Stjepko, osjetivi to kani doznati
njncmgerov poslanik.
Luiu se ini razumljivim da se mladom sveeniku ba ne uri
ostaviti udobnost ovog dvorca i kad je to sa/naor >eli se sto prije
osloboditi H m,-,-,,, jzvrSjtj SVOJC p,.jpravu TgL otmicu. Toj
namjeri poslui mu sam ^ lan koji je pri Stjepkov u dolasku sjeo na
leaj i smjesta zaspao. Oprostite.asni gospodine, ovai se nedostojno
ponaa. Dopustite vas izvedem i/ sobe fito, zahrkao je. itavu je no
sigurno pio?

75


- U dvorcu je bila tako buna gozba pa bi bilo gotovo neprirodi da i
on nije estito srknuo. I potkastelan je samo ovjek, vino ga omamilo
kao i druge.
- Prema tome, moram sam obaviti vrlo vaan nalog gospodi: baruna
Pencingera. Preuzeo sam vrlo vanu zadau i hitnu.
- Lako e vam tko drugi pomoi.
- Ne moe mi nitko u tom pomagati, ve samo najpouzdaniji ljudi,
gospodina baruna. Ali sad moram sam sve izvriti i uri mi se, vrlo j
mi se uri. i
Shvatio je da se Luiu uri i vie ne moe nita od njega doznati.
Odvie je u urbi i s nekoliko ljubaznih rijei ostavlja Stjepko
sobu. Izlazi dvorite i polako se uspinje na prvi kat. Jo sa stuba
primjeuje kako Lui odmah istrao iz katelanove sobe u dvorite,
stao vikati zapovijedati vojnicima da sedlaju konje i da ga prate, a
zatim je po: sluge neka dou s njim u oruarnicu.
Ovaj je povik Stjepka upozorio da e Pencingerov pouzdanik pi kraj
Gordanine sobe u kulu u kojoj je pohranjeno oruje.
Ostao je na trijemu, otvorio molitvenik i stao etati gore-dolje. Ti
stoje prolo nekoliko asaka, dotri uza stube Lui s dva ovjeka i
pol trijemom kraj njega ravno u kulu. Kula se dotie Gordanine
odaje. Ta je oruje. Sve to Stjepko zna i eka to e biti. Meutim,
Lui se bi, vraa, a njegovi vojnici nose sivi oklop, kacigu i
raznovrsno oruje. Kad Lui proao kraj njega, on mu dobaci:
- To je sve za bitku?
- Mislim, ali ne znam tono zato to treba gospodinu barunu. Onda
pozdravi i krene niza stube.
Stigavi na dvorite, Lui pozove mladog stasitog momka kojeg je
odabrao da izvri otmicu.
- vrst si, lijep i mlad. Oi su ti crne, a kosa tamna, lako bi
zaludio i najljepu djevojku. Ipak, ne aljem te da zaluduje, nego

da uini neto mnogo tee.

Momak ga gleda i oekuje zapovijedi.
- Moe stei mnogo novaca i mnogo milosti u mojeg gospod ako otme
djevojku koju ti odredim.
- Ako je mogue, zato ne - veli on. - Zar nema ukuana koji
me sprijeili ili ubili? ,
- Otet e djevojku na cesti dok putuje. Ima ona i pratnju. Ipak,"?
mora se nita bojati. Dojahat e k djevojci sam samcat, mi emo
biti skriveni daleko u ikari da ne pobudimo sumnje.
- Sam samcat? - zaudi se momak.
- Naravno, samcat, jer e stupiti pred djevojku i rei da te alje
njezin brat neka ne proslijedi put u Zagreb, ve neka brzo ide s
tobom jer je kane oteti Lukavani. Razumije?
- Dakako, onda e ona drage volje doi, ali moram znati tko joj je brat, kako se zove da znam s njom govoriti o bratu. Kamo da idem s J
djevojkom? *
176

Bistar si.iZoa stoje potrebno za takav in. Sve u ti objasniti. Ali
e valja gubiti vrijeme Uz put u te opremiti kako bi izgledao kao
plemi " one ete koja je juer pr > ihau Turopoljem. I tada odmah mu
stade ^blaiti plemiki dugi ha Iju u k zatim mu vee sivi oklop,
prua mu kacigu nri tom ga zadovoljno ogleda i prouava. Govori mu
to e initi i Lvoriti kad dostigne na cesti Jasenku.
Iz zatvorenog prozora kriomice promatra Stjepko Luia kako razcovara
s mladim momkom <uiii , ga, a kad je svrio, onda se popne na konja i
s pratnjom ostavlja dvorac.
Mladi sveenik pohita trijemom i pokuca na Gordanina vrata.
Jedva je doek pitajui ga tko je bio i zato je doao.
Ispripovijedi joj redoslijedom svoj razgovor s Luiem i to je od
njega doznao, sve l asa kad je odjenuo momka i s pratnjom izaac ;z
dvorca.
Izjahao je \o\a pogibelj za Damira. Jo ni sada nikakva znaka da je
stigao na cilj. Taj koji je sada ostavio dvorac mogao bi nalutati na
mojeg djeaka.
Istu brigu brine i Stjepko, ali to taji i nastoji majku umiriti:
Dok je taj Pencingerov pouzdanik boravio ovdje, mogao je
Damirodmaknuti t kn /na K u KI > u,; k k i > V s-. 11 an > -J m
i/i:a;uk a sa/a iaii. ne ide li mo/da Pencingei n j^ai/ilanik u
bitku kako bili ian mojv.n na slutiti kojim putem ide. Nije mi
odgovorio nita izvjesno, ve jedino da u Pencingerovo ime mora ovdje
u dvorcu izvriti vanu zadau u kojoj mu nitko ne moe pomoi, osim
samog potkastelana, a on spava pijan do i/nemoglosti.
Vrata se hitno otvore. Ulazi Petar Pan. Njegov dolazak opet razbudi
Cjordanu. ali je odmah zamuuiiia da joj ne nosi nikakvu radosnu

vijest.
Doao sam ja viij. Taj stoje ujahao u dvorac ve je iziao, ali s
vie momaka nego to je ulazio. Jedan ima sivi oklop.
- Kojim je putem kumio pita Gordana.
Istim kojim je i dola/u < ui : preko ledine odjahao je opet ravno u
umu iz koje sam ga vidio izjahati. To je popreni put kojim moe
nevien banuti u Turopolju ili otii sve do velike movare.
Sad vie ne znamo kojim; smjerom krenuo moj sin. Svuda nad njim lebdi
opasnost Taj sivi oklopnik pokvario mu je ravan put u Kurilovac. To
je sada posve jasno.
- Oni misle da se poii vizirom skriva vojvoda Iloki, ili tko drugi s
bojnog polja.
Ti najbolje /nas, Stjepko, koliko je to mogue. Nikad nijedan od njih
ne bi ostavljao bojite dok su Turci s tolikom vojskom prodrli u
B"snu. Nikako u to.ne vjerujem.
Tko je onda taj njihov oklopnik? - pita Petar Pan, a Stjepko
Primijeti:
Ako je Pencingerov , mogao bi biti saveznik preasnog
gospodina kad su se sreli na opkopima.
r~ |P"k jo ne znai da taj koji je izjahao iz dvora ne bi mogao
naii a Jamna, ali idi:L brzo gore i pazite, Petar Pan.
Lakrdija se [vraa gore, a Stjepko je ostao s njom da razgovara o
77
RDAN

Damirovu kretanju i svojim tumaenjem i nagaanjem smiruje njezino
srce. Svaki mu je trud uzaludan. Dok ona mirnim razborom prosuuje i
slijedi njegove korake na putu u slobodu, dok se pouzdaje u njegovu
bistru glavicu i u sve njezine upute, majino srce sve vise dre od
pogibelji koje lebde oko njega. I Lucieva pojava, naroito njegov
brzi odlazak, potkrepljuju strah majinog srca. Svakog asa Stjepko
upada u rije.
- Da barem nije stigao taj nesretni Pencingerov pouzdanik i da nije
otiao tako brzo.
Neprestano mu trepere pred oima slike kako negdje u gutari ili
grmlju otkriva Damira, a od toga mu se mrai pred oima.
Gordana sjedi u naslonjau blijeda od neprospavane noi, a jo vie
od strepnje koja je zavladala njome ba od ovog asa kad je Lui
izjahao iz kneevog dvora.
Ispod kroanja na stablu sjedio je Gordanin sin. Kad je Lui sa
Stanislavom krenuo u lukavaki dvorac, tek tada bude Damini jasno to
se zbilo. Tek sada mu zapravo zakuca srce, osjetivi svu pogibelj kad
je Luiev pratilac mislio da se na stablu nalazi vjeverica. Meutim,
Lucieva urba da otme Jasenku odvrati od njega sigurno otkrie. I
dok je gledao kako odlaze na hitrim konjima, osjeti kakva mu je

opasnost prijetila. Zbog te okolnosti postaje jo oprezniji i dugo

eka dok jahai nisu potpuno nestali.
Kad vie ni izdaleka nije uo topot konja, poeo je razmiljati kako
da side s debla i kamo da krene.
Najprije se vraa uputama dobivenim od majke ispred opkopima od Petra
Pana. Preasni kanonik ekao ga je u selu, ali tu mu pada na put sivi
oklopnik. Zna, meutim, po vijesti onog momka da su kanonik i onaj
drugi otili prema Kurilovcu.
Sad bi, dakle, morao za kanonikom, odnosno u selo. To mu je jedino
razumljivo i prirodno. Zato odlui da sie s drveta. Poto je
opasnost
minula, u djeakovo srce vraa se prijanje pouzdanje i vjera da mora
stii
na cilj. ,
Razgre grane i gusto lie, jo promotri umu i osluhne. Zna da ssj
umom pronosi svaki topot konja ili kripanje grana. Svuda je tiho,
nigdjfjjj traga ljudima.
Brzinom vjeverice sputa se vjetak u penjanju. Ispod stabla jo
jednom razgleda i posavjetuje se sam sa sobom:
"Onuda su otili u dvorac Lukavani, sada mi je slijeva dvorac,
zdesna uma, sprijeda ravno ba mora biti selo. Tamo e biti
preasni, a sivi oklopnik?"
Brzo se dosjeti to su govorili dolje pod stablom i veselo usklikne:
"Ako se oni boje oklopnika, onda se ne moram bojati ja. Dakle, samo
naprijed, uvijek naprijed. Ne smijem zalutali. Samo to ne smije
biti."
Malo zabrinuto zaokrui pogledom kroz umu i nanovo opominje sam
sebe: "Lijevo Lukavac, desno uma prema Turopolju, ravno Kurilovac."
78

Djeak raskrili ruke da tako ostane u pravcu i ne skrene ni desno ni
ll"eVIde raskriljenih ruku, pazei neprestano naprijed. Samotna uma
He mu tjeskobna. ali nee da misli na to. uri se.
Najposlije pone buvali. Osjea kao da ga netko slijedi. Ne obazire
se lijevo ni desno od straha da ne bi izgubio pravac. Ta panja umori
H-ikovvid Tajna slutnja prmiaci mu se dui mi. l uhu mu sumi.
Kao da needjc kripi neto muklo, uti lie, umom tutnji neto
muklo: jahai. Da razabire da su jahai.
Zar iz dvorca? Slijeva ili zdesna, iz ume?
To nitko ne moe odredili, odvie mu se pania umorila. Samo tri,
oekujui da ugleda selo gdje bi naao preasnog gospodina kanonika,
osedlanog konja kojim e pojahati daleko.
Sve glasnije odjekuje topot konja u njegovu uhu. I zaustavi se,
sakrije iza ogromnog stabla i odlui: "Opet se moram popeti. Ali kako
su ve blizu" - prepadne M.

Kroz gutaru razabiru se obrisi jahaa i ba su krenuli <n im

pra\eem. Ne zna jesu liga vidjeli ili nisu, ali dola/e ravno k ni em
u. To ve sada posve otkriva. Brzo u zaklomte, kamo? Tu nema grmlja.
to drugo nego na stablo. Meutim ve pokazuju na nj. "Vidjeli su me,
prekasno je" - preplai se Damir stoji zaklonjen za deblom. U prvi
as sasvim se zbunio, ali ve za trenutak bistri mu um dodaje logine
zakljuke: "Budem li se skrivao, posumnjat e. Ovako je bolje. U ovom
poderanom odijelu ne moe nitko prepoznali gospodiia iz Brezovice."
Taj razlog ini mu se vrlo mudrim i povjerava se u svoju misao.
Unato tome, srce mu udara estoko, osjeajui novu opasnost.
"Ako su opet Lukaveam. \ejedno ne IIIHLII \ise dospjeli na
slabio,4
da me ne vide. Priinit u se kao da mi ba nije stalo do njih."
Kreu prema njegov u stablu, premda nema nikakva puta. Ne samo da
dolaze nego diu glave i trae pogledima, nego se sporazumijevaju,
pokazuju rukama onamo gdje se on sakrio za deblo.
"Da. vidjeli su me i trae me."
Malo ga zazebe u srcu, ipak se bodri:
"Ne mogu me prepoznati u ovim haljinama. Samo oi - veli Petar Pa n,
one bi me mogle izdati. Prepoznat e oi moje majice."
Trenutak i sine mu misao:
"Ba neu, znam kako u."
I ve se sputa na koljena, sagne se k zemlji kao da neto trai,
to? Bl.ie? Gljive ? Svejedno . Ve zamjeuje jahae iza lea kako
se zaustavljaju, neto apu. Jedan glas pita ga:
- Sto radi tu?
Traim gljive- odgovori, ne ogledavi se i puzi dalje na kolje-nima
sasvim se preputajui traganju gljiva.
- Za koga bere gljive? Za majku.
- Gdje ti je majka
- Tamo u selu.
utnja, zamjeuje korake. Netko je od njih siao sa sedla. uje
179

tapkanje njegovih koraka sasvim blizu sebe, iza lea. Ba nee da se
ogleda. Onaj iza njega dolazi sve blie. ^
Damir zirka ispod irokog eira i lukavo veli u sebi: "Ba mi nee
pogledati u lice."
A onaj iza njega mu ponudi:
- I mi idemo u selo, doi s nama.
- Vi idete u Lukavac - odgovori on, traei gljive najveoBtj
pomnjom jer nee da digne glavu. <i;
- Ti misli da idemo u Lukavac jer nosimo plemiko odijelo? i
- Naravno, tako i jest.
- Ne, djeae, mi ne idemo u Lukavac, htjeli bismo najbliim putem

na cestu. Ovdje nam konje ranjava visoko trnje. >

"Onda su doli iz Lukavca kad ele izii na cestu" - razmilja Damif,
ubere gljivu i puzi zemljom dalje od njih.
- Hoe li nas izvesti iz ove ikare na cestu? Mi ovdje nismo kod
kue kao ti.
Ovaj mu se prijedlog svia. Tako moe barem mirno naprijed, a valjda
nee koga susresti. I kimne pa odgovori:
- Dobro, idemo!
! - Sjedni k meni na konja - zovne ga jaha. ! f*
*, - Hvala, bojim se sjedati na gospodsko sedlo. ;/i
Dok je onaj straga opet sjeo na konja, Damir ustane, ne ogledavi sef
njima i pohita naprijed. Oni mu ne mogu doi s boka jer je grmlje i
trnje gusto, pa tako djeak rauna da mu ne mogu zagledati u oi. A i
klobuk ga skriva.
I tako ide pred njima ravno, sam ne zna puta, ali uvjerava se da ide
pravim smjerom, ba onim to gaje odabrao od poetka. Zna se takoer
ravnati po suncu koje ve sputa u umu svoje tople zrake.
urei se sve vie, napinje sluh da bi nauo o emu razgovaraju!
Odvie tiho izmjenjuju rijei. Zato su tako oprezni? Zato apu?
Osloviti
su ga hrvatskim jezikom, to pobuuje povjerenje, a sada: govore li
latinski? Nita ne moe uti. ;
- Kako se zove momiu? - pita opet onaj kojega ve poznaje pp
glasu.
" - Stjepan veli on, sjetivi se odmah imena titonoe svojeg
oca. ^oVS-.-T- Lijepo ime. A tvoja majka? Kako je njoj ime? vti: <TT
Moja majka je moja i ne treba nitko znati njeno ime, ve samo djeca i
otac.
"Svojoj majici ba ne dam bilo kakvo ime. I ba se njih ne tie kako
se ona zove?" Da ga ne bi pitali dalje, pohita daleko naprijed.
- Stjepane, zar e nas ostaviti? ekaj, ne mogu konji tako hitro
vaditi noge iz trnja kao ti svoju poderanu odjeu i obuu.
udno mu je pri dui. Zato su spomenuli obuu?
Sumnja se uvlai u nj. Instinktivno osjea da neto nije u redu. ini
se da ga poznaju. Ne moe nikako dokuiti otkud bi ga poznali kad im
nije dao prilike da mu pogledaju u oi, ali sva ga ta pitanja
uzbuuju.
180

Ve se drvee znatno prorijedilo, samo je grmlje visoko. Odjednom red
sobom opazi kroz ikaru ravno polje. Srce e mu probiti grudi. P
"Eno, tamo prijeko malo selo!" ] poskoi. Na polju djeaci pasu Na-jo
Damir potri k njima, ne osvrui se na
one ko|i ga slijede
Evo ti planima tvoj trud - dovikuje mu jedan, ali on odmahne rukom,

ne ogledavi *.
- Ne plaa se |O.
Osjeti da su njegove sumnje opravdane. Jedan od jahaa baci se s
konja i potri za njim. On jo bre, onaj skoi k njemu:
Pokai mi lice - i silom ga uhvati za glavu, no djeak se otme i
potri k pastirima pa ih tiho moli:
Oni su Luka.vani i gone me. Recite da sam va pastir. Odmah uzee u
jjjcedinu nepoznatog djeaka. Jahai su ve za njim. Poznati glas ga
/ovne
- Damire, dolazimo od kanonika.
Ipak se nije ogledao i veli sam sebi: "Neete, Lukavani, mene
prevariti!"
Pastiri su se postavili u djeakovu obranu. Jedan od plemia vikne:
- Gle. tamo je kanonik.
Sve to smatra Damir stupicom da bi im okrenuo lice, ali ih on ne
gleda i odgovara:
Nisam ja ministrant da bi kanonik traio mene.
Ispod oboda eira ipak gleda prema selu. Poljskim putem ide mala
kanonikova pratnja. Podalje i/a njega nrka ilru^a ceu i u ni mu voda
su to oni o kojima je izvjeivao Stanisla\ Lukavana ispod stabla.
Jo uvijek ostaje Damir na mjestu. Radije e ostati s pastirima koji
imaju velike tapove eljezom oko\ ane. a ima ih mnogo, pa e ga
obraniti od ove trojice. Sve osjea da su ga prepoznali u umi i sada
bi htjeli da ga povuku na konja i s njim bjee u Lukavac.
Ali iznenadi ga preokret Plemii pohitaju prema kanoniku. Zausta-\li
su ga i itava Benkova povorka hita k pastirima koji ga upuuju:
uje, djeae, kanonik dolazi. Njega se ne mora bojati.
To on zna, ali razmilja M o li to moe biti da kanonik dolazi ovim
sumnjivim plemiima. Tko su zapravo oni?
On eka. Kanonik uistinu usmjeri konja k pastirima. Plemii su iza
njega.
Damire. gdje si zalutao? - zovne ga kanonik. - Koliko te,
traimo i ekamo.
I mi? pita on, pokazujui straga plemie. Poslao sam ih da u
trae umom oko Lukavca. Vidi: ovaj crni ove se Arbanasi, smei
Poglede, a plavokosi Mrnjavi. Oni su te veu
s"mi prepoznali.
Sva
su se i ponaah sumnjivo.
su se trojica nasmija
Sad br/o, Damire*-zovne kanonik V-zato si tako dugo izostao? Kad sam
vidio onu etu koja je odlazila, brzo sam se sakrio u


l

umu i onda sam misliorkad prou, idem u selo. Ali tada sam opet
opazio jahae i uspeo se na stablo.
Nije dospio ispripovijedati susret s Lukavanima, jer se pribliio
Davor sa etom i oslovi kanonika: - - Preasni, izgubili smo
odvie vremena.
- Vaa pojava smela je djeaka. To, naime, nije bilo u naem raunu.
Ali pravo velite, gospodine, izgubili smo vremena. Ako u kneevskom
dvorcu opaze Damirov nestanak, razletjet e se svi u potjeru.
- I svakako e najprije povjerovati da vodimo djeaka u Brezovicu,
dakle, prema Savi, zato e nam Lukavani biti brzo za leima ako
proslijedimo put na zagrebaki Kaptol. 4
- Povest u ga u svoju turopoljsku kuriju - predloi kanonik.
- Nigdje u Turopolju nije dovoljno sigurno sklonite, preasni) Znam
mjesto gdje ga nitko ne moe pronai niti ga na putu u to skrovite
moe otkriti kakva potjera.
- Dobro, pristajem i predajem ga vama. i
Damir nekako nepovjerljivo pogleda u sivi vizir nepoznatog ovjeka
na konju. Kanonik Benkosmjestaopazi te sumnje i pouri umiriti
djeaka:
- Tvoja majka nije slutila da se ovdje nalazi vjerni prijatelj
vojvode Ilokoga i tvojeg oca pa te nije na to mogla upozoriti. Ali
ti je rekla da se pouzda u one kojima te alje.
- Da, to mi je rekla.
- Onda posluaj sve to odredi ovaj plemi. Sad brzo na konja.
- Sve u posluati - veli Damir i gleda kako Davor mahne dvojici
plemia pa im odredi:
- Ti e uzeti djeaka k sebi na sedlo, a ti ih prati u pozadini.
Damir dopusti da ga dignu na konja, ali paljivo slua kako Davor
mladom jahau odreuje kamo i kojim putem ima s njim bjeati. Iz
Davorovih odredbi htio bi saznati kako e daleko biti od svoje majke
i hoe li tko od njih neto govoriti i o njezinu osloboenju.
Ali ve idueg asa dvojica plemia krenue s njime prema zapadu. ,
JASENKIN PUT
U Kuevievu dvorcu ve je od ranog jutra Jasenka spremala sve
potrebno za put k svojoj majci u Zagreb. Znala je da e tamo dugo
ostati i morala je kojeta ponijeti. Sve je arko tovario na kola i
estito poredao. Momci su spremali konje da prate gospodaricu. I
stara gazdarica opremila je sebe i svoje stvari da otprati kerku
stare Kuevike u grad.
Rano prije podne bilo je sve spremno. U dvorcu su ostavili samo
sluavke i jednog starog slugu. Oni su trebali uvati kuu dok se
arko i momci ne vrate.
Ve su upregli kola, ene se smjestile, a onda krenue cestom.
Kad su odmakli izvan Kurilovca, pred kipom povorka se zaustavila.
Tu je Jelenko urekao svojoj sestri sastanak. Kako ga ovdje nisu

nali,
Jasenka odlui da ekaju. . , \ J
182

arko je odmah poveo razgovor o Draeniu:
- Upravo sam Ijubopitan Vio e reci noM-mUar kad inu saopite da se
Draeni sakrio pod njego\ krov, a vi ste ga pustili otii.
__ Potvrdit e da sam pravo uinila jer drugo nisam smjela. Pitaj
koea hoe u Turopolju, bi li tko od njih uradio drukije.
._ Onda nitko od njih ne n radio pm\. Meni itavu no nije dalo mira:
kako ta neman moe uivati pravicu koja pripada ljudima.
udno je Jasenka pogledala vjernog vou Jelenkovih momaka. U njegovim
je oima nek.i mu ma misao koju ne moe dokuiti i upita ga:
- A zalo tebe toliko mui misao na tog izdajicu? On je svoje
ispatao. Pretrpio je esiiiu kaznu strave i upamtit e to.
_ Da. upamtit e dovijeka - "a moda i vratiti" doda u svojim
mislima.
- A sada je s njim svreno. Vilena gaJe pustila da ode pa to je
drugo mogla? Valjda ga nee pridrati. A jer je kaznu pretrpio, nisam
ni ja smjela Jelenku poreci plemcmlost.
arko guva s\ o| klobuk u nekom uzbuenju od misli koje ga sada
mue.
- Sve to moe biti istina. Ah meni tako pada u moju priprostu glavu.
A koje on pobjegao onom .u < im ni-, K >p:u k u I ),m,u mi K JH
i-.,i IKUO jedan upanov momak da su ga uvah u dminskoj kui i da
je odande pobjegao...
- Zato bi ga uvali
- Taj momak ne zn;i samo veli: bilo je buke i bruke juer naveer kad
on odjednom nestane
- Gospoica Vilena ga je pustila da ide, zar nije tako?
- Bit e da je tako jer je pri tome imala svoje prste Lua.
- Sto to govori arko? Zar se upan ljutio jer je Draeni nestao?
Pa valjda ga je Vilena pu i u sporazumu s ocem?
- Rekao bih da HP,- pitala oca jer Draeni je pobjegao u Lucinoj
haljini.
Ta vijest /bum Jasenku i prouzroi u njoj nemir.
- udno je to mi. kazuje. To bi znailo da je on pobjegao protiv
upanove volje.
- Naravno, da je ph.m. m:.".ju \jhc *-.iuje IIKC: \ ikaouaLiAii i
-a svoju ker zbog Draeniceva nestanka. I doao je sin onog sivoga
oklopnika i poao u potjeru za njim...
Dakle, juer je meni lag.h M i bjei pred narodom koji hoe silom
izvriti na njemu osudu?
- Jest, gospoice Juer ja to jo nisam znao. Ali svejedno, neto mi
nye dalo mira. jer nisam vidio nikakva naroda. Vi niste htjeli da

diram u njega. A sve je u meni govorilo da idem upanovima i da ga

izdam. to (tm)ogu kad vi velite: nef
- Kad si sve to saznao od upanova sluge?
, Onog asa kad smo danas upiedi konje u naem dvorcu Doiaoje
K ogradi i priao mi.
, . . Kako je to zlo to moj r>rat niie ntio da doe noiti u
dvorac Bila Olri ipak neto vie doznala o tome.
183

- Cijelu no bdjeli su oni tamo oko drvene kapelice. estito su se
potukli s Lukavanima. Nije, dakle, na mladi gospodar ove noi ni
vidio krova nad sobom.
- Ne moemo vie ekati. Vrijeme je da idemo. Ne emo stii do
prijevoznog broda.
Ipak se djevojka ogledava u elji da pred odlazak vidi brata. Ali joj
arko oduzima tu nadu.
- Tko zna ne goni li negdje Draenia, ili Lukavane, pa ga zato"
nema.
- Da, to moe biti, jer bi inae slao glasnika da me barem obavijesti
kako ne moe doi.
- Dakle, idemo, gospoice. Gospodar e ve za vama gore na zagrebaku
tvravu kad bude mogao. Sad moramo pouriti da stignemo brod. Kolima
se ne putuje tako brzo kao jahaim konjem, makar je cesta suha.
Privoljela je. Koija potjera dva lijepa vrsta konja i kola su
krenula.-arko i est momaka poredali se sprijeda i straga.
Uz Jasenku sjedi gazdarica i uti. Djevojka ne pokazuje nikak vuvolju za razgovor. ali to nije vidjela brata prije odlaska u
zagrebaku tvravu i neto je uznemirena. Draeniev bijeg u nona
bitka pred kapelicom oito su sprijeili Jelenka.
Sve joj se ini da je ova no bila poetak borbi o kojima je govorio
Jelenko. Lukavani e se osveivati i jo dugo joj otimati brata. I
jo gore. U tim borbama nalazi ona i pogibelj za njegov ivot.
U Jasenkinoj dui ostade sjeta za bratom, ali i osjeaj zadovoljstva
to nosi majci na zagrebaku tvravu veselu vijest o svemu to se
juer dogodilo pred opinom.
Kako je bilo dobro da su joj stalno tajili sumnje kojima su u
Turopolju obasuli Jelenka. Sad e doznati samo njegovo otkrie
izdajice i slavno skinue sumnje koja je prijetila unitenju asti
njihove obitelji. Sad e stara majka samo uivati u srei koju joj
ona nosi.
Dok tako razmilja, gleda u daljinu prema Zagrebu. Promatra na
visoini tvravu grada sa vrstim bedemima, visokim zidovima, kamo
nitko ne moe doprijeti. Ni Pencinger, ni knez, ni njegova vojska, a
ni Turci. Nitko ne moe unii kome dobrovoljno ne otvore vrata.
"Kako je tamo lako ivjeti" - razmilja Jasenka - lako i mirno. A po

ovim irokim ravnim poljima, oranicama i umama gone se lu-kavaki

vojnici i strahom i trepetom ispunjaju potene ljude.
Nee li to ve jednom prestati? Ili e biti jo gore? Moda je to
slutio Jelenko kad je odredio da ide k majci na Gri? Bit e sigurno
jo vie zla, osveivat e se. Zato je Jelenko alje da se sklone u
zagrebaku tvravu od onoga to ima slijediti. Lukavaki zulumari
dolaze na odmazdu, a Jelenko e protiv njih stupiti u obranu
Turopolja. Sve e obraniti.
I one koji su ga sumnjiili i klevetali? Ne moe drugaije. Braa su
mu. Svi su jedne domovine djeca i on e sve braniti od Lukavana i od
Draenia.
"Draeni?" Ta ju misao ponovo vrati k prizoru ove noi. Kako se
usudio sakriti u njihov vrt? Sve vie misli o tome. Bio joj je u
vlasti i samo
184

- bili hi ga uhvatili njezini momci. Ali nije smjela. I sada je to
uznemiruje, uinila drugaije.
"~ ba kao sto je n/ncmimalt arka. Da je ipak na svoju ruku
IH da je barem bila u dogovoru sa arkom i njemu
pustila ja ujnj u> hoe? Odmah se ukori zbog te misli!
^ "Kako bi to bilo ru/im nevrijednu i Jelenko bi se sigurno
ljutio. Znao
inoj hrat damu Dra/eiiiv nee oprosti!i iu.v pieiijM > >u! v.nili.i
pa ipak
TI u K oprostio osudu i predao ga Vileni. Ne, ne, dobro sam
uinila."
I dok se tako uvjerava, ipak je uznemiruje okolnost to je morala
dopustiti da ide svojim putem.
Stalno joj se vraa sliku ioua o\jelva V. nV:r> !e/i /a ipndom i
1a/e ]nj, a ona ga puta na miru. I ta joj slika donosi bojazni,
nemire, predodbe, nesvjesne slutnje da se negdje sprema nevolja.
Sto dalje kree cestom, to MI smui c blie i pomalo je stade
snalaziti neto kao strah. U toj pustoi, s one M rane LI;si a: e.
imuni-, prema mn\;iri kojoj idu u susret, odande u onoj tami gustog
grmlja okupljaju se neke sablasti. Osjea to^.
Tjeskoba se {pUi u njeno bie. ali to ostavlja dom i brata.
Potitenost prevlada njome i osjeti elju da se smjesta vrati.
Ne razumije to se dokada s njom1 < >tkm.la i e misli; nc\uljki
osieaii to bivaju sve izrazitiji i jasniji. Konano upozna svoje
stanje i jasno nuabire da je to predosjeaj blize nesree.
Kraj nje. utei, sjedi gazdarica. Jasenka joj tiho spomene:
- Ipak nismo trebali otii i ostaviti dvorac. Ako je to elio
gospojini1, onda ste morali. Ba ne bih morala, l tko /ULI to ic se
s\ e iuuioJi (i. Nee li poginuti blago ili perad, a moda nee

paziti sluge ili sluavke na kuu i na staje i moe se dogoditi vatra

to to govorite?
uj, Terczo, kad ti u dui odjednom neto pone aptati da nije dobro
to si otila, da nee biti dobro i kad ti veli: vrati se? Stara ena
se /grozi.
- Tako vam neto ape u mladoj dui, gospoice?
- Jest, ba tako
- Onda idemo natrag. Zapovjedite arku.
Neodluna to da uini, svrne Jje\oj"ka pndeil k momku koji je prati
zdesna. Opazi kako w on ogledava. to ga to tako zanima, zaudi se
djevojka i ona okrene glavu.
Daleko od njih u gusti un oblaku ute praine opazi jahaa. Sam
sarncat divlje tjera konja Ispod njegovih kopita uzvitlao se gusti
dim i zaodjenuo ovjeka do vrh glave.
-- Netko ide za nama Zato tako juri? Ide ravno cestom. Djevojino
sree neobino /a k uea. Tko to dolazi? Zbog ega? Boji li se l8
jednog jahaa?
Ne, nije to strah. To je nada. Ona veselo usklikne nrcnia /arku
Bit e Jelenko. sigurno je odluio da nas dostigne. lornak
slegne rumenima i odgovori: Jo je daleko. "te mogu raspoznati, ali
kao da to nije gospodar.
115

- Po emu bi mogao vidjeti da nije?-protivi se ona. - Vidi kako mu
se uri. Moe do Save poprenim putem na jahaem konju. Zato n
dakle, cestom tako jurio ako ne eli stii nas?
Ogledavaju se pomalo svi, i gazdarica, i Jasenka, i momci. U svima
lei jedno jedino pitanje:/as t o se "K uko /un. O;i sigurno /na n
koje doba ide JM V .-i li >.. li-. ima vrlo n; n tgo \
remena /a svakog uthaa ako ide poprenim putem i poljanama.
Jaha iza dugog zavoja skrene na livadu i pode ravnim putem. Oito
eli presjei put da to prije stigne k njima. Jae sam samcat. N e
obiavaju ljudi ovim pustim krajem jahati bez drugova.
Jaha postaje sve vea zagonetka.
- Sigurno nas kani dostii da ne putuje sam do prijevoznog broda
- veli gazdarica.
- Moda ima pravo - primijeti arko.
- Da nije glasnik? - veli Jasenka.
Djevojka se sve ee ogledava. Jahaeva je pojava potpuno obuzima.
Kao da dolazi zbog nje.
... - Nije gospodar! - konstatira arko. - Znao sam to odmaK
.,f) To Jasenku ispuni razoaranjem.
% - Tko moe biti i zato se toliko uri za nama? Jest, ba se k
nama
uri - tvrdi arko ponovo. ^

Jo malo i djevojka gotovo klikne:

- Domahuje nam klobukom. To je Jelenkov glasnik.
- Nema sumnje. Samo gospodar zna kamo ste poli i on ga sigurni ; potvruje arko.
- Zaustavi koijaa. eli da ga priekamo.
Polagano zaustavljaju kola, a momci konje i ekaju.
Sve vie raste Jasenkino uzbuenje. Neka napetost ulazi u nju
neobino oekivanje, strah, to li? Da se Jelenku nije to dogodilo?
Ili j) radost da joj alje vijesti? Ili je kani zaustaviti i vratiti
kui.
Prati jahaevu pojavu. Ve sasvim dobro raspoznaje nekog mladia
Visok je i vitak u tamnom haljetku i onda klikne:
- Ima sivi oklop i sivu kacigu.
- Naravno, to je glasnik naeg gospodara, jedan od sivil oklopnika.
- Kakve li nosi vijesti? - veli Jasenka.
- ut emo to nosi, samo se strpite, gospodarice. Jo kojih stotinu
koraka, a nepoznati jaha u najbrem tempu dojasj ravno prema kolima
na cesti.
Konjanik preskoi malu grabu i eto ga na cesti ravno pred kolima
3 - Gospoice, nosim poruku od vaeg brata Jelenka Kuevia.
- Znala sam. to mi poruuje?
- Prijeti vam pogibelj od Lukavana.
f - Pogibelj? - trgne se ona, a s njom arko i stara Tereza i
itava ptatnja. Mladi nastavi zadihan:
- Hoe da vas ugrabe. Tamo kraj movare ekaju na vas. \1 Svi
pogledi skrenue smjerom kojim je pokazao. Donde je jasno joi
186

l sata vonje. A tamo eka nepnjate!] Ta misao sve probudi. Strah im
jeu oima, a glasnik brzo govori:
_ Gospodin Jelenko hitno me poslao za vama. .- Gdje je moj brat?
Morao je izvriti jednu zadau protiv Lukavana, a mene je poslao za
vama da vas zaustavim.
- Dakle, da krenemo natrag. - pita djevojka. Ve samo to pitanje
uzrokuje joj olakanje. Tereza usklik ne prekrstivi se:
- Eto, gospoice, slutili ste da je neto tekog pred vama. Vidite,
prorekla sam vam to dua osjeti.
Ne daju joj dovriti izrek u. Svi su se uurbali, ekaju da se hitno
neto odredi. Jasenka ustaje na kolima i odredi:
- Hajde, brzo, okrenimo natrag. Glasnik, meutim, oitro zakima
glavom:
- Nikako natrag. Oni K opa/ili da vas je netko upozorio, izili bi iz
zaklonita i pojurili za vama
- to, dakle, da inim - nestrpljivo e djevojka.
I arko se obraa glasniku s istim pitanjem, a ovaj hitno odgovori:

- Ugovorio sam sve s gospodinom Kuseviem kako u \as\rathi. a da

nitko nita od njih ne opa/i
Nehotice se Jasenka ogleda kao da tra/i put kojim bi mogla povesti
povorku natrag, a da oni tamo nita ne opaze.
- Gospoice, uzmite ogrta svog momka i njegov klobuk. Bez
razmiljanja arko joj prui svoj ogrta i klobuk. Sivi oklopnik
savjetuje:
- Siite dolje, uzmite ogrta, pokrijte pletenice i tijelo. Klobuk
navucite do zatiljka. Uzmite konja i slijedite me.
- A ja i ostali? - pita zauen arko.
- Ti sjedni na konja sto }< upregnut u kola pa e ravno putem dalje
kao da se nita nije dogodilo. Mjesto gdje je gospoica sjedila
pokrij neim da izgleda kao da gospoica tamo lei i spava. A i ova
stara ena neka malo prilegne.
Blijeda od straha. Tereza se prekrsti, ali je sivi konjanik umiruje:
- Ne boj se. tebe.nitko nee ugrabiti. A niti kome drugom nee biti
nikakve tete. Oni trae samo gospoicu.
- A to moram raditi? - pita arko.
~ Oni e vas zaustaviti, a ti reci-da gospoica nije sjela u kola,
nego cc dojahati za vama Dosta si pametan da upravlja dalje povorku
i Priinja se kao da oekuje gospodaricu
Jedva stoje izrekao, pomogne arko Jascnki na k c mj a. Od straha da
1 je Lukavani mogli dostii, ne moe vie ni misliti. Samo strepi.
Dok sjeda na konja, ini joj se da je ovaj as /a nju odsudan za svu
njenu sudbinu. Naas zadre nekim nejasnim strahom od tnga korala, u
renutku obuzeta je eljom da se to prije makne s ceste. Ide ravno za
momkom u sivom oklopu koji joj dovikne
Slijedite me tono putem kojim idem ja. l ona upravlja konja kako joj
je rekao. Skree desno prema ikari i
187

tjera konja uz grmlje. Ne obazire se ni lijevo ni desno da to bre
slijed jahaa.
Kroz ikaru pojave se visoka stabla i zamalo su momak i ona skriven
sjenovitim kronjama.
Mladi se nekoliko puta obazre. Ona se ne osvre. Ledenim rukam
upravlja uzde.
Nakon pola sata jahanja skree Jasenka lijevo. Mladi je opomene
zakrivi joj put:
K P
.,it - Ne tamo, slijedite mene kako sam rekao. );, - Zar neemo u
selo u moj dvorac? <<!*- Znam samo jedno: odvest u vas k bratu, i

- Gdje je on?
Momak kao da nije uo ili nee da uje, ne odgovara, ve samo rukon

pokae put pred sobom. Gusto visoko grmlje die se s obje strane
puteljka
Najposlije biva sve gue. Jaha je vodi prema umskom dijel
Turopolja. Dakle, tamo negdje doekat e je Jelenko.
Svakog asa njezin se vodi ogledava, dok ona samo misli o tome >
hoe li sretno utei. arko e sigurno lukavo zavesti Lukavane kod!
movare i oni sada ekaju dok ona doe na konju. to e biti ako
njezine ljude svezu? A Tereza? Kako e joj biti?
Sve prati Jasenka u mislima i za svakog se brine, dok sebe osjea u
blizini bratovoj.
Ve su itav sat jahali ili joj se ini tako dugo? Pred njima se
prostire uma visokih starih hrastovih stabala.
Mladi usporava, obazre se k njoj i zovne je:
- Drite se u mojoj blizini. Ovdje se ne moe prolaziti tako lako. Tu
nas nitko ne moe opaziti ni s koje strane.
to dublje zalaze, to kronje bivaju gue, stabla deblja. uma joj
se ini kao neki golemi tamni hram. Ovdje je gotovo tmina kao da se
sprema no, a zna da je sunce u zenitu. Jedva zamjetljivo ulazi joj u
duu neka neprijatnost, neka magla kao pred veernji sumrak. Isprva
se nastoji otimati tom osjeaju, razjanjavajui sama sebi da uma
nije njezin dvorac. Tu mora biti pusto i neprijatno. I ljudi ne moe
biti ovdje. Jelenko zna zato je odredio da doe ovamo.
Dok idu polagano, djevojka pone promatrati mladog ovjeka koji pred
njome upravlja svojeg konja, zaokree paljivo, sveudilj neto
istraujui oko stabla. Sivi mu oklop pokriva snana leda, haljetak
mu pada ispod oklopa. Mladi se sagi bije, uklanja tekim kronjama,
katkad se okree k njoj i upozorava da joj grane ne bi oderale obraz.
. "Kamo me vodi?"
To pitanje snae je u gustoj, tihoj, tamnoj umi kao neko otkrie.
uvi ">Tko je taj da ga alje Jelenko i povjerava mu svoju sestru?"
* t)ok je na cesti obuzimao strah da je Luka vani kane oteti,
nije joj palo na um da neto razmilja. Sada u toj pustoi zatekoe
je ova dva pitanja kao da su pala sa neba. Nekako joj bude tjeskobno.
Nije li uinila nesmotrenost kad je slijedila ovog ovjeka u umu?
Tek sad opazi da je zapravo sama s nepoznatim mukarcem i ne zna kamo
je vodi.
88

Ta misao preleti joj glavom Osjeti zebnju, grdni strah i zaustavi sci
U
tren oka spopadc je osjeaj:
vr
"Ne moe vie slijediti ovog mladia. Natrag! Sto bre." I dok se on
sagnuo, traei prolaz i^po kronja, ona skrene konja i -ia se. A
guste je kronje skrivaju. Iza sebe uje zov. Zaas ona stoji iza

velikog debla ije grane potpuno

skrivaju nju i konja. Sada e ovdje ekati. Dok miruje, ne moe joj
ui u
trag.
Prevarila se. Oito momak predobro poznaje umu ili je on ipak i
kroz granje vidi. Zaas se mladi nae uz nju.
- Kamo bjeite? Ne bojte se, gospoice.
- Kamo me vodite. !j "
- Razjasnit u vam putem, ne gubimo vrijeme. _ Prije elim uti kamo
idemo.
- Ako ne stignemo u pavi as. va e se brat pobojati da vas nisam
dostigao i otii e.
- Moj brat ne moe biti U ovoj umi.
- elite pasti u ruke neprijatelju1
- Tko mi jami da ve nisam u njegovim rukama? . " ^
- Odgovaram Za svaku svoju tvrdnju. Jamim ja.; ^n*h
- Slabo mi jamstvo od vas. "
U blizini estoko zaki j grmlje, udni grdni glasovi kao odmjeri.
- Vepar! - vikne mladi. - Pazite!
l ona potjera konja Mladi uhvati njene uzde i zadri je.
To je ispuni nekim uasom ko|eiv.u ne/:ia . Hoe dae pusti sa
sedla i da bjei, bjei od ovjeka s kojim je sama usred ume.
Ne miite se. mirujte - zapovijedi joj on.
I sada osjeti kako je zelje/na ruka uhvatila oko struka i zadrala u
sedlu.
Strava joj stisne srce, otvori usta, htjela bi vikati, a glas joj
nestaje u prsima. Onda osjeti kako su je trgnule dvije ruke i povukle
k sebi. Ve se nalazi uz nepoznatog vodia. eljeznim rukama dri ic
na -,eillu. U prsima joj krik. zapomaganje. Ne zna. vie li tko ili
joj se samo im. NiMa ne vidi pred sobom, samo jo neka mala s
\jellost u mnztui. Neki polica n u ko]em osjea da je strani ovjek
nosi na konju kroz gutaru, uz drvee, golemo kao neke drvene kolibe,
a ona samo plae, stenje, jeca i dozfvlje:
"Jelenko! Jelenko!"
Sva joj uma odvraa istim povicima. uje svoj glas kao da stotinu
Jasenki vie kroz debele guste kronje u tami ume.
I sve se zaustavilo, konj \ ie ne IH i. Ne osjea vie ovjeka uza
se ni sedlo pod sobom Stoji na zemlji pored neke drvene kue, kolibe,
to lije to. Nekakve ljestve su tu. ljestve kiUc je \Idiela ediir-m
na slici u nekoj crkvi gdje se aneli penju gore u nebo. l nju sada
netko nosi gore, uspinje se, ljestvicu po ljestvicu, a oko nje
oblaci. Zalo kripe n orkiv; Sad ^ieli Pod nogama utanje, onda
neke muke ulascne kao da se m < k n r a MI ; ;a" <* "Une joj slike
prolaze kroz omamljenu svijest.
Naas joj se svijest vraa. Negdje je u drvenom prostom, tei na

liu
189

u nekoj kolibi. To joj je jasno. U drvenoj maloj kolibi odozgo s krov
dolazi svjetlost i pada joj u oi. Pokua se dii, ali klone. Jasenki
se ini d_ je zaspala u drvenom dvorcu i sniva grdni san o svojem
putu k majci!]
*" *
U umskom dvorcu nastala je tiina. Umorni Draeni lei nauzafa
sklapa oi, ali ne moe zaspati. Misli mu donose Vileninu sliku,
hladnu, ledenu, kako ide beutno uz stube upanova dvorca. Ni
pogledom se nijj obazrela na nj. To mu ne izlazi iz sjeanja.
"Moda je ipak tako uinila po oevoj elji? Ili je u njoj toliki
osjeaj za ast svojeg roda da je rtvovala svoju ljubav prema meni?"
"Kakva ljubav? Gdje je ta ljubav? Moe li to sve uiniti ljubav? A
koliko su joj sjale oi kad me ugledala prigodom dolaska u upanov
dvorac? Da, oi su joj sjale, zato ako me ne ljubi? Ako me ipak
ljubi, zato me napustila?"
Strahovito ga pee, mui, razapinje...
"Zato me napustila jer sam izdajnik. Zato me prestala ljubiti?
Izdajica? Zar je to tako strahovito?"
"Zar ba moram biti izdajnik kad je to tako strahoviti pojam!"
I gleda sam sebe zaogrnuta nekom udnom mantijom. Mantijom izdajice.
"Izdajica sam to ne sluim Hrvatima, a sluim svojima. A zapravo po
krvi imali bi biti i Hrvati moji kad mi je otac Hrvat. Ali ja sam
uzeo duu majke, a s njom sve ono to ona smatra svojim i ljubi."
"l Vilena me zbog toga ostavlja. Ona mi uskrauje pogled divnih
plavih oiju. Uskrauje mi svoju ruku. Nee biti moja jer sam
izdajica njenog naroda."
"Ne mogu biti drugo. Moja majka pripada narodu koji gazi Hrvate. Otac
pripada Hrvatima koji smrtno mrze narod moje majke. A ja pristajem uz
narod svoje majke koja me tako nauila, naravno, moram biti izdajica
Hrvata. Jednom ili drugom narodu moram biti izdajica. Nikako ne mogu
biti svoj. Nikako. To je razumljivo. Rodili me na svijet kap
izdajnika. Ali zato je to tako strano da bi me morala prestati
ljubiti? Naime, ako me ljubila, moda ipak?"
Ne moe nikako dopustiti da ga nije ljubila, a ipak mu pada u duu
pitanje, l otkud joj nekakva strahovita predodba o izdajici da bi ga
mogla ubiti i ljubav?
Draeni eli nai neko razjanjenje i pita slugu:
- Otkud si ti?
si *- Kmet sam na kneevskom zemljitu.
ipfc.- Zna li ti to je izdajica?
~<!"ii-- Kako ne bih znao, vaa milosti. -, . .-^ -.

$W - Valjda nije nita tako strano kad se rumeni kao da su ti

pljunuli
IWP^
c.," Mladi momak sav crven u licu zakima: .
i4p,- Jest, gospodine, i ne dao Bog da sretnem gdjegod takvu neman.;
190

nraemc napola digne glavu i gleda u momka: Kakva neman Tko ti to
veli? Kau tako ljudi iz sela koji su uli da je izdajica neman.
A pdje su to uli1 .....
Tamo pred crkvom u Turopolju uli su priu o izdajici.
Priu. Onda je to samo pria i nita drugo.
Nije. vaa milosti, govorila je to gospodarica Kusevicka,
rlcmenlDaklea majka Jelenka Kuevia? Ona je neto pripovijedala?
Zna ona priati o svemu i svnceimi. a pria kmeto\inKt. seljacima i
gospodi. . ..
A to je priala O izdajici:
Pripovijedala je da i/dajica nije ovjek, ve neman. .- Dakle, tako?
No. dobro, idi. Momak odlazi a on se zamisli:
Nije li Vilena rUa prie? Moda jje preko nje upila u duu predodbu
o nekakvo] nemani? Vilena je bila slomljena i ponitena i savijala se
od muke kad me vidjela onako osramoena. I kad se mene odricala sva
se stresla. Bile su 10 boi V !jutxi\i pn_>1iv n t K prie o i/dajia
Ipak, udno, zato se Hrvati toliko groze izdajice? Ili je to uistinu
takva sramota, ili se to samo njima ini?
Dugo razmilja dok ga konano ne svlada umor i zaspi na ledini pred
dvorcem.
fRINO KOLO U LUKAVCU
U dvorcu svi spavaju Odmah nakon plivake produkcije psa u opkopu,
knez Brandenburg i njegovi gosti umorni od pijanke i smijeha, bacili
se u leajeve.
Tiina je kao usred noi Samo tihi odjeci koraka kradu se trijemom. S
kule se sputa Petar Pan. Jedan mu shiua dola/i u susret. Lakrdija
slade zijevati:
- Je li potkastelan ustao?
Boe sauvaj, spava i ne mie se. Da ga budim? Ostavi, samo neka
spava.
Lakrdija opet zi|e\ n i protee se, a kad sluga ode, potri trijemom
ravno Gordani.
Nakon Lucieva odlaska ostao je kod nje Stjepko i raspravljaju.
Obuzima je sve vei nemir.
to se to mogl. d, Ini da tako dugo nema nikakva glasa? Mladi
sveenik ne moe je tjeiti. I sam je odvie zabrinut. Iznenada be/
ikakva kucanja netko gurne vrata. U sobu utri Petar pan i tiho
klikne:

- Pobjeda je naa.
-- Dobili ste /nak?
191


- Ovog asa projahao je do opkopa kanonikov sluga i
klobukom lijevo i desno kao kakav mladoenja. w*i*.^
- Onda je Damir sretno stigao - klikne Stjepko. n " ,;.
Gordana sklopi ruke: , fj. /
- Sad sam slobodna.
- Jo niste, ali mogli biste biti ve za jedan sat.
, . - Izala ja na slobodu danas ili amila ovdje ne znam kako
dugo,
sam ipak slobodna. Sad mogu sa mnom initi to ih je volja. Niega
/nL
bojim. ..
- Razumijem - veli Stjepko. - Niim vas vie ne mogu slomit"
- Tako je. I tebi, Stjepko, imam zahvaliti to smo napokon f pa^h
mojeg sina.
Ja sam sjedio pri tom na mekom barunu, ali Petar Pan je plivao znoju
i u opkopima.
- Dovijeka u hvaliti njegovoj pomoi. Ali sad valja plivati dalje
suhom. Ovaj put bit u pliva ja. Znate li Petar Pan to sam -misli
Plemi koji je danas pred podne dolazio u Pencingerovo ime a u \ orac
taj
e sada biti moje pseto u vrei. Izvrsno nam je posluio jer v MRVU
biti sve
jo vjerojatnije. "
I brzo mu ispripovijeda svoju zamisao, a on vrlo zadovoljno po prema
vratima.
- Sjajno. Sad nam je sve olakano. Dakle, idem knezu. Probudit < ga.
Ako nam Pencinger ne upadne iza leda, vi ete danas objedovati svojem
dvorcu, plemenita gospodo!
Otiao je ravno trijemom u kneevu spavaonicu.
Pod crvenim zastorima spava mladi Brandenburg. Lakrdija pristuj k
njemu i stade ga tresti:
- Knee, ustajte brzo!
Gospodar se oglasi nekom pogrdom i nastavi spavati. Petar Pan ne da i
sve ga bunije zove. Die se s leaja i prikazuje se kao da je
uzrujan i zadahtan. Knez otvori oi, zine u njega i promrmlja?
- to je? Zato me budi? to ti je, budalo?
- Sve ete doznati, samo brzo - i vue ga s postelje.
Napola sneni ovjek se otimlje, ali mu nema pomoi. Lakrdiji ruke
dovode ga k mramornoj posudi s vodom, zapljuskuju mu lice vu". pa
uzimaju kneza kao dijete. On kune, grdi i najposlije zbunjen pita:

- Zar gori dvorac?

- Jo vie. urite se.
l dok on neprestano pita, Petar Pan ne da mu odmora ni daha.
Navlai na nj odijelo kao ona pijanica koji glavinja, izgovara
nesuvisla
pitanja i pokorava se. Onda mu ureduje kosu, najposlije uzima
posudicu l
mirisom i estito mu pokropi lice. To kneza malo osvijesti. ini se ba neobina ta urba i otro pita
- to se dogodilo? Pue kao da si dotrao s Medvedgrada?
I ne bi bilo udo da sam dotrao tako daleko od onoga to se dogaa;
u ovom dvorcu. ovjek bi od bijesa potrao u zrak.
Neto voda, neto miris, a neto i rijei Petra Pana osvjeu.
smuenog kneza. Napokon se trgne:

to se dogaa u mojem dvorcu? Reci brzo. Umjesto odgovora potri
Petar Pan na vrata i otvori ih. Na hodniku stoji Stjenko i smjesta
prekorai prag. Knez skupi svu snagu da prikrijc mairmluk i poinje
se ispriavati:
Oprostite, oito sam juer neto vie popio. Ali Stjepko odmah HL
rukom: _ Sve to ieza\a pred onim to se danas dogodilo pod vaim
krovom.
Gledajui svojeg asnog gosta, Brandenburg se gotovo preplai. I
javlja mu se crna slutnju*
- Vi me straite. aM i gospodine.
Stjepko se nasmijei nekako gorko i, spoitavajui, primijeti:
--" Neka mi oprosti vaa kneevska milost. Vi se priinjate kao da
nita ne znate?
- Ja se priinjam zablene se on i ne zna to da kae. Ali Stjepko
nastavi:
- Neu dulji1*; Bit e najbolje da odmah primite plemenitu gospodu
Gordanu neka vam ona kae.
Gordanu?/ai Pencinger uinio neto zlo? Ima se zbog neega potuiti?
Vae dranje, gospodine knee, onemoguuje mi svako razjanjenje.
Molim i/volite. Ona vas eka u blagovaonici. Ta se sablazan mora
razjasniti.
- Sablazan. opetuje knez sav smuen i zaprepaten. Nita ne
razumije, ali mu je jasm Petar Pan pae ma, pokriva glavu klobukom i
pouruje.
Unato zabuni, sjeti se knez da e razgovarati s Gordanom i ogleda
svoje odijelo.
- Sve je u reci ii - veli tiho Petar Pan - urite se, knee.
Mutno mu je u glavi i koraci su mu nesigurni. Ipak izlazi iz sobe,
prolazi trijemom ravn u blagovaonicu.
Petar i Stjepko jjjdu za njim, izmijenivi znaajne poglede.

im Brandenburg o u. r vrata i spazi Gordanu, pokloni se i ponudi

joj naslonja. Ona ne pnh\ i . Upire u njega otar mrk pogled. Njezin
je stav izazovan i strog kao da e mu suditi. Lice joj je blijedo od
neprospavane noi
U neprilici knez ne zna to bi rekao i kako bi zapoeo. |:ft

Ipak se dosjeti nekom pitanju: ;W

- eljeli ste sa mnom razgovarati, plemenita gospodo? ""*
Gledajui ga otro, pita ona povienim tonom: ;
- Gospodine knee. gdje je moj sin?
To pitanje pogod i ua kao udarac u snu. ini mu se da spava, "netko
ga udara po glavi.-Nita ne moe shvatiti.
- Plemenita gospodo, uistinu ne znam to me pitate. _ Pitam,
gospodine kiiLvu. kamo ste odveli mojeg sina? k p, t(> ncrno?
Cslmitltl N i ka kn mu nije jasno. Bespomoan okrene se etru Panu.
Ali on nita ne veli, ve stoji sasvim miran i ravnoduan.

192
"DANA vili


Brandenburg je kao na iglama. Zar je tako pijan da ne zna to se o
njega trai? Htio bi pred tom ljepoticom izgledati prisno i trijezan
ozbiljan, a potpuno je smijean i bude mu upravo tjeskobno, opaziv
kako Gordana ide k njemu korak blie i povisuje glas:
- Razumijem, gospodine knee, vau zabunu. Oito se sami stidit svog
ina, dok ste mi obeali da ete me tititi.
- Ja ne znam nita, nita ne razumijem. Zato vi traite od men
svojeg sina koji je s vama zajedno?
- Ne, gospodine, moj je sin nestao. Zinuo je u nju tako glupo
zaprepatena lica daje trebalo snage i Pelr Panu, i Stjepku, i njoj
da zadre ozbiljnost.
- Ne-stao? Ne-stao?
- udno, gospodine knee! Vi ste gospodar ovog dvorca i ne znat to
se ovdje dogaa? Kako god dobro glumite uenje, mene ne moei
uvjeriti da vam nije poznato.
- Petar Pan, uje li to? Razumije li? Nestao je njezin sin. Kako
Kada?
, ( I opet se Gordana dobro namjetenom ozbiljnou obraa k njemu
iW? - Dosta je komedije. Zato ste mi oteli sina?
< Sada je ve i njemu dosta i poinje vjerovati da se neto dogaa t
Ugroava njegove interese. Ako je nestao njezin sin, onda to znai da
g jpttko i njemu oduzima, l pohita k njoj:
- Vama su oteli sina? Tko? ,, - Vi i vai ljudi. Tko bi drugi
mogao da mi oduzme sina pod vai" jkfovom? Razumijete li me? Govorim

jasno i razgovjetno.
Zablenuti knez pogleda Petra Pana i veli:
t:\ - Opet je Pencinger neto uradio o emu ja ne znam. Idi odmah
pozovi Pencingera.
- Jo uvijek nije stigao u dvorac - odgovori lakrdija.
- Onda pozovi potkastelana, neka smjesta djeaka vrate plemenita
gospodi.
Skrivajui ironini smijeak, pouri se Petar Pan da izvri zapovijet
Dotle knez ponovo ponudi Gordani naslonja. Ali ona ne prihvat
Tada knez zamoli rimskog poslanika neka sjedne i pone se ispriavat
- Uistinu nemam razloga gospodi oduzimati sina. Stjepko pogleda kneza
vrlo hladno:
- Gospodine knee, uzeo sam pod zatitu ovu gospodu koja am ovdje
zarobljena protiv svih prava.
Knez se osjea neugodno, skuplja svu snagu da nadvlada mamurlu pa se
nekako pred gostom ispriava:
- Barun Pencinger i katelan mojeg dvorca dobio je takav nalog iz
Biidima. Ja sam ovdje sasvim neduan. Kako ste se sami uvjerili,
nastojao sam da zarobljenici bude dobro. Dao sam je smjestiti dolino
njenom rodu.
- To ste mi ve jednom rekli, gospodine knee, ali teko je vjerovati
da vi niste gospodar u svojem dvorcu i na svojem imanju i da bi se
smjelo neto uiniti pod ovim krovom emu vi niste dali svoj
pristanak?

asni gospodine, ve sam vam rekao: barun Pencinger vri nada neku
vlast, on mi je i neprijatelj, ak me htio otrovati.
I11IU posluio se tom izlikom samo da sa -cK1 skiiKkiKnitt. ni
r/daleka ne
slutei u kakvoj su vezi Stjepko i Gordana. .......
- I opet velim teko je to vjerovati pa vi se moete potuiti kralju.
Nijedan moj glasnik nije stigao kralju. Svakog je sigurno zadrao
b.,run koji"ovdje vlada protiv mene.
I sve tako uvjerava knez ma/cnou ^< ta i rimskog sveenika, ne bi li
se opravdao. .....
Petar Pan bi / se vratio i izvijesti kneza:
Potkastelai spava kao zaklan, zato sam ja dao nalog neka poraze
djeaka Nigo ga nismo nali. Ne nalazi se u dvorcu. - Kako?
Ti si po.mlio.
Velim vam. vaa milosti, sin plemenite gospode nije pod ovim krovom.
Ne nalazi se u dvorcu Nestao je kao da gaje zemlja progutala.
- Tko ga je mogao odvesti? Kamo?
Sigurno onaj plemi kon IL ujutro doao u dvorac u katelanove ime
navijesti sada Stjepko.
Kne/u se ini kao da je pao u neki vreli kotao i ne moe napolje.

Nestaie mu dah.
- to to velite Netko je tu bio i odveo djeaka?
- Dobro ste to udesih, gospodine knee - ubaci Gordana.
- to sam ja udesio Tku ic bio ovdje? Odgovaraj Petar Pan.
- O tom vas mogu bolje obavijesnu ja. gospodine knee - ponudi se
Stjepko - jer Petar Pan je spavao dok je ovdje bio taj plemi.
- Vi ste ga vidjeli, asni gospodine?
Da, vidio sam ga i govorio s njim. Sam mi je rekao da je pouzdanik
barunov Htio sam uti kad se vraa katelan u dvorac i upustio sam se
s plemiem u razgovor Upravo sam bio na trijemu i itao iz
molitvenika, kad je izla/io iz zapadne kule, nosio oruje i neki sivi
oklop i kacigu, a odreivao je kao gospodar dvorca.
Opet neki gospodar u mojem dvorcu? - preneraeno e knez, gledajui
Petra Pana
Koliko slugu, toliko vaih gospodara - veli lakrdija - ali Stjepko
nastavi pripovijedati.
Taj se gospodin vrlo urio i proao nekoliko puta kraj vrata
plemenite gospode Gordane. Bilo mi je jasno. Moja mu linost stoji na
putu. A kako se on vrtio oko nJL-nih vrata, nisam se htio n niknuti,
premda je on nastojao da odem. Kad nisam izvrio njegovu elju,
napokon je otiao vrlo ljut.
- A to odatle slijedi? - pita Petar Pan, umjesto kneza.
- Lako je pogodit; Kad mi je gospoda Gordana rekla da je nestao
njezin sin. bio sam uvjeren da k djeaka ugrabio iai plcmi Narav no.
htio je isto uiniti i s gospodom ali sam mu bio na putu ja.
Uistinu, djeaka nema na dvoru? - pita knez kao da ne moe Vierovati.
Nigdje ga nema - ree Petar Pan odluno. Plemenita gospoda
traila ga je itavo jutro
195

Kako ga je mogao oteti da vi. plemenita gospodo, nisle nita
vidjeli? M
- Sasvim jednostavno. Zbog velike buke itavu no nisam mogfcr usnuti
do zore. Naprotiv. Damir je spavao i po svoj prilici izaao u
dvorite da se igra kako je to inio svakog dana. I tako ga je ovaj
plemi mogao vrlo lako odvesti. A da nije bilo rimskog poslanika, i
mene bi u postelji svezao i odvukao. Dakako, pred rimskim poslanikom
nije se usudio.
- Meni je sve crno pred oima - promrsi knez, zurei u svojeg
lakrdijaa kao da od njega trai razjanjenje.
"Naravno, da ti je crno kad smo ti mi namazali sve crninom" - misli
Petar Pan. l
Gordana ponovo povisi glas i mrko pita kneza:
- Sve ste to vi odredili, knee, i zato ste pripravili gozbu da nitko
odj vaih gostiju nita ne uje.

- Mene okrivljujete?
- A koga bih smjela okriviti?
- Zadajem vam svoju kneevsku rije: nisam odredio da vam otmu sina.
"Toj asnoj rijei uistinu moram vjerovati" - pomisli Gordana, t\
gleda mrko kneza koji zove u pomo svojeg lakrdijaa: j
- Reci, Petar Pan, jesam li ja to mogao odrediti, kad dobro zna
da..
Knez zastane. Zamalo da nije rekao: "Kad dobro zna kako mi je
najvie stalo do toga da Gordana i njezin sin ostanu pod mojim
krovom." Toliko se prepao da mu je zapela misao u glavi, a rijei u
grlu. Petar Pan ga izvue iz neprilike i stade ga braniti:
- Zar ne znate, plemenita gospodo, da je Pencinger htio otrovati
kneza po nalogu njegovih budimskih gospodara? asni gospodin, rimski
poslanik, bit e moj svjedok: nije li Pencinger meni naloio pred
vama, asni gospodine, juer prije podne da za ovu no priredim svoje
najbolje lakrdije? Je li to istina, asni gospodine?
- Da, to je istina, jo vam se zaprijetio: ako ne biste dobro
zabavljali goste i mene, naroito mene...
- U koju svrhu? - pita, toboe, strogo Gordana.
- Da moe u dvorcu gdje svi dugo spavaju nakon zabave raditi vama i
vaim sinom to ga je volja. Zar vam nisam juer rekao, knez"
Pencinger neto sprema kad tako dugo izostaje iz dvora.
Knez se udari po elu.
- Istina je! Istina, Petar Pan. Ja sam juer ve slutio da e neM
uiniti, zato je izostao. Sigurno je u umskom dvorcu spremao otmicu
Nije htio da se pojavi ovdje, samo da ne bismo na njega bacili
krivnju
Oi Petra Pana sijevnule su od radosti.
- Eto, dakle, gospodine knee, vama je to posve jasno kao i meni. t
to mora biti jasno i asnom gospodinu rimskom poslaniku kap >
plemenitoj gospodi. Sve je to udesio barun Pencinger. Vi ste.
gospodine knee, ve jednom zatitili plemenitu gospodu.
- Ba zato ne bih sada odredio da joj uzmu sina - usklikne knez
196

tan to je njegov u umornu pamet Petar Pan podsjetio tog dogaaja
koji M sada takosjajno hrani
^ Eto. sad ic ive to bjelodano. Pencinger je skovao urotu i sve to
/umislio ... j -
_ Niste sigurni ni za svoj ivot pod njegovim gospodstvom - ivo
podstrekava Petar Pan. - A sada vam je htio uiniti jo i to da
plemenitu gospodu i |j|li odvede na Medvedgrad. To je ve jednom htio
uiniti-- Da. sve se to slae mrmlja knez. - Sve se to slae. On je sam
odredio t u gozbu. Da.on sam. To mi je rekao juer i potkastelan. I

tebi je
zapovjedio da zabavlja mene i i :m-,ki". pi>0;in:k.i i -AC mnie
gosic. Sve je to jasno i nedvojbeno. Sve.
Gordana se okrene k dvorskom lakrdijau:
Vi. dakle, mjslite, gospodine Petar Pan da je uistinu Pencinger sam
na svoju ruku |feeo mojeg sina?
Dokazao jelo i kunem e: knez pri tona nije imao nikakva udjela.
- Trebalo bi ispitan vratara i strau - ponuka sada Gordana i otro
pogleda Petra Pana
Razumio je smjesta i uzeo rije:
Svi suoniovdjepi tik /i h; n m u. Nitko od njih nee odati ni rijei
jer svi znaju da bi izgubi i glavu kad bi togod izdali. I
potkastelan je Pencingerov pouzdanik Zato sam ga i zvao juer na
gozbu.
Na te rijei Stjepko ivu upada.
Kad sam danas siao, naao sam Pencingerova pouzdanika kako Mino grdi
potkastelana jer ne moe izvriti neke barunove zapovijedi: "Moram
sam izvriti naloge gospodina narumi IViiemtiei .! - rekao m i je
doslovce. Kad sam mu spomenuo da e mu pomoi drugi da se ne
uzrujava, on odgovori ""Kakvi Pencingera su takvi da mi moe pomoi
samo potkastelan."
Tu nema um nje. Oni su se svi urotili protiv mene - vikne knez.
Da. urotili su |fe. to su ivi dokazi. Taj neki plemi poslan je od
Pencingera. on je odveu djeeaka
L) blagovaonicu ulazi vratar. Petar Pan navijesti knezu:
- Rekao sam mu neki doe gore ;er >.\i vaa milost eli neto
pitati. Pokuajte, knee. moda ipak neto saznate. Ulazi vratar.
Razbueni V,ne/ osorno vikne:
- Tko je danas ujuiu bio u ovom dvorcu? Jedan plemi koiega K poslao
gospodin barun. Koji plemi? Ne znam. vaa milosti, ali sam ga ve
vidio s
barun
om juer prije podne,
Ve tada su se dogovarali - vikne knez i pita:
to je radio danas ovdje taj plemi?
Naoruao je nekoliko momaka i uzeo ih sa sobom.
Po ijoj naredbi.
Po odredbi gospodina katelana Pencingera.
On je danas iheo sina plemenite gospode?
Ne znam. Nisam vidio.
197

Knez plane na njega, prijeti se, ali vratar uplaeno tvrdi da nije
vidio nita.
- Lae. Vidio si. ali su ti zaprijetili da mi nita ne kae.

- uj - upadne Petar Pan - otvorit e sada dvorac. Svi kanimo

izjahati da potraimo gospodina baruna.
- Idem pitati gospodina potkastelana. t
- Tako? - vikne Petar Pan. - Jeste li uli, knee? Njega ide pitati,
sve je jasno - i lakrdija izgura iz sobe prestraenog vratara, a
knezu razjanjava:
- Jadnom ovjeku zaprijetio se smru. Ne moete nita uiniti to ne
odredi va katelan. I tako je lijepo poslao jednog svojeg pouzdanika
kojeg vratar ne pozna, samo da zabauri svoje djelo.
- Znat e on kad se vrati. Tako mi kneevskog imena!
Stjepko pogleda Gordanu kao da je kucnuo pravi as. Ona ustane:
- Kako sam razabrala iz svega to ste vi sami priznali, a i gospodin
Petar Pan, barun Pencinger htio je izvriti grdnu namjeru. Da sa sebe
skine krivnju, poslao je nekog ovjeka koji oito nije bio tako
spretan da, provede katelanova osnovu.
- Ili bolje, bio sam mu na putu ja - upadne Stjepko.
- l tako sam ja ostala ovdje, a sina mi je dao oito otpremiti na
Medvedgrad. Knee, vi najbolje znate zbog ega me dri barun
Pencinger. Neka to sazna i gospodin rimski poslanik. U Budimu su sebi
utuvili u glavu da ja skrivam nekog kraljevia koji bi imao toboe
ugroziti prijestolje kralju Vladislava. Htjeli bi muiti mojeg sina
preda mnom da im dadem priznanje.
Knez se osjea neugodno. To otkrie pred rimskim poslanikom
zabrinjava ga, ali Gordana ne okrivljuje njega, nego Budim i lake mu
je pri dui.
- ujmo dalje - veli ona - kad Pencinger doe u dvorac, on e"
naravno, poricati da je vama, knee, htio oteti iz ruke mogunost
kako biste ba vi lino saznali boravite toga kraljevia.
Sve je iznenadeniji njenim izjavama, ali uti jer ona nastavlja:
!
- Sada bi gospodin katelan svakako naao mogunost da i mene odvede
na Medvedgrad i ondje izvede zloin muenja.
- Ali ja mu to neu dopustiti - naglasi knez.
- Hvala vaoj paljivosti, knee. ali vi niste gospodar u svojem
dvorcu.
- Pokazat u mu vrata im se pojavi.
- Varate se. gospodine knee. Ako biste i nali toliko hrabrosti, on
se nee udaljiti jer ga je ovdje postavio Budim. A da tako jest. o
tome vie nema sumnje.
- Da, tako se sve to ini. on se nee pokoriti. Ali ja u Danijela
poslati kralju u Budim.
- To e predugo trajati. Zato elim neto predloiti. Pristupio je
korak blie, gleda joj u lijepe oi. oekuje neku sudbonosnu izjavu.
Meutim, ona pita:
- Priznajete li da ste u svojem dvorcu barunov zarobljenik, knee.

- Jest. istina je. >;

198

Ba tako kao ja? Je li tako, gospodine knee?
Gotovo tako.
to bi. dakle, bilo prirodnije nego da se mi ovdje protiv njega
zajedniki urotimo. Tu ua ponuda zaprepasti.
Na sve sam spreman plemenita gospodo, to vi predloite, samo
da se rijeim toga suparnika.
Dakle. Pencingei eli dobiti u ruke nezakonitog sina Ivana
Korvina da ga preda gospodinu Verbeciju. l vi elite dobiti u ruke
KOI vinova sina. Vas se. dvojica, dakle natjeete: tko e dobiti
kraljevia.
Odvie ga uzrujava razgovor o kraljeviu, pa ne odgovara i eka to
ona time kani. Stjepko i Petar Pan stoje u pozadini i ne upleu se u
ra>" govor.
- udite se otkuda znam d;i se vi i katelan natjeete za kraljevia?
Evo. rei u vam. knee
Donja mu se usna objesi la, oi zasjale i zagledale se u ljepoticu i
edno
oekuje kraj razlaganja
Gospodin barun Pencmm ve mi je dvaput obeavao da e me
tajno pustiti na slobodu uz jedan uvjet...
- Uz uvjet. Koji?
Neka samo njemu povjerim gdje se nalazi kraljevi, a vama o
tome ne kaem ni rijei
- Prevariti me htio? - plane knez.
- Da. gospodine knet, prevariti vas je htio. a menije obeao da e
me pustiti u Brezovicu ijedno sa sinom ako mu otkrijem kraljevieve
boravite, a vama /utajim i za n, 11: i . To je glavni uvjet:
nikako ne smijete doznati ni rijei.
Raesti se i uzvikne
Slutio sam i zato vas je danas htio oteti. Uspio se doepati samo
vaeg sina. Jest. bila mu je namira da ui ni M a neznani. Lupe,
platit e mi to.
Mozak, izmuen alkoholom od prole noi, ne moe zadrati kontrolu
nad onim Sto govori. Zaboravlja da stoji pred protivnikom i upravo se
razotkn\a pred Gordanom i pred Stjepkom. Gordana mu povlauje:
- l neka v a m t o plati Ja u vam pruiti ucjenu kojom ete ga
smrtno
pogoditi.
Recite, plemenita gospodo, molim vas. Kakva ucjena? Preda mnom su
otvorena dva puta: da otkrijem kraljevieve boravite Pencingcru Ui
vama. Stee ga u prsima.
Barun Pencinuei bieva o je mojeg sina, a vi ste obustavili to

vjersuo Otada sam vam sauvala zahvalnost i uvidjela da ste uza sve
vitez.
l bit u prema vama uvijek. - Dakle, evo moie pnniidc.
"J elji da to prije izgovori rijei koje on oekuje, korakne prema
nJJ Zamalo je nije uhvatio za ruke.
199

- Sklopite, knee, sa mnom pogodbu koju nisam htjela sklopiti s
Pencingerom.
- izreci ic jasno.
- Saopit u vam gdje moete nai kraljevia uz uvjet da me smjesta
pustite na slobodu.
- Gospodo, uistinu ete mi otkriti?
- Da, dosta mi je tog za toenja, l velim vam opetovano: ako me
Odmah izvedete na slobodu, istog asa doznat ete sve to znam o
boravitu kraljevia. ;- Spreman sam.
l Stjepka i Gordanu i Petra Pana snalazi osjeaj kao da su iz tmine
izali na sunce. Vie su sretni njih dvojica nego ona. Svi su
uzbueni, samo
Gordana uva prividni mir i okrene se k Stjepku: ;
- Molim rimskog poslanika da bude posrednik u ovom naem j
ugovoru. ,
- Spreman sam, plemenita gospodo i gospodine knee. posredovati)! i
odrediti tono gdje i kako se imaju ispuniti meusobni uvjeti. Molim
da to odmah ugovorimo.
Gordanina ponuda da e otkriti boravite kraljevia Ivana toliko
djeluje na kneza da nestaje mamurluk. Zjenice u bezbojnim oima
zablistale su. Kao da se u njegovim mislima pojavilo neko otkrie,
osnova to li. Svi osjeaju da se u njemu budi i razvija snana
misao, a onda se okrene Gordani:
- Prihvaam vau ponudu i molim da malo priekate. Moram se
sporazumjeti s Petrom Panom.
- Ne oklijevajte predugo.
- Samo malo i vi ete, plemenita gospodo, ostaviti dvorac. Onda
povede lakrdijaa u svoju spavaonicu. Ve na pragu pouri se Petar
Pan osloboditi kneza svake brige i naglasi:
- Znam, bojite se da vas straa nee pustiti iz dvorca jer je
podlona Pencingeru. Evo prijedloga: neka vaa zarobljenica uzme
odijelo markgrofa Danijela i stavi na lice vizir, pa e zajedno s
vama izai na opkope. Htio bih vidjeti vratara koji ne bi otvorio
vrata knezu kad eli jahati. Sasjei emo svakoga tko se suprotstavi.
Dakle, stvar je sasvim jednostavna.
- Ne obuzima mene briga kako bih Gordanu izveo iz dvorca, nego kako
bih je zadrao.

Lakrdijaeve visoke obrve jo se vie podiu, na elu mu se pojave

bore i probode Brandenburga pogledom:
- to vam je, knee?
- Sebe pitaj ludove. Zar da pustim iz ruke divnu enu za kojom sam
plamtio dok mi je bilo osamnaest godina?
- to to znai? - snebiva se lakrdija. - Vi ste prihvatili.
- Ona e mi kazati gdje je kraljevi i dati pismo, a onda je neu
pustiti na slobodu, ve zadrati za sebe. Na to ve dugo ekam. Tu
osvetu njezinu muu neu propustiti.
200

Tome se Petu r Pan nije nadao. Nekoliko trenutaka ne ree nita. Da
iriie bijes ide prema postelji polaganim koracima. Onda se okrene:
P Vaamilostje.dakle.pnstak, n,,,PMI,,,,,,:,r "".u , ,, lodohiu.
ste odluili izvesti prevaru?
Jest, to sam odluio. Najprije mora odati boravite toga kralje-ia
zatim e ostati ovdje d;i mi slui za razonodu. Zar ti to nisam kazao
kad smo je onako lukavo dopremili u dvorac?
Niste je domamili vi, nego Pencinger. itava je osnova niknula u
njeeovoj glavi. On vas je nugmoiiu iia kraljevia predate svojem
ujaku, kralju uz cijenu da vas posta\ i banom pnai\ ^ih /;-ki>i;a i
volje hrvatskog
sabora.
- To je bila sjajna osmu a. Ali povrh toga, nagovorio me Pencinger da
ne doem u blizinu lijepe zarobljenice, jer ako ona zamijeti moje
namjere, nee ni zazivu glavu odati svoju lajm; iViu-in^er n/ijc
iekao to da se uvam njezine blizine kako me ne bi zaplela u
spletke, ti si mi sam pripovijedao o njezinoj prijetnji da e se sam;
ubiti i bez ikakva oruja u ruci umrijeti ako joj se tkogod priblii.
Tono sam se drao savjeta jer o tome ovisi moje banovanje u
Hrvatskoj. Ali sad je ona voljna otkriti kraljevieve boravite. Sad
je moj as hli/u Nisam lud da je doista pustim na slobodu.
U Petru Panu bukti gnjev Koraa odajom sputene glave. Bacio bi se na
kneza i zaguio ga. a mora se priinjati hladan, miran. A knez mu s
nasladom govori:
- Moram od nje doznati tajnu dok je ona jo pod mojim krovom. Kad bih
pristao da mi proka/e kvaheviea ti a opkopima, sii.u no K utekla
Vidjeli smo kako ona umije upravljati konjem. Nitko joj od mukaraca
nije dorastao. Zato bi trebao ti sa svojim dosjetkama M\;U udesiti
ovako: vani pred veom neka ekaju naoruani vojnici koje e odmah
poslati onamo. Mi emo ve biti u vei na konjima, tada ona mora rei
gdje je kraljevi i predati mi pismo. Ja u zapovijedi i i \ tatai u
neka oi\ ;n a i spusta most. a kad su vrata otvorena, neka izvana
skriveni vojnici pojure i potjera ju nas opet u dvorite. Eto, onda

ja nikoga nisam prevario. A to mi je sve lako izvesti jer je pot

katela n pijan i spava. Sidi h ivo dolje i zakljuaj ga da ne istri
iz sobe i pokvari moju igru.
"Glup je ali lupcka dua ima dosjetki! l ome se ipak nisam nauao"
razmilja Petar Pan. a kad knez dovri, zamiljeno primjeuje:
Ako rimski poslanik trai jamstvo da ete Gordanu pustiti na
slobodu.
- Pruit u mu i stotinu jamstava, a onda prekriti i prevariti. To
je
divno. /:,r nc>
- Divno, pokuajte
Mrko promatra knez Petra Pana i vikne:
-- Sto. Ne kani mi pomoi?
-j Kako vam ne bih pomogao. inim sve to mi naloite.
~ lJakle, brzo razmisli hoe li to biti mogue? ,. H .~~ ^ok sam
ja bio jedi m vas sa vietii k, bilo mi je lako razmiljati, ali a" Je
opet va savjetnik barun Pencinger.
201

- Glupane, zar ne vidi da u ga prevariti? l sam idem po kraljevia
j odvest u ga svojem ujaku u Budim.
- Moj knee, vi neprestano letite zrakom. To ne ini ni vaa dvorsl
luda.
- Neu vie da ujem tvoje prigovore. Zar me kani izdati?
- Vi ste ve tako estito izdali sami sebe da meni ne bi ostalo vi
nikakva posla. Ja sam vas spasio da niste trebali putovati u Budim.
Vidj ste kako me Pencinger na opkopima zaustavio da vam done
protuotrov, u asu dok je mislio da vam je budimski poslanik sasuo u
otrov. Ja sam vam spaavao i sklonost lijepe zarobljenice i razotkrio
sa vam urotu gospodina Verbecija i njegovih pristaa, a sada kad vam
o ljepotica javlja kako vas dri vitezom i spremna vam je odati tajnu
da osveti Pencingeru, vi ste poletjeli u naruaj Pencingerovih n\ ida
o. ; est tjedana. Tako je sva portvovnost za vas bila uzaludna. Tu
. nemam to savjetovati.
Srditost obuzme kneza. Primao je savjete dvorskog luaka i u svem ga
sluao da izigrava namjere Pencingera. Sve je to u onim asovim
primao ushieno, hvalei svojeg lakrdijae kao jedinog prijatelja. A
duboko u njegovoj pokvarenoj dui poivali su i oni savjeti i sve on
osnovice to mu ih je ucijepio i katelan Pencinger i sad su oivjel"
probudile se i zahvatile ga svom snagom. Petru Panu je to sad jasno i
sto asak pred injenicom kao ovjek koji je gradio kuu. a kad je
svrio, ku se najednom pred njim sruila. I osjea da bi krivca
mogao na mjestu ubit a ne smije mu pokazati ni zlovolju.
Knez se osjea nadomak svojih nada. Upravo ga zato lakrdijaev utnja
raspaljuje i on pita, prijetei:

- Hou da mi savjetuje kako emo bolje provesti. Svaki as j

dragocjen.
- Zato vas moram opomenuti da biste u Gordane mogli proigra! sve to
ste kod nje stekli.
Petar Pan razabire to se dogaa s knezom. im je ugledao GordanU
probudila se u njemu zvijer. I to ga ini nestrpljivim, silovitim,
zaboravlji sve usluge koje mu je uinio Petar Pan i sve pogibelji
koje su mu prijetile o< Pencingera. I sada mladi knez, kao i prije
est tjedana, uzdie glavu na< svojim prijateljem kao gospodar koji
zapovijeda i sudi. l okosi se:
- Dosta mi je tvojih prigovora, Petar Pan. Smjesta predloi kak<
bismo to bolje prevarili nae saveznike.
- Da muim svoju ludu glavu kad vaa mudra tako divno stvara? Neto
bolje ne moe nitko smisliti nego to ste malo prije predloili. Tak<
mi asti, izvrsno.
- Uistinu? Onda je lako. Ti mora sve to vrlo spretno provesti
- Lako je izvoditi pametne osnove koje su drugi zamislili, ali znajte
slava e pasti na izvritelja.
- Neka tebi bude slava, a ostalo meni. Sada se pouri saopii Gordani
neka se odmah spremi na polazak, a onda poalji sve stoje muki u
dvoru i naoruano da se sakrije pred veom. Kad Gordana izvri uvjei
svi oni s orujem u ruci neka joj sprijee izlaz. Ja, nesretnik, bit
cl

, ll/lu,bi]Lnus\oiemdvpru.Toeonalakovjerovatikadjesama
p0^l5a daVencingcr mene dl* zarobljenim ba kao i nju.
nllg prtir Pan jadikuje ..
lito li s-im ja crvi zemal|ski r^"" ^" ?eniJu- Nldo smrtl * ne
bih dosjetio takvoj prevari Slava i dika budi vama. gospodaru, a ja
idem ti nvu lupetinu.
Dotle u ja zabaviti Gordnmi i uzvienog gosta da svojim pnpo,pa.,niem potpuno steknem njihovo povjerenje.
Sad Petar Pan nije koraao tako brzo kao to je, sada preao
nrostor izmeu kneeve spavaonice i blagovaonice.
P Ulazei u dvoranu, zatvori vrata i traginim pogledom objavi
r.nrdani i Stjepku veliku yaptcv,i: .
Slabbumni silnici ipak su najopasniji. Kod njih prazninu u glavi,
edie nedostaje pameti, priroda ispunja lupetinama.
Pogledi "im odrazu n str se tog asa dogaa u njihovim duama.
Gotovo su bez rijei. Lakrdija tiho prokune i doda: Zaskoio nas i
zloinakom zasjedom. Zar temo dopuMii da nam odigra tu prevaru? pita Stjepko
Tanke svilene trepavica puk n k su bademaste oi. Razmilja da bi se
snala pred novom podvali m Usne joj apu:
ekajte, nadmudi i emo ga. Naloio je Petru Panu da skupi i naorua

mukarce u dvorcu i poalje ih u zasjedu.

Da sve tako udesim kako je on rekao?
Svakako ga po^iik . Nije li Pencingerov pouzdanik rano ujutro od\co
sobom bradatog i posljednje momke. Za dukat svaki e sluga u dvorcu
izdati kneza. Iskopa; ^nu-tupu u kne/c\oi p.nhali Vnieci emo preko
mosta, hajde da razmislimo.
- Moramo dolje, knez e smjesta biti ovdje da vas zabavlja.
Javite mu da ga vrlo veselo i radosno oekujem, a prije nego to odem
dolje, moram uzeti ogrta i eir u svojoj sobi. Doite za mnom.
Dotle u smisliti zamku
Ako ipak ne uspijemo? pita Stjepko. Moje su ruke razve/anc i>d
iasa kad je Damir iziao. Upamtite: u ruci mi je sloboda borbe jer se
niega ne bojim. Dakle, ekam sve spremno. Stisnuvi zube. Petar Pan
pohita u kneevu spavaonicu i izvijesti:
- Ona je ushiena od radiju, a ja ^ /urini da izvrim sve to ste mi
naloili Mo/etc se. dakle, vratiti k njoj u maski saveznika koji
snuje prevaru.
Otvori mu vrata i duboko se klanja, a knez odlazi u blagovaonicu.
Debele kneeve UMU smiiu se zadovoljno, dok Gordani pripovijeda kako
se raduje to e napokon pu.-.anti onu a/aa^ katelana. Da bi to
vie prikazao svoju mrnju, pripovijeda kako je uao u trag barunovoj
"daji, prikazuje se opet njegovim zarobljenikom i prijeti kako e ga
optuiti kod svojeg uiaka kralja. Moli Stjepka neka mu bude na pomoi
im stigne u Budim i uvjeri njegova ujaka o izdaji katelana
Pencingera.
Stjepko preuzima s\e ivl.ie ra/govm s knezom da Gordanu prepusti
mislima kako bijjpfcSla izlaz iz Brandenburgove stupice.

203
202


205
Svi su se trgnuli jer Petar Pan naglo otvori \ i ata i baci medu n i
kao grom:
- Katelan Pencinger je u dvorcu. Gordanin se pogled ukoio. Stjepko zirne u Petra Pana. Knez skofi
ali as kasnije mahne rukom:
- Petar Pan u posljednjem asu zbija ale.
- Pogledajte me: zar tako izgleda budala kad se ali?
- Uistinu je ovdje? - pita Gordana i gleda saveznika, ne bi li
njegovu pogledu odgonetala moda namjeru da zavede kneza.
- Jest, stigao je. Ali nije itav. Nedostaje mu komadi glav" Svezana
mu je.
- Onda moram pohitati u zatvor - veli Gordana, a Petar Pai slijee

ramenima u znak da govori istinu. Ta kruta vijest slomi Branden

burga. Strovalile su se sve njegove nade. To ne moe dopustiti i
ponud Gordani:
- Ipak u vas izvesti iz dvorca ako mi kaete...
- Prekasno, knee.
Brandenburg se osjea poraen. Pencinger je zakoraio na pu njegove
sudbine koja mu je as prije obeala otvoriti vrata u davne snove,
mrko pita lakrdijae:
- Kada je doao taj lupe? to hoe?
- Da uzmognem odgovoriti na vae pitanje, knee, morao bih biti
sveznajui. Mogu vam jedino kazati da va katelan kune i grdi potka
stelana, a moda ga je ve i zaguio.
- Zato? - udi se knez.
- Zato to se opio i nije izvrio zapovijed da pomogne onome ujutre
oteti gospodu Gordanu. to e mu sada sin bez majke?
- Tako je, ja sam opio potkastelana, samo tome moe zahvaliti
plemenita gospoda da je jo ovdje pod mojom zatitom.
- Na svaku vau rije udaram peat - veli Petar Pan svojem gospodaru
podrugljivo.
- Vidjeli ste katelana? - pita Gordana lakrdijaa.
- Projurio je pored mene i, ne pogledavi me. Blijed je u licu kao da
je mjesec dana leao u postelji, a sva mu je glava povezana. Usta su
mu puna pjene.
- Doao je suditi potkastelanu to sam ostala u dvorcu.
- Sasuo je nad njim sve gromove. Iz njegovih rijei razabrao sam
ovo: taj gospodin koji se danas prije podne ovdje razmahivao i zapovi
jedao kruto je optuio pijanicu jer mu je barun doviknuo: "Ovako
ranjen
moram sjesti na konja zbog tebe, to bi me moglo stajati ivota."
Dakle, jo
uvijek imamo nade da bi ga avo mogao odnijeti, i-, IHJ
Mladi knez nemono se sputa u naslonja: D
- Onda je sve propalo. , f>V|
- Gospodine knee, zapravo ste to skrivili ino vi - spoitne
Gordana.
- Ja? - zapanji se on kao da su ga probudili. ^ Kako to mislite,
plemenita gospodo?
204

Odvie ste dugo otezali. Dobar dio vremena prolo je od asa kad
otili s gospodinom Petrom Panom. Da smo odmah otili iz dvorca,
StVli biste ve^ kra1.je\ ica Ivana u rukama, moda jo prije nego
to bih ja
stigla na Brezovicu
Kao uhoen alcem, trgne se sa sjedala. Nanovo oivi nadama i

eotovo sklapa ruke pad Gordanom:

- Plemenita gospodo, ako je tako blizu, onda. onda recite...
Bila sam spremna i/igrau Icncingeia u \a;-u k ori M Vi ste oduljili
i onemoguili Dakle, ekam dok ne stvorite novu priliku. Pokua li
barun
pritisak mukama, znajte: moram kiaiievia predan nienni km; im;,
mojeg
To je i/rekla brzo i izila. Za njom odlazi Stjepko. Oboje se ure
hodnikom. Pred njegovim vratima Gordana mu apne:
Rekla sam ti. Stjepko sumnjam da. u jo danas biti u Brezovici.
Nisam se odvie nadala, zato nisam ni toliko poraena kao ti.
- Tko bi mislio da e knez misliti na prevaru?
- Okrueni smo mtko\ inu >- kojima nc\alja -1-, lapaii s.t\c/a nojoM.-brinuti kako emo izigrati njihove lopovtine. To je sada polazna
toka
nae borbe.
Ovo je pravo kolo to nas okruuje. Ali ekamo odvano. On ulazi u
svoju sobu, a ona pohita nekoliko koraka dalje u svoju
odaju i za sobom zasune vrata.
U blagovaonici je ostao Brandenburg, proklinjui dolazak svojeg
katelana, dok Petar Pan b>, a MIIIO dr\ i. na ,^> >i ui otnmj
kneeve Ijutine: Taj barun sjeo je na trbuh vaoj sudbini. Ako ga
odmah ne zbacite, /drobit e vam utrobu.
bplaenzbog kasie,am>\a dolaska, knez izgubi sigurnost i ne zna to
bi uinio pa se obraa Petru Pan u:
- to da sada radim?
- Pozovite svog savjetnika Pencingera i pitajte njega.
- Ne ostavi me sada, Petar Pan. Savjetuj me.
- Tu vie nema pomnu. Osim. ali l\iKrtu:_i u /aokrenete debelim
vratom. Bacite ga iz dvorca- Harem pokuani.-, do avola. Imate ga u
ruci: htio vas je otrovati, to mu spoitnite i otjerajte ga.
Na hodniku zazvece mamu/i Pencingerova povezana glava pomoli se na
vratima. Blijed, strahovito mraan, ulazi u blagovaonicu:
Vaa kneevska milost, io a to dogodilo na dvorcu pod vaom vlau?
Pitanje djeluje na kneza izazovno i bijesan vikne:
- Kamo ste odveli zarobljeniina sina? .: . "
Na to pitanje Pcncmter se potpuno mirno smijei:
-- Knee, yi niste ispavani? i
Dotle Petar J?an obilazi i ogledava kastelanovu glavu pa se grohotom
snuje:
Uzalud je povezao ^la\ u, ipak mu je iscurila pamet. On misli da tu
Pred nnm ne stoji knez gospodar: ve neki pustopani djeai.
r 11 opomenu shvati knez i dosjeti se da ga Pencinger ponizuje.
Kl>rakne k njemu pa gordim glasom pita:

1 - Tko ste vi ovdje?

Lukavi katelan ponizno odgovara, klanjajui se duboko: jj
- Oprostite, vaa milosti, inilo mi se da zbijate sa mnom ale ktj
mi spoitavate da sam ja oteo zarobljenika.
- Jest, vi ste ga oteli, samo vi.
- Zato bih otimao zarobljenika kojeg uvam u dvorcu za vas kralja?
- Ni za mene, ni za kralja, nego za gospodina Verbecija i one koj
imaju s njim namjeru zarobiti kraljevu volju, sputati mu ruke.
Smjesta m kaite kamo ste jutros odveli djeaka?
- Zaista, pamet mi zastaje, knee. Smirite se i molim da razvidim su
je. Htjeli ste od vratara saznati nije li moj pouzdanik odveo iz
dvori Gordanina sina? Budui da se to nije dogodilo, naravno, vratar
nita o| zna.
- Ne zna jer ste mu zaprijetili smru ako mi kae istinu. Pouzdanik
budimske stranke udi se kneevoj hrabrosti pa i dalji mirno
odgovara:
- Ne bih htio da bude suvie buke u dvorcu zbog prisutnost rimskog
poslanika. Zato vas molim: razjasnite sve mirno. Nitko ne mol izii
iz dvorca, a da mu vratar i straa ne otvore veu i ne spuste most,
- Gospodine knee - ivo upadne Petar Pan - to je divno tc govori
gospodin barun. Prema tome, Damir mora biti u kui. Traimo gaf,
I ve je poao k vratima, ali ga zaustavi barunove pitanje: " <N Tko vam je, knee, javio da je nestao Gordanin sin?
- Ona sama, sva oajna.
I sada je Pencinger jo napadno miran. To iznenauje kneza, 4
naroito Petra Pana i ovaj ga otro uzima no oko. Katelan zakima
glavom i primijeti: i
- Ako vam je to Gordana javila sama, onda je sve to njezina spletka i
zato idemo k njoj, knee. Uvjerit u vas odmah to je s Damirom.
Prvi je poao Petar Pan. Ve na hodniku svojim aljivim povicima
najavljuje Gordani da moe odsunuti vrata i pustiti ih u sobu.
im su unili, lakrdija se smjesta postavi u pozu dvorskog
zabavljaa, pokloni se Gordani rijeima:
- Lijepa gospodo, vai oboavatelji eznu pokloniti se vaoj ljepoti.
Ali Pencinger ga prekine da bi pretekao njegove upute Gordani i
hitrtf ubaci:
- Plemenita gospodo, vi ste se prevarili. Va sin nalazi se u dvorcu.
Nezamjetljivi trzaj preleti njenom duom. To bi imalo znaiti daje
negdje putem, poto je Damir stigao kanoniku Pencinger, ponovo oteo
Damira.
Te joj misli prouzrokuju muku, ali katelan je paljivo promatra, a
ona veselo usklikne:
- Nali ste ga? Uistinu? Gdje?
- Da, pronaao sam ga dok su ga vai pouzdanici vodili umom.
Te rijei smute i Petra Pana. Dakle, Pencinger je negdje uhvatio

Damira? Ipak, Gordana ne trepne okom, makar u njoj sve trepti i s

ironijom pita: 1J
206

Tko su moji neznani pouzdanici koji su vodili Damira? _ Om kojima
sic povjerili svoga sina da ga odvedu i sakriju.
Gospodin barun valjda ne dri da sam arobnjak koji preko 7,dina i
opkopa pregov; sa svojim prijateljima?
Vau je ljepota nala saveznika pod ovim krovom. Oni su vam omogliVai sukrivci nee izbjei kaznu, unato tome to sam djeaka
Gordana. meutim, poprima jo stroi izraaj i u tekoj napetosti
ovog asa obraa se kne/u
Molim da mi objasnite ovaj postupak, knee: elim znati gdje je
moj sin.
Brandcnburgu se ini da su ga stisli u klopku i plaho i poluglasno
muca:
Plemenita gospodo, uistinu ja - ne znam nita.
Ali ja znan - usklikne sada Petar Pan.
Okrenuli su se k njemu, a on stade vrlo ozbiljno i povjerljivo
aputati: Da, plemenita gospodu i vi, gospodo. Ja znam rjeenje.
Odmah u vam rei. Fto. sve je udosio djeak. Hoe da se igra s nama
skrivaa i negdje se krije da ga ne motat runJi m majka, ni tko d r
upi. Potrn/u u ua ja I korak ne prema vratima, otvori ih, stane na
prag i iz sveg grla vie: Damire. gdje si? Damire, ja te vidim.
aljivino! Kani mene natkriliti? Ne, nee lako uspjeti.
Gordana paljivo promatra lakrdijaa dok joj dua dre. Knez nikako
ne zna to ima /nati i Pencingerova tvrdnja da se Damir nalazi u
dvorcu.
Meutim, lakrdija se vraa. Prolo je samo toliko vremena da se
Gordana snae i toboe ljutilo vikne Petru Panu:
- Ne zbijajte ale s osjeanjima majke.
- Oprostite, plemenita gospodo - ispriava se on. - Vi velite da je
va sin nestao. Katelan ne zna, ni vratar ne zna. Dakle, mora znati
budala.
- Nisam rekao da ne znam - upada barun - naprotiv, imam
djeaka u dvorcu.
- Ba zato ga i zovem - smije se Petar Pan. - Je li, knee? Idemo
ga pogledati i zagonetki je kraj.
Brandenburg odmah pristane, ali ga barun zaustavi i primjeuje:
- Nije djeak u ovom dvorcu, nego u umskom dvorcu u ijoj smo ga
blizini uhvatili. Sad moram samo ustanoviti tko gaje odveo i kako?
Na to se Gordana jo vie prepad ne. a dvorski luak teku /ah; i ne,
ne *>amo zbog djeaka nego i zbog sebe. Prema tome, otkrit e njegov
in. Gordana se sva uzbuena okrene kne/ir
- On ima mojeg sina, jeste li uli?

Knez je sada vie neun u\ icren daje uistinu Damira odveo Pencinger
uperi jsvoj bijes prema katelanu:
~- Pozivljem vas da djeaka predate meni. Jeste li razumjeli?
--- Pokoravam se - nakloni se Pencinger.
-- Petre Pane, smiesia idi potkastelanu neka poalje u umski uvorac.
Hou da se djeak dovede ovamo.
207

irokim korakom korakne kneev pouzdanik prema vratima, ka* i
Pencinger oslovi Gordanu: -., - Imam neto vrlo vano upitati
gospodu u etiri oka.
- U etiri oka neu odgovarati. Pitajte me pred knezom. Vi ;ie u
njegovoj slubi i nemate sa mnom razgovarati iza njegovih leda. l
velim
ovdje pred licem gospodina kneza: neu \ i . >:> pustiti
da od mene trai bilo kakve izjave kao to je inio dosad.
A on se nasmijei, potvruje, ne znajui o emu se radi.
- Govorio sam vam i traio od vas izjavu o boravitu kraljevia. To
je moja dunost kao prvog slubenika njegove kneevske milosti. Ako
elite pred njim odgovarati, onda ujte: , ; i ^ . u r i L ] s
i mi a ko
Ivana Korvina kojeg elite posjesti na prijestolje protiv zakonitog
sinu kralja Vladislava?
IV M L! j k i . Ki !/jLi\ t m .,: :vatio Kneevo
u\|crenjeda
iza njegovih leda kani dosei kraljevia i poslati ga u Kudim Ali
(Jordanu
obuzima tajni uas, dok katelan opetuje:
- Ne ekam vie ni jednog sata ni asa. Znajte: nikad vie neete
.id|U : :.-: a k Li . L l c l kik1 ^ . , i
k v ^d k~ ^c nala/i K i al|evi?
Nakon toga va e sin tako dugo ostati u umskom dvorcu dok l \ .\m
Korvina ne dobijem u ruke. A vi ete smjesta na slobodu. I
- Ako i dalje ustrajem u utnji? 1
- Tada se pomolite za djeakovu duu.
Upravila je pogled u kneza. On se povukao iza Pencingerovih leda.
Gordana prati njegove kretnje, to Pencinger tono slijedi. Knez joj
iza kastelanovih leda dade znak rukom da nita ne odgovori, ali se
ovaj okrene i uhvati kneev znak. Kao da to nije opazio, ponovo se
obraa Gordani:
- Ako ne odgovorite, vi ete, gospodo, izgubiti sina. I sad se ona
trgne, viknuvi:
- Ni uz koju cijenu neu rtvovati svoje dijete. Radije u sve
priznati] gospodinu katelanu u etiri oka.
Knez osjeti opasnost koja mu prijeti i, ne mislei na posljedice,

baci se] izmeu Gordane i Pencingera:

- Zabranjujem vam da ubijete dijete. To nitko nee odobriti. Ned to
dopustiti. Tu sam ja gospodar. Smjesta se djeak ima preseliti ovamo,
pod ovaj krov, a vi, gospodine katelane, doite sa mnom. Ako se
usprotivite, pozvat u rimskog poslanika neka zna da vi ubijate
djecu.
Odjednom knez poprimi strogost kakvu jo nikad katelan nije
zamijetio u njega. Da ne bi raspravljali pred Gordanom i da ne zovne
poslanika, odmah se pokori pa izlazi s knezom iz sobe.
Petar Pan ih slijedi jer nijedan od njih ne smije opaziti da je bilo
u kakvoj vezi s Gordanom.
im su izali, ona zasune vrata puna brige i straha za sina. j
"Dakle, uhvatili su ga na bijegu?" - pita sama sebe i dre.
l
Pencingerov nastup je miran, siguran i drskiji nego Stoje ikad bio.
SvaJ
je izvan sebe i eka da e joj se javiti lakrdija ili Stjepko. l
I sam knez se uvjerio. im je stupio s Pencingerom u blagovaonicu,
<M|
208

nevjet oia i no drzak Petar Pan, kao uvijek, sjeda u kut, dok se
knez isprsi
pred barunom:
1 _ Vi ste se. gospodine, u ovom dvorcu dignuh nada mnom.
Pokuavate sa mnon gospodariti. Sad mi je jasno zato ste me htjeli
otrovati. Sad je sve ja no
_. Ali. gospodi.!^ t. ne/e - upada on, no ne dolazi do njeci.
Bjesnilo to je ee zahvaalo kneza obuzima ga sada tolikom
snagom da mu na ui., i iic pleh.,. ]L;i; n , i
. U bjesnilu mu je
glas ohrapavio: ,.
- Vi ubojica, trovatelju, izdajnice! Podmukla nitarija! Za sve ete
odgovarati pred kraljem Htjeli ste iznuditi od Gordane priznanje da
ja nisu o tome ne saznani,
Te rijei raspale lukavog katelana pa se uzvie:
- Moja je dunost bdjeti nad vama da ne zapadnete u mreu te ene.
Ali tek to sam dan i no bio odsutan, ve ste pali rtvom svojih
strasti. Vi ste pomo.1 bijeg njenom sinu. Da vi. Sto vam je za to
obeala?
Eto! Boji se da mi nije obeala kraljevia Ivana. Je li? ceri se
knez u nekoj radosti da k uhvatio katelana na djelu.
Ta misao pokree njegovo raspoloenje do Vesotv h,! n >-,;. Sve to
je dosad Petar Pan svojim spletkama natovario na leda baiLim
Pencingeru, sve se to sada okupilo u kneevu mozgu, sve mu je to sada

vjerojatno i jasno. U sve vjeruje kao u bjelodani Cin i od toua

Hiicdi \ e tiuiMiiie vie. a glas odjekuje kroz hodnike i trijemove:
Meni podmeete svoju podlost? A va je ovjek dolazio ovamo u ovaj
dvorac danas u zoru i oteo dn.vaka Uok smo svi mi spavali? Zato ste
priredili gozbu da se opijem do zore, da zaspim vrstim snom, a da vi
moete raditi /a one koji vas placaiu i; Uiuiinu; protiv mene?
Sve te misli zapanjuju katelana Tko mu je to mogao sve doaptati? Da
je sve to svojom glavom smislio, nikako ne moe \ K.U ali l L u d. >
L, sebe kao da trai krivca. Petar Pan os|ecn na sebi barunov pogled
i ba zato izbulji oi u kneza kao da se sam udi njegovim
pretpostavkama. Ovaj i dalje vie. a Pencinger ima vremena
razmiljati o vrelu iz kojeg su potekle te objede. Kad je knez
zausuisio rije, barun mu uzvrati:
Sve vie opaam da ste za vrijeme mojeg odsustva prekinuli obeanje i
odvie razgovarali s onom ciiuia Samo je ona. dijiuila iaV. \ im
spletkama Ona vas je zavela Vi ste pomogli u bijegu njenom sinu. To
ponovo naglaavam. Vi oito niste svjesni da ie time poinjeno
i/daM\o Prema vladi i kralju.
Te rijei raspalie kneza i on potri k barunu da e ga udanu Ali
ovaj uzrnakne iza stola i vikne:
Zaboravljate svoje kne/e\sko dostojanstvo! ,or .7: Napolje, smjesta
wpod ovog krova! Napolje iz mojeg dvorca,
- Postavila me ovdje via vlast od vas, knee!
ovd , akle-stnaje? Via \k;L _V. . _ d\orae pripada metu. Ja
sam baceV kk 8spodar- $"> ne posluate, naredit u slugama da
vas
209
l GORDANA VIII


lfl Petar Pan klie od radosti:
Sl>j.
l
^ "Svreno je. Gordana je postigla to je htjela. Njezini
neprijatelji
riBarili su jedan na drugoga. Sad e joj borba protiv njih biti laka.
Divno
fd su oni pobijeeni." *,
*;! Dok ovako razmilja, lakrdija promatra Pencingera.
<
1 Nijedne rijei nije odgovorio na kneev izljev bijesa. Samo sive
c
kao dva magina stakla, navijestile su mranu odmazdu.
Barun se okrene i ostavi blagovaonicu.
Ali mladi je knez nastavio vikati, prijetiti se kao da je jo uvijek

| njim protivnik.
Napokon mu je ponestalo rijei i zamaha. Zaustavio se i red sohe i
pogledao Petra Pana. On jo uvijek sjedi u kutu. Kose oi zrazavaju
zadovoljstvo. Knez tiho upita: iJ
- Kamo je otiao? Moda e Gordanu prisiliti da oda l laijevia"
- Nee mu ona otvoriti vrata, a razbijat ih nee u [ risutnosn
rimskog poslanika. Prije svega, pozovite ljude iz dvorca i objavite
neka nitko ne slua katelanove zapovijedi.
- Zovi mi odmah sluge.
I ve pohita na vrata, pozove slugu. Knez mu naloi neka o o/o u- s\
muko s dvorca gore. ,
Dok je sluga potrao da izvri zapovijed, Pencinger je ve hitao u
prizemlje. Tamo ga eka potkastelan prepun straha. Polako se >jea
dogaaja prole noi i s uasom oekuje posljedice svoje pijanke.
)ko njega u sobi stoje vojnici koji su dopratili baruna. Tu su
strae.: ue i vratar. Sve je morao sazvati na barunovu zapovijed i
ve dugo ekaju r njegov povratak od kneza.
u"i \ie
l
i uprej
d
Napokon ulazi. U licu mu prijetea Ijutina. Svi trnu, a potkastelan.
Najprije se Pencinger okrene vrataru:
- Gdje su vojnici koje sam ostavio da uvaju ovaj dvorac?
- Otili su na vau zapovijed, gospodine barune.
- Nikome nisam dao zapovijed da se makne odavde - ubojiti pogled i
pitanje na potkastelana. Ovaj muca:
- Ne znam kamo bi otili.
Vratar objasni Pencingeru Luciev nalog od danas u zoru.
- Zapovijedio je neka est naoruanih vojnika pode s njima, i
etovoda Stanislav je otiao. Samo su kratko vrijeme bili u dvorcu.
Sve mu je jasno. Draeniev katelan uzeo je sa sobom vojnike za
otmicu Jasenke, ne brinui se nizato drugo. Draeni mu je ve
nekoliko puta priredio zbrke sa svojim odredbama, a sada mu je
zapravo pomrsio osnove. Ljutinu iskali na potkastelana.
- Tako se, eto mogu pouzdati u tebe. Ostavio sam te da me ,
zamijeni, a ti posegnuo za vrem. j
I kune ga i grdi, a onda se izvie na sve ostale: . i
- Svi ste vi ovdje pod mojom vlau. Upamtite. Tko se usprotivi l
mojoj zapovijedi, gubi glavu. Kneza je uhvatila bjesomunost od vina
i tko l
uini to on naloi, bit e smaknut. Neak gospodina Verbecija stii
ej
ovamo da nad svima vama preuzme vlast. m

Onda sjedne, napie pismo, prui ga jednom od prisutnih momaka i

nd _ Tjeraj konja to bre moe i nosi ovu poruku gospodinu
Draeniu. Probudi g, _ spava. Ni asa ne smije ekati.
Istrao je iz sobe dok je Pencinger ispitivao vratara:
Sad govori ak, ti je ivot drag: tko je odveo iz dvorca djeaka
zarobljene gospode.
_ Vaa milosti, nitko ga nije odveo.
- Ubit u te na i: ako odmah ne kae. Knez te naputio da
zarobljenog djeaka pusu- dvorca? Govori. ovjek dre. klekne i
kune se:
- Da mi je /apo\ ijed kralj, rekao bih, ali nitko mi nije nita
drugo zapovijedio. nego gotpodin potkastelan da otvorim vrata Petru
Panu.
Barun natri na mamurni ^ zamjenika, viui izvan sebe:
- Ti si mu dao otvoriti vrata da odvede zarobljenika? Glavu polaem:
nije vodio ilj<.cak.i. ve samo pse.
- Jo si pijan, huljo. O kakvim psima tian i Vrataru, ujei me? Ka/i
sve.
Smrtno blijedi nesretnik klone i pripovijeda \- , l,: n nosio u
\reci pseto i drugo vodio na uzici, xako je plivao s psetom, a svi su
to gledali svojim oima.
"Plivao s psetom, nosio jednoga u vrei, a drugoga vodio?" - opetuje
katelan zapanjeno.
Ne moe shvatiti Ne moe prozrijeti. Valjda nije i on pripit i ne
moe nita ra/umjeti?
Onda krikne na potkastelana. Ovaj pokuava iznova prikazati alu,
ali je Penemger smatra i/n to vidjeli i potvruju
da je tako bilo.
l rimski poslanik gledao je s nama alu - dosjeti se potkastelan da
olaka svoju krivnju.
To baruna ponuka th; ide gore k Stjepku i da ga ispita.
Mladi ga sveenik prima smijeei i brine se za njegovu ranu. Barun
brzo neto izgovara, a on.:._ ..^/n , to se to zbilo s Petrom Panom
i nekim psima u vrei, a Stjepko mu pripovijeda:
- Bila je odista neviena ala: lakrdija je savjesno ispunio vau
zapovijed. Zabavljao nas je prekrasno, a na kraju izveo onu plivaku
ludoriju s psetom u vuJ
- Kako? Zar je to istina
iva istina. Doplivao ic s n^ciom naoadcd ^MJu, Svi smo straa-ri" da
nas ne pov ue za nos. I zaista, izvrio je svoju zadau slavno.
Barunu semi da ga osunl|n/dt.i\,i paimi, l\in<>\o i i 11 i .i ,
^la zanima.
. , L)zeo J*-1 d\a psa Ako mu jedno ne bi htjelo plivati. A ba ono u
reci bilo Jc silno komino. PJ "kv.u,- ^, lajalo, htjelo je silom
iskoiti iz eprnicne platnene tamna Uistinu, savrena ludorija.

teta da to niani vidio.

Vjena teta, taj lakrdija bio bi ures na najraskonijem kra2U

tujj
Ijevskom dvoru. Svaka mu ala vrijedi. Zapovijedite mu neka to opetuj
da vidite.
Prostodune Stjepkove hvale ponukaju Pencingera da se b
oprosti, obeavi da e se vratiti kad obavi svoj posao. ..,
Barun side u prizemlje. Tu nae slugu koji mu javlja kneevu poruku
neka sva muka eljad doe gore.
- Idi knezu i reci da e svi doi kad ih ispitam o plivakoj lakrdiji
dvorskog luaka.
Zatim se okrene k vrataru, strai i vojnicima koji jo stoje u
kastelanovoj sobi.
- Svi ete sa mnom da uvamo vrata orujem u ruci. Nitko iz ovog
dvorca, ni knez, ni gosti, ne mogu izii. Tko bi se usudio posluati
bilo iju zapovijed, osim moje. gubi glavu. Sad idite.
Kad je ostao sam, stade razmiljati, a onda upita potkastelana:
- Gdje se nalazi Gordanin potkastelan Mladeni?
- Tamo dolje s onkraj dvora u sobi kapetana vojnika. Ne smije si
odande maknuti. Vi ste tako odredili ve davno.
- Znam. Tada sam morao Mladenia odstraniti jer luduje zi Gordanom.
Rekao sam da u tu njegovu ludoriju iskoristiti kad budi vrijeme.
- ekao sam, dakle, vae zapovijedi i drao ga tamo.
- Ali si morao vie panje posvetiti tom ovjeku, esto s njinl
razgovarati da sazna koliko bi mogao biti odan svojoj gospodarici,
Mislim da on uvijek lae. Kapetan i njegovi ljudi se jo nisu
vratili? i
- Zarobio ih je neprijatelj. Ipak ih nee dugo hraniti, to im se ne
bi
isplatilo. -,
- Ali su ih razoruali. Dakle, treba spremiti sve to je oruja m
dvorcu. Kad stignu Draeni i Ferenci, zarobit u kneza, a Petra PanJ
baciti u tamnicu. Pridrui li se Brandenburgu, moe i ti s njim
dijeliti] leaj.
- Nikad mi ne bi palo na um sluati koga drugog, osim vas.
- Zato si dao otvoriti vrata Petru Panu?
- Bio je bijeli dan, a radilo se o ali. I rimski poslanik elio je
vidjeti
tu toku, l kunem se: nije vodio Damira. U vrei je nosio psa, lajao
je
otimao se. Svi smo to vidjeli. :
- Da, to ste sve vidjeli, a ipak su vas prevarili. On je iz dvorca
izlazio s psima, a dotle je djeak na nerazjanjen nain svakako

pomou lak ri jaa umaknuo. U vei je tmina. Tko zna kako je Petar
Pan zavara vratara. A sad idi i dovedi Mladenia. Ako bi knez htio
uzjahati prij-nego stigne pomo iz umskog dvorca, upamti: zaprijei
mu izlaz silom Budi spreman.
- Sluam vau zapovijed.
Pencinger ode iz sobe prvi, a za njim ide potkastelan.
Ve se posve otrijeznio. Sjea se svih doivljaja ove noi i tek
oekuje da e se ve jednom pojaviti Marcela. Jo je pijan od njezi
ljubaznosti i napadne sklonosti kojom ga je odlikovala te noi.
U hodniku mu se priini da je uo na stepenicama baruniin glas
Zaustavi se i prisluhne. Uistinu ljepotica silazi u dvorite.

Spazivi svojeg udvaraii, nasmijei se, primi njegov pozdrav i
povede n ii m ra/govor da na kraju mu/L poetici ono /bog ega jL
/.ipi a \ o sila/Ila, traei ba njega:
Obeali ste mi juer da u vidjeti ljepoticu koju knez ovdje sakriva.
Ako ispunile obeanje, i ja u isplatiti svoj dug.
Njen dug? Sjea se. Obeala mu je vreli poljubac ako joj pokae
Gordanu. Okrivljuje je zbog Danijelove hladnoe. Uza sve napore nije
mogla namamili Da n ne I a Ja unm>\ i ute odnose l /a l ud se 11
tulila iu n, u noi sluala savjete Peti a Pa na da pod |at i u
niemu ljubi.inui n. Tome moe biti kriva samo druga ena Jo ljepa
od nje. Dakle: zarobljenica. Sila je da stekne dokaze Hoe da je
vidi, a to e postii samo preko svojeg udvaraa.
Nemirno pogleua potkastelan na ulaz u veu i apne joj:
Bacili ste me na muke. Tu me eka srea, a tamo je Pencinger spreman
na ubojstvo. Ne bih htio otii na drugi svijet da ne okusim vae
usne. urim se da izvrim barunov nalog, a onda u...
Ni koraka dalje. ega se bojite? to se dogodilo? elim znati kakva
vam prijeti opasnost.
l odvie mu godi njena briga i brzo joj iskae sve to je znao o
Pencingerovoj svai s knezom i udnim odredbama. A.pri tom je moli
neka ne kazuje nikome u dvorcu ni rijei.
urim se. a im naem vremena, doi u da ispunim vau elju. Sav je
opojen njenom ljepotom i nadom u njeno uzvraanje pa se pouri u
drugo mani dvorite kneevskog grada, gdje ivi zarobljeni Gordanin
katelan M kukmu
Naao ga je lee^. Nije se ni maknuo.
Napokon ste se sjetili i mene u ovom dvorcu? - pila mrko. Gospodin
katelan Pencinger zapovijeda da doete k njemu. Neto se. dakfe.
\a/r.o dogodi K i kad ga /ove barun. Prije su ga drali u samom
dvorcu, a sada |c moi a o e a miti o\ d]e u di auoimhonsui.daleko od
Gordane. Sve to Vrijeme, otkako su ga posve odstranili iz njezine
blizine, ami od svih zahoi a.\ ljeti i naputen U toj osamljenosti
preputen je svojoj strasti prema lijepo, gospodarici i neizvjesnosti

o nainu njenog ivota. To mu je bila gotovo nepodnoljiva muka. Zato

poziv baruna Pencingera smatra pravim osloboenjem.
Odmah se uputi s polVasielanom Putem ga ispituje o Gordani. Ovaj mu
se ne usuuje nita saopiti i alje ga gore na obrambenu kulu kako
je "Povijedio Pencinger
Mladeni se nade pred njim, na to ga barun promotri i pita:
Vi ste oito kttdgod uli da su kneeve oi svojedobno odvie
^lutale k vaoj gospodarici1
Znam. to je bilo na Griu vrlo davno.
Ta
vjest
Eto vidite, danas \c km , tako /aiiia dn n u vau gospodaricu daje
I1ustio na slobodu njenog sina.
[, . C" "J-"! *U|I^)M
IJ"miira,onda ljubi Gord
"o je da se geJLo nemilo dogodilo u njegovoj odsutnosti. Barun
ti jer mu odaje opasnost. Ako knez otputa

312


Ijevskom dvoru. Svaka mu ala vrijedi. Zapovijedite mu neka to opetuj
da vidite.
Prostodune Stjepkove hvale ponukaju Pencingera da se b
oprosti, obeavi da e se vratiti kad obavi svoj posao. ,.,
Barun side u prizemlje. Tu nade slugu koji mu javlja kneevu poruku
neka sva muka eljad doe gore.
- Idi knezu i reci da e svi doi kad ih ispitam o plivakoj lakrdiji
dvorskog luaka.

Zatim se okrene k vrataru, strai i vojnicima koji jo stoje u

kastelanovoj sobi.
- Svi ete sa mnom da uvamo vrata orujem u ruci. Nitko iz ovoj
dvorca, ni knez, ni gosti, ne mogu izii. Tko bi se usudio posluati
bilo iji zapovijed, osim moje, gubi glavu. Sad idite.
Kad je ostao sam, stade razmiljati, a onda upita potkastelana:
- Gdje se nalazi Gordanin potkastelan Mladeni?
- Tamo dolje s onkraj dvora u sobi kapetana vojnika. Ne smije &
odande maknuti. Vi ste tako odredili ve davno.
- Znam. Tada sam morao Mladenia odstraniti jer luduje zi Gordanom.
Rekao sam da u tu njegovu ludoriju iskoristiti kad budi vrijeme.
- ekao sam, dakle, vae zapovijedi i drao ga tamo.
- Ali si morao vie panje posvetiti tom ovjeku, esto s njirt
razgovarati da sazna koliko bi mogao biti odan svojoj gospodarici
Mislim da on uvijek lae. Kapetan i njegovi ljudi se jo nisu
vratili?
- Zarobio ih je neprijatelj. Ipak ih nee dugo hraniti, to im se ne
bi
isplatilo.
- Ali su ih razoruali. Dakle, treba spremiti sve to je oruja u>
dvorcu. Kad stignu Draeni i Ferenci, zarobit u kneza, a Petra
Pan*j
baciti u tamnicu. Pridrui li se Brandenburgu, moe i ti s njim
dijeliti i
leaj. 1
- Nikad mi ne bi palo na um sluati koga drugog, osim vas.
- Zato si dao otvoriti vrata Petru Panu? *|
- Bio je bijeli dan, a radilo se o ali. I rimski poslanik elio je
vidjeti i
tu toku. I kunem se: nije vodio Damira. U vrei je nosio psa, lajao
jei>
otimao se. Svi smo to vidjeli. l:
- Da, to ste sve vidjeli, a ipak su vas prevarili. On je iz dvorca
izlazioj s psima, a dotle je djeak na nerazjanjen nain svakako
pomou lak ri- jaa umaknuo. U vei je tmina. Tko zna kako je Petar
Pan zavarao vratara. A sad idi i dovedi Mladenia. Ako bi knez htio
uzjahati prija nego stigne pomo iz umskog dvorca, upamti: zaprijei
mu izlaz silom. Budi spreman.
- Sluam vau zapovijed.
Pencinger ode iz sobe prvi, a za njim ide potkastelan.
Ve se posve otrijeznio. Sjea se svih doivljaja ove noi i teko
oekuje da e se ve jednom pojaviti Marcela. Jo je pijan od njezin^
ljubaznosti i napadne sklonosti kojom ga je odlikovala te noi.
U hodniku mu se priini da je uo na stepenicama baruniin glas.
Zaustavi se i prisluhne. Uistinu ljepotica silazi u dvorite.


Snazivi s\o]eg utlvaraa, nasmijei se, primi njegov pozdrav i
povede njim razgovor da na kraju nuve postii ono zbog ega je
zapravo silazila, traei ba njega
Obeali ste mi juer da u vidjeti ljepoticu koju knez ovdje sakriva
Ako ispunile obeanje, i ja u isplatiti svoj dug.
Njen dug? Sjea se. Obeala mu je vreli poljubac ako joj pokae
Gordanu. Okrivljuje je zbog Danijelove hladnoe. Uza sve napore nije
mogla namamili Danijela na u nm u i M are od im-c Uzalud se trudila
itavu noi sluala savjete Petra Pa na da pod ja n u HV mi.
]jiihi>nn>i u. Tome moe biti kriva samo druga /ona Jo ljepa od
nje. Dakle: zarobljenica. Sila je da stekne dokaze. Hoe da je vidi,
a to e postii samo preko svojeg udvaraa.
Nemirno pogleda potkastelan na ulaz u veu i apne joj:
Bacili ste me na muke. Tu me eka srea, a tamo je Pencinger spreman
na uboJMU Ne bih htio otii na drugi svijet da ne okusim vae usne
urim se da izvrim barunov nalog, a onda u...
Ni koraka dalje. ega se bojite? to se dogodilo? elim znati kakva
vam prijeti opasnost.
I odvie mu godi njena briga i brzo joj iskae sve to je znao o
Pencingerovoj svai s knezom i udnim odredbama. A .pri tom je moli
neka ne kazuje nikome u dvorcu ni rijei.
urim se a im naem vremena, doi u da ispunim vau elju. Sav je
opojen njenom ljepotom i nadom u njeno uzvraanje pa se pouri u
drugo ma n K- dvorite kneevskog grada, gdje ivi zarobljeni
Gordanin katelan Mladuiuc.
Naao ga je lecu Nije se ni maknuo.
Napokon ste se sjetili i mene u ovom dvorcu? - pita mrko. Gospodin
kaMdan Pencinger zapovijeda da doete k njemu. Neto se. dakle. \a/m>
dogodilo kad u a /nw h.n i.n Prije su ga drali u samom dvorcu, a
sada ie moiao amiti ovdje u drugom dvoritu,daleko od Gordane Sve
to vrijeme, otkako su ga posve odstranili iz njezine blizine, ami od
svih zalvi a\ l]en i naputen U toj osamljenosti preputen je svojoj
strasti prema lijepoj gospodarici i neizvjesnosti o nainu njenog
ivota To mu je bila gotovo nepodnoljiva muka. Zato poziv baruna
Pencingera smatra pravim osloboenjem.
Odmah se uputi s poikasielanum Puiem ga ispituje o Gordani. Ovaj mu
se ne usuuje nita saopiti alje ga gore na obrambenu kulu kako je
zapovijedio Pencinger
Mladeni se nade pred njim, na to ga barun promotri i pita:
Vi ste oito jUdgod uli da su kneeve oi svojedobno odvie zalutale
k vaoj gospodarici
Znam. to je bilo na Griu vrlo davno.
Eto vidite, danas ieVn tako zaljubljen u vau gospodaricu da je T^tio
na slobodu njenog sina.

Ta ga vijest zaprepasti jer mu odaje opasnost. Ako knez otputa

nam,ra. onda ljubi Gordanu ^Slutio je da se fleSjo nemilo dogodilo u
njegovoj odsutnosti. Barun

212


* - Damira su izveli iz dvorca. To je uinio kneev ljubimac
Petar Pan. A knez ne ini usluge enama bez naplate.
Bradom obraslo Mladenievo lice izraava prepast. Barun asak eka
da ga jo vie razdrai i onda primijeti:
- Ne znam jo nita o toj stvari i zato se obraam k vama. Recite:
moe li se predmijevati da bi vaa gospodarica usliala kneza? <(
- Nikako ne vjerujem. Ona je kreposna ena - tvrdi on. dj,
Lukavaki katelan primijeti:
ij.- - Ali tu se radi o majci. Moda je majka bila spremna na sve?
" - Ne, nikad to ne bi mogla uiniti, ali moda je knezu samo da|
nade kako bi joj oslobodio sina. l
- Dijelim s vama to mnjenje. Majka je slabija od kreposne eo| Moda
vie ljubi sina nego mua. Dodue, prolo je est tjedana to iv
rastavljena od njega.
- Svejedno, ona nee prihvatiti kneeve elje. *w*.lu
- Ipak je knez oslobodio sina ispod moje vlasti.** ^ ,,
- Ona mu je dala nade, ali ispuniti nee.
- Ali ujte to sam doznao. Knez ne poputa i trai naplatu, a dj
bude sam u kui s Gordanom, odredio mije neka smjesta ostavim dvorac
Istjerao me. Ali ja neu posluati, jer su mi iz Budima naloili da
04 Gordane iznudim neka mi preda kraljevia Ivana. Kad to uinim,
neka j^ pustim na slobodu. Knez, naprotiv, hoe da se okoristi. Sad
stojim tu jai protiv svoje volje kao branitelj kreposti vae
gospodarice da ne padne t ruke knezu. Hoete li mi se pridruiti?
- Uvijek za obranu svoje gospodarice.
- Znao sam, vi ste joj vjerni. Dakle, uzmite ma i budite spremni ako
vas zovem u pomo, bilo u dvorcu ili ovdje. Proglasio sam kneza
zarobljenikom. Menije od Budima naloeno: ako se usudi pribliiti
vaoj gospodarici, neka ga odmah zdrobim. Gospoda u Budimu su svjesna
posljedica ako tkogod plemenitoj gospodi uini togod naao. Od nje
se jedino trai priznanje gdje skriva kraljevia, ali se ima uvati
njena sigurnost. Kad bi ona htjela izrei to traim, onog asa bih
je oslobodio pogibelji kneeve nastrljivosti.
- Rekli ste to gospodi?
- Nije htjela sa mnom razgovarati u etiri oka, ve samo pred knezom.
Pred njim, dakako, to ne mogu rei.
Premda se Mladeni uvjerio o barunovim spletkama, ovo mu se ini
vrlo vjerojatnim, a Damirovo osloboenje ispuni ga strahom i

ljubomorom. Zar bi majka po tu cijenu spasila sina? Ne, nikako! Ona

je samo zavarala kneza, a sad se on kani posluiti njenim obeanjem.
A katelan ima nalog da sazna samo za boravak kraljevia.
l kad bi ona progovorila, barun bije oslobodio kneeve vlasti, l zove
njega u pomo. To je gotovo usreuje i on se ponudi:
- Kad biste meni dopustili da govorim s njom, pokuao bih je
nagovoriti da se oslobodi dvorca.
- Zato sam vas i pozvao. Eto to sam naumio. Kneza sam dap zatvoriti,
a vas sam odredio da nju uvate.
Mladeni osjeti da za njega nastupa novi preokret.
214

Nita mu se ne im vjerojatnijim nego da se kneevo oduevljenje za
Gordanom ponovo razbudilo, a ona je to iskoristila za Damirovo
osloboenje, l nita mu nije razumljivije nego da se Pencinger obraa
njemu:
LI dvorcu boi.r i u/vikni ^.^t - veli dalje - koji je uzeo u zatitu
vau gospodaricu j ba zato me knez eli izbaciti da bi lake mogao
maknuti sveeniku ja sam ga ukonaio uz Gordanine odaje, samo da
kne/u zakrim put d( r . Sve ete vidjeti na svoje oi i uvjeriti se
o pravoj istini. Budim smuti a vau gospodaricu Saveznicom Hrvata
koji se bune protiv vlade, ali Budim trai od nje samo to da otkrije
tajnu svojih zemljaka, ali ni/a-tV- ne bi dopustili da tko dirne u
njezinu ensku ast. Prema tome, vas; . dunost stupiti na nau
stranu, protiv kneza.
Da. mem je mjesto uz vas - odluno odgovori Mladeni.
Znao sam i ste vi vjerni gospodin. Samo je vi moete spasiti, a
nama pomoi da se t K- d< j< ui nita zbog ega bismo morali
odgovarati Hrvatima. Doite sa mnom.
Kad se lijepa foarunica vratila u prvi kat, odlui, toboe, potraiti
kneza, a zapravo je ntjcla \ uljuti l Xi mir,, l blagovaonici joj
priopi Petar Pan da njezin vjerenik jo uvijek spava kao i svi
ostali gosti, ali ne odlazi nego po/ove lakrdijaa daje uo i knez:
Doite sa mnom o; /,i]cdiu probudimo Danijela i svu gospodu. Prijeti
pogibelj.
- Kome? pita knez zapanjeno. - I kakva pogibelj?
Knee. vas katelan Pencinger naoruava u dvorcu sve to je muko.
Svima je nali a da ne sluaju vas.
- Zato se vai ljudi nisu odazvali zapovijedi i nisu doli pred vae
liee - ustukne lakrdija,, zagleda se u zaplaeno kneevo lice. Na
lakrdijaevo ispitivanje Marcela ih dalje upozorava:
Pencinger 1/as kani zatvoriti u vau sobu. Poslao je u umski d \orac
po nekog V\rixx , neaka koji tamo ve due stanuje i po vaeg
prijatelja Kicnaj Dakle, brzo da probudimo Danijela i ostalu gospodu
Du/rn su vas obraniti, knee! Naroito va neak Danijel.

Ne moete n Mibu HL! c r markgrof - veli joj Petar Pan i, ne ekajui

odredbu gospodara pouri se probuditi kneeve goste i naloi i ni
neka u/mu maeve.
Kad im je sve ispripovijeun skok ne Gordani i Stjepku i najavi to se
sprema. Odluili su da oMum k u svojoj sobi, a Gordana e stalno
/akljucavati vrata. ||edutim, vie je zabrinuta za dijete negoli za
"^prijateljstva u dvorcu i pita:
Niste nita uli o Damiru? Uistinu je uhvaen? M Barunovo dran K
ini mi se vrlo sumnjivo - veli on. Nakon razgovora s ( . i i n
vrati se lakrdija u blagovaonicu. Tu "ade zabrinutu Marte]u samu.
Knez je otiao u spavaonicu.
Sto sve to /apu znai, gospodine Petar Pan? - pita ona, "alud
oekujui Damjda.
Ne znam tujfa, osim ono to ste nam.vi saopili. Ako je knez u
U*

pogibelji, onda je i njegov brati. Da niste osvojili potkastelana,
sada
bismo svi mi pali u ruke Pencingera, ali time ste najvie posluili
mladonl
markofagu Danijelu. Vidite kako vam je srea sklona. Vi ga spaavate,
tj|
ga mora ganuti.
- Sve vie sumnjam da mu se ona zarobljena ljepotica vrze po srcu; To
misli i potkatelan.
Ipak se Danijel ove noi previjao od ljubomore. Iskoristite prul liku
koja vam se prua naoigled ove barunove urote. Potkastelan e va|
obavjetavati o svemu to Pencinger kani protiv kneza i njegova
bratiat Tako morate dolaziti neprestano k nama, a lijepi markgrof
bit e stalni] u vaem drutvu. Lako mu moete nositi vijesti i u
njegovu odaju. Bu dete li pametni, ova urota skotrljat e vam ga opet
u naruaj.
- Vi ste genijalni Petar Pan. Slijedit u vae savjete. Ovo je d
prilika.
Nakon pola sata ve su kneevi gosti bili naoruani i okupljeni _
blagovaonici. Danijel se zgraao to se katelan usuuje protiv
svojeg] kneza i predlagao gospodi i knezu da sidu dolje, navale na
baruna i izbace) ga iz dvorca. Petar Pan predloi da uzmu Marcelu za
svojeg uhodu, Danijel se vidno obraduje, poljubi joj ruku, a tada je
pouavaju to joj| valja initi.
a
- Dovoljno je ako saznate gdje se nalazi Pencinger, a mi emog
odmah navaliti - odreuje Petar Pan, i ona odlazi. l
U toj uzbudenosti nitko i ne misli na objed. Svi su se u dvorcu;
razdijelili. Marcela je otila etati dvoritem da vidi dogaaje i

sazna gdje: je barun. Stjepko je stajao na trijemu kao neki tit

Gordani. Sakriven uj obrambenoj kuli, eka Pencinger svoje prijatelje
iz umskog dvorca, a onii iz blagovaonice ekaju Marceline vijesti.
Nad dvorcem sijevaju munje kao pretee crne oluje to se polako
pribliava.
U GUTAR1 STOLJETNE UME
Muki glasovi dopiru do Jasenkina uha. udno utanje, pa opet"
glasovi, onda zviduk, zaudo dugotrajan kao da se nad dalekim nekim
krajem dozivlju noni duhovi, zavijajui kroz doline i ponore i opet
uzdiu nebu pod oblake, nestaju pa se opet pribliavaju kao da su se
spustili i lete oko njezina uha, dodiruju kosu, lice, ruke i diu
uvis njeno tijelo. A ona leti s njima na nekim krilima, mekim kao
perje, leti i slua zviduk tako udan, a opet poznat.
Budi se i otvara oi. Sa stropa svjetlost i zviduk.
"udnog li sna", misli Jasenka. "Zato sam sve to sanjala ba danas
kad moram poi k majci u zagrebaku tvravu? Jelenko e me doekati
kod kipa da se oprostimo. Nema tu ljenarenja. Ustati i poi."
l digne glavu, sjedne. Gleda! .,,->
to je to? Samo oi, oi. .-d i ;;=, <t > ..-V ;

Pokrila je lice da hi se sasvim probudila. Kad je skinula ruke s
obraza, dj ,1K \ jede: "Zar sam s uma sila? Oi zure u mene?" .; >
u* <- >(...,.
Mi smo tu. Mi.
Mi? Tko mi.
Priberite se, gospoice. Ne bojte se. >:.-.;..y;,^v>:
Da se boji. ega? Koga, Tko je taj muki glas to jefMMflji
dovesti k
svijesti?
_ Gucni malo. odmah e ti biti bolje. , ,:
Taj glas po/naje. Onaj prvi ne. Osjea se slabom, iznemoglom. Ali
cdje je to? I pogleda niz drveiu- MIR m neke male kuice ili kolibe,
to li? Osjea da neto pije. olro, estoko. Sva se strese od
estine i gorkosti.
Neim su joj ovlaili elo. Da, sad joj je sve jasnije: i put u
Zagreb, i neki
mladi, i uma. i strah, i one /d c/ne ruke, nekakvo roktanje vepra,
put na
konju i...
- Je li \e bolje. Jasenka?
Mile ljupke oi krenuli; su se za ovim glasom i susrele pogled pun
njenosti, brige i smijeka Samo mu je lice blijedo, vrlo blijedo,
izmueno. Digne ruke i zarida
- Jelenko. gdje sam to?
- Ne uje li vjetar?

uma? Jest, daleka Suma, tamna i pusta, duboka. Sjea se. Oteo si me
onomtovjeku koji me uzeo na sedlo?
- Zato bih te otimao. On mi te donio.
Zamisli se. Nije mogue da su one grube ruke htjele njeno spasenje.
- Mislim na onou glasnika k< ,v:i sm M bojala. Htio me prevariti i
tuko me grubo uzeo na sedlo.
Oprostite, gospbiee, to sam bio tako grub. Htjeli ste skoiti s
konja ba nadomak veprova koji su ni i u ili K i ;ii na-- /au > v,:n
\ ^ iirubo povukao. Molim jo jednom oprostite. Sad prepoznaje taj
glas. I gleda.
S druge strane Jelenka stoji mlad ovjek, crnokos, u sivom oklopu. To
je taj. Sjea se. On je dojahao na cestu i poveo je. I sada je moli
za oprotenje.
Poslao sam ga da ;_ u, me ispred nosa Lukavana i vidi, uinio je.
A ti si me ovdje ekao? ,
Naravno, tako smo ugovorili. .,
On je iz ete "vog oklopnika?
,, ,
Njegov sin. a irui duha; drug. . ...

l bude joj lake pn dui pa odahne. .,., , -; -,,-, .-,, *u,.

s,-,."
A gdje su nai momci i Tereza? -K"V/
:!,,
- Om su krenuli dalu ali u blizini movare izjahao je"t1cestaaeki
mladi, tamnokos, visok i \nak u sivom oklopu i kacigi. .
Kako? Jo jedan tvoj drug?
7~ . e- toJc bio Luka\ L.mm KUK-IIUI HI dali si\ i< iklon da
tebe za\ ara
spn Jc Zarku navijestio d te kane oteti, a da sam gaja poslao neka
te
~~ Kako je mogao rei isto to i tvoj drug?

219


t"--{ - Lui se dosjetio prirodnoj varci. Drugo ne bih ja mogao
uinit nego ovako kakoje bilo, a on je htio da povjeruje.
- A to je arko na to?
- Kazao je da nisi u kolima, nego da e na konju doi do Save krenuo
je dalje. A kad tamo, iz aa uz movaru izjahali su Lui, Stanislai
i njihovi vojnici.
- Jesu li zarobili nae momke?
- Pretraili su kola, a kad te nisu nali, krenue k Savi, mislei da
cei tamo stii poprenim putem. arku su zapovjedili da kola i

povorki odvue u ikaru. I onda su ih uvali. Sve nam je to javio

arko kad yt stigao ovamo u umu s mojim zatitnikom. Sad moramo to
prije na put i dvorac gdje e biti dobro skrivena Draenievoj
osveti.
- Draenievoj? - opetuje ona. Sjea se koliko je putem neprestano
mislila o njemu.
Dakle, taj nitkov kojeg je pustila otii ovako joj vraa?
- A zato bi me otimao Draeni?
- Iz osvete. Povjerio te Luiu svom katelanu. uo sam sve arka veli Jelenko. - Jo nas dvojica nismo izravnali raune.
- Boe moj, taj Lui me uvijek progonio svojim pogledom.
- Znao sam to, nastavi Jelenko - i slutio sam, da e neto pokuati.
- Mene? - usklikne ona. - Kako si to mogao doznati.
- Jo juer u noi saznali smo od preasnog kanonika da e kneev
lakrdija pokuati alu kako bi oslobodio Gordanina sina. Svi smo
danas
u selu ekali Damira, ali zbog sive ete djeak je zalutao u onu uma
nasuprot dvorca. Onuda vodi put iz umskog dvorca u Lukavac. Tako je
morao ovim putem i Lui sa Stanislavom jer su dolazili u dvorac.
Videi
jahae, Damir se popeo na drvo i sakrio u kronje. Lui je slao
Stanislava
da vidi ne eka li tko na opkopima Pencingera i vidio tamo kanonika i
sivog oklopnika. l dok su ekali da precasni i sivi oklopnik odu
ispred
dvorca. Lui je Stanislava upuivao kako mora oteti Jasenku, tjl
Kuevievu sestru. Damir je sluao, ne slutei tko si. A kad je
napokon
stigao kanonik, odredio je sivi oklopnik mene i mojeg druga Vlastana
da
odvedemo Damira u ovo nae tajno zaklonite. I dok smo jahali, moj
drug
me zovne: "uj, Kueviu, priekaj, netko dolazi!" Odmah sam ga
zaustavio. Vlastan me upozori na nekog lugara, a Damir me odjednom
upita: "Imate li vi, plemiu, sestru Jasenku?" Naravno, odgovorim ja.
Zato pita? Djeakovo se lice zarumenjelo od uzbuenja i veli: "Dok
vi
mene ovdje vodite, vaa sestra ide u Zagreb?" Da, rekoh, a ja se
nisam
mogao s njom oprostiti jer smo dugo ekali vas, mladi gospodiiu. l
sada
mi mali junak gotovo istrgne iz ruke uzde i ree: "Gospodine, dok vi
mene
vodite, tamo e taj katelan nekog Draenia oteti Jasenku na putu u
Zagreb." I Damir mi ispria to su ugovorili pod stablom. Meni je moj

zatitnik povjerio Damira, a njegov sin, moj prijatelj Vlastan,

smjesta se^
uputi za tobom. I on odjuri da tebe dostigne prije Luia. \
- A ti si sam otiao s djeakom?
- Da, jer ovamo nisam smio nikoga voditi od naih momaka. Nitko ne
smije naslutiti ovo zaklonite.
- I nitko ne zna za ovo mjesto?
r;;i

Osim vode i nas etvorice. Tu nema kneA-uli lugara? Ne dopiru u ovu
gutaru. l sretno si uma k a u.
Kasnije sam uo umom nekakve glasove. Meutim, nas smo dvojica bili
u sigurnom zakloni . Ovdje kraj nas mogu prolaziti i vojnici,
11 dU Bnt pomogne Jasenki da ustane s leaja. udom se udi. Nalazi
se u drvenoj kuici bez prozora, bez vrata, samo odozgo neka
svjetlost.
-" udna je to koliba: Jelenko.
Ne to je stablo Tko zna koliko godina staro i uplje. Mi smo ga
Hnkran izdubli i u njemu uredili pravu pravcatu sobicu. Tu sam spavao
mnoge no, sa svojim/asu m, UH, kad "., uh.-oih Draenia. VidiSi,
tu je leaj od lia pokriven granjem. Ima i uljanica. Tu je lonac za
kuhanje, zdiela i klupica, a svjetlo-l dolazi odozgo.
Kako ulazite?
Ljestvicama Kad smo u rupi, povuemo ih za sobom.
- Kad te Vlastan J. u, m isu. sam te ja Ijestvama u ovaj na stan.
Bila si bez svijesti. lmam" i raznih pia i lijekova.
- Gdje je arko.1
- l drugom deblu imamo jo jednu ovakvu rupu, samo manju. Tamo smo
smjestili ^Damira. Neka se djeak naspava. Dakle, i on }c ovdje kod
nas?
- Zapravo, on je va spasitelj, gospoice - primijeti glas iza Jelenkovih leda.
Oprostite to sam prema vama bila nepovjerljiva i zahvaljujem.
- Ni asa se jBisam ljutio, bilo je prirodno.
Asadciiid. l I r a. hin A je vrijeme da se neto
zaloi. Evo. tu ima kojeta
To je ponuka da ponudi bratu svoje usluge:
- Hajde, primit u se posla domaice, premda u se u ovoj rupi slabo
snai. Nita alo Hoemo li ostati u ovoj umi?
- Odvest u tebe i Damira u prav i dvorac, samo da prestane vjetar
jer tada mogu lake oslukivati umom
Jasenka je nala u udnoj sobi usred ogromnog da hi. s\epo: :i. hiu>
/a jelo: suhog mesa, kruha, vina i suhog voa i sve spremila za
objed,dok se njezin spasitelj digao Ijestvama da pogleda to radi
Danili. I ona je gledala za njim kakoje nestao medu gustim kronjama

spretno prolazio iz ovog stabla u drugo.

A onda se Jasenka sjeti svojeg putovanja i pria bratu:
- Na putu me uhvaii silna zelja da se v i a im k tebi. im sam
spazila sivog oklopnika. osjetila sam. da ide po mene. a kad sam
odlazila, opet me hvatao tako udan strah. Kad bi to znala majka!
Majci u poslati /arka neka joj kae da si sa mnom, a ona neka ostane
u Zagrebu dok ne minu borbe koje me ekaju.
- Jo e biti borbi.
- Ako Draeni udaii os\eun , bit e, ali pourimo se, valja nam
odavle to prije krenuti da tebe i Damira sklonimo.
219

U KNEEVSKOM DVORCU
Briga za sina i udna urba na dvorcu izvukoe Gordanu iz sobe n"
trijem. Privukla se k zidu i oslukuje kretanje dvoritem ne bi li
ula neto d Damini to bi dokrajilo njenu neizvjesnost.
Katkad je protrao dvoritem po koji lukavaki momak, onda hitro
proao potkastelan, pa izlazio ispod lukova Pencinger, izmijenio
nekoliko! rijei sa svojim pouzdanikom. Po svemu tome biva jasno da
se neto sprema. Od Petra Pana zna to se zbilo izmeu kneza i
Pencingera i sadi eka sukob. Iz polutmine udaljenog hodnika s druge
strane zamijeti hitre korake. Iza stupa pomoli se suhonjava visoka
pojava dvorskog lakrdija"! kako uri trijemom k njoj. Osjea da joj
nosi neto vano. Stigavi posve blizu, apne:
- Pencinger lae da je uhvatio Damira.
- Otkud to znate?
- Mlada barunica Marcela ula je dolje kako je Pencingeru doao lugar
s pet momaka i javio mu da su uzalud traili umom jahaa s djeakom.
Po svemu se raa bi re da je lugar sreo negdje konjanika i djeakom,
a jaha gaje udario po glavi i nestao. Pencinger jo nije poao u
potjeru sam. Kune Luia i Stanislava koji nisu izvidjeti to se
dogodilo i tako je prekasno doznao o Damirovu osloboenju. Ovako je
govorio.
- Prema tome, se barun utekao lai da jo u posljednji as od mene
izvue priznanje. Slutila sam, ali dranje mu je bilo odvie
samosvjesno pa sam gotovo povjerovala...
- Strahovito je bijesan - kae Marcela - oekuje svoje saveznike iz
umskog dvorca da zarobe kneza. Mi smo u manjini, ali branit emo se.
- Pazite. Netko ulazi stubama - upozori ona - krenite s onu stranu
trijema. Ne smiju vas vidjeti u razgovoru sa mnom.
Ve je pohitao ulijevo pa se na drugoj strani otvorenog hodnika
skriva za drvene ograde. A onda ide etajuim korakom.
S Gordanine due pala je i posljednja teina. Osjea se potpuno
slobodnom. Sad napokon ima potpuno slobodne ruke da se probija kroz
neprijateljske redove bilo kojim orujem. Sin, dragi zalog njene

ljubavi, ne nalazi se u neprijateljskim1rukama. Stekla je

sigurnostkao da stoji na bedemu svojeg dvorca, okruena naoruanom
etom. I osjetila se jakom, neslomivom.
Kriomice gleda prema stubama odakle jasno uje zveanje mamuza.
Uspinje se netko od plemikih Pencingerovih pouzdanika.
Bio je Mladeni.
Zapanjena je njegovim dolaskom. To opet neto znai.
Blijed i smuen, prilazi joj, pokloni se i zuri u nju. Sve u njemu
trepe. Ne moe ni progovoriti.
- Kako sam radosna to vas opet vidim - veli ona, smijeei se. Napokon su vas ipak pustili k meni? Kako vam je?
- Teko, gospodarice jer mi nije bilo dano vidjeti kako je vama. Uzalud sam molila da mi dopuste govoriti s vjernim prijateljem-I
gleda ga ljubazno, potpuno uvjerena da ga alje Pencinger s nekom
220

numerom Zaloga nastoji ohrabriti. Otkad je doznala za njegove uc
prema sebi. O*Uila je kao gospodarica zadrati najsrdanije
^Virile On jedini poznaje tajnu hi \.nskih plemii i/ato i u smije
i/a/vati MJitcljstvo tog mukarca koji sav gori tajnim plamenom
strasti.
* * *
Dolje u katelanskom uredu Pencinger nemirno ee. Svakog asa
alje slugu na kulu s pitanjem dola/e n gospoda i/ MimsMig d\oua
Strae javljaju: nigdje se u okolici ne vidi dolazak kak\ ihjahaea. H
a r LI n se ijei da su valjda skrenuli kroz umu i eka dalje Bez
njih Pencinger nee dotai kneza Tek na odredbu dvojice neaka
odlinih diav ni k. poloit e ruku na kraljeva neaka. Neka ona
dvojica snose s njim odgovornost. Tako e zatititi sebe. nasuprot
samom kralju, pa je zato pozvao Ferencija i Draenia odmah u
Lukavac.
Dok eka njihov dolazak, nada se uz Mladenievu pomo zadobiti
Gordanino priznanje pa oekuje i njega.
Napokon je siao s prvog kata i stupio u sobu:
Uzalud, gospodine katelane - veli Mladeni. - Gospodaricu nita ne
moe zastraiti, Ona se niega ne boji i tvrdi kako vi nemate
hrabrosti uiniti njenom sinu neku /U 11 n m se digla na noue s\a
Hrvatska i morali biste odgovarati hrvatskom saboru i svojim
gospodarima u Budim u.
Kad tako govori i ne boji se, tada je saznala da njezin sin nije u
mojim rukama. Ali kako je mogla doznati? Vi ste joj to priznali?
- Nisam lud da joj o tuni govorim. Ali vi se varate, ona niim ne
pokazuje da bi to znala, puna je straha za Damira.
Onda vi nemate snage .mn onu s njom kako bi trebalo. Slabi ste prema
njoj. uzalud krijete, ne da se zatajiti koliko drete za njenom.

ljepotom. Opetovano vam \eiim: ispunjenje vaih elja ovisi o vama.

- Kad bi tako bilo, to bi mi gospodin barun predloio?
- Najprije recite pouzdaje li se Gordana u vau vjernost?
- Svom duom - odgovori on s neto tatine i ponosa.
- Onda se s vama mora upustiti u razgovor o kraljeviu Ivanu i sasvim
je nemogue da ne bi povjerila svoju tajnu kad biste joj nudili
sigurnu pomo.
Pokuao sam s\e sto ML m n; n edil , ali bez uspjeha. I sada sam joj
prikazivao sudbinu sina, a ona se ne boji.
Barun se dade u raznulianie. pa onda prihvati rije:
Vrijeme leti. a meni nenu "diineie Sluajte: ima te samo jedan put ta
\am Budim vrati s\a vaa zaplijenjena imanja i da zadobijete onu za
^Mom gmcte. Blizu ste sree. Moete s Gordanom jo prije veere iz
dvorca.
v Vi ne biste Gordanu nikako pustili prije nego se domognete
la/cnog djeaka, a tada bi ona ostala i dalje nadohvat kneevim
Ju"avnim eljama, a m kal. UK r,,. H-m - njom Mali u Brezovicu. A
zatim: ma su naloili braniti gospodaricu da nitko ne dotakne njenu
ast. Odgovor ga iznenadi, ali se brzo dosjeti:
221

- Naloili su mi da se je ne dotakne nitko od naih, a nema nikakve
odgovornosti za ono to uinite vi, njezin slubenik, l zato uj sad
poto saznam Ivanovo boravite, vi ete s mojom pratnjom Medvedgrad i
uivat ete njenu ljepotu. Evo moje asne rijei! Jo dan" ona
pripada vama. Razmislite dok se vratim s kule. Dok vi odete gore;
moji vojnici osedlat e konja da vas otprate na svadbeni pir.
Jo jednom zirne u Mladenievo blijedo lice i razabere da su njegove
rijei proizvele golem dojam pa ode.
Ostao je u tekoj kunji u kojoj prevladava strast, to lake to mu j
Gordana malo prije naglasila svoju sklonost.
"Ona mi poklanja svoje misli, svoju brigu, sklonost. Ovaj tu nudi
enu naplatom. Moram je sklonuti neka mi dopusti otkrie. Prikazat
joj kako joj sin trpi, vidio sam ga ovdje u dvorcu objeena na
muilin iskoristit u sve, sve, ona mora klonuti i dopustiti da
predam to Korvino derite."
Buni se sada protiv kraljevia i protiv svega to je prije smatra
svetom tajnom i asnom dunou. Barun ga nee slati u Brezovicu, ve
Medvedgrad. I zadao je asnu rije da e jo danas ispuniti obeanje.
Rije "danas" zamuti mu krv. Dugo ne razmilja, a onda izlazi iz so u
dvorite i pohita prema stubama koje vode u prvi kat. Vrata
zatvorena. Netko ih je s one strane zasunuo. To ga iznenadi. Odm
obavijesti baruna Pencingera.
Smjesta ode barun s potkastelanom u dvorite. Njegovo lice nemilo ~
naceri, stade lupati na vrata i vie gore na otvoreni trijem. Uzalud.

Nikoga nema.
- Zatvorili su se u prvom katu. Dakle, znali su da kanim zarobil
kneza? Da nije tako, zato bi se zakljuavali? Tko je to odao? Tko? zatuli barun nad potkastelanom kao u nekoj nesvjesnoj slutnji daje
ba 01 sve to ispriao Marceli.
- Zar davli vre ovdje izdajstva? Objesit u krivca pa da mi je roen
sin. Kako su gore mogli doznati to sam rekao samo vama? Potkastelan
se brzo snae i stade se ispriavati:
- Ne znaju oni nita, ali to se sigurno zatvorio knez da mu nitko m
smeta u njegovoj svadbi s ljepoticom.
Barun ne vjeruje, ali izjava mu dolazi u horu zbog Mladenia.
upozori ga:
- Jeste li uli? Ve i on to zna. Dakle, ako vam je do te ene,
nastoju je spasiti iz dvorca zajedno sa sobom.
Mladeni blijedi i rumeni, zuri gore na trijem i pita: Jstf - Kako
mogu doprijeti u dvorac? eljezna vrata ne mogu se razbiti *& Tada
se na trijemu pomoli glava Stjepka Brodarica. " - Rimski poslanik
- klikne Mladeni, odahnuvi.
Njega je zaboravio. Sad se osjea sigurnijim. Prisutnost ovog
sveenika zatiuje Gordanu.
- Oprostite, asni gospodine - veli mu barun. - Gospoda su jo od
juer iroke volje i zatvorili su vrata u prvi kat. Katelan
plemenit" gospode eli gore k vama.
- Ve sam gospodu zamolio neka se okane borbe s vama, gospodine

slclune. ah nikako nesiuaiu Knez se zatvorio u spavaonicu, a ja
itam
plemenitoj gospodi
Barun ne sluti da su te rijei namjerno izreene na raun
MUidenieva mira. Meutim, Stjepko jo poruuje:
Pogledat u ; s njima, moda ih sklonem da popuste. Pun nade
eka Pencinger pred vratima. Odjednom s driige si; ,,iv vrata
zadrmaju, a Petar Pan vikne:
Otvorile, gospodine l VIK r Liei i. < K\ i >i ~:\ T /a--:i > Me nas
/atvorili
zarobili. Otvarajte, iako vam asti. ">
Vidjet e tvoja -ast zajedno s tobom kad te uhvatim. ".
Plemeniti ovjee, zato ste nas zatvorili da sebi sprijeite put do
mene.
Ruga se lakrdija barunu i okrivljuje ga da je on zatvorio vrata sa
strane dvorita. Ljutu; barun zapovijeda:
- Otvorite smjesia, rimski poslanik eli govoriti sa mnom. Mora
pregorjeli svoju enju za vama, barune.
Ovako nastavlja Petai Pan svoje lakrdijatvo s druge strane vrata,"
dok se opet na trijemu ne poja\ i Stjepko i vodi preko ograde

razgovor s Pencingcrom. Mladeni slua Stjepko opazi da barunu nije

ni do ega drugog nego da Gordanin "katelan moe do svoje
gospodarice. Ali Gordana to ne eli i. skrivajui se n - . M -ohi.
pi >ia\ u/ l ne/ev u odluku da se vrata ne otvaraju.
Petar Pan dolazi !>$ njom razgovara.
Ako se popnu gore na trijem? - pita Gordana.
- Kad bi se gore netko uspeo Ijestvama, odmah bismo ga bacili dolje.
Dakle, to ne mog L pokuati.
Ve se pribliavalo predveerje, kad su napokon stigli Draeni i rerenci. Katelan ih odmah uvede u svoju sobu.
Krasno, gospodine barune! nezadovoljno e Ferenci. Nakon svih vaih
diplomatskih vi ludanui napokom ste poluili sjajan zavretak. Ispred
nosa su vam odnijeli Damira.
l Draeni spoitava katelanu:
- Zarobljenica je pobijedila s\ujeg tamniara Izvukla vam je ma iz
korica. Sad vojujte s pra/nim koricama.
Tko je tome kriv. gospodine? - vikne barun. - Vi. Svi vai neuspjesi
od poetka vuku lo/u .d vae proklete strasti prema upanovoj kccn.
Da vas nije gonila ljubomora,taj divljak Kuevinebi vas razotkrio 1
s\e bi ilo starim tokom
- Dosta je tih prigovora - zagrmi Draeni. - Vae su sklonosti t
otjerale dotle da /arohljcna (ion.i;n;.i u ovom dvorcu vodi sve na
uzici.
avno ste mogli njezina Damira izbievati do kosti i ve bismo imali
^aljevica u rukama. Ona vas je izigrala, l kneza i Petra Pana ova
ena
ue za iju. Niste joj doi as gospodine, a sad okrivljujete moju
ljubav. stavite se toga. To je moja stvar.
- Ali moja nevolj: Posto ste juer razotkriveni, morao sam itav
jueranji dan i ovu no l /van dvorca, a oni su u: radili to ih je
volja. L zato je nestao Damir

222
223




- Da ste vi bili prisutni, bio bi Petar Pan djeaka odvukao iz dvc
ispred vaeg nosa.
- Zar bi to bilo udo kad je knez Brandenburg u dogov Gordanom i
Petrom Panom?
- Kako bi to bilo mogue kad je i njemu do toga da zarobimo Korvinona
sina?
- Ali njemu je prije svega da stekne Gordanin zagrljaj. Jest,

gospodo, knez je razoaran, omamljen, ona ga je zaarala i postigla

svoju svrhu da joj on oslobodi Damira iz mojih ruku. Opio je
potkastelana. Pozvao ga na gozbu, to nikad nije uinio da ga opije i
tako oslobodi Gordanina sina.
- Ako je sve to uinio, onda emo ga, gospodo, zatvorili u jednu kulu
- odlui Ferenci.
- Tako emo uiniti. To je lako. Ali recite, barune, kako ete od
Gordane dobiti kraljevia kad nema Damira?
- To bi ve obavio Gordanin katelan, ali knez je zatvorio eljezna
vrata na stubama i ne puta nas gore. Pozovite ga vi da otvori i
odredite vojnkima neka luaka svezu i odvuku u kulu.
- Otvorit e on kad bude gladan i edan, a ve je vrijeme za veeru.
- Prije nego to su zatvorili vrata, iznijeli su iz kuhinje sve stoje
bilo jela i pia - navijesti barun.
- To je, dakle, otvoreni boj?
Stali su se dogovarali to bi uinili pa zakljue da e sutra sa
svima obraunati.
- Petra Pana valja zatvoriti u tamnicu - veli Ferenci.
- A rimski poslanik?
- S njim u ja govoriti - otro e Draeni. - On e se vrlo uljudno
pokupiti iz dvorca pa da je sto puta rimski ovjek. Sad emo preuzeti
gospodstvo u ovom dvorcu Ferenci i ja.
- To mi je naroito drago - primijeti sasvim iskreno Pencinger.
Premda zna biti bezobziran i silovit, ipak se nastoji zatititi sa
svih strana prema gospodarima i onim ljudima koji bi mu mogli
nakoditi, bilo kod vladajue stranke u Budimu, bilo kod kralja. l
lako je sada postigao svrhu da mladi neaci odluujuih dravnika
preuzmu u ruke vlast i. odgovornost za sve to e on s njima uiniti
protiv Brandenburga. kraljeva neaka, a isto tako i protiv njegova
ljubimca Petra Pana.
Smiren, smjestio se Pencinger spokojno u svojoj sobi. spremajui se s
dvojicom mladih plemia k veeri.
Upravo je palo predveerje, kad najave da je stigao Draeniev
katelan Lui. To ponuka Draenia da izie napolje kako bi nasamu
ispitao svojeg pouzdanika to je s Jasenkom.
- Koji te avo tako dugo zadrava u Turopolju? - okosi se na nj.
- Izgleda kao da si Jasenku izgubio na putu? *
- Ni vidio je nisam! ,w
- Prekasno si sligao?
- Ne znam. ali njena je pratnja ila prema Savi. Rekao mi je arko da
je ona imala stii na konju, a mi smo ekali uzalud.
- Da je brat nije zadrao?
224

_ Poslao sam u Turopolje svojeg momku u avom oklopu neka pita di

rekoe da ie otputovala. Neka vrag zna kamo. Kueviev dvorac je si

Nikoga nema. osim sluimt ;uji Ne znam to u. Ta vijest ia?bijesni
Diaitnia. Otmicu je smatrao svojim linim
uitkom:
Zrakom mic od i negdje koraa, zemljom, mora je pronai.
Otkako ic onai lupe skinuo moj vizir, sve ide naopako - ljuti se
Draeni. pogleda na ti i v: - Ova pijana kneevska hulja
zatvorila
se u dvoiac i ne moe estitog konaka. Svi mi moramo ove noi
prospavati u pn/cmlju - l krene put lukova.
Meutim. Lui g; zadrava:
Imam gospodaru inu vijest koja e vas obradovati.
O V i lem.
Svi se vai pnjau, varaju kadvele da vas djevojka ne ljubi.
- Reci to vnaj|i pita Luia i uhvati ga za ramena. - Otkud zrni:
da me ljubi:
Jei ide u samostan.
Moda lako samo brbljaju ljudi?
Nije to bi bi janje. V /upa n u ^1 \oieu svnmaiu r u ne uike posla
l \!<ju> sam da na dvoritu popi,r a i i krov koije.
Ve spremaju koiju1 Onda kani putovati ovih dana?
- Prekosutra u ?oru.
Vijest 7buni Draeniu U prvi as ne moe vjerovati i opetovano pila
svog katelana gdje je uo i Lik _. t, M1 Vilena uistinu putuje
prekosutra. To je njegov momak saznao na opini.
Tada Draeni po/ovu Luia u prizemlje gdje barun Pencinger Ferenci
sjede ux veeru
Za vrijeme jela tu ... su o sutranjim osnovama.
uj. Draeni i - veli mu Ferenci - okupio si momke da ih vodi mi
bojno polje? Hoe htjeti sada sluiti ovdje?
Njih ne ?anima kamo u ih vodili, ve samo kako ih platili.
Ba sada su nam p> u , jer vojnici* kapetanom jo uvijek ame
zarobljeni u sivog oklopnika. FV \ ni piT^-u^li j iriiiipi", L^L
i v :^ uvjere da ne kanimo dola/uj na osvetu. Kad dolaze tvoji novi
vojnici?
Sutra u /oruooJaze iz Bistre - obavijesti Lui umjesto Draen i a
Onda emo smjesui svezati kneza - odlui Franjo Ferenci.
A Petra Pana na vjeala, gospodine Ferenci - predloi Pencin-gei Samo
je to zasluio Jidao je kralja kad je iznio Damira iz dvorca.
Slaem se s \arna - odvraa Draeni - ali ja sutra prije svega moram
u Turopolje k up,m,
- ?ar si poludio.1 ,J- plane Ferenci.
- Vilena ide u sanu u Sad vidi koliko me ljubi.
- Ne umiljaj takve budalatine. Draeniu.
Pitaj Luia to ir ( ljudi u Turopolju. Reci Luiu. Uvaj

smjesta pripmi,.^.
Svi misle da je Vilena pustila gospodina Draenia da umakne
I5GORDANA VIII
225

l
zato mu je poslala Luu. Svi vjeruju da ide u samostan zbog nesretn
ljubavi.
- Ide u samostan jer nee dobiti mua.
- Varate se, gospodine Ferenci - odgovara Lui - mladi Pogl" di je
ljubi i smjesta bi se njome oenio. To se govori na sve strane, a
Vilena ga nee, nego ide u samostan od boli srca.
- Ide od sramote jer je bila vjerenica izdajice. Draenievo lice
plane rumenilom:
- Do vraga, taj izdajica! Neu vise da to sluam. Sutra idem
Turopolje i svreno.
- Dakle, ne kani nam pomoi da najprije svrimo s knezom
lakrdijaem? - upita Ferenci. - Onda si odluio okrenuti druj
izdajniki obraz. Izdat e Budim?
- Ne buncaj. Prije u izvriti sve to treba ovdje, a zatim uzei
momad i otii k upanu.
Makar je to rekao uvjerljivo, Ferenci se itavu veer drao mrko
gotovo nije htio s njim govoriti.
* * *
.-,,,! Sutradan u zoru strae grada Lukavca javile su da na
opkopima st teta od pedeset kmetova koji trae gospodina Draenia.
. Odmah je odredio da ih puste u dvorac.
i,) Bili su to momci to ih je Draeni skupio oko Bistre, kupio
im konje odredio da se jave u Lukavac.
- Dajte im odmah novaca i oruja koliko imamo - odredi Ferei Pourili
su da momad odvedu u dvorite, uvjereni da e kneza njegove
prijatelje toliko mnotvo ljudi zastraiti. Ali nitko se od njih
javlja na trijem, osim Stjepka. S njim se katelan uputa u razgovor.
Stjepko se ali to ne moe nita poluiti i tui se katelanu.
- Da sam to mogao slutiti, ostavio bih dvorac jo juer. Ovako mfj
sada ne preostaje drugo ve da podnosim prisilno konaenje.
Ispod luka prizemlja stoje Draeni, Ferenci, Lui i Pencinger, a 81
njima Mladeni. Svi oni ogledavaju svoje maeve spremne za bitku. JI
Vojnici koji su jo u dvorcu dovukoe eljeznu preku i teka
kladivfj
k vratima koja je knez dao juer zatvoriti.
Onda na dvorite izie potkastelan i zovne s kule trubaa:
- Zatrubi to moe jae.
Izmeu zidina dvorca grubo odjekne trubljenje. Na trijemu kata ne
javlja se nitko, osim Stjepka koji dri u ruci molitvenik i zabrinuto

gleda dolje. Barun Pencinger vie:

- Knee, molim vas otvorite vrata dvorca. Izaslanik Budima, gospodin
Draeni, eli vam predati vijesti od kralja.
Usred dvorita stoji Draeni u ljubiastoj odori i eka.
Uzalud. Knez se ne odazivlje, ve gore u hodniku vijea sa svojim
prijateljima. Vidio je dolje mnotvo momaka i upozorava ih:
- Oni e ipak prodrijeti do nas, a onda sam ionako propao. Bolje
otvorite.
226

Ali uro!- razljuti se Danijel. - Ako se dobrovoljno preda
:n,eru onda se lake mogu on i njegovi saveznici obraniti pred
pencingeru, dvorac silom ondaje to razbojstvo i kralj
L-raliem. AKO pai^ t i
. svim
Panon i
h kazniti l sramota ]c predati se. "
Om dolje trube.
Stjepko se povue u sv uju sohu, a Gordana se zakljua u svoje odaje
pa prislukuje.
Sa strane dvorita utisnuli su vojnici preke pod vratnice od eljeza
i stali nabijati kako bi iskinuli kovne spone iz okvira u koje su
ugraena
vrata.
Iza vojnika koji vre taj posao suue urugi pod vodstvom Draenia,
Fercncija i baruna Pcncingcra. Mladi su liudi potisnuli baruna u
pozadinu zbog njegove ranjene glave, pa je tako stao iza Luia i
Mladenia.
Napokon su vrata popustila. Svi su se nali na stubama. Ali su jo i
gornja vrata koja vode sa sluha u hod m k. Odmah su primijetili da je
i gore sputena eljezna preka pa X dadoe svi na posao.
Ferenci i Draeni samo su nadzirali rad svojih ljudi, dok oni drugi
stoje iza njih na stubama s gol im maevima, ekajui da padnu i ova
vrata
Knez se sa svojim bratiem i mukim gostima sklonuo
u blagovaonicu. S njime su obje ljepotice: barunica Marcela i njena
pratilica Danijel nekoliko puta pokua Marcelu sklonuti da napusti
blagovaonicu ali ona to otklanja s vidnim nezadovoljstvom i tiho
primijeti Petru Panu: Svuda se eli rijeiti moje prisutnosti. Tu se
ipak neto krije. Barunice, u asu borbe samo mu je na pameti kako bi
se lake oslobodio neprijatelja. Zar ne vidite da nije ala to se
ovdje deava? Molimo vas. iziite, tu e se proliti krv.
Prkosno je napokon pristala pa sa svojom drugaricom ode u svoju sobu.
Knez i njegovi ljudi stacoe vjean Danijel je odluan da se bije, a
s

njim i Petar Pan, kao i druga gospoda. Jedino knez sve vise gubi
odlunost.
Hvata ga maloduje. Nikad nije bio odvie jak na mau. Kad je
trebalo izai na megdan, uvijek se rado povlaio. Ali svi pristaju uz
Danijela, dakle, knez uti i eka to e biti.
\7 hodnika dopiru do njih udarci, dok konano hodnikom nisu prodrli
glasovi. Petar Pat, n, upozori: , . ~ Prodrli su u prvi kat. Sad
moramo spremiti gospodi pristojan
vJsluskivali su neko v rijeiiK1 k.ikii protiv mci ohila/c oa vrata do
vrata konano se zaustavljaju onkraj praga zatvorene
blagovaonice. Kjev glas zaon hodnikom: Pozivam vas. otvorite!
Cjle! ceri se lakruija , viui onome pred vratima. - Gospodin i
je preuzeo vlast u dvorcu? Je li on katelan? ^ ut e. lakrdijau
tko je gospodar - opet e glas s one strane.
22f



|(J
tom
- Vidite kolike neprilike od toga rimskog poslanika - veli
- Nema se ni u ta mijeati - okosi se Ferenci.
- On e podii optubu protiv osude Petra Pana. A sam rij poslanik
priznao mi je da je Petar Pan zadojen mrnjom prema meni. ga, eto,
eli spasiti i hoe da govori s vama dvojicom.
Ferenci estoko zanijee glavom:
- Ni brige vas, barune. Za Petra Pana nee vas nitko traiti rauna,
a onaj gore neka govori to gaje volja. Nemam ga kad sluati. Kneza
sani zatvorio u spavaonicu i pred njegova vrata postavio strau. Ne
smije se udaljiti iz sobe.
Dok oni razgovaraju o tome, Draeni ih prekida:
- Sad predbjeno nisam ovdje potreban. Idem u pohode upanu
Berislaviu.
To ponovo izazivlje, nezadovoljstvo. Ferenci se stalno protivi
njegovu odlasku:
- Ne moe nas sada ostaviti, kad moramo Gordanu prisiliti na
priznanje i otii po kraljevia. Netko mora ostati ovdje na strai
zbog kneza i provesti osudu nad Petrom Panom.
- Do tada u se vratiti. Nizato na svijetu ne kanim napustiti tu
djevojku.
- Njoj za volju uzet e ono drugo lice izdajice, a nas ostaviti.
- Obratno. Sluaj, Franjo. elim nastaviti ono to sam radio dok me
Kuevi nije razotkrio. Opet u se prikazati hrvatskim junakom
njihovim pristaom.
- Ne, dragi moj, ako ti to dopustimo, ti e varati nas.

- Neu Franjo.
- Hoe jer si lud za tom djevojkom. Upamti to li velim: podlei <
njenim arima i bit e izdajica Maara kao to si bio izdajica Hrva"
Zahvatila te strast prema djevojci. Ne moe se otkinuti. Past e
joj naruaj i svreno je s nama.
- Tvoje sumnje su nepravedne. Vidjet e.
- Draeniu. ako sada ode. vie se nee vratiti onakav kakav si bio
dosad. Izigrava! e crvenog oklopnika pred nama. Ve si napola u
svojoj duli njihov
- Po emu lo sudi?
- Od juer do danas sasvim si se promijenio. ila ve noi nisi spavao
jei su li rekli da ona ide u samostan. Od nje se vie nee vratili,
ili bar ne onakav kakav si sada.
- Dokazat u ti koliko se vara. Ali ne zadravaj me. Moram ii. I
ostavi sobu.
Ferenci i Pencinger gledali su za njim kako se bacio na konja i
svojim brojnim momcima ostavio dvorac.
Barun je utio, a Ferenci slegne ramenima.
- Nisle ga smjeli pustiti - veli barun.
- Taj je mladi izgubljen. Njegov je znaaj prava smjesa dvolinosti.
Od njega nikad ovjeka ni za nas. ni ?a nae protivnike. A sad valja
izdati zapovijedi i straama i sluinadi. Nitko ne smije sluati
kneza, ve samo mene i vas.
230

_ l goste bi trebalo baciti napolje. Sutra u zoru sve emo otpraviti
odavde Pobrinut u se za to. _ A rttnsk) poslanik? _ S njim u
obraunati ja. a obraunat u ujedno i s Gordaoom.
IZDAJICA MOLI
Svi se /ure s poslom u upanovu dvorcu. Svi su alosni, zaplakani.
kao da nekome spremam sprovod. Barem tako svatko od njih osjea.
"Srea je u trula u naoj kui"- veli upanova sestra dok sprema
Vileni sveanj, a po njemu teku suze. l drugima se tako ini. A
najvie Vileni. Potitena V. u svojoj sobi i eka sutranji dan kad
e napokon krenuti r/ svojeg doma.
Jo nedavno l u LikD n i mi i uju u. vedrine i nade u budunost.
a sada je njena sreu legla na odar. ostavila je samu i jedini put u
ivotu
vodi je u samostanski i samou.
Na hodniku neobiv.fi L x glasno uzdisati. tiho
zapomagati. To primoia d i .. ku da otvori vrata.
Spazi svoju tetku blijedu, prestraenu, kako dolazi k njoj:
- Dijete moje.iio e opet biti s tobom? Eno gledaj.
I/a ograde dvp,ica brojna eta koju vodi Slavimir Draeni. Ba su
stali pied dvorac Qa zatrai od upanovih slugu da mu otvore.

Pritrali su k ?up;iin \i ^ n ( pitaju. Brat nije kod kue. a ona

ne zna to bi rekla i samo M. krsti i uzdie. Ali Vilena je dala
zapovijed sluzi:
- Pustite ga da ude. Ionako bi silom prodro kad bismo mu htjeli
zakriti put
- Doao se osvetiti to bi drugo, a oca nema kod kue - uzdie tetka.
- Doti e. Sigurno m i ve spazili Draenievu etu i otrali na
opinu.
- Dolazi ravno k trijemu.
- Ako zatrai oca rei emo da je odsutan. Ako pak eli govoriti sa
mnom. neu odbiti. Ne smijem razdraiti njegovu ud. A vi. tetko.
brzo aljite po oea na opinu
Vratila se u sobu i eka. a tetka stoji na trijemu.
Draeni se uspne k nn i m mo?nera?eo\aiati
s V ilenom Gospoda mu pokae vrata njene sobe.
Pokucao je na vrata i smjerno ulazi pozdravivi Vilenu.
Ona sjedi nepomin; samo pogleda k njemu.
guskom mladi utei - b;\ ; \ u. ini mu se da
f. s%Jetlomodro odijelo | . jedrinu njene pojave i jo
vise istakle
jedilo lica Moje uvijek bio vian gledati, plavetnilo njenih oiju
zamagllo se dubokom tugom.
i si gn-|eLa seovako i/mi|enn .1 Samo zbog njega. To mu prua
nadu
Pribliio se nekoiiko.kQraJca,ali kad se povukla kaou obranu, stao
je. Pobjegao sam iz vribfdvorca s uvjerenjem da e moj korak stei u
231

srcu odobravanje. A bojao sam se da e me sivi oklopnik nekud odvesti
vrlo daleko gdje vas nikad ne bih vidio.
Ni sada nee da mu odgovori. Odluila je sluati i utjeti.
Uznemireni
je nasuprot mladom ovjeku koji je znao toliko govoriti o svojoj
velika
ljubavi prema njoj. a ona je u njemu nazrijevala uzornog mladia i
slavnoj
junaka. A sad se mora stidjeti.
Nerazjanjivi osjeaji trzaju njome, ali izraz lica joj je tvrd i
hladan
On nastavi sve toplijim glasom. ,
- Morao sam bjeati jer nisam naao u vas ni trunka osjeaja, ak q
smilovanja. Morao sam bjeati da uzmognem opet doi k vama. Njegove
rijei sve je vie uznemiruju. to zapravo kani? Ipak mu ne odgovara
niti ga to pita.

- Vi ste me. Vilena. pred svim plemiima ovog kraja odbili, otjerali
raskinuti veze koje su jedini uvjet mojoj ivotnoj srei. l
Nastoji da bude mirna i niim ne pokazuje da joj njegove rije
prouzrokuju uzbuenje.
- Vileno. ja vas ljubim neizmjerno. Ne mogu ivjeti ako mi IH budete
ena.
Sad je osloboena straha. Izrekao je to hoe i ta izvjesnost osokoli
jd l ve zadobiva sigurnost. Sabrano ustane.
- Gospodine Draeniu. to sam jednom rekla, to ne poriem.
- Moram vas podsjetiti.^Vileno: vi pripadate meni i nitko vas rn moe
otkinuti od mene. Ni vi sami ne biste to mogli, jer ne smijete. Ona
digne pogled k njemu i pita:
- Tko mi moe braniti? iiv - Ono bie koje lei u grobu.
Otro je naglasio te rijei i ona se trgne. Ne zna zapravo na to
niairij
: - Zaboravili ste stoje bilo na granici Bosne, u hrvatskom taboru,
prije nego to su oni drugi poli na bojite. Tamo ste dopratili svog
ujaka
Jednog popodneva sjedili ste na klupi pred banovim atorom. Razotkrio
sam vam svoje srce, zaprosio vas i vi ste pristali. U oima vam je
bila srea
Spustila je vjede kao od stida, ili od muke, ili od bola to se
morala sjeati tog asa.
On nemilosrdno nastavlja:
- Tada sam vas jo jednom zapitao: hoete li odrati svoju rije i
nikad me neete ostaviti? Vi ste to obeali.
- Da, tada sam obeala.
- Jo. vie: zakleli ste se, zakleli ste se na grob svoje majke.
Izrekavi te rijei, zauti i gleda joj izazovno u oi. Kakav je
dojam proizveo u njenoj dui? U licu i u oima odraava se sjeanje
na zakletvu. I kao da je podilazi neka zebnja, a on brzo nastavi da
iskoristi taj as:
- Kad smo se vratili, ovdje u dvorcu jo jednom sam vas pitao i
zatraio da obnovite svoju zakletvu. I opet ste se zakleli na grob
svoje majke.
Dua joj zadre. asomice je obuzme bespomonost. Ali samo
trenutno se osjea nesigurnom, jer ubrzo digne glavu i odvano
progovori:
v,,- Moji putovi zovu me u samostan. ft
41 Draeni se priblii jo jedan korak, prua ruku i snizi glas:

__ Znam to sam. uimo. Izdajica sam svojeg naroda, ali uj me: oni u
Budimu, dok su ivi^aikad nee napustiti svoj cilj da Hrvate podjarme
sebi da ih pretvore u Maare. To e oni pokuati, bio ja s njima ili
protiv niih Svako e nepravedno sredstvo iskoristiti da napadaju i

krnje hrvatske slobotine. Zamisli: ikn , n m neak tako monog

ovjeka i ako ja zadrim Budini u bujici njihovih prohtjeva, ako ja
uhvatim ruke koje su se pruile za slobodama tvojeg naroda i tako sve
popravim? - Tko e vam to vjerovati?
- - Ti. Vileno. Ti mi mora \jero\al! jer me ljubi. Ako si me
uistinu ljubila, onda moj grijeh nije mogao u tvojem srcu poharati
ljubav preko
noi.
Obuzela ga drhtavica i svu mu duu razlije elja daje ponovo osvoji,
stekne njeno srce. ij^tjea da bi mogao za nju, za njenu ljubav
istinski
okrenuti ljubav Budimu i inili s\ c MU ni ona htjela. Ne moe joj
zaviriti u
oi jer je spustila pogled i uti. ali u toj utnji bude se u njemu
vreli osjeaji.
Sav je omamljen i samo se teko u/iira\a da je m- Ali ona uti, a
njega salijeu hitre misli kipue mladosti: "Izdajica i ovako i
onako.
Izdajica prema narodu oca kao i prema narodu majke. Pa kad sam dosad
bio izdajica narodu svojeg oca, o n Ja ]c svejedno ako odsad budem
i/dajica narodu svoje majke kad za ucjenu dobnam mramorno tnelo to
L: a skriva modra haljina i samo na izresku oko vrata doputa
naslutiti bjelinu puti to izaziva moje elje. Izdajica za uqcmi
modnnc uli onu Za dodir punih mekanih usana. Pristao u/ oca izdajica
sam Maara, pristao uz majku, izdajica sam Hrvata, Nema meni ravnog
puta koji zovu potenje. Idem sada k Vileni. k narodu njezine krvi
koji je dao na svijet nju! Idem!"
Kao munja prelazi drhtaj njegovim biem. Da prepusti ovu divnu
ljepotu kome drugome Ne daje ni samostanskim zidinama. Ni za sva
izdajstva. Zato sada ne bi izdao Budim? I sto Budima i stotinu ujaka
izdao bi za jedan zagrljaj, za jedan asak poinka na ovim njenim
netaknutim grudima
Preputa se valovima strasne mladosti u kojoj se s ironinim
smijekom topi sve to je obeao l eienciiu Neodoljiva bezumna elja
baci ga k njoj na koljena.
Obuhvati je oko pasa. Njene su ruke ve na strai da se brane. Ali su
nemone, jer je on pao na koljena, estoku ic di/i : a pi|c. drui
S tolikim zanosom da ne moe nikako sumnjati u istinitost onoga to
govori.
Ostavit u Budini, Vileno, zbog tebe, za tebe i sluit u tvojem
narodu. Sluit u hrvatskom sanoru. l li \.iiitna O.i ud sad pivdaii
"u? \uie snage. Istinski. Kunem se. Zaklet u se sto puta kako god
hoe. Sad tek vidim koliko sam tvoj Uzmi, Vileno, mene i moj ivot
hrvatskom narodu.
Ovaj mladi lebdio je pred njom u slici i. Kad je pao s pijedestala

heroja, iluzija
njoj nita nije zadihial zamiljenog heroja, osloboditi. se
rasprila.
Ne moe je vie nikako obnoviti, nikako iznova zamisliti. Pali heroj
ne moe se vie jx.pclr gore. Zaprljan je, razderan, kukavan. Nije
vie Ponosit, nedostii v. ohasian ^ m ni. Vie ne ivi u sanjama u
kojima ga je ona zamislila, iskitila i postavila na pijedestal svojih
djevojakih enji. Nestao je onaj Draemc i sada ga vie ne moe
trpjeti.

133
232


: Ve idueg asa zna i zato. Dok ona uti i trai u sebi i oko
s
rasprene iluzije, zaveden njenom utnjom, on gaji nade i hoe da je
jo vii
uvjeri i stvarno dokae svoja obeanja pa nastavlja, hvatajui je ok
struka. -r- uj tajnu, Vilenio. U Budimu su zamislili da mene uine banovim
zamjenikom dok je ban na bojitu. Htjeli su da ja izvrim ono to
kane protiv svih slobotina hrvatskog naroda. Sada u meni nastupa
golemi preokret. Od asa, kad sam spoznao izdaju, evo to ti
priseem: "Prevarit u Budim. Sloit u se s prijateljima tvojeg oca
i bana. Varat u Budim, varati ih tajno i dok se pouzdavaju u mene,
sluit u samo Hrvatima."
Govori sve upornije, strastvenije, uvjerljivije i toplije. U njenoj
dui biva sve studenije.
Zamalo osjea prema onome to joj on prikazuje odvratnost i gaenje.
I zagleda mu se u tamne zapaljene oi:
- Dakle, novo izdajstvo? Opet varanje. Podmuklo varanje.
- Ali sad e to biti upereno protiv neprijatelja tvojeg naroda, a
loje veliki dobitak za Hrvate ako im se ja pridruim. Shvaa li to?
Ne shvaa. Ona se istrgne iz njegovih ruku, povue se s nekom grozom
kao da su te dvije ruke dvije zmije otrovnice.
- Gadi mi se sve to. Izdajstvo, licemjerstvo, podmuklost. Sad ovamo,
sad onamo. Ne, to se vie ne da sluati. To se vie ne da gledati. Ni
zamisliti ne mogu da provodim takav ivot.
Nikako ne moe osjetiti da bi mogla to podnijeti pa i uz cijenu da on
ispuni svoje rijei. Sada vie ne.
- Vileno, bit e ena visokog dostojanstvenika, a danas-sutra i
banica. Mene mogu uiniti banom, samo mene, jer ja sam ovdje roen i
po ocu pripadam ovamo. Razumije li to? A ti e biti prva ena u
ovom kraljevstvu. Prva iza kraljice. Obasut u te sjajem, bogatstvom,

sunanim ljepotama. Nijedna kraljica nee ti biti ravna. Pred tvojom

e koijom jahati stotinu momaka sa zlatnim titovima. etiri bijelca
u zlatnoj ormi s grimiznim pokrivalom vozit e koiju, svu ureenu
zlatom i barunom. Dragulji e sjati na tvojoj plavoj kosi kao
zvijezde na plavom nebu. Biserne ogrlice grlit e tvoj bijeli vrat, a
ja u kleati pred tobom kao pa pred kraljicom.
Prislonila se na zid i sklopila oi od nekog tajnog uasa.
to to on radi sada?
Rijeima joj slika divnu sliku sjaja, ljepote, bogatstva, sve ono to
ve od djetinjstva plovi njenom matom. Bogatstvo, sjaj, ljepota oko
nje, dvorac s viseim vrtovima, sva u haljinama od zlatnog brokata,
okruena kraljevskom pratnjom. Kao daleka i arobna slika njene
budunosti lebdjele su te sanje pred njenom duom.
A sada, kad joj prilaze arobne slike u sjaju zbilje, hvata je ledeni
osjeaj.
Ne dri vie tu sliku u ruci junaka njene zamisli, ve netko drugi
ili. bolje, neto drugo to nije ovjek, ve neka jezovita neman.
Neman, izdajica.
Od onog asa, kad je pred njom leao u prahu izdajstva, ne moe ona ^
234

Draenia skinuti grdni oblik neke grdobe. On se opet pribliava daje
uhvati za ruke i obaspe rijeima, ali djevojka se povue s osjeajem
zgraanja i vikne:
- Izdajica ostaje i/\ia;.ic.u Neman strahovita.
Neman? vikne on. - Dakle, i ti me smatra onom nemani,
mene koji hoe da siu/i tvojem narodu? _
Ne moe izdajica pi itcno sluili nikome. Umro je ovjek i postao
neman, bezlina, beznaajna, svemu na svijetu odvratna.
Ton asa sjeti se riici M o ili je LUD i/ ula omu1 momka piul
d\oiYcm u umi kad mu je ogrchcmi nogu omotao travom. Bijes sine iz
njegove
due:
Dakle, i ti vjeruje u priu to ju je priala Kuevika pred
crkvom" Je li tako?
Da. vjerujem. Zatvorite oi, zavirite u svoju duu, u sve to se
dogodilo. Ukazat <6e vam se vai ini u najgadljivijim oblicima nekih
nakaza od kojih ovjek /CMC. Ima li na svijetu ovjek koji bi mogao
vama pokloniti malo vjere1 Tko bi mogao vjerovati i prihvatiti vau
slubu? Sve io izreknu vaa usta. sve to uine vae ruke, nosi ig
izdajstva, zadah podmuklosti. gnjiloe. dvolinosti.
Dvolinost? Dakle vi velite da sam dvolian? Ali zauti. Sjetio se
Ferencijevih rijei, a ona upadne.
Ne znam tko vam je to jo rekao, osim mene, ali svakako je i/rekao
ono to je.mogao n vama opaziti.

Stoji posred sobe, blijed i zadahtan, i zuri u nju. ini mu se da je

strahovito daleko od nje. Do kraja svog ivota nee moi prevaliti tu
strahovitu udaljenost i gotovo oajno vikne za njom u tu beskrajnu
daljinu:
Vileno. Vileno, ne uskraujte mi ruku, hou da se dignem. Hou do
vas, do vaeg srca do ljubavi, do svega onoga to vi ljubite.
U sohi je tiho Djevojka kao da silazi u sebe i trai svojom duom
negdje u dnu imali tamo kA\<> /aklonite /a njega. Hoe li se nai
barem malo vjere?
Toliko je uzbuena, prestraena i toliko ojaena onim to joj on nudi
da ne nalazi nita i ne vidi nisla. ve samo pojavu po kojoj je pala
tua sramote, samo pojavu k ci) a |e svim pod muk los tim a o\ oga s\
ijeta i/1 Hici l a svoj lik. I njoj se ini da on uope nema due ni
srca Sve je samo movara. kaljua od koje se ETOZi.
"to je to s njom." pita sam sebe i osjea da ne moe izai iz ove
sobe dok nema njene privole
"Milom ili silom, svejedno. Ona e biti moja!" ~- Vileno. velim vani,
ne i/la/im i/ ove sohe. iz ovog dvorca, dok mi ne pruite ruku i ne
obeate da ele hiti moja ena Bolesni ste. Priom vas .ic otrovala
suluda starica Probudite se. Pogledajte mi u oi i vjerujte mi. Na
to da vam se zakimem Recite: na to?
Ne kuni te se da ne poinite jo vei grijeh. Klet u se i zakleti i
nebo i zemlju za vas, sve za vas. Iz njega suklja plamen odluke
nepoputanja.
235

Ona mu nije dospjela odgovoriti jer su se otvorila vrata. Rumen od
Ijutine ulazi upan Berislavi, a iza njega kanonik Benko.
U tren oka poleti Vilena svome ocu i ogrli ga. Sad se osjea
spaenom.
Kanonik stoji na pragu i zagleda se strogo u Draenia. Ovaj ne veli
nita, odvie je uzbuen, gotovo omamljen, sav je preplavljen
osjeajima bijesa i strasne ljubavi i mukom odbijenog prosca.
Kanonik Benko zatvori vrata. upan Berislavi njeno posjedne svoju
ker u naslonja i okrene se k Draeniu:
- Nakon svega to se dogodilo vi ste imali obraza doi pod m krov?
- Ljubav nema obraza, gospodine upane.
- Vaa ljubav uistinu nema nikakva obraza jer vi ljubite sam
izdajstvo.
- Danas ljubim samo vau ker.
- Zabranjujem vam gospodine, spomenuti njeno ime. Udaljite SQ ispod
ovoga krova.
- Prije ne mogu otii dok me ne sasluate.
- Ne mogu i neu.
- Dopustite da ja sasluam ovog mladia u vae ime - ponudi kanonik.

- Neka ne kae da ga nismo htjeli uti.

- Molim vas, preasni, iskaite mi tu ljubav.
upan se uputi iz sobe i povede Vilenu, ali Draeni ih zaustavi:
- Molim samo as ostanite ovdje: ovog asa ostavit u ovaj doi ako mi
preasni gospodin odgovori na jedno pitanje.
- Dobro, pristajem, ali uz uvjet da odrite rije.
- Tko nema asti, ne moe imati ni rijei - upadne upan.
- Ipak, dopustite, prijatelju moj - okrene se kanonik Berislaviu
- dopustite da mu vjerujem i da mu odgovorim na ono to me eli
pitati.-j I Vilena i otac ostali su u kutu sobe, drei se za ruke, i
ekaju. *j Draeni se okrenuo kanoniku ije ga oi gledaju mirno,
ozbiljno i1 pozorno. Mladi jedva dolazi do rijei. Blijed je, teko
svladava drhtanje, dok napokon povieno ne upita:
- Preasni gospodine, kad se netko zakune, mora li odrati zakletvu?
- Ako se poteno i pravedno zakleo, mora, naravno.
- Ako je zakletvu pregazio, ne poini li grijeh? ><! - Naravno da
ini.
Hitro se okrene prema Vileni i pokae prstom: ;
\ / .*>;- Lvo vam bogobojazne djevice. Ona je poloila prisegu i
hoe daje pregazi.
Preasni kanonik pogleda Vilenu pitajui. Njezin otac zuri u nju sa
strahom dok Draeni trijumfirajui opet okrene glavu kanoniku:
- Preasni gospodine, kad sam uprosio u hrvatskom taboru prvi put
gospoicu Vilenu, ona je pristala da mi bude ena i na to poloila
zakletvu.
Draeni baci pogled k djevojci pa opet brzo nastavlja da ga ne
prekinu:
" u ovom dvorcu ponovo sam je pitao hoe li biti moja i moe h se 236

zakleti. Ona se zaklela. Preasni gospodine, zaklela se na grob svoje
mijkc da e biti moja.
Jako, snano upanovo tijelo zadrhtalo ,K . Uas ga spopada i uhvati
se rukomza elo jer mu je krv udarila u sljepoonice. Kanonik je
miran.
Draeni ponovo promatra crkvenoj; dostojanstvenika i pita: Moe li i
smije li ona prekriti zakletvu, a da ne sagrijei >mrtno?
Njegov odgovor ekaju sa zebnjom i strahom u dui i Vilena i Otac, a
Draeni s trijumfatorskim osjeajem svoje pobjede.
Mirno sloi kanonik ruke unakrst i gleda u oi mladom ovjeku.
- Velite da se zaklela kad ste je zaprosili?
- Da. preasni gospodine. To je bi li > u 1 n \ atskom lahoru na
L;ranici
- Ba kad ste vi zamoli! i bana neka vam dopusti sabrati pet stotina
momaka da doete u pomo hraniti hrvatsku domovinu? Je li tako?
- Jest. bilo je tako, preasni gospodine.

- A kad vam te zaklinjala ovdje, pod ovim krovom?

- Upravo tada kad smo /akljucil d,: -, .dimili vjenamo, a nakon
toga u otii na bojno polje.
Kanonikova suhonjava pojava uspravi se. Svi oekuju njegov sud kao
odluku sudbine Mirnim, ozbiljnim glasom kanonik uzree:
- Ova djevojka poloila je zakletvu upravo tada kad ste se vi
spremali otii u obranu njene domovine protiv Turina. Ona se zaklela
istim srcem.
- I u potpunoj vujesti. - veli Draeni.
- Vilena je poloila prisegu junaku koji se sprema na bojite za
domovinu, za a si za svoj obraz. Ona je poloila prisegu junaku, a
ne izdajici.
Svi su zatreptali od kanonikove rijei koja zvui kao osuda:
Izvrenje zaklet\e koju je izrekla i poloila pred junaka moe
traiti samo junak. Ali oheseaseeni izuaiiea ne moe traiti da ona
iskupi prisegu poloenu junaku ili, bolje, ovjeku kojeg je smatrala
asnim i vrijednim.
Tako je, preasn i - vikne Vilena. - Junaku, onome koji je imao da
brani, oslobodi na dom i vrati se obasjan pobjedom. Njemu sam
pnsegla, samo njemu
Izdajica, dakle, ne moe traiti da njemu izruite svoju ruku koju
ste obeali junaku.
Nekoliko trenutaka Draeni ne moe progovoriti. Usne su mu isto tako
blijede kao i ovratnik ljubiaste odore. Bez rijei je i bez daha.
Kanonik ga blago podsjeti:
Obeali ste nakon mojeg odgovora ostaviti ovaj dvorac. Nadam se da
ete odrati rije.
U mladievim oima bljesne stotmu p!ameno\a Samokimneglavom . ne
osvrnuvi se. pokroi
/estoko su zveale njegove mamuze od bijesnih koraka kojima je renuo
k vratima, preao trijem, spustio se stepenicama u vrt.
Kanonik s prozora navijesti svojem kuedomainu: t, . ~~ Uzjahao je
konja i kree natrae. Vraa se u Lukavac. Time je stvar "vrena. Sad
moete bit, mirni.
237

Vilena im je ispripovijedila doslovce razgovor s Draeniem. upan*
slua s gnjevom, a kanonik s potpunim mirom i na kraju primijeti: .
- Kuao vas je osvojiti bogatstvom i sjajem, a ne zna jadnik kakva je
Berislaviceva krv. Sad je iscrpao sve i napokon uvidio uzaludan trud.
Neka ide. Mi emo vas sutra otpratiti u samostan.
NEOEKIVANI GOST
im su Franjo Ferenci i Pencinger zagospodarili dvorcem i knezom,
smjesta su napisali pismo svojem gospodaru u Budimu Verbeciju i
javili

mu: "Najzad smo nali opravdanje da kraljeva ljubimca zarobimo i nje*

i
gova imanja predamo vaem tutorstvu. Svakog asa moemo posvjedo-nj
iti da se knez u pijanstvu drui s urotnicima. Svojeg lakrdijaa
poslao
je u slubu Hrvata, cime je ugrozio kraljevsko prijestolje. Bili smo
pri"
siljeni njegovu pouzdaniku Petru Panu suditi da kneza otmemo njegovu
pogubnom utjecaju. ,\
- A sad nam preostaje samo da skinemo glavu Petru Panu - veli
Pencinger - onda su nam ruke slobodne. Sutra idemo s Draeniem nq|
plemike povelje. Ako su ih Turopoljci sakrili, spalit emo itav
kraj i pretvoriti sve u prah i pepeo.
- Ako se Draeni ne vrati, uzimam vodstvo za taj pohod ja odlui
Ferenci.
- Premalo poznajete Draenia, gospodine Ferenci. Njegova elja
za bogatstvom barem je tolika kao i strast prema Vileni. Dakle, pos
mirno oekujem njegov povratak. i
- ekajte, gospodine barune. Ja sam mlad i znam to znai strast.
- Ja se jo vrlo dobro sjeam toga - nasmije se Pencinger - a sada me
ostavite s Gordaninim katelanom.
- I taj glavinja u okovima strasti prema gospodarici.
- I zato e od nje izmamiti tajnu kraljevieva boravita. .-.
- Barune, vjerujete li da on ne zna gdje se nalazi kraljevi? Kad
vlastelini kriju svoje tajne prema svojim katelanima? >
- Ve odavno sumnjam da ne bi znao ono to ona taji, ali ovo jej
prevelika stvar da bi je njemu povjerili. Ba u sada protiv njega
izbaciti
zamku. Naredio sam da ga zovu pa naas iziite. /
Barun nije dugo ekao Gordanina katelana. Ponudio mu je stolicu i
ravnoduno primijeti:
- Po odredbi mojih gospodara preuzeo sam vlast nad ovim dvorcem.
Ujedno su mi zapovijedili da vau gospodaricu aljem u Budim, a vas u
Medvedgrad.
- Zato nju u Budim?
- Skriva takmaca na prijestolje kraljevu sinu, dakle, optuena je
zbog veleizdaje. Ne mogu joj pomoi, osim ako izree onih nekoliko
rijei to se od nje trai.
Mladeni je duboko poraen. Gordanu e otpremiti u Budim, a njega u
Medvedgrad? To ne moe podnijeti. To ne moe i nee dopustiti. I
odmah zamoli baruna:

__ Dopustite im da s njom govorim posljednji put. Htio sam juer s
me govoriti, ali sam navu> /ai\ mvr.a vrata. Sad ste prodrli u
dvorac i

nut mi je otvoren.
_ Ako ba hoete, moete govoriti, ali ona nee nita odati, dakle
nora putovati u Budini. Tamo e odgovarati za svoje veze s
urotnicima.
- Ako vam ipak oznau SMC\I IL- kraljevia Ivana?
Onda nema svrhe daje vodim u Ugarsku, a vama sam zapravo ibecao
nauradu. Naravnu sumi ako mi uzmognete dati tone podatke.
- Jo danas ete. barune, znati to elite. Kada mogu k njoj?
im padne "rak - veli barun - da vas ne opazi taj rimski
poslanik Uvucite se k njoj neopaeno, tiho.
Mladeni ode u drugu u\ orite da prieka no i smisli to e L.O\
01ali sGordanom.dok se Ferenci opet \raca katelanu Lukavca da bi
ugovorili svoje planove. I opet se osvru na otmicu povelja
turopoljskim plemiima to hi imao izvesti Slavimir Draeni.
Nee se uope vratiti k nama -tvrdi ponovo Ferenci. - Ve je kasno
popodne, a njega jo nema.
Pencinger se jo uvijek nada u povratak Draenia i stalno tjei
mladog plemia.
U toj raspravi nade ih vratar i javlja:
- Na opkope su prispjeli neki stranci, koija sa etveropregom i
velika pratnja.
- Reci da knez nije u J\ niu ni katelan Pencinger-7odredi baruni
nastavlja raspravu.
Ponovo dolazi straa i javlja:
- Stranci zahtijevaju da se spusti most jer se u koiji nalazi visoka
linost iz Budima.
Iznenaeni su obojica i katelan i Ferenci izlaze na kulu da vide tko
dolazi. Na opkopu stoje naoru/a n i momci. Koija ic zaf rta /a\
icsama i/a kojih netko proviruje, ali ne mogu iz daljine nita
raspoznati.
Na njihovu zapovijed stra/ar zamihi i zahtijeva o." pi a inje neka
ka/u koga voze u koiji. Opet uzvraaju da ne mogu kazati, ve neka
knez doe na opkope.
Odluili su da se preko opkopa spusti vinm hr\ i _pual]c poikasiclan
neka vidi nije li kakva zasjeda ili su doista stigli gosti iz Budima.
Katelan izda odredbe Uska brv pade preko vodenih utvrda, dok barun i
Ferenci promatraju potkastelanov prijelaz preko brvi do koije. Ovaj
se zadrao samo asak i potrao natrag, popeo se k njima za kulu i
sav izvan sebe apne:
U koiji sjedi kralj
- Kakav kralj, glupane! - razbjesni se katelan.
" 7. Gospodin koji sjedi u/a nj u koiji ree mi li, o |c krau. ali
nitko ne smije o tom doznati!" fcvo, tu je kraljevski prsten. Rekli
su neka ga Predam gospodinu katelanu.
rerenci posegne za kraljevskim prstenom i pogleda baruna pa ree:

- - Prsten je kraljev. Zaueno se promatraju

238
239


- Nemogue! - vikne katelan. - Ne moe kralj stii k nama, nas nisu
obavijestili o tome. Dakle, netko prevarom eli u dvorac.
Sili su, vijeali, dok se s opkopa ponovo ne jave glasovi trublje
traei ulaz u dvorac.
Sve bunije pozivlju trubai, sve upornije viu na opkopima, dok se
Ferenci napokon ne odlui da ode na brv i pogleda u lice onome koji
se nalazio u koiji.
Plemi se brzo vrati i bane pred katelana:
Kralj glavom, preodjeven u velikaa. Poznajem ga kao rode ujaka. to
sad?
Zablenuli su se obojica.
- Dolazi nenajavljen, bez kraljevske pratnje? Ferenci, moda ste
prevarili?
- Poznajem mu lice i glas. Pozvao me imenom i rekao neka smj pustimo
most.
- Kraljev dolazak smuuje mi pamet.
- Taj je dolazak kao udarac iz zasjede.
Obojica su preneraeni, bespomoni.
Nema druge, on je-spomene Ferenci. - Kakve nam koristi" odgonetnemo
zato dolazi i to se tu skriva. Mnogo e nam vie kori ako odete
gore i otvorite kneza. Recite mu da smo se alili kad smo zarobili.
Dotle u ja postaviti veliki most i zadrati kralja, samo vi ne
uredite s knezom da nas ne optui.
Smutnja, bezglavost zavlada dvorom. Ferenci ide na opkope izmiljenim
izlikama opravda to jo nisu spustili most. Pencinger pak. gore na
kat, otpoalje strau ispred kneevih vrata, ulazi k njemu i sveca mu
javlja:
Vi ste opet slobodni knee.
To Brandenburga iznenadi. Idiotski ga pogleda. Katelan mu priblii:
- Odmah u vam razjasniti uzrok mojem postupku.
- Neu nita da sluam.
- Jo samo malo i primit ete neobian posjet kojemu se u snu nistP
nadali. Vrlo neobian.
- Posjet? - zablene se on. - Vrlo neobian?
- Juer sam doznao tko dolazi k vama, knee, i odmah sam odluio da
vas oslobodim mrnje jedne uzviene linosti, mrnje koja bi vas
teko pogodila. Knez uini rukom gestu da ne eli nita uti.
- Knee, sluajte me samo asak. Kad je nestao Damir, uvjerio sam se
da ste pali rtvom Gordanine ljepote. Ako to sazna kralj, zamrzit e

va".
- Mene kojeg ljubi kao sina?
- Ali vi ljubite enu koju ljubi kralj. Zar je jednom nije htio uzeti
za enu? To zna i Ferenci i njegov ujak. Valjda ste i vi o tom uli.
- Mislim: to je bilo tada kad su Vladislava izabrali za kralja, ali
danas
- Knee, htio sam vas spasiti da ne poinite u ovom dvorcu takve ine
zbog kojih e va ujak planuti ljubomorom. Vi ste htjeli, knee,
Gordanu oteti svojem ujaku, razumijete li? Morao sam vas zarobiti jer
ste
240

cli pobjei s Gordanom iz dvorca i pokloniti joj sina da pristane uz
vas i!k se za nju otimlje va ujak, kralj.
To ea potpuno /bum Odvie mu sporo napreduju misli. U prvi as
kiko ne moe dokuili sin to melje katelan i dok se nastoji
domisliti,
barun se uri svojom spletkom:
Sprijeio sam vas da bjeite s Gordanom. _ Glupost. Nis i r kanio s
njom bjeati. Tko vam je to rekao?
- Rekli su mi !U ovom dvorcu.
_ Lau. Nisam to kanio, zato bih bjeao?
- Mene su uvjeravali svi vai prijatelji. Povjerovao sam. Pobojao sam
se: da ste to uinili, nali biste svojieg ujaka kralja nasuprot sebi
kao najljubomornijeg suparnika a mene bi kralj sasjekao od Ijutine da
sam
to dopustio.
Ostavite mojeg ujaka u Budimu na miru otresito e knez posve
smeten tim razgovorom
Varate se, knee. kraljeva stara ljubav se probudila.
- Otkud vi to /na t e?
Od glasnika koji mi je ve juer navijestio da se kralj odluio
sastati ovdje s Gordanom i posjetiti je u njenom dvorcu.
- to vi to mcljete. barune?
Javljam da kralj dolazi kao budimski velika.
Debele kneeve usne n tale su otvorene, oi raskolaene.
Nemono se ogleda\a mi pusto mjesto svojeg lakrdijaa da u njega
zatrai pomo. Ali Petra Pana nema i on osjeti nesigurnost na
vlastitim nogama. Boli ga glava od onoga to mu barun pria.
- Nevjerojatno to /vui. knee, a ipak ete se uvjeriti da ne laem.
Kralj se nije htio najaviti, on ne putu i e N Kraijc\ -,kmi
vojnicima, ve ih je preodjenuo u obinu velikaku pratnju da nitko
ne bi saznao o njegovu dolasku u ovaj kraj Njegov glasnik tono zna
zato kralj dolazi. Neprestano je putem ispitivao o Gordaninu d\
orcii i /ahraniu svima da ga oslovljuju velianstvo. Da vas nisam

zarobio, nestali biste s Gordanom. a kad bi kralj stigao i saznao da

ste mu preoteli ljepoticu, jao svima nama. Ne prosvjeduje, ve gleda
u nj staklenim pogledom. U/alud pokuava da se domisli emu ga sada
obmanjuje varkom n kraljevu dolasku. ier sve to mu govori o kralju i
o pratnji smatra izmiljotinom. I to mu saopuje:
Moj ujak nebi se dao na tako daleko putovanje. Odvie je /abrinut /a
svoje zdraviji odvie voli mir i udobnost. I nikad ne bi putovao _bez
kraljevske vojske.
im je saznao da se lijepa Gordana nalazi sama bez mua u dvorcu,
smjesta se pomladi", prezreo sve nepogode svojeg tijela da se moe
tajno s njome sastati.
Poludjeli ste. ijkto mi sve to laete, katelane?
- Govorim istinu Kralj se ve pribliava dvorcu, uskoro emo ga
ugledati svojim oima i /alnaliu mi to sam vas ouvao da ne
izazovete ".legovu ljubomoru.
To ipak prevrujc mjeru i on ljutilo udari u stol i vikne:
Ne dam se rarati. Nosite se. ;-;
NU vrata je dotrao potkastelan i blijeda lica najavi:
241

- Plemeniti gospodine, Ferenci vodi njegovo velianstvo u u i moli da
sidete.
- Evo me. Doite knee, na doek kralja. Jo uvijek knez vjeruje da
protiv njega pletu neku smiljenu splet pa se ne mie.
- Pogledajte s trijema u dvorite - ponuka ga Pencinger pa id"i
brzo naprijed da bi ga osokolio. j
Videi kako se barun uri, knez ga slijedi nekoliko koraka, pogle
preko ograde i spazi u plemikoj odori suhu pojavu, duguljasto blije
lice.
Vrti mu se u glavi, a katelan mu ape:
- On dolazi tajno, dakle, nisam lagao, to da mu kaem kad pita s
Gordanu.
- Ne recite mu ni rijei da se nalazi ovdje - upadne mladi zbunjen,
zastraen i pohita niza stube.
Na dvoritu skine klobuk i duboko se klanja svojem kraljevskom
ujaku. Iz duguljastog lica gledaju dva pospana, mutna oka. Velike
tanke blijede usne smijee se:
- uro, jo si pristaliji nego to si bio. Nisu li se ovdje ljepotice
pomamile za tobom? Jo nisi odabrao? - i gleda ga smijeei se.
Brandenburg smatra te rijei nianom na nj i na Gordanu pa mu se
zavrtjelo u mozgu od pomisli to e mu odgovoriti ako ga uistinu
zapita za Gordanu. Zar je netko iz ovog dvorca javio kralju? Nije li
to zamka da mu otmu kraljevu milost?
I trne od straha jer nema mogunosti prozrijeti to se dogaa i
vjeruje da je kraljev dolazak Pencingerova spletka. A kralj ga

ljubazno gleda:
- udi se to sam se dao na put? Zar ne?
- Ne bih se znao dosjetiti to bi moglo mojeg kraljevskog ujaka
nagnali na tako dalek i neudoban put.
- ena! ena, dragi moj. udit e se jo vie. Jedva ekam da umijem
lice svjeom vodom i svuem ovo teko velikako odijelo. Ima li to
estito za veeru, sinko? Gladan sam.
- Sve e biti, uzvieni ujae - veli knez i vodi ga uza stube,
podupirui ga svojim ramenima.
- Nije mi potrebna tvoja pomo, moj uro. Gle, vrsto sam se
uspravio, prizdravio, ojunaio se. to veli na to?
- Gotov enik - veli Brandenburg.
- Misli, sine moj, da bih se branio kad mi doe ususret ljepotica?
ekaj, zinut e od uda kad se ispovjedim.
Toliko se prepao tog razgovora da brzo skrene na domainske stvari.
- Ukonait u vas, ujae, u mojoj spavaonici dok ne uredimo za vas
odaje. Nisam slutio.
- Svejedno kamo u, samo da to prije sa sebe operem prainu. Ali
nitko ne smije saznati da se na tvojem dvorcu nalazi kralj. Nitko.
- Zbog ega, uzvieni ujae, ta tajnovitost?
- Zbog ene - osmjehne se tajanstveno kralj. - Ali kod veere e
doznati vie. elim se osloboditi ovog odijela. Hajde, otvori mi
svoju spavaonicu - veli kralj okruen dvojicom svojih slugu.
242

i odmah se povue s njima u sobu.
Katelan i knez ostali u na hodniku pa se gledaju. Knez je potpuno
uen zbog kraljeva dolaska, njegova nastupa, govora i svojih slutnji.
T iliko se prestraio svega to e doi da nema odvanosti
progovoriti.
Pencinger sve prozire i priini; i M-Lm Ja inu nije nidneLa netzo
Ja ugodi kralju i javlja da un pobrinuti se za vladarevu veeru.
Knez a uhvati / i lakai
- Sobe u kojima je Gordana moramo sutra prirediti za kralja, ali kuno sad s njom? Rccr.c brzo, barune?
_ Odredite vi sami, knee - ponizno e katelan, smatrajui se
pobjednikom nad svojini gospodarem.
Moete li je to prije- od\esii u Medvedgrad? - pita knez? Ve zapada
sunce ali sutra u ranu zoru spreman sam.
-- Odmah uinite to i recite \o\ da cc HM iani" nki liepse i
u;lohnije.ali o kralju ne smije sa/nati nita. On eli ostati svima
nepoznat. Dakle, nikome ne kazujte ni rijei.
Sluam zapovijedi kraljeve i vaSe pa se urim izdati odredbe za
veeru.
Knez odmah potri n blagovaonicu, gdje je barun ve otvorio vrata

zarobljenom Danijelu Brandenburg nade u sobi ljepoticu Marcelu koja

srdito spoitne Danijelu:
Svaku si rije lagao. Zarobljena ljepotica raspalila ti je krv i
zamaglila oi. Zato ne vidi gdje su vrata moje odaje.
Spazivi kneza, Danijel odahne i pode mu u susret. Barunica se
nakloni Brandenburgu i pila Ijubopitno: Vaa milost primila je goste?
- Taj gost oito ne nosi vedrine u na dvorac - primijeti Danijel.Tvoje lice, uro. nije vedro
elim govoriti s tobom
Danijel pogleda barunicu Marcelu. Ukoila se od uvrede i naas sasula
na Danijela sav gnjev odbaene i poniene Ijubovce, a onda se
okrenula i izila.
Knez odmah pnla/i bratiu s rijeima:
Kralj je stigao U prvi as ostaje markgmi nepnmKun, a onda zasja
veseljem:
- To je vie nego sreea, uro. Upravo da poludi od predivnog
preokreta. A ti? Ne plee, ne vie od radosti? Spaeni smo.
Mladi knez sjedne, mrko gledajui svojem bratia koji nita ne shvaa
- udan je taj kraljev dola/ak Sam veli: ena ga je dovela ovamo.
- Koja ena
Katelan me podsjea na Vladislavljevu ljubav prema Gordani, a U) bi
znailo da mi ujak pada na putove.
Danijel pomno slua dok mu k ne/ saopuje pojedinosti Pencingerove
pnmJcdbe i kraljeve prve rijei kojima je objavio svoj dolazak.
Markgrot sve to slua i pregledava Pencinuerove namjere, ali ispituje
svojeg bratia: " - - Kako e Gordanu skrivati u svojem dvorcu pred svojim ujakom
Naravno, to ne mogu, katelan je mora odvesti u Medvedgrad.
243

- Plemeniti gospodine, Ferenci vodi njegovo velianstvo u dvorite
i moli da sidete. "
- Evo me. Doite knee, na doek kralja. Jo uvijek knez vjeruje da
protiv njega pletu neku smiljenu spletku pa se ne mie.
- Pogledajte s trijema u dvorite - ponuka ga Pencinger pa ide brzo
naprijed da bi ga osokolio.
Videi kako se barun uri, knez ga slijedi nekoliko koraka, pogleda
preko ograde i spazi u plemikoj odori suhu pojavu, duguljasto
blijedo lice.
Vrti mu se u glavi, a katelan mu ape:
- On dolazi tajno, dakle, nisam lagao. to da mu kaem kad pita za
Gordanu.
- Ne recite mu ni rijei da se nalazi ovdje - upadne mladi knez
zbunjen, zastraen i pohita niza stube.
Na dvoritu skine klobuk i duboko se klanja svojem kraljevskom ujaku.

Iz duguljastog lica gledaju dva pospana, mutna oka. Velike tanke

blijede usne smijee se:
- uro, jo si pristaliji nego to si bio. Nisu li se ovdje ljepotice
pomamile za tobom? Jo nisi odabrao? - i gleda ga smijeei se.
Brandenburg smatra te rijei nianom na nj i na Gordanu pa mu se
zavrtjelo u mozgu od pomisli to e mu odgovoriti ako ga uistinu
zapita za Gordanu. Zar je netko iz ovog dvorca javio kralju? Nije li
to zamka da mu otmu kraljevu milost?
I tme od straha jer nema mogunosti prozrijeti to se dogaa i
vjeruje da je kraljev dolazak Pencingerova spletka. A kralj ga
ljubazno gleda:
- udi se to sam se dao na put? Zar ne?
- Ne bih se znao dosjetiti to bi moglo mojeg kraljevskog ujaka
nagnati na tako dalek i neudoban put.
- ena! ena, dragi moj. udit e se jo vie. Jedva ekam da umijem
lice svjeom vodom i svuem ovo teko velikako odijelo. Ima li to
estito za veeru, sinko? Gladan sam.
- Sve e biti, uzvieni ujae - veli knez i vodi ga uza stube,
podupirui ga svojim ramenima.
- Nije mi potrebna tvoja pomo, moj uro. Gle, vrsto sam tt
uspravio, prizdravio, ojunaio se. to veli na to?
- Gotov enik - veli Brandenburg.
- Misli, sine moj, da bih se branio kad mi doe ususret ljepotica?
ekaj, zinut e od uda kad se ispovjedim.
Toliko se prepao tog razgovora da brzo skrene na domainske stvari.
- Ukonait u vas, ujae, u mojoj spavaonici dok ne uredimo za vas
odaje. Nisam slutio.
- Svejedno kamo u, samo da to prije sa sebe operem prainu. Ali
nitko ne smije saznati da se na tvojem dvorcu nalazi kralj. Nitko.
- Zbog ega, uzvieni ujae, ta tajnovitost?
- Zbog ene - osmjehne se tajanstveno kralj. - Ali kod veere e
doznati vie. elim se osloboditi ovog odijela. Hajde, otvori mi
svoju spavaonicu - veli kralj okruen dvojicom svojih slugu.

i odmah se povue s njima u sobu.
Katelan i knez ostali u na hodniku pa se gledaju. Knez je potpuno
uen zbog kraljeva dolaska, njegova nastupa, govora i svojih slutnji.
T liko se prestraio svega to e doi da nema odvanosti
progovoriti.
Pencinger sve prozire i priinja M.-Lm da inu nije nulnc^a nego Ja
ugodi kralju i javlja da un pobrinuti se za vladarevu veeru. Knez
a uhvati / i laka.i
- Sobe u kojima je Gordana moramo sutra prirediti za kralja, ali k
mio sad s njom? Rccnc brzo, barune?
_ Odredite vi sami, knee - ponizno e katelan, smatrajui se

pobjednikom nad svojim gospodarem.

Moete li je to prije- od\csii u Medvedgrad? - pita knez? Ve zapada
sunce, ali sutra u ranu zoru spreman sam.
-- Odmah uinite to i recite |0] dae joj umiohu; liepsci
ui.lnbnije.ali o kralju ne smije sa/nati nita. On eli ostati svima
nepoznat. Dakle, nikome ne kazujte ni rijei.
Sluam zapovijedi kraljeve i vae pa se urim izdati odredbe za
veeru.
Knez. odmah potri n blagovaonicu, gdje je barun ve otvorio vrata
zarobljenom Danijelu Brandenburg nade u sobi ljepoticu Marcelu koja
srdito spoitne Danijelu:
Svaku si rije lagao. Zarobljena ljepotica raspalila ti je krv i
zamaglila oi. Zato ne vidi gdje su vrata moje odaje.
Spazivi kneza, Danijel odahne i pode mu u susret. Barunica se
nakloni Brandenburgu i pila Ijubopitno: Vaa milost primila je goste?
- Taj gost oito ne nosi vedrine unadvorac - primijeti Danijel.Tvoje lice, uro, nije vedro
elim govoriti s tobom
Danijel pogleda barunicu Marcelu. Ukoila se od uvrede i naas sasula
na Danijela sav gnjev odbaene i poniene Ijubovce, a onda se
okrenula i izila.
Knez odmah pnla/i bratiu s rijeima:
- Kralj je stigao
U prvi as ostaje markgroi nepnniu.an, a onda zasja veseljem:
To je vie nego srea, uro. Upravo da poludi od predivnog
preokreta. A ti? Ne plee, ne vie od radosti? Spaeni smo.
Mladi knez sjedne, mrko gledaiui s\ ojcsj bratia koji nita ne sh\
aa
- udan je taj kraljev dola/ak Sam veli: ena ga je dovela ovamo.
- Koja ena?
Katelan me podsjea na Vladislavljevu ljubav prema Gordani, a 10 bi
/nailo da mi ujak pada na putove.
Danijel pomno slua dok mu kne/ saopuje pojedinosti Pencineenne
Primjedbe i kraljeve prve rijei kojima je objavio svoj dolazak.
Markgrol sve to slua i pregledava Pencinuerove namjere, ah ispituje
svojeg bratia: " "
Kako e Gordanu skrivati u svojem dvorcu pred svojim ujakom.
Naravno, to ne mou, katelan je mora odvesti u Medvedgrad.

242
243


- Zar si opet sklopio savez s Pencingerom? U kojem asu?
- .Morao sam. Ali samo zbog Gordane, ona mora otii daje kralj

vidi.
- Trai od mene kakvu pomo?
- Traim da ne spomene zarobljenicu pred kraljem kod veere, a kad
ona sutra bude na Medvedgradu, otii u k njoj da mi otkrije
kraljevieve boravite. To mi je obeala uz uvjet da je pustimo na
slobodu.
- Bit e pametnije uini li to odmah, a ja sam spreman da je jo
veeras otpratim do njenog dvorca.
- Misli da sam tako lud kako izgledam? Kad mi prokae kraljevia,
tek tada u je zadrati za sebe, dragi moj. Na to ekam godinama.
Valjda zna to sam ti rekao onog dana kad smo je domamili ovamo.
Nizato je ne putam iz svojih ruku. Najprije u s kraljeviem kupiti
od kralja bansku ast, a zatim kralju oteti ljepoticu. Jer zbog nje
je stigao.
- Zar je to mogue, uro?
- Zar bi se zbog ega drugog dao na taka v put? I sam veli: ena ga
je navela na to putovanje. Vladislav se svojedobno htio oeniti s
Gorda-nom. Razumije li sada? Kako pred njim zadrati u tajnosti
Gorda-ninu prisutnost?
- Drugi gosti neka ne budu kod veere, naroito Marcela i njezina
prijateljica - savjetuje Danijel.
- Vidi, to je pametno, nitko, osim nas dvojice, Pencingera i
Ferencija.
- Idem se urediti da kralja pozdravim u estitom odijelu. Jo neto.
A Petra Pana nee izvaditi iz tamnice?
To pitanje zbuni kneza. Donja mu se usna spusti kao uvijek kad bi ga
zahvatila briga iz koje ne nalazi izlaza.
- Da, istina, ali Pencinger strahovito mrzi Petra Pana i kad bih
odmah sada traio da ga pusti na slobodu, ozlovoljio bih ga i moda
bi od puke osvete kralju spomenuo Gordanu, ak bi je doveo kralju. Ne
smijem se zamjeriti Pencingeru dok mi ne pomogne da sretno odvedemo
ljepoticu, a kad sve izvri, onda u zatraiti da pusti lakrdijae.
- Ve su podigli vjeala u sjevernom kutu dvorita. Sutra u zoru
vojnici e izvriti nalog.
- Neu to dopustiti, ne boj se, pobrinut u se, ima jo dosta
vremena. Sada moramo zadrati Pencingerovu dobrodunost. Pouri se"
Sasvim si razderao rukavice u bici s kastelanovim vojnicima.
Danijel se brzo uputi u sobu svojih prijatelja i navijesti im daje
stigao odlini gost iz Budima, roak samog kancelara, ima s knezom
vanih dogovora i zato oni ne mogu prisustvovati veeri. Nisu se
nimalo alostili i odluili su provesti veer s dvjema ljepoticama u
igrama na kocke i karte.
U prizemlju su svi na nogama. Sluinad se vrti oko ognjita i sprema
veeru. Toi se najstarije vino, nosi srebrno i zlatno posue da sve
bude sjajno opremljeno za otmjenog velikaa iz Budima.

A gore na straarsfcoj kuli Franjo Ferenci oekuje Draenifc Zagleda

se daleko poljanama kojima bi se morao vratiti. A ba sada zbog
nenadanog kraljeva dolaska vie mu je potreban nego ikad pnje.

Vhdislava mora odstraniti iz dvorca i vratiti ga u Budim, a tu mu
moe hiti od pomoi samo Verbecijev neak. Ali njemu ni traga.
Siavi u dvorite. K -i ci K-i nae katelana Pencingera upravo u
asu k id je krenuo u svoj ured. sav zapuhati od posla.
_ Obistinit e se moje slutnje, gospodine barune. Draeni pada u
kulo Hrvatima.
__ estitam na dobitku podrugljivo e barun. Franjo nije tako
ravnoduan i odgovori ljutilo:
Istina. Hrvati nee dobiti potenjaka, ali mi emo izgubiti svoju
roenu hulju, dakle na se gubitak ne moe mjeriti s dobitkom Hrvata.
Osobito sada kaii nje toliko potreban.
Niste g;i trebali pustiti da ide k toj djevojci. Trebali ste ga
zatvoriti.
Tko moe gospodariti neaku tako monog ovjeka kao stoje Verbeci? N
i moj ujak Baka. a on ipak dri itavo kraljevstvo u svojoj ruci.
Ali sada ujte: moramo kralja maknuti s puta.
Preu/et ete Dra/vno\iee\ n zadau u svoje ruke, dakle. emu se
uzbuivati zbog njega?
Lice mladog Maara bude mrko, gotovo osorno:
Meni namjenjujete Draeniev posao? To je gotovo uvredljivo,
gospodine barune.
Ne razumijem ime sam vas uvrijedio.
Gospodine barune, ja sam spreman Hrvatima poiniti svako nasilje i
svaku nepravdu, aii nikad nivmi dnr.iii.n i podlostima Dra/cnia.
Mogao bih poiniti mnoge nepra \ dc ali nikad zloinaki baciti
krivnju za svoje ine na drugoga, kako to umije on.
Sada nam to vie ne treba. Valja ii u otvorenu borbu za poveljama.
Ja u ih tra/in svim sredstvima sile, dok ih je on sam skrivao
zajedno s Hrvatima da ih kasnije moe otimati. Za ovakav lopovluk
mora se roditi, moj gospodine. Bez njega emo polagano naprijed.
Ne da se odgonetnuti kako je kralj mogao iz Budima, a da o tome nisu
znali ni Baka ni Verbeci?
- Da su /nali oni bi nas ve davno prije obavijestili o-njegovom
dolasku i dali nam upute to da radimo i kako da se vladamo.
- im sutra zadan i brzotea mora u Budim jer ondje nisu upueni u
kraljevo putovanje
uli ste kakove knezu govorio o nekoj eni. Sve se bojim da su 11
rvati doprli do kralja i javili mu kako drimo Gordanu zarobljenu.
to xcitc na to?
Nikad glasnik ne moe pn >di i|cn ni tuuoi ML kraljevskog dvora, a
kamoli do njega?

A ipak je otputovao neopaen?

- Obeao je da e kne/u to ra/iaMnii jo veeras. im to saznamo. se
cemo odluiti. Evo Mladenciea, priekajte da s njime svrim.
"arun ide u susret Gordaninu katelanu i otro ga pogleda:
ete tra.u zoru Pratit ete svoju gospodaricu u Medvedgrad i tamo
ostati s njom posve sami ako tono izvrite moje naloge. Prije svega

244



l
recite mi: gaji li ona potpuno povjerenje prema vama? Ne sumnja li da
sa mnom u vezi?
- Ni izdaleka - odgovori Mladeni s najdbljim uvjerenjem.
- To bolje za vas. ujte. Iz Budima smo dobili monog gosta ko
ve odavno ljubi Gordanu. Moramo je sutra u zoru bezuvjetno odvesti
protiv njezine volje. Sluajte pozorno. Otii ete k njoj s dobrom
izlikom |
sjediti tamo dotle dok joj ne poaljem veeru. Moda nee odmah jestL
moglo bi se dogoditi da pone jesti vrlo* kasno. >
- U emu je moja zadaa? - pita Gordanin katelan nestrpljivo.
- Samo u tome da me obavijestiteu koje je doba veerala da mogu l
proraunati vrijeme. Od kapljica to ih ulijem u jelo mora zaspati
dvanaest
sati od asa kad je omami san.
- Razumijem - odgovori on drhtavo, osjeajui da mu se priblU
ava veliki as.
- Dakle, im svri veeru, siite k meni i javite mi. Ve je sv"F..
spremno. im zabijeli, poloit emo je u nosiljke na dva konja i
taka] prenijeti u Medvedgrad da nitko ne sluti, a kad stigne negdje
pred podne, probudit e se pod novim krovom s vama, sama samcata. To
e biti estita naplata za ovu malu uslugu. Je li?
- Priznajem. Mogu li gore?
- im svri veera, a uzvieni gost legne. On je umoran od putaj
drijem e ga brzo svladati. Sad ekajte dok vam ne javim da krenete
gore. Jo u vas kasnije uputiti u sve ostalo.
Ovaj nalog omami Mladenia kao da je ispio kapljice to e ih
Pencinger uliti u Gordaninu veeru. Ide dvoritem i gleda gore na
obzorje kojim se provlae pred veernje magle. Htio bi da se to bre
pretvori u crni noni veo koji mu donosi udenu sreu. I sputa se na
prag neke izbe. doarava rijei izreene danas gore na trijemu i
sklada sliku svoje sree u dalekom dvorcu, navrh brda, posve sam s
njom.
Dotle je barun s Ferencijem ogledavao nosiljku na kojoj e sutra u

zoru otpremiti Gordanu iz dvorca.

- Vi morate budno paziti, gospodine Ferenci, da putem ne naletite na
kakve nepriline ljude.
- Ne bojim se. Nosiljka ima zastore i ljudi ne mogu slutiti koga
skriva. Kad se ona ne moe javiti, nema pogibelji. Samo ako nas
Mladeni putem ne izda - zabrine se Ferenci, a Pencinger mirne:
- On nee s vama. Nikad nee dobiti obeanu nagradu. im se
lupe sada vrati od Gordane, smjesta u ga svezati i gurnuti u
tamnicu da
mi ne smeta. Neka tamo sanja o ljepoti svoje gospodarice. L
* *
Pred kneevom spavaonicom eka Danijel. Vrata se otvore, a kralj
izlazi u pratnji svojeg sluge. Markgrof se duboko klanja i pozdravlja
svojeg visokog roaka. Vladislav ga oslovi s nekoUko prijazni rijei,
a Onda primijeti, smijeei se:
- Oekivao sam ovdje vesela lica. uro je tmuran, a i ti me gleda
mrano. Sto to znai, mladiu?
46

._ Nema nas &o zabaviti, velianstvo. Dosaujem se 06*001
v __ Valjda Petar Par nije bolestan?
- Zdrav je i itav ali nije u milosti baruna Pencingera. J _
To ne /nai da ni K milosti gospodara ovog dvorca. uro mje mogao
ivjeti bez Petra Pana. Zar se neto promijenilo? _ Ne smijem
govor*i., velianstvo.
- Mora kad ja ejin Stoje s Petrom Panom?
- Pencinger ga je bacio u tamnicu i tko zna to e do sutra biti s
njime. Objesi! e ga.
Iz blagovaonice zasvijeth svjetlost, a knez, Ferenci i Pencinger
oito izlaze da potrae kralja.
Danijel mora prekinuti razgovordok gospoda dolaze i vode vladara na
veeru.
Vladislav ulazi. Visoko, suhonjavo i uvijek neto pognuto tijelo,
odijeva smea odora. Haljetak od baruna je rastvoren pa se razabire
crveni prsluk s bijelim puki i na Glavu je pokrio uobiajenom kapom
od smedeg brokata. vrsto nm c pniiuhla sve do uha. Duguljasto mravo
lice ukaste puti ne odaje mkil- av n n LIHI i . Da nije kralj,
svatko bi ga smatrao blesavim i neto dobroudnim pristarim plemiem.
Jedino duguljasti zavijcni nos prua bezbojnom, bezizraajnom licu
neto znaajnosti dok su fon oi izgubile svaki sjaj i nekako se
izboile, pa nalikuju na oi plahog o\ koji nigdje ne osjea
sigurnost.
Stao je usred blagovt. UIKJ pa ogledava izrezbarene drvene stijene,
bakreni luster, visoke stolice, a najposlije stol pun srebrnih i
zlatnih tanjura i vreva, l /akima glavom. Tanke visoke usne

rastegnute su se u zavidni smijeak i veli neaku

- Dobro, vrlo dobro, ki IM Nije tebi ovdje zlo, uro. Mnogo bolje
nego meni kralju usred Budima.
On korakne nekoliko koraka k stolu i omirie peenje:
Nektarskog li mirisa Kakva je to peenka? Sve se ljeska od masti. To
su kopuni? Davno nisam okusio uz kraljevski stol kopunovo maso.
Mladi knez vodi kralja na^J" i < , a sam sjedne kraj njega. S druge
strane pored sebe tnnesti Danijela, dok je s lijeve strane Icralju
sjeo Ferenci
Pencinger stade duiti kralja jelom i piem. Podilazi ga slast od
ukusnog peenog mesa.
Prione jesti. Mast mu se cijedi niz obrijanu bradu i dok vae, oi
trae stolom gladno i eljno popni oiju pohlepnog djeteta. Onda
uzima vrc vina i gotovo ga iskapi Smiju,L i paljivo gleda na svakoga
tko "ima jelo kao od boja/ni da e odvie pojesti, a njega
otetiti.
Oni drugi ne dijele kraljc\o oduevljenje za jelom. Jedva prikrivaju
zaorinutost od nei/vjesmh mteiLs.i ( < \\\-.\.\ \ , M a; ve se
podaje slasti i oblizuje rumeno peenu koncu koj i ili : n K,I Kima
glavom, mirka "cima i hvali izvrsno jelo. Nita ga ne zanima, dsim
mesa i kolaa. nagomilanih na zdjelama, i nema drugih misli.
To raspoloenje nikako nije u skladu s mravim tijelom, izbeenim a
suhonjava duguljastom lica.
247

Svi oko njega nastoje nekako razviti razgovor. Ferenci ga pita kako
je^ dugo putovao, kneza zanima kako mu je bilo na putu, Pencinger
ali tegobe njegova putovanja, a svi bi htjeli doznati samo jedno:
zato se dao na taj put.
Napokon Vladislav osjeti voljkost punog eluca, obrie usta i opet
posegne za vrem. Sad tek opaa da oni drugi ute.
- Stoje s vama? Zar se tako radujete kraljevu posjetu? Knee, moj
uzvieni neae? tako se veera uz tvoj stol. Prozbori neto? Gle,
Danijel zijeva. Mladiu, srami se.
Vladislav se sjeti lakrdijaa i rijei to ih je izrekao na hodniku
Danijel. I zirne u Pencingera.
- Vi smatrate kraljev posjet karminama? to je to? Gdje je Petar Pan?
Zato ne dolazi? Odmah ga dozovite.
- Sigurno sprema neku veliku lakrdiju - brzo e Danijel da katelan
ne bi dospio odgovoriti i odmah ustane. Idem ga dovesti, velianstvo.
- Pogledat u gdje je - veli Pencinger. - Danas mi se neto tuio da
ga boli glava.
- Kad kralj eli zabavu, onda vjernog podanika ne smije nita boljeti
- upadne Danijel. - Idem ga pozvati jer to eli velianstvo. Barun
Pencinger zakorai i zaustavi markgrofa:

- Dopustite, velianstvo, da sam vrim svoju slubu i dovedeni

lakrdijaa.
- Idem s vama, javi se knez, a ti, Danijele, zabavljaj uzvienog
gosta dok se ne vratim.
Danijelu ne uspijeva namjera da razgovara s Petrom Panom prije nego
doe u sobu. Mora se pokoriti i ostati.
Na hodniku naoe se knez i njegov katelan. Brandenburg mu naloi da
ide po lakrdijaa, a on e ga doekati da mu odredi kako se ima
vladati kod stola.
Pencinger side, a knez seta trijemom.
Sasvim je zaboravio na svojeg gosta rimskog poslanika i preneraen,
stane kad se na lijevom trijemu otvore vrata, a mladi sveenik izae.
U blijedom svjetlu svijetiljke u hodniku prepozna kneza, priblii mu
se i pozdravi.
- Knee, vi ste to? Nisam znao tko ide gore-dolje. Ne zamjerite,
miljah da se opet sprema neka bitka.
- Razmirice su obustavljene dolaskom nekog velikaa iz Budima koji je
podveer stigao. Sad e biti mir dok se opet ne vrati.
- Knee, ne bih li ja mogao s njim u Budim?
- Sad se odmara, ali sutra u ga pitati. Zar nas ve kanite ostaviti?
- Vrijeme je da krenem, ali prije nego odem, htio bih knee, zapitati
za sudbinu Petra Pana. Ja sam zapravo povod to su ga okrivili, zbog
mene zapovijedio mu je Pencinger neka priredi to vie lakrdija, a
kako sam uo u onoj buni, barun je na nj bacio neke sumnje?
- Upravo ga sada oekujem. Sve e mu biti oproteno. Ne brinite se,
asni gospodine, sve e opet biti dobro. Zadajem vam asnu rije.
- Hvala, knee. Ne bih htio ostaviti ovaj dvorac dok nisam potpuno
248

d i zbog mene netko ne pati Isto tako bih htio znati to je s onim
SlgUr"rom koji smo sklopili s mojom tienicom, plemenitom gospodom.
ugovi ^)r,rjm Ul!mor, molim neka :, n.ju/daje i mo_m i u . Nadam se i
e mi prisutnost mojeg gosta posluiti da"se rijeSim Pencingera na
k\liko sati iz dvorca, a onda sam opet gospodar. Legnite mirno na
"oinak. Sutra se nadam najboljem. HVO. tipravo ,1o[a/i P i Pan.
Dakle, Site. sve mu je oproteno.
Na te se rijei Stjepko oprostio s knezom i vrati u sobu, ali ostao
je kod vrata da oslukuje dobzak svojeg saveznika, dok Brandenburg
nobrza prema stubama i doeka Petra Pana.
-Pouri se nuka ga kne/ -Oito zna tko se nalazi u dvorcu? Imam
monog gosta iz Budima koji je zaelio da ga zabavi. Ako pred njim
spomene Gordajiu, sutra u zoru tvoja glava silazi s ramena.
Ako je pak ni jednom rijei ne spomene - upadne barun Pencinger niti
kakvom drugom primjedbom ne podsjeti na nju, opratamo mu svaku kaznu
za ono to je poinio.

Petar Pan pogleda i jednog i drugog, nakani M i ari m -im JmnVa ,

sveano veli: ...
- Mojim slonim sucima pokoravani se, jer meni je do glave, a ne do
ljepotice. .
- Sad se uri. Namazi lice i zgodno se odjeiu da gosta zabav is Pazi,
vrlo odlina linost.
Moram barem znati njegov stali da vidim kakvu alu moe razumjeti
njegova tikva
- Odlian je. iz najblie kraljeve okoline. To je dovoljno dok ga sam
ne ugleda.
Ako je iz kraljeve okoline, onda znam to moram initi. Bit u odmah
gotov.
l ode tamnim uskim hodnikom u svoju garderobu. Kad je stigao k
vratima, okrene se. ali opa/i da Pencinger stoji na hodniku, dakle,
oito eka da se on preodjene.
"Novo prijateljstvo izmeu prljave kneevske krpetine i ove stare
lisice znai neto vano. Sad ne mogu ii ni Gordani, a ni k
Stjepku."
I nestane iza vrata da se brzo odjene.
Dok je izlazio, jo uvijek je tamo stajao Pencinger, a s njim i
potkastelan Stigavi blie Pencinger uputi Petra Pana u blagovaonicu.
"uvaju me da ne bih oti- (i i To je bjelodano."
l dostojanstveno ulazi u blagovaonicu. Na vratima stane uzdignute
glave. Veliki crveni plat omotao je oko s\ou iida -A u um .io
Kninom od pozlaenog papira.
Spazivi gosta, prepozna kralja, svojeg gospodara, koji ga je ustupio
knezu Brandenburgu. Zatomi vjeto i/m iulci shvati itavu
situaciju, ali smjesta zapone igru. Mrko oslovi prisutne, drei se
pognuto:
to je to? Ja, kralj budala, ulazim, a vi sjedite. Kakvo je to
vladanje mojih roaka i podanika? Nitko ne ustaje da se pokloni svome
kralju?
Nikome nije do ale. a on se priblii stolu i pogleda kralja: Sidoh
ovog asa sa vjeala da jo malo proeem dvorcem.

- Sa vjeala? namrti se Vladislav. To ba ne zvui kao vesela ala!
I on pusti ruku kojom je drao plat. Crvena se tkanina razdvojila i
otkrila omotano ue oko suhog vrata.
- Eto, vidite. Istina je iva. Ue moje penje mi se na krunu. Danas
se sve razvija u znaku preporoda. Svi hoe u visine. eludac se penje
u srce, jetrica u salo, potenje u depove, samo je pamet
prosjakinja, a nitko joj ne dobacuje ni prebijenog groa. Svi se
tove, gospodo, samo pamet gladuje, sui se, sui kao svinjska butina
u dimnjaku. Evo oruja to su ga izumili danas neki drumski
razbojnici, dok se vitezovi moraju boriti na maeve kao nai

pradjedovi. to me tako preplaeno gleda? - prekine on govor,

gledajui u kralja. Ti si, da vidim, sad te prepoznajem. Ti si sluga
naeg dobrog kralja Vladislava, najvjerniji, najiskreniji njegov
sluga. Je li tako?
Vladislav se nasmijei i tiho odgovara:
- Pravo veli Petar Pan, ja sam mu najvjerniji sluga.
- Kad si mu najvjerniji, onda ga moe estito iza leda izgrditi.
Reci: je li jo uvijek tako plah, nemoan, popustljiv prema
pljakaima kraljevstva? Je li jo uvijek tako angrizav kod jela?
Nita mu nije dobro, od svega malo uzme i ostavlja.
Sad kralj prasne u smijeh i svi drugi s njim, dok Petar Pan pita:
- emu se smije? Radije reci: jo uvijek taj kralj jede kao komarac,
nita mu ne valja, nita mu ne ide u slast?
Jo vie se kralj smije i odgovara u smijehu:
- Nema to dobro jesti, dragi moj. Da sjedne uz ovaj stol, uguio bi
se u peenju, omastio bi bradu kao to sam ja danas ovdje. Siromani
tvoj kraljevski drug mora esto posuditi paru da kupi vina, a u
mesara vie nema ni vjeresije.
- Dakle, tvoj kraljevski gospodar ne pljaka kraljevstvo, sve
preputa svojim kraljevskim dravnicima? Siromaak, ne zna zgrabiti
brzo, sve mu odnesu ispred nosa njegovi bistroumni savjetnici u
Budimu.
- Istina je - smijei se Vladislav dobroudno - pravo veli, sve mu
odnesu ispred nosa. Ali ovdje je pun stol svega i svaega.
- Bogata je ova zemlja Hrvata, slugo kraljevski - veli Petar Pan. Evo, kraljevi se roaci ovdje prederavaju, mrtvo opijaju, grabe
punim akama. Reci, dakle, svojem kralju neka seli u Hrvatsku, tu e
mu biti eludac i monja uvijek puni.
- Nikad nisam slutio da ovdje ima toliko bogatstva.
- to - usplahiri se knez -ja sam kraljevskom ujaku slao teladi|
prasetine, peradi, svega u izobilju kad smo obrstili plemike kurije
brani se knez, a kralj Vladislav zaueno zakima:
- Nita tvoj kraljevski ujak nije vidio ni okusio od toga.
- Rekoh ja: progutali su mu to njegovi dravnici. Da su mu bareift
dali omirisati oglodane kosti, znao bi da neakov eludac ima srca i
za njega - vikne Petar Pan.
- Ne razumijem kako su mogli i smjeli uzeti to sam slao vama -*
ljuti se knez. - Kad ja ovdje budem ban, slat u sve blago i
bogatstvo Hrvatske ravno u Budim.

Samo pa/itc da ga na putu ne orobe kojekakvi razbojnici veli
dvorska budala.
Da. znam - odgovara Vladislav nekako zaplaeno - a pogled mu pada na
zdjelu koju je ba sada unio sluga s novim peenjem.
Petar Pan opazi kraljev pogled koji se sljubio s rumeno peenim

kopunom, dok kne/ nastavlja:

- Moram podsjetiti i kralja da e...
- Ostavite sada, kne/e. k u; n a - veli lakrdija - gledajte kopune,
to je kralj u svojem rumenom masnom grimizu. Mirie kao ljiljan.
Usrdno pogleda Vhuiisla\ svojeg dvorskog budalu, dok ovaj uzima
veliki no i stade rc/ati.
- Ovako bih ja izrezao i neke druge kopune kad bi mi ih ispekli i
rezao bih ih tebi. slugo kraljevski, sve redom al\ohi Ih m o LIJU
proKniti-i ponleda Peneingera i Ferencija.
Ponovo u/ee jesti svjee pcemc i zalijevan ga vinom. I Vladislav
se, na udo svih. ponovo uhvati jela.
- Da je barem mdje na dobri kralj uzdie lakrdija - moda bii
njemu jednom ilo u slast
- A zato on zapravo nije stigao? pita Vladislava, na to on
odvraa:
- Ve putuje i dugo e ostati ovdje. Ja sam mu glasnik. Pencinger i
Ferenu osjete udarac tih rijei, dok budala vie:
On putuje tako davkn i ne sluti to e sve u Hrvatskoj pojesti,
popiti, uvezati u svenje vc i otprtiti u prijestolnicu? emu dolazi?
Radi se o kraljevni enidbi - veli Vladislav. Svi su ra/vahli oi u
mravog starog ovjeka ija put izgleda kao komad ute zguvane
tkanine Bolest mu je pognula leda. Ispod irokih rukava njegova
haljetka u/ditile se ruke na kojima c ovisila. V. Ja Vvalno gleda
Petar Vladislava i jedini nae rijei da mu odgovori na zauenu
primjedbu:
Jadni moj kraljevski drug! On, dakle, ide u enidbeni jaram? Kakve li
gluposti.
Ali kralj se nasmijei i punom usnama odgovori: Naprotiv, on hje/i
pred tim jarmom. Bjei! Kakve li mudrosti! - opet e Petar Pan. Brzo
okree mnjenic. prevrtljive! - veli kralj. 7 Ima ra/liitih
mnjenja puno skladite pa uzimam kako mi sluajno treba. Ali reci,
slugo kraljevska, zar je kralj pobjegao pred enidbom? Htjeli su mu
objesili kraljicu" Vi koju je nesretnicu pao izbor gospode iz Budima?
. Ona se sama odabrala i sama ponudila - raspria se sada
adislav. - To je sestra pnkoine kraljice Beatrice aragonske, ime joj
je
Oliva. Pokojna kraljica Beatrica donijela je pnkninoni k-.,.m Ma UH
veliki
miraz, ali kad su ju Maari istjerali i/ ktalji-vstv a: mvaju| \ i
auli nara/. \a
samrti ostavila je Beatrica taj miraz svojoj najmlaoj sestri i
neaku,
oj vod i Hipolitu On" su sada optuili ugarsko kraljevstvo da im
vrati
"Jinov rmraz. Ali su se Oliva i Hipolit predomislili i ele odustati

od
Pnx:csa ako se krali vjena Olivom.

250


- Kralj je mogao biti taj magarac koji e opet ponijeti dugo gospode
u Budimu? Ako mu se hoe, prosto mu bilo. Vladislav pripovijeda, a
ostali sluaju:
- Kralj je uo da Hipolit i Oliva dolaze hitno u Budim da ugovore,
ali on se pokupi i ree budimskoj gospodi da ide u Peuhl Meutim,
smislio je drukije. Rekoe kralju da je njegov dragi neak knei uro
bolestan i on krene ravno preko Drave k njemu u Lukavac, dok "
Budimu misle da se skriva pred Olivom i Hipolitom u Peuhu.
- Zato ste, moj ujae, tako iznenada stigli, a"da se niste ni
najavili -a primjeuje knez.
I kao da mu je odlanulo. Dakle, to je ena zbog koje on dolazi
Lukavac? Nije Gordana kako mu je rekao Pencinger?
Dok o tome veselo razmilja, pogleda katelana, a ovaj samo mirntf
kao da veli: "Kralj nee da prizna pravu istinu." c
- Ovdje me ne mogu nai ni Hipolit ni Oliva - smijucka se zlurado
Vladislav - neprestano sam bjeao pred njima. Ovdje se osjeanuj
sigurnijim. A kako vidim, zdravlje mojeg neaka nije ba niim
narueno.
- Ve sam ozdravio - veli knez i pogleda Pencingera kao da ga
upozorava koliku mu iskazuje uslugu to taji trovanje i oekuje za to
uzvrat. Meutim, Danijel namjerava razgovor skrenuti drugim smjerom.
- Nikoga se ovdje ne morate bojati. Nee vas pronai lijepa Aragonka
- primjeuje on. - Brinut emo se svi da vam bude lijepo i lako kao
to je nama.
Pencinger i Ferenci stadoe ispitivati Vladislava o Hipolitu i
lijepoj Aragonki, o njegovu putu i planovima.
Petar Pan iskoristi priliku i nestane iz sobe.
Nakon njegova odlaska osjeti Danijel da mora pogledati kneeve^
goste u kuli i hitno odlazi iz blagovaonice, ali ne skrene prema
kuli, negoi
ide ravno u lakrdijaevu sobicu. Su
GORDANINA VEERA
Zatvorena u sobi, oslukivala je Gordana ivahno kretanje trije-j
movima dvorca, u^ je glasove pa i kratak razgovor to su ga
izmijenili
Stjepko i knez. Saznala je da je stigao neki gost. Po svem kretanju i
glasovima, to su katkad doprli do nje, nagaala je da se podveer
sve
izmijenilo, da knez izlazi na hodnik, a ula je i dolazak Petra Pana.

Ipak se*
ne pokazuje. Osjea se dobro ovako zarobljena, prema tome, ima
zahvaliti!
to joj nisu donijeli veeru. Prema svemu, prosuuje da je taj
iznenadni
gost sigurno neka uvaena linost ili barem mona kad se svi oko
njega
toliko brinu da su zaboravili i na nju. Uvjerena da e Petar Pan doi
i javiti >
joj to se dogaa, eka strpljivo i Ijubopitno da zakuca na njena
vrata.)
Mjesto njegova glasa ula je na vratima sluavku: j
- Plemenita gospoo, nosim vam
veeru.
Glas poznate djevojke obraduje je. Moda e od nje saznati tko je*
doao, a zapravo osjea i glad - i ona odsune
vrata. "
252

Na velikom srebrnom pladnju sluavka donosi mirisno jelo. Druga
lievojka iza nje donosi tanjure, pribor i pie.
Gordana promatra dievojkc dok MI postavljale zdjele i tanjure i onda
UP d- Danas ste svi veoma zaposleni?
Djevojke potvrde klimajui, a jedna odgovori:
_ Morali smo klati perad i spremati svjeu veeru. Sigurno je neki
visoki gospodin. Prostirali su zlatom i srebrom.
Gordana se/amisli. "l o /nai i da i c UM mu neka visoka linost
stigla u kneev dvorac. Prema tome je i razumljivo zato su knez i
Pencinger obustavili ratovanje"Lako je pogoditi da je zbog te
linosti i Petar Pan puten na slobodu i oito se sprema vriti
lakrdijaku slubu. Dakle, sieurno e nai prigodu da doe k njoj. S
ovim mislima eka da djevojke urede stol. Tada joj primakosc ^tolicu
- Evo. plemenita gospoo, sve je pripremno za veeru - veli djevojka
pa se sa svojom diaiaai ieom uputi iz sobe.
Jo nisu stigle do vrata, kad ponovo netko zakuca. Gordana se opet
ponada Petru Panu hita mu ususret. Ali u sobu ulazi njezin katelan
Mladeni.
Neugodno iznenaena, gleda njegovo blijedo lice, obraslo crnom bradom
i tamne oi, uperene ve na prvom koraku u zdjele. Onda se pokloni.
Kad su djevojke i/aL. odmah joj saopi:
- Gospodarice alje me k vama katelan i moli da mu oprostite to vam
je veeru poslao tako kasno. Ljudi su u velikoj urbi oko gosta
sasvim zaboravili na vas, to, dakako, nije lijepo.
Podrugljivi smjeak /audi M ladcni.i. To ga iznenadi. emu se ona
podrugujc. pita sam sebe n/nemnen kao da bi ona mogla razotkriti

tajnu zbog koje dolazi k njoj. AH se brzo umiri, saznavi uzrok

njenoj podrugljivosti.
- Zabavlja ifce iznenadna ljubaznost gospodina baruna. To oito moram
zahvaliti npo/nuiom SJOSUK
- Svakako - prih\ati Mladeni -Gospodin katelan odjednom se
izmijenio u nau korist, l {areni mi se lako e: a i "N L onicn< mi
|e 11 u ha /no naloio neka pohitam k vama i donesem njegovu ispriku.
- A tko je taj gost? Sigurno ste ga vidjeli?
- Nisam, ali mi 1.a/u da je neki velika iz Budima, odlian i moan,
ali nikako ne mogu do/nati njegovo ime. Bez obzira na to tko je, svi
su se uurbali i rastrali da ga dvore sa svih strana, valjda kakav
prijatelj gospodina Verbecija.
Gleda ga prija/no slua njegovo pripovijedanje i vjeto pokriva
sumnje. Ve je lagao kad je govorio o uhvaenom Damiru i sada ne zna
govori li istinu, ili opet dola/i s dobro nam K .1, u ni la/nia l.i
ip i l , gost je i] dvorcu oito moan Mladeni moda i zna tko je.
Gordana se priinja da mu vjeruje i nastavlja se prikazivati kako ne
sluti da je Pencinger obmanjuje s uhvaenim Damirom. Zato brino
pita:
- Niste nita uli o mojem sinu?
- Nita to vam ve nisam saopio.
253

- Kralj je mogao biti taj magarac koji e opet ponijeti dugova
gospode u Budimu? Ako mu se hoe, prosto mu bilo. |j
Vladislav pripovijeda, a ostali sluaju:
- Kralj je uo da Hipolit i Oliva dolaze hitno u Budim da to
ugovore, ali on se pokupi i ree budimskoj gospodi da ide u Peuh.
Meutim, smislio je drukije. Rekoe kralju daje njegov dragi neak
knez uro bolestan i on krene ravno preko Drave k njemu u Lukavac,
dok u Budimu misle da se skriva pred Olivom i Hipolitom u Peuhu.
- Zato ste, moj ujae, tako iznenada stigli, a"da se niste ni
najavili -primjeuje knez.
I kao da mu je odlanulo. Dakle, to je ena zbog koje on dolazi i*
Lukavac? Nije Gordana kako mu je rekao Pencinger?
Dok o tome veselo razmilja, pogleda katelana, a ovaj samo mirn"
kao da veli: "Kralj nee da prizna pravu istinu." c
- Ovdje me ne mogu nai ni Hipolit ni Oliva - smijucka se zlurado
Vladislav - neprestano sam bjeao pred njima. Ovdje se osjeam
sigurnijim. A kako vidim, zdravlje mojeg neaka nije ba niim
narueno.
- Ve sam ozdravio - veli knez i pogleda Pencingera kao da ga
upozorava koliku mu iskazuje uslugu to taji trovanje i oekuje za to
uzvrat. Meutim, Danijel namjerava razgovor skrenuti drugim smjerom.
- Nikoga se ovdje ne morate bojati. Nee vas pronai lijepa Aragonka

- primjeuje on. - Brinut emo se svi da vam bude lijepo i lako kao
to je nama.
Pencinger i Ferenci stadoe ispitivati Vladislava o Hipolitu i
lijepoj? Aragonki, o njegovu putu i planovima.
Petar Pan iskoristi priliku i nestane iz sobe.
Nakon njegova odlaska osjeti Danijel da mora pogledati kneeve!
goste u kuli i hitno odlazi iz blagovaonice, ali ne skrene prema
kuli, nego?
ide ravno u lakrdijaevu sobicu. l
GORDANINA VEERA
Zatvorena u sobi, oslukivala je Gordana ivahno kretanje trije-j
movima dvorca, u^ je glasove pa i kratak razgovor to su ga
izmijenili
Stjepko i knez. Saznala je da je stigao neki gost. Po svem kretanju i
glasovima, to su katkad doprli do nje, nagaala je da se podveer
sveizmijenilo, da knez izlazi na hodnik, a ula je i dolazak Petra Pana.
Ipak set
ne pokazuje. Osjea se dobro ovako zarobljena, prema tome, ima
zahvaliti >
to joj nisu donijeli veeru. Prema svemu, prosuuje da je taj
iznenadni
gost sigurno neka uvaena linost ili barem mona kad se svi oko
njega
toliko brinu da su zaboravili i na nju. Uvjerena da e Petar Pan doi
i javiti >
joj to se dogaa, eka strpljivo i Ijubopitno da zakuca na njena
vrata, l
Mjesto njegova glasa ula je na vratima sluavku:
- Plemenita gospoo, nosim vam
veeru. J
Glas poznate djevojke obraduje je. Moda e od nje saznati tko jw
doao, a zapravo osjea i glad - i ona odsune
vrata. 1

Na velikom srebrnom pladnju sluavka donosi mirisno jelo. Druga
lievojka iza nje donosi tanjure, pribor i pie.
Gordana promatra djevojke o!ok su p"si a vljale zdjele i tanjure i
onda
Ur" d- Danas ste svi veoma zaposleni?
Djevojke potvrde klimajui, a jedna odgovori:
_ Morali smo klati perad i spremati svjeu veeru. Sigurno je neki
visoki gospodin. Prostirali su zlatom i srebrom.
Gordana se zamisli. To/nau da ie uiv.mi. neka visoka linost stigla u
kneev dvorac. Prema tome je i razumljivo zato su knez i Pencinger

obustavili ratovanje .Lako je pogoditi da je zbog te linosti i Petar

Pan puten na slobodu i oito se sprema vriti lakrdijaku slubu.
Dakle, sieurno e nai prigodu da dude k njoj. S ovim mislima eka da
djevojke urede stol. Tada joj primakose Policu
- Evo. plemenita gospoo, sve je pripremno za veeru - veli djevojka
pa se sa svojom dinamom uputi iz sobe.
Jo nisu stigle do vrata, kad ponovo netko zakuca. Gordana se opet
ponada Petru Panu i hita mu ususret. Ali u sobu ulazi njezin katelan
Mladeni.
Neugodno iznenaena, gleda njegovo blijedo lice, obraslo crnom bradom
i tamne oi, uperene ve na prvom koraku u zdjele. Onda se pokloni.
Kad su djevojke i/ask. odmah joj saopi:
- Gospodarice alje me k vama katelan i moli da mu oprostite to vam
je veeru poslao tako kasno. Ljudi su u velikoj urbi oko gosta
sasvim zaboravili na vas, to, dakako, nije lijepo.
Podrugljivi smjesu k /aeudi Mladenai a. To ga iznenadi. emu se ona
podruguje. pita sam sebe n/nemiren kao da bi ona mogla razotkriti
tajnu /bog koje dolazi k njoj. Ali se brzo umiri, saznavi uzrok
njenoj podrugljivosti.
- Zabavlja ifte iznenadna ljubaznost gospodina baruna. To oito moram
zahvaliti ncpo/natom SJOSUK
- Svakako - prihvati Mladeni - Gospodin katelan odjednom se
izmijenio u nau korist. Harem mi se laku " n! \eiinii" n>> mije
ljuba/no naloio neka pohitam k vama i donesem njegovu ispriku.
- A tko je taj gost? Sigurno ste ga vidjeli?
- Nisam, ali mi ka/u da je neki velika iz Budima, odlian i moan,
ali nikako ne mogu do/na t i njegovo ime. Bez obzira na to tko je,
svi su se uurbali i rastrali da ga dvore sa svih strana, valjda
kakav prijatelj gospodina Verbccija.
Gleda ga prija/no, slua njegovo pripovijedanje vjeto pokriva
sumnje. Ve je lagao kad je govorio o uhvaenom Damini i sada ne zna
govori li istinu, ili opet dola/i s dobru nanije-, Ka a m Li/--na. Pa
ipak, gost je u dvorcu oito moan Mladeni moda i zna tko je.
Gordana se priinja da mu vjeruje i nastavl|u se prikazivati kako ne
sluti daje Pencinger obmanjuje s uhvaenim Damirom. Zato brino pita:
- Niste nita uli u mojem sinu?
- Nita to vam ve nisam saopio.

253
252


- Kralj je mogao biti taj magarac koji e opet ponijeti dugo gospode
u Budimu? Ako mu se hoe, prosto mu bilo. Vladislav pripovijeda, a
ostali sluaju:

- Kralj je uo da Hipolit i Oliva dolaze hitno u Budim da ugovore,

ali on se pokupi i ree budimskoj gospodi da ide u Peu Meutim,
smislio je drukije. Rekoe kralju daje njegov dragi neak km uro
bolestan i on krene ravno preko Drave k njemu u Lukavac, dok tfj
Budimu misle da se skriva pred Olivom i Hipolitom u Peuhu.
- Zato ste, moj ujae, tako iznenada stigli, a"da se niste ni
najavili primjeuje knez.
I kao da mu je odlanulo. Dakle, to je ena zbog koje on dolazi
Lukavac? Nije Gordana kako mu je rekao Pencinger?
Dok o tome veselo razmilja, pogleda katelana, a ovaj samo mii kao
da veli: "Kralj nee da prizna pravu istinu."
- Ovdje me ne mogu nai ni Hipolit ni Oliva - smijucka se zlurado
Vladislav - neprestano sam bjeao pred njima. Ovdje se osjeam
sigurnijim. A kako vidim, zdravlje mojeg neaka nije ba niim
narueno.
- Ve sam ozdravio - veli knez i pogleda Pencingera kao da ga
upozorava koliku mu iskazuje uslugu to taji trovanje i oekuje za to
uzvrat. Meutim, Danijel namjerava razgovor skrenuti drugim smjerom.
- Nikoga se ovdje ne morate bojati. Nee vas pronai lijepa Aragonka
- primjeuje on. - Brinut emo se svi da vam bude lijepo i lako kao
to je nama.
Pencinger i Ferenci stadoe ispitivati Vladislava o Hipolitu i
lijepoj^ Aragonki, o njegovu putu i planovima.
Petar Pan iskoristi priliku i nestane iz sobe.
Nakon njegova odlaska osjeti Danijel da mora pogledati kneeve goste
u kuli i hitno odlazi iz blagovaonice, ali ne skrene prema kuli,
nego? ide ravno u lakrdijaevu sobicu.
GORDANINA VEERA
Zatvorena u sobi, oslukivala je Gordana ivahno kretanje trijemovima dvorca, u^ je glasove pa i kratak razgovor to su ga
izmijenili
Stjepko i knez. Saznala je da je stigao neki gost. Po svem kretanju i
glasovima, to su katkad doprli do nje, nagaala je da se pod veer
sve
izmijenilo, da knez izlazi na hodnik, a ula je i dolazak Petra Pana.
Ipak se
ne pokazuje. Osjea se dobro ovako zarobljena, prema tome, ima
zahvaliti
to joj nisu donijeli veeru. Prema svemu, prosuuje da je taj
iznenadni
gost sigurno neka uvaena linost ili barem mona kad se svi oko
njega
toliko brinu da su zaboravili i na nju. Uvjerena da e Petar Pan doi
i javiti >
joj to se dogaa, eka strpljivo i Ijubopitno da zakuca na njena

vrata, l
Mjesto njegova glasa ula je na vratima sluavku: J
- Plemenita gospoo, nosim vam
veeru. f
Glas poznate djevojke obraduje je. Moda e od nje saznati tko je*
doao, a zapravo osjea i glad - i ona odsune
vrata. "*

Na velikom srebrnom pladnju sluavka donosi mirisno jelo. Druga
licvojka iza nje donosi tanjure, pribor i pie.
Gordana promatra dlevojVcoiok MI postavljale /d jele i tanjureionda
UP Ai- Danas ste svi veoma zaposleni?
Djevojke potvrde klimajui, a jedna odgovori:
- Morali smo klati perad i spremati svjeu veeru. Sigurno je neki
visoki gospodin. Prostirali su zlatom i srebrom.
Gordana se zamisli, l o /r.ai i da ic uMim, neka visoka linost
stigla u kneev dvorac. Prema tome je i razumljivo zato su knez i
Pencinger obustavili ratovanje Lako je pogoditi da je zbog te
linosti i Petar Pan puten na slobodu i oito se sprema vriti
lakrdijaku slubu. Dakle, sieurno e nai prigodu da doik k njoj. S
ovim mislima eka da djevojke urede stol. Tada joj primaknu- stolicu
- Evo. plemenita gospoo, sve je pripremno za veeru - veli djevojka
pa se sa svojom dniaui leoni uputi iz sobe.
Jo nisu stigle do vrata, kad ponovo netko zakuca. Gordana se opet
ponada Petru Panu hita mu ususret. Ali u sobu ulazi njezin katelan
Mladeni.
Neugodno iznenaena, gleda njegovo blijedo lice, obraslo crnom bradom
i tamne oi, uperene ve na prvom koraku u zdjele. Onda se pokloni.
Kad su djevojke i/alc. odmah joj saopi:
- Gospodarice alje me k vama katelan i moli da mu oprostite to vam
je veeru poslao tako kasno. Ljudi su u velikoj urbi oko gosta
sasvim zaboravili na vas, to, dakako, nije lijepo.
Podrugljivi smjeak /audi Mlade-iieai .1. To ga iznenadi. emu se
ona podrugujc. pita sam sebe ii/nemircn kao da bi ona mogla
razotkriti tajnu /bog koje dolazi k njoj. Ali se brzo umiri, saznavi
uzrok njenoj podrugljivosti.
- Zabavlja ine iznenadna ljubaznost gospodina baruna. To oito moram
zahvaliti npo/naiom SJOSUK
- Svakako - prihvati Mladeni - Gospodin katelan odjednom se
izmijenio u nau korist. Harem mi se laku c" n! \eonk no mije
ljuba/no naloio neka pohitam k vama i donesem njegovu ispriku.
- A tko je taj gost? Sigurno ste ga vidjeli?
- Nisam, ali mi la/u da je neki velika iz Budima, odlian i moan,
ali nikako ne mogu do/na i i njegovo ime, Bez obzira na to tko je,
svi su se uurbali i rastrali da ga dvore sa svih strana, valjda

kakav prijatelj gospodina Verbccija.

Gleda ga prija/no slua njegovo pripovijedanje vjeto pokriva sumnje.
Ve je lagao kad je govorio o uhvaenom Damini i sada ne zna govori
li istinu, ili opet dola/i s dobro na micsicnmi ki/aui .Pa ipak,
gost je u dvorcu oito moan Mladeni moda i zna tko je. Gordana se
priinja da mu vjeruje i nastavila se prikazivati kako ne sluti da je
Pencinger obmanjuje s uhvaenim Damirom. Zato brino pita:
- Niste nita uli o mojem sinu?
- Nita to vam ve nisam saopio.

253
252


- Ako je u dvorcu vana i utjecajna linost iz Budima, mogla bih
ishoditi da mi vrate dijete. to mislite o tome?
- Ako je gost moniji od kneza, moda bi pustio na slobodu i vas,
gospodarice, a onda bismo napokon ipak ve jednom bili pod svojim
krovom. Koliko eznem da moja gospodarica bude sretna i zadovoljna.
- Lijepo je uti da ste mi tako dobri.
Naglasila je te rijei prijazno i ostala stajati, oekujui da se on
udalji. Izvrio je poruku pa je prirodno da sad ode.
Nekoliko asaka ona utei eka da se oprosti, ali on opet pogleda na
stol i ponizno ree:
- Molim vas, gospodarice, upravo ste nakanili veerati. Sjednite i
zaloite.
- Istina je, dobrano sam ogladnjela - veli ona i korakne prema stolu.
Ne bi ga htjela otjerati, ali opet eli da on to prije izae. I
ponovo naglaava da je gladna, uvjerena da e izii i ostaviti je. On
ne odlazi, naprotiv, moli je:
- Neka mi gospodarica dopusti daje zabavim kod jela. Sada su svi
zaposleni svojim visokim gostom i barun nee opaziti da sam malo due
zaostao uz vas. Dopustite da barem malo doaram one veeri u
Brezovici kad sam svojoj gospodarici kod jela pripovijedao zgode i
nezgode.
- Ne moe mi doarati one veeri u Brezovici jer tada smo svi bili na
okupu i moj mu i sin, a tko zna kako je veeras na bojnom polju va
gospodar i kako je danas veerao moj sin? Ne gui li se u alosti za
majkom.
Odgovor mu nije ugodio i stoji neto smeten.
Jo uvijek Gordana nije sjela, neodluna da mu dopusti ostati ili bi
ga opomenula da ide. Ako mu naloi da ostavi sobu, razdrait e ga,
moda izazvati u njemu misao da ga se boji. Bolje je da ga ljubazno
pozove neka sjedne i s njom avrlja dok ona prione uz jelo.
Dok o tom razmilja, Gordana se odjednom udi. Otkud joj misao

nekakve bojazni? Njena je dua uvijek budna. Promatra, ne samo ljude

i dogaaje oko sebe, nego stalno kontrolira svoje osjeaje i misli.
Ako je sada spopada nevoljkost od njegove blizine, oito je to zbog
one izjave koju je izrekla danas popodne da mu je ve davno sklona.
Mora to popraviti. Ili ga dovodi k meni kakva spletka?
Ona se priini ravnodunom i pita:
- Ako niste pospani, sjednite asak. Drago mi je kad mogu razgovarati
o muu i o sinu. Ne znam za koga sam vie zabrinuta. Lake mi je kad
o onjima raspravljam.
Njegove su oi uperene u ljepotu njenog tijela. Kao da ne slua to
ona govori, ve se opija divnim oblicima stasa to se tako
dostojanstveno odraava u haljini od zelene tkanine, ureene bijelim
svilenim vrpcama. Na smeoj kosi blista mreica od svjetlucavih
zelenih i bijelih stakalaca. Ona zna da on promatra njenu ljepotu,
ali ne sluti s kakvom tajnom sjedi njoj nasuprot i zato mu pogled s
njenog tijela svaki as pada na zdjele.
- Molim vas, gospodarice, sjednite ve jednom. Ohladit e vam se
veera.

Da niste moda i vi jo gladni?
Hvala, ja sam veerao ua\ n< < prii nego to le stigao gost. Dolje u
,jem zatoenju veera se jo za bijela dana. Ali molim vas sjednite,
mtpovijedat u vam kakvu lijepu uspomenu s nae Brezovice. Onih dana
kad smo ostali sami, a gospodar je otiao na sabor.
Govorimo radije n tome kad su bili kod kue i otac i sin - veli oiri
sjedne k stolu, u/me no i zaree kruh.
Znoj ga oblijeva od pomisli da e to krasno tijelo od ovog jela
bespomono zaspati i biti potpuno predano njegovu naruju.
Od uzbuenja ne mo/e oUoriti usta ua ne bi zadrhtala pa radile uti
Posled mu se zadri na bijelim rukama io re/u meso. pola/u ga na
tanini opet licom uzimaju mirisavi umak i polijevaju valjuke.
Ne moe otii sve dotle dok ona slasno ne /aiu/i to ielo ko|c ee
ii|emu donijeti davno oekivane asmv. sada tako blize i nedostiive.
Vie mu ne moe pasti nikakva zapreka na taj kratki put to vodi do
njene ljepote. Vie mu se ne moe otetu Prikovat e je uza se kad joj
razotkrije da je sva ljepota bila njegova u asu dok je beutno
spavala, omamljena barunovim napitkom
Sva njena sklonost ne bi je dovela u njegov naruaj. O tom je uvjeren
sada dok ona s tolikim osjeajem spominje mua. Ne moe vie ekati.
Potpuno se predaje svojoj strasti i gotovo pohlepno gleda zalogaj to
tei na njenom tanjuru. Gordana primakne tanjur i stade slasno jesti.
Danijel se uputio iz blagovaonice s izlikom da ide u kulu, potrao je
ravno u sohu Petra Pana. Naao ga je ve odjevena u ensko odijelo,
natovarena lanim nakitom Na glavi mu je crna enska.vlasulja. Stao
je mazati liee i pogledao zaueno markgrofa.

- Pobjegao sam iz drutva Petar Pan. elim ti neto rei.

- Tajnovito apeete kao da vas progone ljubavne muke, mladi
gospodine. Barunica Marcela /abavlja se s drugim? To vas mui?
- Neka je vrag nosi. dodijava mi ljubomorom. Sluaj lakrdijau, ne
zna da sam ja kralja podsjetio na tebe i meni duguje slobodu i
ivot?
- Koliku ucjenu imam platiti?
- Uslugu traim, a nee se mnogo izmuiti dok za mene prinosi
veliko djelo.
- Br/o, uri mi "e, kralj ezne za mnom. to oklijevate?
- Molei tvoju pomo moram malo izdati svojeg bratia, ali kad se
radi o divnoj eni, onda je takva izdaja viteka dunost.
Nestrpljivost obuzima lakrdijaa, osjeajui da je usluga koju trai
Danijel u vezi s onim to ova] t,i obunuiLa niem>\ i misli i ponovo
poziva markgrofa da se odazove
- Knez ti je naloio da pred kraljem ne spomene Gordanu? Je li?
- Zaprijetio mi je gubitkom glave ako je spomenem. Zar izmeu
kraljeve linosti i ove Ijepotne ima neka tajna veza?
- Svojedobno Vladislav je gubio glavu za tom ljepoticom i htio je
u"mti kraljicom.

255
254


poastim
- A kraljev neak odluio je ljepoticu odlikovati kneevske Ijubovce?
Pogaam li?
- Navlas. Zato moj brati kani lijepu enu maknuti ispod o\ krova to
je ve davno smiljao Pencinger, opet za svoje svrhe.
- Za zlatom se svatko otimlje, naravno, ali kako bi je mot_ maknuti
dok mu je na putu njezin rimski zatitnik, onaj mladi sveenik
- Sutra u zoru otpremit e je knez i katelan sporazumno iz dvor"
Medvedgrad.
- Divno su se opet sloili. Na knez ne bira svoje saveznike. A stol
traite od mene?
- Savjetuj mi kako bih mogao sprijeiti kneev naum da Gorda maknu?
- Vi biste je priutili kralju?
- Nema tu mjesta tvojim ludorijama. Kralja se u ovom dvorcu i bojim,
a u Medvedgradu Gordana nee imati niije zatite protiv nasilnog
kneza. Ovdje smo spremni daje branimo, i ja, i rimski poslanik, a
valjda i ti?
- Lakrdija ne moe zatiivati ljepoticu, a da ne bude tragian.
Dakle, to hoete da uradim, markgrofiu?
- Ba to ne znam i molim te u tajnosti savjetuj mi ili pomozi,

upozori je neka se brani.

- Spomenite kralju da je ona ovdje.
- Onda e me knez ve sutra izbaciti iz dvorca.
- Vas e izbaciti iz dvorca itavoga, a meni bi mogao izbaciti samo
glavu. Moja glava vrijedi vie nego vi, gospodine, od glave do pete.
Ali sluajte: ako Gordanu kane odvesti na Medvedgrad, onda je
Pencinger smislio neku naroitu izliku kojom e je prevariti kao to
je ve jednom bilo. Da nije tako, ne bi potkastelan tako budno
straario na trijemu. I sad stoji tamo.
- Tiho, uje li? Netko je pred vratima. Oslukuju nas. Govorimo brzo
o Marceli.
I lakrdija zapone glasno:
- Dragi markgrofe, ne mogu vam pomoi, sami ste krivi ako vam se
lijepa Marcela iznevjerila. Smognem li dosta rjeitosti, pokuat u
dovesti ljepoticu opet u va naruaj.
- Uini to Petar Pan, ljubim Marcelu do ludila.
- Dobro markgrofe, idem odmah potraiti lijepu barunicu. Ako je naem
u zabavi s gospodom, sagnut u se k njezinim draesnim uima i
rijeima joj uliti u duu ljubavni napitak od kojeg se mora opet
vratiti k vama. A sad brzo, kralj eka.
Obojica su zamijetili kako vani prislukuju. Ipak se upute iz sobe.
Petar Pan otvori vrata i veselo izlazi.
Tamo stoji sam Pencinger. Petar Pan se iznenadi, stade se ispriavati
to je predugo izostao i pokae svoju ensku haljinu.
- Vidite, ene se ne mogu tako brzo odjenuti. Sada jo nekoliko
trenutaka. Moram upitati barunicu jesam li se dobro udesio, moda ima
kakva pogreka na mojoj enskoj haljini.
Ne ekajui odgovor, pohita u kulu odakle se uje smijeh. Otvori
56

, ui,/, Svi kriknu od radosti, okrue ga, smiju se, izazivaju ga, a
on nekoliko tekih iala, obuhvati barunicu oko pasa i apne:
Barunice, ekajte me duk ne doem k vama. nosim vanu vijest. Okrene
je kao u plesu, koUuio se na k i nm LH^P.KH l ve je na hodniku "die
ga ekaju katelan i Danijel. r Ovo a uzme UpoA ruke pa e mu
vano:
Pouzdajte se u svoju ljepotu i moju diplomaciju. Marcela se mora
Rekao je to tiho, a ipak tako glasno da barunovu uhu ne moe izbjei.
Petar Pan irom L:H i vrata i zapovjedi Danijelu:
Vodite me, vitee gospodine.
Ulazio je u dvoianu. oponaajui stidljivu enu koja obara oi, a
koraa kratkim koracima. Kralja potrese smijeh. Petar Pan-se previja
poput plesaice, baca si:dljne nodede gospodi i tankim glasiem
uzdie: Gospodo; vitezovi, pomozite siroti ljepotici koja trai
divnog viteza srca svoga ."Ushienje nad mojom ljepotom natjeralo

gaje u bijes. Pomozite mi da naem viteza divnog stasa i obraza u

kojemu blista muevnost. hrabrost aaiaka. Uputite me k njemu! Kralj
se sve vie me, a Petar Pan ga upita:
Znate li. moda, vitee veseli, gdje se skriva mojeg srca
boanstveni?
II naruju -ljepotice bademastih oiju.
Te kraljeve "rijeci padnu po njima ko ledeni mlaz. Svi su se zgrbili,
sakrili da ne bi morali sh-ud kazati. Ali kralj se okrene knezu i
pita:
Zar ne, uro. d u i ie M. n |ene r>, u lema M L: ULI ! K ii* i mi h n
itice K tisa a stas? Savrenstvo. Ljepota je to.
Kne/ se stao smijati da ne mora odgovoriti. Petar Pan prikazuje
ljubomornu djevicu i tako prikriva uzbuenje /bog zapoetog
razgovora, a ipak bi htio da se taj razgovor produi.
Iznevjerio me moj vitez? Prevario s drugom?
S najljepom enom - ij a - odgovara kralj - kleat u joj do nogu i
ljubiti rubove haljina. Htjela bi je vidjeti, stara djevice?
Rastrgati uzvikne Petar Pan pa svine prste, prikazujui pand/e.
Nee je dosei, makar je posve blizu.
Bli/u? Jao njoj Vladislav se smije
Ni dahom, je ne moe dotai dok je brani ovaj vitez. Srce mu odavno
pripada fcjoj, luda djevice. Nisi nikad vidjela ljepoticu s
bademastim oima1 \i ula O njoj?
Nikad, nikad ni slutila nisam da ima neka ena koju ljubi moj
MtcV.
Hakle. putu i ni - Aragoniju, jadna djevice. Vitez kojeg trai /eli
samo ljepoticu s oima to su kao dva badema, a kosa arki odsjaj.
Jao! On pjc\a ni a a kui sretnici? Koliko mu je draga. Sad je jasno:
/a nju e dati svoju krunu.
57
I njome okruniti nju. Olivo aragonska, putuj. l Petar Pan sjedne
zgrabi batak i spusti ga s visine u usta.
1 \N \ \ III

:> - Htjelo bi se Aragonki ovakvog peenja? - pita Vladislav.
Onda se okrene gospodi i nekako udesno promatra:
- Vi kao da niste raspoloeni. Ne smijete se od srca dok Petar tako
divno prikazuje enu?
- Kako ne. Ni disati ne mogu od smijeha - uvjerava knez.
- Ve sam privikao na njegove enske uloge - opravdava Ferenci.
Kralj se prigne k zdjeli, uzme kolai i pita kneza:
- Reci, uro, tu negdje, u tvojoj blizini je dvorac u kojem stoluj"
moja stara ljubav. Mislim i tvoja?
- Nije ba u blizini, negdje je tamo preko Save.
- Mu joj je na bojitu, a ti jo nisi odjahao k njoj?

- Ja, ja sam bio bolestan, a onda - imam u Krapini dvora ljepotica.

Vidjet ete, barunica Marcela, pa onda neka crnka... i opet smea.
- Ali Gordana ima smeu kosu s odsjajem bronce - sjea li se?
- Mislim, ne znam vie, ali ja sad volim crnke. Da, ujae, crnke.
Svima je jasno daje knez u tekoj neprilici i ne zna se izvui.
Obuzima ga strah, jer kralj stalno spominje Gordanu. Ferenci i
Pencinger su odvaniji i priskoe knezu u pomo. Barun upada prvi:
- Zabrinut sam velianstvo, aragonska princeza ipak bi mogla doznati
kamo ste krenuli. Valjalo bi neto uiniti da se ne pojavi u ovom
kraju.
Vladislav je sasvim miran i odvie se dobro osjea da bi mu barun
mogao uliti straha. Smijei se i nastavlja griskati kola:
- U Budimu sam tajio kad god bi tko doao, pa da me ovdje uznemiruju?
To ne smije biti. Zapovijedam ponovo: nitko ne smije doznati da se
nalazim u Lukavcu. Ovdje je velika koji se zove Laslo Gordo.
Zadrat e se dva-tri dana i otii. I zato vam velim: ni pred kim me
ne smijete oslovljavati kraljem jer kanim ovdje ostati malo due.
Potajice su se zagledali i katelan, i Ferenci, i knez. Kraljev
odgovor im navjeuje da moraju to hitnije i bre izvesti svoje
planove.
Jedva su doekali da je ustao i najavio:
- Umoran sam. elim lei.
S najveim veseljem prihvatili su tu odluku i prate ga na poinak.
Dok je izlazio, prvi pode za njim Ferenci. Ali barun Pencinger i knez
zaostali su samo toliko da barun apne svojem gospodaru:
- im zabijeli dan, Gordana vie nee biti pod ovim krovom.
- Kupao sam se u znoju dok je govorio o njoj. Samo pazite da bude sve
tiho i neopaeno.
- Ne bojte se. Sigurno je slasno veerala pa e jo slasnije spavati.
Idem dolje, tamo me eka njezin katelan da mi saopi u koje je
vrijeme veerala.
Dok oni tiho apu, Petar Pan kod stola govori budalastu zdravicu
Danijelu i njegovoj ljubavi prema Marceli. Barun upada i obojicu
opominje da i oni krenu spavati.
- Vi ste se na veerali i napili - veli Petar Pan - a sad dopustite
da aragonska ljepotica namiri elje njenog eluia i prinese pun
vr na usta. ^
258

Vrita se za njima zatvore. Jo nekoliko asaka Petar Pan je govorio
./zatim sc ^aLne * Danijelu i apne mu na uho:
g Strava ih je hvatala dok je krali govorio o njoj. Jeste li
vidjeli?
Bojali su se da nee uspjeti da je maknu do /ore. Petar Pan, mora
_UCpopit u jo jedan ve i zaspati kao malo dijete.

* * *
Petar Pan polako ispija vr vina i smije se Danijelu:
Kad ste se tako strahovito zabrinuli za ljepoticu, zato niste
spomenuli kralju da se nalazi ovdje dok je o njoj govorio?
Lako je to pitati, ali tee odgovoriti. Nemam imanja kao moj
brati. Ovisim o njemu. Kad bili ispunio s\oju elju, bacio bi me
i/dvorca, a to onda1 Niti imam krova nad glavom niti ljepoticu.
_ IM i ja nemam nita, osim \\oje pla \ekoja me li ran i. Pa da je
dadem za vau ljepoticu?
- Kad hi bila moja lake bih ja neto uinio.
- Otili biste k njoj i upozorili je to kane s njom sutra ujutro. To
moete uiniti i ovako pa e biti \ 1 . Mora vam biti zahvalna jer se
niti njoj ba neda iz dvorca. Svakako ne zbog mene - naglasi on i
pogleda Danijela.
- Oito ni zbog mene.
Ba nije "oito" Rekoh vam jednom: smatra vas najpristalijim
mukarcem u itavom dvorcu. Moe U se jo vie rei, a da se ne
povrijedi ensko dostojanstvo. Idite k njo|. pokucajte na vrata,
nauit u vas kako joj kucaju sluavke, jer ba nema mnogo povjerenja
u ove ljude. Evo, ovako kucajte - i on mu otkrije s\oj /nak kucanja
pa e onda ivo: - Otvorit e vam vrata, upitajte je O emu se radi,
pogledat e vas prelijepo, a ostalo je sve vaa hrabrost.
- To mi ozbiljno savjetuje?
- Kad se radi o enama, onda se ni ja ne usuujem aliti. No, urite
se da ljepotica ne legne.
- Idem. idem. dogodilo se to mu drago.
Obojica su izali |z blagovaonice na hodnik. Samo jedna mala
svjetiljka kraj stuba tinja u nonom mraku. Petar Pan gurne Danijela
prema Gordaninu trijemu, apcuci:
- Bit u ovdje na strai. ekajte u mraku dok vam ne dam znak da su u
dvorcu svi legli na poinak. Onda moete ii G o ra n i, znak e bi
ti moj kaalj.
Dok markgrot polagano oklijevajui odlazi i sakriva se iza stupa da
eka lakrdijaev znak. Petar Pan nestane u mraku uskog hodnika i
Pokuca. Zakripala su vrata i zausiala enska haljina barunice
Marcele.
- Vi ste Petar Pan
- Iskupio sam obeanje.
- Uistinu. Pronali ste pravi uzrok?
- t>a. Pronaao sam pravi uzrok zato vas je Danijel napustio. /ato
sam vam priapnuo u kuli da me ekate budni.
259

- ekani ve dugo. Dakle, recite: pogaam li? Kriva je zarobljeni O
kojoj mi je govorio potkatelan.

- Vaa je sumnja sasvim ispravna.

, Petar Pan osjeti kako ga je bijesno uhvatila za rukav:
- Rekao vam je neto? Priznao?
- Jo vie nego to. Odlazi k njoj kad svi legnu.
- Je li to istina, Petar Pan?
- Uvjerite se sami. To je najbolje.
- Da ga priekam? Uhodim svake veeri?
- Malo prije sam ga vidio kako ide trijemom prema njezinim vratima.
- Ah! - tiho usklikne ljubomorna ena. - Danas ste ga vidjeli? Sada?
- I vi ga moete vidjeti, ali uz uvjet da odrite zakletvu i nikad ne
kaete tko vam je to rekao. .
- Ve sam vam to obeala. Brzo me vodite, ali budite u blizini.;
Bojim se.
On je uzme za ruku, povede dubokim mrakom. Onda se zaustavi iza
ograde trijema s druge strane, pokazujui joj svjetlost kraj stuba.
- Eno, tamo zaokrenite lijevo. Vidjet emo ga kad se bude vraat,
od nje, sav ushien njenim cjelovima. ,;J.
- Jao njemu, Petar Pan! f
- Valjda ga ne kanite ubiti? ekajte da vas pouim. Nee proi ni
sutranji dan, a nju e baciti iz dvorca. Jamim vam. Samo doite,;
priekajte sretnika kad se bude vraao. Divno skrovite.
Drhtala je od ljubomornog uzbuenja.
UCJENA
Otkako je Mladeni doao Gordani s porukom katelana Pencin-gera da
zamoli oprotenje to je tako kasno poslao veeru, Gordanina je
panja stalno u napetosti. Izazvala je to neobina Pencingerova
poruka i njezin donosilac. Posrednik katelanove neobine uljudnosti
Mladeni ne moe sakriti Gordaninoj prodirljivosti da se u njemu
zatalasalo neto neobino. A kad je sjela k stolu, pobudi njezinu
pozornost napadna bljedoa njegova lica i drhtanje usana. Oi su mu
neprestano uperene u jelo. To bi moralo znaiti da je gladan. I ona
uzme tanjur, metne ga preda nj i pozove ga:
- Ne bi bilo lijepo da sama veeram dok vama viri glad na oi.

- Varate se, gospodarice, veerao sam. Ne bih se skanjivao za komadi

peenja kad bih uistinu osjeao glad. Ali molim vas, ne brinite se za
mene, jedite, jer e se ohladiti.
Pojela je nekoliko komadia mesa i nekoliko valjuaka s umakom J
neopazice promatrala njegovo dranje. On uti. Ne nalazi rijei
kojima bi je razonodio. Od prevelikog uzbuenja ne usuuje se
progovoriti.

Tada ona posegne za vrem vina, ali njegova je utnja smete i gleda k
I1JL Kakav je to dosati nevieni pogled u ovom ovjeku? Oi maglene,
sumnjivo maglene. Dok ga promatra ispitujui, prestane jesti. To
izazove i njeea nestrpljivost. Zar e veeru otegnuti u beskrajnost?
Zahvaa ga -cd zavitla razumom, zaustavlja kontrolu nad sobom i
progovori udnim hrapavim i drhtavim glasom:
_ Sve e vam ^ ohladiti. Jedite, gospodarice, ve jednom.
udno dodiruju njenu duu te rijei, iako su posve prirodne i
razumljive Podigne vjede i skrene k njemu pogled. Protanana, prijemljiva njena dua smjesi: uhvati neto neprijatno.
I odlui da Mladeniei. ne dopusti da due boravi kod nje.
- Idite, gospodine katelane. Ve je kasno. Ako vam dopuste, doite
sutra.
Dok mu to govori, gleda mu ravno u lice i zapaa laki trzaj miia, a
na oi sikne sumnjiva Ijutina.
- Neu prije odavde a n k vas nisam vidio da ste nakanili sve mirno
jesti. im zavrite, idem Samo jedite, gospodarice!
Opet to nukanje s jelom? Zar ta veera ima neku vanost? Moda nakon
veere kani zapodjenuti s njom nek i i M/ ^ n t r koji bi znaio
otkrie njegovih osjeaja?
Njena sumnja kree se sada u tom smjeru. Da, on nastoji da ona to
prije pojede jer ima nakanu razotkrili joj svoju grenu ljubav. To
joj se uini jedino moguim i samo je zK^ u>;ja toliko nudi.
Mora neto uiniti i na lijepi nain ga maknuti. Samo da ga ne
povrijedi
Gordana odloi no na tanjur i ree, toboe, ljutilo:
- Umorni ste i pospani Hou da idete. I juer i danas imali ste dosta
muke s ludim knezom, Pencinuemni i njihovom bitkom. Sigurno niste ni
oka stisli ove noi u strahu za mene.
Istina je. itavu sam no drhtao i mislio na vas, samo mislio...
Ona estoko upadne i ustane:
Kto. vidite Dok ne odete, neu jesti.
U licu muje iznenadno bjesnilu pa se ini da e potrati k njoj i
prisiliti je da sjedne i prione k veeri
Krv mu poleti u obraze, poloi ruke na stol i gotovo strastveno
izlane - Neu ii dok ne pojedete. Molim gospodaricu neka mi ne
uskrati smirenje dok ne veerate.

Molba izreena s tolikom MI uu neto ie novo,nerazumljivo. itavo

vrijeme, dok on sjedi ovdje, a ona neprestano slua: jedite,
veerajte. Ba na to jelo polae on toliku vanost? I zbog toga
blijedi, rumeni se, prosvjeduje, ostaje sjediti protiv njene volje, a
njegove oi sve jasnije otkrivaju tajnu rastue uzniull|i\i^ii
Nastoji uhvatiti zagonetku prodrijeti do nje, razgolititi je. Njena
je v*-%cera, dakle, u vezi sa Strau to mu gori u oima? ,i.
ona Pglcda jelo na tanjuru. Toliko je osjeala potrebu da utai t
<"o. a sad je neto opominje. Zdravo mlado tijelo, ogladnjele,
poinje se esvjesno odvraati (da nastavi jesti mirisave zalogaje.

260
261


utei, pogleda u nj. On je izvan sebe. Posegnuo je za zdjelom
primakao je blie: 3
- Gospodarice, uzmite tu veeru, niste jeli od podne. Uzmite joJ
Svjetlucava zjenica govori neto vie... ^J
U njenoj se dui budi jasna sumnja i ba zato ga gleda, toboe, u
ali i primijeti:
- Samo ako uzmete i vi. Bit e slasnije.
Smjesta uzme iz zdjele meso, metne mu na tanjur, primakne kruh i
nalije umaka pa e ponovo:
- Dakle, uzmite ako vam je do toga da nastavim.
Preneraen je iznenadnim preokretom. Ipak mu se ini sasvim prirodno
to ga ona tako odluno nudi i u tom ne nalazi nita to bi ga moglo
upozoravati na oprez. Sada u ovom asu nije kadar razmiljati ni
opaati, odvie je omamljen osjeajem to vlada njegovim biem itavo
popodne, a sada se razbuktao u razornu elju.
- Ne mogu jesti, moram vam iskreno priznati, ve me nekoliko dana
boli eludac, nisam ve dva dana nita okusio, zatajio sam da vas ne
bih zabrinuo. Ali vas molim, uzmite.
Njena sumnja poprima jasne oblike, ali usne joj se smijee dok joj
pogled vrsto zaviri u njegove izobliene crte. Onda ona pogleda u
tanjur i makne ga od sebe:
- Pravo velite. Sasvim se ohladilo. Bit e bolje da vie ne jedem. I
posve odmakne od sebe jelo, a pri tom ga gleda nasmijeeno kao da
nita ne primjeuje to se u njemu zbiva.
Ali jasno ita njegovo zaprepatenje koje se jo vie izraava u
rijeima: ^
- Gospodarice, ne inite to, bit e vam slabo svu no. Uzmite jo$
mesa, umaka ili barem malo vina. ,,:
Opet on postavi pred nju tanjur, moli i nagovara. Ne sluti da njegov^
molbe razotkrivaju Gordani tamne namjere. Samo ne zna je li on to sam

smislio, ili je orue Pencingerovo?

Stvorila je odluku, pa ree izravno:
- Nikako neu vie ni jesti ni piti. Bilo je dovoljno.
Pokupila je zdjelu s tanjurom i odnosi na ormar. Pri tom ga ne puta
s oka. Njegovo lice odaje sve to razmahuje njegove misli i elje.
U asu kad je Gordana odbila zalogaj, on potpuno izgubi vlast nad
sobom. Ne zna da li ona sumnja ili ne, ali to mu je svejedno.
Mladeni ima jedino tu spoznaju da vie nee jesti jelo koje bi je
uspavalo i predalo potpuno njegovoj volji i njegovoj elji. Onih
nekoliko komadia mesa oito nee djelovati kao to oekuje, ili on
gubi sve stoje sanjao? To u njemu jo vie raspaljuje elju i potpuno
ga izbezumi. Ne moe otii iz sobe, a da ne zagrli to tijelo za kojim
toliko ezne.
Sada je tu s njim posve sama i nee je pustiti, dogodilo se to mu
drago. I ne pita to bi se sve moglo dogoditi, samo zna da je ona tu
nadohvati njegovu zagrljaju. V Ona nastoji da ga dovede k
svijesti i veli tiho:
- Nita ne moe utei mojem pogledu. Neu taknuti jela dok mi ne

ete ?ato vas je ovamo poslao barun. Bilo to mu drago, neu vam
Vnirriti samo recite istinu. ... ,
Ali on ne prima taj dobacem prut ,.u se spasi. Potopljen je i ne
moe , novrinu, ve skoi k vratima i zasune ih...
To je otvoreno priznanje Dok se obazre k njoj, na licu se odraava
"^V^Srst^rnTrubu ponora u koji e se strovaliti tajna hrvatskih
Memia Ali ona potra/i gdje bi dohvatila brv da je prebaci i spasi u
nnsliedmi as od razorne bure ovog ovjeka.
Uini se kao da nije ni \ idiela u a je on zasunuo vrata i krene
polako iza stola da tako postavi zaklon izmeu sebe i njega, a onda
ga mirno
ZaP a to je. dakle, ponukalo k^u-umuda vas po vi l ]e k meni? Znam:
vi ste mi vjerni i odam pa ete mi kazati istinu.
Uzalud On je val koji ne moe promijeniti smjer. Bujica jun
bezumno Zaas je uz nju i, gurnuvi stol, uhvati je oko struka objema
rukama kao eljeznim klijetlma ._,..,- j r
Uprla se u njegove pi M laktovima da bude to dalje od njegova lica.
Zna ona umijee udarati i osloboditi se svakog naruja, ali ovog puta
mora se osloboditi nasilniku, a da mu se nikako ne zamjeri jer se bon
za nju orujem tajne koju ona eli obraniti. I blago ga opomene:
Osvijestite se i ostavite me.
- Ne mou.
- Za nekoliko trenutaka postidjet ete se sami pred sobom.
- Nema stida, nema niega.
- Ja sam tu. Upamtite.
- Ljubim vas

Kad biste goui istinu, ne biste tako postupali.

- Drugaije ne mogu.
- Ostavite me, velim. Nizato na svijetu.
Vama je svejedno to mislim i osjeam prema vama? Samo znam da vas
ljubim.
A ja opominjem- ljubav neka stekne dobrovoljno uzvrat. Sila e me
odvratiti od vas
- Svejedno mi je.
Osjea da se ona ui o/ ii njega i ba zato mora drati tako blizu to
divno eljeno bie Ne moe se oteti i nee pa joj drui spoitava:
Sami ste mi dana- priznali svoju sklonost.
Jo as i sve ste izgubili ako me dobrovoljno ne ostavite.
- Ne. Moji ste
Ako me dovedete do toga da vas ja odgurnem, znajte, sve je svreno.
Prezret u vas zauvijek
Na sve naine pokuava ga ona dovcsn k -,\ m N u, a da ga ne
povrijedi. Osjea britko orue kojim e joj nakoti asa /apnjd.iti \
"ii r,\,\ .a je ima sasvim u rukama i fotpoduje vie nad njom
poznavanjem njene tajne negoli svojom mukom snagom. Ne moe se i ne
eli odrei ovog asa i nastavlja plamene:

263
262


>io A vi bdijte, ne dopustite da vas vode iz ovog dvorca, gdje imate
prijatelja.
l *
- Moja si i ne moe se oteti. Sad je napokon sve u mojoj vlasti.
Videi da je sve uzalud, ona zamahne svom snagom pa se istrgne, stupi
onkraj stola i veli zapovijedajui:
- Upamtite: ako vam je do toga da vam ovo oprostim, sve shvatim i
razumijem, onda ostanite tamo i sasluajte me.
Sav drui, as stoji, gledajui je i upijajui svu ljepotu njene
pojave, a ona nastoji da ga otrijezni:
- ujte me: Ne dam silom svoju sklonost. Dakle, smirite se da vam
kaem sve do kraja.
. v Uzalud. On je kao upaljen krije i gorjet e dok se ne pretvori
u pepeo. . u . Ponovo je pola iza stola pa mu onda veli:
- Gazite ono to biste htjeli stei. Moje srce ne uzima se nasrt-jj
ljivou. j
Njezine rijei dopiru do njega kao neki daleki um, nerazumljiv,^
nejasan. 1
- Moja si. Moja, ili... ,
- Ili? - pita ona iza stola hrabro i izazovno. - Kakav je to ili?,.

-^f - Ili si moja, ili u barunu Pencingeru odati kraljevieve

boravite.4
> ,|.j- I pogaziti prisegu? ,
/ i i.- Ne marim za prisegu - veli on drui. l
4 A ona obori oi. Misli joj vru. Svaka ilica dre.
1 Pokua jo posljednji put da ga svlada mirom i pogleda blago:
- Sjednite, sluajte. >
Umjesto da izvri njezinu elju, sav se nagne preko stola i posegne
rukama.za njenim strukom: l
- Ili e biti moja, ili odlazim barunu da mu sve otkrijem. 1
ovjek koji je pred njom kao da je sasvim izmijenio oblije. Ne
prepoznaje te crte lica ni
pogled. *
- Moja si zauvijek, ili je kraljevi Pencingerov.
Maknula se i otkinula od njega. On je ostao s one strane stola pa "
izlane, sijevajui oima:
- Sam u ii po kraljevia da ga predam. Sam svojom rukom ako se
istrgne iz mojeg zagrljaja.
Korakne k njoj i obujmi je. Ona osjeti beutnost. Samo jedna misao
upravlja njenu ruku. Posegne u njedra, trgne bode i udari.
Promukli i jedva ujni krik. Jako tijelo rui se.
Tiina. Njome prolazi neto hladno. U niijoj krvavo oruje to gaje
u ovom dvorcu nosila u njedrima. Ukoeno zuri u ovjeka. On se ne
mie. Oko nje mir, tiina. Kao da je hvata san.
Zar je obmana ili se zaista netko vani ulja?
Osluhne. Nekoliko kucaja, ba takvih kao da kuca Petar Pan.
"Da, to je on" - pomisli ona smuena, ipak se svlada i odsune vrata.
Na pragu stoji Danijel.
Odvie je iznenaena njegovom pojavom i sumorna, omamljena, pa ne
moe prozboriti, ali mladi markgrof sam hitro saopuje:
- Plemenita gospodo, oprostite, imam vanu vijest za vas. Barun
Pencinger kani vas silom maknuti odavde, odvui e vas u zoru.
Zabranjeno je pod prijetnjom gubitka glave da vam tko saopi. Ja sam
se ipak


Gordana opazi
izmeu te vijesti i zalogaja to su joj donijeli.
"Meni su u veeru sasuh neto da zaspim. Jela sam, ne odvie, ipak
dovoljno da se ovog asa sruim...
Trunula se od uasa da bi mogla klonuti u san ovdje naoigled ovom
mladiu. Njemu se ini da je ona. trgnuvi se u sohu, htjela
naglasiti neka prnede preko praga
Uao je u sobu. a H je ostao u vitekom stavu. Niim ne odaje da je
rob

njene ljepote.
Plemenita gospodo spreman sam sluiti vam, zapovijedajte. ekat u do
zore na trijemu. A Petar Pan...
Ne moe dovriti izreku. Pogled mu zapne o pod kraj stola gdje
nepomino lei Mladcni Onda upre pogled u nju i zaprepateno pita:
- to se dogodilo.1
Nije mu dospjela odgo\">nu. Na trijemu uje korake. Jasno se razaralo
da tri neka ena Danijelu biva jasno tko je i povue se k vratima.
Na pragu se pojavi lijepa plavua. Danijel potri k barunici raskrilienihrukudajoj sprijei ulaz u sohu. Namjera mije zasun 11
(ioidanu. ne samo od ljubomore svoje bive ljuha\ nie, nego joj eli
zakriti put da ne vidi na podu Mladenica
- Idite, barunice Idite, sve ete saznati.
Sad se vie ne moe zaklinjali asnom rijei da ona nije kriva. K
njoj zalazi. To je. dakle, moja su parnica1 Ona je kriva, ona -vie
mlada barunica.
Htio bi je uutkati i moli je i preklinje:
Za ime boje. uti. ne zna da se u dvorcu nalazi visoka linost?
Svejedno je tko se nalazi u dvorcu. Neka uje to se tu dogaa. Zadao
si mi asnu rije da ne zalazi k njoj. Eto, kako markgrof Danijel
dri svoju zadanu rije,
Htio je zatvoriti vrata, ali je ona potrala na trijem, viui:
Evo vam kreposne ljepotice za kojom luduje knez. Sada je raskrinkana.
Danijela prima, a kneeva je Ijubovca.
Danijel se odmah snalazi, ide Gordani, moli za oprotenje zbog
kariiniinih povika i uvjerava je
-- Upitajte Petra Pana On zna. Htio sam vas upozoriti to kane s
vama.
- Recite Petru Panu .. meni su dali jelo u kojem je bilo.. .neto me
obuzima umor
Dakle, to su htjeli? - klikne on.
- Zovite rimskog poslanika. On potri.
Na stubama se poiavi sluua s bakljom. Mlaz svjetla pada na trijem i
osvjetljuje Petra Pana. Iz kule su dotrali mladi kneevi gosti.
Sto se tu dogaa? - uju se glasovi kneevih gostiju koji su izili
Polupijani na trijem
p ^ Ono tamo \ idite. Tamo su barunica i Danijel - upuuje ih
Petar " - Zovite ih ovamo da ne smetaju kneevoj zarobljenici...

264
265


I nastaje buka i vika. Pijana gospoda dozivaju Danijela, id uei na 11
,c v, trijem, odakle dopire Marcelina vika i krika.

I svi se u dvorcu probude.

Pojavljuju se sluge sa svjetiljkama: dohita potkastelan iz prizemlja
dpbrza knez, a zatim Pencinger i ini mu se da se stropovi ruSe nad
njegovom glavom. Trijemovi su osvijetljeni i puni vike.
Kralj Vladislav upravo je zaspao, kad ga probudi galama. Odmah upita
slugu koji stalno spava s njime u sobi to se tu dogaa.
- Velianstvo, napolju strahovito vie neka ena. Nita ne razumijem.
Govore gospodskim jezikom.
Kralj neko vrijeme slua, buka je sve jaa, a enski povici sve
otriji.
"Ljubomorna ena vie" - razjanjava kralj sebi.
Brzo se digne pa ode k vratima. To ga zanima. Dakle, u dvorcu ima
nekih ena, a njemu su to preutjeli? Ljubopitan je na pustolovinu i
oslukuje. Ba uz njegova vrata prepoznaje lakrdijaev t as kako
nekome pria:
- Barunica Marcela je ljubomorna na Danijela zbog plemenite gospoe
Gordane.
- Gordane? - zaudi se kralj, dok vani glas kneeva gosta zaueno
pita:
- Otkuda bi Danijel smio prijei prag Gordanine odaje?
- ,\c /nam a ita. van n ujem Liku a Marcela nrdi. l-no. l a moje
i Gordana. Vidite ljepoticu bademastih oiju? Ba stoji na pragu
rasvi jetljene odaje na lijevom trijemu - govori Petar Pan naroito
dasno.
- Dakle, to je zagonetka lijevog trijema? Ovdje knez krije
zarobljenicu? - opet e vani kneev gost.
- Njegova stvar, gospodine plemeniti. Nitko nije smio o njoj
spomenuti ni rijei, a sada je Marcela sve razotkrila.
- Tamo je i rimski poslanik, i njega su probudili.
- utite da ne probudite visoku linost iz Budima - dok napravo
jedino to eli postii.
U svojoj sobi Vladislav slua kako se govori o Gordani, < njenoj
odaji u kneevskom dvorcu. Gordana u dvorcu? to to znai? I poto je
M vratima, otvori i malo pogleda na trijem.
Svi su trijemovi rasvijetljeni. Razabire muke glave. Na otvor
vratima stoji ljepotica, visoka, jedra, uz nju kralj prepoznaje bar
Pencingera.
- Daj mi brzo dugi haljetak - naredi kralj svojem sluzi.
Zaas je bio u svojoj kunoj haljini, zamotao se vrsto, pokrio elav
glavu kapom od brokata pa je izaao na trijem.
U neposrednoj blizini stoji Petar Pan. Uvjeren da buka mora dopr jeti
do kralja, ekao je da kralj izae. A sada se, toboe, strano trgnuo
| poklonio.
- to je Petar Pan? - pita kralj lakrdijae. .
- Izgubit u glavu ako odgovorim. >- ,i.

v - Tko ti je to zaprijetio? " :;.< ^

- Katelan, kraljevsko velianstvo. "

Tvoja je glava u mojoj vlasti. Reci to to znai?
ledva je doekao da mu moe ra/jasniti kako je ^ .onlana zarobljena
. /,st tjedana. ali .je zabranjeno spomenuti pred kraljem njezinu pri
sutnost. \
Odvedi me tamo - zapovijeda Vladislav.
S ushienjem ode Petar ?an ispred kralja. .
Pencinizer se gotovo sruio od uasa, spazivi suhonjavu, pognutu
kraljevu pojavu ublizini Gordanine odaje.
Nahladit ete se, velianstvo - ape zabrinuto kralju. Gordana
prepoznaje kralja. Ka, ukupana stoji pred njim i htjela bi kriknuti
od radosti. Dakle to je taj visoki gost koji je stigao iz Budima?
Zato su tajili pred njom i zato su je u zoru htjeli maknuti? U
trenutku joj je sve jasno
Duboko se pokloni kralju, pa mu onda prilazi blie. _ Vae
velianstvo i ne sluti kako je i /asto srelo ovdje mene protiv moje
volje?
- Gordana, kako rte doSli ovamo?
_ Prevarom, vae velianstvo i /loinom koji je izvren u vae ime.
Svi su utjeli. Svi su osjeali nad sobom razgolienu pogibelj. Barun
Pencinger i Franjo Ferenci gledaju se bespomono, dok Gordana
nastavlja:
Molim vae veliansi\ n da me saslua. Uistinu se nisam nadao da u
vas sresti pod takvim prilikama. elim uti sve.
Molim vae velianstvo, neka mi pokloni jedan sat da vam sve
razjasnim i da se potuim, ali, eto, uspavljuju me. Ona se jedva
dri... Sada je kasno a ini mi se da ste i vi umorni. Vrlo ste
blijedi, Gordana.
Ovdje u ovom dvorcu poinili su zloin. Poslali su mi veeru u kojoj
je bilo otrova za uspavljivanje. U pravi as odbacila sam jelo, ali
osjeam teak umor i snenost.
Vi ne znate to govorite, plemenita gospoo - upadne knez. - Nemogue
je to tvrdite.
Ona i ne pogleda kneza, ve se obraa kralju: Oprostite, vcliansuo
stoje moja neznatna linost zbunila va san. Ali tamo lei ovjek od
kojeg sam se morala braniti.
Da nadove/e Danijel. - uo sam zapomaganje plemenite gospode i
pohitao da vidim sto K Tamo lei ovjek: ne znam je li mrtav ili
ranjen.
Moj katelan Razjasnit u sve - naglasi ona, gledajui kralja. Kad
sutra ustanem, ekani vas Gordana i onda ete moi kazati sve.
Ako budem imala priliku da se pojavim pred kraljem jer ima
ovdje gospode koja bi me nm Lila silom odseMi Kpm1 UMILI kn \ a. n,

min o ako usnem, a vama e kralju ispripovijedati stotinu lai da

opravdaju m".ju otmicu.

161
266


- Odgovaraju mi svojom glavom svi. Naroito vi, gospodin" barune
Pencingeru. elim sutra primiti gospodu. Jeste li razumjeli?
- Na zapovijed vaeg velianstva.
- A sad idite, Gordana, otpoinite.
- Prije svega molim neka mi kralj odredi da me uva rimski poslanik
koji se nalazi ovdje i uzeo me pod zatitu.
Rije rimski poslanik iznenadi Vladislava i on se okrene k Stjepku.
Ne prepoznaje u njemu nekadanjeg paa, a i odvie je snen. Ali
sadanjq njegova ast podsjea ga na parnice u Rimu pa mu iskazuje
svoju milost nekoliko rijei.
- Ovdje se neto dogodilo o emu nisam nita znao - veli kralj sutra
emo govoriti, a sada odreujem da gospou uvaju moji poi danici,
moja straa i moj lakrdija - ree on, jer mu se Petar Pan upra
ponudio svojim pogledom.
Ona se pokloni kralju i zahvali zadovoljna tom odredbom, a kralj idi
na drugu stranu trijema i ulazi u spavaonicu.
Ne moe razjasniti zagonetku koja je dovela Gordanu pod ovaj kroVJ a
nije htio daje saslua u to kasno doba noi. Odvie je snen, umoran
od jela i dobrog vina, ali gorljivo eli saznati to se s njom
dogaa, zastoje tu zato su mu tu veer uporno tajili da se ona
nalazi ovdje dok je toliko puta spomenuo njeno ime.
"Petar Pan stajao je tako blizu mojih vrata i govorio tako glasno;
Moda je ipak htio da me upozori, ili je to sluaj? Bilo kako, neto
se rf njom dogodilo kad sam je naao pod krovom svojeg neaka."
Razmiljao je neko vrijeme o udnom udesu to ga je doveo na put
ljepotici koju je htio okruniti kraljevskom krunom. I brzo je usnuo.
S druge strane trijema ostala su gospoda i sluge zbunjeni, uurbanf
zbog dogaaja u Gordaninoj sobi, dok je barun Pencinger izdavao
naloge
slugama da ponesu Mladenia u prizemlje i odmah bude ranarnika da mu
prui pomo. Pokraj nepominog stoji vie gospode. Danijel se sagne
kl
njemu i konstatira da nije mrtav. ;
- Bit e da je teko ranjen - naglasi markgrof. - Valja mu brzaj
isprati ranu i povezati da ne izgubi odvie krvi. _"
- Neka odmah probude lijenika - zapovijedi knez, gledajui;
Gordanina katelana. <
Gordana stoji po strani, odvraajui pogled od kneza i ostale*

gospode. Ali on joj prilazi i tiho je zapita:

- to se , zapravo, dogodilo i kako je on mogao k vama?
- Neka vam na to odgovori va katelan. On e najbolje znati. On ga
je poslao s porukom zbog veere - primijeti ona s ironijom.
- Bio sam usluan prema vaoj milosti - opravdava se barun - a nisam
kriv to strasno ljubi plemenitu gospou.
- Kako se sve to dogodilo, zar ste se morali braniti protiv njega?pita knez Gordanu.
- Sutra u sve kazati kralju, a danas ne odgovaram nikome.
Svima je jasno. Ona se osjea nadmonom, oslanjajui se na kralj*.
Nitko se ne usuuje dalje ispitivati.

Poto su iznijeli Mladenia iz sobe, gospoda redom odlaze, Peta/ Pan
jedini je /aostao i priapne Gordani:
- Ne ljutite se na iiene. Morao sam haciu Ija^u na vau krepost da
otkrijem kralju vau prisutnost, a da ipak ne izgubim glavu.
Ra/umijem - odgovori ona tiho.
Onda Petar Pan pohita za ostalom gospodom koja su se razilazila
trijemom, raspravljajui o dogaaju. Marcelin in sasvim je potisnut
u pozadinu. Sve vie zanima ju okolnosti da je u C mala n ino i sohi
le/ao k-, k o
ranjeni katelan.
Stjepko se za itavog dogaaja drao u no/aoini, samo kad su ponijeli
Mladenia. nastojao je doi u Gordaninu blizinu.
To mu je uspjelo kad su svi ostavili trijem. Vrlo zabrinut prilazi k
nilSidojeni koja stoji na pragu s\oje sohe. ekajui njega. S
nekoliko rijei obavijesti ga zato je trunula bode.
- A sad? upita on tiho? Ona ga pogleda ozbiljno:
Kad se osvijesti, moua.) bi izvriti prijetnju.
- Ne. Gordana, pokajat e se, a moda i posve izlijeiti.
Idi. Stjepko. sveenik si, moraju ti dopustiti da bude uz ranjenoga.
Ako se osvijesti, nastoj ga dovesti do pokajanja i da nita ne oda iz
osvete.
Neu se maknuti od njega, a vi leite na poinak. Nikad vas nisam
vidio tako blijedu skrenu.
Teko se honni s uinkom one veere koju mi je barun poslao da me
uspava.
- Jeli ste od te veere?
Jo sam u pravi as prestala jesti, ali bilo je ipak previe. Bojim
se, usnul u odvie vrsto
Poslat u po Petra Pana neka ostane na trijemu da bdije svu no i
nadzire kraljeve pouzdanike koje vam je odredio /a : u\ ai . Evo ih,
upravo dolaze. Uite u sohu i zasunite vrata, a ja idem k Mladeniu.
Skupljajui posljednje snage, prijee Cioulana preko praga i zatvori
se. Jo je osjetila kako se pribliava postelji a onda padne i ostane

leati nepomino u dubokom olovnom snu.

Stjepko se pouri da urnu i Petra Pana kako e vriti dunost, a on
se spusti niza stube u potkastelanovu sobu u prizemlju.
LJ sobi je naao Penciugera. Franju Ferencija i potkastelana. Barun
je uljudnim rijeima uvjeravao rimskog poslanika da bi trebalo
slijediti primjer ostale gospode pa se povui na spavanje. Ali
Stjepko odluno izjavi:
Ne smijete me sprijeavati u dunosti da ostanem uz smrtno ranjenoga.
Neu se maknuti od njega dok ga ne ispovjedim.
Moda se \i^ nikad nee osvijestiti.
I tada mi je dunost ostati uza nj.
Barun se morao pokoriti dok su se lijenik i ranarnik bavili oko
Mladenia.

"68


OSKVRNITELJ
Sutradan, u zoru, stala su pred upanovim dvorcem kola i itava eta
momadi. Natkrivena koija stoji pred ogradom na cesti. Vilena se
oprata sa svojom roenom kuom. Tu se rodila i provela djetinjstvo,
vedro i sunano. I svoje prvo djevojatvo puno sree i vedrine. Sa
svakim se stablom i svakom granom napose oprata. Iza svakog stabla,
iza svake grane proviruju vesela lica onih s kojima je provodila
djeje doba i dani odrasle djevojke. Meu njima su likovi Jasenke i
Jelenka, njihove majke, arka i svih onih u Kuevievom dvorcu gdje
je proboravila gotova polovicu svojih djetinjih dana.
Dok se svi vrte oko nje, spremaju za put, ona utei promatra svakif
stvarcu, svaku granicu, cvijet, sve to je okruuje i sve ono to ju
je okruivalo do dananjeg dana. Promatra utei jer ne moe
progovoriti, odvie je duboka i teka bol rastanka. Nije nikada ni
slutila da bi se morala rastati sa svim stoje tu oko nje i njoj tako
drago. Ni prije tri dana, kad j* odluila povui se u samostan, nije
ni izdaleka slutila da e je rastanak toliko zaboljeti.
Pa ipak je sama odabrala samostan i sada mora poi.
Pratit e je tetka i kanonik. Ve je stigao u ranu zoru. u
Berislavi povukao se s njim u svoju sobu i moli ga:
- Nastojte, preasni, da ne ostane zauvijek u samostanu. Ne samo
pokua tamo sabrati svoje misli, srediti i zaboraviti boli.
- Neu je odmah zarediti. Valja se prije estito pripraviti za
zvanje. Dakle, bude li za to vrijeme osjetila elju da se opet vrati
k va bit e joj doputeno prije nego to poloi prisegu.
Napolju su ve bila spremna kola s Vileninim krinjama, a momci si)
sjedili na konjima, dok je natkrivena koija stajala pred dvorcem.
A usred vrata jo uvijek stoji mlada djevojka, blijeda i alosna, kao

cvatui cvijet koji su upravo otkinuli. Poput neba, modre oi zure u

neizvjesnost pred sobom. S ceste promatraju djevojku plemii koji su
doli da se s njom oproste. alostivi pogledi obuzimaju djevojku u
haljini od modre tkanine. Glavu joj pokriva plava lagana putna
kapica, obrubljena crnim barunom. Lagani ruiasti ogrta prebacila
je tetka preko njenih ramena, a ona kao da to i ne opaa, ve gleda
nekud u daljinu kao da bi eljela dokuiti put kojim mora poi ili bi
eljela saznati kako e joj tamo osjeati dua, hoe li joj ondje
biti lake, jer sada, ovdje, svakog asa biva tee i jedva snoljivo.
Otac je iziao, pratei kanonika. Brzo se oprostio s njime i pomogao
mu u sedlo. Tada pristupi svojoj keri.
- Dijete, misli na mene osamljenika, a kad te snae elja da me
vidi, alji glasnika. Doi u.
Nije odgovorila, ve je sagnula glavu i poljubila njegovu ruku.
- Idi, sestro - veli upan staroj gospodi - pa se to prije vrati.
Vilena se uspne u koiju. Do nje sjedne tetka. upan je ostao u
dvorcu. Odluili su da otac ostane kod kue jer se stadoe prenositi
glasovi da se Lukavani spremaju na osvetu, a Draeni ve okuplja
momke.
270

? n dakle, mora osuti kod kue da estito doeka svaku navalu.
l>oeledi, Arbanasi i Simum ve su se oprostili s Vilenom.
Samo nekoliko plemia na konjima opk< .li sada Vileninu koiju da je
^"povorka je krenula cestom prema Savi.
Jutarnje sunce pomolilo se iza zagrebake tvrave i natapalo
proljetnom toplinom brda, doline, polja i rijeke.
Duga povorka prati u vmiostan ljepoticu nad kojom je jo prije est
tjedana sjala srea kao proljetno sunce nad pupoljkom. Sputena
pogleda. sjedi Vilena, zaokupljena prizorima to su se odigrali
posljednjih dana pred njom i oko nje. Nejadikuje. ve opi u/uje >ebe.
Smatra kri\ccrn s\ojoj nevolji sebe. svoju mladenaku nepanju prema
onima koji su joj bili dobri, nestanost prema ivotu i preveliko
pouzdanje u stalnost sree. Optuila se sama pred sobom pa je izrekla
nad sobom osudu vjenog
samovanja.
Stidjela se duboko u dusi. Sada se stidi pred sobom. Taj stid lei
joj u prsima kao sramotni teret. Od asa, kad je Jelenko pred njom
poloio Draenia. pogrdio joj mladost, od onog je asa mui
strahoviti stid. Kao
to se jo prije toga izazovno ponosila ^ 1)ra/enicem i n|ego\om
slavom, tako sada potitena duboko pada pod stidom njegove sramote.
itav put raspravlja sama su sobom, promatra svoje grijehe i sudi im
Uz nju sjedi tetka i ne govori nita, samo prolijeva suze nad
nesreom svoje neakinje. Ne govore ni rijei Tetka se ne usuuje

prekinuti nijemo obraunavanje mlade nesretne djevojke Onda joj se

potkrade usklik: Tko nam to ide u susret?
Stara gospoda digne gln i promatra nekoliko stotina koraka pred sobom
jahae. Pojavili su se na cesti izmeu ikare, podigavi oblake
praine. Vilenu ne zanima nita. Naas je digla vjee. Pred njih
dolaze brojni jahai, mirno, oito miroljubiv o. Ta okolnost ponuka
je da se opet uputa u razmiljanje, ne brinui se za jahae.
Oni se ve pribliili, a Vilenina povorka kree polaganije.
Strani su se jahai pred njendm povorkom razdijeliti i pojahali s
lijeve i desne strane u potpunom miru. Ali umjesto da nastave put,
odjednom zatvore povorku s kraja, sprijeda i straga, u duguljastom
smjeru i zaustave se.
to hoe. primijeti Vilena zabrinuti glas svoje tetke. Djevojka
pogleda lijevo i desno. Neki stranci opkolili su ih sa svih strana u
duljini od stotinu koraka. To tek probudi Vilenu i ona se obazre
prema kanoniku. Ali on je udaljen i takoer opkoljen, pa Vilena pita
svojeg koijaa:
to je? Zato ne nastavlja put?
-- Zaustavljeni smo.
- Tko nas zaustavila?
Ne znam. vaa milosti Vidim momke, a nikakvog vodia. Moda s" nam
nehotice sprijeili put.
Dolaze dvojica. To su vodii - upozori tetka na jahae to su se
Ponovo pojavili na cesti.
Lijepa eta, ima ih harem ezdeset Moramo ekati - velikoija
m

II
- da nam samo sidu s puta. estoko kasanje konja skrene njenu pa/ n
ju lijevo kamo skreu glave i svi mukarci njene pratnje. Hitio je
eestom onda siao na ledinu. Kad se naao u blizini koije, uspne se
na cestu
Pred njom se zaustavi jaha.
U prvi as ga prepoznaje.
Ispod kacige gleda je Draeni.
- Gospoice Vileno, molim oprotenje to vaszausta\iiam i molim
amo kratak razgovor u etiri oka.
.i". Kanonik se ve pribliio i odgovori mjesto djevojke:
jj, - Sa mnom moete govoriti - veli on - a nju ostavite.
#}fc\- Samo s njom imam razgovor - veli Draeni odluno. 1 o--Vilena
ne eli da se dugo zadravaju i odgovori:
,R*- Istina, ni s kim on nema nikakva razgovora, osim sa mnom
Dopustite, brzo u zavriti.
Ustala je i sila, dok t -l- ^"a sa ^v.la pa l. .-aja povede nreko
ceste na

poljanu. ;
Ona slijedi biveg vjerenika. Mirna, sabrana i hladna.
Draeni je rumen i uznemiren. Pusti uzde i priblii se:
- Oprostite, uo sam da kreete na put. Jo za mrane noi otiao sam
naprijed da vas doekam.
- emu? i
?:K1*-d- Va vjerenik ima pravo neto upitati u asu odlaska.
i- Bivi vjerenik nema nikakvih prava.
"-. - Vi ste me odbili, ali ja se nisam pokorio, dakle, jo uvijek
ppjgjtoji
moje pravo i pitam: tko vas alje u samostan? , . *
- Sramota i grijeh. /j?, ;(t "
- Kakva sramota? Kakav grijeh? .;,: , .-< ^
- Da sam bila vjerenica izdajice. ,\
- Opet izdajica. Vi ste bolesni od pojma izdajstva. Okrueni ste
krivim mnjenjem. ,
- Pojam izdajice ve je davno rijeen. Izdajstvo je najpodliji -m.
Ubiti se moe iz osvete, bijesa, zarobiti od gladi i nevolje, ali
i/uati s\oje
moe se samo od podlosti srca. _*
- Nisam izdao svoje, nego vae. Ja smatram svojom domovinom Ugarsku,
moj narod, to su pripadnici moje majke. Hrvate smatram
neprijateljima. A neprijatelje smijem i moram izdati u korist svoje
domovine i svojeg naroda.
To otkrie za nju je neto novo. Zauena ga slua i promatra
primjeuje:
- Narod vaeg oca ije ime nosite. Hrvate, njih smatrate ni
jateljima. Mrzite ih?
- Iz dna due. ini se da niste tono sluali moju ispovijed dvorcem.
Sjea se svega i doziva u pamet sve to je predoio.
- Dakle, zato ste izdali Hrvate, narod iz kojeg potjee va otac yf.
pripadate narodu svoje majke?
- Tako je. gospoice. Za narod, za koji osjeam, moram izvriti s"
dunosti, dakle, i neprijatelja izdavati, lagati, hiniti svoju
ljubav, hin*

istenie izazivati po\iercmedaseonda mogu njime posluiti. Nijedna la
Huniba nije dovoljno podlu a da ne bi bila herojsko djelo, da se
nepri-! ik-lja/aviira. zavede i prevari.
Licem joj preleti osjeaj groze. Odmah je to opazio i ne ai joj
razjanjavati:
Vidim, zgraate se, ali uzmite sada obratno. Vi ste Hrvatica, ieate
j jjuhite svoj narod \K>i narod s koiini s k1 sklopili sa\e/ eli vas
podjarmiti i opljakati. Nije h \a neprijatelj" A koje moj nanui
neprijatelj vaem narodu, pa kad M vas voe Hrvata odabrali da im

iskaete velike usluue i uhodite neprijatelia. kako hi \ asi Hrvati

i/ iouu 17 VUK li koristi, io biste"vi uinili u tom sluaju
Primila bih zadau kad se radi o mojoj domovini i mojim zemljacima u
korist domovine.
Eto, to sam ja uimo prema svojoj domovini Ugarskoj.
Vaa je domovina Hrvatska, otac vam je Hrvat.
- Ali majka nije bila i ja sam prihvatio za domovinu njenu zemlju.
Dakle, uinio sam samo dunost, a ne izdaju, kao to biste to i vi za
svoju domovinu.
Tom tumaenju ne moe se pn. 11 \ u i Ona bi uinila sve ako bi mogla
pomoi domovini. A Draeni sada pita:
Zato, dakle, nazivate izdajicom mene koji sam uinio ono to biste
morali uiniti i vi kad bi od vas to traila domovina.
Zauena, ustukii, .14 se on ivo brani:
F.to vidite, tak je to bilo. Uzeo sam za svoj narod onaj kojemu
pripada moja majka. To mi je ona ulijevala u duu. Sada je nastupila
u mojem srcu druga /CIKI. s njom i druga ljubav.
Vilena nepomino slua, puna panje i nastojanja, da sve shvati i ne
upada, ne prosvjeduje.
Ta druga ena, to ste vi, Vilena. Sve to se odigralo oko nas i medu
nama. sve je moralo biti dok sam o t sin \iennao da ^mi divK l naivke
Sada mi ljubav prema vama, Vilena ulijeva opet vjeru da sam ipak
dijete vae domovine. Zato sam juer rekao: skrenut u posve k
Hrvatima, a samo u se initi kao da pripadam Ugrima. Vilena,
razumijte me, uzmite me kao svojeg uhodu protu neprijatelja Hrvata.
Evo vam moje ruke - veli mladi.
Ona ne prihvati, ve se povue korak natrag, a on je slijedi:
Gospoice Vileno. to sam uinio, prolo je, primite me opet natrag
kao izgubljenog sina. Osjeam, ne moete u dnu due drukile. Vi me
ljubite.
- Ne. ne ljubim vas.
- Zato onda idete u samostan?
- Da pokopam M,e,
- Ne dam se pokop . Nedam. HouivjetiuvaSemsrcu.Spreman ^am ostaviti
domovinu svoje majke za vas, prihvatiti dragu domovinu. LHh,m vas i
va sam rob.
Oprostite, ne elim dalje govoriti.
jed [lstup e Wi7c nti J" dohvatiti njezinu ruku, ali ona je
povue i an korak nazaduje u stialui od onoga sto njemu lebdi na
usnama. On

212
273

opet pristupi blie i pogleda joj u lijepe modre oi. U toj se

modrini gubi, modrina raspiruje njegovu strasnu ljubav. Plamenim
glasom sagne se njoj i ree joj:
- U ovom asu odluuje se izmeu tebe i mene.
- Ve je odlueno.
Ta njena izjava potpuno ga izbaci iz mira. Plane kao oganj.
- Ti misli da je odlueno? Ali ja odreujem. Pogledaj kolika moja
eta. Opkolio sam sve i sad mogu uiniti to me volja.
t* - Kad ne bi bilo pravde, onda bi to mogao. i - Nita ne
znam nego ovo: hou da ide sa mnom pred oltar
estoko zanijee glavom i odluno odgovori: i - Ne, ja idem
svojim putem.
- Ja sam onaj koji sijeem tvoje putove. Odgovori: hoe li sa mnoi
dobrovoljno pred oltar?
- Neu.
- Ne vjeruje tom odgovoru. Silom posegne za njenim rukama vrsto ih
stisne, privue k sebi i moli:
- Vilena, obeaj da e biti moja ena. Smjesta kreni natrag u svi
dvorac.
- Ne, idem svojim putem. Okrenula se i otila na cestu, ali on pohita
za njom, uspne se na konja i dade zapovijed svojim momcima:
- Ne proputajte povorku. Svi su oni moji zarobljenici.
Kanonik Benko nije se previe iznenadio. Okolnost kako je Draeni od
poetka dao zaokruiti i njega i Vilenu i njihovu povorku jasno mu je
oitovala Draenovievu namjeru. Otrim glasom zatrai sada od njega
razjanjenje:
- Kojim pravom zaustavljate upanovu kerku i mene, kanonika
zagrebakog Kaptola?
- Ponajprije tako hou, pa i mogu.
- Dakle, pravom samovolje i pravom sile.
- Kako god to nazovete, svejedno je. elite li moda okraj?
"lu - Neu ni pokuati da uzalud prolijevam krv, ali u se potuiti
hrvatskom saboru. - Mene se ne tie va sabor.
- Nekad ste se klanjali tom saboru.
- Svejedno je to mislite. Sad nemam kad raspravljati. Preda mnom je
vaan posao. Dakle, okrenite natrag - nalae on Vileninoj povorci.
I nije se moglo drukije. Moraju se vratiti. Vilena je utjela. Drugo
joj ne preostaje. Kanonik joj se priblii da uje to poblie o
njegovim namjerama.
Saopila mu je sve to joj je rekao na ledini.
- Iz svega se razabire da nee da idete u samostan i vraa vas kui.
On to nema pravo. To e se sve razjasniti kad stignemo u Turopolje.
Banderij e obraniti upanovu kerku.
- Zbog mene turopoljski banderij ne moe proliti krv. Bolje da
podnesem rtvu i ostanem kod kue.

- Time e va odlazak samo odgoditi. Sad u vas vratiti k ocu, a

krenuu u Zagreb na Kaptoli podii tubu kod kralja. Nemajte brige.
v>na ve se sada pokorite dok ne stignemo k vaem ocu.
Opet je sjela u koiju Draeni je stao na elo povorke i vodio. Micovi su momci jahali pored Vilenine povorke, opkolivi je sa svih -tr
ina Odredio je da budno paze da tkogod ne umakne i pohita u Turopolje
da ja vi to se doeodi h. \ Kieali MI -enatra; nuMoni eesinm Put h
ic vodio ravno u Turopolje. Svi su se mirno pokorili Draenievu
nasilju U koiji su sjedile obje ene. Stara gospoda primakne usta
Vileninim uima i apne joj:
Zapravo smo sret no prole Bojala sam se da e biti gore. Vraa te
opet pod na krov, a tko zna /asto je i> dobro.
Nakon sata vonje najednom se povorka zaustavi. Vilena i njena tetka
opaze da je Draeni poredao momke i pribliava joj se:
- Molim vas. gospoice, siite. I gospoa tetka. _ Zato da silazimo?
- pita ona.
- Stigli smo do drvene kapelice Nitko ovuda ne prolazi, a da se ne bi
pomolio. Mislim da ete i vi to uiniti.
Zaudila ih je ta primjedba. Vilena pogleda, pitajui svoju tetku.
_ Potrudite se, gospoice Vileno, veli on uljudno.
to da radi. Svi su u njegovoj vlasti i-svi se moraju
pokoriti.njegovoj zapovijedi, l obje su ene Slile.
Kanonik gleda pozorno to se dogaa. Draeni sjedi na sedlu i
odreuje. Vilena i njena tetka stigle su pred drvenu kapelicu i
okrenule se prema kanoniku Opazile su da i on silazi sa sedla. Dakle,
Draeni je i njemu naredio.
udne li zapovijedi da silazimo - veli gospoa. Obila/i me strah.
Njegova namjera ne moe biti potena niti ona kad nam zapovijeda da
idemo u 1\ apeli e n
Uutjele su jer se Draeni do\ uljnu pribliio.
U njegovu nastupu neto je osorno, silovito. Ustoboio se i oinuo
Vilenu pogledom.
-- Preasni gospodine, pred vaim licem pitam jo jednom ovu
gospoicu, hoe li dobrovoljno sa mnom pred oltar?
- Rekla sam gospodinu Di a/euieu da me put vodi u samostan.
On krene prema kapelici i otvori vrata.
Zebnja obuzima Vilenu, tetku i kanonika. Svi troje su se pogledali.
Okrenuo se k njima i osornim gordim glasom zapovijeda:
- Vileno. ne pomae nita. "Neee^ dobru\oljno. a ti e poi za mene
na zapovijed.
- Nitko mi to ne moe zapovijediti.
- Preasni. odmah ete me ovdje vjenati s njom.
Svi su protrnuli. Sad im je jasni - Atsto ili je /austavio pred
kapelicom Vileni se magli Nitko je ne moe obraniti. U Turopolju

nita ne slute. Pustom cestom nitko ne prolazi. Plaha i prestraena,

pogleda u oi kanoniku, oekujui od njega rije nade.
AH i Benko osjea da je predan oruanoj snazi mladog ovjeka. Njegov
nastup ipak ne izraava nimalo straha. Mirno odgovori Uraeniu:

275


- Ako ona nee da pode za vas, ne mogu izvriti vau elju. J
Bijesnim koracima pristupa kanoniku: 9
- Vi ete me ipak vjenati pod otricom maa na vaim prsima?
Upamtite: ne prezam ni pred ime. Pregazit u vas jednim korakom.
Blista mu iz oiju, a glas mu sipa plamen prijetnje kao da ve ubija.
Zahvatilo ga je bjesnilo protiv kanonika koji mu se upleo u sudbinu.
- A ja, gospodine Draeniu, neu prezati ni pred vaim maem.
Uostalom, vi biste skupo platili moj ivot i opominjem vas u ime
muevne asti: odstupite i pustite ovu djevojku da ide svojim putem.
Sav se uario, oi mu blistaju i plamen mrnje sipa prema kanoniku:
- Preasni, vi sada stojite pred zamjenikom bana koji e vladati ovom
zemljom. To eli onaj koji ima svu vlast.
Ironinim smjekom, ali mirnim glasom odvraa kanonik:
- Ako ste ikada zasanjali ovako isprazan san, vi se sada probudite
jer znajte: nema ovjeka koji stupa ovom hrvatskom zemljom, a da
ikada privoli da se vama dade takva vlast. A nema u Budinau ovjeka
kojemu bi mogla pasti na um takva luda misao da vas postavi na mjesto
zamjenika bana Berislavia.
- Nee proi ni mjesec dana i vidjet ete me u Zagrebu usred tvrave
na tom asnom mjestu.
- A ja vam se mogu zakleti: nee vam ni otvoriti vrata tvrave,
kamoli dopustiti da sjednete u sredite bilo na kakvu stolicu, moj
gospodine. Vi bulaznite i ne znate to govorite ni Sto inite.
- Upamtite to ste mi sada rekli jer to morate kruto platiti.-u
- Svaki svoj dug plaam estito. Pripravan sam i za ovaj. HO J
, - Dakle, neete me vjenati s Vilenom? V - Ne, plemeniti
gospodine.
Vileni je odlanulo. Draeni ne moe provesti svoju namjeru. Ali to
e uiniti? Hoe li je vratiti u Turopolje ili ne?
Nastojala je prozrijeti njegovu nakanu i promatra pomno njegov pogled
i njegove kretnje. Jedno i drugo pokazuje da mu se raspoloenje sve
vie raspiruje. Kao da je munjeviti oblak, a buna grmljavina njegova
glasa navjeuje stranu oluju.
- Preasni gospodine, budui da ste me juer izigrali, htio sam vas
sada kazniti time da me ba vi vjenate s Vilenom. Ali vi biste
dopustili da vas ubijem, ali me ne biste vjenali.
- Dobro pogaate, plemeniti gospodine Draeniu.

- Da, gospodine - smije se on zlurado - pogaam. To pogaao i ove

noi kad sam mislio: nee on popustiti. I ba zato to neete da
uinite ono to ja elim, pobrinut u se za drugoga.
I pozove svojeg etovodu.
mu
Prestraena Vilena gleda kako etovoda dolazi i slua kako Draeni
zapovijeda:

- Pouri se. Tamo straga je moj pop. Neka odmah doe. Kanonik, Vilena
i njezina tetka zure u Draenievo zlobno Podboio se rukama o struk
i zlobno se smije:
- Na sve sam mislio, moja vjerenice. Bilo mi je jasno da tv
kanonikova glava nee tako lako popustiti. Prije e kamen omekati i

pristati. Zato sam doveo sa sohom drugog popa koji e i/vesti ono St
J svis^siujeli: Ona je "mrtno blijeda, kanonik zamiljen, a tetka
blizu
nCSVS-icni ih promatra s uitkom. Onda dozivlje Vileninu pratnju i
svoje momke. Svi sila/c s konja. Draeni ih ogledava, odabire oko
dvadeset momaka i odreuje
_ Vi ravno u crkvu, a vi na sedla i opkolite drvenjaru. Nitko nesmije
utei ili pribliiti se. Dok su oni drugi odlazili u kapelicu, on se
okrene kanoniku i Vileni:
Svi ete dana. biti moji gosti u umskom kneevskom dvorcu. eka nas
tamo svadbeni objed.
Lice mu sjaji, a oi plamte: ...
- Jeste li uli. lijepa moj.. - crenie1 /a sve sam se pobrinuo ja,
dok svuda te stvari obavljaju majke i tetke lijepih vjerenica.
Djevojka uti, kanonik ne odgovara, a tetka trne.
U drvenu kapelicu ula/e momci da budu svjedoci na vjenanju.
Najposlije se pribliio stari sveenik ucrnojhalj! Nijemo se
poklonio kanoniku, a u pogledu mu plaho pitanje i neizvjesnost.
Vilena je odmah prepoznala upnika iz Plesa. Bude joj odmah sve
jasno. Draeni gaje silom dovukao ovamo kad je s\e to zasnovao.
Odmah je nala potvrdu svojem zakljuku. Draeni objanjava upniku:
To je. evo, /adaa koju sam vam namijenio kad sam vas pozvao da me
slijedite. Vjenajte me s ovom ljepoticom.
On jo nije dospio odgovoriti, kad se ve oglasio kanonik Benko
strogim glasom:
Upozoravam vas: nisu obavljeni nikakvi crkveni propisi.
Smjesta osorno i grubo prekida mladi plemi:
- U kapelu. Svakni ekaju.
Ne moe vrijediti brak dok niste udovoljili propisima.
Briga mene za vae propise. Hou da se vjenam da ona bude moja
zakonita ena To hou. Razumijete? Ako me ne vjenaju s njome, uzet

u je za Ijubovcu. Tako je. Prihvatite moju ponudu da mi bude

zakonita ena.
Ne smijem dok niste ozvani -javi se upnik.
To e se uiniti poslije vjenanja.
-- Ne moe i ne smije
Mora, jer ja hou-vie on blijed i die ruke, prijetei, a upnik ga
opominje.
Rekoh: izvrite prije propise, onda u se odazvati. Taj otpor
razdrai ga do vrhunca Povue ma. Svi su prottmili. ene su
koraknule natrag. Kanonik pohita k njemu, ali Draeni je ve
nasuprot upniku i naotreni vrak nua spusta k niesnnn
\ratu.Svecenik blijedi, ali se ne predaje
Hi me vjenaj, i h u vrSak maa zarinuti u tvoj grkljan pa ga izvui
11 zatiljku.
Otrica ga bode. Tog asa on je samo jadni nesretnik, silom sputani
eovjek. "

276



i, - Hoe li me vjenati, ili... >jfi."i/"i.-".J/is; .
-
- Ho - u - - hou! T>i"-.Draeni skine otricu sa upnikova vrata.
- Tako, ipak e biti ono to ja hou. Jeste li sada vidjeli, preasni
gospodine? - okrene se Draeni Benku.
- Vidio sam i uo stoje sila, ali to e biti gospodine Draeniu,
kad sila jednom ovako prisloni otricu na va vrat?
- Ne nadajte se tome. Bit u jai od svakoga jer je sila u mojim
rukama.
Vi lena ga pogleda pogledom jo v " jl i - Sad mi je posve jasno zato ste tako lako vrili slubu Najednom ga
mine osorna grubost, izgubi hrabrost da i> ^u\ nasilni in. Obuzima
ga slabost, malodunost. ini mu se da nikad svladati otpor koji se
odraava s njenog lica. Upita blago:
- Vilena, to to inite sa mnom?
Vi lena ga pogleda pogledom u kojem on prozrijeva da se u \ u. enu.
potpuno okrenula od njega. I odgovara mu hladno kao neprijatelj,
"j
- Gdje vam je zastao um kad ne moete shvatiti da ne mogu
drukije? ^
On uti, promatra je sve pomnije, pozornije, a gordost ga ostavlja i
klone. Htio bi kleknuti pred njom. A
- Vilena, ljubljena, zar nisam ja taj koji vas oboava, kojeg

odlikovali tako milim i njenim pogledom u kojem je bila ljubav? Vile

zar moje srce, moja mladost, moja vanjtina, nisu isti kao prije?
- Nita vie nije kao to je bilo prije.
Pokuao je djevojku gledati plamenim, vrelim pogledom kao nek ali
razoarano uskiikne:
- Vie ne obara oi dok ja pun enje gledam u tvoje zjenice?
Plave oi kao da nikada nisu sjale ljupko i milo. Gledaju ga hladn
ledeno i navjeuju daje srce ove djevojke za njega zamrlo. Zapravo,
ov" je asa stekao to uvjerenje i opazio da nema vie nade. I ba
zato prua ruke da spasi sebi ljubav. Jo ne zna kako, ali pokuava
sve. I usklikm
- Vilena, da sam povjeao pola svijeta, vi biste me morali ljubiti
ato ste me ikad ljubili. Vae srce nije nikad bilo moje, samo vaa
mata, va" oekivanje, vaa elja da budem junak vaeg naroda, samo
ta elja pripadala je meni, nikad vae srce. Sjea li se koliko sam
puta zauen stao pred tobom jer me neto opominjalo da ono to to
osjea za mene nije ljubav, nije ljubav djevojakog srca.
- To bi mi bila jedina utjeha.
- Jedina bi bila tvoja utjeha da me nisi ljubila? . ,
- Jest. Samo bi me to moglo ispriati pred samom sobom za osjeaje j
koje sam gajila prema vama, jedino da je sve bilo samo zanos mojeg
umovanja kojim sam okrunila vau glavu i uresila vaa prsa.
To u njemu raspaljuje ljubomoru, tatinu, muki ponos i odbijenu
strast.

- to je svrnulo tvoje oi k meni? Reci, govori, priznaj!
- Uvjerenje moje lude glave da preda mnom stoji mukarac po-Stenja,
viteke asti, mukarac koji e biti osloboditelj moje domovine.
278

On ispru/i ruku za njenom rukom i povue kao da e joj istrgnuti
l.kat i zapilji u nju o.
Koga s., dakl ._ : Tko je taj?
To je iznenadi. L oima joj se izrazi uenje pa se odmah zamisli,
ali slegne ramenima i odgo\oil prostoduno:
Ne /nam. nikoga, koga bih ljubila. Nikoga.
Ali Draeni porumem. a uu MJ, .U daljini se pojavi zamagljena slika
glave, crnokose, kutrave, suhonjavo tamnoputno lice i crne oi u
kojima neprestano titra zluradi po>A-d Jo jae uhvati njenu ruku i
strese
je:
- Ja znam koga " Jjubila. I sada ga ljubi. Ona zanijec glavom,
istrgne mu ruku i odgovori:
- Ne /nam nikoga i ne osjeam n i, ve samo jednu elju da se za
mnom to prije /atvore samostanska vrata.

Njegovo se lice poelo tr/ati /lemce se suzile, usta mu se otvorila,

u prsima mu plamen:
- Sad /nam tko je Jest. Jednoga dana, kad sam te vidio s njim u vrtu
kako povjerljivo avrlja, kako nm i c M , iskrsnula je iz dna due
crna sumnja. I nikad me v ic nije ostavila. Gdje god sam bio, daleko
ili blizu, svuda me grizla sumnja svuda me podmuklo opominjala:
"On joj je u srcu", /av ukao se onamo kao pu/ u kuu. Ona ua ne vMI a
ipak je tu.
Tko. pita ona zaueno. Jelenko Kue\ n
Vilena ravnoduno slua. Njezina utnja ga podjaruje i on jo vie
plamti:
- Njega si ljubila ve tada kad sam ja doao. Ali on je bio nitko i
nita i zato si prionula k meni.
- To je la. Poludjeli ste Njemu je pripadala moja sestrinska sklonost.
Ja sam je prozreo, dokuio,
- Zgodne rijei da IIIIITU ve u poetku.
Da ste to opa/ili i da je bilo tako, onda biste se bili okanili.
- Ne bih jer se nisam mogao okaniti. Ba ta ljubomora prema Jelenku
jo je vie raspirila n , elju, svaku misao moju i svaki kucaj
srca da tebe otmem njemu, otkinem potpuno od njega, raskinem vc/u to
te vezala s njim od djetinjstva. Da, ja sam je raskinuo. Samo ja. Zar
nisam stalno govorio kako ie on m tko. nita, kako je zamiljao da e
svojesiromatvo zakrpati danas-Mim l\o;nn nm, i/om"1 \i __ ";>
kako se Jelenko prilijepio uza te da bi svoje nitavilo obasjao
svjetlom tvojeg roda
Morala je priznati sama seni da KIIOISKI hilo < k o, ali nije od go
varala Jer je on plamtio sve u\nm vatrom:
, . Otrov svoje ljubomore sipao sam u tvoju duu, jedva sam te
"iotuio da Jelenka i/hai K i/ kue l /muio sam se dok sam uspio. A
kad
. .
da se protiv mene nije urotio sivi oklopnik i
ga vie nije bilo, ti si ga gotovo mr/ila. a ja sam ostao nohalmk. I
bio bih
ovijeka uivao svoje plodove da
79
""-o u obranu tog lupe/a


- Nemate prava nabacivati se pogrdama na Kuevfa. ^ U lice mu
sjevne munja bjesomunosti i vikne nad njonft., )(H
- A zato nemam prava?
- Jer je on potenjak, a vi ovjek bez asti.
u ga opet prelije, usne mu drhte:

- Dakle, ljubite ga?

- Samo ga branim jer mi je to dunost.
- Dakle, taj lupe sada je junak u vaoj maiti kao Sto sam neko bio
*?
- Nije ga moja mata uinila junakom, ve on sam svojim djelima.
Zamaglilo mu se pred oima. Te usne koje su neko slavile njega,
Draenia, sada hvale njegova smrtnog neprijatelja, onoga koji ga je
razotkrio, obeastio. Njega, Jelenka Kuevia ona slavi okom u oko
njemu.
To ga udara, razdire, ranjava vie negoli njezin dosadanji otpor. To
pokree svaku ilicu njegova tijela, pokree svaku kap njegove krvi,
stavlja u pogon svu njegovu zlou. To rasplamti ljubomoru do vrhunca.
Ne, ona ne smije vie prozboriti nijedne rijei obrane. Ona vie
nikad ne smije prozboriti nijednu rije pohvale Jelenku Kueviu.
Sada je svreno. Sad pada njegova odluka. Nikad nee pustiti Vilenu.
Ona je njegovo vlasnitvo. Ne da je iz ruke pa dogodilo se to mu
drago. I
pogleda joj u lice nekom luakom bjesomunosti, i ustoboi se prede
njome kao gospodar: id
- Dosta je razgovora. Slijedite me. l
- Kamo me vodite?
- Ne odvie daleko. Ima ovdje blizu upnika koji e me pra^|
otricom maa vjenati s tobom pa i tada, bude ti prisegb na sva
raspela
svijeta da me nee. "
- Svakog u puta odgovoriti ne.
- Nije me briga to e ti odgovoriti ako ja velim da. Vie nema o
drugome govora. Dosad je govorilo moje srce, sad govori tvoj
gospodar. Zaboravila si to sam ti danas otkrio. U Budimu je
odlueno: Slavimir Draeni bit e gospodar u Hrvatskoj. Samo ja. O
tome se ve radilo od poetka. Ako tvoj ujak ban Berislavi ne pogine
na bojnom polju, svrgnut e ga Budim, a mene postaviti na elo ove
zemlje. Svi e biti moji sluge. Svi se moraju pokoriti mojoj volji.
Sva ova tvoja eljad to se ovdje razmee nekim svojim pravima, svi
e sluati mene. Jo danas u se vjenati s tobom. Kunem se. Ne
putam te vie iz svojih ruku. Moja si zauvijek. Silom, ili milom.
Nitko ti ne moe dati sjaj, bogatstvo i ast koju ti pruam ja. Bit
e moja ena, bit e banica.
- Radije u biti sluavka.
Izrekla je to snagom i bijesom od kojega se on potrese. Izoblien
pita on, glasom punim neke jeze:
- to si to rekla? to? Radije bi se ponizila do crne zemlje, do
sluavke nego li bila moja ena? Moe li to opetovati?
- Mogu.
Naas mu se zaustavila svijest. Skamenio se kao da je mrtav. Ne

osjea nita. , ,, ., ,,.;,<, .t* i v.

280

l o |c trajalo samo jedan a Odmah je zatim zakolala u njemu krv,
zaigrale sve zloe, zavitlala olujj i munje sijevaju na njegove
zjenice, a iz otvorenih usta dolaze rijei kao gromovi:
Odabrala si svoju sudbinu. Neka ti bude, gizdava keri upana. Budi
ono to si odabrali.
"to kani?" pita se ona, promatrajui izoblienog ovjeka, dok on
nastavlja svoj pakleni smijeh i dozivlje etvoricu svojih momaka.
Smjesta su pojaha k njemu. A on im zapovijeda: Sa svake stran, ovoj
djevojci po dvojica.
Momci sluaju pokorno. A Vilena osjea da je nekud vodi u vezi
njegovim rijeima.
Prihvatite uzde njezina koma i \<MI;, ,. Budno pazite da ne side.
Ona mirno podnosi /apovijedi. ne trepnuvi okom.
- A sada. momci, svi naprijed Ovi lupei koji su je pratili mogu se
vratiti svojemu gospodaru i ja\iti mu Ja sam njegovu ker poveo sobom
jer joj je drae da bude sluavka nego iru-u i Ispunit u joj tu
veliku
molbu. To recite i kanoniku pred ci k\om lorm ,i,n.,- Neka
upanu
odnese veselu vi jesi.
Vilena ne promijeni izraaj lica. Mirno puta da je vode. Ne moe
dokuili to hoe s njom kad veli da e |oj i spumii /\vu >i. bude
lu/avk.i,., ipak se ne boji.
Ona osjea odlunost i hrabrost. Sva je izmijenjena. Ne osjea vie
nikakve boli zbog sramote koju je doivjela ovih dana pred dvorcem
svojeg oca. Sve je sad nestali. OMIH n\u<j o>\jeka, koji ju je htio
prisiliti i silom iznuditi od upnika da ua s njom vjena. Sad je u
njoj sve ledeno, mrtvo, ali od vano. Kao da ^- puUL1; ;ui u pcaim.
Na-M -. M i [M ai > >ri"i to dolazi. Ni tuge od onoga Sto je bilo
ni alosti od sramote koja se prosula nad njenim domom. Ni suze za
sreom to ju je zauvijek ostavila. Zaboravila je gotovo da je ena
iia K1 L-a M -,;ula u pi>.iivir Nita sada ne misli jer osjea u
sebi neodreenu ali jaku snagu koja hrabro ide u susret odmazdi
okrutne sile.
Mirno jae. dok drugi vode nje/ma Lmja Hrabro promatra kako je
povorka okrenula Hnjerom koji vodi u ume Brandenburga. Draeni
zapovijeda momcima gordim ;ji.isom svemogueg gospodara ije je srce
prepuno zla.
Pa ipak Vilena ponosno die glavu kao da su momci koji je vode
njezini podanici.
Ki junakih Berislavia ne poznaje straha.
ZASTAVA OBRANE

Dva jahaa jferu ae kroz preguste starodrevne turopoljske ume.

ji jedva prolazi.- korakom, dok "ni na/lii\ i > promatrani MaHa.
okreu Poglede k suncu i ravnaju svoj put.
Ako zalutamo. gospodine Arbanasiu? pita Cvjetko imuni
zabrinulo.

- Ravnam se tono po uputama sivog oklopnika. I njegov mi je sin
ponovo razjanjavao kako u nai njihov tajnoviti dvorac. Valjda ipaj
neu promaiti.
n - Sigurno se kod njega nalazi i Jelenko?
- Uvijek je bio s njim, bit e valjda i sada.
- to e rei sada kad dozna kako je Draeni doao u upanoi dvorac
da ponovo zatrai Vilenu.
- Ne smijete mu rei da je Pogledi prije polaska u samostan ponudio
Vileni svoju ruku. Bilo je izmeu Jelenka i Pogledia prij" estokih
okraja zbog djevojke.
- Dakle, i s njim se tukao?
- Vie nego s drugima. Jednom je Pogledi gotovo stradao o< Jelenkova
bijesa. Ne smijemo ga podsjetiti na to.
- upanova ki mnogo je skrivila naoj slozi, gospodine Arba-nasiu.
- Skrivila je to joj srce nije odvraalo ljubav Jelenku. Da je njegi
odabrala, nikad Draeni ne bi dospio osvajati ker naeg
Berislavia^ Nije to mala stvar. Svi su Berislavii bili junaci,
potenjaci, ginuli su na bojnom polju. Ba su plemenito ljubili svoju
domovinu i strahota j< pomisliti da je taj izdajica bacio pogled
upravo na djevojku koju je upan odgojio u duhu slavnih junakih
Berislavia.
- Da-potvrdi Cvjetko. - Da nije bilo te hulje Draenia, Jelenkc ne
bi bio sve to prepalio i mi s njime zajedno. Nikad ne bismo pali l
sumnju koju on nee nikada zaboraviti. Zapravo je uvijek bio dobar
dru to moramo priznati.
- Tek kad je poela u njemu plamtjeti vatra ljubavi prema Vileni
promijenio se, stao izazivati, razbijati. Danas svatko od nas mora
priznati daje Jelenko spasio, ne samo nas ovdje u Turopolju, nego svu
nau zemlju, od te ivotinje, to se skrivala pod crvenim oklopom.
Koliko bi zla nanic svima nama.
- Najvie me zanima kako e Jelenko primiti tu vijest?
Tu su prekinuli razgovor. Njihovu pozornost zaokupi neka visoka
gutara pod kojom su se zaustavili. Gusto trnovito grmlje zastire
drveni^
ogradu. i
- To je kao tvrava - upozori imuni. - S one strane pod gustim; j
kronjama drvena ograda. Mislim da smo na cilju.
- Sad emo napokon upoznati sklonite Jelenka Kuevia i njegov"
zatitnika. Ali kako prodrijeti ivicu od trnja. gospodine

Arbanasiu?
- Odmah emo vidjeti. -j
Mladi plemi zazvidi. Mnogo je puta opetovao dani mu znak. Kad]
se s onkraj ivice zviduk odazove, a muki glas
upita:
Tko je
tamo?
- j
Glasnici iz Turopolja.
v - Lozinka?
;>,< "Izrui nam, pravdo,
neprijatelja!"
- Dobro, pridite ogradi od trnja desno pa stanite kad ja zazvidini.
- Ovi su dobro skriveni - primijeti Arbanasi pa obojica uinie kako
im je zapovjedio nevidljivi mukarac. Kad ih zviduk zaustavi, stigli

pred nisku ivicu, preskoili je i nali se u iroko ograenom
prostoru SU)d kronjatim drveem. Snani momak ih vodi. Ne vide pred
sobom iruio osim visokih stabala s ogromnim kronjama. Neki mali
drveni lornji viri negdje kn vrhove stoljetnih hrastovih stabala kao
da lebdi u
Kad se pribliie. opaze stari drveni dvorac. Svuda okolo mir kao da
nema ive due.
Vodi ih ponuka da ga slijede.
U drvenom dvorcu u prostrano] sobi veliki stol. Po njemu jerazastrta
modra tkanina. Nad njom se sagnuta crnokosa Jasenkina glava, dok joj
spretne ruke hitro iju tkaninu. Do nje stoji Gordanin sin i vrsto
napinje modru tkaninu da hi djevojka lake M!;I Uz prozor dva mladia
noevima gule koru s drvenog tapa. Jedan je od njih plavokos, drugi
visok, smedokos. tamnih oiju,
Dva svijetla oka i dva tamna jednako pogledavaju Jasenku.
Napokon plavokosi ree:
Gospoica Jasenk.i ee nas prestii ako ti, Vojko, ne pouri - i
pogleda svojeg smedokosc^ di u-M L i u oi jo uprte u lijepu
djevojku.
Jasenka ne die oka sa svojeg posla i odgovara plavokosome:
- Moj mladi pomocniV, je spretniji negoli vi, gospodine Mladene.
Mladen nasmijeeno odgovori:
Meni ide br/e, ali mojem drugu zapinje. Junak je na konju i na mau,
a na poslu eprtlj;i
- Mladene. ne dam grditi svojeg osloboditelja ukori Jasenka
plavokosog mladia.
Smedokosi osloboditelj uzdahne nekako alosno:
- Velika je moja bol, gospoice Jasenko, to ne snujem primiti vau
hvalu. Ja sam bio s vama u umi grub, drhtali sie prcu,i mnom,

otimali se, mislili steda sam lukuvuki razbojnik. Zaprae. \a o>li->boc.!iic1i n "c nilko drugi nego Damir.
Djeak pogleda pristalog mladia ponosito, ali ipak ne uzima sebi
ponuenu slavu:
- Ja sam vas samo. uputio to ka n 11 uci s gospoicom Jasenkom ali
kad jednom odrastem, onda u i ja moi osloboditi gospoicu.
Tko zna koga ces* ti oslobaati - nasmije se Jasenka.
Najprije svoju majicu Recite, gospoice, kad emo je osloboditi "
Lukavca? Ve sam dva dana kod vas. ;i niikn ne spmiimie nmu m a ii
c u
Ba sada ivjjeaju Jelenko i gospodin sivi oklopnik o tome. Pou/daj
se. mali junae, u mojeg brata. Sto je on obeao, to e izvriti. Ali
"laj: da se tvoja majica spasi, treba mnogo vie lukavosti negoli
bojnog maca. U Lukavac se mo/c samo lukavtinom.
Majka mi je kazala da e izii ve nekoliko sati poslije mene. Morali
bismo poslati u Brezovicu da ujemo.
Kad bi tvoja majka bila na slobodi, ve bismo to znali. Kanonik

282


L
Benko i upan javit e nam odmah ako se tvojoj majci posrei da izie
na slobodu.
Vrata se otvore. Ulazi Jelenko, ogleda se oko sebe i veli: -: - Kad
e, Jasenka, dovriti.
- Ve je gotovo, ali njih dvojica oklijevaju. 1,0 >. Brat se okrene k
drugovima, polagano im prilazi i apne:
- Vae su oi uprte vie u Jasenku nego u posao. Pazite, neu biti
kriv ako uludo izgubite srca.
I smedokosi Vojko i plavokosi Mladen smjekaju se, a ipak su lako
porumenjeli.
- Neu da ovdje imamo ljubavne uzdisaje nego junaka kreeva,
djeaci, upamtite to - upozorava ih ozbiljno Jelenko. , Vojko se
uspravi, digne oieni tap i predaje ga Jasenki.
- Evo, gospodarice, svreno je. "*
- Kakva sam ja to gospodarica?
- Moj otac proglasio vas je gospodaricom ovog dvorca, a mi va#1
sluamo i podvrgavamo se vaoj vlasti.
- Kakva muka gospodariti itavom kuom mukih. Ali jao onome4
koji mi uskrati posluh. - Dobro zapoinje svoju slubu, sestrice - smjeka se Jelenko,
prilazi joj i pogladi joj crnu kosu. - Ovdje u naem dvorcu potpuno
si
sigurna. ;

- Misli da lukavaki psi nee nanjuiti ovaj dvorac?

- Nemogue je gospoice - odgovori, umjesto Jelenka, Davorov sin
Vojko. - Moj otac krije se ovdje ve godinu dana i nikada nikome nije
zapelo oko za ovu pusto. Ljudi su ve zaboravili na taj naputeni
dvorac gospodina Damira. Kad ga nisu pronali do sada, nee nikome
zapeti oko ni odsad.
- Osim, ako ne naslute kakvo blago sada uvaju ove stijene - veli
plavokosi Mladen i pogleda preko stota Jasenku.
Kao da nije nita ula, digne tkaninu sa stola i prui je mladiima:
- Evo, navucite zastavu na vrak drka, ali vrsto. A ba je lijepa.
Reci mi, Jelenko, zato si ba odabrao modru boju, modni kao nebo?
Slegnuvi ramenima, on se smjeka:
- I Turopolje ima modru boju, a meni se ba svidjela nebesko modra.
Svatko ima svoju boju.
- Istina je. Ja volim ruiastu - veli Jasenka.
S trijema ue momak i javi da su stigla dva turopoljska plemia i
nose
vane vijesti. (
Jelenko odredi neka ih brzo uvede.
Ljubopitno ekaju. I Jasenka upire pogled na otvorena vrata. Zanima
je tko e stii od njenih turopoljskih znanaca.
U sobu ulaze Cvjetko Simuni i Velislav Arbanasi. Obojicu obuzme
toliko iznenaenje da su zaboravili pozdraviti. Jasenkina prisutnost
duboko ih iznenadi. Nisu znali o njoj nita drugo nego daje
otputovala u
Zagreb. A sad je nalaze ovdje u umskoj zabiti, vedru, nasmijeenu, a
iza
nje dva pristala plemia s kojima ba sada avrlja tako prijazno kao
da su^
joj davni mili znanci. ...... ,, jj
284

Odmah MI prepoznali dvojicu plemia iz ete- sivog oklopnika koja je
iako nenadano jpffOle subote stigla pred opinu i rijeila golemu
zagonetku s crvenim oklormkom
Jelenko smjesta prozre ime su zabavljeni nekadanji njegovi
prijatelji i kao da osjea zadovoljstvo nad ljubomorom koja se budi u
srcima "mladih ljudi. Brat puta u tom razgovoru svoju sestru i
nekoliko trenutaka nita ne piia plemie.
Samo uiva u toj svojoj osveti pa ve oslovi plemie pitanjem: Oito
/elite neto saopiti mojem zatitniku? Odmah u vas
najaviti.
I ulazi, dok Jasenka ostane u sobi. okree lea Arbanasiu i
imuniu. a poluglasno ra/gnv;irj s dvojicom novih znanaca i upuuje
ih kako e zastavu navuci na drak. Nijednom rijei ne osvre se na

svoje oboavatelje.
Jasenkmi novi znanci odvie su zaokupljeni poslom i Ijubaznou svoje
gospodarice da bi se osvrtali na goste. Samo im Damir posveuje
pa/nju, prila/i im. ispituje ih o svojoj majci, prepoznavi u njima
svoje pratioce na dan svojeg osloboenja.
Arbanasi i imumc jednako osjeaju muno Jasenkino omalovaavanje i
njene ljubaznosti prenui pristalim novim znancima.
Neugodnu situaciju razbija dolazak Jelenka i njegova zatitnika
Davora. Doao je pred mlade plemie ne/ vizira Kad su ugledali
njegovu prosijedu bradu kojom je obraslo plemenito lice punu bora,
osjete prema njemu duboko poeitanje. Davor im prilazi i pita:
- Donosite vijesti?
- Vrlo vane, gospoume. Danas je nenadano osvanuo u Turopolju
Draeni s velikom etom novih momaka. Dakle, ve zapoinju osvete?
- Opkolio je upanovu kuu i zatraio da mu gospoica Vilena bude
ena. Ona ga je odbila
Ta vijest zaokupi Jaseiikin u panju i, dok slua, kriomice gleda
brata. Ali ne za pa/a nita Hladan je i ravnoduan.
- Na loje Draeni s momcima otiao, a Ja uiic aiki mic n^L1. Liimo
dovri Arbanasi.
- Dakle, nita se nije tako vano zbilo? primijeti Jelenko.
Draeni je otiao.
- Mislio sam da njegov posiei upanov u u\oiu ;pak n CM o /nai doda
Velislav. a Jelenko odgovara isio tako ravnoduno kao i prije:
- Vjerenica mu je i moe dolaziti.
Dok smo odlazili k vama, nije se zbilo nita.
Onda je stvar svrena, nema vanosti za nas.
ekaj. Jelenko zaustavi Davor mladog tienika, promatrajui njegovu
nebrigu za Vilenu. - Ako je Draeni otiao, a da nikome nita mje
uinio naao, onda to mo/i biti ^anHl vidljiv znak da istodobno kuje
novu urotu. Moramo biti oprezni.
Jo nisam reka. c. Moj drug Pogledi bio je u upanovu dvorcu i tamo
mu rekoe da se Draeni nudio Vileni kako e odsad raditi za
Hvate. a varati Budim
285

- I Vilena mu ne vjeruje i zato ga je odbila i odlazi u samostan. Na
tu vijest Jasenka uhvati Jelenkov pogled ne bi li proitala njegove
osjeaje. Mladi je potpuno miran kao da se to njega ne tie.
- teta da takva ljepotica vene u samostanu - veli Davor i pogleda
Jelenka. - Draeniev posjet upanovima moe svriti tekim
posljedicama.
- Dok on posjeuje vjerenicu koje se ne eli odrei, to su sasvim
njihovi poslovi, upanovi i njegove keri.
- Ali osvetit e se itavom kraju ako je ponovo odbijen.

- Dirne li u nae ljude, plemie ili kmetove, evo me na obranu.

- Svaku njegovu rije ispija Jasenka s njegovih usta i promatra ga s
najveom panjom, ali mladi je hladan i krut.
Cvjetko imuni pristupa blie k Davoru i veli:
- Plemeniti gospodine, pravo ste rekli. Draeni nee mirovati. OcL
prole subote ima nas jo ovdje plemia iz Zagorja i iz Zagreba pa
vas molimo da prihvatite nau pomo. Svi smo spremni stupiti u vau
etu i pod vaim vodstvom biti na obranu protiv izdajice kao i protiv
sile ir Budima i Lukavca.
- I mi iz Turopolja juer smo zakljuili da se ponudimo u vau etu veli Arbanasi. - Svi molimo da nas primite.
Ta molba kao da je pobudila neobini dojam u Jasenke. Njeni novi
znanci Mladen, vitez od Srednjice, i Davorov sin Vojko opaze da se
Jelenko okrenuo prema svojoj sestri dok je ona slegnula ramenima i
time odgovorila da joj nee biti nimalo neprilino ivjeti pod istim
krovom s bivim udvaraima. Taj nijemi razgovor brae iznenadi i
Mladena i Vojka, pa su neto meusobno aputati, dok Davor odgovara
na izreenu molbu:
- Gospodo mlada, primam vas sve koji ste poteni i hrabri. Ali tko od
vas pristupi k nama, mora s nama ivjeti u ovom dvorcu da budemo
stalno na okupu. Tu nee svakome biti udobno kao u vlastitoj kui.
Dvorac je malen, ali ima meu drveem velika drvenjara gdje konae i
momci. S njima su moj sin i njegov drug vitez od Srednjice. Dakle,
podijelit emo leajeve. Idite i kaite to svojini drugovima, ali
samo onima koji su vjerni i pouzdani. Neka nam dou. Ali znajte:
mojoj eti prvi je voda Jelenko Kuevi. Hoete li se njemu
pokoravati?
- Kao vama, plemeniti gospodine - odgovara imuni iskreno.
Nekadanji Jelenkov prijatelj i Jasenkin prosac pogledao je otvorenoj
u oi svojem novom vodi. I kao da nikada medu njima nije bilo n*
neprijateljstva ni mrnje, zapoelo se raspravljati. l~\
Odluili su da se Arbanasi i imuni odmah vrate kui i dovedu
svoje; drugove sutradan u zoru, a samo dvojicu ostave u Turopolju da
budu glasnici kad se ukae potreba da neto izvijeste.
Glasnici se oproste i ostave dvorac.
Prolazei ponovo ispod gustih kronja, razgovaraju o nenadanom
susretu s Jasenkom. Ne znaju kako je prispjela ovamo, a nisu se
usudili nita ni spomenuti. Najposlije zapitaju svojeg vodia, zna li
on togod.
- Moj gospodar proglasio je mladu djevojku gospodaricom ovog
dvorca i svi je moramo sluati. Drugo ne znam nita. J
Pogledali su se. imuni zakima: lji

Mi emo. dakle, biti ovdje pod njezinim gospodstvom u njezinoj
blizini Sto velite na to, gospodine Arbanasiu?

Zadali smo obojica prole subote rije jedan drugome: ako Jasenka
skrene tvoju sklonost jednome od nas dvojice, mora ovaj drugome
priznati. I to emo izvriti.
_ Ne bojte se, odrat u rije - odgovori Cvjetko i onda razmilja.
Nakon duge stanke primijeti:
Neobino v ljubazno govorila s onom dvojicom pristalih ple
mia. ..... . . _
Nikad prije msfan je vidio tako govoriti s nama u Turopolju.
N it i sa m nom,- doda imuni. - A moda je htjela ba jednog od nas
razdraiti.
l meni se tako im. Nije nas ni pogledala, ne moe biti drugo nego
osveta.
Obojica su puni nade jahali umom da to prije stignu kui.
Sutradan ujutro za vrtjela se Jasenka oko ocnjita da spremi doruak
Oko nje su Davorove sluge koji su prije sami vodili njegovo kuanstvo
kako su znali. Sada, pod vodsu om mlade i lijepe gospodarice, bez
daha se takmie kako bi to bolje i spremnije pomagali i vrili svoju
dunost kuhara. Jelenkov etovoda /urko Uijtu ^ niouikao u
Kiiscvkrcvd\ i iu;c u Turopolju i uzeo odande to god je bilo mogue
ponijeti po Jasenkinoj zapovijedi, l ivca, i lonaca, i njene
haljine i sve to joj treba. Davor i Jelenko odluili su da zao r/e
die\ ojk u pm! svojom zatitom. Ni asa brat nee pustiti s oka svoju
miljenicu. Samo je on moe uvati od opasnosti koja joj prijeti od
Draemce\e osvete.
Jasenka se dala na posao da Davoru i Jelenku bude to udobniji
boravak u ovom starom na pust e nom d\<>iui koji je dav no prije pi i
padao Damirovu ocu, ali ga je napustio, sagradivi Brezov ieu
Danas u zoru ponovo se vratio Auko iz Turopolja, nosei na leima
veliki sveanj. Jo prije izlaska sunca douljali su se iz Turopolja
sa oimunicm i Arbanasiem plemii IzTuropo1|u. donijeli /ive/a i 01
u/|a, pa Jasenka ima pune ruke posla Dolaskom turopoljskih plemia
znatno se proirio broj ukuana i valja spremili jelo /a dvadeset
hiahnh plemia koji su danas stupili u Jelenkov u CxMu. Straga u
drvenjari ima trideset Davo-rovih momaka koji sami kuhaju, ali ona
ipak nalazi vremena da i kod njih nadgleda.
Jasenka se s nekim uzbuenjem osjea u poasnom poloaju u tom
tilmnom dvorcu. Zanosi se zadaom Ja sclirineolo n: ili k nj -, ,.
okupili da vode bojeve za obranu njenog dragog kraja. I tako
nesvjesno poprima stav zrele gospodarice. I svima odreuje, nareuje,
upravlja, zapovijeda, a uz to ima na brizi jo i djeaka, Gordanina
sina, koji stalno raspravlja samo o svojoj majci, ali i pomno slua
rasprave plemia o odlukama i buduim bojevima.
"gi
trJcma jivorca, koji je zaklonjen drvenom i trnovitom . a povrh toga
i gusiim granatim drveem, okupili SU se plemii.


Poto su svrili s dorukom, sluaju Davora koji im razlae kakvo bi
sv zlo moglo zadesiti Turopolje od Lukavana i kako e se braniti.
ObrazlaL im da u blizini kneevskog umskog dvorca u upljem drvetu
ima SVOM tajno sklonite u kojem je ostavio dvojicu povjerljivih
ljudi. Oni izlaz umskim gutarama i paze to se dogaa u kneevskom
dvorcu. A onda H tumai:
- Sve nevolje koje stiu u Turopolje izlaze iz onog umskog dvorca."
Tamo je stanovao crveni oklopnik, izdajnik Draeni, odande je
upravljao vojnicima, i barunom Pencingerom. S njim je tamo i
kancclarov neak Franjo Ferenci. Zato smo iz ogromnog upljeg debla
uredili i nau stra-arnicu. Ako bi tko i opazio nae prijatelje da
tragaju, oni mogu utei i sakriti se. Tamo je naao sklonite i
Jelenko s Damirom kad su ga Pencingerovi lugari vidjeli u umi. A
tamo je Vojko sakrio i Jasenku, otevi je Luiu. Svatko od vas mora
to znati da se u potrebi moe onamo skloniti. A sada neemo
dangubiti. Neka sie Jelenko. On e vam pokazati svoja navalna
umijea da budete upueni kako se moe voditi borba s lukavakim
vojnicima.
Dok Davor dalje govori plemiima, u prvom katu Jelenko sprema modru
zastavu i razgovara sa sestrom:
- Dobro si uinila to nisi pogledala imunia i Arbanasia. A
moda ti je ipak bilo malo teko. )
- Zato bi mi bilo teko, brate?
- Zar nisi malo ljubila imunia? :* estoko je
zanijekala.
- Samo mi se sviao i mislila sam: moda u ga ljubiti. A moda
Arbanasia. Ne znam. Ali svi su se okrenuli od mene kad si ti bio
posut sramotnom sumnjom i zato se na sve njih ljutim. Nitko mi se
vie ne svia. Nikoga neu ljubiti. Nitko nije vrijedan.
- Lako je to rei, Jasenka.
Dok on gleda nekud daleko, ona ga pogleda pitajui.
- Zar se moe ljubiti i onda ako to nee? Tako misli, Jelenko? rL_ rja, tako je to sestrice moja.
,V VTT Preroda nee, ipak ljubi Vilenu?
i .^\f_ LU(j sj to zabranila? jo je sasvim drugo. Ona je nevrednica,
a i se ne moe ljubiti. Jasenka, iskazi mi ljubav i ne govori nikada
o
Kad tako eli, neka bude - veli ona i gleda kroz prozor preko
trnovite ograde dvorca.
- Gle, dolazi Galekovi iz Turopolja.
- Njega su ostavili za glasnika da javlja to ima novo. Sigurno nosi
vijest. Vidi kako mu je konj zadahtan.
- Dok on stigne, idem vidjeti to radi Davor.
Brat i sestra silaze s trijema zajedno. I nju zanima zbog ega dolazi

seljaki plemi iz Turopolja. . .

Pribliavaju se skupini plemia, a Davor ga ve izdaleka oslovljuje.
- Doi, Jelenko, poui ih u svoja bojna umijea koja si tako dobro
izmudrio. .... .....
.
Vi ste me pouili - upada mladi, dolazei blie. - Od vas mije
sve.
Sve si ti pronaao, ja sam samo ublaio i rukovodio tvojom prevelikom
smjelosti Kad se sam bijes, moe stavljati na kocku svoju elavu i
uzaludno, ali kad vodi etu, uvijek mora raunati s njihovim
ivotima. Njih ne smije voditi u opasnost uzaludno. Tako, a sada
zapoinje vjeba.
- Dopustite mi, plemeniti zatitnice, da prije svega svojoj eti
dadem ime. Ovu bih etu okrstio: Davorovi borci.
- Bolje bi bilo Kuevievi - veli Davor.
- Moje ime nee nositi Vi ste je stvorili, s njom oslobodili nau
zemlju Draenievih nemani. Neka eta nosi vae ime. Vae je, a ja
sam joj samo voda u obrani
Tako je - potvrde svi. Davor slegne ramenima i veli:
- Ime naoj eti treba odabrati prema njenoj zadai. Mi, djeco, ne
polazimo u boj za osvajanje neijeg posjeda. Nikada Hrvati nisu
osvajali tue. Uvijek samo braniti svoje Tako se i sada spremamo
braniti svoju grudu, svoj krov. svoju imovinu. Mi smo obrana nae
zemlje i zato predlaem da nosi ime "Narodna obrana", to velite?
Pokloniese njegovoj elji. Pojavi M Galekmie K^JCLI su sluiie
pustile kroz trnovitu ogradu. Turopoljski plemii su se zaudili:
- Jedva smo u ovom dvorcu nekoliko sati i ve se neto vano
dogodilo? - veli Pogledi.
- l Davor sa zanimanjem oekuje dolazak glasnika. Damir mu ve ide u
susret u nadi da kanonik alje kakvu poruku od njegove majke.
Kad se glasnik napokon proverao kroz prvu ogradu trrnn itoi: sirmlja
i naao se onkraj drvene ograde, pourio se k plemiima i odmah stade
priati:
- im ste danas u zoru otili, vratio sam se svojoj kui. Neko
vrijeme nakon toga krenula je povorka upanove keri koja je posla,
kako vam je poznato, u samostan. Poto se sunce ve pomaklo navie,
dojahao je neki momak iz njene pratnje i saopio to je Draeni
poinio s Vilenom
Svi su se uzgibali. Jasenka ide nekoliko koraka natrag. Pogledi tiho
uzdrhti. Jelenko ostane nepomian.
l Galekovi stade pripovijedati sve stoje upanov momak gledao svojim
oima, kako je Draeni zaustavio Vilenu i htio se silom vjenati.
Sve to sluaju mladi ljudi s napetom panjom. Davor katkad stavlja
koje pitanje glasniku, Pogledi nekoliko puta klikne od zgraanja, a

Jelenko ostaje ravnoduan

Glasnik pripovijeda
- Nije bilo mogunosti da utekne. Draeni ju je opkolio sa svojim
omcima. Onda su neSto dugo raspravljali, a zatim je sva Draenieva
otila s njom prema Lukavcu.
-- Nesretna djevojka to ju je zadesilo - saalno e Davor. pazivi
da se Jelenko povukao u pozadinu i raspravlja neto s ovim sinom
Vojkom Davor mu dade znak i Jelenko pode za njim.
svm" . am- daleko od drugih, Davor Antolkovi prodirljivo gleda
svjeg stieenika:

><>RH\\


- Ona je sirota teko platila svoju zabludu.
- Njezini poslovi, plemeniti gospodine. lr - Bar malo samilosti
osjea prema djevojci? ;. - Samilost osjeam prema onome tko je
pao u nesreu bez svoje Hfivnje ili nepanjom. Vilena je radila sve
po vlastitoj volji, po svojoj falti t ni. Htjela je Draenia junaka.
Sad ga ima.
- Nije plemenito, Jelenko.
- Dobri moj zatitnice, nema u mene toliko slabosti da budem plemenit
prema njoj. Na to zapravo nianite?
- Htio bih da misli i na obranu djevojke. Moralo bi se neto
poduzeti.
- Ja na obranu njoj? Ne! - Nikako!
- Ne doputam da tvoja osveta nastavlja utakmicu u okrutnosti.
Dopustio sam ti da joj Draenia donesemo pred dvorac, onako
osramoena. To je zasluila, premda bi plemenitost traila da budemo
prema eni njeniji i u osveti. Ono je bilo dovoljno. Sada je
Draeni oteo i ...
- Bila mu je vjerenica. On ima pravo da se ne odree odline, bogate
ljepotice, za kojom ea. Neka mu bude. Cjelivao je njenu ljepotu,
ima pravo da je uzme.
- Ti, dakle, nee nita uiniti da je oslobodi iz njegovih aka?
- Ne! Nita. To se mene ne tie.
Spoitavajui, gledaju ga Davorove tamne mirne oi, a blijedo mu lice
izraava nezadovoljstvo.
- Neukrotive si udi, Jelenko. Ne svia mi se to.
- Oprostite mi, prokunite me, ni prstom neu maknuti za nju. Draeni
uzima svoje.
- Zapovijedam ti: uzmi nekoliko momaka, idi u nae uplje stablo, a
odande na uhodarenje da sazna nije li Draeni Vilenu odveo u umski
dvorac?
Jelenko pristupi blie, uzme njegovu ruku i poljubi:

- Plemeniti moj dobroinitelju, ako ove zapovijedi ne izvrim, moram

li vas zauvijek ostaviti?
U blijedom licu staroga plemia pojavi se uenje. I vrsto stisne
Jtfenkovu ruku: <
- Nikad je nisi ljubio kad si sada tako okrutan.
ti. Oborivi oi, Jelenko odgovori: "*
- Mislim da sam je ljubio, ali sada se ljubav pretvorila u mrnju.
- Kakva je to bila velika ljubav kad je tvoja mrnja tako golema.
- Moda. Ne znam - i slegne ramenima. Davor promatra a onda odlui:
- Dobro. Neka ide vitez Mladen. Pokuat u poslati malu etu.
- Ali moju etu neete poslati. Neka ide Pogledi, on je ljubi. Neka
on ide s vaim momcima, ali moje vojske ne dajte za nju.
- ovjek bi te morao uistinu odbaciti od sebe kad si toliko zloban.
Zato ne da da idu ovi plemii?
- Vi ste me uinili njihovim voom. Ili mene skinite, sam u

sastaviti novu etu pa idem na obranu Turopoljaca, ali nikad na
obranu upanove keri Od Draenia.
Dakle, od njega je nee braniti.
Ne bi li se on morao nasmijati da ja, neko odbijani, protjerani.
sada spaavam nju koja me izbacila iz kue zbog njega? Nee li on i
ona misliti da ja sada elim steci njenu milost? Ne. Neu da idem. I
ne vodim ove plemie, idu li da je brane.
Tvoj je ponos okrutan, ili ipak muevan. Odgovara tvojoj udi. Prije
e udariti glavom o peinu nego je obii ako ti vrijea ponos.
Dobro. Poslat u Mladena neka ispita kamo je Draeni odveo Vilenu.
U svatove To je barem jasno.
U tvojem srcu nema ni iskrice boli za nesreu djevojke koju si toliko
ljubio?
- Svreno je odgovara Jelenko i okrene se prema plemiima. - Vidite,
Pogledi blijcui oj sirana i KK- /, nju \ek.i , M.iu m.>ju vojsku i
neka se brine za nju. Idem braniti samo Turopolje.
Davor se vie ne proti \ i. Vrativi se k plemiima, odredi da
Galekovi ima poi s vijestima k upanu, vitez Mladen u umsku
straarnicu, a Jelenko ima s plemiima i momcima vjebati za budue
borbe.
- I bit e borbe veli glasnik Galekovi. - Ve ju je Draeni
navijestio upanu. Rekao je njegovu momku i ovo: "Reci svojem
gospodaru: sada 6e doi na red Turopoljci da njima prebijem rebra."
Na te rijei Jelenko skoi poput bijesnog vuka i pogleda Davora:
- ujete li? Tu je m. ni mjesto. Sad poinju moji dani.
l sav se izmijenio, izobliio, kliktao, jurio, a onda doviknuo
sestri:
Idi gore i donesi zastavu, brzo.
Jasenka pohita u dvorac i zamalo se vraa. Jelenko joj ide u susret i

u/me zastavu.
Kao da i/ nje izlazi tajni ivotni napitak, mrano mu lice postaje
svjetlije Zjenice crnih i:iu svjetlucaju kao munje u mraku. Vitla
modrim krilima barjaka kao usnicom i dolazi im blie. A oni ga
promatraju. Uiva u zasuni apne Arbanasi.
Doarava asove dok je bio zastavnik banderija - primijeti imuni.
- I opet e biti naglasi Pogledi. - Birat emo ga jednoglasno rekoe svi.
Zaustavio se pred njima u svojoj modroj plemikoj odori s nehajno
prebaenim haljetkom Na kapi mu iljasto pero sijee u stranu poput
otrice otkinutog maa. U ruci dri zastavu i progovori Davoru:
Plemeniti na voo i moj zatitnice, pitat ete me: zato ova zastava
tako maloj vojsci? Alj ne mogu ja voditi borce bez zastave kao ni bez
maa.
Om e svi prisei na nju - veli Davor.
Pnje nego itk. p. l, ,/l prisegu, neka saznaju to je zastava na koju
Pnsizu.
Jelenko digne uvis drak i uzvikne:
Ima svoj d\orac, svoj dom, ograen bedemom. Poljanom ide
-prijatelj, oko pojasa nosi oruje, u srcu gladnu elju da se popne
gore na

bedeme i otme tvoj dvorac. Ide neprijatelj i misli: "Svi tamo gore
spavaju, as je da navalim." A onda odjednom ugleda na bedemu neto
to ga zaustavlja, zabrinjava. Gore zalepra zastava kao ivo bie
to se isprsilo na bedemu i objavljuje gladnom pohlepniku: "Ja sam
tu! Ja sam gospodar ovog doma. Moje je ono to vi elite razgrabiti,
oteti. iva je straa zastava na naem bedemu i vie dalje
provalniku: "Gospodar kue je budan! uvaj se."
Jelenkov je glas plamen, oi su iskre. Vatra njegove due prelazi u
njih. I Davor i mladi plemii punim dahom udiu raspaljeni oganj
njegova zanosa.
Jelenko zavitla zastavom:
flftt - Tko se usuuje da poloi ivot u obradu naeg
doma? J
- I trgoe maeve i viknue u jednom dahu: ^ . g]
- Prisiemo svi!
i,, - Ili se osloboditi, ili umrijeti. }
- Da, ili se osloboditi ili umrijeti.
Jelenka omami nepoznati osjeaj, jak kao vino. Oi su mu vlane, glas
mu dre:
- Sad ste opet moji, brao moja. Neka je oproteno sve i pokopano sve
stoje bilo medu nama, to ste mi uinili krivo. I ono to sam u
svojoj vatrenoj udi uinio vama. Opet je tu zastavnik, opet vas
pozivljem na okup. Ali ne u sveanom banderiju, nego u ljutu borbu na

ivot i smrt, protiv dumana i izdajica.

- Idemo za tobom Jelenko, vodo na!
- Za mnom u obranu! Tko nema hrabrosti obraniti se sile, nije
zatHjedio da bude slobodan.
Raspalili se kao ivi oganj. Svaki od njih pretvotio se u krije.
Usplamtjeli su ognjem koji ne poznaje ni straha, ni brige, ni
zemaljske udobnosti, ni cijene ivota.
Jelenko je od njih najvreliji i vie:
- Prisiem na zastavu da emo se osloboditi od pohlepnika to su
provalili u nau zemlju da je opljakaju kao razbojnici na cesti.
estokim kreevom maeva odgovaraju drugovi na njegove rijei i
kliu:
- Prisiemo.
Davor, ije blijedo lice uvijek odraava mir, ovog se asa pribliava
ushitu omladine i vikne:
- Tako, djeco moja. U borbu protiv naeg neprijatelja! >i
GOZBA OSVETE
Stjepko sjedi uz leaj ranjenog Mladenia i uporno gleda njegovo
blijedo lice. Vjee bolesnikove su sputene. Uza nj sjedi kneev
lijenik, njemu iza leda na drvenoj klupi ispruio se potkastelan.
U sobi je zaguljivo. Vrata su otvorena u dvorini trijem i samo malo
jutarnjeg svjetla ulazi u sobu. .....,., .,,.,. , -\

Lijenik i potkastelan su zadrijemati. Stjepko je budan i paljivo
romatra Gordanina katelana. ini mu se da spava. Ali odjednom nvikne
glavom i zastenje, a usne mu se miu.
Stjepko primarne uho i oslukuje, ali ne uje nita. Znoj mu curi niz
bradato lice, usne mu se neprestano otvaraju kao da neto sam za sebe
" l opet /astenje. Lijenik se budi, potkastelan se prene, skoi
na noge i
dolazi hlie da prisluhne:
- Opet bunca o njoj
- Varate se, nije rekao nita - odvrati Stjepko. - Umirio se, oito
je vruica popustila
- Da potvrdi lijenik - popustila je.
- Vaa asnost trebala bi sada lei - smjerno e potkastelan rimskom
poslaniku
- Znam svoju dunost - suho odgovara Stjepko i ne mie se sa
stolca.
Potkastelan zijevne i opet se vraa na klupu. Malo je tiho kad iz
dvorita ulazi momak i javlja:
- Gospodine potkastelane, dvorcu se pribliavaju jahai i vode neku
ljepoticu. Dola/e ravno prema opkopima.
To ponuka potka Mekma da vri svoju dunost.
Izlazi iz sobe, ide na kulu da ispita tko to dolazi s nekom enom u d

\orac.
Kad je iziao. Stjepko odahne, pogleda lijenika i pita:
- to mislite: hoe li umrijeti?
- Pokuat u ga spasiti.
Laganim koracima netko prolazi pokraj vrata, zirneu sobu i opet M
povue. Stjepko opazi Petra Pana. odmah ustane pa ide na Junini
trijem
- itavu ste no bdjeli uza nj? - pita dvorska budala.
- Sa mnom su bili s\e do /ore barun Pencinger i Franjo Ferenci.
ekali su da se Mladenie os\nesti kako bi neto doznali. Slute
zastoje Gordana to uinila. U/a lud mi je ek a nje. Huhi/ri< i je
1111101:0 pula. ali n i MI nita razumjeli jer je u nesvjestici
govorio hrvatski, a ne latinski. Tek pred zoru otila su obojica
spavati i ostavili potkastelana s nalogom: ako se Mladeni
osvijesti, neka ih probudi. A kako je gore na katu?
Svi spavaju kao zaklani. Pokuao sam kucati na Gordanina vrata, ali
bez uspjeha Oito vrsto spava od dobro zainjene veere!
- Ne javlja se? - zabrine se Stjepko.
Neto je neodluan Htio bi otii gore, ali ne smije ostaviti
Mladenia. Mora govorni s njim prije svih ako se nenadano osvijesti.
Idite gore i ponovo pokucajte. Mora se probuditi. Kad se javi, recite
joj da se njen katelan jo nije osvijestio, a lijenikmisli da e
ga spasiti od smrti Recite joj i in da bih htio s njom govoriti prije
nego stoje Primi kralj.
Sve osjeam- Gordanin susret s kraljem odluit e o njenoj
O tome nema sumnie, Zato se pourite s porukom, a ja se vraam
k ranjeniku.

293
292


">v Petar Pan obilazi trijemom tiho da nikoga ne probudi.
Na Gordaninim vratima se zaustavi, ponovo zakuca znakom ugovorenim s
Gordanom.
Ona ne odgovara. Lakrdija dugo stoji pred vratima, ali se nitko ne
javlja. Neki sluga dolazi sa stuba i uputi lakrdijaa da side u
dvorite jer visoki gospodin iz Budima spava. Nitko se ne smije
pojaviti u prvom katu dok on ne ustane.
Petar Pan silazi i obavijesti Stjepka to je bilo gore.
Prolazei ispod trijemova u prizemlju, opazi kako u dvorite ulaze
neki momci. Iza njih Draeni. Dva momka vode konja plavokose Vilene.
Zapanjeno gleda Petar Pan ljepoticu ponosite uzdignute glave, ali
izraaj njezina lica ne odaje da rado dolazi u ovaj dvorac.
Draenievo lice izraava zluradu okrutnost. Ironiki smjeak titra

mu na usnama. Priao je k Vileni i rekao joj: ;.,-;

- Dopustite mi, plemenita gospodjce, da vas zamolim: siite!
Bez rijei silazi sa sedla, a on je zlobno gleda: . <>;<
\. - Tako, plemenita gospoice. Sad me slijedite.
Pogledavi ga izazovnim prkosom, ona se ne mie s mjesta. :
" - Samo naprijed, gospoice. Bili ste hrabri dosad, valjda ne
kanite
sada klonuti? <
Dotaknuo se njenog ponosa i ve je opet sabrana, odluna, pa ide za
njim.
Proli su prvim dvoritem to je okrueno sa sve etiri strane
trijemom na lukovima. Tada ju je uveo u drugo dvorite, manje, kojim
se prua glavno krilo dvorca. Odavde vode dvoja vrata. Jedna s
lijeve, druga s desne strane. Na sredini tog prostora on se zaustavi
i okrene k njoj:
- Plemenita gospoice, stigli smo na raskre.
Ona ne veli nita, ve gleda preda se hladno, oholo, spremna na sve.
Njezin otpor natjera mu krv u lice.
Prie korak blie i nastoji vatrom svojih velikih tamnih oiju
postii barem neki dojam, a tada progovori:
- Kroz ova vrata ulaze u dvorac otmjeni gosti koje se eka radosno i
sa svim astima. r v. Naas ona podigne vjede i pogleda prag koji
joj on pokazuje. Ali uti.
- Kroz ova vrata moe unii u dvor moja vjerenica. r,n; Bezosjeajno
slua njegove rijei dok on jae naglaava:
- Kroz ova vrata ui e moja budua ena i banica. Promisli, Vilena,
jo as dobro promisli. Putam ti na volju: kroz koja e vrata u
dvorac?
- Kroz nijedna. , - !f
- Radije e biti sluavka negoli moja ena banica? .
- Da. *"
Skoio je kao luak. Gurnuo druga vrata nasuprot, pograbio
djevojku za ruku i povukao je sa sobom:
- Onda ovamo!
Nala se u niskoj prostoriji. Nekoliko mladih ena zaposleno je
pranjem rublja. On zovne jednu od njih i grubo naloi:
- Ovoj gospoici skini plemiko ruho i odjeni joj haljinu sluavke"

* je glupa vko? Ogluila si? vikne na enu kad se ona od te
zapovijedi
skamDr^ud. primi sluavka Vilenu za ruku da je vodi. Bez jedne
rijei, stisnutih usta ona slijedi enu prema vratima. Draeniev
pogled slijedi
Ni sada se ne da slomiti ponos te d|c\ oike Ni sada ne moli, ni sada
se

"C ^to da radi? Cime da je zastrai da bi se predala?

I padne mu na um neka /la misao jer mu scliie iskrivi zlobom vikne za
sluavkom:
- Kamo je vodi? ..,!.. v:-
Da udjenem plemenitu gospoicu. , ;),;.Ovamo donev haljinu. Tu e se odijevati.
Sve su djevojke u praonici zadrhtale, a ona koja je imala otpratiti
Vilenu izlazi teturajui
upanova ki stoji ne trepnuvi okom. Gleda mirno u pod i ne odaje
nikakvim znakom dajoi se, u.r..> h ---u,IM, \;i "U u/u-i nad onim sto
ima slnediti Muno skuplja snage da bi izdrala ponienje to joj
sprema Draeni.
I sjea se pio il Brandenburgovih vojnika u turopoljske zaselke i
dvorce, sjea se grdnih prizora koji su ostali svakome u Turopolju u
stranoj uspomeni. Mlade su djevojke svlaili okorjeli razbojnici da
ih prisile iskazati gdje im oevi skrivaju povelje. Sjea se krasne
mlade Arbanasievesestre ku-i -u. "e skiniui -,.c-\n:i >i" ^ lu u.i
ni il,,i. , >\c1ii: V oj:-nisu mogli nai.
I dok se toga sjea, sine joj misao: crveni oklopnik zapovijedao je
vojnicima pri tom okrutnom inu. Crveni oklopnik, on, Draeni.
Zima joj prola/i tijelom.
Ovaj mladi plemi imao joj je postati mu. Taj koji je jezovitim
odredbama sramotio nevine djevniki- pi > M.-1ma i (horeimu^ S lim
mladim muem imala je ivjeti
Kraj nje stoji Drseni i promatra kako ona neto smilja.
To ga navod i na V rivi put. Misli da se u njoj lomi prkos i opada
otpor i sprema se na posljednji udarac.
Navratima se poja vi sln/a\ku s od . m. Sve su pralje uprle pogled u
lijepu gospoicu i ne mogu sh\ at u i kako ona sve to snosi bez vike,
molbe, straha i su/a.
Svui se! vikne Draeni Vileni.
Prenula se i podigla pogled k njen 11 U plavim oima joj ledeni
prezir, a ruke joj vise.
Sam u Istrgati s tijela haljinu ako ne poslua.
Ona digne ruke i stade otkopavati haljetak. Ne eli da se njegova
ruka dotakne njezina tijela.
l ne strepi Ne si idi se - vie on raspaljen bijesom nad njenom
Ponosnom ravnodunou koja je beskrajni otpor.
I ona mu otro.odgovori:
- Vaa je Japana dua dala svlaiti nevine djevojke plemia i

295
294

kmetova u Turopolju. Kako su one podnijele vae ogavnosti, tako

podnijeti i ki Berislavieva.
Naglasila je to s ponosom i ponovo u njemu raspirila zlobni bijes. Ne
moe pronai nita ime bi je mogao jo jae zagnjuriti u glib
sramote.
Vilena se svlai.
Siromane djevojke oko korita, u kojemu je naslagano rublje i haljine
kneevske gospode, blijede, obaraju oi, rumene se, stid im ulazi u
duu kao da svlae njih. Draeni promatra Vilenu kako otkopava
otmjenu haljinu. Oi mu sijevaju bjesnilom.
- Pomozi joj!-zapovijedi djevojci koja je donijela otrcanu haljinu^
Prilazi i pomae joj. Nastoji svojim tijelom zastrti Vilenu koju su
osudili na takvu sramotu.
Haljina je pala na zemlju, a ona stoji u podsuknji s izrezanim
prsluiem. Gole su joj ruke, grudi i vrat. Obara glavu kako bi
sakrila rumenilo.
Mladi bulji u njene divne oble ruke. Od bjeline njenih grudi
zabljetl mu pred oima. Ljepota stasa potpuno ga omami. Ali se
savladava.
Opet je to samo Slavimir Draeni koji se zna snai, sapeti u lance
svoje elje, sve proraunati i prikazati svoje Ue onakvim kakvo mu
treba.
Izgled mu odaje samo zlobu, prezir i ravnodunost.
U to se otvore vrata. Na pragu stoji Ferenci. Toliko je zablenut da
ne moe nita kazati, samo pogledom obuzima ljepoticu sa ije se
glave sputaju niz bijele grudi debele zlatne pletenice, iji vrat i
gole ruke zovu na zagrljaj.
Protrne od tolike svjeine i drai, pogleda Draenia. Obojica se
trenutak gledaju, a onda e Draeni:

- Kako si dospio ovamo?
- Rekli su mi da si tu, nisam vjerovao.
,,.yl - Sad vidi. Odmuh u doi. Ostavite me dok ovdje svrim.
<y;,i Jo jednom zirne Ferenci u mladu ljepoticu i veli:
- uri se, ne sluti tko je juer stigao u dvorac.
- Ni brige me, imam vanijeg posla.
Ferenci se povue iz praonice. Vilena osjea daje poprskana kalom
sramote, ali niim ne odaje svoju muku.
Sluavka joj oblai bijelu kmetovsku suknju i opleak, a na glavu
privee bijelu peu.
Ta bjelina jo vie istakne zlatne pletenice i plavetnilo njenih
oiju.
"Ni sad se ona nije predala? Ni sada? Mrzi me uistinu. Svreno je.
Nee nikad biti moja ena. Uistinu, voli biti sluavka!"
Zato ne bi? Valja mi ispruiti ruku i uzeti je. Ne, to ne bi bila

osveta. Time bih je poastio. Ali drugome u je dati, najgoremu od

svih. Najniem \ mukom stvoru. Moram je poniziti do crne zemlje. To
je prava osveta.
I okrene se opet k Vileni i prasne u smijeh:
- Gle, kakve li djevojke. U plemikoj haljini bila si sasvim druga;
Haljina te uinila lijepom. asti mi: da sam te vidio bez haljine ili
u ovoj kmetskoj suknji, nikada ne bih izgubio pogleda za tobom.
Izrekao je to savrenim prezirom i onda dodao:
- Evo vam nove sluavke. Neka radi najprostije poslove, najnie.

Ne /na nita, nego da radi proste poslove. Ovo vie nije gospoica.
Sluavka je. l tako e se postupati s njom. .lesili ula1. Strepi
tul tn^a. jeli1
- BcrislaviceM msu strepili m nrcd kime. Moj plemeniti rod znao je i
_ Donijet u ti plemiku povelju tvojeg roda. Vlastitim rukama mora
naloiti vatru poveljama. Jesi li ula? Ti sama. Bit e to moj
najsretniji as.
- Moda posljednii
- Smru mi se prijeti, drska robinjo? Na posao. Udari je ako nee da
radi kako treba - vikne on prvoj sluavki.
Tada se isceri na Vilenu:
To je sada samo prvi zalogaj moje osvete. ekaj, kmetice! Spremam
gozbu osvete, go/bu raskonu kak\ u nije imao na s\ojerr. Molu ni
najslavniji sladokusac R trna Antonije, kad je veerao s kraljicom
svoga srca. Bit e tri odabrana zalogaja. Razumije li?
Najodabranija, a na svretku slatki slai od meda. Gozbi moje osvete
prisustvovat e kao glavni moj gost Jelenko Kuevi. uje li?
- ujem, nemani izopena od ljudi, odbaena od razbojnika.
to je rekla1.1
Svaka ga rije udari u grudi. Problijedio je, ukoio se. A onda vikne
bjesomuno:
I ona e biti pozvana k stolu moje osvete. Ona koja ti je smutila
pamet prokletom priom l ona i on S\ i. ekaj: ova pria neka se
obistini. Na posao! - zarei kao divlja ivotinja. - Hou da vidim
kako stenje, cvili pod teretom. Br/o joj dajte kabao pun \ ode odredi, vidjevi kako mlada jaka djevojka die vodu da nalije na
rublje.
Odmah spusti teki drveni sud s vodom na zemlju. Vilena je vidjela
kako su kod nje u dvorcu sluzav KC nosile \ odu i /na KaKo ima uci
kahan, ali je uvjerena da ne moe svladati toliku teinu.
Skrajnost uzbuenja ponos, vrua elja da pred njim ne zastenje, ne
klone, sve joj to prua snagu i digne sud, zamahne njime i nalije
vodu u veliko drveno korito.
- Eto. Zato si roena. To je tvoj posao. Sad ja razumijem zato si
radije htjela biti sluavka nego banica. Naravno, budi sluavka, a ne

banica.
"Dokle e ova djevojka ovako podnositi? Dokle dosie otpor ove
proklete hrvatske krvi,.
I muti mu se krv u glav i i u se prolijeva, a osveta trai neto
novo, jo okrutnije to hi je ispunilo uasom i bacilo pred njim na
koljena.
Sike mu dua i pronalazi novu muku lijepoj djevojci:
- Danas, kad zapadne sunce, ti e prati prljave noge kneevih
vojnika u dvorcu i slugama u staji. To je oito najgadniji posao u
ovom dvorcu. ule steim/anadne sunce, ima doi da pere noge
slugama. Sam u nadgledati njezin posao.
Ogavnost zahvaa djevojku, ali uti hladna, beutna.
Htio bi je udariti, hievati dotle uok ne bi jauknula. I ogleda se
to bi dohvatio, ali ve mu pokvarena dua donosi novu bolju zamisao:
- A kad svri s pranjem, onda u te pokloniti vojnicima za no.

297
296


.; Stresla se, ali je digla ponosno glavu i ne ree nita. . . vdu
Htio bi da sam udari glavom o stijenu od nemonosti koja ga hvata
zbog njenog otpora:
- Jesi li ula, sluavko dvorca? Vojnicima u te dati. Valjda nisi
sebi umiljala da u te uzeti ja? Ima dosta djevojaka ljepih i
vrednijih od tvojeg, nazovi plemikog tijela. Hajde na posao! Za
svaku pogrekd udarite je deset puta. Uveer je dovedite u dvorite
neka pere noge predj svima. I ne miem se dotle dok je vojnici ne
odvedu k sebi na konak. i
Malo je oekivao da e ona izrei rije molbe, strave, bilo to.
Uzalud. Stoji nepomina i uti.
On vie nema nikakvih prijetnji, nema vie nikakve misli ime bi je
mogao vie osramotiti, poniziti, slomiti, izudarati. Iscrpio je sve.
Ali misao
na veernji prizor smiruje mu osvetniku zlou pa se uspravlja,
udahnei
zraka i uzvikne veseo i razbuen: ,
- Bit e veeras prokletog veselja u dvorcu. Petar Pan ne bi mogao
tako zabaviti kneeve goste kao to e ti djevice. Do vienja! ,
Smije se i odlazi.
Nijema tiina vlada u sobi. Djevojke su izgubile dar govora. Nestalo
im je daha, sluajui sve stoje govorio taj plemi. A nije govorio
latinski, nego hrvatski, oito da djevojke razumiju kako bi Vileni
bila sramota vea i tea.
Vilenine nove drugarice, osupnute i iznenaene, zure u mladu

djevojku. Neke je od njih i poznaju. Vidjele su je u upnoj crkvi pa

ne mogu dokuiti sramotu njene sudbine.
I pribliavaju se upanovoj keri sa strahopotovanjem kao da peru
rublje u njenom dvorcu, a ona im zapovijeda. Vilena je svjesna kako
djeluje na njihove due njena nevolja, pristupa im, iskazuje se i
saopuje im
to se dogodilo. ,
Sluaju i ale je i obeavaju joj svoju pomo u tekom poslu kojem ,
nije privikla: l
- Radit emo za vas, plemenita gospoice, a vi samo inite tako kao
da radite.
A Draeni je istrao iz sluinske sobe pa se previja kao otrovnica,
traei koga da ugrize. Sav kipi od otrova koji ga gui.
Nikad ga nije zadesio takav udarac. Strava koju je prepatio na ledini
pred turopoljskim plemiima potpuno ga smotala u nitavilo, ali kad
se oslobodio, ve je bio miran i promiljen. Uas straha ostavio je u
njemu hladnu elju osvete. Ali otpor te djevojke vitla mu krv,
raspaljuje oganj luakog bijesa. Zgaen je ponos njegove muke
osvajake snage. Teko je uvrijeena njegova mladost, najosjetljivija
njegova samosvijest. Ponieno je ono u to se najvie pouzdavao:
njegova mukaraka mo.
Onda je nastojao hladno razmisliti:
"Odbila me u svojem ogorenju to sam izdajica. Dobro. Ali kako to da
je nisam mogao sklonuti kasnije na opoziv? Zato se njeno srce nije
vratilo k meni nakon prve uzbudenosti? Zar ja nisam obeao sluiti
Hrvatima protiv Budima? Zar nije zbog mene htjela u samostan?"
"Kako se moe odrei mene, mukarca tolike ljepote, koji joj prua i
rasko i ast?"

"Osvetu osvetiti moram sebe. Osvetiti kao to se nikad nitko nije
osvetio^ dvorj.tem LUn otrova j smilja kako da joj zatruje ivot.
Me samo njoj. Svima, s\ima onima koji su sukrn a n v/inom inu, sve
njih mora zdrobiti, zgaziti, unititi.
"Svima se moram osvetiti."
Izjurio je iz prvog dvorita u drugo, ravno u katelansku sobu. Tamo
sjede Fereni i barun Pencinger zabrinuto tiho raspravljajui.
- Luiu, gdje si? - vie Draeni iz svega grla.
Oni u sobi trgnu se i zaueno gledaju Drazenice\ i i/onlieno lice
A on vie i zove svojeg katelana koji sjedi pod trijemom.
Na glas dozivanja pohita u Pencingerbv ured. Ve na vratima zaueno
pita:
- Kakva vas bije ne\oija. gospodaru? Blijedi ste kao smrt.
Nije odgovorio, ve se okosi zapovijedajuim glasom:
_ Deset momaka neka smjeli, K rene u /aiiieli Hi>v u da mi dovedu
staru Kueviku.

Iza njegovih lea uje se smijeh. Draeni mrko gleda baruna

Pencingera i svojeg druga Ferencija koji mu ironiki dobaci:
- Valjda se nisi dao na otimanje starica? !l - Staru Kueviku hou! Razumije, Luiu? o.*^
- Bit e po vaoj elji, gospodine. Ali kako? -./
Maarski plemi Fereni sprijei odgovor primjedbom:
- Bude li se poda\ao hiie-j.i. niki \ V ik^e moi k a/ali da si
lijep kao djevojka. ene Budinu nee vie uzdisati za tobom. Tvoje
lice nije danas kao krv i mlijeko Zelen si kao guter.
To je kao suho ^om o na plamtei oganj i Draeni pita:
Luiu, upamti: sutra moram imati Kueviku neka i meni pripovijeda
prie o i/dajici. o nemani.
- Draeniu ti M pol ud - upadne Fereni. - Ostavi prie starih
baba, jedva smo doekali da nam pomogne. Oslovljeni se podupre i
zarei na druga:
- to ti misli. Spavao si dok je mene gonila turopoljska opina
prole subote A zato? Svi su okueni, itavo Turopolje okueno je
priom te babetinc. Zna li da je moju zarunicu odvratila od mene ta
prokleta stara babetma svojom neuvenom priom? Vilena me ljubi naglaava on. ljubi me, ali je otrovana uasom prie. Shvaa li sad?
Zna li ti, ovjee, kakva-je bila Vilena? Razmaena, puna elje za
raskonim ivotom i zanesena ljepotom ba kao i junatvom to ga je
oekivala od mene l sva je sjala od radosti dok sam joj govorio o
bogatstvu i sjaju koje i Kad joj rekoh da e biti banica, dakle,
prva
do kraljice, ne bi ona nikad mogla odoljeti mojim arima. Ali duh joj
je
zaraen. Zato fetim dobiti u ruke tu prokletu babu i kazniti je
najstrahovitije
Nee ostatriv ako se opet zamjeri Jelenku Kueviu.
"" Spominje s^i k,u> Ja fe meni i:i\ ;m. \h /naj: ja sam mu \ ee
s udio
Pravo je tvoje osvetiti se, jer ima i zato da se osveti.

298
299


Iskrivio je zlobom pune rumene usne i pristupio korak blie H
Ferenciju: 3
- Jelenko Kuevi smotao je mene na ledinu, ja u njega smotati ir
blato. Ovdje u ovom dvorcu. Bit e sluga meni. Okovat u ga i takav
mora svakog dana gledati kako njegovu sestru Jasenku ljubi moj
katelan, kako njegovu majku tjeram da isti staje. Tako mi imena,
smislit u svakog dana nove muke za tog razbojnika, pokmetit u sve

slobodnjake i plemie ove zemlje.

- Ne bih ti savjetovao da i Jelenka dovede u dvorac jer e tvoj
ivot biti vazda u pogibelji.
- Opet ga usporeuje sa mnom? Okani se toga ako nee da te pozovem
na ma. Rekoh: okovat u ga, a kad se napojim njegova ponienja,
svezat u mu ue oko vrata nasred ovog dvorita.
- To je ve pametnija odluka - upadne sada Pencinger da bi prekinuo
Draenievo bjesnilo koje ga sve jae obuzima. Ali mu ne da do rijei
i jo vie razdraen vie:
- A pod njegovim vjealima vezat u njegovu majku i sestru. Sutra e
svojim oima gledati kako gaja vlastitim rukama vjeam. Samo to elim
doekati. Jesi li uo, Luiu? Jao tebi ako ne ispuni moje
zapovijedi, sve, redom.
- Sto zapovijeda moj gospodar?
- Mora dovesti u dvorac staru ve sutra. , - To je najlake
izvesti.
- Zato moram ovdje imati Jasenku prekosutra.
- To e biti malo tee jer ne znam kamo je umaknula, ali moda je
ipak nai za dva dana.
- A zatim hou imati Kuevia. Tu motam i ja pomoi.
- Nee biti lako uhvatiti Kuevia. Trebala bi itava vojska.
- Ne treba nam nijedan momak ni ma, ve samo novac. Ovu hrvatsku
pasminu ne moe osvojiti na viteki nain, dakle, laaj se
podmuklosti. Od toga ionako ivimo otkad smo se dali na osvajanje
mojih Hrvata. Doekat emo Jelenka razbojniki, avolski, lupeki i
onda jao njemu.
- Bio sam najbolji i najvredniji va uenik, neu ni sada osramotiti
svoje lice. to, dakle, da radim?
- Potkupit e nekoga u Kuevievu dvorcu. Istina, arko mu je odan,
ali ima u dvorcu i sluga i sluavki. Zasjat e im pred oima s
nekoliko cekina i doznati to nam treba. Naroito moraju tamo znati
za Jasenku. Od onog dana kad sam te poslao da je otme nigdje se nije
pokazala, a kako prevozai na Savi vele da se nije prevezla, znai da
je ostala ovdje.
- Na sve strane idu moje uhode i trae je.
- A sad je dosta o tome, gospodinu Draeniu - prekine njegove rijei
barun Pencinger i pode k mladom ovjeku vrlo sveana lica. - Vanije
se stvari dogaaju u ovom dvorcu.
- Moram se osvetiti.
- Ali sada ne moete misliti o tome. Dogodile su se takve stvari.

Molim \as neka izae va katelan. Moramo vam saopiti neto vrlo
novierljivo i vano. ....
* J __ Nita nije vanije od osvete koju sam obrekao i prisegao.
I povue svojeg katelana Luia na trijem, a Ferenci i Pencinger

gledaju kako mu izdaje zapovijedi tiho, gotovo apui. Barun

primijeti:
-- ini dojam do besvijesti pijanog ovjeka, a znam da se nikad ne
nija Vazda je pomno uvao svoju prisebnost, uvijek je oprezan, miran.
promiljen i sreen.
_ Uvijek sam proricao da e se zaplesti zbog te djevojke, a sada je
dovodi jo i u dvorac ........ ,
- Uistinu ste je vidjeli meu slukinjama.?
-- Rekoh vam: stajala je lamo ra/odjevena Ljepe djevojke nikada
nisam vidio i zato jo vie tvrdim: Di a/cnic e zbog nje stt adaii.
a mi se \ ise neemo moi okoristiti njegovim podmuklim karakterom.
Sad je njime prevladala strast i moda e se jo pokoriti toj djevici
i Hrvatima.
- Ne bojte K, gospodine Ferenci. Ta ga strast nee oplemeniti.
Naprotiv, jo e vie razviti njegove podlosti.
- Bude li kakovi proriete, onda e on s\ojc podlosti poiniti samo
iz svoje line osvete, a ne u korist Budima protiv Hrvata. On e se
sada osveivati samo Kueviu, a nee voditi hajku na hrvatske
plemie. A kad naemo kraljevia Ivana, tko e izvesti umorstvo
Korvinova djeaka, kako to on kani izvesti.1 Svakog drugog ubojicu
otkrit e Hrvati, samo Draeniu nikad nitko nee moi na putove.
Smrt Ivana ostat e tajna ledino onako kako je on zamislm.
Kud se vi urite, gospodine Ferenci? Draeni nee proigrati svoju
budunost zbog jedne d jc\ ojke Predobro zna da ga ni ujak Verbeci
nee uiniti hrvatskim banom ako ne I/\IM ono sto muje naloio Znao
je Verbeci na koga se oslonio da Osvoji ovu zemlju.
- Ali, gospodine barune, naa je zadaa ogromna, moramo jo otkriti
buntovne Hrvate. A taj to je sada izaao iz ove sobe, nije vie
sposoban da sve tO izvede.
- Ako se obistini to velite, gospodine l nvnci, uhvatite se posla
vi.
- Ja naravno - moj ujak Baka namijenio je i meni odlino mjesto, ali
ja ne mogu provesti borbu protiv Hrvata kako bi trebalo. Meni
nedostaje lopovluka.
- Strast nikad nee Draemca na dulje \njeme 4. u-nuii s puia kontu
ga Verbeci vodi do najvie asti u Hrvatskoj. Vjerujte, gospodine
Ferenci, jednako tei za au kao i za novcem. A osim toga,
strahovito je tat. Nastoji stei svaije oboavanje, ne samo u ene
nego i u mukarca. Pred svakim se eli pokazati plemenit i dobar i
uman. ^ uda hoe da nude pr\i i sad najednom da sve to zabora\ i i
sasvim se poda nekom uvstvu koje za njega znai propast. Otrijeznit
e se. Rekao je malo prije da ea za osvetom Pustite ga neka se
napije i opet e sluiti onome zbog ega je Poslan ovamo.
Posluat u va savjet, samo vam moram priznati da bih najradije u
djevojku potajno pustio iz dvorca. teta je ovako okrutno kanjavati

takvu ljepoticu
Pencinger se nasmijei:

300


- Vaa primjedba potvruje rijei kardinala Bakaa: mukarac samo
onda sposoban provesti poduzetu zadau ako je slijep i gluh za enL
Baka je to dokazao. Slijep i gluh za svaku enu upravlja ovom
dravom) u tom je poslu preivio dva kralja. No, sad me pustite da
onog ludal napolju uhvatim na lanac. Uvjeravani vas: uspjet u.
Izaao je na dvorite gdje Draeni ivo ispituje jednog lugara:
- Gdje si vidio jahaa s djeakom?
- Bilo je to ove nedjelje rano pred podne dok je vaa milost bila i
umskom dvorcu, nakon onog bijega iz upanova zarobljenitva.
- Tko je bio taj jaha?
- Nisam ga poznavao, ali prema mojem opisu svi kau da je Jelenko
Kuevi.
- Jelenko? Opisi mi ga tono.
I stade ispitivati lugara podrobno, na to Draeni radosno usklik:
- Jest, to je njegov lik. A djeaka je nosio na sedlu pred sobom? T<,
je Damir. Zacijelo on. A tebe je jaha udario i otiao? Kojim
smjerom
- Prema Paklenom lugu.
- Pakleni lug? Gdje je, do vraga, takav lug? to je tamo.
- Plemeniti gospodine, stabla su tamo debela kao velike grad kule.
Grane su kao krovovi, a dolje visoka gutara od grmlja. Mrak je k u
noi. Ne bih se usudio onamo da mi daruju kneevski dvorac.
- Prema onom lugu odjahao je s djeakom?
- Da, ba tamo. Dugo sam gledao za njim.
- Dakle, u Pakleni lug. Sedlajte konje. Spremite oruje! Luiu, e
u Zagreb po Kueviku, a ja u vraje drijelo po sina. Konje.
Oni se ure u staju. Pencinger je sve to sluao postrance, a sada
stupi njemu pa ga izazovno oslovi:
- Gospodine Draeniu, jo danas aljem u Budim glasnika pismom
gospodinu Verbeciju i Bakau i javljam da ste mene i gospodi
Ferencija ostavili, neka hitno poalju zamjenu za vas.
Mladi zime u katelana. Prolo je vie asaka dok je shvatio te
rije).
Onda prikuplja misli to su se rastrgale oko Vilene i sukrivca
njegova
ponienja. ,
"to taj govori? - pita sam sebe plemi - Zamjenika za mene?
Drugoga na moje mjesto? Tako? Razumijem. Bakau nikad nije bilo
drago da mene postave za bana jer svojeg neaka ne moe..." ti

Gurne ruke u skupocjeni pojas, opiven draguljima, pa se uspravi pred

Pencingerom kao gospodar:
- Gdje ste nali smjelosti da ovako govorite s neakom gospodin^
Verbecija u ijim ste rukama i vi.
- Moja je smjelost u vjernosti i odgovornosti gospodinu Verbeciju^
uoi pogibelji koja prijeti svim njegovim osnovama.
- Gdje je ta pogibelj?
- U osobi kralja Vladislava koji se od juer nalazi u Lukavcu kamo je
doao bez znanja vaeg ujaka. Kralj je doao zbog Gordane, navodno;
jer bi se htio s njom zabaviti.
I slua Pencingerovo pripovijedanje bez ikakve primjedbe. Sva sfl|

eovi panja vratila k zadai kom mu ic n;imi]enio u]ak Verbeci i O
kojoj "visi dostienuoe njegovih elja za ast i vlast. _
Ve je Pencinger davno svrio, a Draeni jo duboko razmilja.
Napokon pogleda u oi barunu:
Kaete da je kralj ^itiao o\anio tajnu, bez iijeg znanja u Budimu
jer bjei pred sestrom kraljice Beatrice? Lae. Hrvati su nekako
morali doprijeti do njega i ponuditi mu save/ protiv mojeg ujaVa i
Bakaa. Rekli su mu da mi radimo protiv njegova MHU, a taj kraljevski
vnl >-\r \JLTUIC p,i su ga nagovorili da doe u Lukavac. Hrvati misle
da e s tom spletkaricom Gordanom bre i lake provesti svoje
osnove. _
_ Divim se vaem umu. gospodine Drazcniu To e biti pravi uzrok
njeuovu dolasku Hrvati su ga smotali.
" _ i zato u kralja izbaciti iz ovog dvorca: danas mu moram
dopustiti odmor, ah sutra nee vie ovdje konaiti.
- Tako je! Vi ga jedini moete maknuti i odvesti u Budim.
- Sve uzimam u s\nK-rah: S k \\ .-. i. iiirju^i- na o p V i > pc,
ali nikad se neu odavde maknuti d<jk se ne osvetim.
Vaa osveta je i naa. Spreman sam vam pomoi, gospodin Ferenci je
istog mnjenja Ako vas je prije napadao, to je zato to bi htio...
"Da bude na mojem mi. -upada u mislima Draeni, a barun dovri
izreku:
- ... to bi Ferenci htio da napustite sve i samo se posvetite naoj
zadai.
Maarski je plemi iziao u d\> .>. --te is. . !. ^i.^v IVrur^ i
PUMILMU Ugledavi lice svojeg druga, osjeii u njemu takmaca pa se
uspravi, isprsi. inio se kao paun kad ponosno razastre dragocjeno
perje svojeg repa. I povienim glasom utvrdi:
to" smo dosad inili, sve je to bila, kako kae Petar Pan, predigra
za ono to slijedi. Jest-nasmijei se drugu - tek ete sada obojica
vidjeti to je Draeni Osveivai u se nad svim krivcima, a
istodobno razoriti sve hrvatske kule. Dorastao sam tome. Vjere mi.
Borbu na dva bojita spojit u u jednu. Moji neprijatelji, koji su

mene do krvi osramotili i do sri ponizili, svi su djeca ovoc

prokleto^ naroda. Zato spajam bojita u jedno jedino. Osramotit u
Turina.
- Konji su spremni - istri Lui iz staje i javi Draeniu.
- Gdje je lugar koji me vodi u Pakleni lug?
- Odijeva se. Nali smo neki graanski kaput i ubaru, izgleda kao da
je stigao iz Zagreba
- Neka jo obrije i bradu. A ti se spremi u Zagreb da mi sutra
dovedc staru ljepoticu Konji neka me ekaju osedlani, jo imam ovdje
obaviti vane stvari.
- Idemo u vau sobu - pozove Pencingera i Ferencija - da ujete to
moramo initi
Kad su htjeli otii, izlazi iz prizemlja potkastelan i hitro pristupa
barunu:
Mladenic se osvijestio, ali samo naas. Pitao je zato je ranjen i
gdje se nalazi.Jo mu nije svijest ista. Rimski poslanik sjedi uza
nj. Ne mii se da ranjenik ne bi to govorio s popom prije mene.

im je potkastelan iziao, slijedi ga Stjepko. Barun se smjesta
okrene k njemu. Draeni stade drsko promatrati mladog sveenika, a
Ferenci mu se pridrui.
- Gospodine barune - zapone Stjepko - htio sam govoriti s plemenitom
gospodom Gordanom. Na sva moja kucanja ne odgovara Sto to znai?
- Da je vrsto zaspala - upadne Draeni ironino. >
Stjepko okrene leda, malo ga osine pogledom i ponovo se obraa
katelanu:
- Kako ne dobivam odgovor o tome od vas, zapitat u kralja. >,
- Kralj ne prima nikoga - veli Draeni osorno.
Stjepko ne odgovara i veli hladno Pencingeru: r
- Kad velianstvo ustane, najavit ete mu da rimski poslanik eli s
njim govoriti o vanoj poruci koju nosi iz Rima. ^
Rekavi to, vraa se k ranjeniku.
Draeni zauzme drski i bahati stav, kakav nisu nikad zapazili nje
govi pomagai. Iskrenuo je oi za Stjepkom i prezirno rekao: t>
- Ovog popia odnijet u iz dvorca na malom prstu. Kralj nee o
njemu uti ni vidjeti traga, a ni o Gordani. |,
- Petar Pan govorit e kralju - opomene Ferenci. - Juer je
Vladislav zapravo lakrdijaa skinuo s vjeala. ,
- Ja u ga opet dii gore, a Vladislav je preslab da ga skine. Momci
- vikne prema mjestu gdje nekoliko vojnika lei na zemlji. Dotrali
su k njemu, a on zapovjedi:
- Dignite vjeala, ali ne usred dvorita, nego u kutu gdje se ulazi u
izbu sluinadi, gdje djevojke danas peru. Kad bude svreno, javite
mi. Osedlane konje estito nahranite dok svrim ovdje posao. Neka vas
u poslu nosi vjetar.

I on skokne gipko prema kastelanovu uredu.

Razbuen je novim ivotom. Pred sobom vidi iroki put zloinakom
djelovanju. To ga ispunja uitkom.
KOBNA VEERA
Gordana otvori oi. Ne vidi. Ne moe se maknuti. Teina joj je u
itavom tijelu. Vjee su kao olovne. Tijelo je kao od kamena. Krui
oima oko sebe. Sve izgleda udnovato, nepoznato.
Kakvi su to zastori nad posteljom? Kakve boje? A zidovi, a strop?
Nita ne raspoznaje. Gdje se nalazi?
Htjela se dii. Nema snage. Lei bespomono i zuri. Zar su joj lice
pokrili velom?
"to se dogodilo sa mnom? Moji udovi ne mogu slijediti volju mojih
misli?" f ,sd
Mukom nastoji prozrijeti maglu i promatra oko sebe. \
. Sve oko nje tue, nepoznato.
" Sklapa oi, potone u neki polusan u kojem se mui, skupljajui i

Opet naston stei vrsui volju i dii se. Ne moe. Zar je tako
bezvoljna? L "Zar bolujem1 Gdje sam to?"
Sve je u glavi pkrueno, sjeanje se ukoilo. Misli samo puze, one
njene misli koje su vazda bik L k brze, jake, snane, odlune. Kakva
je to tiina oko nje? Zar se nalazi negdje daleko na pustom
zaboravljenom
Nikakav glas ne dopire do nje, nikakav tropot, nikakav pokret.
Mrtva tiina.
Nastoji svom snagom pokrenuti misli kako bi znala gdje je, to se
zbilo s njom, a to je sada. Ne/n.t V. uji ie i" .lm ni koje i"Ki,
.i.i lu^ula da je sunce vrlo visoko, jer odnekle dopire topla zraka.
Od toga je bole oi, ponovo ih zaklapa i preputa se snenosti to je
zahvaa. Ali se ponovo prene i nemono trai neto to bi je potpuno
probudilo, dalo joj mogunosti da shvati H^ se dogaa s njom i oko
nje.
Kroz nepominu tiinu iz neke daljine dopire neto kao tropot.
To su glasovi izdaleka.
Tekom mukom pridigne glavu i upre ruke o postelju. Gleda oko sebe,
slua.
Prolazi vrijeme,,ppet sve tone u tiinu.
Dugo. vrlo dugo. vodi ona borbu sa svojom nemoi.
Mlado snano tijek < Ipak vdlada \ -mudiea, \ 1110/1:11 \e neto
svjetlije i sada misli, misli. Pred m> m se redaju slike:
Mladenievolice,stol, veera, dvije pohlepne muke ruke koje je
hvataju, bode.
l posegne u njedra. Sjea se, imala je bode, a sad je nestao. Dakle,
istina je;1
Skuplju snagu to i u polusvijesti kola njenim biem.

Onda se digne, silazi, zatetura, ali se hvata pokustva i stijena, pa

natapka neka vrata
Doteturala je u.drugu sobu i nastoji prozrijeti stoje sve ovdje.
Sve joj se ini nepoznato. A zato? Nita nema boje, nita pravog
oblika, sve je udesno, nevieno.
estoka buka udarci, povici, dozivanje...
uje glasove koji HI di aal-di duh i probudili Meeanie pa stvaraju
nove slike.
Opazi druga vrata Tamo udaraju, zovu, izgovaraju njeno ime. Kao
pijanac, ljulja se. koiacajuci. Nasloni se na zid i gurne zasun.
Na trijemu lica kou HI izguHila s aki oblik, ali po njihovim rijeima
doznaje da su to Stjepko, Petar Pan, knez Brandenburg, Danijel,
Pcncinger. Ferenci
Mutnim oima gleda. Stjepko pristupi blie i uzme je za ruku:
- Stoje s vama. Cjiirdana. (i:au > pi iie pnlne v;r- budini, >.
Aibrinuli S|no se, sasvim ste smueni, umorni.
- To je od masnog zaina kojim su zainili njenu veeru, prava
gospodska veera kad se od nje spava do podne!
Te rijei Petra Pana i svjei zrak osvjetljuju njezine misli i gleda
pred s"hom prizor prole noi
Dugo smo vas dozivali i kucali i napokon smo poeli lupati na rata razjanjava Stjepko. - Jedva stojite na nogama. ime da vam

"DANA \||


pomognemo? Odmah u gospoi donijeti pravi lijek koji e ju
potpuno*"1 probuditi iz omaglice.
Pogledala je onamo odakle su dole te rijei i prepoznala kneevog
lijenika. Sjetila se Mladenia. Teko otvori usne i pita, apui
Stjepka:
- Zar je umro?
1 _ - 2ivi, ali se jo nije osvijestio. Lijenik veli da e
preivjeti. Kimnula je jer je opet hvata vrtoglavica.
Stjepko odredi da se svi udalje, a on je uhvati za ruku i vodi u
sobu.
Mladi sveenik se pouri da Gordani razjasni to mu se ini
najvanijim:
- Plemenita gospodo, svi smo se okupili ovdje da vidimo to je i
vama. Njegovo velianstvo pitalo je za vas i eli s vama govoriti.
Ta vijest djeluje poput osvjeujui h kapljica, ali tijelo, otrovano
omamljujuim sredstvom, jo se ne moe oduprijeti.
- Sad ne mogu ni slobodno koraati. Recite kralju neka me pozove kad
se oporavim. Uskoro e mi biti dobro, sigurno starac lijenik ima
dobar lijek.

- Kneev e lijenik ostati s vama dok vam ne bude sasvim dobro.

Kralj se vrlo zabrinuo, pitajui za vas, ak su Pencinger i Ferenci
dohitali gore. Silno su iznenaeni da vas kralj eli tako rano
vidjeti. Neto su se dolje dogovarali u barunovoj sobi kad je kralj
izdao nalog. Nisu ni slutili kako je Petar Pan prodro kralju i
navijestio mu da se vi ne javljate. Smjesta je zapovijedio neka
prodru k vama. Petar Pan sad je opet otiao kralju. Navodno, knez ide
sada svojem ujaku da se opravda zbog vaeg zarobljenitva, ali i
Pencinger se dao najaviti. Ta nesretna omaglica od veere sve e vam
pokvariti. Svi e govoriti s kraljem prije vas.
- Samo da se oporavim jo danas od te kobne veere, samo kad bi jo
danas...
Ovog asa vratio se lijenik s dvije zemljane boce lijeka, a Stjepko
se udaljio. Starac uputi Gordanu da legne u spavaonicu.
Tamo je ispila kapljice i legla. Pozvana sluavka ostala je sa
starcem uz nju dok se ona prepustila lijeniku da se to prije
oporavi i doe kralju.
Dva sata nakon toga dovrilo je mlado tijelo borbu s omamljujuim
otrovom za spavanje.
Gordana ustane s leaja. Sjea se svega. Sad sve oko nje ima svoj
oblik i sve prepoznaje. Lijenik zadovoljno veli:
- Plemenita gospodo, sad estito operite tijelo vodom u koju ulijte
lijek iz ove druge boce i bit ete potpuno svjei i budni.
Otiao je zajedno sa sluavkom, a Gordana se stade razodijevati. Od
juer uveer nije skinula haljine i jedva eka da se umije i
preodjene za polazak kralju.
Dvije sluavke unijele su velik kabao vode, a jedna jeostala s njom
stala prati lijepo mlado tijelo. (
Svrivi to, Gordana uzme najljepu haljinu to su joj donijeli,
prvog dana njenog zatoenja iz Brezovice. .
oblai svijetlozelenu svilu, ukraenu ruiastim vezivom i bijelim
vrpcama Onda poelja bujnu smeu kosu, a pramove privrsti
mreom od zelenih1 i ruiastih zrnaca.
im se uredila, povi l K die\ ojku neka iuia \ HVtni Pa n u ili k
ne/u da je spremna poi kralju, a tada odlazi u drugu odaju da eka
obavijest kad e pred Vladislava. im je prela prag, opazi sluavku
uz vrata i pita je:
- Zovu me kralju1.
_ Ne. plemenita gospodo, ekala sam dok svrite. .<-! ,
Mlada ena upre otar pogled u djevojku. :r i <;
- Plemenita gospoda me ne prepoznaje?
udno zvue te rijei iz usta sluavke. Zar je omamljujui otrov
ostavio toliko tragova da i> i vid i mozak doaravaju slike nekih
ljudi koji ne mogu biti prisutni. Otkud bi inae u ovoj sluavci

gledala lice odline, ponosne bogate upanove keri? Ne, lijek joj
nita nije koristio.
I pokrije lice rukama od straha da jo uvijek nije osvijetena...
Znam. plemenita gospodo, vi ste izvan sebe. Ipak ja stojim tu.
Uinili su me u ovom dvorcu sluavkom.
Ta vijest i Vilenino dranje, izraaj lica i naglasak, kojim je to
rekla neko razmaena ki sree, Gordanu dovode do snebivanja.
Uhvatila je djevojine ruke i pita:
Dakle, k ne/ je vaem ocu oteo povehe, a vas uinio sluavkom?
Dok odgovara, usne i*1 i ^e lutki I\ e LI ironini p;xv.t m - mijea
k ]-.ae> da eli poni/ili samu sebe
- Ne. plemenita gospodo, uinio je to najplemenitiji, najbolji,
najodliniji. najjunani" najhrabriji, najumniji od svih plemia.
Draeni? - nehotice upadne Gordana, uvjerena da samo njemu mogu
pripasti ti svijetli pridjevi.
Najvei junak u naoj borbi protiv Budi ma, najpodliji, najgnusniji
izdajica, je/ovita neman koja me uinila sluavkom u ovom dvorcu jer
sam ga /hog izdajstva odgurnula.
- Svata sam do/mela u /\<>tu. j. p^lke Vilena. Ali ovo to mi vi
sada govorite zvui kao da ste prosanjali grozan san.
Plemenita gospodo, dopustite da prihvatim u vaoj spavaonici slubu
koja je odreena djevojci to tamo radi. Mnogo bih vam morala
otkriti. Sluavke u dvoru iskazale su mi veliku dobrotu. im je
stigla zapovijed da se vama nosi voda. za moli l a sam neka mene u/mu
u J1! -HM i i uinile su. Dopustite njoj da ide dolje, a ja u ostati
da spremam vae odaje. Tako smo ogovorile.
- Neka ide - odredi Gordana i pozove sluavku iz spavaonice.
Spora/umjele su se i djevojka ode, a Vilena ostane s Gordanom.
- Govorite sada, Vileno, sve, sve mi recite, ali brzo dok me ne zovu.
Nekoliko trenutaka Vilena gleda Gordanu. Plave joj oi bivaju mutne i
vlane. I uzdahne:
-- Boe moj. plemenita gospodo, udno je svezana sudbina moje nevolje
s vama. Kad ste mi s ponosi m ^nunl! o -\ njem m u/u. ju IM l- .u
nad junacima, udarilo nu u moju ludu glavu da i mene mora ljubiti i
uzeti za zemj samo takav junak. A dola je kukavica paklena u plastu
junaka. uo]a je da poga/i moju ast i ivot, ast Berislavieve
obitelji.

- Govorite, Vilena. istu istinu.
upanova ki iskali svoje srce. priznaje svoje grijehe iskrenije nego
to ih je priznala ocu. Otvorila je pred njom svaku i najskrovitiju
stranicu svojih osjeaja i misli i djevojakih sanja, a onda
strahovite patnje to su slijedile jedna za drugom.
iroko rastvorenih oiju gleda Gordana razmaenu, oboavanu ljepoticu
kojoj je odjednom srea okrenula leda. Svaki udarac koji je zadesio

Vilenu prelazi duom lijepe ene. Njene misli to su opet svom

bistrinom zakolale mozgom, prodiru do dna due i prosuuju.
Vilena svri priu i doda:
- Zasluila sam kaznu i sve u izdrati, plemenita gospodo, samo
jedno ne mogu. Ova zvijer poklonit e me vojnicima. Zato se utjeem k
vama. U ovim odajama sigurno ima oruja. Dajte mi kakav bode d"
uteknem najstrahovitijoj nevolji koja me eka veeras.
- Da se ubijete? Nikako. Moda u vas je osloboditi.
- Nemogue. Ni sebi ne moete pomoi, plemenita gospodo.
- Varate se. draga moja. Ovih nekoliko tjedana to sam ovdje, bila
bih ve sto puta stradala da nisam sama sebi pomogla.
- Rekoh vam to mi je dosudila ona ivotinja za danas naveer. Svaki
as pribliava me veeri.
- Dotle u ja govoriti s kraljem i uzeti vas pod svoje okrilje. "
Ona slegne ramenima. Nema nikakve nade.
- Nedostiivo je zvjerstvo tog ovjeka.
- Povrijeena je tatina mukarca koji je planuo prema vama
strau. Svakako u razmisliti kako bih vas najbolje zatitila.
Gordana promatra Vilenu i. utei, razmilja. Pred njom je rastvorena
knjiga svih njenih osjeaja, jasno gleda pred sobom promjene to su
se zbivale u njenoj dui. Prozire je itavu i smilja kako daje
oslobodi.
- Ali zato je tako dugo ne zovu kralju? - pita se zabrinuta. Vilena
stade moliti:
- Plemenita gospodo, kad izidete iz dvorca, ne zaboravite rei
ljudima u Turopolju da sam nastojala sauvati ast i obraz svojeg
roda i nikad ne bih htjela postati ena tog izdajice. Nikad raati
djecu izdajstva.
Mlada ena gleda preda se i opet svrne pogled k Vileni:
- U mislima vas gledam, Vilena, kao razmaenu, nestanu,
nepromiljenu, ludu, tatu, lakomislenu djevojku u srei, a ta
djevojka podnosi sada, u toj strahovitoj nevolji, sve muke osvete jer
nee da Hrvatima rada trulo potomstvo. Eto. razmaena, nestana
djevojka pretvorila se u junakinju svojega roda. Vidite, to ponovo
dokazuje kakvih divnih svojstava skriva u sebi kapljica hrvatske
krvi. Draeni se kruto prevario.
- Da. prevario - opetuje Vilena svom estinom.
- A varaju se i svi nai silnici. Silom, potajnom i otvorenom,
stvaraju sami od naih mlohavih, nejakih, nesvjesnih dua prave
junake hrvatskome rodu.
.BJfcT/Sto velite, gospodo? .,.- Vau lakomislenost. elju za raskoi
i tatinu htio je Drae
308

\konstiti protiv nae domovine, ali krv naa digla se na prosvjed.

esto "no obijesni, lakomisleni povrni prema sebi i drugima, ali

kad se n idemo na rubu ponora, na rubu propasti, okom u oko s
nedostojnpsti
loianaszoveda odluimo, tada se pr r MI! <Ji>trc> i n:i >e i%nenu>
u visine. Tako ste vi postali junak, Vilena.
Ja junak.1 fae znam to bih mogla nazvati junatvom. Gordana je
gleda ravno u velike crne zjenice to svijetle u plavetnilu
nicnih oiju.
_ Vi to ne/natejer ieto u vama nesvjesno, s vama roeno, prirodno.
kao to je prirodno da sunce daje svjetlost, mami iz zemlje cvijet i
travu. drvee i plod U vama se probudilo ono veliko na^ -u> vama nije
moglo dopustiti da polo/ite svoju glavu na grudi u kojima bije srce
izdajstva prema vaem rodu Niste mogli stupiti u brak i raati djecu
s podlacem koji je prevario na mu od Protiv vae ljubavi k Draeniu
pobunio se na moral nae potenje iskonsko, duboko. Vi ste ivi
dokaz, ivi peat onome u to sam vazda vrsto vjerovala.
S nijema doprli MI do njih koraci. Vilena se hitro digne. Gordana je
sklone u spavaonicu, a tada izie.
Netko pokuca, nepoznati ovjek ulazi i ree:
- Ja sam dvcmmin kralja Vladislava. Velianstvo vas oekuje u
blagovaonici. l ona ode.
- l danas nastoji kralj Vladislav uivati u dobrom zalogaju Ve je s
dorukom bio ?adovoljan. a kad je sjeo /a objed u blagovaonici, podan
M potpunoma uitku jela kao juer kod veere Vie je u/ivao elucem
negoli ukusom. Vie se raduje obilju jela negoli vjetini kneevskog
kuhara. A Petar Pan, sjedei u dnu stola, nudi neprestano kralja
aljivim primjedbama:
- U/mite joS ovog peenja. Vidite, rumeni se kao cura pred svadbom.
Teko eka ova i na i a V, <1a ^- 41. UK u va izgladnjeli eludac.
Da nisie kralj, mislio bih da ste siromaak.
- I dobro bi mislio odgovori Vladislav. to imam ja?
- Imate krunu, a iojcdo\oVim Vlast kraljevsku, novac, bogatstvo.
blagajnu kraljevstva imaju u svojim depovima vai dravnici. Budite
sretni da su vam fctak ostavili krunu.
- Ali krunu ne mogu jesti, a juer sam ti rekao da esto moram
posuivati od lihvara, sve po forintu. Mojoj kraljevskoj kuhinji ne
daju vie na vjeresiju ni mesar ni krmar...
A vi jednog dana zaloite krunu.
Tako? Onda ne bih imao niMa Barem mi je to zadovoljtina da je kruna
moja i da sam krali tako velikog kraljevstva.
Ne. vi niste kralj, vi se samo nazivate kraljem, a katkad ga i
glumite, ako to vai savjetnici trebaju.
Vladislav u?ima : sre pohlepno masno peenje, sjea se siromatvr na
stolu u svojem dvorcu i uzdie.
- Sve su m oteli.

Zato ste im dopustili?

309


ii
Ako im uskratim, zamjerit e mi i nee prihvatiti mojeg sina za
kralja.
- Htio bih ipak znati kakav je to uitak na drugom svijetu ako je na
ovome svijetu tvoj sin kralj.
- Ne bih mogao umrijeti mirno da moj sin ne kraljuje.
Svakog asa zime kralj u drugu zdjelu, mirei malim pospanim oima.
Najposlije zaklima glavom i zapita svojeg neaka kneza Brandenburga:
- Reci, uro, zar ti objeduje ovako svakog dana?
- Jo bolje veeram, moj ujae.
- No je duga i vraki sui grlo, a kako ga treba do zore zalijevati,
mora se u vinu i neto okupati - doda Petar Pan.
- Divno je ovdje ivjeti. ovjek bi ti zavidio. Sprovest u kod tebe
mnogo due nego to sam kanio. Moda i itavo ljeto.
Kad je to rekao, ulaze u dvoranu Ferenci i Pencinger. uli su tu
primjedbu, izmijenili bijesne poglede, a Petar Pan usklikne:
- Gledajte, velianstvo, katelan Pencinger i gospodin Ferenci pleu
od velikog veselja to ete ostati ovdje.
Hitre pospane Vladislavljeve oi zapele su o Pencingera. Usta su mu.
ostala otvorena. Iako sporo misli, smjesta uoi da ovi nisu
obradovani njegovim rijeima. Prebrzo je Petar Pan upozorio kralja na
izraaj njihovih lica i prekasno su se sjetili sakriti svoj bijes nad
kraljevom izjavom. Vie nisu mogli zbrisati to su otkrili izraajem
lica i pogledima. Uzalud rijei i smijeak kojim kane uvjeriti
Vladislava da su oduevljeni. On samo kima glavom i smijei se
bezizraajnim smijekom. Za vrijeme dananjeg oblaenja priapnuo mu
je Petar Pan koliko se saveznici gospodina Verbecija ljute zbog
njegova nenadana dolaska. To upozorenje ostalo je u kraljevoj dui
kao pokvareni zalogaj u elucu. Ipak se dalje samo smijei
lakrdijaevim primjedbama, a on sipa kao iz rukava. Oito ga pokree
neka tajna radost, osjea se pobjednikom nad dvojicom svojih
neprijatelja.
Knez Brandenburg itavo se vrijeme smije svemu to govori Petar Pan.
Markgrof Danijel sve promatra, istrauje i Ijubopitno oekuje kako e
se razviti ono to se zaplelo juer u noi, otkriem Gordanine
prisutnosti u dvorcu.
Kod stola sjedi jo i stalni pratilac kojega zovu linim kraljevini
dvoraninom i savjetnikom, plemeniti gospodin Benedik. Ali njega nita
ne
zanima, osim obilan objed. .... . ..-.""
- A sada - veli kralj - neka doe Gordana. , t, .-..-/ > >}

Dade znak Benediku i naloi mu: ..;,... .

- Idite i recite gospodi da je oekujem.
On je otiao, drugi su ostali sjediti, uvjereni da e kralj Gord*UW
primiti u njihovoj prisutnosti. Meutim, on zaokrui pogledom gospodu
oko stola:
- Vidjet emo se opet kod veere.
- Velianstvo, dopustite mi da prisustvujem dolasku ove ene -- ree
Pencinger.
- Barun se boji za vau krepost, kralju - grohotom se smije Petar

Pan. - Vi ste. velianstvo, opasan momak, to sam uvijek tvrdio, a sad
i
^ospodin barun razabire da vam avo viri iz oiju.
~ Polaskan lim rijeni , kralj se nasmije i pogleda Pencingera
i
erencija.

. Ovaj se bi /o obrani:
Ne sumnjiim njegovo velianstvo, nego bih elio da ujem kakvim e
se laima poslu/n; zarobljenica protiv nas.
Ne bojte se Neu joj nita vjerovati - odgovori kralj. - U sve ste me
uputili, ipak moram ie >asluviii samo naoko. Ona me ne moe niim
obmanuti ni oblagau
- Kralj je uvijek bio pravedan - upada knez hajde da velianstvu ne
dosaujemo
K ne? je stigao prvi k vratima i molio druge da ostave blagovaonicu.
Time ie i odvie pokazao tl.i M niei. u; ne K -iL Svi su
razabirali da se kraljev miljenik temeljito osiguran i pred kraljem
opravdao sve to bi Gordana mogla povesti protiv njeta
Svi su i/ali i/ sobe Kralj je ostao sam u naslonjau, zauzevi
strogi izraaj. Knez. katelan i Hakaeev neak ozlovoljili su ga
prema Gordani i sad joj nema pomoi. Mora joj suditi.
Nije uo kad su se otvorila vrata blagovaonice.
Haljina zauti Od toga unja kralja obuzme nemir.
U toj pozadini odra/ila ^c svijeiia pojava. Visoka, snana. uspravna,
ponosita, kraljevska Tiho su zazveckale ogrlice oko vrata i na
bijelim grudima. To jo vie uznemiruje kralja.
ena se uspravila i sluii mirna i nijema kao kip. uti i eka dok je
ne oslovi.
Stav koji je zauzeo kralj rasplinuo se. Njegova glava, pokrivena
kapom od brok ai. sagnula se naprijed. Male oi digle su trome vjede.
IJ vijek sumorni pogled pomalo oivljuje. uto lice poprima
svjetlost. iroke blijede usne ra^h n n i se u nijemom divljenju.
Zablenuto je gleda. To je ona? Iste bademaste oi, savrena put poput
slonove kosti. Ista smea kosa s bakrenim odsjajem, isto savreno

stasito tijelo. Ista je. snanija, bujnija i blistavija.

U njegovu sjeanju pojav IHIK -,e uje r. a i.nevujaeku >ii k a,
usporeuje je s pupoljkom koji je sada naao rascvjetan u zamamnu
ruu i sva je soba zamirisala njenim mirisom
Juer u mraku na trijemu palo je po njoj samo nekoliko zraka
svjetlosti i opet je sve sakrio im A. Danas ovaj bijeli dan
razotkriva sliku koja ga je zabljesnula poput munje u mraku.
Ne moe nita rei, a ona iskoriuje njegovu utnju i prodirljiviip
pogledom istrauje dojam to ga je proizvela. I eka.
Predavi se sasvim OMCL.IHI proli M i caru sadanjosti, on
proape: Prelijepi Ite. prelijepi. To je moja nevolja, velianstvo.
Ne grijeite. Vaa je ljepota kraljevska kruna. Ne bi H vam bila
nevolja i kraljevska kruna kad bi vas liila slobode i uinila
zarobljenikom?
Posljednja LM rije prene. Promatrajui njenu ljepotu, podsjeti se da
mora sauvati strogost. Pokuava stei ravnoduan izraz i odgovori:

310



- Vaa ljepota nema nikakve veze s grijehom Sto ste ga poinili,
skrivajui nezakonito dijete Ivana Korvina.
- Tako, dakle, ipak ste, velianstvo, pomagali knezu u osveti prema
mojem muu. pomagali ste sasvim linoj osveti zaljubljenog kneza. Ne
moe slijediti ni rijei, a kamoli smisao i zatrepta oima, pitajui:
- Lina kneeva osveta? - Zato bi se vama osveivao?
- Vaem velianstvu nije poznato to se zbilo u Zagrebu kad je knez
pokojnu kraljicu Anu pratio na putu u Budim i s njom se zadrao u
banskim d vorima? Tada je knez planuo za mnom i ponio se tako
nasrtljivo da ga je moj suprug Dami r pozvao na ma. Knez se prepao
Damirove bojne vjetine i posramljen prisegao da e jednom nai
priliku i mene oteti. I sada je, eto, izvrio osvetu.
- Izvrio - usklikne kralj i digne se u stolici, ispruivi glavu
prema njoj. - Vi tvrdite da...
- Knez me namamio u ovaj dvorac - upadne ona - zajedno s vaim
podanicima, toboe, zbog nekog nezakonitog sina pokojnog bana, a
zapravo s jednom jedinom namjerom: da me uzme za svoju Ijubovcu.
Ta ga rije osine, lice mu izraava ogorenje...
- Moj neak usudio se...

Dobro je nianila. Nekadanjeg zaljubljenika obuzme ljubomorna Ijutina

na koju ona polae temeljni kamen bedemu s kojega se kani braniti.
- Zato ne odgovarate? - pita on, pristupivi blie.
- Velianstvo, knez je va miljenik i sve to bih kazala o njemu
nepovoljno, sve bi palo na moju tetu u vaim oima.
- Ne, nikako, kaite mi sve. Nee vam biti na tetu, zadajem vam
kraljevsku rije.
- Kraljevi prisiu na zakone da e tititi podanike, a oni ih prvi
izdaju.
Ta ga primjedba jedva zanima. Misli su mu zapele na ono stoje prije
rekla. I sputa pogled k zemlji, razmilja o onome to mu je prije
objeda govorio miljenik neak i usporeuje s Gordaninim navodima pa
onda strese glavom:
- Ne, ne, uro me ne moe prevariti. Postupio je tako zbog djeaka, a
ne da se osveti, ili...
- Dokazat u, velianstvo.
Stao je as, zagledavi se u bademaste oi koje su mu neko pruale
ivost, mladost, svjeinu, uinile ga gipkim i probudile u njemu
elju za ljubavlju.
- Dokaze? - promrmlja on. - Koje dokaze?
- Prvi dokaz je ovaj: Kad sam domamljena u dvorac, najprije je mladi
knez nastojao stei moju naklonost, a jednom je jasno pokazao koliko
jo uvijek plamti za mnom. Barun Pencinger htio me prisiliti na neka
priznanja, dao me svezati lancima i preda mnom bievati mojeg sina. a
tada se pojavio mladi knez, stao vikati na baruna, zapovijedio mu da
me odvee. obustavio bievanje i silno se zaprijetio da e baruna
kazniti. Tada je knez poao sam sa mnom i otpratio me u moje odaje.
- A onda je traio naplatu za svoju velikodunost? -V
Nije odgovorila, ve smjesta zapoela iznova:
--r

Drugi doka/jo je bjelodaniji. Ponudila sam knezu da u kazati cd je
se nalazi djeak kojeg eli, ak bih mu dala pismo za uvare uz uvjet
da me pusti na slobodu. Ali on nije pristao.
- Nije pristao-
Da. velianstvo, on nije pristao, nego je dao nalog svojim momcima u
dvorcu da x ^lilji, iza zidina kod vee i kad bi, toboe, sa mnom
i/lazio na opkope, imali bi oni banuti i sprijeiti mi izlaz iz
dvorca. navodno, na zapovijed gospodina baruna Pencingera. Tako je
knez htio preda mnom sa sebe odvratiti km nju Mu n:e m - ", i :
; : ia bih morala i dalje ostali njegova zarobljenica- naglasi ona
naroito- a on ne bi sa/nao za boravite Kon .mov;i sina. Kad bi mu
doista bilo vie do djeaka negoli do mene. ne bi to nikada mogao
uiniti, a imam vrlo monog svjedoka da sam rckhiisuuu i limskum
pij-L; if > ." -e V.i-:- n dvorcu Velianstvo jfc ulo za

njegovo prisustvo, pa ga moete uvijek ispitati.

"Gle. mojeg Dure, zaljubljeni lupe, taj me, dakle, vara, nju je
odabrao, ba nju."
Nesavladiv a ljubomora budi se u njemu, ljubomora tatine i zavisti.
Njegov neak uzima sebi onu koju je on ljubio, a nije je mogao
dosei.
Pogled mu zalllla. k i u/ec: i 4. . 1. mi i.i 11; lu \ i ,i. : il
LL/ i: |ei:e kl a l|c\ skc
pojave i pobuuju te osjeaji njegove bive strasti.
Prvi put njime/avit U ui prema neaku kojeg voli kao sina. I dok
promatra Gordanu. njena ljepota sve vie raspaljuje ljubomoru.
"Zar je grlio taj boanstven; \ iai. ;i mcm tvrdio da mu je
ravnoduna.
ak daje mrzi1 Danas dopoiliK ;,.ir-.idr,i i L< .. i." i .-:,!-"
iiiii_^ n!, i. p;.,i
jer radi i/ravnu--Hrvatima pi< ; To bi mogla biti Brandenburgova
krv: Ia?. razvi.itnost, ludovanje za enama. Jest, takav mu je bio
otac,
nesretni mu/ moje sestre. A njegov me sin izravno vara. o tom nema
sumnje!" U s\o;n i, /misHarJ , ga novo pitanje. I on pristupi blie:
On vas je. dakle, oslobodio od Pencingera?
Neka velianst \ < pita samog kneza. On je zbog toga i planuo na
knc?a i stalno su bili u prijateljstvu jer knez nije dopustio da me
barun
mui. Htio je da sickn n u ljubav, da ostanem uvijek u dvorcu s njim.
Neka ga velianstvo pn.i preda mnom i priini se kao da ne zna
razlog.
Ni asa ne oklijeva, ve MiijeM.i puseijne za. srebrnim zvoncem.
Sluga doe. a kralj mu naloi da zovne kneza.
Dok su ekah, Gordana se povukla u pozadinu, a on kriom promatra
njena ramena, na kojima neprestano vidi Brandenburgovu ruku.
Nita ne slutei, ulazi kraljev neak u dvoranu. Ljubomora uini \
ladislava lukavim pa se nasmijei mladiu:
Plemenita gospoda veli da sije ti zatitio kad je barun Pencinger
bievao njenog sina
Knez se zabezeknut , ali se ne zna izvui, odvie je slab dosjetkama.
Ve je njegov smijeak priznanje.
- Da. naravno, znao sam da u svojem uzvienom ujaku uiniti "slugu
ako zatitim enu tako odlinog plemia.
I tada si je otpratio u njezine odaje, to je bilo viteki.
313

- Znao sam da u vam ugoditi - veli knez i ne razumije zato se ujak
smrknuo.
- Trebao si, moj neae, prihvatiti kad ti je ponudila priznanje uz

uvjet daje pusti na slobodu. Ve bi sada imao takmaca mojem sinu.

Zato si je ipak htio zadrati u dvorcu?
Krv mu poleti u lice. Na to je ve sasvim zaboravio. Nije slutio da
bi Gordana imala razloga govoriti o tome i ne zna to bi odgovorio,
ve samo slegne ramenima.
- Oklijevao sam od straha pred Pencingerom. <
Isprika nije znaila nita. Gordana je uspjela raspiriti u kralja
ljubomoru prema knezu. Nada se da e time to prije sebi otvoriti
vrata, i
osjea pravi smjer. Vladislav ne moe prikriti zlovolju prema knezu i
kimne glavom pa ga otpusti:
- Dobro, uro, idi, samo mi je bilo do toga da sve znam. ,
Morao se povuci iz blagovaonice, a da nije mogao naslutiti kakav st
osjeaj probudio protiv njega u kralja.
Ovaj je ostao sputene glave i zagledao se u pod da bi sakrio pre<f
Gordanom ono to ga pokree. Nije mu dopustila da mnogo razmiljaj
- Velianstvo, uli ste da nisam lagala. Knez me dri ovdje ve;
sedmi tjedan iz osvete prema mojem suprugu. \
Kao da ga je to uznemirilo, on se trgne, uspravi, zagleda se u njen"
ljepotu i opet mu se ukazuju ruke njegova neaka kako grli to tijelo
stoje on nekad uzalud elio i pita je:
- uro je izvrio osvetu? .
Ona ne odgovara.
- Usudio se da vas silom zagrli? . . ,.,
- Velianstvo, ako kaem da sam mu vazda utekla, neete mi vjerovati
- Nemogue bi bilo umai gospodaru dvorca.
- Vidite, uzalud bih vas uvjeravala da sam se svom snagom i oduprla
njegovim zagrljajima.
- Naravno, bilo mu je jedino do toga da vas moe domamiti V
dvorac, ne samo da se osveti zbog ponienja koje mu je nanio va
suprug*
nego da se nauije vae ljepote.
Korak po korak pribliava joj se, dok u njemu bukti ljubomora i elji
| da barem jednom dotakne tu ljepotu, samo usnama dirne bijeli vrat.
Ona = stoji mirno, nepomino. Ne nazaduje. On ne zna da li se ona ne
boji, ili g* moda eka i izazivlje? Sve je vie sklon povjerovati
da ga poziva. Zaboravlja svoje godine, svoju bivu bolest iz koje se
jedva izvukao, ali je ostavila tragove razaranja. Zaboravlja svoje
naborano uto lice. Osjea se kao prije deset godina kad je planuo
prema mladoj eni bademastih oiju. Nita ga vie ne podsjea na ono
to se dogodilo u ovo doba stoje poruilo i razruilo njegovo tijelo.
Sjea se samo svoje ljubavi i pristupa joj, uhvati je za ruku, osjea
toplinu mladosti i zagleda se u bjelinu vrata pa ape:
- Sjeate se, Gordana, koliko sam vas ljubio? Htio sam se s vama
vjenati, uiniti vas kraljicom. A vi? ..

- Ja sam ljubila Damira - veli ona, nasmijeeno. ;

Ja jo, i danas ljubim vas. . ,
Ja jo i danas ljubim Damira.
....
Ali ju sam udovac.
Ali "ja nKani udovica i ne elim to nikada biti. .. ," ;.
Kako ste ujepi, prelijepi. Recite: Je li vas uro zagrlio? >. /
Ali. veliansi , ostavite moju ruku.
Ako osta\ im vau ruku. poloit u usne na va vrat.
Ona se povue i smijeak s njenih usana nestane. Ozbiljno gleda u
kraljeve oi to su se gotovo sasvim sakrile pod vjede.
- Moram otii aki \ UK j MM - 1, MU /J i -,; n -n m raspravljali u
mojoj sudbini.
- Vaa je sudbina u mojoj ruci, Gordana. ..OUM.
- Onda pfihvaiik moju sudbinu, a pustite moju ruku. Ne moe skinuti
kotunjave prste s tako vrste ruke. l pozadini te estoko otvore
vrata. Mamuze zazvee podom blagovaonice. Krali t"v,;u l u u.r i m
u ; UK a a Ja se ni ki ; a k ne niaknc od Gordane pa \di
Sve sam razumio, plemenita gospodo, o svemu u pravedno odluili.
Sve uzalud. Onaj koji je stupio preko praga, predobro je zapazio kako
k ral | dri Gorda n inu ruki; i Mi-ii pis/Ni/u -.\oioj pt ni aula.
S nekoliko vrstih koraka navijesti jo jednoir. >.\n|ii prisutnost.
Vladislav se napola okrene k vratima, spreman da se okosi na onoga
koji tako drsko ulazi. Pogled mu se zaueno zadri na mladom plemiu
koji ga oslovi: Vae velianstvo, neka oprosti. Nisam znao da se
nalazite u ovoj dvorani. Htio sam upravo zamoliti kneza da me najavi.
Tko ste <vi?
Neak sam velikaa Verbecija.
Dok se on prikazuje, Gordana promatra Draenia o ijem je izdajstvu
sve potanki ula iz usta Vilene i Ijubopitno eka to e se dogodili
i kako e kralj primiti njegov nenadani ulaz u dvoranu.
Samo to je Draeni spomenuo Verbecijevo ime, Vladislav promijeni
dranje, pode prema njemu s nekim podatnim pogledom i ljubazna lica:
Nisam m znao da Verbeci ima tako lijepog neaka. A kako si dospio,
sinko.iovamo u ovaj kraj?
Poslan sam i. Budima i stigao sam juer dopodne. Nigdje "e nismo
sreli putem dok sam ja putovao. Jurio san kao brzotea sporednim
putovima. Tako? jDcito si nekome nosio vanu vijest? Vama.
^elianstvo.
Meni? od kota Ja sam u posljednji as mjesto u Peuh skrenuo ovamo
jer sam uo da je moj neak bolestan.
- Vai brini vjerni ] t Janii o</n a su smjer vaeg puta i u
velikoj
t1"! /a vas, odabrali su meru brzotecu jer sam najsmioniji jaha

medu
s\im plemiima u Budim u elio bih s velianstvom govoriti u etiri
oka.
Da. plemenita gospoda je ovdje - i pogleda Gordanu s

314
313


namjerom daje zamoli neka izie. Nije mu dala vremena izvriti
namjeru! ve ga predusretne rijeima:
- Velianstvo, ovaj plemi ne govori istinu. Nije doao iz BudimaLi
(. itav ih sedam danu nije se maknuo iz ovog kraja. Juer je bio u
Turopolju kod upana Berislavia. a danas ujutro oteo je njegovu
kerku.
- Gospoda ne bi smjela iskoritavati kraljevsku milost i mijeati se
U
krafjeve poslove. *
Mirno, promiljeno izree to Draeni s jedva malo ukora. Vladi-slav
pogleda as nju, as opet njega. Bude mu neprijatno. Ne bi htio ni za
ivu glavu zamjeriti se Verbecijevu neaku, a htio bi u Gordani-j nim
oima ostati vitez. Zato uti i smijei se. Gordana ne odgovara
Draeniu, ve nastavlja razjanjavati kralju:
- Ovaj plemi nije ve nekoliko tjedana bio u Budimu. To zna itavo
Turopolje i svaki ovjek u ovom dvorcu. Neka velianstvo ispita Ne
znajui to bi. Vladislav slegne ramenima i veli nasmijeeno:
- Mlad, lijep plemi ima pravo tajiti gdje boravi i zbog ega.
Smjekajui se. kralj gleda u njega, pa opet u nju, ne bi li ugodio
jednom f drugom.
- Nije svejedno, velianstvo, otkuda on dolazi jer vijesti koje nosr
toboe iz Budima ne mogu biti niije poruke vaem velianstvu.
Draeni eka hoe li kralj Gordanu poslati iz sobe. Ali mu odmah1
bude jasno da mu to nije ni na kraj pameti. To mu potvruje ono stoje
vidio kraj ulaza u blagovaonicu pa smjesta odlui. Pokloni se smjerno
kralju i naglasi:
- Razumijem, velianstvo, ova gospoda ima mnogo razloga objedivati me
da nisam doao iz Budima i da vam mogu donijeti vanih, vijesti.
- Kakvog razloga? - pita Vladislav, sav sretan da moe sudjelovati u
razgovoru, a ne treba se izloiti ni prema njemu nj prema njoj. Mirno
stoji mladi ovjek pred kraljem.
- Ne prijatelji vaeg velianstva hrvatski plemii saznali su da
niste otili u Peuh kako ste kanili i kako su vas uputili vjerni
podanici u Budimu. Vai su neprijatelji nali zgode da vam dojave
kako je knez bolestan, jer su vas htjeli uputiti u posjet vaem
neaku kako biste bili nadohvat hrvatskim plemiima koji su vam

zakleti neprijatelji i ele vau propast.

- Velianstvo, poruka iz Budima glasi: va je ivot ovdje u
pogibelji.
- U pogibelji? Zato?
. 3
- Hrvati koji su se bunili protiv vas i nisu vas htjeli birati za
kraljaj spremaju se protiv vaeg ivota.
gli glavu. ,
vje<1a pa J ,o obinij
Suhe kotunjave ruke ponu se tresti. Draeni to dobro uoi i
nastavlja:
- Kad ste vi, kralju, krenuli u ovu zemlju, urotnici su podigli glavu
kriknuli od radosti i spremili vam zamku.
Vladislav blijedi, a male oi izmiljilc su ispod debelih v izraavaju
strah i strepnju koja se digla u njegovoj dui.
- Nisu vas, velianstvo, napali putem jer ste dolazili kao

plemi pa nisu. mogli slutiti da se u obinoj koiji vozi kralj,
okruen obinim momcima. kak\c iri.i i" \ n . Ali im su
doznali da ste pod oum krovom, spremili su napadaj ovdje u dvorcu.
To je za \ ladislavu previe, za njega koji uvijek od neega strepi.
svuda nazrijeva proli\nika
Ogledao se za siohcom da sjedne. Noge mu dru, a pogled plaho leti
od zida do zida. od kuta do kuta kao da odasvud oekuje napadae.
Ispunjena gnjevom. -lu; i Gordana Draenieve rijei kojima kao da
nikad nee biti kraja pa on svoje tvrdnje opetuje:
Jesi. velianstvo, pod ovim krovom ekaju vas neprijatelji u zasjedi
Moji neprijatelji; Ovdje oko mene?
Da. velianstvo* i tu su vam spremili zamku, vrlo spretno. beskrajno
dosjetljivo, zapravo genijalno.
U ovom dvorcu jY urotnik? - zadre Vladislav.
Taj urotnik kojem ste vi neko poklanjali svoju kraljevsku milost
nastojat e da tu milost ^n i ,, ii i da vam se umili i bude vam tako
blizu da vam moe u vino ili u jelo sasuti otrova.
Stresao se JJHzaokruio ponovo dvoranom pa svrne pogled k Draeniu.
Reci tko Tko?
Ova ena ovdje.
Be/rijei i dalu huji \ ulivl.iv u Gordanu. Pogled i misli smuuju
se. Nita ne vidi jasno a strah mu je u kostima. Promatra mladu enu.
U svojem prijanjem razgovui u s njom ne moe nai dokaza
Draenievoj tvrdnji, a ipak plemi je pokazao na nju tako smjelo kao
da ima za to stotinu dokaza.
- Moete lij**feltanstvo. i dalje vjerovati da su mene poslali
Hrvati da otrujem vas.
Nije mogao nita rei jer nema hrabrosti, ali ona jasno zapala da se

priklanja k njoj.
- Moete sada i,i/ii;nu.n da je ovaj plemi na svoju ruku, ili poslan
od nekih spletka.(tm), toboe, donosio vijest iz Budima, a nije uope
bio lamo i svi su ga IflNjeli u Turopolju i juer i danas kad je
doveo u ovaj dvorac kerku veTkavi l su djedovi umirali u borbi za
kraljevstvo. Djevojku je osudio da sin, a ja molim, velianstvo,
sudite vi.
- Njezin je izd; u n :\, kraljev urotnik, neprijatelj. Na svoje sam
g;i ui uo kad K grdio kralja.
Sve lae, velianstvo, kao to je lagao da nosi poruku iz
Budima Ali poruka ima svoj razlog. Nekome se ne svia vaa
prisutnost u , 1X u. Netko vas eli odstraniti i zato su se
posluili*
Niima da su Hrvati urotili protiv vaeg ivota.
Bunt - vikne Draeni.
Ne bum se nitko/j punim stolom u slobodi i srei. Buni se samo zaii
obijen, okovan, gladan, okraden. Ali oni koji se bune protiv vaih
avnika, velianstvo, nisu posmh mene da vama saspem otrov u jelo
jer on> ne mogu do mene

316
17


I teko je ekao njezin odgovor i gotovo eli da bi opovrgla
objedu " S dubokim prezirom gleda Gordana u oi Draeniu:
- Vi okrivljujete mene da kanim otrovati kralja?
- Jest, okrivljujem vas, jer ste kraljev urotnik kao i va mu i svi
vaj prijatelji. Skupili ste se ispod prijestolja kralju da ga ruite.
Kad to n< moete uspjeti, odluili ste da ga smaknete. Ne moete
doekati njegovi smrt i im su vai saznali da kralj putuje svojem
neaku, doprli su do vas dj vi izvrite ovdje kraljevo smaknue.
- A kako su do mene mogli doprijeti moji zemljaci?
- Zar nije bio u dvorcu kanonik Benko, lan zagrebakog Kaptola koji
prednjai u borbi protiv Budima, vlasti i kralja?
- Kaptol prednjai u potenoj borbi protiv zlih dravnika, ali reciu
sada otvoreno: to savjetujete kralju da se oslobodi mojeg otrova?
- Neka bjei u Budim. to prije to bolje.
- Dakle, to ste htjeli?
Sa stravom promatra kralj Gordanu i slua njene rijei koji
sainjavaju samo pitanje, a nijedna ne oporie, ne odbija od sebe
krivnju, dre od pomisli da bi bio tako blizu smrti.
Ona uini dva koraka prema kralju, a njega zazebe u itavom tijelu
Kao da e sada poi da ga smakne.
Ona se vratila kralju i nastavila razjanjavati:

- Dok sam spasila ivot vaem neaku, zar da idem ubijati vas
velianstvo? Zbog ega kad mi niste nita skrivili? A moji Hrvati se
bore bune protiv vae budimske gospode koja razbijaju tupe glave kako
b utjelovili Hrvate u sebe i prerezali njihove depove da odande
iscuri i* njihove grabeljive ruke i posljednji novi, da onda s
opljakanim narodom mogu uiniti to ih je volja. Urotu su izmislili
zloinci, razbojnica hrvatskog roda. Nama je dobro poznato da sirotan
kralj Vladislav Jagelovi ne zna nita, nema nita: ni vlasti, ni
forinte u monji. ni toliko u> svojoj riznici da bi sebi priutio
estiti objed.
Svaka rije iz usta ove ene iva je istina. On je nitko i nita, sve
je U tako jasno. Ali zato je tu ovaj plemi optuuje? Ili je uistinu
laac Uistinu, nije bio u Budimu? U ije ime govori? U ije je ime
doao i porukom?
Zaustavila se, podigla glavu, uprla u nj oi. ini mu se kao da e
izre neki strahoviti sud na njime, a on je nemoan da togod kae,
da pozovej ljude, sluge, dvorane. Nemonim ini kralja mukarac koji
jo uvijek ovog asa ami u vlasti kraljevske bujne rascvale ljepote
to ga omamljuje mirisom. Otvorila je rumene usne.
- Velianstvo, dopustite da ovog plemia pitam: nije li urotnik
protiv ivota vaeg velianstva njegovim znanjem sakriven u ovom
.dvorcu, u onim ljudima koji su pokuali otrovati vaeg neaka?
Kralj se zabezeknuo. l sam Draeni je zateen.
- Vae velianstvo ne zna daje knez leao bolestan od otrova koji si
mu ulili u vino one veeri kad je ovdje boravio poslanik iz Budima
Bala donio knezu pismo da ga vi zovete neka smjesta doe u Budim?
O tome kralj ne zna nita i otvorenih usta bulji u nju.
- uro otrovan - opetuje jedva ujno zaplaeni kralj, a njegovo

oenuto tijelo jo se viezgrhi na izgleda starac kojega je netko
zagni i ino u
n1N __" Da. velianstvo. Va je neak bio otrovan i leao je
bolestan od Ot,ova. Zovnite smjesta lijenika, Petra Pana i samoga
kneza i sve njih u
eh 01 u Neka se *** * stvara urote.
- Lae. Sve ii11/mi su hi. sve \c n a/ koji MH eli prikrili
ssoju kr \ nju Dozovite ti i \clicanM\o i nuka vam kau tko je spasio
ivot vaem
neaku.
I pogledala ije kralja blagim pogledom da ga osvoji za sebe.
Ja. velianstvo. Ja sam mu spasila ivot. Savjetovala sam Petra Pana
da pohita u Turopolie i nade tamo nekog udotvornog vraa koji ima
lijek protiv svakog otrovi. Velianstvo, smijem li rei da dozovu i
baruna Pencingera i Petra Pana i lijenika?
Kimniio je pitao joj dozvolu. Ona otvori vrata i naloi pau da

smjesta /ove sve udvoranu Ali pri lom dobro pa/i na Dra/cniua da MU
ni toaod rekao kralju. Ali on ju u.ihko /askouen da sejcdva snala/i
i smilja io da sad odgovori Nije dorastao toj eni, to osjea i
zbog toga je nemiran.
im je dovrio misao, ve se otvaraju vrata i ulaze barun Pencinger,
kne/ Brandenburg. Petar Pan, a za njim ide Ferenci jer misli da e
biti potreban. Posljednji dola/i lijenik.
Kralj svi ne k njima pogled kao da trai pomo od njih. Gordana se
uspravi i pogleda izazovno kneza:
Recite, knee ni MI li \a jn4 i i otrovati? Niste li leali bolesni.
Evo. tu je va lijeemk. Neka kae je li tako? Recite, gospodine
katelane Pencingeru. niste H vi otili s Petrom Panom u Turopolje da
traite udotvornog vraa na kojeg sam vas uputila ja?
Stari barun je proMiicilio i -,loi lv? rijei. Kne/ ne mo/e drugo
rtcuo potvrditi. Nikako se ne hi usudio pn/nan kialju i svima ovdje
da se samo priinjao otrovanim. da ne mora na kraljev poziv putovati
u Budim. A zapravo je kasnije stekao mjerenje da bi ga Pencinger i
Budim htjeli otrovati, liiti ga ivota i doepati se njegovih imanja
i odgovori:
Da. bio sam otrovan i sve je tako kako Veli gospoda Gordana.
Gordana sada baci najjau kocku:
- I kad se Petai Pan vratio u dvorac, nosei knezu lijek, nisu ga
pustili u dvorac. Sama stra/a ruuu da |o| |u nalo/iH banu;
IVncins.vi. Tog
asa na opkopima navalili su katelanovi ljudi na Petra Pana golim
orujem. itava eta protiv jednog ovjeka. On potrai spas u vodenim
opkopima, zaroni ti vodu i kad se pojavio na povrini, bacili su na
nj koplje, l jedno mU*" zarinulo u rame, je li bilo tako, gospodo
moja?
Bilo je tako o tom zna priati brazgotina na mojem ramenu - veli
Petar Pan.
LI dvorani nastane umu
Dakle, istina? snebiva se kralj, a Gordana opet uzima rije: I
tada se na opkopima poja\ie kanonik Benko i rimski poslanik i samo
na njihovu elju otvorila su se vrata dvorca i Petar Pan je mogao
donijeti lijek da u posljednji as spasi kneza od smrti. Gospodine
knee nije li bilo tako?

Udarac je zaas smrvio i Pencingera i Ferencija i Draenia. Gordana
osjeti svoju pobjedu. Nikad nije slutila da e joj ikad posluiti
dosjetka koju je ona smislila u svojoj obrani i uputila Petra Pana
neka se knez prikae da je otrovan, l sad se objeruke uhvatila za
nju.
- Vi krijete kraljevia, nezakonitog sina Ivania Korvina, kako bi ga
okrunili hrvatskim kraljem, umjesto sina njegova velianstva

Ljudevita - vikne sada glas straga, a Gordana odvraa:

- Gospodine Ferenci, vaa pomo gospodinu Draeniu dolazi prekasno.
Kralj uvida da je sve la. Ima nezakonito dijete Ivania Korvina. Da
ste doli k meni u Brezovicu i pitali me gdje se nalazi majka s
djetetom, rekla bih sve to znam, ali vi ste me domamili nepravdom i
htjeli ste me prisiliti na priznanje mukama. Na takve bespravnosti
odgovaram otporom. Nema niega na svijetu ime biste mogli otvoriti
moja usta. Sili u prkositi do smrti i onda ako eli od mene iznuditi
da se molim Bogu. Zato uskraujem priznanje neega to za mene nije
vano. Silu ne priznajem. Sili ne dam praka s moje obue.
- Recite, dakle, dobrovoljno gdje se nalazi kraljevi? - pita
Draeni.
- U ovom dvorcu moete vi pitati samo svoje sluge. Mene moe pitati
samo kralj.
Svi su ekali da e se ona Draenievim pitanjem smesti i tako na
sebe navui kraljevo nezadovoljstvo. Ali taj odgovor ih zaskoi.
Goloruki su ako se ne uplete kralj i postavi pitanje. Svi znaju
koliko se kralj boji Draenieva ujaka o ijoj stranci ovisi, hoe li
na prijestolju ovog kraljevstva uistinu sjediti njegov sin. Draeni
je uvjeren da kralj mora ispraviti Gordanin nastup i njemu podijeliti
odlino mjesto u ovoj dvorani i dati mu dozvolu da je ispituje. Ali
kralj sve to zaboravlja, gledajui Gordanu, kraljevski uspravljenu.
Zaboravlja ak i na strepnju koju mu je natjerao u kosti Draeni pa
se gubi, promatrajui divnu enu to se postavila za suca svim
mukarcima u ovoj dvorani. Zaboravlja i to da je Draeni neak
ovjeka pred kojim je on uvijek ponizno saginjao glavu.
Uzalud ekaju od Vladislava da e ispraviti Gordanu ili je ukoriti.
Njegov propust nemilo se kosne i Ferencija i baruna Pencingera.
Obuzima ih nemir. Ljutina im zalazi na oi.
Samo je Draeni miran, toliko miran da se dvojica njegovih pomagaa
ude to Draeni ne iskoriuje svoj poloaj i ne uzima protiv
Gordane nikakvu zadovoljtinu. Ali im je Pencinger pogledao njegovo
mirno lijepo mladenako lice, u kojem lei spokojna promiljenost,
odmah mu bude jasno da neto snuje ili eka to e mu dati bolju
priliku da naglasi tko je i kakvo ponaanje zahtijeva prema sebi.
Casovitom neprilinom utnjom posluila se Gordana i ponovo oslovila
kralja blagim glasom, s mnogo peckanja i neodoljivih pogleda
bademastih oiju:
- Svijetli kralju, dunost mi je ponoviti prijanje rijei: u ovom su
dvorcu uinili veliku nepravdu keri najodlinijeg ovjeka ovoga
kraja, dovukli je ovamo i uinili sluavkom ker velikaa.
Trojica budimskih eksponenata malo su se razgibali. Gordanine

ne
rijei omoguuju kralju da je moe dalje promatrati, a ostali mu lo

mogu spoitnuti pa je dalje ispituje:

- Velikaku ker sluhi \koni. Sto to znai? __ Osveta odbijenog
vjerenika.
Tko je taj koji se o^cujc na nedoputen nain?
- Ja - javi se Draeni.
I/rekao je to mirno, ne diui glavu, niti se pri tom isprsio, ali je
naglasak objavio kralju da se u toj rijei zapravo javlja gromovnik
iz
Budima.
Kralj se pokoleba. Tu je nepravdu uinio Verbecijev neak. To je
neto drugo Br/o mora uzmaci i okrene se prema mladom ovjeku i
pniazno odmah ispravi prijanje dranje:
- Dakle, teko je skrivila? Je li? - pita Vladislav Draenia.
- Velianstvo, ova je djevojka bila u tajnim vezama s urotnicima,
naroito s Kucviem koji je izdao mene. Ki i njen otac podupirali
su
svojim novcem urotnike, pi imali .ulasnike u s\ o;cm d\ orcu. koji su
dola/ili iz Venecije udje boravi i ledan ud davnih urotnika vaet:
pnje^-tnija Davor Antolkovi. Zbog toga sam Berislavievu ker doveo
i uinio sluavkom jer sam mislio da se samo tako moe od nje
iznuditi priznanje tko su ti glasnici, kojim putem idu. kad dola/c,
jednom rijei: sveMo mi je poiicbno da ih uhvatim.
Dakle, tako promrmlja kralj - ene se rote ovdje protiv mojeg sina.
ene? opetuje on. ali se ne usuuje gledati Gordanu. Ve sumnja da i
ona djeluje u tim urotama, a ne moe planuti protiv nje.
- Velianstvo - nastavlja Draeni - ene Hrvata jednako su vai
urotnici kao i njihovi m u/e \ i Moram jo spi mi e n u n da je otac
ic djevojke preda mnom govorio o lom kraljev iu. Uzalud sam se
trudio da od njega doznam gdje se nalazi Ali on to sigurno zna.
Nadalje je istina daje otac ove djevojke preda mnom najgnusnije napao
vae velianstvo.
Vladislav ne moe vie mirno sluati pa usklikne:
- Dakle, istina je? Ja sam u zemlji urotnika?
Da, velianstvo, u zemlji urotnika. I zato sam se prepao, sazMftft da
stcstigli ovamo i neu mirovati dok ne odctcjct namje \as. ivot
od\ie
dragocjen. Va sin jo je dijete, a vi jo morate dugo ivjeti dok on
ne
odraste i preuzme vau krunu i vlasi. Krenite to prije iz ovog
dvorca, sam u vas tititi, velianstvo, na putu u Budim.
Kralj pode nekoliko koraka pognut kan da su mu natovarili na leda
golemi teret. Gordana opazi da je borba protiv tolike Draenieve
podlosti goto\o nemogua. Ipak ne puta oruje iz ruke i kad se kralj
ponovo oRrenuo. istupi lako da je morao /ast aii pred njom i
pogledati joj u oi.

Dunost ie moia svijetli kralju, oprati ljagu kojom se nabacio na

moje zemljake ovaj plemi.
duu
Strah od urote toliko ga je zaokupio da bi elio uti makar malo
opovrgnuc onoga to je rekao Draeni. Godinama mu govore o urotama
to ih kuju podanici protiv njega. Taj strah raste, izjeda njegovu i
njegovo tijelo i itav ivot. U oi takve optube dolazi mu ponuda
kao uolaeme kao povjetarac u toj strahovitoj omari.

320


- Govorite! - ree, oekujui njezinu obranu.
- Svako dijete u ovom kraljevstvu zna da njime upravlja nekolij
gospode koja su na elu drave i najjae budimske stranke. Oni
nepravde, zloine i nasilja. Oni se bore protiv Hrvata i eljeli bi
slomiti nau slobodu. Zna li o tome kralj? Ne zna. Vaem su
velianstvu ak i riznicu oteli iz ruke. opustoili je toliko daje u
kraljevstvu ve poslovina primjedba kako kralj Vladislav nema
estitog kruha.
- Nedostojno je ovako poniziti kralja - upadne Draeni. Ona
odgovori:
- Oni ponizuju kralja koji su mu tako opljakali kraljevstvo i
kraljevsko kuanstvo, l vladar ovog kraljevstva mora na vjeresiju
nositi od krmara vino. eli li se okrijepiti, dok gospoda njegovi
dravnici maste brade najboljim zalogajima i opijaju se najboljim
vinom. Gospoda dravnici pune svoje podrume, svoje monje. kupuju
imanja i grade dvorce, pronevjeruju poreze jadnih podanika i ine sve
zlo i nasilja. Rekoh: to zna svako dijete, pa kako bi se mogao nai
ovjek zdrave pameti koji bi se rotio protiv kralja Vladislava,
protiv njegova ivota, kad se zna da on sam u tom kraljevstvu nije
nita i ne moe nita, nita ne odreuje. Ako bi bilo urote, onda bi
ta urota mogla biti uperena samo protiv onih koji nepravdom i
nasiljem upravljaju ovim kraljevstvom. Da. protiv njih. l bude li
urote, bit u prva medu urotnicima koji e ustati da se oslobode ovih
silnika koji danas upravljaju ovim kraljevstvom, gaze pravice i
slobode podanika. Lanu urotu prikazuju vama, velianstvo, samo zato
da bi vas zastraili, da se ne maknete, da nita ne kaete. Prikazuju
vam kako vas spaavaju i vi to spasenje morate plaati sankcijom za
njihova bezakonja, za sve pljake njihove vlasti. Draeni je sad
izvukao staru priu o uroti da vas makne iz ovog dvorca, jer za to
ima razloga.
Njemu se svaka rije ini tako jasnom i dokazanom. Jo juer uveer
tuio se da nema estitog objeda ni vina. a kamoli koju rije u
upravi, a ona sve to zna. Znak je. dakle, da to znaju i drugi.

"Kako bi se onda mogli protiv mene. jadnika, rotiti kad im je znano

da sam najbjedniji. najsiromaniji gospodin ovog kraljevstva."
Razmiljajui. Vladislav opet sjedne. Gospoda su se pobojala da u
njemu opet nastaje smirenje, dok Gordana hitro proslijedi:
- Kralj, daleko od Budima. bit e pravedan i zatraiti da ovamo
dovedu kanonika Benka kojemu zakon prua snagu vjerodostojnosti.
Zakon odreuje: to veli kanonik, u to se mora vjerovati. Najvii sud
vjeruje kanoniku zagrebakog Kaptola. Kralja molim neka prihvati
ezlo u svoje ruke i pozove svjedoke i upita: koliko je istine u onom
Stoje rekao laj plemi o Berislaviu? Sam kanonik prisustvovao je
onom strahovitom inu u crkvi i sprijeio vjenanje koje je ovaj
plemi htio iznuditi pred oltarom.
- elim pokazati da sam pravedan prema svakome. Neka se javi prea
snom gospodinu kanoniku da doe k meni u dvorac.
Izjava kralja raspali Draenia i on stupi korak naprijed, ali ne
odaje raspoloenje:
- Ako je i taj kanonik va urotnik, a vi ga zovete kao svjedoka
protiv mene koji titim va ivot? ,j ,,, -j

Gordana $U9 odvraa:
Kraljev icivni utMtven samo od vas i vaih saveznika, a ne od nas
koji znamo da kralj Vladislav nosi samo krunu, a vlast izvravaju
samo
2 C Ni jednom se rijei kralj ne brani protiv toga. Godi mu ovaj
jedini doka? da ne moe bili protiv njega a godi mu i to jo su
gospoda njegove \lade lako omraena u ovoj zemlji i svatko /na tmhouni:ti<U. Taj mu je dokaz Gordana bjelodano razloila i prosuuje
situaciju s toga gledita. Jasno mu ie da je Verbeci zagrabio i u
Hrvatsku, pa ve i ovdje provodi neke svoje planove o kojima on nita
ne zna. A on, kralj, prema njemu je vazda pokoran, i? pukoga straha
da ne svrgne s prijestolja njegova sina.
I odlui da s njom ostane sam pa sve iznenadi rijeima:
Poslat tu jio/iv pretaMiom kanoniku, a kasnije u sa svakim od vas
pojedince raspraviti o toj stvari. Prije svega, elim isto priznanje
plemenite gospode pa molim da svi izau.
Izjava je udai ac I )raeniu i zapanjen eka jo as. ali kralj
odlazi k prozoru kao da ga ne vidi.
Udaljili su st poraeni, dok je Gordana pola prema kralju.
- Znala sam vaa e dobrota progovoriti i pozvati kanonika da vam sve
razloi \jei UK . on e vam govoriti ono isto to sam ja rekla ovog
asa. a sve to znam od nesretne djevojke, velikaeve keri, koja je
ovdje sluavka i donijela je vodu u moju odaju na zapovijed
lijenika. Molim kralja za milost. Danas uveer eli je Draeni
poniziti da pere noge njegovim slugama a zatim e je pokloniti njima
za razonodu. To ne smijete dopustiti, kralju.

Naravno da neu dopustiti, ali laj me mladi nee posluati. Vi znale

iji je on neak.
Ona sklopi ruke od uda:
- Vae se ?apov iicdi ne sluaiu m tada kad titite neku djevojku,
to je slobodno svakom i najmanjem plemiu? Slegnuo je ramenima i
uzdahnuo.
Zar niste malo pi ic kazali da ja nemam nikakve vlasti, a zapravo ne
sluaju me ni sluge Ja sam uistinu prosjak u svojem kraljevstvu. A
to mogu uiniti. Nemam snage u--.pi o i h ili se, im bih pied
loio neto dingo to oni ele. odmah mi pnie.e da me IH te
naslijedili na pi ijestolm moj sin.
Nisu li. dakle, oni vai urotnici koji vam oduzimaju svaku mogunost
da budete dobu i pravedni? On zabaci glavu i zagleda se u nju:
Svaka je vaa rije istinita. Sve to vi kaete, na mjestu je. Da ste
me htjeli za mua. bio bih danas kralj. Ovako sam njihov pokorni
sluga.
Vi to ne smijete biti. Pokuajte barem tu, u ovom dvorcu biti
gospodar f raditi po pravici. Ne dajte se odavde otpraviti nikakvom
urotom
- Mislim da neu otii dok ste vi ovdje.
M is.hb vini velianstvo, da ete popraviti ono to su oni skrivili i
pustili nu ispod ovog krova. Zar me kanite ostaviti svom neaku za
liubovcu?
Ustao je. uhvatio je za ruku. ali je ona povue:

323
322


- Jao njemu ako ga spopadne elja da zagrli ovo tijelo. Oduzet u mu
svaku mogunost da se lome dosjeti.
- Otpustit ete me kui?
Zamislio se naas i onda upita:
: - Malo prije ste rekli da vas samo ja imam pravo pitati gdje je
kraljevi za kojega vele da je takmac na prijestolje mojem sinu.
- Vaeg su sina ve krunili, dakle, tu je ve sigurnost. Kome bi
moglo pasti na um da nezakonito dijete nezakonitog princa kralja
Matije posjeda na prijestolje ovog kraljevstva? To bi bio vrlo teki
pothvat.
- Vi tvrdite da nitko na to ne misli?
- Nisam li dovoljno obrazloila kako bi to bio nesiguran posao?
- Ali gdje je taj kraljevi koji bi imao biti protivnik moga sina?
Recite.
Ona se nasmijala i pogleda kralju ljupko u oi:
- Zar da predam iz ruke jedino oruje koje mi moe omoguiti

osloboenje iz ovog dvorca? Kad vam je svima tako stalo da saznate

gdje se nalazi, neka barem od toga bude meni koristi.
- Htjeli biste da vam za uzdarje obeam slobodu?
- Uz obeanje oekujem od vas i jamstvo da ete moi i smjeti
ispuniti to ste obeali. To ga gotovo postidi.
- Imate pravo. Gordana. Ja nemam toliko kraljevske vlasti da ispunim
obeanje.
- Pozovite smjesta rimskog poslanika koji se nalazi u ovom dvorcu.,
pozovite kanonika Benka. ali po svojem linom glasniku i pouzdaniku
pa ete imati dovoljno zatite da uzmognete izvriti obeanje. Osim
toga. -gospoda vas nisu obavijestila da taj rimski poslanik nosi za
vas iz Rima vijesti o parnici koju vai dravnici vode s
nasljednicima pokojne Beatrice. -,
- Sto - uzvikne kralj - Beatrica me progoni i preko groba. Nije li i
to strahovito?
- Prevarili ste je. kralju, i vi. i maarska gospoda. Vjenali ste se
s s
njom i ustvrdili da nije bilo vjenanja. \
- To su traili maarski velikai. Sve sam uinio to su oni htjeli.
\
- A sad uinite ono to oni nee i oslobodite mene. a ja u vam ?
otkriti gdje se nalazi taj djeak koji vam uznemiruje san pa ete se
sa mi > moi uvjeriti da nema razloga nikakvu strahu od njega.
On uzdahne glasnije: \
- U vaoj sam blizini opet zaljubljeni momak. . (~ Voljela bih da
ste pravi kralj.
/" ."TJ sobu upadne Petar Pan i ostavlja otvorena vrata: ti
""* - Neka malo grmljavine ude i u ovu dvoranu da kralju ne bude |
odvie pusto. }
Krika i vika, kletve i psovke ulaze s hodnika kroz otvorena vrata, i
Petar Pan une i prijeti kralju prstom: \
- Pazi se. mali kraljeviu, dobit e batina. Njegovo velianstvo ,"j
Draeni strahovito se razbjesnio. Kune i lomata. Pograbio je za
plave \ pletenice bivu vjerenicu i vue je trijemom, a sirotica je
tako lijepo oistila Gordanine odaje.
324

__ Velianstvo. ujete li? - upozori ona kralja.
_ Kakvo velianstvo Vani je velianstvo - vikne Petar Pan. - ujete
li njegove gromke psovke.Ovaj siiomaak ovdje past e odmah na
koljena pred Dracnicm i moliti da ga ne istue. Ve je spremio ibu
da mu isprai leda Blago onom tko je neak svemonog gospodina u
kraljevstvu A io si ti. moj mali Vladislaviu?Pljeva, vjetar, mala
budalica s kojom se igraju djeca da ga irmguoVrivin kad MI o i\ i ali
num:iie u/e_p< >\ c Hajde, izidi na hodnik ako se usuuje, siroticu

moj.
Znoj oblijeva Vladislava od ruganja koje mu dobacuje lakrdija.
Napokon se ipak odlui pa izlazi i pode trijemom. Draeni bjesni nad
Vilenom i nad drugom sluavkom Voa ju je ilovda u Gordanine odaje.
Sluavka vie. plae i klei pred njim. Vilena se ustoboila i uti:
Gordani si utekla, spletkarici koja e zavriti na vjealima kao i
njezin mu. Platu e nn to veeras, samo kad se vrate vojnici.
Kralj se pojavi iza njegovih leda. pozove ga i gotovo ponizno ree
Draeniu:
- Ostavi, sinko. ovu djevojku samo dotle dok sam ja pod ovim krovom.
Jo e imene Hrvali oUiv !ii zbog tvojeg ina. ekaj, dakle. as.
Neu dugo ostali ovdje.
Htio bih da vae velianstvo ve sutra putuje. Samo se bojim da vie
ovdje vrijedi la ljepotice negoli obrana vjernog podanika.
- Sve u j.i udesiti kako treba i po tvojoj volji. Doi sa mnom.
Raspravi! emo o svemu i odluiti.
Draeni ide s njim. iskoristivi zgodu da se opet uvue u duu log
slabia koji nema volje, mnjenja ni hrabrosti da stvori sebi neko
mnjenje i za nj se zaloi.
im su proli t njenu n .izae pred njih Stjepko. Ovaj susret
iznenadi Vladislava i podsjeti ga to mu je o njemu govorila Gordana.
Ali u prisutnosti Draemevoj ne zna bi li se zaustavio ili ne. Tu
neodlunost izravna sam Stjepko jer pa oslovi:
Velianstvo, dopustile ci a vam se poklonim. Kad me nisu nikako
htjeli najaviti, moram se ovdie na trijemu prikazati kralju kojemu iz
Rima nosim vane vijesti
Hraeni srdito osme Stjcpka pogledom i umjesto kralja, odgovori:
Njegovo je velianstvo umorno od puta i zato vas nismo mogli
najaviti.
Ne/nam tko ML gospodine, i nemam s vama nikakvih razgovora. Na putu u
Budim (klonuo sam se u ovaj dvorac neaka uzvienog kralja kojemu sam
poslan Ako me kralj ne eli sasluali, onda e mi to kazati sam. a ja
u smjesta ostaviti dvorac.
- To e hir najbolje - okosi se Draeni - jer kralj se ve sutra
vraa u Budim j tamo moete s njim govoriti.
Vrhovni kardinal koji me poslao kralju nije mi saopio da kralj nema
dar govora naprotiv, uputio me da je kralj potpuno ozdravio od s\oje
bolesti i davno ve kkj< u govora i upravlja svojom voljom. To sam
uo. uostalom ;jiavi u noi na ovom trijemu kad sam tek doznao da se
u visokom gostu iz Budima krije sam kralj.
Za vrijeme ioe razgovora Vladislav stoji kao udovite neodlunosti.

smuen. Osjea kako se Draeni penje nad njegovu glavu, a rimski
poslanik ugroava njegove interese, pa ne zna kako da se izvue iz
kripca. Stjepko ga izazivlje da kae svoju rije, poklonivi se:

- Od jutra uporno traim da me najave kralju. Pitam se stoga,

velianstvo: elite li primiti poruku koju vam alje vrhovni kardinal
iz Rima? Radi se o parnici koju je protiv vas podigao Hipolit. U tom
u se sluaju odmah vratiti u Rim i javiti da kralj ne eli uti
kardinalove poruke i ne eli njegovu pomo.
Ipak Vladislav to ne moe pregorjeli. Uzme za ruku Draenia, malo je
stisne da ga umiri. Kao da ga moli za oprotenje to mora primiti
rimskog poslanika i apne mu:
- Doi sa mnom u blagovaonicu i samo malo priekaj. Odmah u te
pozvati.
Tad se okrene Stjepku i sa smjekom ga ponudi da ide s njim ti
njegovu sobu.
Stjepko, nekadanji pa, bio je spreman da e ga kralj prepoznati.
Nije se toga bojao. Lako je kralju priati kakav god prikaz kako je
on uistinu roak vojvode ferarskog. Tako bi potvrdio porijeklo kojim
se prikazao Pencingeru da bi stekao njegovo uvaavanje. Ali
Vladislavljeva memorija nije mogla zadrati nijedne crte nekadanjeg
paa i Stjepko nema razloga o tome govoriti, a kralj vrlo nestrpljivo
oekuje to e mu saopiti mladi sveenik. Ali ovaj ne saopuje
poruku, nego pria:
- Poslan sam, velianstvo, ravno iz Rima u Budim i kako rekoh,
zadrao sam se ovdje po nalogu vrhovnog kardinala da kod vaeg neaka
kneza Brandenburga provedem odmor. Stigavi u ovaj dvorac, nisam bio
ljubazno primljen, a kamoli s potovanjem koje se ima iskazivati
rimskom poslaniku.
- Kako to? To me iznenauje, asni gospodine.
Stjepko opie kralju dogaaj na opkopima, kako su Pencingerovi ljudi
navalili na Petra Pana kad je donio lijek za kneza koji je leao
gotovo. na samrti, otrovan nekim nepoznatim otrovom. Pripovijeda mu i
svoj susret s kanonikom Benkom koji ga do tada toboe nije poznavao
pa su obojica poli pod ovaj krov zatiujui Petra Pana da se spasi
kneev ivot.
Mladi diplomat sve to razlae kralju s toliko uvjerenosti da je
napokon i sam stao pozorno sluati i stekao uvjerenje kako je Gordana
govorila istinu. Na kraju Stjepko skrene priu:
- U ovom dvorcu naiao sam na takvu nepravdu da sam se gotovo htio
vratiti u Rim. a da ne krenem u Budim k vaem velianstvu.
- Kakva vas je nepravda mogla sklonuti da se vratite i ne izruite mi
poruku?
- Nigdje ni u jednom kraljevstvu nisam naiao na neto slino, a
dosta sam putovao. U ovom dvorcu naiao sam na estitu enu plemia
koji se sada nalazi na ratitu i bije boj za kraljevstvo i
kranstvo, a taje plemenita gospoda na nedostojan nain domamljena u
ovaj dvorac i dre je zarobljenicom.
- asni rimski poslanice, ja, vladar, nita o tome ne znam.

- Gospodin katelan barun Pencinger javno je i glasno iskazao:

"Njegovo velianstvo je zapovjedilo da suprugu toga plemia zarobim i
drim ovdje dotle dok kralj ne odredi drukije."
_ Nita o tome msam znao, tako mi moje kraljevske rijei.
Oprostite, velianstvo, nisam mogao slutiti da bi ova gospoda
mogla uiniti neto protiv vaeg /nanja i u v ac ime i iako sam
otlincio da se vratim u Rim jer ne vjerujem da hi v rhov m kardinal
htio pruiti pomo kralju koji zarobljuje estitu enu hrabrih
ratnika za kransku vjeru i domovinu i poklanja je svojem neaku
knezu na razonodu, a na osvetu muu plemenite gospode
- Jada je poklonim niemu1 - uzvikne kralj s toliko ivahnost i da je
Srcpku bilo jasno koliko je u njemu ostalo jo od nekadanje strasne
ljubavi prema Gordam, Onda kralj nastavi:
- Sve su to uinili bez mene. Ja sam teko ukorio svojeg neaka.
- Sretan sam. velianstvo. M o sam se n\ cio tla ci c popravili n
iidi svojeg neaka i njegovih katelana.
Ta i/java malo ga uznemiri jer ne zna kako da odgovori. Stjepko ga ne
puta iz ruku
- Kraljevsko velianstvo, pustit ete plemenitu gospodu iz dvorca?
Dakako, naravno
Prema tome ne sto|i nita na putu da plemenita gospoda smjesta ostavi
ovaj dvorac
Nije se nadao takvom juriu i ne bi se znao izvui, ali kralju pomae
mukarac koji. dodue, ne zna si(. /a prav o hi oe s f iurdanom, ali
o s; cea d,i mora osigurati blizinu ove ene i dosjeti se odgovoru:
- asni gospodine, tu je neak i opunomoenik velikaa u ijim je
rukama itava vladaiua stranca. a 11. je i neak pr\ i >>i di /a\
nika Bakai a Oni optuuju suprugu plemenito;; Damira brezovakog da
se roti protiv prijestolonasljednika mojeg sina.
Nedostojan nain mladih gavana koji bi htjeli da se domognu
ljepotice, a kako je sve odbijala i iijlmvn; se siii , i kane je
prisiliti da se odazove njihovim eljama ili joj se osvetiti.
Ti su razlo/i vrlo razumljivi. Ljubomornom kralju sve je drugo manje
vjerojatno negoli da mladi ljudi hlepe za Gordaninom ljepotom.
- Nema sumu K, samo to je razlog, ali budui daje vlast u rukama
njihovih ujaka, a oni su ih poslali ovamo da istrae tu urotu, ne
smijem nikako propustiti da sasluam sve njih, a zatim opet Gordanu i
njezine svjedoke. Vjerujte postupat u pravedno. Ne elim da mi u
Budimu gospoda spoitavaju kako sam pustio Gordanu na slobodu bez
ikakve istrage, samo zato to je lijepa. To bi okrnjilo moj
kraljevski ugled:
"Jo nisi tako glup kako izgleda" - konstatira u sebi Stjepko i
odgovori:
- Prema tome. velianstvo ne kani plemenitu gospou pustiti iz

dvorca?
- Samo dotle cc ostati dok sve ne izvidim i ne dokaem gospodi da su
urotu iznali kako hi ljepoticu i/nudih dam se pieda Kad l" dokaem
moi u ih optuiti pred njihovim ujacima i opravdati zato oslobaam
Plemenitu gospodu
327

- Vae velianstvo ima obzira prema gospodi dravnicima i u pitanju
svojih vitekih odluka?
- Tako je to u Budimu, asni gospodine. Takvi su obiaji, ali sada,
kad sam vas uvjerio da e kreposna gospoda stei svoju slobodu,
kaite mi poruku koju nosite iz Rima.
- Velianstvo, poruka je kratka, a moe biti povoljna i porazna. To
ovisi samo o vama.
Izbuljio je oi, ne znajui kako da to shvati.
- Velianstvo, vrhovni kardinal ispitao je vau molbu kojom se
obraate Rimu. Vi ste molili neka vrhovni kardinal utjee na mladog
kardinala Hipolita, vojvodu DEste. da odustane od parnice koju je
poveo protiv vas i protiv budimske gospode, da vrati njemu i princezi
Olivi, kao batinicima, miraz pokojne kraljice Beatrice. Naroito da
vratite tri stotine tisua zlatnih forinti koje su od pokojne
Beatrice uzajmili za va kraljevski izbor, a za borbu protiv
pretendenta Ivana Korvina.
Spustio je glavu i oborio oi. Otkad je zasjeo na prijestolje pa do
danas, ova mu prevara lei za vratom, pada mu na putove, na svakom
kraljevskom koraku. Stalno ga progoni lik pokojne kraljice s kojom se
vjenao i proivio nekoliko dana, a poslije sve to oporekao, jer su
tako odluili budimski velikai, l danas, kad je ona ve davno mrtva,
stalno se diu sablasti te prevare kao duhovi iz groba. Umaraju ga i
strae i ne zna kako bi se oslobodio progona one koja ve davno lei
mrtva. I sada ovog asa pred rimskim poslanikom ponovo mora
poniknuti. A kako ga pred mladiem oblijeva stid. opravdava se i
razlae kako su ga velikai prisilili , da pristane na tu pre varu
jer su htjeli da od kraljice izmame novac to gaje imala u svojim
punim blagajnama i tvrdila da je to kraljevski novac.
Stjepko strpljivo slua njegovo razlaganje jer mu prikazuje sliku
njegova osjeaja prema toj parnici i time mu prua britko oruje da
se njime bije za Gordaninu slobodu. im je zavrio. Stjepko ozbiljno
pogleda kralja:
- Teko je to, velianstvo. Djelo je poinjeno i sada mu nema
opravdanja jer je novac ipak iznuen uz obeanje da ete se s
Beatricom vjenati i posjesti je na prijestolje. Kardinal Hipolit
obratio se svim talijanskim dvorovima i svuda stvar razloio kao
golemu i nevienu prevaru kralja i njegovih saveznika. Sada se kani
obratiti i francuskom dvoru, a isto tako i dvoru kralja

Maksimilijana, jednom rijei: hoe da pozove u pomo sve dvorove kako

bi se zauzeli kod vas da tu prevaru skinete s pozornice svjetskih
sablazni i platite iznueni novac batinicima.
- Slutio sam da je proao kroz itavu Evropu svojom optubom i svatko
misli da sam varalica ja lino, dok su to uinili maarski velikai,
l zato sam se obratio vrhovnom kardinalu u Rimu da mi pomogne, jer ja
sam kranski vladar, a moji se podanici bore na bojitu za
rimokatoliku vjeru.
- A vai podanici kod kue grabe njihove estite ene, u vae ime
dre ih zarobljenima. Ako to iz mojih usta sazna vrhovni kardinal,
nee sklonuti Hipolita da odustane od parnice. Mene je vrhovni
kardinal odabrao neka sasluam vas i izvidim Stoje sve sadrano u toj
parnici, a eto: svojim oima gledam nekransku pogansku sramotu,
nanesenu
328

n -ijhrabrijem lun.iku Ne samo da su mu enu zarobili, nego su je
pokuali ornamiti. to sic v idjeli juer To ne mogu, velianstvo,
nikako progledati. Sve sam lo duan javili kardinalu. Jedino ako
velianstvo popravi tu nepravdu i oslobodi estitu enu. onda u u
Rimu popraviti va poloaj. Sklonut u vrhovnog kardinala da pozo\e k
sebi I lipolita i nalozi imi neka povue protiv vas parnicu
-- To bi za mene znailo osloboenje sramotne krivnje. Ali trebalo bi
javiti na sve dvorove da nisam ja kriv, ve samo maarski velikai.
_ Ba se u tom sastoji pomo \rhovnog kardinala da mladi Hipolit
potpuno opere vae visoanstvo. I /ato sam rekao odmah u poetku kako
samo o vama ovisi pomo u Rimu.
- Na temelju vaeg izvjetaja nastojat u za koji dan sve urediti i
osloboditi Gordanu. Smjesta neka ide glasnik preasnom kanoniku Benku
pa u sam povesti istragu, a dotle se nadam da ete vi ostati u
dvorcu.
Priekat u svretak vae istrage. Ako vam je stvar vae parnice
vana, onda ete pouriti. Ve sad biste mogli pozvati gospodu, a
svog glasnika odaslati kanoniku.
Istina, stvar n hitna, odmah u sve urediti. Pozove gospodina
Benedika pa mu naloi kamo e poslati njihova ovjeka. Pun nade,
izlazi Stjepko iz sobe.
Odmah zatim pozove kralj baruna Pencingera. On se prepao da e kralju
odgovarati zbog kneeva trovanja, za to gaje malo prije optuila
Gordana. im je stupio u sobu, ve se opravdava:
Neka mi velianstvo dopusti da razloim nesretno kneevo trovanje.
Nikako ne mos.:u /umisliti da ni tko imao razloga mladom knezu uliti
u jelo ili pie otrova.
Moda ih ipak ima koji mu za vide zbog bogatstva ovog dvorca. Ako on
umrelbez potomka, morao bih ja njegove dvorce opet nekome pokloniti.

"Tko mu je mio ti i iik u Inabrosu da tako govori" - zaueno se pita

Pencmger. a istodobno saginje ponizno glavu i u prvom redu nastoji
obraniti sebe:
Velianstvo, nije to sasvim nevjerojatno. Moda ima takvih koji se
nadaju tome. ali u ovom dvorcu nitko se to ne bi usudio uiniti. One
veeri, kad je knez pao sa stolice kod veere, a njegov lijenik
izjavio da je knez otrovan, te veeri bili s u u dvoicu sa na Mie/e\.
pi "atclii. medu njima i gospodin Fercnci. Bio ie i ulaMiik i/ Binama
koii c duan pismo ud vaeg velianstva, traei da se knez odmah
uputi u Budim.
Ba je te veeri knez "bio otrovan kad je tu bio Bala.
Da. ba te veeri. Sutradan je Bala smjesta otputovao u Budim.
Meni nije javio ni rijei daje knez teko bolestan. Nije li to odvie
udnovato?
Sveiedno mu je to e kralj misliti o Balau i produi da bi zatitio
sebe:
M oram priznati, to je vrlo udno, ve drugog dana mislio sam o
ome. Moj oaj i strah za kneza ne Jaju se opisali jei sam ja
odgovoran to
29

i
se s knezom dogaa u ovom dvorcu. I Petar Pan tada je sa mnoj
razgovarao o Balau, oito je sumnjao na njega. i3
- Petar Pan je posumnjao? *
- Ali otada se sa mnom zavadio, i tko zna hoe li rei istinu. Barun
sam sebe proklinje to nije obnovio prijateljstvo s lakrdijaen. "Sad
bi mi dobro doao njegov zagovor."
- Izvidjet u to - veli kralj jer zapravo nije zvao baruna zbog
kneza. Sada ima vanijih briga pa prekine razgovor i naglasi:
- Jamite mi svojom glavom za sve to bi se dogodilo s Gordanom.
Znajte, rimski poslanik ima mo da budimsku gospodu oslobodi parnice,
ili e Budim platiti tri stotine tisua zlatnih forinti. Poslanik
izriito veli da se nee maknuti iz dvorca dok ne oslobodi Gordanu.
- Neka kae gdje urotnici skrivaju takmaca vaem sinu - odgovara on,
sav sretan to je kralja tako brzo prola briga za mezimca neaka pa
je skrenuo razgovor na Gordanu. Opet ga kralj prekine.
Sve u urediti i doznati. A vama nalaem da se nitko vie ne usudi
uiniti zloin kao juer kad je bila omamljena onom veerom. Sve to
inite protiv nje, uinili ste protiv monje uzvienog gospodina
Verbecija, Bakaa i njegovih prijatelja. Rimski sveenik trai
zadovoljtinu za Gordanina mua i njenu slobodu. A sad idite i da
niste plemenitoj gospodi spreavali slobodu kretanja dvorcem, a ona
mlada djevojka koju je Draeni doveo na dvorac neka odsad dvori
Gordanu da joj se nekako olaka posao dok se sve ne rijei. Idite, a

ti Benedik - okrene se k svojem sekretaru - zovi Draenia.

Uskoro Vladislav primi plemia sa smijekom na licu. Da ga udovolji i
poasti, ponudi mu stolicu i pita:
- Sinko, zato toliko mui onu djevojku? Zar ti nije ao ljepotice?
- Nisam li rekao, velianstvo, koliko je zgrijeila? S urotnicima
nema samilosti. Lau svi koji kau da me ona odbila.
- Sluaj me, sinko, u dvorcu se nalazi rimski poslanik...
- Bacit u ga napolje. To sam ve odluio danas, ali je bio drzak i
nametnuo se kralju.
- to bi rekao tvoj ujak da sazna kakvu si poinio ludost? Ako baci
napolje rimskog poslanika ili ga samo uvrijedi, ili poini kakvu
drugu ludost u dvorcu, tvoj e ujak sve to platiti s tri stotine
tisua zlatnih forinti.
Vladislav je presretan stoje naao ovaj divan bedem s kojeg se sada
moe uspjeno boriti da barem nekako bude gospodar u ovom dvorcu.
Draeni zaueno pogleda kralja. Ovaj ne proputa dobru priliku da
mladog ovjeka sklone na blagost ime bi se mogao ulaskati Gordani.
Redom mu otkriva stoje uo od rimskog poslanika. Draeni se koleba:
- Nisam slutio da je tolika mo u njegovim rukama.
- Eto vidi. Zato ne ini sablazni s tom mladom plemkinjom jer e
samo nauditi ujaku. Poalji je kui.
- Velianstvo, zar ste ve zaboravili na urotnike, a ia se muim da
ouvam va ivot?
- Hvala ti, sine, lijepo je to, ali ne uini toj djevojci zlo sada
dok je ovdje ovaj pop. Poslije radi to te volja.
- Dobro, neka obavlja sluinske poslove, a kad taj pop ode, predat ^
330

u je svojini vojnicima. Vidjet ete, kralju to u sve iznijeti
protiv njenog oca i kakve u stei dokaze da je on urotnik. Sve u
vam to poslati u Budim samo vas molim da ve sutra putujete.
"Ipak mu je arm ou uiua da me makne", misli kralj. "Moda on eli
Gordanu? Tko bi ga znao, ali ekajte, mladii moji, tu sam jo uvijek
ja. Meni e pripasti ono za im se vi nateete."
- Bio bih sretan da mogu putovati - veli on glasno - ali treba mi
odmora, a imam i vaen dogovore s rimskim poslanikom. O njemu ovisi
hoe li gospodin Vcrhee: i Baka platiti kardinalu Hipolitu ogromnu
svotu ili nee A ti zna tuba glasi protiv njih.
Draenia se nemili IM M i vijest da Stjepko ima odluiti o parnici
koju Verbeci i Baka smati aju tekom neprilikom. "Ako izgube
parnicu, oni bi morali pla 1111 < misli mladi - "pa bi i meni bilo
manje u monji."
-- Samo to prije svrite raspra \ L- - savjetuje kralju-jer dok steu
ovoj zemlji, val je ivot uvijek u pogibelji. A to se tie Gordane,
velianstvo, prepustile sve meni. Od n]e L u /ma 1:1 ii

kraljevkvvo K >i,i \ ir-ie i sam u vam ga poloiti pred noge.

- Uprav sam sada najavio Pencingeru da mije rimski poslanik sta\io
uvjet: jjto se Gordani uini i najmanje zlo, ili joj se tko od vas
priblii, optun e nas n Rimu i vrhovnog kardinala izvijestiti
protiv nas. Idi. govori s njim, ut e kako prijeti.
- Valjda nee taj pop zagospodariti itavim dvorcem i vama i itavim
Budimom zbog Gordane?
- Samoscpiii.i] ni; u \iemena.akraljevicacujasamdobitiodnje. Samo ja
poznajem njezine smicalice. Ja u ve od nje izvui istinu.
"Glupane" veli u sebi Draeni, mrk i zlovoljan zbog zapreka to su
mu iznenada pale na pm A sve to od rimskog poslanika. O tom treba
dobro razmisliti i posavjetovati se s Ferencijem. Valjda bi se ipak
moglo s tim popom nakraj Moda bi se dao podmititi?"
Dok tako ia/: kralj odjednom pozvoni. Ulazi sluga.
Neka doe Petar Pan - veli kralj. - Odvie sam se umorio od
tako ozbiljnih rasprava. elim se razvedriti. ,....
- Velian 1.1 . moram vas liiti vaeg lakrdijaa - ubaci sada
Draeni. (Taj se lupe sloio s Hrvatima protiv vas. Dokazat u daje
saveznik urotniVa;
Lakrdija Petai Pan? nasmije se on. to ti pada na pamet? ^
ijenjem u ni do kakvi h u\< i ni k a ni do kal. vili -rspmlaia. a
;: d. Ih \ a m Njemu je samo do toga da izmilja budalatine.
- Dokazat u svoje tvrdnje. S Gordanom je ovdje bio njezin sin,
krasan momak kojeg ona neizmjerno ljubi. Kad bismo imali tog djeaka,
Gordanu bismo smjesta prisilili da otkrije gdje je kraljevi. Ali ga
je Petar Pan na vlastitim ledim iznio iz dvorca.
to0 OJB ga je iznio? Zar je to mogue?
Jest. Veliansivti. mi ga je iznio jer je to eljela Gordana. Sada
smo-goloruki prema njoj dok ja ne uzmem drugo oruje.
Sluga je cjo/v LUJ Petra Pana i on ulazi upravo u asu kad govore o
Kralj naas posumnja i gleda mrko svojeg davnog miljenika.

- Koga ste pokopali, kralju? - pita Petar Pan. - Vae lice nalikuje
narikai koja je dvanaest sati neprestano plakala i jaukala.
- Tebe sam pokopao Petar Pan - odgovori kralj, -jer si urotnik! Iznio
si na svojim leima Gordanina sina.
- Otkad ja pjestujem ludu djecu? l kako sam nosio njezina sina? Kada?
Gdje? Kamo?
- Iza one gozbe ujutro u nedjelju. On se nasmije.
- Ja sam tada nosio pseto u vrei na mojim vlastitim leima.
Velianstvo, smjesta u vam to pokazati. Curit e vam suze od
smijeha. Ako elite plakati, dobro. Idem na vjeala, ali elite ii se
jo smijati, idem plivati s psetom u vrei. Ako ne dokaem. evo moje
glave. Oglodajte je kad vam za njom rastu zazubice. I stade dozivati
pse kroz otvorena vrata i moli kralja da mu dopusti izvesti alu.

- Molim, neka sa mnom idu straari s kopljima, maevima j vjealima,

to god hoete, ali vidjet ete kako su me krivo optuili. Pseto sam
nosio u vrei.
- Pseto - udi se kralj i, elei da to vidi. dopusti mu da izvede
namjeru.
Uskoro je opet na okupu itav dvor. Svi vire kroz prozore, kule i
gledaju kako Petar Pan ide mostom na opkope, nosi u vrei pseto, a
drugo vodi kraj sebe, upravo onako kako je inio onog jutra kad je
nosio iz dvorca u vrei Gordanina sina. Ovako sada hoe dokazati
kralju da je uza se imao samo pse, jednog na uzici, a drugog u vrei,
a nikako djeaka.
I sada on uini kao da jedno pseto nee. toboe plivati, pusti ga iz
vree, gurne u nju drugo, svee i sputa se u vodu pa pliva i pomae
psu u vrei koji laje i otimlje se. Svi promatraju, a kralj Vladislav
se smije do suza.
Kad Petar Pan svri svoju alu, kralj se usudi glasno ustvrditi:
- Ne, nije on nikakav urotnik. Recite: tko bi ikada na svijetu mogao
izmisliti takvu lakrdiju? Samo Petar Pan. l kad bi bio urotnik, rotio
bi se prividno, samo zato da nas nasmije. Ne vjeruj, Draeniu. daje
Petar Pan ikada iznio Gordanina sina. To su te oblagali. Petra Pana
uzimam pod svoju zatitu. Oslobaam ga vjeala.
- Ja, dvorska budala, jedini sam ovjek u ovom kraljevstvu iju se
glavu kralj usuuje pomilovati - veli Petar Pan. - Kralju, posudit u
vam forintu da se u Budimu moete najesti i napiti. To je od mene
plaa.
Smijeh zahvati kralja, a Draeni izlazi iz sobe ljut i pouri se u
kastelanov ured. Otro kune. baci se na leaj, pa onda promrmlja:
"Prokleti taj rimski poslanik. Sjeo mi je na put. Pravo kae svijet:
kad ti pop prijee preko puta, vie nema sree."
Malo je razmiljao, a onda se opet trgne i skoi:
"Pregazit u popa i posegnuti za sreom, dovui u je natrag. Tako mi
imena! Ne bih bio Draen i t da se dadem razoruati od rimskog
poslanika kojemu nasjeda taj glupi kralj. Ve imam osnovu, ve sam je
uhvatio.

U PAKLENOM LUGU
U gustoj su m i mrak. kao, u predveerje, premda je daleko gore nad
kronjama svijetli dan, ali k t ;>/ ^jecusio lie ne dopire pod
stabla. Di\ Ije
mije teke, guste kronje drvea, visoka trava i dra stvaraju
neophodnu guslam. Kroz nju se neto vere i umu ispunja utanje i
puckctanje granja
Ispod debla, golemog poput neke kule. uje se udan zviduk.
Odnekle se oda/ove --K-io /\ixdiikan)c.Ispod stabla pojavi selice!
zirne

dolje pa veli:
Odmah u spustiti ljestve.
Mukarac vi stabla sputa uske ljestve. Iz grmlja pruene ruke
dohvaaju ih i prislanjaju uz stablo. Onda se izvue ovjek, uspne
Ijestvama i po v uli ih za sobom,
iroka rupa zijevne iz upljeg stabla, ovjek silazi u iroki mrani
prostor.
Tu ga doeka onaj koji mu je dodao ljestve i oslovi ga:
- Dugo te ncrna, Vojko. Mislio sam da su te uhvatili.
- Ne boj se. Mladene. za mene. Dok ja lutam u fratarskoj halji,
s\atko me lijepo prima
- Samo ako si to doznao.
- U knevcvsktnu M-iii^kom dunui u t pusto, nema ni Draenia.
- O njegovoj vjerenici nisi uo nita?
- Samo onolik; koliko ve znamo. Draeni je djevojku odveo prema
Lukavcu, oitu je u dvorcu.
- Ipak sam do/na, ncMo vano. Draeni ima novu etu i mnogo momaka,
to ih ie pokupit, lubini ; l \<H: nabtj v u pomo naima
- S njima e zacijelo sada provaliti u Turopolje. A gdje su momci
utaboreni?
D gradu Lukavcu.
Dakle, spremni -i. za navalu. To moramo smjesta javiti Davoru.
Kad se malo odmorim, odmah u nastaviti put.
Zato ne bih otiao ja. ti si se dosta izmorio lutajui kneevskim
umama.
Mije tebi da mene /amijen i , ve eli nositi vijest da vidi
Jasenku.
- Isto bih molili.) i ja tebi kazati. Nisam slijep, vidio sam...
- Kojeg si avla vidio? Reci to mi moe spoitnuti, plavokosi vi
tee?
- Ne. Vojko. nemam prava spoitavati, samo velim to sam vidio: tvoj
pogled leti k njoj kao pela ni nml ,i .1.1 je gleda, iz zjenica
ti izlazi olika svjetlost da bi nama mogao posvijetiliti u mraku.
- Ne budali. Mladene. Nije li nam obojici Jeknko naredio da se ^nnemo
oko nje.
H Zami?lljao MIn *k m J* d?*11051 "* teo s Puta J"r S" s*
estito
-"gledao u one vragolasti- crne oi i tamne pletenice to se
neprestano jujaju niz mlada ramena.
_ .-7 Ni govora o tome-Ja bih-. Lvb^iiL^iea-j, nego moe li oima
(tm)titi da ne gledaju ljepotu? Bolje da ne govorimo o njoj. Ve je
prolo
333

podne, valja mi se spremiti. Otac eka vijesti, a put je ovom

gutaronJ
teak. Ostat u ondje kroz no. a sutra se vraam k tebi. l
- Moda i nije potrebno da ostane ovdje.
- uj. Mladene. tebe je uistinu zahvatila Jasenkina ljepota. Ostani
ovdje, htio bih da lijei srce. ^
- Izlijei ti najprije svoje srce. a ja ostajem da ti dokaem kako mi
nL
treba lijeka. Preodjeni se pa idi. ^*J
U mranom deblu stade se Vojko svlaiti iz (ratarske halje i oblaiti
svoje odijelo. Dok mu Mladen pomae, kroz rupu upljeg drveta i kr
iroki otvor dopire do njih utanje grmlja.
- Bit e da je zapuhao vjetar - veli Mladen.
- Kad sam dolazio, nije se doticao ni lista.
- as uti, as je opet sve mirno. Idem da vidim stoje. Moda
veprovi prolaze gutarom. Mogao bi Jasenki ponijeti peenja.
Mladen se popne na ljestve i kroz granje pogleda okolo. Za nekolii
trenutaka sputa se k drugu i javlja:
- uo sam ljudske glasove.
- Kakvi ljudski glasovi? Jo nitko nije ovamo prodro, osim nas.
- A ti se uspni pa oslukuj. - Sasvim sam tono uo dozivan glasova.

- Da je moj otac slao nekoga za nama. oni se ne bi dozivali. Brzo se
popne Ijestvama gore do kronja. Zaklonjen gustim lit istrauje
mranu umu i slua. Sasvim je tiho. Ali ne zadugo.
- To su veprovi. ovjee.
.u;-!
- Ne. ljudi su. uj glasove, otre muke.
- Otkud bi ovamo mogli ljudi?
- Opet viu. uje li?- pita Mladen, stojei iza Vojka na Ijesti
- Da ljudi su. To me zabrinjava. Nikad se nitko u Turopolju ne bi
usudio prodrijeti u Pakleni lug.
- Istina, nisam uo da bi tko imao toliko hrabrosti.
- Pazi. dolaze prema nama. Tako se barem ini.
- Vojko. da to nije izdaja?
- Nema tu izdaje. Osim oca i nas dvojice, nitko ne zna gdje se
nala nae sklonite.
- Kad je Jelenko nosio Damira. nije li na ulazu u Pakleni lug si
nekog lugara? Ovaj je morao jasno vidjeti kamo je krenuo Jelenko.
- Uzalud sad nagaamo, spremi oruje i daj puke.
- Nabijene su. I koplje e nam posluiti. A s jednim hicem mo
prestraiti itavu etu i natjerati je u bijeg.
Mladen se sputa u upljinu stabla i sprema maeve i puke pa
prisloni pokraj rupica u kori upljeg drveta koje im slue za
strijelnice maeve digne gore. Vojko ih dohvati uza se da budu pri
ruci.

Zamalo Vojko javlja Mladenu u upljinu njihova stana:

- Vjdim jahaa. Iza njega jo jedan. 13
- Tko bi to mogao biti? - udi se on.
- Grmlje ih skriva sve do glave, ne vidim im lica - V<sko.
:#4

Nevoljnici ne/najii kamo dolaze- usklikne Mladen. - Gutara mm suma
pomoi da ih svladamo.
U Do Vojka se dovuti i Mladen. Obojica se stisli na Ijestvama i
kroz lie promatraju jahae kako se teko probijaju umom.
Kakva ludost, s konjima provaliti u ovakvo grmlje. Razderat e
konji trbuhe na grmlju
- Koji ih to avo vodi. ba su udanli na nae stablo. Sve vie ih
obu/imaju sumnje da je njihova umska tvrava izdana j spremaju se na
obranu
Odjednom se Vojko trgne i vrsto uhvati Mladena:
- uje li .to.viu"
ujem, ali ne razumijem ni rijei.
Dugo je oslukivao, kad najednom Vojko naloi Mladenu:
_ Ostani gore i tono mi javila 1\i>iim smjerom ULI. a ja u
pripaziti \2 nae rupe. izvidnice
Siao je i prislonio uhu na najveu rupu na stablu pa oslukuje. Sve
blie dolaze glasovi i povici. Mladen dojavljuje Vojku:
- Ba idu prema nama. Ravno na nau kulu.
Onaj gore ui na stiai. a ovai J t l K, stojei na panju, pomno
slua i proviruje kroz upljinu Najposlije gurne glavu kroz rupu. U
grmlju zapazi dvije glave jahaa Kroz gusto granje spustila se
sunana zraka i douljala do njegova lica io K /li n u K k i > /
rupu u elji da to bolje uoi provalnike u Paklenom lugu.
Nekoliko povika dopre do njegova uha iz najblie blizine. Mladen
odozgo dojavi drugu
- Neka ena. Prava pravca t a ena.
Jo vie gurne Vojko ela\ u kroz rupu i eka. U visokom grmlju spazi
glavu jahaice koja se probija visokom travom i ikarom. I jae
upravo prema njemu.
- Nala leput to smoga mi probili kroz ikaru do stabla r* upozori
Vojko Mladena
Mladi opa/i kako se ena okrenula, ali samo naas, a onda upravlja
konja ravno prema stablu. U licu joj se razabire neizvjesnost, strah.
Neprestano gleda amo-tamokao da se K J-kako e i/ii, jer joj je
stablo na putu. Vojko prieka da se priblii pa onda vikne iz rupe:
- Stanite!
Ljepotica trgne uzde i krikne. Vojku je jasno: jahaica ga se
prestraila kao sablasti. On je nastoji umiriti.
- Ne bojte se, prijatelj sam, sakrit u vas.

Bez odgovora bulji u glavu to sablasno viri kroz uplje deblo.

Napokon djevoika progovori:
- Nita ne razumijem. Moda govorite latinski? Po vaem licu sudei,
nije iskljueno da ste plemi.
Mladii sezaude Djevojka govori savreno latinski, a ne razumije
njihovu hrvatsku rije to to znai?
Vojko odmah odun\oii latinski:
- Vi dakle, niste odavde i ne bjeite pred nekim plemiem?
- Ne nisam odavde, inae ne bih zalutala u tu strahovitu umu.
335

<--*__ A tko ide s vama? " "."""
- Moja pratnja, ali oni nisu tako hrabri kao ja, neprestano n
zaustavljaju i zovu natrag. Mislim daje bolje proslijediti put jer
vraati i
nikad nije sretno.
- To je iva istina, plemenita gospoice, nalutali ste na nas, a toj
srea.
Vojko povue glavu u stablo, popne se gore pa side sa stabla, prisu
blie i zapita djevojku:
- Sto traite u ovom kraju?
Ona promatra lijepog, mladog ovjeka i smijei se:
- Ne biste mi vjerovali otkud dolazim, a jo manje zbog ega.
- Recite, vjerovao ili ne. Ona se obazre umom, odakle se uje
dozivanje: 1 - Vidite, to mene zovu, sigurno su uvjereni da me je
progutala Suma.
momci.
- Recite nam tko je sve u vaoj pratnji pa emo ih dozvati. Moja se
pratnja sastoji od mojeg bratia, a ostali su njegovi
- Ali kako se zovu i tko je va brati?
- Bez njegove privole ne mogu vam nita kazati, nego dopustite da vas
je neto upitam: gdje je ovdje grad Lukavac?
To ih pitanje iznenadi, a Vojko preuzme zadau da joj odgovara:
- Odavde u Lukavac nije lako doi jer biste morali prodrijeti umom
koja je tako gusta da se ne moe nikako konjem, a jedini pjeaci koji
znadu put to smo nas dvojica.
- Prema tome, morala bih sii s konja i pjeaiti? To bi bilo
strahovito.
Ljepotica upre neto kose crne oi u Vojka, a onda u Mladena.
Zavodljiv smijeak zatitra joj na usnama:
- Hoete li mi pomoi ako vas zamolim? Zakimala je glavom i ponovo se
osmjehnula, ali onda skupi cr obrve i zabrinuto se stade ogledavati.
Najposlije vikne u umu:
- Skrenite desno, pa opet desno. Nala sam neke ljude.
- Mladene! Ona govori pravim talijanskim jezikom.

- A ti si tome jeziku vjet, moe lako s njim govoriti. -;"- Ne. zatajit u da ujem to e razgovarati s bratiem. Povedimo je
k njemu.
- Najprije moramo znati kome pomaemo. &&*
Vojko uhvati njenog konja, a Mladen daje znakove zvidukom da uputi
bratia kojim smjerom ima krenuti.
Brzo su se nali usred gustog grmlja. Vojko i Mladen promatraju
strance iji su konji krvavi od trnja.
Prvi je stigao jaha, obrastao kratkom kovravom bradom. Lice mu je
crnoputno. oi blistave male i crne. prodirljive i strastvene. Odmah
je zapitao ljepoticu:
- Tko su ti ljudi to vode tvojeg konja?
- Ne znam. Nala sam ih. bili su skriveni u upljem deblu, nee <
mi pokau put iz ove ume. . ,
336

_ Vidi kamo si nas zavukla u svojoj nestrpljivosti.
Nisam htjela da nas iz dvorca opaze prije nego to stignemo na opkope
Ovi ljikli mogli bi nas dovesti u dvorac pod kakvom dobrom i/likom.
oito su domai. Govore dobro latinski, pa moe s njima ugovoriti
cijenu
Vojko poimu slua razgovor, ali i dalje taji da razumije.
im su se njih dvoje sporazumjeli, ponudi bradati stranac Vojku:
_ Platit u \ ;mi eieHi venecijanskih cekina ako nas spretno i
lukavo pro\edete u sam Lukavac.
-- Ne /nam koga vodim.
- Recite da sam putujui vitez koji za jednu no trai konak u
(hordi.
- Danas go r ^me, vie ne moemo stii onamo pa da mi izbrojite sto
\eneci.janskih cekina. Morate prenoiti u ovoj umi. Ljepotica se
prestrai.
- Mi \as moemo povesti u jedan stari dvorac, gospodar je vrlo
prijazan ovjek, uvijek prima putujue vitezove koji su mnogo
vidjeli, /nadu mnogo pnr cdat o svemu to se dogaa u svijetu. Vi
sigurno /nate: putujui \iuv"\i u\mA M.u.Uhn doi.i Moj gospodar
uvijek ih rado ukonauje.
tako dakle, vi ste u slubi nekog plemia, a to je moda njegova
uma?
Sasvim kako rekoste, samo to sam i ja plemi, kao i ovaj moj roak.
Poli smo u lov na veprove i smjestili se tamo u ono uplje stablo.
Ali mjesto veprova, zalutali su u umu ljudi. Ako elite, povest emo
vas, samo se po sebi razumije bez ikakve naplate.
Bradati mladi ialiac spui a/u ni iju ;cc- lepiikum i odlui da
prihvate:
Kad bi nas taj prevario i htio orobiti, imam dovoljno svojih

momaka i oru/ja, dakle, nema straha - umiruje crnoputi jaha

djevojku.
Smjesta j^e Vojko i Mladen odlue da izvedu strance iz ume.
Poli su PUK n kojim su vjeto probili itave hodnike izmeu grmlja i
trnja.
to su dalje prolazili, to se grmlje sve vie prorjedivalo.
U jednom zaklonitu ispod gustih kroanja mladi se plemii zaustave.,
Stranci su se malo zabrinuli i Vojko razabere da je mukarac pozvao
djevojku da bude oprezna. Kad su vidjeli da su \ niko i Mladen i/ 4;
Ion ila f veli dva konja, osedlana lijepom ormom, odmah se umirie.
Sedlo i orma doista dokazuju da su plemii veli ona. - Moemo se.
dakle, pouzdati
Plemii su u/jahah i vodili strance puteljkom kroz umu. Sad su ve
mogli krenuti Jjfzim kasom.
Nakon dugog vrludanja raznim stazicama, Vojko ih zaustavi:
Obavijestit u najprije svojeg gospodara o vaem dolasku da mi
dopusti uvesti vas u dvorac.
- Razumije se - odvrati spremno mukarac i odlui priekati.
Vojko osla \ i VI !;u i, i, - rii IM . ,i t1 n pnniui i /a ma" o se
IZIHIPI u umi
337
Naao K svog oca u dvoritu kako promatra vjebe Sto ih Jelenko
1RDASA rili


izvodi sa svojim drugovima. Spazivi sina, nemilo se zaudi i smjesta
mu ide u susret, uvjeren da mu nosi vane vijesti.
Ispriao je svojem ocu kako je sreo neke strance i Sto su onimeusobno govorili na talijanskom jeziku.
Otac pomno slua dok mu sin razlae:
- I tako sam mislio da nee biti loe ako vam dovedem strance koji
kane prodrijeti u Lukavac kao neki putujui vitezovi. Odmah mije palo
na um ne bih li ja mogao s njima u Lukavac kako bih mogao saznati Sto
se tamo radi.
- Vrlo si dobro uinio, sine. Odmah u s tobom da vidim tko su i to
su. Bismo li se mogli s njima sloiti da dopremo u Brandenburgov
dvorac.
Stranci su se zaudili kad je Vojko brzo doao u pratnji odlinog
gospodina prosijede brade, plemenitih crta lica, u plemikoj odori,
na lijepom vrancu i bogato ureenom sedlu.
itava Davorova pojava pobudi njihovo povjerenje i dopadnost. I
djevojka i njen pratilac upustili su se s njim najljubaznije u
razgovor.
- Mladi plemi rekao mi je malo prije da biste, kao putujui vitez,
eljeli ui u Lukavac. Na alost, ne bi vas mogao odvesti u kneevski

dvorac jer sam u neprijateljskom odnosu s knezom - naglasi Davor kako

bi strance naveo na jo veu povjerljivost.
I doista, ta izjava vidno obraduje i mukarca i enu.
- Uistinu ste u neprijateljskom odnosu?
- Nepomirljivi smo neprijatelji. Kad bi saznao da ste bili pod mojim
krovom, zacijelo vas ne bi ljubazno primio ni dopustio vam da
ostanete u dvorcu ni jedan jedini dan.
Djevojka pogleda bratia pa mu veli talijanski:
- Ovaj susret prava je srea za nas. Neprijatelj Lukavca dobro nam je
doao.
- A ne moe se nikako predmijevati da ne govori istinu. Davor
razumije svaku rije i smjesta se uplete:
- Kad vam moje neprijateljstvo s knezom ne bi bilo neprilino, rado.
bih vam pruio gostoljubivost u mojem skromnom dvorcu, ali ovako po
svoj prilici nee biti shodno.
- Mislim: bilo bi pametno da se povjerimo ovom mladiu - veli opet
mukarac djevojci, ne odgovarajui na Davorove rijei.
- Da, to emo uiniti.
- Plemeniti gospodine, oprostite to smo se morali sporazumjeti prije
nego to vam saopim odluku. Htio bih s vama razgovarati nasamu.
Davor spremno prihvati ponudu i povede strance dalje od ostalih.
Zaustavili su konje.
Pristali mladi mukarac, s crnom kovravom bradom i crnoputim licem,
pogledava Davoru u oi, ne bi li naao dokaza je li shodno da mu se
povjeri. Oito je stekao povjerenje jer odmah zapone:
- Po naim odijelima vidite da nismo odavde, a niti sa sjevera.
- To sam odmah primijetio, samo ne znam iz koje biste zemlje mogli
doi.
.t*
- Stigli smo s juga, iz Italije.
- Daleko je to. Oito ovdje traite neke prijatelje?
338

- Naprotiv, neprijatelje koji su okrali nekoga iz nae obitelji.
- Zar razboj tuas
- Kraljevski razbojnici i-takvi koji nose velikake grbove.
- Vjerojatno to nije u ovoj zemlji.
_ Kraa se dogodila u hramu zakona na kraljevskom dvoru i na
elu uprave kraljevstva
- Naravno - usklikne Davor. - Na vlasti uvijek imade spilja u
kojima se skupljaju pljakaM da robe i pijaL nu Tosmo mi i ovdje
osjetili. Odgovor naroCito produbljuje povjerenje i on s pravom
radou
nastavlja razgovor. Svijetlei m cei ina pndruVuje sci dicvoika MCIIU
su>]e

nasla saveznika
- Bilo je to. gospodine, ve davno. Moda biste i vi neto znali o
tome. Kad je umio kralj Matija, ostavio je udovu Beatricu aragonsku,
napuljsku princezu.
- Kako ne bih znao, mi smo sve to doivjeli. Stranac pripovijeda bez
oklijevanja:
- Ugarski velikai izabrali su za kralja Vladislava Jagelovia. ali
nisu imali novaca za i/bore Nitko od njih nije htio otvonti svoje
monje i tada su se domislili podloj prevari. Izaslanstvo velikaa
otilo je udovi Beatrici i predloilo joj neka dade no\ac za Viaiev
i/boi l}-] : d KL a oni joj se obavezuju asnom rijei, ak i
pismom, da ex Vladislava izabrati za kralja, pod uvjetom, da zaprosi
njenu ruku. Tako e ona biti kraljica u ovom kraljevstvu. Bea trica
je znala da joj je jedino o\ a KM mOLUKv ustati na prijestolju, pa je
pnh\atila. ali i zatraila od njih prije svega jamstvo, naime, da je
budui kralj odmah zaprosi Nekoliko dana nakon toga oni su doli i
zaprosili njezinu ruku u ime kralja V. nj l ima Mupiii na priieMulic
Sve je bilo ugovoreno, a Beatrica im isplati ogromnu svotu novaca,
polovicu svoga imetka i pi uvede kraljev izK >; Duti IM K on u "ja
tclm je mukom obavljeno vjenanje.
- U kraljiinu stanu u Budimu, vrlo tajno.
- Da - vikne stranac - jer su oni prikazali stvar kao da te
vjenanje mora odrali u tajnosti zboti "k rali cvili obaveza,
drugdje, l doista.. vjenao ih je biskup Baka. Kralj je jo iste
veeri, odmah nakon vjenanja, pobjegao da bi ka^uije m<jLao
ra^ViLlUti obdvczu fei brak samo pred oltarom nema vrijednosti. Ali
"kad je kralju opet trebalo novaca, doao je kraljici i s njom OMUO
tri daiui tri nou u Kum odajama, naoigled svojih dvorana. A ipak je
kasnije, kad gaje Beatrica tuila sudu. ustvrdio da nikad nije bio
mu kraljici i tako su je prognali iz zemlje.
Davor ivo potvrdi
- Sve mi je to d. i i poznato, kao i to, da joj nikad nisu vratili
miraz, a ni onaj novac koji su od nje iznudili pod uvjetom vjenanja.
- Da. gospodine A sada je kraljica mrtva. Dugo je vodila parnicu s
kraljem Vladislavorrj da prizna svoj brak s njom. Meutim, papa
Aleksandar Borgia iznenada je pristao na stranu kralja Vladislava -i
Pravovaljani brak proglasu nevaljanim.
- A to sada - upita Davor, nestrpljivo oekujui da sazna tko je
la.l stranac.
339

I
- Kad je Beatrica umrla, ostavila je u nasljedstvo svojem
neaku kardinalu Hipolitu, sinu vojvode DEste, i svojoj najmlaoj
polusestri Olivi, ostavtinu, svu onu svotu stoje ona traila od

kralja i od maarskih dravnika i sad nasljednici trae isplatu.

- S potpunim pravom i trebali bi najotrije nastupiti i zatraiti
pomo od njemakog cara Maksimilijana i austrijskog nadvojvode
Ferdinanda da ih pomogne u trabini. Trebali bi traiti pomo u
drugim dravama Italije.
- Da, plemeniti gospodine, oni su to uinili i svi su pokuavali
svojim zagovorom batinicima pribaviti njihovo pravo, ali uzalud.
Maarski dravnici i kralj Vladislav nee ni da uju o tome. Kralj
nije htio primiti njihove poslanike ni odgovoriti na njihova pisma.
Nasljednici su se potuili i u Rimu neka bi poruio maarskoj
gospodi, naroito kralju, da prevaru isprave i vrate uzajmljeni
novac.
- Sigurno je sve ostalo bez ikakva uspjeha?
- Vrlo dobro poznajete tu gospodu. A sada dolazi najglavnije. Poto
nasljednici nikako nisu mogli postii isplatu tog sramotnog duga,
poslali su kralju i gospodi jedan prijedlog.
Davor slua i sve pomnije promatra strance.
- Predloili su ovo: ako kralj i drava ne mogu isplatiti uzajmljeni
novac, neka kralj Vladislav, koji je sada udovac, uzme za enu
princezu Olivu, batinicu pokojne Beatrice. Ona e donijeti i miraz,
a kralj i njegovi dravnici ne moraju isplatiti dug i time e oprati
sa svojeg obraza sramotu, a dobit e jo povrh toga mladu i lijepu
kraljicu s mirazom.
to je na to odgovorio kralj Vladislav?
Odbio je prijedlog, a nije htio ni da primi bratia princeze Olive,
Hipolita koji je doao lino u Budim da tamo s kraljem sve ugovori.
- Mogli su to doista sve prihvatiti - veli Davor - barem bi oprali sa
svog obraza sramotu koju e im zabiljeiti svaki poten ovjek u
daleka pokoljenja.
Vidim, gospodine, pravedni ste i poteni kad tako govorite i niste
odvie skloni Budimu? (ui-j:
- Ni Budimu, ni Lukavcu., , ;K:.I"->
- To nas vee, gospodine -r-i veli stranac. ,;,,,,,,,,<*
- Lako je dvojici sklopiti savez kad im nasuprot stoji jedan
neprijatelj - odluno naglasi Davor. ><
- Tako je. Oito se mogu pouzdati u vas, gospodine? - Veselilo bi
me kad bih batinicima Beatrice mogao pruiti pomo na tetu mojih
dumana.
- Onda nema vie smisla da tajim. Nas smo dvoje glavom batinici. Ja
sam sin vojvode DEste, a ovo je moja sestrina, najmlaa sestra
kraljice Beatrice, princeza Oliva.
Gotovo bi Davor kliknuo od radosti, ali se priinja kao daje ispunjen
samo potovanjem prema tako visokim linostima.
- Velika mi je ast to vas mogu oboje pozdraviti i pruiti vam
pomo. Vi ste isprva rekli da elite u dvorac kraljevskog neaka

Brandenburga. Oito se nadate da ete preko njega lake prodrijeti

dcj ,
kralja u Budim? m

- Kralj se nalazi u Lukavcu. .. , M( .
, ,, ,,
- Nije mogue, gospodine? ^ >
- Da. on je ovdje. Pobjegao je pred nama.
- Kralj je ftoleijiv, otkud bi se dao na tako veliki put?
_ Bili smo oboje u Hiiilimu. kuko ^im prije rebm. n nastojanju da
doemo do njega ili do odluujue gospode. Nitko nas nije htio
primiti. Preko naih dobro plaenih uhoda saznali smo da je kralj
pobjegao iz Budima zbog nas Kancelar Baka poslao ga je u Peuh. Na
pola puta skrene Vladislav iznenada na inu /mm Mim njegov je cilj
Brandenburg i smjesta smo krenuli za njim. Stigli smo ovamo, svoju
smo veliku pratnju ostavili dobro tkrivenu i poli u ovaj kraj s
nekoliko momaka. Namjeravali smo umnm se dm i-rau J t < K r^/c\. ^
ii \ > i i/, ii,i \:i ri n ULI vitez uem pod kneevski krov.
Znam, zacijelo, da se kralj nalazi tamo.
Vijest o kraljc u boravku u Lukavcu silno iznenadi Davora.
- Snebivani s L- Oito je kralj htio ostati u tajnosti da se ljudi
ovog kraja ne bi doli potuiti na haraenje kneevskih slubenika.
- Samo zboy nas dvoje se ne odaje - tvrdi Hipolit.
- Svakako je \ i u vano da se nalazi u dvorcu. To emo
iskoristiti.
- Menije sam* Ji toua dn mi PI iimLinck1 pi > ><.lnjeli pi eVo
opkopa u dvorac.
- Budui da isto elim i ja, lako emo se sloiti.
- AH kako9
To se ne da zamisliti ovakr napreac sjedei u sedlu. Ponajprije,
nudim svoju gostoljubivost u ovom Minskom duircu koji nlfeudoban,
ali za ovakve pothvate vrlo shodan.
Primam, gospodine vau ponudu.
- Onda molim slijedite mene i moja dva plemia. "
-- Pouzdajem se u vas. " "* "" "
Davor pozove Vojka i Mladena pa im veli hrvatskim jezikom.
Zasluujete moju pohvalu. Ovo dvoje dolazi nam kao narueno.
Mladena poalje naprijed da obavijesti Jelenka, dok Vojko prati
princezu Olivu, a Davor Hipolita i krenue sa est momaka u zabitni
dvorac u zaleu Paklenog luga. .:~r* i
S neprijatnim osjeajem pogledala je Jasenka stranu crnomanjastu
ljepoticu u jahaem puielu i l;!-,ilnp rruskarca puste crne l->i
ade i \ativni1i pogleda. Ali na elju svojeg zatitnika Davora
primila se brzo posla da strane putnike podvori jelom i piem i
iskae im svu panju.

U blago\ ;iomci i n je ponudila okrepu i kao domaica vrtjela se oko

njih. Onda ih prepusti Jelenku i Davoru i uputi se u kuhinju. Tu su
ve sjedili Vojko i Mladen, ekajui da im lijepa gospodarica dade
neto zaloiti.
Djevojka ih pogleda ivim tamnim oima i, prekrstivi ruke na Prsima,
zapone oponaati zrelu domaicu:
Mlada bi gospoda htjela jesti? Ba ste zasluili. to ste danas
radili? Klatite se cijeli dan. I prolu no niste bili u dvorcu. Tko
ne radi, ne

341


treba jesti. Gle, ti njih. Evo vam kruha da ba ne poginete - veli
ona J
odree im ga. l
- Bilo bi vam drago da ne morate viSe voditi brigu o meni? - veli
Vojko.
- Tako je. Da niste ovdje, ne biste mi mogli dovoditi strance. Ona
ljepotica nije vina jesti iz zdjele, t - Ne svia vam se? - pita
Vojko. ; - Da su joj oi usta. progutala bi gospodu. Naroito
gleda Jelenka.
- Odabrala je najljepeg medu nama.
- I jest tako - naglasi neobino otro Jasenka, dok ree butinu i
dijeli im.
- Neka vam bude i malo mesa. A to sad? Ovdje ne moete jesti. Ovo
nije blagovaonica. Ne smetajte domaici
- Niste vie ljubazni s nama. Jasenka - poniznim e glasom Vojko.
- Ona tamo bit e ljubaznija. Idite da vidimo kako ete zabavljati
stranu ljepoticu. Idite. to ekate? Ljepotica se ve dosauje. Moram
nositi kolae kako ne bi mislili da je u nas krta domaica.
I otili su opet u blagovaonicu. Tu sjede Davor, Jelenko, Cvjetko
imuni, Darko Mrnjavi i Velislav Arbanasi koji sainjavaju
Davorovo vijee.
Jasenka ulazi u blagovaonicu, drei ponosno lijepu glavu. Nosi
kolaa. Gizdava na svoje djelo, odrezala je obilno i ponudi strance.
Vojvoda Hipolit neprestano trai mlaahnu domaicu as ovo, as ono.
kako bi naao uzroka gledati u lijepe tamne oi. Pogledi su mu odvie
dugi i svjetlucavi, a da ih ne bi zapaali mladi ljudi oko njega.
Samo Jasenka to ne opaa. Zaokupljena je promatranjem napuljske
ljepotice. Njene velike junjake oi pune su sjaja, a umije njima
prevrtati tako divnom vjetinom da se mukarci oko stola uznemiruju.
im je dola, opazila je Jasenka da ljepotica ivo promatra imunia
i Arbanasia. Ali odmah zatim njena panja skrene k Jelenku. A sada
neprestano navraa zamamne poglede k njemu. Ali odmah prekine

promatranje kad su u sobu uli Mladen i Vojko. Jasenki nije izbjeglo

da Oliva ne puta s oka njezina brata, a kraj toga jo dospije
znaajno pogledavati dvojicu nerazdruivih prijatelja, Vojka i
Mladena. Sama ne zna svia joj se vie Mladen ili Vojko. ili moda
imuni. ili Arbanasi, ili Mrnjavi.
"Nijedan se ne moe potuiti da ga zapostavlja" - veli Jasenka u
sebi.
Stranci su se najeli i napili, a Davor zamoli Jasenku: - Odvedi
princezu u svoju sobu. Jasenka, neka se odmori. Mi moramo vijeati.
Mlada princeza nije bila obradovana tom odredbom. Ipak se u
Jasenkinoj sobi osjeala vrlo ugodno. Soba pokazuje da su joj
gospodari bili .otmjeni. O tom svjedoe ukraeni zidovi, dobar leaj,
ormari i dva naslonjaa.
Ljepotica se snalazi kao da je kod kue. skine haljinu i odmah legne
pa pone prijazno govoriti:

_ Pristala su ova gospoda o\ d ic. Osobito mi se svia onaj ije su
oi sline vaim \rago1ji>tim To vam je brat?
Sve ispituje princeza s najveim zanimanjem. Nita je drugo ne
zanima, osim plemia.
- Pravo je udo koliko imate ovdje na okupu mladia. Ba u se divno
zabavljati. Zar ne. mala ljepotice, neete bili ljubomorni na mene?
- Nemam na koga biti ljubomorna.
- Kako, Ne ljubite nikoga? Zapravo, teko vam se odluiti u tolikom
mnotvu pristalih mladia, a ipak netko e biti. Ne rumenite se. Onda
mogu odahraii po svojoj volji?
- Sasvim tako.
- Znate H kakva srea eka onoga koga odaberem?
- Zacijelo velika srea biti ljubljen od takve ljepotice koja
e
sigurno biti i doh::i.
Mala noja gospoice, kod mene ne vrijedi dobrota. Samo od siromanih
djevojaka trai se dobrota.Mi. visokog roda. moramo biti najprije
vrlo lijepe, onda vrlo uene, nanbra/ene. moramo poznati naizust
Cicerona. Virgila, moramo poznati Platona i druge filozofe, onda
moramo /nati mnogo i lijepo w\ onu., dodue to se u a/i i ud
mukaiea. ali ena odlinog roda ne moe vrijediti ako ne zna
prosipati duhovite rijei. Najposlije dola/i bogatstvo. Duhovita ena
je ures muevljeva dvora, a bogata mo/e biti i trgovaka ki. Dakle,
ne traite od mene dobrote. Ja sam puna duha, uenost!, /nam
plivati,, maevali se. bacati loptu, otmjeno
se vladati, diskretno oijukati, pjevati, svirati, sve to je vano
za mukarce.
Jasenka slua i ne veli nita, a ljepotica opet skrene razgovor: .
Rekla sam: velika srea eka onoga kojeg odaberem, jer sam ja vaa

budua kraljica.
Isprva Jasenka misli da se strana djevojka samo ali i hvali. Ipak
joj mora vjerovati kad joj ona ispripovjedi sve to je njen brati
ispriao Oavoru Antolkovicu
Dakle sad znate, mlada gospoice, bit u vaa kraljica i svakoga eka
moja mi loi tko mi omili.
Neprijatan osjeaj obuzme Jasenkinu duu. Ona e biti kraljica? Mora.
dakle ugaati njenim hirovima. Mora joj dati svoju sobu, sve najbolje
mora biti njoj. To se razumije samo po sebi. Ona je princeza, budua
kraljica Sve to Jasenka shvaa, ipak nije obradovana njenom pojavom u
dvoieiL ne zna ni sama zbog ega.
Princeza Oliva promotri Jasenku i pita:
- Moja vas prisutnost suvie ne veseli? Dakle imate nekoga za koga se
bojite1 Rec:te otvot eno ko|i t e ud vaih pristalih miauu ,1 vas
ui a hi a niV. Ako mi to kaete, prisiem: neu baciti oko na nj.
No, dakle, tko je taj pravi?
Imam samo brata u ovom dvorcu. Nijedan drugi ne pobuuje moje
/animanu
Onda je izbor slobodan. Najvie mi se svia. ali neu jo izrei.

342


elim da on to sam opazi. Uvijek ena mora baciti pogled na najblieg
susjeda, onome koji joj se svia da probudi ljubav u onome kojeg
odabere.
Jo je dugo tumaila, a onda usne.
Jasenka tiho izlazi iz sobe i eka da mukarci svre vijeanje.
Napokon se na trijemu pojave mladi plemii.
- Kad e ovi odlinici otii? - upita ona svojeg brata.
- Mora se strpiti, sestrice, trebamo ih u nae svrhe, oni e pomoi
rjama. Zato si tako nezadovoljna?
- Ova princeza postat e kraljica? ,
- Ako kralj pristane na pogodbu. lw, to viSc zanima nju nego
- *V *i$mene.
- Ba joj se svia. Uvijek te gledala.
- Svi joj se sviamo jednako, svima je dobacivala poglede.
- Ona veli: gledaj uvijek najblieg susjeda, onoga kojeg eli
osvojiti.
- Prema tome, nisam ja odaoranik ako je mene gledala. Tko je
samo bio uza me?
- Uza te nitko, ali iza tvojih leda stajali su imuni i Arbanasi i
ona dvojica naih vitezova - plavi i smei.
- Mladen i Vojko. Susreli su se s njom u Paklenom lugu. Ne znai lip

to veliku sreu?
- Meni je svejedno, bude li to za njih srea ili ne. v
- Neto se stalno ljuti na ta dva mladia, a jedan je bolji od,
drugoga.
- Uvijek se vuku oko mene kao kuna psetanca.*
- Ve sam odredio obojici da te puste na miru, ali doskora ti nee
smetati. Odreena im je teka zadaa. (
1 - Kakva teka zadaa?
- Poslat u ih s princezom i Hipolitom na vrlo opasan pothvat. *
- Uistinu? A to e biti. Valjda smijem uti. Hoe li nai s njima?.
imuni, Arbanasi i Mrnjavi? Reci mi ve jednom. ;
Jo prije nego bi odgovorio, dolaze drugi.
Iz blagovaonice izlaze Vojko, Mladen i ostali plemii. Odmah
zapoinju razgovor o lijepoj Olivi. ^ ,,.:. V fi ^
- Momci, pazite na svoja srca-^pomeaff.i^ Jelenko, .}.
Vojko se nasmije i odgovori: , v
.,; ,,wr
- avolske su joj, oi, ne da se porei.
- Gle, gle, Vojka je ve kresnula iskra? - nasmije se Jelenko. tebe
i Mladena odabrao je voda da idete s njime. Pazite se.
- Spoitava meni, a nikoga nije toliko gledala kao tebe. 7{,
- Onda znai da je odabrala jednoga od vai ^
Jasenki nije nikako s voljom taj razgovor i bez rijefcf izlazi. Oni
je
dozivaju, ali ona se ne osvre. ..V s
Obuzima je osjeaj nevoljkosti. Strana ljepotica ulijevt u njenu
duu
neto teko. ini joj se da njezinim dolaskom neto gubi. Ne zna to,
ali1
obuzima je sjeta i turobnost. - ; _, ;;^; .v "^ r
i: 3

OBLACI NAD SAVOM
Na obali Save eka Tom i Ma \ a Kuevi splav koja dolazi uz rijeku.
S njom je sestra, odlina -gospoda s Grica. Dopratila je kolima s
grike tvrave Tomislavu na po\ rai V u u Tm > j u >.j,. Gospoda
Kuevizagleda se preko Save na drugu obalu, u daleku ravninu. Lice
joj izraava brigu.
Sestra je kori:
-- Koliko sam se namuila u n k s.ana r i/rala i/ gKi\c M i , a
sad opet
nema mira.
Nisam fcriva to me snalaze bojazni da je kakvo zlo.
- Najveeg zlo bilo da su.Jelenko ili Jasenka bolesni, ali momak
\eli da su zdara\i

Ako su zdi a\ i, zato Jelenko nije doao sa sestrom? Svakog puta kad
sam otila k tebi. doao K- -, Jasenki mi /ajednu na -.u me >
praiia kui.
Ovo bi moglo i mene uznemiriti kad ne bih znala da ih /.uh/a\a
poliski posao A nisu h uvijek dolazili k meni ujesen kad je ve
obavljena berba? Onda je lako bilo i djeci dolaziti u grad. Ako sad
nisu doli sami, poslali su momka i sve je kako treba.
Zato moram tako hitno kui ako je sve kako treba?
Moma i je rekao: Jasenki treba majina zatita jer tvoj sin ima
\oditi borbe protiv Lukavana.
- Eno. ve dolazi splav. ..Y
- Usko 11 e biti kod kue i sve e uti i vidjeti -dovri sestra
razgovor.
Samo da sto prije budem kod kue, da ih vidim zdrave i ive.
Obje su plemkinje suilc a Mi/inu moMa preko kojeg K usevicka nu n ,
na splav. S njima je nekoliku liud IV/nai-a staru turopoljsku
plemkinju i svaki s poitanjem staricu puta naprijed.
Sestre su se /ai:raK p< nul . pa onda Tomislava krene mostom na
splav. S njome su sluavka i momak. Nose prtljagu.
Poto su se i drugi ukrcali, Tomislava mahne sestri i brod krene.
iroko se razlijeva korito Save, tvorei u svom toku veliki otok, a
pored njega, nekoliko manjih otoia, bujnih i zelenih.
Splav je krenula pokraj otoka i razotkrila pred njenim oima svu
daleku Zagrebaku goni. NJ vrh ogranka odrazuju se kule Medvedgrada,
a daleko dolje bijele se /idme /agicnakc u rda \ e. Kule i tornjeve
zasjenilo je oblano nebo. l Kueviki je u dui oblano. Misli joj
lutaju ravnicom ko kviea i dvoraca turopoljskih stanovnika gdje u
sjeni/drvea miruje njezin dvorac. U/alud SCMVIIO umiii\anv l dui
juinemn n: L , -.a--! \u; as je obuzima sjeta. as strah. Sama ne
zna to zapravo okruuje gusta ivica, vonjaci i daleke ume neto
eka pa je ta daljina uznemiruje, l ti oblaci io s juga plaze prema
sjeveru nose u sebi neke mrane slutnje u kojima ona nasluuje
neizvjesne uzroke svojem nemiru i strahu.
Splav je krenula pokraj potoka i razotkrila pred njenim oima svu
daleku turopol MI m Uvijek se raduje kad se vraa u ravnicu plodnih
polja gdje je ni dom. Uvijek je proivljavala na putu kui radost
Povratka. Zato sada taj nemir? , ,

344
345



Do nje dopre smijeh katelana Luia. Dobacio je nekoliko rijei
prezira staroj gospodi, pa onda odredio da je smjesta odvedu na kola.

_ Ostavite me. Sama u ii kamo me god vodite. Ne treba me vui.

ne bojim seja nikoga
-- Ve e se ti svija u u stnui vi suijm n u ..ma - dobaci joj
Lui.
- Vidjet emo tko e se i gdje savijati kad se pravednost probudi i
sjedne tebi za siju
Neho zagrmi i pomno se SPIcma oiuui, Kueviku su odveli na kola.
Sama se popela i sjela. Oko nje lukavaki momci na konjima.
Kola krenu Pomno promatra kamo je vode.
Isprva ne moe raa bi ali ivi sauni le<.\uj ceMj. MH! pu-ma l m
opol) u Stigavi do Kuritovca, opazi da kola skreu prema Lukavcu.
Nastoji prozrijeti sumornost sivog dana i razabrati pristanite. Nada
se daje ekaju Jelenko i Jasenka. Ali ne vidi nita. Ipak, neka su
kola tamo. Bit e, dakle, i oni dvoje. Splav se primie k obali.
Gospoda Kuevi ne vidi nikoga, ve samo neke okopljene momke kojima
ne posveuje nikakvu panju. S njima nema nikakve veze. Trai svoju
ker i sina, a nema nikoga. Od toga joj bude jo neprijatnjije u
dui. to to znai? I pogleda momka koji joj dri prtljagu:
- Rekao si da e me djeca ekati, ali ih ne vidim. Lagao si. Moj
sinje bolestan, a Jasenka ga njeguje?
- Ne znam nita. Radio sam na polju, kad je doao gospodarov
glasnik i naloio mi neka odmah krenem po vas u Zagreb jer gospodar
eli
da smjesta doete i preuzmete gospoicu Jasenku. On mora otii naj
Lukavane. To je sve to znam. 1
Isto je rekao kad je stigao u Zagreb. Svejedno, doznat e za satdva.Ona kola tamo oito ekaju nju. Ali gdje je pratnja? \
Splav je stigla. Momci skau na obalu, veu uad i sputaju most na
ledinu. Nekoliko momaka postavilo se pred most. Jedan glas je
uzviknuo:
- Nitko ne smije izii. Svi neka ostanu na svom mjestu. Dva
oklopljena momka pohitaju na splav ravno k Tomislavi Kuevi i uhvate
je za ruke.
- Jeste li poludjeli? to hoete?
- To e, babo, vidjeti i uti. Sad dri jezik za zubima ako nee da
ti zaepimo gubicu.
Uspravila se i pogledala oko sebe da vidi to sve to znai. Svi su se
ljudi prepali momaka koji su uperili na njih koplja dok su druga
dvojica
zgrabila Kueviku.
,,,. - Tko vas je poslao da vrijeate slobodnu plemkinju? ,"
- Vei gospodin od vas, katelan Lukavca. ^
,,;,. - Dakle Lukavani, crni davli? to oni imaju sa mnom?
- To e vam rei oni sami - odgovori jedan od momaka. ,. Sad joj

je bilo jasno otkud nemirna slutnja. i. J Sad zna zato nisu dola
njena djeca da je otprate kui. l okosi se na metaka: . - Crna
huljo, koliko su ti platili za izdaju?
Blijed i prestraen, momak muca:
- Nisu mi rekli da vas kane svezati, samo su mi zabranili kazali da
gospodar i Jasenka nisu u dvorcu jer bi vas to uplailo. Bog mi je
svjedok. Mislio sam da glasnik govori istinu jer je doao i rekao da
ga alje gospodar. to ja znam. Dunost mi je bila otii jer sam
mislio da je gospodar poslao po vas.
Ali njegove rijei padaju u vjetar to huji oko njega. Gospodaricu su
opkolili lukavaki momci, a s obale zapovijeda sam Lui. Ona se
okrene k njemu i prepozna ga:
- Draeniev katelan, ljuta guja stoje izdala svoje drugove, hor da
se osveti mojem sinu i hvata mene. Misli da e me slomiti. Znam i ja
to mije dunost. Neka se ne veseli. Kuevievi su spremni da uzdignu
glavu i trpe za svoje ine.

SVEGA IMA U HRVATSKOJ Dva dam boravi kralj Vladislav u
dvorcu svojeg neaka
Brandenburga, /ado\ol|M\o t: a pio/ima. Namiren o je m i av o
Izgladnjelo tijelo dobrim zalogajem i estitim vinom.
"Svega ima u t oj l li \aiskoj/a /cmilac. i mosniu" -kKe kralj."Tu
u ostati, odavde se ue miem."
U ovom dvorcu to ga je neak Brandenburg batinio po Bei
hrankopanki puni MI MO|M\; , /Hlan^ : i kakvo mu je doaravao
u Budimu samo san Tu ima vina to ari u grlu i ulijeva mu u krv
ivot.
Kralj se prepoi odio, Os|e.a| /;uluuii]st.\ a piuia/i nm. UJelom
R.ailuji
se ivotu. Osjea kao da je u zaralu uljanicu netko nalio ulja i
zapalio iak. Usplamsao je ognji ivota na davno ugaslom ognjitu.
Tome pridonosi i di:-c\ no u/lnuli.nie Vi i MU nosi (,,., i "l a
n. probudila
ga i/ sna.
Probudio se u njen m mukarac --a s\mi u. u a n a. Posljednji
plameci pale se u tamrlorn mukarcu. Gordana, strasna ljubav njegove
najmuevmje dobi, dolazi na horizont njegova ivota kao putujua
zvijezda to se na svojem putu opet pojavila i zablistala mu pred
oima tolikim sjajem da gubi vid.
Ne zamjeuje bolest u narueno f"e!o m U1 ;., -- oil . . n:, i
i_\ a--:,,. Nikad nije posjedovao gipkost di uph lim.li Prei su mu
namrli u batinu istroenu, mrtvu krv Ta se tromost probudila u ivot
kad je prvi put sreo Gordanu. Zatalasali su u njemu i krvi i duh.
Neodluna, bezbojna. bezlina dua primala je > >il liuhav. la^uid

u.iM i..\ i U1 <_;.. i" .. znaaj Tijelo i duh primali

su hranu od prisutnosti njene ljepote i uma i tada kad nije imao nade
da e je stei.
Danas mu seinida K-pono\o -\jmi.a vimi . ga vrati u one dane
kad se osietu iak e/1 ispunjen voljom i snagom. A sada, od asa kad
je Gordana prela prag blagovaonice i kad je ugledao rascvjetalu
ljepotu, osjea se kao da je stalno pripit. Razbuena mata stvara
lude snove, doara\ i ^lU i nade, sklada planove koje eli ostvariti.
Dva *d4na on sanja san mladog mukarca i kralja obdarena svim

ja u crvenom oklopu, pod vizirom vodio sam silu, jedini ovjek u
kojeg su
vjerovali. . "
- Dok te nisu otkrili. ,","! ;.*".? !>Tn
- Krivnju nosi samo lupeki Jelenko. ^ ,,,v,j ,4! ,"!
- Samo tvoja strast prema Vileni. *>-.*," #
Potkastelanova se glava pomoli na vratima i on se uulja u spim.
okrenue glave k njemu. ""
>>, - Ranjenik se osvijestio -javlja Pencingerov slubenik.
L".-. - Je li rimski pop
tamo? "*
.. - Nije, upravo je pozvan kralju.
Sva trojica pobrzaju u prizemnu sobu gdje lei Mladeni. Uza nj
sjedi stari lijenik.
Mutnim pogledom promatra ih Gordanin katelan. Barun Pencinger ga
oslovi:
- Vidite koliko se moete pouzdati u svoju gospodaricu. Ne ali ni
va ivot.
Tom uvredom kani barun pobuniti Mladenia protiv Gordane i otvoriti
mu usta da im kae ako zna to bi je moglo upropastiti.
- ekala je drugoga, a vama se grozila i odbila vas orujem.
Mutna magla zastire katelanove misli. Lutaju kao putnici nonom
tminom. Poznaju putove, a ipak ih ne vide i zaustavljaju se neodluno
plaho. Nemaju hrabrosti da podu naprijed-po toj tmini.
Zaustavljeno je Mladenievo sjeanje na ono to se dogodilo s njim.
Miruje mu mozak kao to miruje i tijelo. ije rijei razabire? Ne
shvaa misao? Preslabe su mu duhovne sile da bi razumio to govori
barun, a jo manje to kani. Ne shvaa ni onda kad ga poziva
Draeni:
- Ako neto znate, gospodine Mladeniu, stoje moe upropastiti
osvetite se za ovu muku koju ete jo prepaliti. Nije vrijedna vae
portvovnosti. Recite to znate, nita ne tajite. Osveta je najbolji
lijek protiv bolesti.
Uzalud mu biva trud, ovjek ne shvaa, a Draeni je uvjeren da
ovjek Gordanu taji i prodrma ga, tresui njegovim bolesnim ramenima.

Lijenik skoi u obranu:

- Ovakav postupak moe otvoriti ranu. Jo ne moe misliti kao zdravi
ljudi, ostavite ga dok ne ojaa.
- Dokle e to trajati?
- Nekoliko dana, moda jo tri-etiri.
l odoe iz bolesnikove sobe. Draeni opet nemirno koraa gore-dolje.
Sve neto pogledava na kulu:
- Jo uvijek nema traga Luiu? Dobro gledajte prema velikoj movari.
Nema nikoga? Jao njemu ako se vrati praznih ruku.
Mrko ide dolje. Ispod male vee drugog dvorita izlaze dvije
djevojke, nose velike lonce iz kojih se pui kuhana slanina. Jedna je
od njih Vilena. Nosi lonac kao da nikada nije nita drugo radila.
Opazila je biveg vjerenika, ali se uini kao da ga ne vidi. To ga
razbijesni i pohita za djevojkama:
- to vi prljavi sluinski crvi? Ne vidite tko je tu? Ne znate
pozdraviti? Smjesta se poklonite.

Vilena se sagne na poklon, a ona druga slijedi i odlaze preko
dvorita drugu siranu Oekivao je da e ona barem sad viknuti na
njega, oprijeti se, dobaciti mu uvredljivu rije. eli je izazvati da
bi mogao nad im razasuti bjesnilo kad ne snuic i/vr* ui n.uimienu
os\ci u duk mu je na putu rimski poslanik. Ali ona se pokorava drskp,
tvrdoglavo slua i ne prosvjeduje. Ta ustrajnost strahovito ga
izjeda, podstrekava, huka, potpaljuje elju da je baci u blato
propasti. I opet vikne zadjevojkairu.
- Ovamo vi, krpetine! to blejite? Ovamo?
Sad opazi Vilenine noge to vire ispod sluinske haljine:
- Otkad sluavke nose obui/ Smicsia neka skine obuu Ni bi li se
igrala gospoice. Dolje obuu.
Sluavka ispod oka gleda Vilenu pa onda odloi lonac i sagne se k
Vileninim nogama To raspali mladia, udarcem baci sluavku na zemlju
i
vikne:
Sama neka skine. Ne bi li dvorili sluavku?
I Vilena spusti lonac, sagne se i stade svlaiti cipele. I ve stoji
bosa.
Ta poslunost natjera mu krv u glavu i stade vikati nad njom:
ekaj, nee dugo prkositi Samo neka se vrate vojnici. Oekujem ih
jo danas, najkasnije sutra Priredit u im gozbu mladom piletinom.
Deset momaka pogostit u za nagradu to e mi dovesti svezanog
Kuevia. Da. njega. Cvilit e Lio pucu u d]iistimu jastreba. Dat
u te onima kojima pnstaje, sluinska keri.
Neprestano opetuje svoje prijetnje i nastoji ih izrei u to grdnijem
obliku. Vilena stoji, gleda u zemlju kao gluhonijema. Tvrda je njena
odluka prkosa Ponos joj ne da priznati koliko je poniava i postiuje

to pokoravanje u utnji, a enski joj instinkt kazuje koliko ga to

dranje razdire. Tada njime zavlada takvo bjesnilo da bi elio
udariti.
"Sve podnosi radije nego da bude moja. Mene prezire, gizdavo prezire
mene, Draenia. Ni rijei otpora. Prezirno uti."
ekaj samo, ve sutra odnijet e te davli pakleni, moji vojnici.
Kameni kip stoji pred njim, kip prezirne utnje, kad mu s tornja
javljaju strae:
- Plemenu, gospodine dolazi Stanislav.
To ime privue njegovu pozornost.
U pravi as. KOM mi vijesti da su uhvatili Kuevia - veselo usklikne
Draeni Vojnike koji ga vode eka ovdje estita veera. Na posao,
sluavko, dok te ne zovnem na gozbu.
I ostavlja djcvoike koje nose lonce nasuprot trijemu. Tamo Vilena
spusti teret. Naslonila se na /id. Njome prolaze srsi. Premda joj
Gordana obeava zatitu. Draeni se ipak jo grozi.
Snagom zdrave mladosti opre se djevojka omaglici.
Ispod vee Stanislav javlja Draeniu:
Za mojeg odsustva doklalio se juer u dvorac neki fratar i molio
milostinju, a pri tom ispitivao lugare o gospodarima dvorca U
Lukavcu, ma li knez kakvih ljubavnica., prijatelja, kojeta ga
zanimalo. Mislim da bi to mogao biti Kueviev uhoda! Nisu ga lugari
uhvatili?

351


Ni da im ree meso ne bi povjerovali da i fratar moe uhoditi 1
A kamo je otiao? ti
Rekoe da je krenuo prema Paklenom lugu. v
Opet taj Pakleni lug. Bit e da su tamo svi avli na okupu. n
Ve se dva dana spremate onamo, gospodine. Ne biste li daniii
otili? i
- Visoki gost iz Budima me spreava, ali sutra u zoru odjahat emo
nas dvojica sa est momaka. Otii emo, a da nitko nita ne zna. A
zatim idemo u Turopolje. Neka su moje ete spremne. Ponesite motke,
koplja i sjekire. Razbit emo krinje s poveljama. A Luiu jo nema
traga? Da ga putem nisu napali Turopoljci? Previe kasni.
- Nona kia pretvorila je ceste u blatne movare i zato kola vrlo
teko voze.
S kule zatrubi trublja. Obojica se prenue.

- Netko vaan dolazi kad se trublja javlja tri puta - prir Draeni.
Malo zatim straa s kule javlja:
- Glasnik s bojita nosi vane vijesti gospodinu Ferenciju.

- To je na ovjek - obraduje se Draeni pa hita u veu da doeka.

* * *
Toga dana, kod objeda, nitko se od budimskim eksponenata nije*
osjeao ugodno za kraljevskim stolom. I Pencinger i Ferenci i
Draeni jedva su skrivali mrzovolju to moraju sjediti zajedno sa
zarobljenicom koju je kralj posjeo sebi zdesna, a Stjepka slijeva.
Time su se Budimci osjetili poraenima. Nisu govorili niti se
upletali u razgovor. To je govorljivi Petar Pan i svojim dosjetkama
stalno nianio na njih.
- to mi je initi? Otkuda dovui takve ludorije kojima bih mogao
nasmijati vae dvorjane, kralju? Objesili su glavu kao pobijeni borci
na razorenim kulama. Zar su moda odvie tuni to ne mogu zaplakati
pod vjealima Petra Pana? Ali gospodo moja, ne alite to ne visim na
vjealima. Vladaoci drava poinili bi strahovite gluposti da nismo
tu mi, dvorske budale. Mi smo njihov mozak, njihova savjest. Kako
nemaju svojeg mozga, posuuju ga od nas, a jer nemaju nikada
savjesti, moramo im kapnuti po koju kapljicu savjesti u praznu zdjelu
njihovih dua.
Draeni osjeti izazov, posprdno se nasmije pa dobaci:
- Nestat e jednom i bez vjeala tih dvorskih budala, a onda e
pametni imati slobodne ruke.
- Varate se, gospodine Draeniu, dok bude dvorova i nasilja, nikada
nee nestati budala koji e sa svoga visokog mjesta voditi za nos
podanike drava. Samo to njihove budalatine nee biti tako vesele
kao to su budalatine dvorskih budala petnaestog stoljea.
Kralj ne slua razgovor. On uiva duom i tijelom. eludac mu se
asti peenjem, a oi gledanjem bujno rascvjetalih Gordaninih ramena.
Uho mu je stalno priklonjeno k njoj, zasladujui se tamnim tonom
njenog glasa i Ijupkou njenih rijei. Stjepko ivo sudjeluje u
razgovoru, a pridruuje mu se i markgrof Danijel koji nastoji
istaknuti svoje
352

uiskarake prednosti i svoj duh. Knez Brandenburg osjea da je
"^postavljen. Duevne sposobnosti ne doputaju mu da sudjeluje u
izgovoru koji vode naobraene umne glave kao to su Stjepko i
Gordana. .... .-,. ,- v L.
Ostali gosti nisu pnsumi. Marcelm ispad prve noi kraljeva boravka na
dvorcu igosao je rimski poslanik tako otro da je kralj barunicu
iskljuio iz drutva koje bi moglo sjesti uz stol s visokim i monim
ovjekom kao stoje rimski poslanik. Zapravo je to odredio jer Gordani
nije htio dati susjedu koja je one noi izazvala sablazan.
Nakon objeda zaeli k ran da Petar lan pje\a i s\ira l /eo je
da/balo sa icama i stao pjevati vesele doskoice, primijenivi ih na
prisutnu gospodu. To vrijeme iskoriuje kralj da razgovara s

Gordanom i tiho primijeti:

- uo sam, Gordana, da je va sin krasan i zdrav momak?
- Dobro su vas obaviiustili. \e1icanstvo \ istinu ie lijep. /dia\
ijak.
U oima mu se pojavi alost. Pred njim iskrsne slika kraljevskog
dvora u Budimu gdje visokim dvoranama koraa njegov sin Ljudevit
suhonjavi, krljavi djeak, mrzovoljan, zloban i tvrdoglav. Kralj
smatra da su tvrdoglavost i zloba jedina svojstva kojima se izraava
u tome djeaku muki spol Tijelo mu je strahovito mravo, a put lica
prozirno blijeda, oko oiju duboki n iinci aci pogled trom, pospan,
itavo tijelo nalikuje na krljav u djevojicu. Hoe li taj djeak
izdrati? Hoe li se razviti do pravog nasljednika prijestolja?
l duboko tidahne, gledajui Gordanu, i tiho primijeti:
Da ste me vi htjeli uzeti za mua, moj bi nasljednik bio zdravljak.
Ali jo nije sve i/gubljeno
Gordana opazi kako su mu < L; i To pobudi njenu panju. Kao da se
neka podmukla misao i (.idila pod njeyn\im naboumim elom. To je
ponuka da pozornije promatra njegove izjave pa naglasi:
Velianstvo veli da nije sve izgubljeno, a to znai da ae kanite
ostati udovac?
- Ni asa ne bih oklijevao siupiu pred oltar s novom kraljicom kad
bi rat s Turinom uinio udovicom vas, Gordana.
- Ne vjerujem, velianstvo, da bi nai mogli izgubiti boj. Nikako ne
Vjerujem.
- Glasnik )e donio pismo koiiin pi nateij tiospodma Verbecija javlja
da se bojna srea odvraa od bana Ben<la\ ia. a pona]\ie od ete
\oi\ ode Ilokoga i Damira hre/ovakoca Oni su dospjeli u vrlo opasnu
stupicu. Neprijatelj ih dri zatoene na nekoj uzvisini. Moraju tamo
izgladnjeli.
- udim se kako ie mogao sno szlasnik kad sam ula od kanonika da s
bojita ne moe biti otposlan glasnik dok ga ne poalje ban. Zar je
vijest od bana1
-- Verbeei ima svuda svoje ljude koji ga izvjeuju.
Da. uhode. Takva se uhoda progurala s ratita. Kako je dospio ba u
ovaj dvorae1
353
- Da se odmara od puta. Ve sutra putuje dalje u Budim. Nemn je
zahvaa i nastoji od njega doznati neto vie: - Na bojitu stupica
ne znai nita kad u nju padaju hrabri junaci
GORDANA VIII

koji se mogu probiti. Uvjerena sam da e to uspjeti i vojvodi i mojem
suprugu. Sigurno je glasnik i o tom donio vijest? ^
- Da su K probili? Ne. nisu se maknuli s uzvisine. A zapali su onamo
zato to su poli predaleko na bojite, uvjereni da e im neki plemi

iz Hrvatske stii u pomo sa pet stotina momaka. Poslali su mu

glasnika da se pouri i odredi kamo ima prispjeli, ali se on nije
pojavio.
Njezin pogled osine Draenia. Veselo se zabavlja s Ferencijem i
barunom. Tek po koja rije dopire do Gordane, a to joj razotkriva da
i oni govore o bojitu.
To je ponuka da se jo ljubaznije obrati k Vladislavu:
- Molim, velianstvo, kaite mi sve to znate. Hrabrost mojeg supruga
obavezuje vas da njegovoj eni kaete istinu.
- Kad bih znao neto vie, a naroito nepovoljno, ne bih ni asa
oklijevao da vam to kaem ve zato to bi to bila hrana mojim nadama.
. Taje izjava vrijea, ali se pritajila, dok joj srce jo uvijek
nemirno bije. Jedva se bori s nekim bojaznima to joj iznenada
provaljuju duiu. Sjea se svojeg boravka u hrvatskom logoru na
granici, sjea se oprotaja s Damirom, njegovih sumornih misli i
crnih nagaanja uoi polaska u Bosnu.
Uskrsnule su uspomene njegova oprotaja s njome. Oivjele su crne
njegove oi tako neobino dok je sjedio na vrancu i gledao za njom.
Mukli osjeaji obuzee njenu duu. Srce joj se skrutilo kao u
preplaene ptice to instinktivno osjea daleku opasnost. Svaka misao
pitala se onog dana to je tako udno, duboko i alosno u pogledu
njenog mua? Nikad se nije tako opratao s njom na polasku u bitku
kao onog dana.
Zahvaa je neopisiva tuga, razbuena nejasnim drhtanjem nekih mutnih
nasluivanja.
Da padne na bojitu? Ta pomisao zaustavi kucanje srca. Odvratila je
lice od svih i stala gledati Petra Pana da bi smogla smijeak i njime
prikrila odraz u njenoj dui. Samo Stjepko razabire da je lako
bljedilo izmijenilo izraaj njena lica, a bademaste oi neto se
zamaglile.
Nije uo njezin razgovor s kraljem jer su govorili tiho, a Petar Pan
buno udara u ice i jo bunije pjeva. Vladislav, opojen njezinom
blizinom i svojim snovima, danas je gotovo beznadno radostan. Vijest
s bojita smatra znakom sudbine koju je sanjao ona dva dana i u tom
se snu izgubio kao dijete koje ne zna razlikovati san odjave, elje
od ispunjenja. Ve vjeruje u to da ga je strah od progona princeze
Olive i Hipolita krenuo iz Budima zato jer mu je sudbina dodijelila
Gordanu.
Plivajui u tom snu, otvoreno sam sebe uvjerava da bi mu Gordana dala
zdravog i jakog sina.
"Ako Ljudevit ne bi poivio ili bi krljavio dalje, eto mi drugog
zdravog nasljednika prijestolja. Mojoj dinastiji bilo bi zajameno
kraljevstvo."
Zato se raduje vijestima s bojita, ne ulazei ni asa dublje u
znaenje poraza. U porazu nalazi samo predznak ispunjenja svojih

linih elja.
Ta se radost odraava u kraljevim utim oima i smijeku to je
rasvjetlio ukastu put njegova lica. l dok Gordana promatra
lakrdija".
334

njegov pogled pov\ema je posveen Gordaninu zdravom tijelu, sagnese
k nioi pa joj tiho apne: l .y.
Vi Gordana roeni raati zdrave junake. , >i^.^,.,..
Ali samo Hrvatskoj.
Zar biste kratili da vam sin bude kralj ovog kraljevstva?
Vino je odvie arko na ovom stolu.
Nasmijei se kao da mu je dala najljupkiji odgovor. Htio bi opet
neto rei. ali je ona pogledala k vratima odakle ulazi potkastelan i
pristupi k DraA Neto mu doapne. Ovaj brzo ustane. Oito ga vijest
vrlo raduje.
Vetianstvo, dopustite da se udaljim, moj katelan mi donosi iz
Turopolja va/im vijest.
Kralj kimtii, a Draeni izlazi dok Vladislav slijedi Gordanin pogled
kojim ona prud Draeniev odlazak i ape joj:
- fiie trpite tog mladia, a ipak mu posveujete panju?
- Neprijiii i nikad ne smijemo pustiti s oka! Ali gledajte,
velianstvo, kn^/ _ sasvim oajan. Pije, a baca vam ljutite poglede.
- ljubomoran je, a nema krivo. Vi ste mi neto zatajili. I Danijel
nije ostao neo/iijedcn. Njegove su oi uvijek uperene u vas. Sva
srea da sam stigao ovamo.
Da nije bilo vas, kralju, ne bih tako brzo stigla na slobodu. Vae
velianstvo poslalo je \IKI kanoniku Benku ve juer, a on jo ne
dolazi. Nadam se da e stii sutra.
Ponovo zao k u n umilan mu pa/nj u IUH ui.^liak Pa najavi glasnika
sa zagrebakoj; Kaptola.
Svi su prek mm: razgovore i Petar Pan pjevanje.
Glasnik preda pismo Stjepku, oznaivi da ga je poslao kanonik Benko.
Smjesta Stjepko raskine omot i stade itati. Gordana napeto prati
izraaj /njegova lica da bi otkrila to mu javlja. Neobino dugo
traje itanje. udno dugo on promatra kanonikov potpis, a onda smota
pismo i okrene se kraij\,
Kanonik me zove k sebi. Ali dok je pisao tu elju, nije slutio da je
na putu glasni! kojim ga velianstvo poziva u dvorac, prema tome
bismo se putem sreli. Dakle, ekat u preasnoga ovdje.
Terenci barun Pencinger tiho proklinju dosjetljivost rimskog
poslanika. [)i a/ HKC\ a. zamka je propala. Ipak ne mogu shvatiti
zato rimski poslanik nita ne spominje o kanonikovoj bolesti koju je
Draeni namjestio da bi Stjepka maknuo s dvora.
Taji njegovu bolest jer se ba nee maknuti - tiho ape Ferenci

barunu.
^bojica su osjetili potrebu da se o tom sporazumiju, a ne mogu nai
nikakva razloua da odu, dok kralj tako spokojno sjedi kao da nikad ne
kani ustati Dakle, moraju se strpiti i priiniti kao da ih Petar Pan
naroito zabavlja.
im je Stjepko otvorio pismo, bilo je jasno da nije pisano rukom
kanonika Beni ... Draeni i njegovi saveznici ne slute da Stjepko
poznaje kanomkovo pero jer misle da je Stjepko rodom iz Italije i
poznaje
355

kanonika samo toliko to se s njim sreo na opkopima dvorca i
proboravio pod ovim krovom dan i no. I tako je mladi sveenik odmah
progledao zamku koju su mu namjestili, ali niim ne pokazuje svoje
otkrie.
im je Draeni ostavio blagovaonicu, pohita u dvorite. Tamo gtj
vratar i odmah javlja: &
ji - Gospodin Lui ve je blizu
opkopima. <"j
- Vodi li koga sa sobom? ,-
- - Da, neku staru gospodu.
- Blagoslovili ga davli - uzvikuje od neke razdraene radosti. - Sad
emo razgovarati s njom. Dovedi je u drugo dvorite.
Ispod vee ulazi u dvorite stara plemkinja. U svojoj bijeloj visokoj
krobljenoj kapi i crnoj svili prua dostojanstvenu sliku. Sluge se
trcale, zurei u gospodu koju ne doekuju s poastima, ve ju vode
oklopljeni momci.
Draeni zakorai pred nju. Lice mu je nasmijeeno. Zluradost mu se
smjeka u pogledu kojim doekuje majku omraenog neprijatelja. Od
radosti ne moe je osloviti, ve uiva u asu koji mu doarava
ispunjenje njegove najvrelije elje da jednom ovako sretne okom u oko
Jelenka Kuevia zarobljena. Tako e on stajati pred njim bespomoan,
predan potpuno njegovoj osveti.
- Vjetice stara, dao sam te dovesti da i meni ispria jednu
pripovijest. Luiu, dovedi odmah sve sluge, momad i sluavke,
naroito onu plavokosu, neka uju pripovijest kakvu ja elim.
Dok Lui odlazi da izvri Draeniev nalog, on se obraa
prestraenoj gospodi.
- Vidi, stara, onaj bi to visi tamo kod vrata? Izbievat u te
njime do smrti ako sada ne bude pripovijedala priu kojom e
oporei sve to si ispriala o izdajici nemani. Upamti: nee iva iz
ovog dvorita ako ne poslua.
Strepnja je prolazi, muke joj razapinju tijelo, ognjena magla pada
pred oi, u glavi je pee, pee kao ivi oganj. Sablasni oblaci rastu
joj pred oima, oblici udnih stvorenja to se komeaju u vrzinu kolu

kao neljudska bia grozote.

Pala je na koljena protiv svoje volje sklapa ruke i die ih uvis.
S neto bojazni gleda Draeni u smueno bie to klei uzdignute
glave. Oi su joj strahovito rastvorene, zjenice rairene, svijetle
kao eravice. Pogled uperen u daljinu kao da je tamo iskrsla pred
njom neka sablast. Blijede usne se rastvore, glas izlazi iz starakih
grudi. Draeniu se ini da duh zbori s onoga svijeta.
Svi trnu, sluge, momad, sluavke. Draeni drui eka. Hoe li
zapoeti priu da uje Vijena to se tamo stisla k djevojkama.
Tomislava Kuevi progovara:
"Probudi se pravednosti vjena, ustaj! Ne daj sili harati djecu
svoju. Ne daj zloi hraniti se dobrotom. Ne daj movari progutati
iste. Pravednosti, udari strijelom nemani to su zalutale medu
potene ljude.
356

Pravednosti, probudi se, sidi! Golemi te posao eka na ovoj zemlji!"
"to je to ()\ a /t. n i izazivlje strijele na mene, mjesto da
opozivlje?" Osjea poruiHi na svojem obra/u, pomnu pred siunama.
siu/a\ Kama,
a onu stoji i slua, slua i gleda. U njemu bukne i rikne vojniku:
- Bi amo. bi!
Sluge i slu/a\Kc dahnue tihom stravom. Svi su oni privikli na
nepravdu i silu, ali ovog asa zadrhtali su u jezivom iekivanju.
Staricu bievati? Ne. nikad nisu uli takvu sramotu.
Prestraeni pogledi uprti su u mrava leda starice to klei na
zemlji sklopljenih ruku.
Podivljali bijes pokree Draenia, trgne bi iz ruku kovaa i
zamahne nad staricom. Bi zahvati sklopljene ruke koje padaju vrsto
niz tijelo kao da je u njima u timu /i\ of. Krik prodre iz stariinih
prsiju. Drugi zamah bia padajoj na prsi.
Podivljali ovjek die opet bi i ponovno zamahne, bije, udara. Neman
je pobjenjela
"Stoje to sa mnom? Zar sam pomjerio umom?"
Trgnuo se i zastao.
Zar to nije stai K a Nestala je, pretvorila se u djevojku, plavokosu
sa zlatnim pletenicama, u bijeloj haljini sluavke. Tu pred njima
prima udarce ona koju je uinio sluavkom?
Stoji s biem u ruci i misli: starica je s avlom povezana kad mu je
mjesto sebe doarala nju.
Drui prilazi blie. Kako? Nije obmana? To je ivo tijelo? Mlado
tijelo i/udarano njegovim biem?
Da. ona je to, a starica lei na zemlji nepomina, besvjesna.
Ona je to. I njezin glas pun ogorenja koji mu dopire do uiju:
- Nemani prokleta, nad staricom iskaljuje svoj ivotinjski bijes.

To je njezin glas, njezin krik, to ona vie, ona prosvjeduje, niim

nije mogao slomiti njenu prkosnu utnju. Napokon je kriknula. I
plamenim gnjevom vikne joj:
- Izbu u te do kosti ako se ne makne.
Ncdam tui staricu, makar me izbio do smrti.
U njemu bukne bijes i elja da raskomada to tijelo to mu ga je
uskratila.
Razderat u te biem. ivino, tuci! - vikne ona.
Svaka joj se me prcu na i; K lai vo, udara ga po sljepooicama.
Misli nm razotkrivaju stvarnu istinu, razgaljenu pred njegovom
svijeu. To je ona dotrala pred njegovom svijeu. To je ona stala
pred staricu daje zatiti, istrala je i/ reuY>\ a sluavki. Izloila
je svoje mlado tijelo njegovu hicu ?a majku njegova neprijatelja.
Primila je udarce po svojoj volji, svojom odlukom, svojom eljom, da
odvrati zlo od majke Jelenka Kuevia Onoga kojegie istjerala zbog
njega.
to je to s njom? Sto ju je moglo navesti da se rtvuje za njegovu
majku?
I zah\ ati ga e 11 a bievati i razarati sve to ga podsjea na
omraenog
357

mladia koji ga je razotkrio, koji je skinuo s njega crveni oklop i
liio ga vjerenice. Da nije skinuo s njegova obraza vizir, ovo bi
tijelo sada grlilo on. Ali Jelenko je pokazao u crvenom oklopu njega,
Draenia. Njegova majka uinila je od njega u oima svijeta neman. I
udara, udara.
Netko mu se baci na desnicu, estoko je povue i trgne mu bi iz
ruke.
Urnebesna kletva izvine mu se iz usta. I obazre se. Pred njim stoji
sveenik i ogoreno mu dovikuje: /"{
- Stidite se. Ni vaem vojniku ne dolikuje se da tue ene. -.
-;. - Vratite mi bi i ne pletite se.
- Zabranjujem vam tu neovjenost. i - Neu da sluam vae
gluposti.
l posegne za biem, ali ga Stjepko baci daleko prema vei drugog
dvorita. Draeni potri za njim. Tu ga zaustavi visoka, mrava
pojava. Sam kralj stoji u dvoritu i uzima ga za ruku:
- Stani sinko! Zlo radi, uvrijedio si poslanika. To e tvoj ujak
platiti skupim novcem. Zar nisi mogao sve uiniti da nitko ne vidi?
Taj mladi sveenik sve e izvijestiti u Rimu.
- Neka ga nose sve avli u pakao! - promrsi tiho Draeni ij
prokune. . \
Kad mu je kralj spomenuo novac koji bi morao platiti njegov ujak* J
odmah se svlada.

- Idi - apne mu kralj - da te ne moram ovdje javno ukoriti. Idi

brzo. ,,
l poao je. Putem susree nezadovoljna lica svojih saveznika.
Najposlije opazi Gordanu, u sebi prokune pa ide dalje i nestane. .;
Na zemlji lei starica Kuevika bez svijesti. Gordana joj prilazi ^
poziva sluavke da je pridignu. \
- Nosite staricu u moju odaju - naredi Gordana, a zatim odlazi i
Vileni. Sklopila je oi od bola, duevnih i fizikih, i pustila da je
vode.; Bijelu je haljinu na ledim probila krv. Gordana stupi pred
kralja:
- Velianstvo, vi odreujete da se obje ene odvedu u moju sobu i
da im lijenik prui pomo - pita ljepotica kralja i gleda mu ravno u
oi.
Ve je rob tog pogleda i nalae potkastelanu koji se naao kraj
njega:
- Sve to gospoda odredi za pomo ovim enama neka se uini.
Poaljite odmah lijenika i sve to je potrebno.
Zatim se Vladislav uputi sa svojim dvoraninom Benedikom u dvorac, dok
su Ferenci i Pencinger ostali na dvoritu.
- Taj luak nije nam uinio ba najbolju uslugu - primijeti Ferenci.
- Rekao sam: strast za tom djevojkom mora ga upropastiti.
- Iznenadio me - odgovara barun. - Nisam ni slutio da bi ga mogla
ostaviti promiljenost. Da samo nije bio tako grub s poslanikom.
- To bi moglo uroditi posljedicama da Budim izgubi parnicu protiv
kardinala Hipolita. Moj ujak Baka smrvio bi Draenia u prah.
- Gospodine Ferenci, kako vidite, sad bismo morali doista maknuti s
oiju Draeniu tu djevojku jer e nam taj luak pokvariti sve nae
osnove zbog nje.
- Ve sam i sam razmiljao o tom da je jednostavno pustimo pobjei iz
dvora, ali onda smo tek uinili ludost jer e nam on iz prkosa sve
ostaviti ^
358

i onu vrag zn_a istino. Strast ga dri u svojim raljama kao gladni
vuk ovcu. Ne paajmo *e u to, ostavimo sve kako on hoe. Uope,
neemo nita o tome ni spomenuli
I poli su prema kastelanovu uredu.
Sam uman stoji Draeni usred sobe sputene glave i gleda u pod. Sam
sebe kori to se iako grubo i/lanuo pred rimskim poslanikom. Otkrio
mu ic svoje misli i svoje osjeaje. Mladi pop moe ga zbog toga
zamrziti. Time e nakoditi s\ojcm ujaku, a on je njegov batini k.
Kad bi budimska vlada morala platiti izgubljenu parnicu, njegov ujak
platiti e dobar dio svote Beatrima nasljedstva.
"Pravo veli kralj Mogao sam to izvesti da nitko ne vidi i ne uje.
Ali tada ne bi bila prisutna Vilena 11 lio sam da sluaiu s\ kad

stani opo/ove priu Neka Vilena ne opazi daje to sve samo zbog nje."
"Tko je dojav io kraui u blagovaonicu to radim u drugom dvoritu?
Sigurno Petar Pan. Nisam li vidio lakrdijala na trijemu kad su doveli
Kueviku? Prokleti lakrdija. Svuda me prati kao zloduh. Moram s
njim obraunati."
A tad mu se misli \rate u ona km pud \ , a . Starica lei u
nesvijesti, a pred njom stoji Vilena i prima udarce namijenjene njoj.
"Zato? Zato ona brani majku Jelenka Kuevia?" Na to ne nalazi
odgovor.
"Moram to od nje doznati, odgovorit e mi, ili jao njoj!"
U sobu ula/c Pencinger i Ferenci i uine se kao da nita nije bilo,
ve meusobno razgovaraju
- Dok nam je na vratu taj pop, ne moemo nita zapoeti s Gordanom
gospodine Kn ime " zato mislim da bi bilo pametno iskoristit ovo
vrijeme i pokupiti povelje turpoljskih plemia. Zasijali su svoje
poljane i estito obradili, a ako ih liimo povelja, do jeseni emo
eti na njihovim poinma kao gospodari. Bit e Lukavac divno veliko
imanje ako itavo Turopolje pretvorimo u kmetove kneevskog dvorca.
- Bijeli je kruh od turopoljskih poljana, a masne su butine od
njihove krmad i. A kakve su to ume? Koliki je to ir? Sve e
pripasti
budimskoj gospodi ako Kile/ unite K1/ jn itmiika,. a Ui ie \ ii.ivg.i Mtiit nt
Nadam se da e moj ujak Baka i gospodin Verbeci podijeliti ovo
imanje i taku bismo nas Junica. Draeni i ja, jednog dana bili
gospodari Lukavca to veli na to, Draeniu?
Te rijei probude njegovu pohlepu za novcem. I prokune sam sebe:
"Kaki sam mogao ovih nekoliko danu probaviti u besposlici dok mi
tamo u Turopolju lei bogatstvo za kojim trebam samo posegnuti.
Dra/eniu. ludo avolska, to si izgubio tolike dane!" Munjevitom
brzinom sijev mise mu te misli mozgom i smjesta odgovara svojem
drugu:
to velim? Smijeno pitanje. Ve sam naloio juer Luiu da priredi
moju etu.
Otvorivi vrata na trijem dvorita, pozove svog katelana pa mu
Odreuje
- Sutra idemo na na povelje turopoljskih plemia. Ve sam ti rekao
naoru/aj estito vojnike. Neka uzmu sa sobom koplja ako bi se koji
goropadni plemi branio pa bi trebalo putati buntovniku krv.
359

mladia koji ga je razotkrio, koji je skinuo s njega crveni oklop i
liio g vjerenice. Da nije skinuo s njegova obraza vizir, ovo bi
tijelo sada grlilo on. Ali Jelenko je pokazao u crvenom oklopu njega,
Draenia. Njegova majka uinila je od njega u oima svijeta neman. I

udara, udara.
Netko mu se baci na desnicu, estoko je povue i trgne mu bi iz
ruke.
Urnebesna kletva izvine mu se iz usta. I obazre se. Pred njim stoji*
sveenik i ogoreno mu dovikuje: -j,
- Stidite se. Ni vaem vojniku ne dolikuje se da tue ene.
i i - Vratite mi bi i ne pletite se.
- Zabranjujem vam tu neovjenost. i - Neu da sluam vae
gluposti.
I posegne za biem, ali ga Stjepko baci daleko prema vei drugog
dvorita. Draeni potri za njim. Tu ga zaustavi visoka, mrava
pojava. Sam kralj stoji u dvoritu i uzima ga za ruku:
- Stani sinko! Zlo radi, uvrijedio si poslanika. To e tvoj ujak
platiti skupim novcem. Zar nisi mogao sve uiniti da nitko ne vidi?
Taj mladi sveenik sve e izvijestiti u Rimu.
- Neka ga nose sve avli u pakao! - promrsi tiho Draeni i prokune.
.
Kad mu je kralj spomenuo novac koji bi morao platiti njegov ujak,
odmah se svlada.
- Idi - apne mu kralj - da te ne moram ovdje javno ukoriti. Idi
brzo.
l poao je. Putem susree nezadovoljna lica svojih saveznika.
Najposlije opazi Gordanu, u sebi prokune pa ide dalje i nestane.
Na zemlji lei starica Kuevika bez svijesti. Gordana joj prilazi i
poziva sluavke da je pridignu.
- Nosite staricu u moju odaju - naredi Gordana, a zatim odlazi i
Vileni. Sklopila je oi od bola, duevnih i fizikih, i pustila da je
vode. Bijelu je haljinu na ledim probila krv. Gordana stupi pred
kralja:
- Velianstvo, vi odreujete da se obje ene odvedu u moju sobu i
da im lijenik prui pomo - pita ljepotica kralja i gleda mu ravno u
oi.
Ve je rob tog pogleda i nalae potkastelanu koji se naao kraj
njega:
- Sve to gospoda odredi za pomo ovim enama neka se uini.
Poaljite odmah lijenika i sve to je potrebno.
Zatim se Vladislav uputi sa svojim dvoraninom Benedikom u
dvorac, dok su Ferenci i Pencinger ostali na dvoritu. ^
- Taj luak nije nam uinio ba najbolju uslugu - primijeti ^
Ferenci. - Rekao sam: strast za tom djevojkom mora ga upropastiti. |
- Iznenadio me - odgovara barun. - Nisam ni slutio da bi gaj mogla
ostaviti promiljenost. Da samo nije bio tako grub s poslanikom. |
- To bi moglo uroditi posljedicama da Budim izgubi parnicu protiv ^
kardinala Hipolita. Moj ujak Baka smrvio bi Draenia u prah. 1
- Gospodine Ferenci, kako vidite, sad bismo morali doista maknuti j s

oiju Draeniu tu djevojku jer e nam taj luak pokvariti sve na" |
osnove zbog nje.
- Ve sam i sam razmiljao o tom da je jednostavno pustimo pobjei iz
dvora, ali onda smo tek uinili ludost jer e nam on iz prkosa sve
ostaviti
358

i otii v rag zna kamo. Strast ga dri u svojim raljama kao gladni
vuk ovcu. Ne paajmo se u to, ostavimo sve kako on hoe. Uope,
neemo nita o
tome ni spomenuti
I poli su prenut kastelanovu uredu.
Sam samcat stoji Draeni usred sobe sputene glave i gleda u pod.
Sam sebe kori to se tako .uruho i/lanuo pred rimskim poslanik mu
Oikiio mu je svoje misli i svoje osjeaje. Mladi pop moe ga zbog
toga zamrziti. Time e nakoditi svojem ujaku, a on je njegov
bastinik. Kad bi budimska vlada morala platiti izdubljenu parnicu,
njegov ujak platiti e dobar dio svote Bcatriina nasljedstva.
"Prav o veli kralj Mogao sam to izvesti da nitko ne vidi i ne uje.
Ali tada ne bi bila prisutna Vilena. llto sam da sluaju s\i kad
stara opozove priu. Neka Vilena ne opazi da je to sve samo zbog
nje."
"Tko je dojavio k ral; LI u hlagnv aonicu to ladm u J rutom choi
itu1 Sigurno Petar Pan Nisam li vidio lakrdijaa na trijemu kad su
doveli Kueviku? Prokleti lakrdija. Svuda me prati kao zloduh.
Moram s njim
obraunati."
A tad mu se misli vune u or.aj uit pod A a l . Starica lei u
nesvijesti, a pred njom stoji Vilena i prima udarce namijenjene njoj.
"Zato? Zato ona brani majku Jelenka Kuevia?" Na to ne nalazi
odgovor.
"Moram to od nje doznati, odgovorit e mi, ili jao njoj!"
U sobu ulaze Penungei i Ferenci i uine se kao da nita nije bilo,
ve meusobno razgovaraju
- Dok nam je na vratu taj pop, ne moemo nita zapoeti s Gordanom,
gospodine barune. I zato mislim da bi bilo pametno iskoristit ovo
vrijeme i pokupiti povelje turpoljskih plemia. Zasijati su svoje
poljane i estito obradili, a ako ih liimo povelja, do jeseni emo
eti na njihovim poljima kao gospoda] i. Hi l L e l ukav ,te di\ no \
diko i munje ako itavo Turopolje pretvorimo u kmetove kneevskog
dvorca.
- Bijeli je kruh od turopoljskih poljana, a masne su butine od
njihove krmadi. A kakve su to ume? Koliki je to ir? Sve e
.pripasti budimskoj gospodi ako knez umre be/ potomka, a to ]c \ ise
nego sisiin no

- Nadam se da e moj ujak Baka i gospodin Verbeci podijelili ovo

imanje i tako bismo nas dvojica. Draeni i ja, jednog dana bili
gospodari Lukavca. io veli na to, Draeniu?
Te rijei probude njegovu pohlepu za novcem. I prokune sam sebe:
"Kako sam mogao ovih nekoliko dana probaviti u besposlici dok mi
tamo u "Turopolju lei bogatstvo za kojim trebam samo posegnuti.
Draeniu. ludo avolska, to si izgubio tolike dane!" Munjevitom
brzinom sijev nue mu te misli mozgom i smjesta odgovara svojem
drugu:
- io velim? Smijeno pitanje. Ve sam naloio juer Luiu da
priiedi moju etu.
Otvorivi vrata na trijem dvorita, pozove svog katelana pa mu
odreuje:
- Sutui idemo na na povelje turopoljskih plemia. Ve sam ti rekao
naoruaj estito vojnike. Neka uzmu sa sobom koplja ako bi se koji
goropadni plemi branio pa bi trebalo putati buntovniku krv.
359

,if Radosno sluaju Pencinger i Ferenci njegove odredbe. i . Tko e predvoditi, gospodine Draeniu?
- Ja, glavom.
- Bez vaeg vodstva ne bismo uinili nita.
1 - ut ete vi to niste uli ni vidjeli. Razruit u im krovove nad
glavama, poklati ih kao pilie, a onda zapaliti poveljama kresove po
starom turopoljskom obiaju. Od plemia slobodnjaka bit e preko noi
kmetske suge.
I svi su otili da spremaju pohod na povelje turopoljskih plemia.
ZAVJET
i
U Gordaninoj spavaonici lei stara Kuevika. Lijenik joj je povezao
rane od udaraca Draenieva bia. Svijest joj se vratila, sjea se
svega. I sad je prolaze srsi, gledajui u duhu onu grdnu sablast na
koju je Draeni obeao navui njenog sina. Ali Gordana je uvjerava
da Draeni nikako ne moe imati Jelenka u akama, samo ju je plaio
da bi uinila po njegovoj volji i opozvala priu. Njezin sin bio je u
dvoritu sivog oklopnika, dakle, oito je i danas s njim. Ne mora se
bojati. I brigu za njenom keri Jasenkom izbija joj Gordana iz glave
logikim zakljukom da se Jelenko sigurno pobrinuo za nju.
Pomalo se ena smiruje i biva joj lake i pita:
- to e biti sa mnom u ovom dvorcu?
- Kralj je ovdje, a rimski e vas poslanik uzeti u obranu barem
toliko da vam se ne dogodi nikakvo vee zlo.
- Neka me puste kui - uzdie starica.
- Pokuat emo sve. Kralj je slabi, tea mi je borba s njim negoli s
okrutnim saveznicima Budima. Izigrala sam esto njihove namjere,

esto i promaila, ali sam se latila i drugog sredstva. S kraljem je

muka. Glavinja lijevo i desno, naprijed i natrag. Sto u jednom asu
odlui i obea, u drugom poree. Ali ni s kraljem ne bi bilo tako
teko da nije ovdje ovaj nitkov Draeni. Sve nevolje koje su stigle
i sva nasilja i bezakonja koje vre Lukavani protiv nas, sve je to
njegova zamisao. Tek sam juer progledala njegovu duu i zgrozila se
- pria joj Gordana - od tolike podlosti. S najveim ponosom
pripovijedao je kralju kako se prikazivao sklon naoj borbi i uhodio
sve nae osnove da nas moe izdati.
- To je, eto, sin mukarca i ene od kojih je svaki mrzio narod
drugoga. I zato je izdajstvo donio na svijet kao grbu. Sluio on kome
drago, uvijek i svagdje mora biti podli izdajnik. On je roena
moralna nakaza.
Upale tamne stariine oi pune su ogorenja. Odjednom doda:
- Njega je izabrala Vilena. Za njega je upropastila mojega sina.
Zasluila je svaku kaznu.
- Dovoljno je kanjena.
- Nije. Svaka je kazna premalena da opere sramotu sa svojeg hrvatskog
imena i nevolju s Jelenkove due. Ali ne govorimo o njoj. Muka mi je.
Mrzim je do groba.
360

U Kuevikinim oima proitala je Gordana koliko su te rijei
istmne.
Starica se popravi na leaju, upre u ruku koja je povezana i
zastenje.
Gordana je tjei:
Ne bojte se, plemenita gospodo, lijenik veli da e vam brzo
zacijelili. Udarci vas nisu teko zahvatili.
Nisu jer je preda me palo neko ensko stvorenje. Kao u magli
sjeam se ua me neka ena zaklanja od Dta/enieva biu. al i>Jma1i
ini je potamnjela svijest i sruila sam se. Ona hi me ivotinja
bilazatuklada nije bilo djevojke,
t"- Vrlo vjerojatno - odgovori Gordana.
- Htio je da poreem svoju priu o izdajici i da kaem kako se
izdajniku mora sve oprostiti. Zastoje to htio?
Sigurno je uo da su prie gospode Kuevi znamenite po itavom
Turopolju i ijudi miuiLn oi/c uV. niin Htio je da ga operete pred
narodom, oito je elio time postii neto naroito.
Ne bih ga oprala pred svijetom pa da je mojom krvlju napojio iuno
ono dvorite pod vjealima. Odluila sam tamo ostati mrtva, ali
nikada mu oprati s obraza ig izdajnike nemani. Ali kako je doao
tamo
kralj
Pozvao me danas na objed zajedno s rimskim poslanikom u blagovaonicu

I dok smo bili u razgovoru, dohita lakrdija i saopi kako Draeni

vue dvoritem neku gospodu. uli smo kriku i zamolila sam
kralja da side.
- Ali dok bi stigla pomo od kralja, ve bih bila mrtva da nije bilo
one ^luavke koja me obranila. Takva se plemenitost ne da naplatiti
novcem. Sigurno je sirota kad slui u ovom dvorcu. Jeste li je
vidjeli? Da vidjela sam je.
Je li zadobila teke udarce? ,^ Ki
Vrlo teke, sva je oblivena krvlju. l
Jadnica - ape Kuevika i pridigne glavu. -: Hoe li joj
povezati rane1.
Ve su pozvali lanamika. /amolilsi sam kralja daje odvedu u
dvorac.
t- Hvala vam, Gordana, da ste se pobrinuli.
rr- Zavrijedila je.
-- I te kako je za vrijedila. Dala se izbiti za mene. Neprestano me
snalazi pitauic: zastoje to uinila? Moda ima staricu majku pa sam
joj se
saalila.
- Ne, ona nema majke.
- Nema majke? Onda se sjetila svoje pokojnice, a dobro joj srce nije
moglo trpjeti da lupe tue staricu majku. Sve paljivije slua
Gordana i odgovori: - Tko bi znao to se tog asa probudilo u dui
djevojke.
- Trebalo bi da pomognem toj siroti koja nema majke ni kuita.
Nije.ii tako, Gordana?
Slegnuvi ramenima, zamiljeno gleda staricu pa veli: , ,
- Moda joj i ne treba pomoi. "V:
361

- Kako ne bi trebalo pomoi sluavki. Uzet u je k sebi. Iskaite mi
dobrotu, idite k njoj i recite da u joj biti druga majka. Od
uzbuenja Gordana ustane, a starica nastavi:
- Recite joj da e ivjeti u mojoj kui kao da je moja ki. Tu pred
vama, gospodo Gordana, obeavam: bit u joj druga majka.
- Nemojte, plemenita gospodo - zakri Gordana starici rije - ne
obeavajte neto to ne biste mogli ispuniti.
- Zato ne bih mogla?
- Ne zna se koliko vam ta djevojka moe biti po volji po svojoj udi,
ali.
- Kako mi ne bi bila s voljom kad se za mene izlae? I da ne znam
kakve je udi, ipak mora biti dobra. Bit u joj uistinu dobra majka.
To joj recite, na to se mogu zakleti.
- Ne, ne kunite se. Sada mi pada na um. Ona se udaje, dakle, imat e
svekrvu koja e joj biti majka.

- Ako se udaje, pobrinut u se za njenu opremu kao da sam joj ja

majka.
Ne da se starica zaustaviti u svojem govoru, a Gordana je mora s
potovanjem sluati. Ne moe joj saopiti tko se izloio za nju.
Kuevika ne moe ni slutiti da se tu nalazi Vilena pa bi to otkrie
za nju bilo strahovito. Mrnja Kuevikina sprijeava Gordanu da
makar samo natukne istinu. Stoga odlui priekati i pitati Vilenu
smije li Jelenkovoj majci otkriti ime spasiteljice. Meutim, starica
je odvie slomljena da podnese jo jedan veliki potres.
I moli je neka pokua spavati kako bi se odmorila i oporavila.
Slabost od prevelikog uzbuenja brzo staricu uljulja u san, a Gordana
izlazi u drugu sobu.
Tamo nade Vilenu. Lijenik joj je ve isprao rane i povezao. Pee je
i boli. Od muke sklapa oi i prikriveno uzdie. ^ . im se pojavi
Gordana, uspravi se, ali je ona prisili da sjedne. jPJ; - Imate li
kakvu elju, gospoice Vilena? _ ,",.- Samo jednu: da umrem.
** - Kad bi svi osjeali kao vi, bilo bi premalo ljudi kojj bi
doekali slobodu. Samo oni pobjeuju koji ustraju. A sad: imam vam
priopiti neto vrlo vano o staroj gospodi. Bila je bez svijesti.
Sjea se samo odijela sluavke i ne zna da ste je vi oslobodili
udaraca. Pitam vas: doputate li da joj to priopim?
- Nikada ne bih htjela da joj kaete to sam uinila. Nizato na
svijetu ne smije doznati. Idem dolje medu sluavke da se s njom ne
sretnem.
- Uinit u po vaoj elji. Nee doznati, ali ne smijete sii.
Draeni bi vas nastavio zlostavljati.
- Radije neka me ubije on nego da se naem sa staricom.
- Ne moete se nai s njom. Ona sad spava, lei u mojoj postelji, a
vi priekajte ovdje. Sjednite ovamo u kut. Naslonja je daleko od
svjetlosti i kad bi netko uao u sobu, ne moe vas ni zamijetiti. A
sad se naslonite na stol. Leda su vam sva ranjena. Priekajte. Ja
sada moram uiniti
362

sudbonosni korak u korist svih nas. Budite mirni, me miite se
odavle. Za pol sata ae vraam.
Hitro je izala iz sobe i krenula k Stjepku. Stajao je uz prozor,
gledajui u dvoritu Di.i/inua i njegove saveznike pa upozori
Gordanu:
Nekud se spremaju. Draeni neprestano uzvikuje: "Poklat u ih,
popaliti im ugavo plemstvo!" Evo, gledajte, nose koplja i motke.
Spremaju se na turopoljske plemie - veli ona, a odmah zatim dopu ,iv Dra/eniev povik:
- Gdje su one babe? A gdje je ona mlada? Sluga mu neto tiho odgovori
dok se on nasmije:

Vojnici, ako mi dovuete smrdljive pergamene plemia i

slobodnjaka, znajte: sluavka plavua bit e vaa.
Raxbo|ni:k liLa se podsmjehuju. Draeni nastavlja odreivati, a
\ojmci nose na okup oruje.
Gorda n a se makne od prozora:
j - Stjepko, ovom Draenievu gospodstvu u dvorcu mora biti kraj.
^ Mnogo je to, Gordana.
Znam, ali sam vidi: dalje se ne moe.
Sva smo sredstva iscrpli, ak nam je sluio i Rim. Sve uzalud.
- Sad mora u borbu ena. Idem kralju, a ti me Stjepko ekaj na
hodniku da mi bude od pomoi. Draeni mora iz Turopolja, samo tako
mo/emo nastaviti borbu To je uistinu neman, kako veli Kuevika.
Hajde sa mnom
Ali je zaustave pono\ ni glasovi s dvorita. I pogleda dolje.
Draeni ispituje vratara pa se grohotom smije.
Na opkopima turopoljski plemii trae da im spustim most, jer imaju
prava tuiti se knezu -javlja vratar.
Svima reci da se upravo spremam k njima u goste, u krvave goste odrcui Draeni.
-- Oni trae upanovu kerku.
:- Nju? ekaj, sam u im na to odgovoriti. I pohita prema vei.
jGordana jo as promatra kako se Draeni uspinje stubama u kulu, a
onda pozove Stjepka daje prati na putu kralju.
" *
U kuli raskoraio se Draeni i uivajui promatra na opkopima
poliski banderij plemia, s kapetanom. S njim su preasni gospodin
kanonik Benko i upan Stjepan Berislavi.
Draeni ga jedva prepoznaje. Uruio se, a uvijek crveno lice gotovo
je po/uiklt Mladi se smije njegovoj boli i svojem uspjehu i slua
kako poziv Iju li spusti most jer kane predati optubu knezu. Kad su
izrekli svoj u elju s kule, drski Draeni odgovori: Ja sam ovdje
knez. to hoete? Izruite nam upanovu ker.
U ovom dvorcu nema upanovih keri. U nas ima samo sluavki,
crnokosih i plavih. Jedna se plavka naroito svia mojim slugama u
dvorcu i vrlo su zadovoljni s mladim zalogajem Turopolja.
363

K*t upan mu vikne s opkopa: *"v ,?, >, f-.f"-"?f:
,K - Draeniu. ne mogu prije na drugi STdjetdofcmp Bi
U tvoju krv. . VA.:ii-v;-.>,!,,;. v :
,"r..i - Moja e zagaziti u tvoju uskoro. < irvo-^Cf >;Ac/ic A,
.
fftt - Ker mi vrati, prokleti sine.
- Ba sam je izbievao jer nije posluna svome gospodaru.
- Gospodine, ja, kanonik zagrebakog Kaptola, traim da mi odmah

spustite most.
- Pope, ba tako kako si ti sa mnom u kapelici postupao kod
vjenanja, tako ja postupam s tobom. Bacit u te u opkope.
- Besramni mladiu, elim rimskog poslanika. Neka doe u kulu.
- Doao bi on kad bih mu ja dopustio. S ove kule i tamo s opkopa ne
dopire nijedan glas u drugo dvorite, dakle, ne moe doprijeti ni u
dvorac ni do kneza ni do njegovih gostiju. Ne derite uzalud svoja
prsa i tornjajte se. Tu sam ja gospodar. Jo malo pa ete svi
iskusiti moj bi.
- Brao, ne smijemo dopustiti da ova izdajnika neman do sutra koraa
hrvatskom zemljom.
- Koraa! e danas i sutra. Koraat e i druge takve nemani tom vaom
hrvatskom zemljom.
- Samo onda bi mogle koraati takve nemani neljudske naom zemljom
ako smo i mi nemani neljudske. A to nismo. Znaj, Draeniu, i upamti
- odgovara plemi Modec.
Smijui se, gleda Draeni preko opkopa i onda pita:
- A gdje vam je va junak Jelenko? Njega mi aljite. Samo u njemu
izruiti plavuu, sluavku ovog dvorca, Vilenu. Neka doe Kuevi.
Imam jo nekog ovdje tko ga eka. Znate li? Mati mu je tu.
Oni dolje ne vjeruju. Kuevikina sluavka jo se nije vratila kui
da im donese vijesti, dakle, svi smatraju da se starica nalazi u
Zagrebu, a Draeni ih samo razdrauje, plai i vie preko vodenih
utvrda:
- Gospodar sam njegove majke. Domamio sam je u dvorac, javit e vam
to sluga i sluavka kad stignu kui s obale Save.
I sad jedva vjeruju. Ako je oteo Vilenu, ova mu je okrutnost
pristupana, ali staricu uzimati kao orue svojim osvetama, to nikada
nisu uli ni doivjeli. To im se ini odvie zulumarski, a da bi
mogli vjerovati. Ponovno navjeuje glas s kule:
- Neka Jelenko Kuevi ispita ljude i ut e da je njegovoj majci
gospodar Draeni.
Povici zgraanja odgovaraju s onkraj opkopa, ali on ne haje i javlja:
- Jelenka Kuevia pozivam: neka doe u dvorac. Samo njemu predat u
staricu majku. Ako ne doe, ne moe ona preko vodenih utvrda. Plameni
povici padaju s onkraj opkopa:
- ivotinjo krvolona, starice majke otimlje?
- Hoe li da tvoju majku ugrabimo i sudimo za odmazdu?
- Vi niste kadri izvriti takvu odmazdu. Vi ste potenjaci, budale.
Ne znate se vi osveivati.
Ognjena poruga pali im ogorene due, vikali bi, razdirali noktima od
jada to ga ne mogu kazniti, a upan pozivlje:
364

Izai ne megdan, Draeniu. Ako nisi kukavica, a ti nas vrijeaj

okom u oko, a ne s kule, zatien grabama punim vode i zidinama.

Sidi!
Da ponudim tvojem mau svoje meso, glupane? ekaj, doi u ti u
goste
Sidi dolje, ako nisi izgubio obraz.
Rodio sam se da zatrem rod koji mi je dao hrvatsko ime i da time
razveselim -A oj u majku koja mi je dala mrnju na Hrvate.
Ubiti smo trebali to smee.
Niste me ubili jer niste imali hrabrosti.
ekaj, Draeniu, jo emo se nai okom u oko - viu plemii iz
banderija
l hoemo. Jo prije nego zaelite. A kad padnem u vae ruke,
plemenito ceie mi oprostiti. Gospodski osvetiti kao to je uinio
Jelenko. Jo ete vi mene grliti i proglasiti me svojim junakom.
Poznajem vas. Bjesnilom kipe ljudi, rastrgali bi ga, ali im je
nedokuiv. Kad M.- douiljnis i ai uuu > 11 ma na opkopima, upravlja
opet poziv svojeg nepnjaldju
- ijavite Jelenku Kueviu: - ako nee da mu majka bude sluavka
gruda Lm. ,.,,! neka doe k meni. Junak je on. Neka se ne boji.
- ^Ne boji se on ni stotinu Draenia - vie plemi Modec, a ostali
buno <Xlohru\ajli
- Slavite Jelenka vi, seljaka plemtina. GaleLiuc mu srdito uzvraa:
- Nikad nijedan od nas ne bi dao da mu ti oisti cipele. Blato bi na
obui pio LLK)\;i protiv takve sramote.
- Urlikat ete od sramote kad vam ja legnem na prsa. Jeste li uli?
Jelenko Kuevi moe jedini preko utvrde k meni i nitko drugi.
- Mije medu nama.
- Javite mu: pozivam ga neka uzme svoju majku, ili e sluiti mojim
sluavkama.
- Doi e kad se vrati u Turopolje.
- Dakle, nema ga?
im ie do7nui!iia .lelenko nik mu1u niiirui, stade zapovijedati
svojim momcima na kuli:
Naperite na njih bacalo neka im kamenje malo otvori lubanje.
Za nekoliko asaka zakripi drveni stroj, a kamenje pada preko opkopa
po glavama pravednika. Povukli su se i odjahali u Turopolje. nosei u
dui goruu elju za odmazdom.
POSLJEDNJA NAVALA NA TAMNIARA i
Stjep k n i Gordana vidjeli su Draenia da se penje na kulu. Tada su
izali iz njegove sobe i uputili se ravno prema blagovaonici. Petar
Pan doekao ili k Uul vrata i ja vio da se kralj nalazi u sobi.
Gordana tiho upita Stjepka
Svakako prije od svega zatrai da pusti u dvorac turopoljske plemie,
a zatim ono drugo.
365


On kimne i ulazi u veliku i prostranu blagovaonicu.
Kralj sjedei slua kako mu njegpv tajnik gospodin Benedik ita.
Vladisalav se ljubazno nasmijei Stjepku i ree da bi pretekao
njegove optube:
- eljeli ste sa mnom govoriti? Znam, radi se o onom grdnom prizoru.
- Ovog asa ima neto jo prenije vaem velianstvu i meni. S onkraj
opkopa stoji itav banderij turopoljskih plemia. Gospodin Draeni
ne puta ih u dvorac, ali tamo je sasvim sigurno i preasni gospodin
kanonik Benko. Svakako molim da ovu odlinu linost odmah uvedu u
dvorac, moram s njim govoriti:
Kralj zove paa i dade mu odredbe, kad iznenada stigne katelan
Pencinger i saopi kralju:
- Velianstvo, pred dvorcem su bili neki plemii i traili su da ih
pustimo knezu jer se kane potuiti na postupak njegovih slubenika, a
zatim odlaze kralju u Budim da tamo predaju tube.
Vladisav se gotovo prestrai i odmahne rukom:
- Ne, nikako ih ne pusti unii. Ali rimski poslanik eli govoriti s
preasnim kanonikom.
- Njega nema medu onima dolje, barem ga nisam vidio, a sada su ve
svi otili jer sam kazao da knez nije u dvorcu.
Vladislav je zadovoljan s odgovorom jer se niega toliko ne boji
koliko deputacija kojima nije kadar ispuniti nijedno obeanje. Gotovo
mu je odlanulo. Stjepko ne sluti kako su Turopoljci protjerani
kamenjem i mora se zadovoljiti s odgovorom, to vie, to ima izvriti
pred kraljem drugu zadau koju mu je povjerila Gordana.
Pencinger izlazi iz dvorane. Vani opazi Gordanu kako prolazi trijemom
kao da ee. Nije ga ni pogledala pa on silazi u prizemlje.
Gordana zamiljeno koraa trijemom. Blijeda je od pretrpljenih
uzbuenja. Prizor bievanja ena dolje u dvoritu duboko ju je
potresao i ono to je ula s prozora Stjepkove sobe kako se Draeni
sprema u Turopolje. Sve oivljuje pred njom unatrag nekoliko tjedana
otkad je zarobljena. Svi doivljaji, borbe, spletke kojima se morala
braniti, sve je to uskrsnulo danas pod udarcem onog bia kojim je
Draeni iskaljavao svoju razbjenjelu neuslianu strast. Sto dalje
razmilja o svemu, jasnije se otkriva da Draenievo gospodstvo u
ovom dvorcu sve vre zatvara vrata njenom osloboenju i onemoguuje
joj da prui pomo Vileni i Kueviki. Mora, dakle, raskinuti taj
obru to gaje oko nje sapeo izdajica koji ovog asa naoruava etu
da njome pohara imovinu njenih zemljaka, njene braa. Mora to
sprijeiti, a sebi i objema enama prokriti put, mora se probiti
kroz stijene i utvrde posljednjim sredstvom.
Samo eka da se vrati Stjepko, a dotle jo sam nadzire svoj plan.
Vrata blagovaonice tropotom se otvore. Stjepko izlazi, brzo stigne k
njoj i apne:

- Izvrio sam sve to ste htjeli. Pencinger je tvrdio da su se

Turopoljci vratili kui. Kad je on otiao, rekao sam kralju sve i
pokazao se duboko uvrijeenim zbog onog prizora u dvoritu. Na to je
kralj zamolio neka vas potraim i saopim da eli odmah s vama
govoriti.

Dakle, uspinjem se na posljednji obrambeni bedem. ekaj me, Stjepko.
u svojoj sobi.
Jo je neko vrijeme ekala da se ne bi prebrzo iza Stjepka pojavila
pred kraljem
Stupila je u avoranu. Kralj je sam. Ni gospodin Benedik nije s njim.
Odmah je opazila kako je eka teko i nestrpljivo. Jo prije nego to
je pozdravila kralj joj dolazi u susret i odmah se ispriava:
Vrlo mi je ao to ste morali doivjeti onaj ruan prizor u dvoritu.
Lice mu je mrko, ozbiljno. Onu tada progovori glasno i spoitavajui:
Puna mi je dua odvratnosti. Nikad nisam tako neto doivjela i zato
molim \ ae velianstvo neka staru gospou i upanovu ker poalje
kui. i to /bog vas. Vi morate sa sebe skinuti da se u vaoj
prisutnosti zlostavljaju ene kuv M; n a i n J i .puMji i i nain
ugrabljene. Sve to pada na va kraljevski viteki ugled.
Uhvatio se za elo, obrisao znoj kao da je sav na eravici pa se opet
ispriava:
to mogu, Gordana? Ako to odredim, Draeni nee izvriti. Gotovo
uvredljivim saaljenjem u oima i glasu naglaava:
Strano vas je gledati ovako jadna i nemona kako sluite kao prok
mali nedjelima neaka vaeg dravnika.
Samo zato sam tako jadan jer nemam bogatstva. Nitko se ne boji kralja
f i nema novaca.
Snage nemate da se zauzmete za poteno i pravedno.
Nisam kriv to je u ovom kraljevstvu obiaj da gospodare po svojo
volji dravnici, dok bi morao gospodariti kralj.
Ne, velianstvo, ni kralj, ni dravnici nemaju gospodariti, nego samo
/.aki i , onaj zakon koji su sebi stvorili podanici vlastitom voljom
i po vlastitoj Volji odluili pokoravati se tom zakonu. Ali vi nemate
ni toliko snage da se oslonite na zakone.
- Niti znam kakvi su niti gdje su. Kad gospodi na vrhu kraljevstva
neto ide u pn l< L f ima vele: tu je zakon, a kad im je na tetu,
onda ga opet nema
Stara je pria da dravnici najradije kradu podaniki novac. teta je
troiti rijei. Vae velianstvo me zbog neega zvalo?
Htio sam vas zamoliti da mi pomognete u jednoj stvari.
Zarobljenica e pokuati da vam pomogne. O emu se radi?
Rimski poslanik bio je kod mene malo prije. Vrlo je ogoren. Pokazao
je na[p: liv.1 pi-.ni! i kt iK1 \c si i u K > mi kamini Ka Bcnka i wV
Ja ii i nije pisao svojom rukom preasni gospodin. Vi poznajete

njegovo pismo?
L iju sam pogledala pismo, znala sam to je. Vai slubenici nisu
poslali vaeg glasnika kanoniku. Tako e oni neprestano raditi na
vau tetu
Oajan sam, Gordana. Rimski poslanik navijestio mi je da e
sutra u /uru otpuh \;ili u Rimi podii kod svetog oca optubu zbog
vas i onih pk m k inja Rekao mije: "Ne mogu nita preutjeti. U ovom
dvorcu 11 ncu n, i se ene jer su kreposne i zato im se u hranu
ulijeva omamljujue

366
367


sredstvo." Jednom rijei, Gordana, on je ogoren i odluno veli da e
sve to priloiti izvjetaju o budimskoj parnici, a sve to pada na
moja leda.
- Jo vie pada na leda vaeg sina. Sve e te ljage koditi vaem
sinu. Velianstvo trai nasljedniku uglednu i bogatu princezu. Tko e
imati hrabrosti da svoju ker vjena sa sinom o ijem se ocu govori
da se vjenao s napuljsom princezom, porekao brak i mirno gledao kako
neaci njegovih dravnika ine najokrutnije i najsramotnije zloine
prema kreposnim enama plemia? A vi uistinu niste krivi.
- Gordana, vi me jedini shvaate. Vi jedini znate kako sam nevoljan i
nesretan i ba zato sam molio da doete k meni. Rimski poslanik mije
bio zakon iza kojeg sam mogao zauzdati Draenia. Ako on ide, bit e
i za vas teko.
Ona uzdahne kao da duboko osjea s njim i alosno odgovara:
- Kralju, pokuala sam govoriti jo prije nego Stoje rimski poslanik
otiao k vama. Razjanjavala sam mu kako vama ne doputaju da ni u
svakidanjem ivotu budete vitez, to je dunost svakog mukarca, ali
mladi sveenik odbija da samo asak ostane pod krovom zajedno s
Draeniem. Tu se ne da nita promijeniti, jer on veli: svakog asa
moe izbiti nova sablazan, a po svojem sveenikom zvanju i po
pravednosti i potenju ovjeka on ne smije ovdje gledati Draeniev
razvrat i bezbotvo.
- to da uinim?
ty,< - Maknite Draenia zajedno s njegovim drugom Ferencijem.
Sklopio je ruke od uenja i zakimao glavom uzdahnuvi: - - Boe
moj, to vi to predlaete? Kako bih mogao izvesti tako veliku stvar?
Njih maknuti s ovog dvorca?
- Nije li knez, va neak, vlasnik grada i itavog kneevskog imanja?
Nije li Pencinger pokuao otrovati kneza, a to nije inio bez one
dvojice?
- Kad bih ih htio maknuti, u Budimu bi nas okrivili da smo se sloili

s Hrvatima protiv Ugara, a onda e im biti prvi posao hukati protiv

nasljedstva mojeg sina. Vi znate da vojvoda Zapolja vreba na
prijestolje moga sina. Ne moemo ni ja ni knez maknuti neake
najmonijih velmoa, a katelan je njihov slubenik. Kako bih mogao
maknuti njih dvojicu?
- A kad biste mogli?
- Smjesta bih svu trojicu izbacio iz dvorca, a onda bih se posvetio
sebi, svojim mislima i osjeajima.
Gordana mu brzo zakri rije, znajui to mu je na usnama i pristupi
blie:
- Vi biste ih maknuli da moete? Dobro, pruam vam svoju pomo.
Dignuvi umorne vjede, gleda je Ijubopitno s mnogo nade.
- Uvijek ste svojim umom znali rjeavati zamke kraljice Beatrice,
davno u Budimu. Moda i sad ova lijepa glavica zna kakav izlaz?
- Sasvim siguran izlaz uz uvjet da pristanete uza me.
- Uvijek pristajem uz vas, Gordana.
- Dobro, velianstvo. Nas emo, dakle" dvoje pobijediti nae
zajednike tamniare. Sluajte moj prijedlog.
- Sluam vas i gledam.
Vie je gleda nego slua, ali ona nastoji pobuditi njegovu panju za

svoje prijedloge, a odvratiti ga od svoje ljepote pa ide korak dalje,
okrcnu\v lice k prozoru.
Prije svega, neka mi velianstvo odgovori na dva pitanja, ali
istinito
Vama, Gordana, ne mogu nikad rei nita lano. Zar vi to ne osjeate
i ne vidite?
Da, kralju. Ali imamo jo jedno pitanje: kad biste vi dobili u ruke
nezakonli sina bana Ivania kojeg tako vrue elite, to biste s njim
uinili?
Uzeo bih ga na dvor i odgojio tako da mu nikada ne padne na um
traiti kaV prijestolje. Dao bih mu lijepu dvorsku slubu, uvijek bi
bio u/a me da ga mogu stalno nadzirati.
Goidaua i, , ii;al i . Izmeu njega i nje stoji prazan naslonja. Ona
poloi fuke na naslon i gleda ravno u oi kralju:

Vi, ste, velianstvo, zbog tog djeaka jako uznemireni? Je li tako?

Nije li prirodno? Da, teko sam uznemiren.
Zaboravit u dakle, sve to sam ovdje pretrpjela od vaih podan kj
((- Bez moje krivnje.
jjr- Oni su tvrdili daje sve s vaim znanjem, ali im to neu
vjerovati i molim .-1 -i!;.; neka sada pomno slua: vai podanici
htjeli su me prisiliti i od mene j/nud i da im kaem gdje se nalazi
djeak. I vi ste uli to sam rekla: fjfl mene se nita ne moe
iznuditi. Sve sam prepalila i nisam progovorila Otkad ste vi ovdje,
opaam vae uznemirenje i stvorila sam odluku iskazi. 11 sklonost
prema kralju.
"Sklonosi. lu ri}, v iicpri>i,ino opetuje Htio bi ustati i
posegnuti za tom bijelom i u kum SU laku di>sti>ianst \enn puCi\ a n
u iluduiiu ilnliec. ali
ona brzim svojim rijeima upravlja njegovu panju na djeaka kojeg se
toliko Soji.
Sad je rije o takmacu na prijestolje vaeg sina. Nisam htjela izreci
rije pod pi niskom s\ ih muka, moja je utnja bila prosvjed protiv
sile, ali vi, velianstM moete doznati gdje je taj djeak mojom
dobrovoljnom odlukom Spremna sam sveano iskazati djeakovo
boravite, dapae, napisati pismo njegovoj majci da ga izrui.
Kralj ustaje, pribliava se stolici na kojoj poiva njezina ruka.
Slutio sam uvijek da ste mi vi u srcu dobri i bit u vam zahvalan. Vi
ne /nak, Gordana, to sve mislim za vas. Ali od ovog asa... Brzo
prekida njegovu izreku:
Moja izjava najbolji vam je dokaz da se uzalud bojite djeaka. Dakle.
10 \as n ( i i; i ni Mi emo se ovim mojim iskazom neko vrijeme
oslobodit! Draenia i Ferencija.
"*- Bio bih sretan da je to mogue.
^ Majci tog djeteta morate svakako poslati ljude iz svoje okoline, i
to odlicm plemie. Odaberite Draenia i Ferencija. Baruna Pencingera
ne bisnu n h i!( tu;, poslati jer e ga Draeni nesumnjivo ostaviti
ovdje.du \ t i ; l i.. Ali ovdje je vlasnik dvorca knez, a vi ste
kralj i njegov
ujak;"Ako zapovijedite ovo ili ono, zar bi se momci, sluge i strae
usudili
oprijeti ikralju protiv baruna? Ti neuki ljudi nisu upueni u va
odnos

369
GORDANA VIII


prema gospodi u Budimu, a odvie su priprosti da se ne bi pokorili
zapovijedi okrunjene glave. Dakle, Pencinger nee moi nita kad nema

ove dvojice koji mu zapovijedaju. Baruna ne moemo poslati s njima,

ve i zbog toga to bi takav zahtjev gospodi bio sumnjiv i sve bi
propalo.
- Vi ste roeni da sjedite na prijestolju. Tu primjedbu ne opaa i
nastavlja:
- Dakle, im oni odu, vi ete, kralju, u prvom redu poslati kui one
dvije iz bieva ne plemkinje. Tako e rimski poslanik biti
zadovoljan: nee. vie ovdje biti Draeni, a gospode odlaze kui.
Tako e nam ipak ostati u dvorcu mladi sveenik da ga sasvim
pridobijete za svoju parnicu. ,.4 - To je dobra zamisao oduevljava se on.
- Primate li moju ponudu, velianstvo? > - Primam, Gordana.
A sada jo jedno pitanje: hoete li, velianstvo, nagraditi i mene IW
u vam predati djeaka?
- to traite? 4&. - Da mogu otii u svoj dom.
Hou li smjeti dolaziti k vama?
.-.-i - Svojeg u kralja vazda doekati sa svim poastima. r jf" elio bih vie smijeka i sklonosti nego poasti.
Jo se dalje pomakla i odgovorila, upirui u njega lijepe bademaste
oi:
- Kad budem na slobodi, pod krovom svojeg doma, zar bih mogla drugo
nego se smijeiti i primiti svojeg gosta sretna i zadovoljna?
Smisao njenih rijei tumai sasvim u prilog svojim eljama. To ga
oarava. Odvie gaje danas usreila i ne sluti kako ulazi u mreu
koju oko njega prede lijepa ena. Ona se uri i nastavlja:
- Ako primate moje prijedloge, valja se uriti na posao, inae nam
rimski poslanik sutra odlazi.
- Odreujete vi, divni diplomat, i recite: gdje je taj djeak?
Prije morate pozvati nae tamniare da sve uju. Zovnite odmah
Ferencija, Pencingera i Draenia, a ja u zamoliti rimskog poslanika
da bude svjedok svemu to e se ovdje govoriti i utanaiti.
- Gordana, vi ete mi donijeti sreu.
- Zadovoljna sam to vas moj prijedlog toliko raduje i nadam se, kad
ostanemo sami u dvorcu, da ete iskupiti svoju rije. I on pozove
paa.
- Sve u uiniti to elite, samo kad bismo jednom bili ve sami.
- Smjesta u napisati pismo koje trebaju vai izaslanici da im izrue
djeaka.
Poklonivi se, ona hitro izlazi i uputi se ravno k Stjepku. ekao je
u svojoj sobi s oitim uzbuenjem. Ona apne:
- Prihvatio je. > >
- A dalje? Hoe li dalje biti lako?
- Ne boj se, Stjepko, ono to ima slijediti, bit e mnogo lake jer
nee biti u dvorcu onog lupea Draenia.
U blagovaonici su se okupili oko Vladislava Pencinger, Draeni,

370

Fcrenci i ekaju da im kralj saopi zato ih je pozvao. Oekuju da ih
ukori zbog Draenia i njegova postupka prema staroj Kueviki i
Vilcni.l. mjesto toga, prima ih vrlo ljubazno:
Samo se malo strpite. Naa zarobljenica navjeuje mi neku izjavu
Zaas e biti ovdje s rimskim poslanikom.
Budimski trijumvirat tek se sada zaudi i Ijubopitno eka.
Br/o se pojavila Gordana u pratnji Stjepka Brodarica. Mirna,
ozbiljna, neto mi HL na. Koraa dostojanstveno, klanja se kralju i
odmah pone go\oriti:
Hvala vam, velianstvo, stoje izvoljevalo pozvati gospodu. elim da
oni uju moju i/ia\n. j asni gospinim. i poslanik odazvao se da
bude moj svjedok.
Uvod se ini gospodi vrlo svean i sva trojica se primaknu pa sluaju
uzbueni.
Velianstvo, sedam tjedana nalazim se pod ovim krovom zarobljena,
toboe, zbog toga to skrivam nekog takmaca na prijestolje vaem sinu
Nikakvo iznuivanje ni zastraivanje nije moglo otvoriti moja usta.
Da su me tru/ili u Brezovici i zamolili u ime vaeg velianstva upute
za boravak toii djeak a, ne bih imala razloga tajiti. Ali rekoh ve
u svojoj nedavnoj obrani: sili se ne pokoravam. Dobrovoljno sam
spremna odgovoriti samo na kraljeva pitanja. Ponajprije elim kralju
dokazati kako tu ga obmanuli svi koji tvrde da ja skrivam djeaka, i
to s nekim namjeran, i za nasljedstvo prijestolja. Drugo: elim to
prije izai na slobodu, a . , kralj mi je obeao da e sina
pokojnog kralja I vania uzeti na dvori osigurati mu itvot. Ti me
razlozi nukaju da iskaem sve to kralj eli.
Iznenaeno zinue sva trojica u Gordanu, kralj pak zakima glavom,
primijetivi
- Radujem se vaoj odluci. elim sinu pokojnog bana pruiti
mogunost O a /IM prema njegov u si a ih n, a da ^c ta si v ar sin pi
ne njei. Irt
u vam, Gordana, za otkrie zahvalan. Za svoju izjavu, dobit ete
opet
slobodu.
Velianstvo, gospoda moe iz dvorca tek poto bismo uistinu djeaka
doveli u dvorac - primijeti Draeni.
- To se samo po sebi razumije - ravnoduno odgovori mlada ena.
- Ti e, sinko, sam otii po kraljevia zajedno s Ferencijem i kad
se vranu, plemenita gospoda slobodno moe izai iz dvorca.
Primam obeanje vaeg velianstva da e me pustiti na slobodu. A
sada: blU-1 k i i,, -,o cjccak nala/i K< n1. -. \ i iL :na|k,,
a :iviil i1, i ".l ki u i-, f ila ga
ona svakako izrui, poslat u joj pismenu poruku i savjetovati da

sina svakako preda kralju. Ona je siromana i ne moe djetetu pruiti

budunost, a kralj e ga uzeti na dvor, odgojiti za dvorskog
slubenika i osigurati mu pristojan /n ot. To je ona duna i pokojnom
banu i sebi kao
majci. A da |e potpuno uvjerim u istinh n a moj"; na\ i na I.KI.
M1 \ uh i da alje dva odlina mlada viteza, gospodina Draenia i
Ferencija. Njima neka i/rui svojega sina s potpunim pouzdanjem.
Velianstvo, imate li jo kak\ e 2etye da javim? Hi gospoda?
371

v,-,, Nitko nije trebao nita dodavati i ona zamoli kralja neka joj
dopusti da odmah pred njima dovri pismo. Svrila je brzo, a zatim
pismo prui kralju.
Gotovo pohlepno prui ruku za porukom koja e mu izruiti davno
traenog pretendenta na prijestolje. Pencinger i njegovi ljudi
promatraju kralja. Lice mu sjaji od zadovoljstva.
Proitavi, kralj prua pismo gospodi. itaju tiho i ustanovljuju
daje Gordana napisala sve ono to je rekla.
- Udarit u svoj peat da Ivanova majka sasvim mirno izrui sina, I
skine peatni prsten. Stjepko joj pomae, kralj i ostali gledaju,
utei. Tada pismo preda Draeniu:
- Gospodo, put e biti lak jer je vrijeme lijepo. Molim, dakle,
putujte odmah. Ne ekam ni jedan dan vie nego to je potrebno da
prevalite put i stignete s djeakom u ovaj dvorac.
- A kamo putujemo? - pita Draeni.
- Odmah, gospodine. Najprije elim uputiti njegovo velianstvo gdje
se nalazio djeak prije, a gdje se nalazi sada. Neka kralj bude u sve
upuen. Ne kanim nita tajiti.
Sve uvjerljivije djeluje Gordana na kralja, pa se i Draeni i
njegovi drugovi ne mogu oteti uvjerljivosti to izbija iz svake njene
rijei, dranja i glasa.
- Prema oporuci pokojnog bana Ivana - veli ona - ostao je njegov
nezakoniti sin u kui mojeg mua, jer gaje pokojni ban odredio za
skrbnika. Tako je nekoliko godina djeak ivio kod mene. Prole
godine stigla je k nama njegova majka i zaklinjala mojeg mua i mene
da joj izruimo sina, jedinu utjehu ivota. Dugo smo oklijevali.
Ipak, meni se saalila, razumjela sam majinske osjeaje i tako smo
napokon majci izruili sina. Otila je s njim u Veneciju gdje ima
kuu. Mojem muu dunost nalae da nadzire tienika. Primili smo od
njegove majke pismo da se momi dobro razvija, ali mu, na alost, ne
moe pruiti odgoj koji bi mu dolikovao. Evo, na ovom omotu, toan je
opis ulice i kue u Veneciji. Kad joj pokaete ovu poruku, razmilja!
e i plakati, ali na vama je, gospodine Draeniu, da joj razloite
kako njezina sina eka na dvoru ast i dobra sluba i svakako e
predati djeaka. To joj nalae i majinska ljubav.

Draeni, Pencinger i Ferenci sluaju zadovoljno, dok je kralj

potpuno ushien.
Iznenada se mladi sveenik okrene k Draeniu:
- Nisam ni slutio da u vam u toj stvari moi pruiti i upute. Prije
tri mjeseca bio sam u Veneciji u palai DEste. Nasuprot toj zgradi
stoji lijepa graanska kua i rekli su mi: tamo stanuje majka s
nezakonitim sinom pokojnog hrvatskog bana Ivania Korvina kojeg je
senat proglasio venecijanskim plemiem. Zbog toga je, naravno, taj
djeak tako poznata linost.
- A mi nismo ni slutili o tome - odgovori kralj dakle, elim da
gospoda odmah putuju.
- Sutra u ranu zoru, velianstvo najavi Draeni rio zadovoljno.

Kasnije katelan Pencinger pozove Draenia i Ferencija neka ga
slijede kako bi odmah priredili sve potrebno za put.
im ^ii izali, Vladislav sav sretan primijeti Gordani i Stjepku:
Sad emo svi odahnuti. Kad mi ovi odu s vrata, otvorit u vratA
izbievanini enama, kako ste eljeli.
- hvala kralju, a ja se nadam da Draeni nee odvie dugo putovati*
11 Veneciju i natrag. Bilo bi mi dugo ekati.
Zabavit emo vas, zar ne?-pita on Stjepka, na to se on prijazno
oda/ove
poto ovaj nedostojni ovjek ode iz dvorca, primam poziv vaeg
velian^ >" ! rado i dalje u dvorcu. Gospoda Gordana pravo mije
rekU kralj je u tekom poloaju. ,..; ">
Stjepko mu je izrazio saaljenje, ctada spretn*J.,|mjeno obeao
poni. Rima i tada preao na molbu: ,",".
- Velianstvu je poznato kako se gospoa Gordana morala obra-niti
/om UIK pr. noi za vaeg dolaska od svojeg nasrtljivog katelana M
iadenOiea Taj ovjek lei dolje ranjen i zamolio me neka ishodim od
kn 11 na Pencingera da ga otpremi iz ovog dvorca kui. Tamo e ga
bolje njegovati. Kako je sad plemenita gospoda objavila gdje se
nalazi traeni djeak, nema nikakva razloga da njezin katelan ostane
ovdje.
Sutra u odrediti sve po vaoj volji, asni gospodine, samo neka mi
Draeni i;f: popodne prevali koju milju. Jeste li i vi mojeg
mnjenja, Ci o ra na V
Da, moramo priekati bar pol dana, inae bi Pencinger mogao poslati
/a Draeniem glasnika i on bi se vratio. Plemenita gospoda, bit e
strpljha do sutra poslije doruka ili do objeda, a mojeg katelana
moemo istodobno otpremiti. Je li, velianstvo?
v Poslije podne bit e Draeni ve daleko iz Turopolja i onda emo
mi b-; gospodari - veli on blistavim pogledom i dvolinim smijekom.
Stjepko ga nastoji jo vie odueviti:
- Oito, imat u dovoljno prigode da se uvjerim kako je velianstvo

plen : L ,i; l . To mi dolazi u horu da potkrijepim

u Rimu sve to ste mi prikazali vi, kralju, i gospoda Gordana.
Davno Vladislav nije osjetio toliko olakanje u dui, radosti i
vedrine. Kao Ja su mu skinuli verige. A Gordana ga upuuje: - Dakle,
do sutra mir i puk u: n i, a sutra kad sunce bude visoko, primamo
ezlo mi. Ako bi se Pencinger usprotivio vaim odredbama, odmah neka
priskae knez BriiiKlerni n;, markgorf Danijel i Petar Pan i svezu
one ruke to slue sami za zloin svojih gospodara. Ali ne recite o
tome do sutra nikome
Vedar i veseo, oprosti se Vladislav s Gordanom i Stjepkom koji su
>.nu izali iz kraljeve dvorane i proslijedili put trijemom. Pred
Vratima mladog sveenika ona apne:
- Kralj je ushien jer misli da e sa mnom provoditi dane u dvorcu.
A sad se urim gospodi Kuevi. Spava u mojoj postelji. Zadrat u je
do
i sutra, a ti potrai Petra Pana i reci mu: trebam neku zgodnu sobu
da tamo
smjestim Vilenu do sutra. . <

J72


- Ako se Draeni sjeti svoje vjerenice i pokua izvesti onu stranu
prijetnju s vojnicima, ja u mu se suprotstaviti. Dakle, pazite i
javljajte mi.
- Bio je izvan sebe od radosti to e putovati po kraljevia, pa
oito ne kani tratiti vrijeme zbog djevojke. Ipak, bit u na oprezu,
a ti se brini za Mladenia.
S druge strane dvorca pohitao je Vladislav ravno u sobu svojeg neaka
Brandenburga. Osjea nesavladivu potrebu da se pohvali pred svojim
takmacem kako je Gordana povjerila boravite Korvinova sina ba
njemu.
Kralj ulazi svom neaku.
On se zabavlja, ispijajui vr za vrem, a Petar Pan mu pripovijeda
budalaste zgode. Spazivi kralja, usklikne:
- Velianstvo, samo mladoenja moe bili tako veseo i sretan kao to
ste vi ovog asa.
Usne mu se smijuckaju, oi mirkaju. Pogledavi ispod oka svojeg
neaka, odgovara lakrdijau:
- Moglo bi se dogoditi, Petar Pan, da e uskoro zabavljati moje
svatove.
Sumnjiavo promatra knez svojeg ujaka. Ne moe nikako shvatiti to ga
je toliko izmijenilo. Sve ee kao da nastoji dokazali koliko je on
jo mukarac za enidbu. Knez opaa da ga kralj ne oslovljuje pa mu

zakri pul u etnji:

- Mene moj uzvieni ujak zanemaruje i sad sam sretan to ste se
napokon pojavili u mojoj odaji. Oito ste neto vrlo ugodno
doivjeli?
- Naravno, inae se ne bih mogao toliko radovati.
- Razumijem. Govorili ste sigurno s Gordanom - ljubomorno spoitne
knez. - Vidim ja sve...
- Uhodi me? Slijedi? Sasvim si izgubio glavu za njom i zaboravio na
kraljevia kojeg ona skriva.
- Zar vam nisam kazao sve potanko? Nisam li je domamio ovamo da je
prisilim na priznanje?
- Domamio si, ali ne zbog kraljevia nego zbog sebe. Da nije bilo
tako, bio bi prihvatio ponudu kad ti je jednom predloila pogodbu.
Reci:,
zato nisi pristao? Znam tono: htio si je zadrati za sebe. A da si
prihvatio
ponudu, morao bi je pustiti iz dvorca. ,,.,
- Tko me optuio?
. , ]7/ ^
- Oporei ne moe, a loje dovoljno. ,^n>>
l ne ireba knezu da mu kralj prokae tuitelja. Zna da ga je
odala
Gordana. Ne moe se drukije izvui pa se laa lai:
- Gordana nikad nije mislila izvriti svoju ponudu, htjela me
prevariti. Nikad nee odati kraljevia.
- Meni je odala.
Donja debela kneeva usna spustila s^jGordana je uistinu izrekla
priznanje? ".
- Da, moj mili neae, prevario si me, ti kojega toliko volim, da sam
prisilio udovicu bana Ivania da pode za tebe, samo da bude bogat. A
u tom si bogatstvu sasvim zaboravio na mene. Malo prije sluao sam

Gordanino priznanje. Mi sada znamo gdje je kraljevi. Predala mi je t
pismo za njegovu majku, a Draeni i Ferenci spremaju se na put.
Tog asa spazi iza kneza ironiki nasmijano lice Petra Pana. U
lakrdijaevim oima i iroko rastvorenim usnama razabire potvrdu
kneevog potpunog poraza. Da, on je sada poraen potpuno. Uzalud je
sluao Pencingera da domami Gordanu u dvorac. Uzalud se opijao nadama
u uspjeh svojih ciljeva. Uzalud se opet predao Petru Panu, glavinjao
tamo-amo, sluao ove i one, sve u nadi da e dobiti u ruke djeaka, a
s njim prisilili slabog kralja neka bi ga protiv svih zakona nametnuo
Hrvatskoj za bana. Sam Pencinger predlagao mu je tu spletku i ,
uvjeravao ga da nee promaiti jer e kralj pregaziti sve zakone da
doe do , kraljevia koji ugroava nasljedstvo njegovu sinu.
l sada je sve propalo. Nije dobio kraljevia. Nee dobiti

bansku ast, a ni Gordanu. Priznanje je poloila u kraljeve ruke.

Time su sruene sve njegove nade. tovie, kraljevski ujak ljuti se
na njega, oito je ljubomoran , < zbog Gordane. To dokazuju ukori
kojima ga obasiplje.
- Na sreu, stigao sam k tebi u tvoj dvorac i sprijeio da ini
ludorije koje bi Hrvati zamjerali meni. Odsad u bolje paziti na
tebe, sinko, da ne poini i druge nepodoptine.
Kralj ga kori, samo da moe uivati u nadmoi nad njegovom mladou
koju je pobijedio. A kad se nauivao, vrlo sretan i zadovoljan povue
se u svoju sobu na odmor, osjeajui se pobjednikom nad njime. Petar
Pan ostao je s knezom i tiho se smije:
- Tako ste, vidite, moj knee, platili svoje velike mudrolije.
Gordana je najprije rekla vama: pustite me na slobodu i dobit ele
kraljevia. Vi ste htjeli i kraljevia i nju. Sad nemate nita. Vele,
tupi su ljudi lukavi. To je uvreda pametnima. Puran ne moe imati
svojstva lisice. To kneza razljuti pa se okosi:
- Kad sam Gordanu htio prevariti, uzeti kraljevia i nju, rekao si
mi: to je genijalna lupetina.
- Dvorska budala smije rei i smrtne gluposti, a kad vladar nee
sluati pametan savjet, onda ima pravo rei da mu je preglupa osnova
genijalna.
A mladi knez u svojoj bespomonosti neprestano uzdie i pije pa se
onda tui:
- Slutio sam da se neto dogaa. Ova dva dana, otkako se kralj nalazi
ovdje, nitko se za mene nije brinuo, ak ni on. Sva je njegova panja
skrenula k toj ljepotici. Dakako, zapalio se stari panj.
- Kad mladi nije imao pameti da slua Petra Pana. Da ste smjesta
otpremili Gordanu na opkope i pustili je na slobodu, ne bije
Pencinger pri svojem povratku vie naao u dvorcu, a tako je ne bi
mogao nai ni kralj. Sad bih ja ve s markgrofom putovao po
kraljevia, a vi biste divno s kraljem ugovarali ucjenu za djeaka.
To je kazna to ne sluate Petra Pana kojeg vam je poslalo nebo.
Sav utuen, sjedi knez kraj svojih vreva, samo kima glavom i tjei
se.
ispijajui vr za vrem.
375

"*!*
" Dotle se u kancelarovu uredu razvija urba i strka. Draeni izdaje
Luiu naloge za sutranji put u Veneciju, a svojem sluzi odreuje
kako ima spremiti u sveanj najljepe odijelo, osedlati konja s
najbogatijom ormom i izabrati zlatom vezeni pokriva. Ferenci se
brine za svoju opremu s manje pomnje, ali s vie buke. Pencinger
savjetuje obojici. Ve davno nisu vidjeli da je tako vedar i
zadovoljan.

Poto su dovrili odreivanje, odaslae momke na posao, a oni su se

zatvorili i sjeli na vijeanje. Najprije su izbrojili dane koliko im
treba do Venecije, koliko za boravak, koliko za putovanje natrag.
- Nije mogue da e povratak trajati mnogo due - udi se Pencinger.
- Valjda ne mislite da u kraljevia dovesti ovamo i predati ga u
krilo kralju? - odgovara Draeni. - Vodim ga svojem ujaku u Budim
- kako je ve davno ugovoreno.
- Dok kralj nije znao za to dijete, mogao je gospodin Verbeci
ucjenjivati kralja. Sad Vladislav sve zna, dakle, nemogue je.
- Kad ja, Draeni, uzmem neto u ruke, onda je sve mogue. Lijepo u
kraljevia smjestiti kod svojeg ujaka u Budimu, a kraljevsku ludu
prevariti da su nam ga putem oteli Hrvati, l tada e moj ujak javiti
kralju: moj neak Draeni otet e djeaka, ali mu velianstvo mora
darovati onaj rudnik od kojeg se uzdravaju kraljevske ete na dvoru.
Prodat emo mi toga kraljevia skupo, unato tome to me sam kralj
alje da ga dovedem k njemu.
- Ako ga majka ne bude htjela dati? - zapita Ferenci svojeg druga.
Ovaj se raskoraci i zakima glavom:
- A to ti misli o meni, Franjo? Moe li netko Draeniu kazati: ne
dam, neu. Jo uvijek sam jai od svake tene. Svezat u joj gubicu i
ruke i privezati je kao pseto na lanac, uze"; djeca ka i stvar je
rijeena.
- To bi bila otmica. A Venecijanci e se zbog toga buniti.
- Ba zato stoje otmica, vie u se radovati nego da mi ga ena dade
dobrovoljno. A to bi se tamo bunili za to se ne brini. Zinut e
Venecija kad ja projaem njihovim ulicama, "-ni ene nee zamiriti
kad me vide.
Jedva je Ferenci sakrio podrugljivi smijeak na Draenievo
hvalisanje, dok barun Pencinger podsjea svoje saveznike:
- Zaboravili ste da zbog vaeg puta moramo odgoditi pohod na
Turopolje.
- Nee nam Turopoljci pobjei veli Draeni. - A kad se vratimo, bit
u estito raspoloen da bijem tu ivinu. Ali znajte, barune, ako
upanova ki i ona stara iziu ispod ovog krova, ne doekujte me vie
ovdje. Vae u tijelo pretvoriti u krpetine.
- Ako kralj naloi da ih pustim na slobodu?
- Recite kralju moju poruku: prijeu li upanova ki i mati Jelenka
Kuevia preko ovih opkopa, kraljevia u sam predati Hrvatima. Takp
mi asti. To recite kralju, a to obeam, to izvrim.
*yf VT* Ne biste li mu to sami rekli ako imate hrabrosti?
,,.,-r- Zato ne? Koga seja bojim? On se ima bojati mene, a ne ja
njega.

A \ ama. gospodine barune, ostavljam zadau, da ga podsjetite ako bi
mu se slaba pamet iznevjerila pa bi zaboravio to sam mu poruio.

Gordana nee uspjk da me rijei uitka da priredim sebi gozbu

osvete. upanova ki ostat L L MI c, a s njom i Kuevika. Sve dok ne
uhvatim Jelenka. Ne smijete zahi>i;i\ni i o KMI i ii j
Kueviizdajnik i Budimai kralja,a njegova mati se s njim slae. To
morate, gospodine barune, trubiti u kraljeve u* Da nema njega, danas
bih ja slovio kao muenik gospodina kneza Bratnk-ii-uuj ki-ji me je
uhvatio i prijetio mi smru ako upan ne pristaneaiz Budim. Sjeate
se?
- San lLipai! nije pristao, a ak ni Vilena - primijeti
Ferenci u elji da bvalisavog nadutog druga malo ponizi.
ipak, danas bih ve bio njezin mu. Htio sam sve prikazati kao da sam
pobiofj ",- tamnice, ispod vjeala, i ona bi mi se bacila u naruaj,
mem mueniku, junaku. Da, bacila bi se na moje grudi sa strau.
Razumne
Pri pomisli da bi ve bio vjenan s Vilenom, glas mu biva osoran
vie:
SU- Bio bih danas gospodar svih tajnih hrvatskih buntovnika. Sami bi
me pnV:, " banom. Budim bi sve imao na vrstim uzdama, a to je
sprijeio Jelenko Kuevi. Ima ga, dakle, stii prokleta kazna. Odmah
drugi dan kako me razotkrio, pisao sam ujaku u Budim to se dogodilo
i
zatraio nek.i li.:l ,. ,L ; : : - . ^. u i. j.l,
", -|" . in;i u n l mi, < ni .n i ;i
izvan za k mm Svatko ga moe uhvatiti, ubiti i predati Lukavcu. Onda
ete vidjeli Sto u s njim kad mi doe pod ruku.
A sivog oklopnika zaboravlja? On je zapravo glavni krivac, a ne
znamo ikoje.
Ne zaboravljam ja nikoga tko im je pomogao skinuti crveni oklop t
prokazao me Hrvatima. Kad govorim o Kueviu, mislim i na njegova
zatitnika. Gdje je jedan, tu je i drugi. Dakle, kad uhvatim Jelenka,
kao da sam uhvatio onog drugog. Bit e uda kad ja sivom oklopniku
skinem vizir. Samo na veliki neprijatelj moe se skrivati kao to se
iakrivao on. Otkrio se samo sucima i upanu. Da sam mu ja bio
nasuprot i h <; i i L ; , kao vi, gospodine barune, ve bih ga na ju
no na eljezo, a ne bih bjeao pred njim.
fftarun se osjea povrijeen pa se razljuti na mladog hvalisavca:
Samo ne tako hrabro, gospodine Draeniu. Meni nasuprot stajali su u
,n n n M momci s pukama. Hitac bi me bio sravnio sa zemljom prije
nego to bih poloio ruku na sivog oklopnika. Bjeao sam kao mukaKK
a vi ste morali u enskoj haljini.
Ja sam dosjetljiv. Nema stupice koju ne bih znao proigrati. Gle,
Luia - pogleda k vratima gdje je stao Draeniev katelan pa mu
odmah nalae:
uj me: dok sam ja na putovanju, ti e ostati ovdje i vriti
mjesto mene Vaan posao. Jesi li uo? Najprije razglasi itavim

Turopoljem: gospodu Draeni otputovao je u Rim. Tamo su ga poslali

gospodin ,\ . i Baka da nosi pismo u parnici batinika kraljice
Beatrice, jvojvode Hipolita DEste i njegove sestrine princeze
Olive. Gospodin Draeni ostat e u Rimu dva mjeseca. Tako mora
razglasiti svagdje.

Maarski plemi Ferenci zagleda se u svojeg druga zaueno, a barun
Pencinger zakima glavom:
- Ne znam je li pametno razglasiti da putujemo na jug. im to doznaju
Hrvati, posumnjat e.
- Ako proglasim da sam otiao u Rim, ne mogu sumnjati da putujem u
Veneciju.
- A zato, gospodine Draeniu, uope objavljujete putovanje?
- Opet sam dosjetljiviji od vas. Prije svega, vidjet e me ljudi na
odlasku Turopoljem i elim da me vide, ali neka i saznaju da idem na
dug put. Na tu vijest, moja gospodo, pomolit e se iz svoga
zaklonita Jelenko, a s njim i sivi oklopnik. Bit e uvjereni: poslan
sam u Rim, dakle, meni ni traga, ni glasa itav tjedan. Jelenko e
doi u svoj dvorac ili barem mirno koraati Turopoljem. Ali tu ostaje
Lui. Na njemu je da se sakrije iza kakvog vizira, neka ljudi ne
znaju da sam ga ostavio na strai. Tako e moi uhoditi Jelenka i
postaviti mu zasjedu, a jednog dana, prije nego to mislite, amit e
Kuevi u tamnici. Eto, taj put vodi Jelenka ravno k meni u ruke. to
velite sad?
- Nismo ti dorasli - odgovori Ferenci.
- Idi, sad Luiu, i spremaj moju pratnju za sutra,.a uveer doi da
ti potanko razjasnim kako e hvatati Kuevia.
Draeni ostane sam sa svojim saveznicima pa im tumai kako je
odluio zaskoiti turopoljske plemie. Konano je Ferenciju dosadilo
sluati njegovo hvalisanje i odlui skrenuti razgovor. I u pravi as,
kad je Draeni spomenuo Gordanino ime, on ubaci:
- to misli, Draeniu, kakva je okolnost mogla sklonuti Gordanu da
Vladislavu preda kraljevia, a nama ga nije htjela izruiti ni kad
smo muili njezina sina.
Draeni se nasmijei Ferenciju i, gurnuvi ruke u pojas, proee se
po sobi:
- Bila bi i nama priznala da Petar Pan nije dojurio u kulu kao kneev
glasnik, a na barun popustio i prestao bievati malog Damira. Sada
je dobrovoljno priznala zbog loih vijesti s bojita. uo si: kralj
joj je otkrio da su Hrvate opkolili Turci i ne mogu se maknuti sa
neke visoravni. To je nju potreslo i odluila je da se oslobodi za
toenja. Ne zna da je ona ve prije nekoliko godina, kad je bilo
krvavih bojeva s neprijateljem, odjahala oko plemikih dvorova i
nagovarala da podu u borbu? A sada se prestraila za mua i odluila
da gospodi poalje pomo na ratite, makar uz cijenu predaje

kraljevia.
- Moda Hrvati nemaju s tim djetetom one namjere za koju si nam ti
rekao u Budimu, jer onda ipak ne bi prokazala djeaka.
- Kako smije u to sumnjati? Dok su me jo Hrvati smatrali njihovim
vjernim sumiljenikom, spavali smo u jednom plemikom dvorcu. Sakrio
sam se u kamin i sluao kako dva prijatelja Gordanina mua meusobno
raspravljaju to kane uiniti s nezakonitim sinom pokojnog bana.
Dakle, nemoj me sada uzrujavati takvim sumnjama. Imamo vanih
poslova. Gordana hoe iz dvorca poto-poto, a kralju je mogla mirne
due razotkriti svoju tajnu i zato to se prirodno u nj pouzdaje da
e je sigurno pustiti na slobodu im dovedemo kraljevia.

- Prema tome, kralj e ostati ovdje tako dugo dok se vi ne vratite?
- Da. gospodine Pencingeru, i neka samo ostane i zabavlja ljepoticu
Gorami 1^;id m-i eio\eucmo djeaka u Uudim. poslat emo vam
glasnika, p;i peka je Vladislav onda u trijumfu otprati iz Lukavca.
Valjda e je i pratiti kao njen vitez, toliko je zaljubljen u nju. A
sada mi se uri da nadzirem kako mon ljudi oprema) u novu moju odoru.
Uzet u najljepu neka se lijepe Venecijanke nauivaju.
Ostavio je Pencingera i Ferencija. Gledali su neko vrijeme za njim, a
onda maarski plemi tiho primijeti:
- Njegova dosjetljivost svaki dan raste, zamalo ni avo nee s njim
i/drati
Samo se pred nama dvojicom prikazuje u pravom svjetlu. A zamislili
kakav je pred drugima? Koliko se prikazuje miran, uljudan, dobai, p>
n a a se kao da svakog uvaava, a sve je na njemu la. I kad misli da
fovori istinu, i tada podmuklo lae.
- Ali takav nam ba treba. Imat u s njim sigurno dosta brige u
Veneei". Neprestano e se pokazivati enama.
Glavno je da dobijemo u ruke toga kraljevia, a kad se vratite, sve
emo sile okupiti da /aii/mum> I ui opoje, poveamo
kneevskiposjed. A sad da vidim kako se spremamo na put.
MRNJA OJAENE MAJKE
San Tomislave Kuevi nije bio dugotrajan. Neprestano je snivala o
prizoru u dvoritu. Trzala se i opet snivala dalje. Od svega je
najee -. djc l a d je \ L i k u kako je zatiuje, l kad se
probudila, stalno gleda u magli neku enu koja prima udarce umjesto
nje.
Leei, pone iznova razmiljati o njoj. Ve je stvorila zakljuak da
se djevojka sjetila svoje pokojne majke i oito je to ponukalo na
obranu. Ali kao daje to vie ne zadovoljava, pokuava nai neto
drugo. Djevojin in prikazuje se u sve veoj cijelini. Razglaba i
rainja u sebi.
"Vidjela gaje kako me tue sav izvan sebe, moralo joj je biti i to
jasno da bi mogla sama stradati ivotom. Uza sve to neznanka je stala

pred mene kao da joj tijelo nije njena put, nego gvozdeni tit."
"Moe li to biti obino saaljenje, srni lov a nje? Ili neka velika
plemenitost? Zar ima na svijetu ljudi koji izlau svoje tijelo i svoj
ivot za nepoznatu staricu. Ili me poznaje?"
"Otkud bije poznavala? U mene nije mogla nikad sluiti, sve su moje
sluavke u mojoj kui od djetinjstva. Sve ih znam. to ju je, dakle,
ponukalo da to uini?"
Ne moe odgovoriti na to pitanje. Poto se okrijepila snom, sve joj
je bistrije, i in obrane raste pred njenim oima do velikog djela
kojemu ne zna nai motiv.
Onda misao zapne na novo otkrie:
"Otkud toj djevojci sluavki tolika hrabrost da se usuuje
zaprijeiti Draeniu ono to je htio izvesti? Sva sluinad sigurno
pozna njegov

dvisok poloaj, svaki sluga zna to je tko u dvoru i koga se imaju
naroito bojati, a ipak je skoila da mu zaprijei namjeru?
Nevjerojatna hrabrost, gotovo suludi in."
"Kako mi to prije nije palo na um? Toj djevojci dojadio je ivot.
Zacijelo je nesretna. Tkozna kakva ju je snala bijeda i nevolja i
uasu kad je opazila da bi mene zvijer mogla zatui, bacila se da
zatue nju. Da, njoj se desila neka nesrea i nema izlaza ivotu.
Oito su je mukarci u dvorcu prisilili da 1m bude Ijubovca. to
drugo oni rade tu s ovim sluavkama? Nju je nevolja natjerala, samo
nevolja da sprijei Draenia. Znala je: kad on opazi sluavku kako
brani njegovu rtvu, on e je dvostrukim bijesom tui dok je ne
ubije. On bi to bio uinio da nisu stigli mladi sveenik, kralj i
Gordana."
"Da, ovo moe biti jedini povod da brani mene. Sirota! Moram sve
doznati."
Iz druge sobe dopre do nje neki glas pa onda aptanje.
"Napokon Gordana" - misli starica i stade oblaiti haljinu.
U susjednoj sobi naslonjena preko stola, Vilena stenjedok joj
lijenik uz Gordaninu pomo previja duboke krvave rane od Draenieva
bia.
Zatim djevojku poloe na poivaljku da se odmori. Tiho se otvaraju
vrata, a Kuevika polako ulazi u sobu i odmah spazi spasiteljicu,
djevojku u sluinskoj haljini koja brzo pokrije lice rukama im opazi
gospodu.
- Skinite ruke s lica, gospoice - ree lijenik djevojci. - Zato se
stidite?
"Gospoice" - zapanji se Tomislava Kuevi, ide blie, polagano,
sustajui i sama ne zna zato. Hvata je uzbuenje. Lijenik nita ne
zna, a eli vidjeti stoje to s Vilenom koju po kraljevu nalogu mora
njegovati, l vrsto uzme Vilenine ruke.

- Pred lijenikom se ne smijete stidjeti, plemenita gospoice. Malo

prije sam vam povezao rane Pogledajte mi u oi. to vam je? I gotovo
silom skine s lica ruke i podigne glavu.
Blijedo Vilenino lice nalik je na masku.
Gordana pogleda Kueviku. Nikad jo nue vidjela da bi netko toliko
nalikovao kamenom kipu kao stara gospoda. inilo se da je stariino
srce prestalo kucati. Zjenice u tamnom oku ukoile se, a obrazi su
bijeli kao njena kapa. Sad e se sruiti.
Gordana pristupi blie, spremna da pridri gospodu.
Vilena obori oi. Objema se rukama uprla o stol. Ovog asa prestale
su je boljeti rane, svaki je udarac zacijelio. Htjela bi propasti u
zemlju i nestati. Zaguit e se od neega.
Neupueni lijenik nita ne opaa, samo se brine oko svoje bolesnice,
ispituje je o ranama, ali ona ne odgovara.
- to vam je, gospoice? - pita on.
Gordana ga jednim pogledom uputi da ostavi sobu. : ?>
"
Preneraeno, nijemo stoji Kuevika, zurei u djevoku:" ""**" :"
"Vilena, upanova ki, Draenieva vjerenica, ovdje pred njom
ranjena od bia koji je imao udariti nju? Vilena, upanova ki, ona
koja je
istjerala Jelenka iz svoje kue, upropastila, zlobno unitila njenog
sina?

Ona kojoj se on osvetu ,kojuj"osramotio i bacio joj pred noge
Draenia, /nsuipL sramotom? Ona je istrala pred nju da je brani?"
jfato?"
Starica ne moe progovoriti. Srce puno mrnje, samo se zaprepastilo.
SIIHIL;
U stariinoj dui obavljen je Vilenin lik mrnjom. Nikoga na svijetu
ne fenrzi kao ovu lijepu djevojku s kojom je njezin sin sproveo svoje
djetmisivoipiui momaku miaoi^i Njene modre oi, as ljupke, as opet
vragolaste razvedravale su njezin ivot. Uz Jasenku i Jelenka Vilenu
je smatrala svoiim iiveim dicietom Uvukla joj se u duu kao i svima
koji su s njom ivjeli. Uvukla se sa svojom milotom, draesnim
davoltinama i nekom pi^chmm dragou.
A kad je dolo do raskida izmeu nje i Jelenka i kad je on zapao u
svoje ludovanje i dao se na neke tajanstvene putove koji su Kueviki
zada \ LI i brige, u majinu srcu zapalio se plamen neutaive mrnje
prema djevojci stoje razorila njegov ivot.
Tvrdo je majino srce prema Vileni i sada. Samo je njezina mrnja
/astraci Sto e uiniti? To oekuje Gordana.
va-tri asa prolete u munoj tiini. uju se koraci hladni,
beutni. Kuevika obara glavu i skruene due odlazi prema drugoj

sobi. Kad je nestala iza vrata, Gordana pogleda Vilenu i saali se

nad njom:
f - Nisam mogla sprijeiti ovaj sustret. Ona je leala u postelji i
sama se digla i obukla. Mislila sam da u je nai u postelji. jj, Boli me taj susret vie nego rane. Vie nego sve to se dogodilo sa
limom. Idem dolje medu slukinje, tamo mi je mjesto.
- Neu to dopustiti. Petar Pan e vam nai sobu. Neka vas djevojka
otprati, ve sam ga obavijestila. Sutra, najkasnije prekosutra, bit
ete kod oca.
- Gospodo, je li to mogue?
- Otpremila sam Draenia. Odlazi daleko zajedno s Ferencijem, a sve
drugo je moja briga. Kralj e pustiti na slobodu vas i staricu.
Dakle, posluajte me. Otiite s djevojkom, smjestit e vas. Leite
postrance, bti e vam lake negoli ovako na poivaljki.
Ohrabrena nadom da e biti izbavljena iz ovog dvorca, obea
Gordani poslunost. i! j ^
- Doi u uskoro k vama - navijesti joj lijepa ena i pohjta za
Kuevikom u spavaonicu.
Starica sjedi u naslonjau i zapanjeno gleda u Gordanu koja je upravo
stupila u sobu pa joj se ispriava:
- Plemenita gospodo, nisam vam nita rekla o Vileni, znajui koliko
je mrzite.
- Da, mrzim je i gotovo me obuzima radost nad njenom nesreom.
- Vidite, gospodo, rekoh vam - nastavi Gordana - ne polazite zavjet
za ono to ne moete izvriti.
Pogoena tim upozorenjem, protrne nad svojim obeanjem, pada na leaj
i pokrije lice rukama. Dugo se nije micala, sve je u njoj puno
prosvjeda. Ljubav prema sinu uini je okorjelom prema djevojci.

". - Vi nita ne pitate kako je Vilena dospjela ovamo medu
sluavke kneevskog dvora? - opet e Gordana, dok ona stalno uti.
To joj zaista nije palo na um. Vidjela je samo injenicu daje njezina
hraniteljica, djevojka koja je unitila njezina sina.
Premda ni sad ne pita, Gordana joj razlae kako se sve dogodilo s
Vilenom, kako ju je Draeni htio prisiliti na vjenanje, a ona mu je
odgovorila da e radije biti sluavka negoli banica, njegova ena.
Kuevika se digne s leaja i sjedne:
- A to veli sad na najljepeg i najvelianstvenijeg junaka, onoga
kojeg je pretpostavila mojem sinu?
- Svi su se, plemenita gospodo, prevarili u Draeniu. Naravno,
morala se prevariti i ona.
Mrana pogleda odgovara Tomislava Kuevi Gordani:
- Tako? Zar je trebalo da prezre onoga u kojem se nije mogla
prevariti jer je znala da je ist kao sunce, poten i vrijedan? Ba
zbog Draenia okrenula je leda Jelenku.

Prodirljivim pogledom razotkrila je Gordana veliinu mrnje u dui

majke pa joj ipak veli:
- to god je bilo, plemenita gospodo, ne smijete zaboraviti da vas je
ona obranila od velike nesree. Va sin ne bi vie imao majku ili
biste bili sakati.
Taje okolnost opet sjeti Vilenina ina i uuti, dok Gordana pokuava
ublaiti njezinu mrnju:
- Ovom je obranom Vilena htjela popraviti stoje uinila, moda se ak
pokajala.
- Ne, gospodo, prevarena je u svojoj ljubavi prema Draeniu. Oajna
je to ljubi ovakvu neman i odluila je umrijeti od njegove ruke.
Samo je zato dola da me brani. Uinila bi to isto daje na mojem
mjestu bila druga. Htjela gaje razdraiti daje ubije jer nema izlaza
iz tog ivota. Oteo ju je, uzeo k sebi, a onda uinio sluavkom.
- Varate se, nije je ni dotaknuo, nego ju je htio pokloniti
vojnicima, a ja sam je obranila jer je na sreu stigao kralj.
- Svejedno mi je to se s njom dogodilo. Svejedno. Zbog nje sam i ja
ovdje, ona je kriva svemu zlu to se survalo na nas, ona je kriva i
sad je kanjena.
Gordana shvaa to osjea starica i zna da nee postii nita ako bi
nastojala Vilenu opravdati. Mrnja majke koja ljubi sina razumljiva
je Gordani i pred njom uzmie. Tomislava Kuevi nije ena koju bi se
moglo od neega odvratiti ili na neto nagovorom sklonuti. Umnoj eni
je to bjelodano pa odlui da vie s njome ne govori. Sutra ili
najkasnije prekosutra starica e izai, a i Vilena. I majka e u miru
moi razmiljati o svemu.
Gordana predloi:
- Plemenita gospodo; bilo bi dobro da legnete, snalazi vas groznica
od zadobivenih rana.
- Ne znam od ega me trese, ali osjeam kao da su me poloili u led,
odvie sam doivjela danas, ne mogu to podnijeti.

Niste smjeli ustati veli blago Gordana i zamoli je da prilegne na
leaj, od jc\ cna
Kad je starica poslua, Gordana je ostavi pa ode da potrai Vilenu.
OBRANA HRVATA
Posred gutare Paklenog luga, pod niskim drvenim stropom, stoje
Hrvati. Mladi plemii uprli MI oi u Davora Anu>1ko\ia. Pristala
pojava, lice proeto dubokom ozbiljnou prua sliku proroka,
okruena mladim sinovima. On im tiho govori:
- Neka nitko od vas ne izree glasnu rije to sam vam sada poloio
na srce. Nai Aragonci, Hipolit i princeza Oliva, nisu nam saveznici
od srca. ve od nevolje. Neko je njihova tetka kraljica Beatrica
udjela za naom zcmliom. a danas iiic/in krv m rod mora traiti u
nas pomo protiv prevare ko|ii SLI im nanijeli \ lastodru.

Pravednost se po/imla da ih ka/ni, da nama preko naih nevolja spusti

brv. Idemo prijeko hrabro, ali tiho i oprezno. Save/niVti \v ne\ol]c
\al|a po\ lenti samo onu io mora /na u. aiii
to u posljednji as. Rekao sam vojvodi: pomoi emo im da princeza i
on dopru do kralja. Sve ostalo saznat e u posljednji as. Zato ne
govorite, djeco, nikada meusobno latinski da njih dvoje ne bi to
nauli.
- Kad ete nas povesti, plemeniti gospodine? - pita imuni.
im nam preasni kanonik donese vijesti iz Lukavca. Danas o podne
imao je otii u dvorac rimskom poslaniku da uhvatimo vezu s Gordanom
Tek kad ona sazna to mi snujemo za njeno osloboenje, moemo
naprijed. Sigurno i ona ne miruje pa bismo tako mogli meusobno
pokvariti osnmc. Dakle, moramo saznati to snuje Gordana, a ona opet
to snujemo mi da ne uoanmo jedni drugima u leda, Stjepko bi nam ve
dav no neto iav io. ali leno pismo ne bi stiglo. LI ]o bi i otkrio
da je Hrvat Ne usuuje se ostaviti dvorac zbog Gordane. Zato je
preasni danas odluio oiii u Luk avac. ut emo to je bilo kad nam
doe glasnik. A upan Berislavi ide s kanonikom, ne bi li to doznao
o Vileni.
Hoemo li moi i nju osloboditi? - pita Smiljan Pogledi.
Nisam zaboravio ni upanovu ker. Nadam se da emo brzo i/vesti nau
osnovu. Danas e ti, Mladene, otii s jednim vojvodinim momkom da
potraite njegovu veliku pratnju. Svi oni moraju biti u pripremi. A
onda ete dovesti princezi njezinu pratilicu. Ova nam je vrlo
potrebna.
Iz druge sobe ulazi djeak bademastih oiju. Raskutrane crne kose
padaju mu na znojno elo. Davor ga pozove blie:
- Opet si maevao? Odvie je to za tebe, Damire.
- Netko se mora brinuti za moju majicu. Koliko je ve prolo dana, a
nje nema.
: - Spoitava nam, djeae - veli Davor - ali sluaj: dan
osloboenja tvoje majke je blizu. Mora biti strpljiv, utjeti i
ekati.
- Ja utim, uvijek samo utim, osobito kad dolaze oni Aragonci.
Jasenka veli: pred njima se ne smije nita govoriti. Osobito ne pred
onom princezom. Ona hoe omamiti mladu gospodu da joj kau sve kako
tko

382
383


L
misli i to rade gospoda, a kad bude kraljica, onda e ih sve
pobacati u

tamnicu. ;,"- To ti je rekla Jasenka?

- Da, ona to zna jer sam joj pripovijedao sve to sam uo kad su
govorili. Taj crni vojvoda pouavao je princezu kako mora sve mlade
plemie zaarati, a ona se smijala i kazala bratiu: "Da, svi ovi
plemii ginu za mnom, osobito jedan." Jasenka zna i koji. Ali on ipak
nee nita odati princezi. To Jasenka zna.
- Jasenka, Jasenka, sve to zna Jasenka. Vidim: ona je uza tebe moj
prvi diplomat u ovom dvorcu. Ali ne boj se: tvoju emo majku
osloboditi. ekamo glasnike i smjesta pada odluka kad se ide na
djelo. A sad potrai Jasenku i kai joj da nestrpljivo ekamo objed.
Djeak ode, a Davor opet oslovi svoju vojsku:
- Prvog dana, kad je u ovaj dvorac stigla opasna ljepotica, rekao sam
vam: uvajte oi i srce. Upamtite: trebam bojovnike, a ne zarobljene
poklonike ljepotici. Budite prema njoj uljudni i puni potovanja i
nita vie. Ono to sam slutio, mali je Damir potvrdio. Taj saveznik
moe biti opasan ako ne budete hladni prema ljepotici.
- Opet jedan bratski saveznik kojeg se moramo uvati - ree Jelenko i
uplete se u razgovor.
Jasenka u kuhinji sprema objed. Pomau joj Davorovi momci. S njima je
arko. On joj je desna ruka. U svemu nastoji ugoditi svojoj
gospodarici.
- Ni tebi se ne sviaju ovi stranci. Ni meni.
U to dolazi momak i saopi Jelenku da je stigao seljaki plemi
Galekovi i nosi vanu vijest od upana Berislavia. Kad je spomenuo
upana, Jelenko poalje momka k Davoru da tamo najavi glasnika.
Znojan i zadahtan ulazi u sobu mladi Galekovi. Na prvi pogled odaje
roenog brzoteu.
- Jesu li doprli u Lukavac? - pita ga Davor.
- Na kulu je izala ona zvijer Draeni i viknuo je: "Ja sam ovdje
knez." Nije nam htio spustiti most.
- A preasni nije traio neka mu dopuste govoriti s rimskim
poslanikom?
- Traio je, ali nitko od kneevih ljudi nije se pokazao. Draeni se
razmetao u kneevo ime, vrijeao nas krvavo i obasuo kamenjem.
Preasni kanonik slao me da vas obavijestim, a on e sam stii na
dogovor, ali imam neto za Jelenka Kuevia. Ne bih ga htio zaviti u
crno. Doputate li da saopim vama?
Kad ga Davor ponuka neka govori, glasnik pripovijeda kako se Draeni
cerio na kuli i objavio da je dovukao u dvorac gospodaricu Kuevieva
dvora gospodu Tomislavu Kuevi.
* * *
> - Gordana pohita k Vileni da vidi kako ju je smjestio Petar Pan.
Stupila je u sobu, a da nije ni pokucala. Zaudila se, naavi
djevojku kako jeca.

384

Gordana je svjedok provale neke strahovite alosti to je prola
Vileninom duom.
piordana dugo promatra muku to je uhvatila djevojku koju je nesreu
uinila gotovo ravnodunom prema svakoj boli.
Vie ic ] i ,i r i : \ Lim Ova dva dana to se s njom srela u ovom
dvorcu nisi i nije ostalo od one prokene djevojke s kojom je provela
osam dana na granici, u hrvatskom taboru.
Dugr i L trajao napad alosti. Polako je poputala bura. Slegla se i
umirila L povrina mora nakon oluje. Vilena zamijeti Gordanu, brzo
okrene lice od stida to je vidi zaplakanu.
f- Dobro je to, Vilena. Moramo se isplakati, ovjek bi svisnuo u
nijenii" boli. .,
D l ponovo proplae.
jj- Recite mi, Vilena, istinski, zato ste branili gospodu Kuevi?
|PNa to iznenadno pitanje ona se zagleda i kao da sama trai u svojoj
( povod svojem inu. Onda slegne ramenima i tiho odgovori:
- Nisam mogla gledati da je bije, nisam to mogla izdrati.
- Niste mogli izdrati? Vi ste bili s njima u neprijateljstvu zbog ,
starica vas je mrzila, a vi je ipak branite?
- Uvijek sam je voljela.
;- I kad ste se vjerili s Draeniem?
.- Znala sam da se ljuti na mene, bilo mije vrlo ao kad sam opazila
da me ona ne gleda.
e^ Pouzdajte se u mene, Vilena, povjerite se, moda e vam biti
lake. Ipukje udna tako golema rtva.
L- udna? Plemenita gospodo, nije to udno. Da me Kuevika rodiki,
zar ne bih obranila majku?
- Drugi su to osjeaji, za majku bi se to uinilo, ali ova vam je
ena stran,,
- Varate se. Majke se i ne sjeam. Tetka je dola k mojem ocu dok sam
bila djevojica. Njegovala me, istina, ali u Kuevikinu dvorcu prov
sam vei dio dana. Vuklo me tamo k toj starici.
C
to vas je vuklo? , Vukle su me njezine divne prie. Bilo je tako
lijepo sluati s Jasenkom i Jelenkom dok je ona pripovijedala.
& Dakle prie su vas vukle? Jeste li u to uvjereni?
X Kako ne. One nedjelje pred crkvom, kad je starica pripovijedala
priu $ izdajici, sluala sam i ja. Onda sam se sjetila svojeg
djetinjstva.
Lebdjela ni i ]e pred ourn, slika1 n Kn*i \ ,. \ 11 c], ," rcu
i ;i-- li i _\ --, u--:mn . ja
d i scem. trnem. Svaka osoba u prii stupa preda mnom kao iva, sve
se

odigrava k;u n.1 ;i sa m tamo. Nita mi nije bilo drae u mojem

djetinjstvu
od njenih pria i onih divnih asova dok smo je slualUelenko,
Jasenka i
i I one nedjelje, pred crkvom, pala mi je svaka njena rije kao
teak
duu, titao me, titao. Dola sam kui i poela sam jecati, ba
tao sada ovdje. Nisu me mogli umiriti ni otac ni tetka.
- Zato ste plakali?
385
- Mislila sam: Jelenko zbog mene ini one strahote. I obuzela me prvi
put u ivotu strahovita alost. Sjetila sam se djetinjstva. Od one
GORDANA VIII

nedjelje poela je moja teka patnja.,,. l nou i danju progonila me
krivnja kao da sam ubila Jelenka.
- A moda ste plakali to ste ga otjerali? Dugo uti, gleda preda se
i, oklijevajui, odgovara: (t^ - Samo sam mislila kako je lijepo bilo
u djetinjstvu, a kako je sada. ",:.- Nikad niste poalili zbog
uvrede koju ste mu nanjeli? " - Jesam. Poalila sam. Bilo je to tada
kad me pitao bih li mu htjela ena da stekne slavu i okruni se
lovorom na bojitu, a ja sam mu " ?vorila da bi htio zakrpati svoje
siromatvo i uvui se u odlinu obitelj.
- Kako ste smislili te rijei, Vilena? .< Malo se smete i zastidi,
ipak odgovori:
- Ni ocu nisam rekla sve kao vama. Nisam nikad ni u snu pomislila da
bi mene, toliko oboavanu ljepoticu, netko uzimao zbog miraza i
imena. To mi je govorio o Jelenku on, Draeni me uputio neka tako
kaem Jelenku i odmah e ostaviti kuu.
- Nikad niste pomislili kako e ga to uvrijediti?
- Odvie lakoumna i povrna, nisam mislila nita. Bilo mije samo do
toga da taj slavljeni Draeni uprosi ba mene. Svi oko mene govorili
su kako je on prvi od svih, najhrabriji od svih i jedino meni ravan,
a ja sam najljepa i najodlinija djevojka. Tako sam se pomamila da
ba ja moram dobiti toga junaka koji prednjai svima i nad svima i
bez ikakva razmiljanja dobacila sam mu onu uvredu.
- Kako je on primio tii uvredu?
- Nikad neu zaboraviti kako je izgledao Jelenko. Plemenita gospodo,
bio je ivi mrtvac. Dok je odlazio, bilomijekaodaseudaljujeod mene
preko gora i dolina i nikad se vie nee vratiti. Onda mi iskrsne
pred oima slika djetinjstva i osjetim da sam vjernog druga iz
djetinjstva uinila svojim najveim neprijateljem. Gotovo sam plakala
od alosti. Da se vratio, bila bih ga molila za oprotenje. Ali nikad
vie nije doao. Toga sam dana bila sve vrijeme potitena, ubijena.
One sam se noi mnogo puta probudila i opet usnula, a svaki put sam

iznova sanjala kako on odlazi, a lice mu je sivo, zeleno,

preobraeno, a ja neprestano alim za njim. Predjutro mi se snilo
kako ga ekam u vrtu da mu kaem: "Nisam ja izmislila one rijei,
uputio me tako Draeni." l sjedim na istoj klupi i ekam, ali on ne
dolazi i to me zaboljele.
- Nikad niste o tome mislili na javi?
- Mislila sam uvijek kad nije bilo Draenia. im se pojavio u. krugu
svojih drugova, lijep, sjajan, slavljen, bila sam sva ushiena i
uvjeravala se da je velika srea to sam Jelenka otjerala i nisam
htjela misliti na njega.
- Ali esto vam se utisnuo u misli protiv vae volje i onda ste se
ljutili jer vas progoni njegova slika i onaj prizor kad ste ga
otjerali!
- Kako to pogaate, plemenita gospodo?
- Pogaam jer je to prirodno. U snu vam se esto javljao njegov lik?
- A najstranije je bilo to sam ba one dane, dok sam se uz
Draenia osjeala najsretnija, uvijek snivala o Jelenku. I opet bi
me u snu zahvaala alost to sam ga otjerala. A kad bih se ujutro
probudila, bjesnila sam na te sne koji su me sve vie progonili i
muili. On je prodirao
386

u moje sne kao neki tat i zastraivao me. Zbog loga sam ga stala i
mrziti. Kad god sam ga vidjela u snu, svuda sam ga grdila kako bih ga
ocrnila pred sobom i pred drugima.
- Namjerno sam vas ispitivala, a vi ste mi odgovarali istinski, onako
kako znate i moete razloiti svoje osjeaje. Sad mi je vaa dua
otvoren; kao knjiga.
Otkad je Draeni bio u ovom dvorcu, dan i no misli samo o tome:
zalo je -i\e tu 1iu>. kuko. /boi tega je s\e to poinila, kakvi su
je osjeaji
\odili. a IK mu/c nai ra/uMiienja. A Gordima, koja je bila iako
dalek, i od nje. odjednom nalazi u njenoj dui otvorenu ispisanu
knjigu, dok ona ne \idi ni slova. Gordana zapone ozbiljno:
- Drago moje dijete, itam u vaoj dui: nestana, lakoumna,
nepromiljena i tata djevojka dala se zavesti samo vanjskim sjajem
na/ou-junaka i nita drugo. Draenia nikad niste ni ljubili.
Svu no Gordana nije mogla mirno spavati. Nekoliko puta die je na
noge "briga luuv l Draeni putovati. Tiho, neujno bi odkrinuta
vrata i pogledala u nebo, teko iekujui da svane. Napokon je
pukotina odkrinutih \ i ai zabijeljela, a Gordana se sagne i kroz
zupastu ogradu promatra pokret u dvoritu, oslukuje pozdravljajui
svaku kretnju koja joj poka/iiK da se dolje sprema roba i hrana za
dugo putovanje. Jo se sunee ni]e jio|a\ n na oh/ot ;n. kaii -ni )ra
,vniL 11 ei cau -a..1!: na konje : n.i elu povorke uzjahali.

Udaraju konjska kopita po drvenom mostu. Gordani zvui taj tropot

kao truba osloboenja. l1 Otila je u spavaonicu i navijestila
Kueviki da je Draeni nestao.
l - Neman je nestala, sad sam ja gospodar - veli ona i sputa se na
JHvaljku.
- Dok kralj ustane, prospava! u. , , .
ORUJE LIJEPE ENE
Sunce se pomaklo na modrom nebu kad je Petar Pan ostavio kneza da
spava dalje, a on izlazi. Nekoliko dana lakrdija zanemaruje kneza,
brinui se za okrunjenog gospodara. Danas je uranio i otiao da uje
to se odigrava. Ve zna da je Draeni otputovao pa se brzo uputi k
Stjepku. Onda ode u kraljevu sobu. Vladislav lei budan, duboko
zamiljen. Petar Pan sjedne na postelju.
- Ovako u postelji nalikujete na pravog mladia, velianstvo, asti
mi, oito vas proimaju misli koje ovjeka uljepavaju i pomlauju.
Nasmijeio se. Godi mu ta pohvala i onda veli:
- Nisam mogao spavati, Petar Pan. Puna mi je glava divnih zamisli.
- Dakle, iskrcajte se da ujem onu koja moje velianstvo pomlauje. I
meni bi trebalo tog eliksira.
- Snilo mi se da je Gordana postala udovica. A zapravo taj san nije
daleko od jave.
- Lakrdija zazvidi i nabra elo pa e ozbiljnim glasom; ,s
387

iiihj- Sad mi je jasno to pokree vae misli. Imena mi, slutio sam
daje neto takvo. Vi mi ovih nekoliko dana mladujete, poskakujete.
Uenjaci se trude da pronau kamen mudraca da se pomlade, a vi ga
imate pod krovom.
Laskanje razveseljuje kralja. mirne vragolasto i nasmije se:
- Svata bi se moglo dogoditi, moj dragane. Ve sam ti rekao:
zabavljat e goste na mojim svatovima s Gordanom.
- Ni asa nisam sumnjao da govorite istinu, samo to nisam znao
mladu. Nikad nisam mislio da bi Gordanin mu htio ostaviti svoju enu
na ovom svijetu drugome.
- Ne pita neprijateljski ma. Budimski su ljudi s ratita javili daje
neprijatelj presjekao Hrvatima put, zatvorit e ih na jednoj
visoini, a iz takve se stupice ne moe drukije nego pokriti bojno
polje mrtvima. Moj lakrdijau i odvie dobro poznajem Damira, on ne
tedi neprijatelja, ali ni sebe. Juri u boj najbrim kasom. Takvi
lako gube glavu.
- Ako je tako kako velite, mogla bi vas srea posluiti na bojnom
polju. Hoe li vam sluiti i na polju njenog srca?
- Kralj se smjeka i gotovo vragolasto mirka:
- Nisi vidio juer kod objeda i kod veere? Gledala me. Jao tebi,
Petar Pan, kad te bademaste oi uzmu na nian. A ja lako mogu stei

sklonost ene. Nisam li ja kralj?

- Ako niste, uz nju ete svakako postati kralj, a sad vam je neto
vie od etrdeset godina, zato ne bi? Moram priznati: nita mi ne bi
bilo drae nego sluiti takvoj kraljici. Sad mi je tek u dui drago
to ste me spasili od vjeala. Tko bi vam u budunosti zabavljao
druicu takve ljepote?
- Nikome ni rijei o tome, Petar Pan, jer e izgubiti glavu.
- Svako zaeli moju glavu kao da je prasea. A sad ustanite i
odjenite se najljepe, kako biste se to vie svidjeli Gordani.
Kralj izlazi na trijem, ureen, dapae, namirisan po junjakom
obiaju. Petar Pan ga prati.
S druge strane koraa Gordana duboko zamiljena. Opaa kralja, ali
ini se kao da ga ne vidi i nastavlja polagano etnju. Ide ravno
prema Vladislavu. Izmjerila je razmak koji je dijeli od njega. Mora
joj doi u susret. Mlada ljepotica uredila se danas napadno lijepo.
Obukla je haljinu od plave svile, izvezenu ruiastim zrncima. arke
kose privrstila je mreicom od zelenih i modrih vrpca. Prelijepa je
u ovoj haljini. I ona se danas odjenula kao da se kani sviati.
Zaustavila se kao da bi htjela krenuti natrag. Oklijeva, sklopi oi.
doarava mua, promatra ga u dui i alje mu u duhu tihu molbu: "Ne
zamjeri mi ovaj korak. Drugog mi spasa nema. Goloruka sam, nemam ime
probiti se kroz zidine ovog dvorca. Zato moram prijei preko ovih
opkopa, preko mosta svoje ljepote."
Odjeci kraljevih koraka dopiru sve blie.
- Na koga mislite, Gordana, sklopljenih oiju i nasmijeenih usana?
- Na svoj dom, na Brezovicu, na pusti dvorac gdje sada nema nikoga,
osim sluinadi. A tako je lijepo tamo. Kad biste, velianstvo, znali
kako je lijepo u mojem dvorcu.
388

- Vidjet u. Dopustili ste mi da dolazim k vama u posjete.
- Da, velianstvo, priredit u vam tamo sve udobnosti, obasut u vas
s\o|om /alnalnoMii. Cesto ru/miMjum o lome i /vhm ... ali nije dobro
o tome misliti. Odvie sam nestrplju a i onda su mi ova gospoda
nesnosna. Nije ba ugodno biti ovdje izvrgnuta pohlepnim pogledima
kneza BrandenHnM i markgrofa Danijela. Neprestano me uhode svojom
ljubomorom
tui se, gledajui ga udnim znaajnim izraajem, a usne joj se
smijee zagonetno. -i, - ..! , * .
- Da, svi su ljubomorni na mene, svi. ,.,,. })ji. ,^ . ,
- Vama nije to drago? :./v- , -.",;...;>
- Zabavlja me i usreuje.
- I to vas zabavlja i usreuje kad se Pencinger ulja svake veeri tn
k n i in i straari pred vaim vratima kao da ste neki djeak.
- To nisam ni slutio. Oito je i on ljubomoran na mene zbog vas. A /n

c to udo? Svaki mukarac oaran je vaom ljepotom, ali, Gordana.

mtk. vas ne ljubi kao ja.
Koketno je zabacila glavu i odgovorila uvaeno:
- tedite me ispraznih rijei kralju.
- Isprazne rijei? Nisam li vam ve dokazao daje istina to osjeam i
kak\e sve osnove gradim.
- Rijei nisu dokazi. Tko osjea, zna dokazati i djelima. A vi mi do
danas niste ispunili jo ni jednu elju. Ja sam, naprotiv, vama
predala kraljevu,) u, k" -lej: vam L toliko stalo. Dakle: koja je
razlika izmeu nas dvoje.
Zbunio se. Oi su mu zatreptale, zjenice zasjale. Smisao rijei
po|aa\a i naglasak. Jedva se snalazi.
Vi, vi neto elite od mene, Gordana? Izrecite molim vas, izrecite.
To jt prava srea, molim vas, izrecite.
I posegne za njenom rukom. Ona je ustegne i prkosno okrene glavu:
- Uzalud bih vam izrekla svoju elju. Vi je neete ispuniti. Ve je
osmi tjedan to sam zatoena.nedostaju mi moje najdrae razonode i
dalje u ih se odricati...
- Kakav je to uitak?
- Ne znate koja je moja najdraa zabava, a ja znam vae najmilije
razonode. Niste li uivali sjesti u sedlo i sa mnom se uputiti
budimskim gustim perivojem gdje je bilo kao u umi. Tako je bilo
krasno jahati, avrljajui.
- Onih se dana sjeate, Gordana?
- Danas nemam vie brige za svoje osloboenje i bezbrine misli
lutaju oko mojih najljepih dana.
"Najljepih dana?" - U glavi mu odzvanjaju te dvije rijei kao da mu
je netko zatrubio u uho, a njihov zvuk prolazi mu tijelom.
- Vjerujte, kralju, ni u emu toliko ne uivam kao u jahanju umskom
tiinom u drutvu ljudi koji su mi ugodni ili... jo vie...
"uma, samoa, ona i on u sedlu, jedno kraj drugoga. Slika je pred
njim u mati zbilje, l zatrepe oima kao uvijek kad ga neto
uzbuuje, a ona upire u njega blistave, divne smee bademaste oi,
Pred kojima njegov
389

razum pada u prah. I ne da mu do rijei. uri se slikati kistom svoje
lukavosti:
- A kad je dovoljno plandovanja umom, silazi se sa sedla, konji se
priveu, rasprostru se ogrtai na mahovinu i sasvim po junjaki
uzima ^peenje, svjee peeno i zalije kapljicom dobrog vina. Ovako
ja volim izjahati u umu.
On promatra njena usta to izazivaju na cjelov, saginje se da im bude
-to blie i ape:
- Gordana, zar ne biste i mene poveli sa sobom?

- Vrlo rado, samo morate priekati mjesec dana, moda i vie dok ne
dovedu kraljevia.
Onda se ona sagne k njemu i tiho zovne:
- Idemo dolje trijemom molim vas.
} Slijedi je, a ne zna kamo ga vodi i zato. Kad su proli
nekoliko "stupova, razjanjava mu:
, - Nesnosni su vai tamniari. Barem bi se danju mogli toga
okaniti.
Na stubama sam vidjela baruna Pencingera kako oslukuje. Kad god
kralj sa mnom govori, uvijek se ulja oko nas, a prolu je no gotovo
do jutra bio sakriven na ovom trijemu ispred mojih vrata. Dojadilo mi
je to i upravo sam odluila zamoliti kralja neka mi dopusti mjesec
dana, to ekam Draenia da ostanem sama u svojoj sobi i da ne
dolazim u blagovaonicu. Ne mogu podnositi barunovo uhoenje ni
zaljubljene poglede vae gospode. Tako se moram rastati s vama na
etiri tjedna. Sve mu plee pred oima i gotovo oajno pita:
- Gordana, vi se opratate, a naslikali ste mi prelijepu sliku naeg
plandovanja umom.
- Tu emo sliku pretvoriti u istinski doivljaj. Treptaj mu je u
oima, smutnja u glavi, sve mu posre jezik dok se sprema na odgovor:
- U - u - istiniti - doivljaj! Gordana, vae usne araju. Najljepi
moj san vi ete uiniti istinom? A:;- - Zar bi to bila takva velika
srea za vae velianstvo? \:,, - Najvea srea, Gordana.
- Bit u sretna i ja kad vam budem mogla ispuniti tu elju. Krv mu
zakola ilama. Usta mu dru, a pitanje posre na usnama:
- Kada? Kada Gordana? - i posegne za njenim laktom, ali ona ga povue
i nasmijei se arobno i zamamljivo:
- Samo polako, velianstvo, tu nema mjesta nasrtljivost. Jo je
daleko taj dan, vrlo daleko.
- Kako daleko?
- Mjesec dana. A moda i est tjedana dok ne stigne Draeni.
- Tako dugo neu izdrati.
- Ne preostaje vam drugo nego ekati dok ne izidem na slobodu. Dotle
budite strpljivi, zabavljajte se s Petrom Panom. Ja idem u svoje
odaje. Tamo u provesti vrijeme u itanju i vezenju dok se ne vrati
Draeni.
l pola je. On se pouri za njom dva koraka, uzme je za ruku. Ne moe
je pustiti kad mu se otvaraju vrata do nje. ^ " "-1*0" **"-i ""

Pustite moju ruku. to e rei kad to vide vaa gospoda? Ostanite,
moram govoriti & vama, Gordana. Ne mogu ekati
lana n.i l u ^ctiiiu M uru m. /a M c il.i n_k;i m NK;i m li k ; ,il
| ki i|: moe
mjesec

sve to huLL1.1
Kad biste mogli to biste htjeli, onda ne biste ovdje amili zajedno
sa mnom est tjedana. Dakle, ekam svoju radost do osloboenja.
- Vaa je radost i moja.
- Onda i morate ekati.
- Zato? Zar ja, kralj, nemam prava izjahati iz dvorca kad hou? Onaj
koji ne zna uzeti pravo taj ga i nema.
- Idem, a vi ete sa mnom. ( -j,
Ona tiho usklikne i zasja od ushienja: .,." ,
- Vi ste najdivniji vitez. .^* ><>
"Najdivniji"... - odjekuju njezine rijei.
- I ne slutite kako se tome veselim.
- U veselju ste jo ljepi, arobniji.
- Onda se uvajte da vas ne zaaram i znajte: kad prvi put izidem,
povesi L u ; . Tunu i pi ci i sjeveru da izdaleka vidite moj dvorac,
samo izdale k Uinit ete mi po elji, neemo utroiti mnogo vremena.
Odmah emo se vratiti.
- Ne mogu vam nita uskratiti.
- Kako to lijepo zvui, velianstvo, no zato u vam opisati svoj don
Sve u vam opisati kako je tamo divno, toplo, udobno.
Prila mu je blie i nasmijeila se ljupko, zagledala se u njegove
oi.
On ncir.a dl I.LJOL: i -, ILL a |,i . HM m aha /rlic iLi -.u/i
!- > l K p< lici l ~.,:. \ trepti
dok ona pria kao da pjeva:
- I moj dvorac opasan je vodenum utvrdama. Preko njih se sputaju d\
a mosta: jedan /a pj^aU ,a jedan za jahae i kola. Onda se ulazi u
lijepo i \diko d\ orisa Tada se uspinje stubama u sobe. l ne slutite
kako je tamo lijepo.
- Dostojan okvir vaoj ljepoti.
- Sve je u modroj boji. I naslonjai, i sagovi, i poivaljka, sama
sam vezla pokriva od svile.
U uima mu uti svila. Vodi ga nepoznatim dvorcem, a on ide i ini
mu se da odande nema vie povratka pa je slijedi mamuran od sree,
ulazi u odaju punu modrine, sasvim sam s njom.
- A sada je tako pusto, tamno, sasvim pusto, dovri ona. ,.
Sagnuo se k njenom obrazu i apnuo: .-/>
- Ne bi trebalo biti pusto. Je li? Ne bi? "^Ht,
- I nee kad opet doem onamo, ali sada se moram strpjeti mjesec
dana, a moda i vie ...
&*- Ne, ne mjesec dana. Prije, mnogo prije - veli on.
!>"* - Kada? - pita Gordana.
"- Sutra.
Prelazi je drhtaj od rijei koja joj najavljuje osloboenje. A on je
U groznici, nita ne osjea, osim njenu raskonu ljepotu i elju za

rumenim usnama. Strmoglavce se rui pred noge ljepoti i gubi sam sebe
. . .

- Ii emo sutra, Gordana, sve do blizu Brezovice, sutra nakon
doruka.
- Bilo bi to predivno. Dakle, sutra nakon doruka?
- Danas jo nije zgodno. Draeni se jo moe vratiti, a tu je jo
Lui. Sutra odlazi i on.
- Sasvim se slaem s vama. Zapravo vi lako zatraite od Pencingera da
vam osedla konja, ali on e vas, velianstvo, osumnjiiti da me
kanite odvesti kui i ostaviti u mojem dvorcu da biste me mogli
nesmetano posjeivati. To e on misliti. Da sprijeite te sumnje,
uzmite i njega u svoju pratnju. Dapae, pozovite sve. To je najbolje.
Onda ne mogu misliti da u bjeati. A kad samo malo izdaleka vidim
svoj dvorac, opet emo se vratiti.
Male kraljeve oi trepu. Neka mu misao ulazi u mozak. Gordana ga
vrsto zahvaa pogledom:
- Drugo mi ne preostaje, nego izdaleka pogledati dvorac i vratiti se
pod kastelanov nadzor. Ali to e trajati samo mjesec dana. Zar ne,
velianstvo?
- Strahovito dugo. Ne bi li se moglo uiniti neto drukije?
- to, velianstvo?
- Da s vama idem u va dvorac i vie vas ne dovedem natrag ve da vas
svakog dana posjeujem. Nije li to krasna zamisao?
- Nema joj premca kad biste je mogli ostvariti.
- Ostvario bih, Gordana, na sve sam spreman, ali savjetujte kako?
Imate li kakvu zamisao?
Za taj plan velianstvo, i stotinu. U takvom trenutku sree misli mi
dolijeu kao jato zlatnih muica. Sluajte: vi elite etnju. Odredit
ete da osedlaju konje za vae dvorane i neaka. Naravno, ne moete
dopustiti da ja ostanem sama u dvorcu i uzimate me sa sobom? Povest
emo i onu djevojku i staricu.
- Sve je to jednostavno i lako, samo Pencinger nee izvriti
Zapovijed. Draeni mu je ostavio neke odredbe.
- Kakve? - pita ona Ijubopitno.
- Rekao je: ako pustim na slobodu njegovu bivu vjerenicu i majku
njegova neprijatelja, onda e kraljevia predati Hrvatima.
- Strahovito glupa prijetnja. Nisam li vama predala Korvinova sina? A
taj moj in dokazuje da nemamo nikakve namjere s njim protiv vas.
Osloboenje tih ena bit e u mojim rukama dokaz pred hrvatskim
plemiima da ste vi pravedni i niste dopustili na takav bestidni
nain kriti pravo i zakon. Vilenu i Kueviku nas dvoje emo izvesti
iz dvorca i sav e kraj odati priznanje vama. Onda ne trebate vie
nikog od budimske gospode.
, .^ ;- Kako da ih oslobodimo? . - Vrlo jednostavno. Nas emo

dvoje zagospodariti ovim dvorcem.

- Vi i ja? - veli on i nestaje mu daha. - Kako to zamiljate?
- Moj prijedlog je nepobjediv. Rei u vam. Eno tamo barunova
bbtkastelana, opet nas uhode. Idemo, velianstvo, k rimskom
poslaniku, ral njega nas nitko nee uhoditi i sve emo ugovoriti.
(tf. |de za njom slijepo kao noni leptir za svjetlom.
Dva sata nakon vijeanja sa Stjepkom i Gordanom otiao je kralj u
392

sobu, naao se s lakrdijaem i predao se luakom raspoloenju. PIK,
c koraati gore-dolje, uspravljati se i ispitivati dvorsku luduje li
pi i i K ua li mu je korak vrst, razmahuje se, junaki, dok ne ude
mladi knez i udom gleda svojeg ujaka:
- Vi ste u svadbenom raspoloenju?
- I jesam, dragi moj neae. Mlad si i pristao. Kako nisi mogao
osuditi Gordanu.
Smijeh radosti provali iz kraljevih prsa i ne moe ga zaustaviti: , Zelen si, dragi moj prijatelju, a ljepotice trae mukarce u najl
jcpvij d < II. Sluaj to u ti sad rei: trebam tvoju pomo. Zna
li kakva te mun ada eka? Ono to najvie eli. Reci, ali istinu.
- Gordanu i bansku vlast.
f- Za sebe u zadrati Gordanu, a tebi darujem u zamjenu banovanje.
Sada vie ne moram prekriti zakone, sama Gordana /agcnumi e tvoj
izbor.
,- Vi mislite svadbovati dok njezin mu ivi?
- Moda ve poiva pod zemljom. Petar Pan, izmisli lakrdije za m oj o
svadbovanje, hou da natkrili sve.
- Velianstvo, nas emo dvojica natkriliti sve budale ovog svijeta.
I kralj ode s knezom, a Petar Pan se uputi polagano hodnikom i
doulja k Stjepku:
- Izgubio je pamet zbog svatova. Pripovijedao mi je jutros da se
Ciordanir mu nalazi u velikoj pogibelji jer su odrezani i opkoljeni
na nekoj visoini. Tome se raduje kralj i stalno misli kako e se
oeniti Gordanoir,.
Ne govorite gospodi nita o tome, ionako je duboko uznemirena xhog
lomili vijesti koje su stigle s bojita.
Ni rijei joj neu spomenuti, ali recite: od ega je Vladislav pijan
Jjao da se napio najslaeg ciparskog vina?
- Od pogleda Gordaninih oiju. I pristao je na sve.
- Slutio sam. Ali sada mi mukarci moramo zasukati rukave. Je li? Dok
je on u rijei, ulazi Gordana, smirena, svjesna svojeg
osloboenja i upuuje svoje saveznike:
- Danas e Draeni prevaliti toliko puta da ga nijedan brzotea ne
moe dostii i javiti mu to se dogaa ovdje. A to je najvanije, jer
nije badava ostavio ovdje Luia da mu odmah poalje brzoteu ako se

togod dogodi.
- Lui neprestano sjedi u dvoritu i motri na sve strane.
- Ali sutra ide u potragu za Kueviem, prema tome sutra ni njega
nema. Dakle, gospodo, Pencinger ne smije zamijetiti da se
sporazumijevamo. Danas se vie neemo sastajati.
- Sad jo jedino da sauvamo mir, a ja u pokazati da sam strpljiva i
vesela jer u skoro na slobodu. Neka Pencinger i Lui nemaju odvie
razloga brinuti se za nas.
- Sutra emo se mi brinuti za njih. Iako su pripravili sto brzotea
koji bi mogli pozvati Draenia natrag, mi emo imati vremena da
uteknemo i Mladenia otpremimo kanoniku Benku. Njega ne smijemo
ostaviti ovdje.
393

PUTEM NA JUG
Kanonik Benko rano je ustao i uputio se u umski dvorac Davoru
Antolkoviu. Ve je juer stigao k njemu Galekovi da ga vodi tajnim
putovima u Pakleni lug. Upravo je htio uzjahati, kad do njega dopre
udna buka. Sluga je provirio iza pukotine od tekih dasaka i javio
svom gospodaru:
- Ide velika lukavaka eta. Jao nama, opet e haraiti Turopoljem
neastivi dotepenci iz Lukavca.
Kanonik je pohitao k ogradi i stao promatrati etu to prolazi cestom
i kree na jug. Promatra svakog pojedinog. I prepozna Franju
Ferencija i Draenia. Zazeblo ga je u dui. Nema sumnje: idu nekud
haraiti. to da uini? Poslat e svojeg momka u goriku opinu da
tamo obavijesti kapetana banderija i ljude neka se brane.
Momka je poslao naprijed, a on je iz daljine slijedio Draenievu
povorku. Ali ona se nigdje ne zaustavlja. Ide dalje, sve dalje.
Nakon sat jahanja Lukavani se jo uvijek nisu nigdje zadrali.
itavo se Turopolje trcalo i zbunilo, a iz svakog mjesta javljaju o
Draenievu mirnom putu prema jugu.
Svima je odlanulo. Benko odlui da odmah odjae u Pakleni lug.
Sve dalje odlazi lukavaka povorka da se odjednom Draeni zaustavi i
pokae svojem drugu Franji Ferenciju na poljanu po kojoj pase brojno
blago.
- Gle, kakve lijepe marve i dobro hranjene, a nai su momci gladni.
Ve je vrijeme doruku. Do objeda bit e nekoliko teladi estito
ispeeno. Hajde, Stanislave, s nekoliko momaka uzmi pastiru koliko
treba mlade teladi ili to god hoe, neka samo bude brzo. Naloite
ognjita pa da se ispee, a onda moemo putovati bez odmora sve do
mraka.
Stanislav pode da izvri zapovijed. Nekoliko pastira to su pazili na
blago poelo se buniti i hoe da zatite svoju imovinu. Bradati
lukavaki etovoda Stanislav zaleti se medu pastire da ih izbiuje.

Oni potre natrag, jedan od njih posegne u njedra za prekom, zavitla

i baci je u Stanislava. On se srui s konja i padne. Ali ve su tu
njegovi momci. Diu ga, licem mu tee krv. Pastiri su se postavili na
obranu i ekaju.
- Sasijecite sve do jednoga. Probuite im utrobu kopljima - vie
Draeni, jaui poljem i pribliavajui im se.
Pastiri se dadoe u bijeg. Nekoliko rijei dovikuju u bijegu i jednim
zaokretom obiu Draenia dok je jurio na njih. Jedan udari motkom
konja, ovaj posrne, a Draeni se nade na livadi. Digoe se na njega
ljudi batinama, viui:
- Udri izdajniku neman, zatui je!
On hitro posegne za maem i udari lijevo, desno, ali u trku su
pastiri bri.
- Dolaze Lukavani, bjeite!
S ceste bace se na poljanu lukavaki momci. S njima je Ferenci.
Bjesni i kune svojeg druga to se.zaplee na toj poljani i zapovijeda
momcima:

- Neka vam nijedan ne izmakne ispod koplja. Probodite buntovnike!
Lukavani su gospodari itavog polja i blaga.
Stanislav se brzo oporavio, obrisao je krv s lica. Draeni pristupa
k Ferenciju i uzbueno raspravlja. Draeniev konj je ranjen i hoe
drugoga.
- Valjda nee opet slati u Lukavac? Zadrat emo se itav dan zbog
toga. Evo ti mojeg sivca, a ja u se zadovoljiti bilo kojim drugim.
Nekako ga je umirio i sklonuo da ne alju u Lukavac. Draeni nee da
bude pobijeen i zapovijeda:
- Koljite telad, a drugu marvu vodite u umski dvorac. Dok se ispee
doruak, dotle su oni ve natrag. Pokazat u Turopoljcima da e moji
momci jesti njihovo peenje kad meni bude volja!
I smjesta se dadoe na posao. Zapale ognjita, naprave ranjeve i sve
je bilo brzo spremljeno.
Iz daljine dolaze ljudi s motikama i vilama. Pastiri su im javili to
se dogaa i svijet hoe da brani svoje blago. Ali ve su ih momci
otjerali do ceste prema kneevu posjedu. Nitko se ne usuuje
pribliiti naoruanoj eti. Nekoliko plemia ne moe ni najhrabrijim
desnicama natjerati Lukavane, a ionako su im odagnali blago. Vraaju
se da obavijeste kapetana banderija to je poinio Draeni.
Sunce se popelo visoko i pripeklo peenje, oteto Turopoljcima.
Velikim noevima reu teletinu i dijele momcima. Svi su posjedali i
slasno se hrane. Draeni zbija ale na raun turopoljskih plemia:
- Zato da moji ljudi putuju o kruhu i siru kad imam gdje da ih
nahranim peenjem. Bit u barem bri na putu.
- Zadravamo se, bit emo kasnije u Veneciji - mrmlja Ferenci.
- Valjda ti nije ao to e Gordana neto due razblaivati

Vladislava u Lukavcu? Neka tome kosturu bude taj bijeli hljeb-i

nasmije se dvolino.
- Sada bi trebalo jo negdje razbiti koju turopoljsku bavu da momci
malo zaliju slasno peenje.
- Proken si. Pravo derite - opominje ga Ferenci. - Sva srea da sam
s tobom, inae bi ti putovao pola godine.
- Strpi se. Uskoro e se oni vratiti iz umskog dvorca pa onda
nastavljamo put.
U zaklonitu mladih boraca straari javljaju Davoru Antolkoviu da je
stigao kanonik Benko. Svi su se plemii skupili u blagovaonici da ga
doekaju. Ulazi u sobu, odjeven u plemiko odijelo, s kacigom i
vizirom. Skidaju mu plat, oslobode ga tekog tereta i ponude mu da
sjedne.
Svi su se okupili oko njega na vijeanje.
- Prije nego ponemo nae dogovore, ujte to u vam rei. Ono to se
juer dogodilo pred dvorcem, o tome vam je priao Galekovi, ali
danas U zoru proe pored mene velika povorka, a na elu joj Draeni.
Jelenko skoi kanoniku i svi se uzbune.

\
\
l
l
i s
i
- Umiri se, Jelenko, pa e uti. Pratili su ga itavim Turopoljem.
Nigdje se nije zaustavljao, a itava je eta opremljena za dugo
putovanje. U sedlu je privezano bezbroj svenjeva, bilo je, dakle,
jasno da se sprema daleko. Meutim, na putu k vama nakon jednog sata
jahanja spazim u ikari pastire. Spazivi me, dohiuli su i stali se
tuiti da se Draeni bacio na livadu gdje su pasli blago, a njegovi
su momci stali hvatati telad da ispeku doruak. Bilo je sukoba.
I pripovijeda sve Sto je uo od pastira.
- Pekli su i jeli, a to je bilo dalje, ne znam, jer sam se pourio
da uem u umu neopaeno.
Privikli su se na ovakve napadaje Lukavana na turopoljsku imovinu pa
se ne zgraaju. Vie ih zanima kamo je Draeni krenuo s Lukavanima.
Raspravljaju i nagaaju kamo je mogao krenuti Draeni s tolikom
etom, nosei sobom itave svjenjeve robe i prtljage. Ali nitko se
ne moe dosjetiti. Svi su oekivali da e Draeni skupljati ogromnu
etu i kad je opremi i naorua, izii na pohod Turopolju. Umjesto
toga, on odlazi daleko. Kanonik Benko upozori Davora:
- Mogla bi to biti zamka. Njegova je najvea elja da uhvati Jelenka.
Radije bi njega dobio u ake negoli poharao itavo Turopolje.
Svi se slau s kanonikovim mjenjem. I Davor se zamisli nad tom

izjavom:
- Mislite, preasni, da je to zamka kako bi se Jelenko moda pojavio
u svojem dvorcu, mislei da je Draeni otputovao samo zato da
Jelenka uzmogne dovabiti u njegov dvorac u Kurilovcu? Taj njegov put
svakako je zagonetka i zato moramo biti oprezni - razlae Davor. Ako uistinu putuje daleko, onda nam to, preasni gospodine, dolazi
samo u prilog. Ako on nije u Lukavcu, naoj su osnovi vrata Lukavca
otvorena.
- Htio bi da nije zamka jer onda e uistinu biti lako provesti vau
izvrsnu zamisao ba onako kako ste zamislili.
- Sad bi trebalo znati, putuje li on uistinu, ili e se moda negdje
u noi tajno vratiti. Molim vas, gospodine Davore, dopustite da odmah
idem za Draeniem -javi se Jelenko - da vidim, putuje li dalje, ili
e se vratiti.
- Ne pouzdajem se u tebe da e ostati miran ako ga sretne, dragi
moj Jelenko.
- Odredite mi uvare. Evo: Vojka, Pogledia i Cvjetka imunia i koga
jo elite. Svi su oni mirniji i hladnokrvniji od mene. Ah ja njih
moram voditi. Poznajem najskrovitije putove kroz umu i ikaru kojima
se moe stii u blizinu ceste to vodi na jug. Uhvatit emo ga jo za
dana i vidjeti kamo smjera i to mu je na pameti.
I kanonik i Davor pristali su na Jelenkov prijedlog, uvidjevi da je
vrlo vano ako saznaju kamo je krenuo Draeni.
Jelenko i njegovi drugovi opremili su konje i krenuli u umu da trae
Draenia i uu u trag njegovim namjerama.

STRAST, LJUBOMORA
W U Lukavcu je itavi dan proao mimo, a po odredbi Gordane u
potpunom zadovoljstvu.
T Uveer su se svi nali u blagovaonici kod veere. Raspoloenje
fitavog drutva je vedro. Kralj sja, pun ljubavnih nada. Danijel se
ne moe dosta nauivati jer mu Gordana posveuje mnogo panje i
razgovora s r Stjepko je kao uvijek ozbiljan i sreen. Gordana
zatomljuje brigu za mua i ne govori o loim vijestima s bojita.
Nekoliko je puta naglasila svoje /.HUM ihi to e joj se ve za
mjesec dana otvoriti vrata dvorca kad DKI/LIHL dovede kraljevia.
Knez Brandenburg ve je od objeda u pripihMi Marim. ^. . -IVUL.L >.
. "\^i r:: . Ne moe oprostiti svojem ujaku Sto ga je pobijedio i
oteo mu Gordanu. Ona to zna i katkad se obna, Brandenburgu ljubaznim
rijeima.
jjgr Htjela bi i njega udobrovoljiti da nita ne pomuti vedrinu,
sklad koji joj je i riu i ni T " nlVmmv u ni izdaleka ne osjeti to
se sprema sutra. .Peliu l_i. izmamljuje svima oko stola smijeh.
Samo barun Pencinger nije voljko sjedio medu njima. Bez Draenia i
Ferencija ne osjea se sigurnim. Gordani to ne moe izmai. Obraa mu

se | naglaava vruu elju da Draeniev put u Veneciju to prije

zavri kako se to prije vratio da ona moe svojoj kui:
- Odsad u uvijek biti vesela jer znam da su izbrojeni dani mojeg a
toenja, i Nikad je nije vidio lako veselu, a to mu je prirodno
i razumljivo.
L
- Sto emo uiniti s vaim katelanom? - pita je on. - Jo uvijek
snalaze vruice, a sada nema svrhe zadravati ga ovdje, l nema ga tko
Idvoriti. Da ga otpremim u Brezovicu?
j - Najbolje da ode u turopoljsku kuriju kanonika Benka. To je
najblie.
Knez Brandenburg ispija vr za vrem, ustaje i polazi k vratima,
eturajui. Barun iskoristi priliku da moe ostaviti dvoranu, pa uzme
kneza ispod ruke i vodi ga na trijem.
- .Va kraljevski ujak danas se upravo razgoropadio i pomladio, av je
blaen uz vau zarobljenicu.
- Nije vie moja zarobljenica. Njemu je predala kraljevia. Da sam
jto mogao slutiti, nikad je ne bih bio zatitio kad ste bievali
njezina sina.
l * i f _!_*_?____!? I. __!*"_. I i_ ! ^*_ ^
^T_ I- !>._..._" X" A *< A fA AyJ" milit ^A
- Ve biste imali i kraljevia i sina. To je kazna to ste se
odvratili od mene. A sada je sve svreno. \ Pijani knez udari
akom o ogradu trijema:
- Umjesto da bude moja ena, bit e moja kraljica. Do avola!
- Kakva kraljica? Nikad to nee biti.
- to? Moj ujak govori o svatovima. Nada se da e Damir pasti u
boju. Ja sam izigran. l) Markgrof Danijel iziao je na trijem i
zove kneza u dvoranu da slua
kako Petar Pan oponaa ivotinje. I odvede ga. ;, Katelan
Pencinger ide u prizemlje u svoju sobu da razgovara s
potkastelanom. Ali ga ne nade. Sluge mu rekoe daje polkastelan u
sobi
gdje lei ranjeni Mladeni.

"97


I barun ide ravno k njemu.
Pod niskim stropom tinja svjetiljka. U kutu, u dnu sobe, lei
ranjenik. Ni jednim pokretom ne pokazuje da je zamijetio barunov
dolazak.
Na drugoj strani sobe spava odjeven potkatelan. Pencinger mu
pristupa i prodrma ga. Ovaj se trgne mamuran od sna i upita:
- Zar se neto dogodilo?

- Nita se nije dogodilo. Odsad e spavati opet u mojem uredu da mi

bude pri ruci ako ustrebam. Ovoga tu vie ne treba uvati. Ima li
vr vina? Daj da srknem. Hoe mi se razgovarati. Gore mi nije udobno,
veselo je kao u svatovima. Kralj je sasvim izgubio pamet. Gordana ga
je okupila i omamila.
- Razumljivo, sretan je to mu je predala kraljevia.
- Nije samo to. On je zaluen, oaran, ona mu se umiljava da je pravo
udo.
- Ako bi se on njoj umiljavao, bilo bi razumljivo, ali ona njemu. To
mi nikako ne ide u glavu.
- A meni ide. Zna li ti kakve su vijesti stigle s bojita? Hrvati su
opkoljeni. Ako se probiju, popadat e kao zrele kruke sa stabla, a
lako je mogue da se medu njima nade i njezin mu. Kralj ve govori o
svatovima. Razumije li to?
Potkastelan se stade grohotom smijati.
- Ne smij se, ovjee, Verbecijev pouzdanik donio je s ratita takve
vijesti da Damira moemo ve gotovo smatrali mrtvim. Zato kralj
govori o svatovima.
- Ako kralj poini tu ludost i nju uzme za enu, svi smo predani
njenoj osveti.
- Kraljeva ludost nije od danas. On e nas jednog dana usreiti s tom
kraljicom, a mi emo bjeati glavom bez obzira.
- Ipak ne vjerujem da bi ona pola za onaj kostur.
- Samo zato da uzme kormilo u ruke i zagospodari nad Bakaem i
Verbecijem. Da je jo jednom tako star i ruan, ipak bi to uinila.
Idi samo gore i pogledaj kako mu se ljubazno smijei, zavodljivo
gleda i posveuje mu panju.
- Ali, gospodine katelane, Gordana ljubi svojeg mua kao da su se
tek uzeli.
- Ostavi ljubav. Ova je ena u svemu promiljena i mogla bi pregaziti
samu sebe da Hrvatima izvojti vlast. Za taj cilj uinit e ona to
nikome ne bi palo na um.
- Doite sa mnom gore, htio bih vidjeti taj ljubavni par.
- Sutra prije podne otpremi Gordanina katelana u kuriju kanonika
Benka.
- A zato ne u Brezovicu?
- Tako je odredila Gordana. Kad izae na slobodu, bio bi joj
zaljubljeni glupan u Brezovici na teretu pa ga se eli rijeiti.
Sa smijehom odlaze iz sobe, kad ih zaustavi zov s postelje.
Okrenuli su se k leaju. Blijedo svjetlo male svjetiljke osvjetljuje
Mladenievu bradu u kojoj su obrazi gotovo nestali. Pruio je ruku i
doziva katelana. Mrzovoljasto mu prilazi i nagne se k njemu.
398

,- Ovom se ovjeku vratila vruica. Iz njega ari kao iz krune pei.

to hoete? Ispovijedati se?

- Da, ispovijedati. Sjednite.
- Nisam ja pop. Vidi - okrene se potkastelanu - ne prepoznaje me. Ako do sutra ne popusti, nee ga trebati ni voziti. Zovi mu mladog
popa.
- Ne, vas trebam, barune - i uhvati ga za ruke. - Da li se moja
gospodarica divno zabavlja gore?
- Ljubomor vas mui? - nasmije se barun. - Sami ste krivi to sada
nije u vaem naruju. Da ste mene sluali, ve biste davno mogli od
nje saznati kraljevieve boravite, a vi biste sada s njom uivali u
Brezovici.
- Nije mi trebalo od nje doznati ono to sam znao. Na te rijei
Pencingera obuzme gnjev. Zar je mogue to tvrdi taj ovjek?
- Znali ste gdje je on?
- Kako ne bi znao kad su ga meni povjerili da ga odvedem. Barun jo
vie plane. On je, dakle, znao kao i Gordana. Osjea to kao udarac
pesnicom u lice pa razdraeno skoi, razvikuje se:
- A vi ste utjeli? Tvrdokorno ste tajili i poigravali se sa mnom,
inei se da ste moj savjetnik?
- Svatko bi to uinio kad bi osjeao tako strastvenu ljubav kao ja.
Pencingera obuzme pravo bjesnilo nad ovjekom koji mu je svojom
utnjom zadao tolike muke i osjeti elju da ga za utnju estito
kazni.
- I jo se usuujete meni priznati da ste me varali pod mojim krovom
gdje mogu uiniti s vama to me volja. To je prevelika drskost, a
platila vam je to ona. Udarila vas je bodeom kad ste traili cjelov.
Vama se ulagivala da utite, a Danijela je primala k sebi nou. On je
lijep, pristao mladi i rugao se vaem oboavanju dok je grlio njenu
ljepotu. Sad imate svoju plau za utnju.
Ranjenik noktima grebe po pokrivai, svakog asa otvara usta, kripi
zubima, a oi mu se ljeskaju. Barun ga draka:
- I pravo vam budi. Pokvarili ste i onu omamljujuu veeru, a sad,
umjesto u va naruaj, pala je u naruaj jedne odline linosti.
Mladeni se uspravlja i sablasnim apatom izgovori:
- U naruaj kralja Vladislava? uo sam sve to ste govorili ovdje
potkastelanu. Nisam spavao i makar me pali vruica, jo mi sluh nije
zamro.
- uli ste? To bolje. Sad barem znate da ste prezreni i prevareni.
Drugo niste zavrijedili.
- Danas mi je sve jasno, danas sve znam.
- Svreno je, ovjee. Drugi e milovati njenu ljepotu u Brezovici
gdje vi neete vie nikad biti katelan.
Bukti oganj u ranjenikovoj dui. A iz poara vriti glas uvrede
odbaenog, prezrenog. Zapljuskavao ga val divlje elje za osvetom.
Osveta, osveta! - buni se itavo njegovo bie. U elji da ga kazni

zbog njegove utnje, Pencinger ga jo udari posljednjim udarcem:

- Sam mi je knez rekao da ludujete za njom, a ona ne zna kako bi se
399

l f
oslobodila vae ljubavi. I on je odredio da vas se makne iz one
izbice u kojoj ste imali mogunost uvati Gordanu za sebe.
Debele kaplje znoja cure ovjeku sa ela i ini mu se da e se
zaguiti jer je digao glavu da uhvati zraka.
- Tu, na ovoj postelji, poto vas je udarila bodeom, mogli ste mi
sve odati. Pozivao sam vas na to, a vi ste utjeli.
- Jer mi je mladi rimski poslanik donio njenu poruku kojom se
istinski ispriava za ono stoje uinila u uzbuenju, l to je, eto,
bilo samo zato da u meni zadri utnju i pobudi u meni nadu da e
ipak biti moja.
- A sad e biti kraljeva. Varali ste mene da sauvate nju. Kad ovjek
hoe igrati kocke na dvije strane, moram imati malo vie pameti, a
mnogo manje strasti. Sad razmiljajte o tome do sudnjeg dana.
Osjeao se lake to ga je tako napatio i time se osvetio za njegovu
utnju, a onda ode k vratima zajedno sa svojim potkastelanom. Opet ga
zaustavi glas s leaja:
- Ne razmiljam vie ni asa. Rei u vam sve. , ;|-- Sad je
prekasno, gospodine moj. ; - Nije prekasno.
- Ako ste sve uli to sam pripovijedao potkastelanu, onda znate da
ve imamo kraljevia. "
- Nemate. "" "; !--^>"*
.,"- Imat emo ga kad ga dovede Draeni. <M!*.C
- Nee ga dovesti.
"* r--.J<?><v".<s"W
, .- to velite? "-/">< ,;fi":
- Ne moe ga dovesti.
Jo jae naglaene rijei osupnue baruna i polako sepriblii ovjeku
na postelji, promatra ga i veli:
- Gordana je napisala pismo da se djeak izrui.
- Svojom rukom? . .i!A- I svi smo ga itali. ( - Kamo je
upravljeno pismo?
*;,.";"- U Veneciju. ,,_ . "(*
- Vratit e se bez djeaka, gospodine barune.
Gledajui pred sobom ovjeka kojim vlada vruica, posumnja u njegove
rijei:
. - elite se osvetiti Gordani, optuiti je pred kraljem da ga je
oblagala?
.i}: i1.
- Ta oblagala ga je.
ovjek tvrdi to odvie odluno. Barun odlui da ga ispita, g.-,,,

- Djeak nije u Veneciji. ; Odgovor strese baruna, a opet

neto se kosi sa stvarnou:
- Ali ujte, Mladeniu, ako djeak nije u Veneciji, onda Gordana ne
moe na slobodu. Naprotiv, zamjerit e se kralju, a ona jedva eka
Draeniev povratak, njena radost nije namjetena.tu sam opet majstor
ja da dobro prosudim.
Zlobni smijeak rastegne Mladenievo lice: fr""*1 _ Djeak je doista
bio u Veneciji i kad se Draenu: vrati bez njega

nee se kralj moi razljutiti na Gordanu. Ona e nevino dokazati da
nije kriva ako su ga nekud odveli.
- I opet ne moe na slobodu. Dakle, zato bi lagala?
- Lukava ena zna zato, tko je moe prozrijeti?
- Da je mene nadmudrila? - pita se Pencinger i onda sjedne kraj
Mladenia:
- Gordana vas je otpustila, nee vas vie u Brezovici a i ovdje joj
smetate. Kralj nee otii iz dvorca, a sigurno je kani posjeivati.
Dakle, vama ostaje jo vremena da joj pomrsite raune s kraljem.
Samo, budete li govorili istinu. Ako ozdravite, asti mi,
Draenievim zagovorom vratit u vam vae imanje koje su vam oduzeli.
Barun osjea kako Mladenieva ruka dre, a glas mu pisti:
- Ne trebam imanja. Nju... nju hou.
- Dokaemo li kralju daje lagala, on e je odbaciti. U tom sluaju
mogu je jo uvijek pokloniti vama. Ali ako je lagala, dokaite.
- Djeak se ne nalazi vie u Veneciji, nego... ji . - U Hrvatskoj?
W, - U Slovakoj. !fe/i- u kojem mjestu?
- Visoko nad rijekom Oravom uzdie se peina. S jedne strane sputa
se strmoglave u rijeku, a s druge strane prema cesti takoer je
strahovito strma. Konj ne moe doprijeti do vrha. Taj grad bio je
vlasnitvo pokojnog bana Ivania Korvina.
- Tamo je taj va kraljevi? |, - Da, tamo je.
- Kakav je to dvorac? iji je?
- Pripada groiu Mihajlu Sandreskom. On i grofica veliki su prijatelji
Gordane i njena mua, jo iz doba dok su oboje bili na kraljevskom
dvoru.
- I taj je grof uzeo u zatitu tog djeaka?
- Da, ali ne stanuje u dvorcu, ve na nekom drugom svojem imanju.
Dvorac je sagraen vrlo davno, a kad bi provalio neprijatelj, tada bi
se
grof s obitelji preselio tamo da se zatiti. *
- Zar je tako nepristupaan? -i . v
k ;,- Ni vojska ni konj ne mogu doprijeti do dvorca.; -AI<.
t
Ij. - Tko je odveo djeaka
onamo? . :;

|f, - Ja glavom, na Gordaninu zapovijed, ravno iz Venecije.

s - Kada? - pita lukavaki katelan.
! - Prije osam tjedana. Jo sam u hrvatskom taboru izvjestio
pordanu i Damira o tome, dan prije nego to sam se s njim vraao
ovamo.
- Kome oni smiju predati djeaka?
- Tamo je nekoliko fratara kojima je grof darovao stan. Oni djeaka
pouavaju u svim znanjima.
- Kome e predati djeaka? :. - Damiru, Gordani ili meni.
- Ako ne dou po djeaka oni ni vi, ve netko trei, to ima uiniti
da mu ga fratri izrue?

400
Wl
6 GORDANA VIII


ovjek malo zastaje kao da je iznenada zadrijemao ili umro. Pencinger
se sagne k njemu:
- Slabo vam je?
- Da, slabo. Ali osveta me lijei...
- Dakle, to da uini onaj koji doe po djeaka? Da donese kakvo
pismo.
- Da, pismo s peatom gospodina Damira, ili Gordane, Lovre Ilokog
ili moje ako ne bi bilo nikoga od ostalih. Jo i lozinku.
- Kako glasi?
- "Sloboda Hrvatima!"
Teko diui, ovjek klone i zanijemi. Prestraeni Pencinger naloi
potkastelanu:
- Umrijet e ako mu brzo ne pomognemo. alji lijenika, a ti se
pouri i uzmi pisai pribor.
ovjek pohita iz sobe. Baruna trese groznica od onoga to je uo. a
jo vie od straha da Gordanin katelan ne umre prije nego mu preda
pismo.
- U prsima me pee kao da sam progutao eravicu - veli Mladeni.
- l slabo vam je jer sigurno niste danas estito jeli?
- Nita nisam okusio. Nema gladi, kad je u dui bol.
- Odmah u vam donijeti lijeka, i vina i jela da se okrijepite.
Pogledat u.
Mladeni digne glavu, podupre se i zaustavlja baruna:
- Kralju, kralju idite odmah. Recite mu sve, prije nego to se digne
od stola, prije nego ode s njome u svoju lonicu... prije neka zna da
je odbaci, odgurne...
Glas mu zamre i on opet klone. Posljednje ga sile ostavljaju.
Trgnuo gaje iz polus vijest i barun Pencinger. Na neku dasku stavio

je pergamenu, dao mu u ruke pero i ponukao ga neka fratrima pie

pismo.
- Moram to imati i pokazati kralju. Bit e nepobitan dokaz da ste
rekli istinu. urite se pisati dok ono dvoje ne ode u kraljevu
lonicu.
Drhtavom, znojnom rukom hvata on pero i pie.
Katelan Pencinger ita tiho. Obuzima ga potpuno uvjerenje. Mladeni
je rekao istinu.
Posljednja izreka je dovrena, jo potpis. Sad skida barun ranjeniku
s prsta peatnik i zaas je pismo smotano i zapeaeno.
- Sad idem kralju - veli barun. - Ali jo mi recite ukratko: Hrvali
su se urotili protiv Ljudevita IV, sina kralja Vladislava? Zato
skrivaju toga djeaka?
- Ne znam, meni nita nisu govorili.
I sklopi oi. Lijenik ga odmah pogleda i kae da se bolest
pogorala. Barun brzo ostavi sobu. Lijenik dade Mladeniu lijek pa
i on ode.
Tek to su utihnuli njihovi koraci, Mladeni otvori oi, dugo gleda
u polumrak i prati u mislima Pencingera korak po korak kako odlazi
kralju, ape mu, pripovijeda, donosi njegovu ispovijest, a svaka
rije gasi kraljeve osjeaje prema Gordani, pretvara ih u bijes i
Ijutinu. I ve na pragu njegove lonice rui se ona duboko ispod
stuba. Rui se sama
402

samcata. I onda dolazi on. Uzimaju u Brezovicu da bude njezin
gospodar do smrti, osvetnik do smrti.
"Ako se Damir i vrati, bit e prekasno. Ako se ne vrati, plaat e
ona kruto svoju podlu prevaru koju je izvodila sa mnom. Plaat e ona
bode koji mije zarinula u prsa, zagrljajem svojim platit e moju
muku. Ne dam da svoje tijelo preda suhim kotunjavim kraljevim
rukama."
Ponovo prati u mislima Pencingerove korake:
"... Sad mu je pokazao pismo. Sad ona ve blijedi, strepi... kotrlja
se, pada nizbrdo." Mladeni klone pa se opet pridigne.
"Ne, ne smijem umrijeti dok ne vidim kako je baca niz stepenice
prijestolja, samo da to jednom vidim i daju primim u naruaj, uzmem u
ropstvo osvete..." - opetuje ovjek i sklapa oi.
U sobi je tiho. Onda se uje disanje. Plamen svijee titra.
* * *
Drugog dana vladao je u dvorcu mir. U prvom katu svi spavaju. U
dvoritu sluge i sluavke polaze za svojim poslom. Straa na kulama i
u vei mirno sjedi kao da je nita ne zanima to se dogaa oko
dvorca.
Polagano zijevajui, izlazi potkastelan iz svoje sobe u prizemlje.

Ide okolo, popne se opet u kulu i opet silazi, nadgleda druinu.

Izvrio je dunost i vrati se u prvo dvorite gdje ga doeka katelan
Pencinger.
- Gore je sve mirno, jo spavaju.
}fyf- Neka samo snivaju slatki san. Prisjest e im.
""- Pazite, gore na trijemu vidim lakrdijaa. (. {
- Prislukuje? Raskrinkat u i njega. Svi e doi na red. ;
Onda barun krene u sredinu dvorita i ee gore-dolje, ne obazirui
se na trijem, gdje stoji Petar Pan, naslonjen na stup, zuri nekud
daleko kao da ga nita ne zanima na ovoj zemlji. Onda i on stade
etati trijemom. Glavu spusti dolje.
Dvoritem jo uvijek koraa barun. Ljubopitnost ga ne puta. Stalno
se kree na tom dvorinom prostoru. S druge strane dvorca na
suprotnom trijemu spazio je kneza Brandenburga. To ga zaudi. Jo
nikad nije vidio kneza da ustaje tako rano.
To ne da Pencingeru otpoinuti i stalno koraa dvoritem, a ispod
klobuka mirka na kneza. Odjeven je potpuno kao da nekog oekuje. Iza
kneevih leda pojavi se markgrof Danijel, l on je potpuno odjeven.
udnovato kako su se svi odjenuli. Valjda ne kane danas proslaviti
svadbu?
Pencinger ne zna zastoje danas osjetljiv na svaku kretnju i pojavu u
dvorcu. Sve ga uzbuuje i nastavlja svoju etnju, ali pomno pazi to
se gore dogaa. Tada opazi daje Petar Pan opazio kneza i njegova
bratia, poao k njima i glasno primijetio:
- Knee, vi ste danas ili zlo sanjali, ili loe spavali kad ste tako
uranili.
- Pravo veli. Loe sam sanjao jer sam prerano legao. Ne prija mi
kraljev kuni red. Ne mogu rano lei i rano ustajati. To nije za
mene.
- Ni za mene - veli markgrof Danijel. - Upravo smo nakanili
403

zamoliti kralja neka nas ne mui svojim odredbama o ranom spavanju.
Nijedan od nas dvojice nije otpoinuo.
Sve to Pencinger slua. U miru i tiini dopire njihov razgovor tono
do njega. Pogledao je gore da bi pozdravio kneza, ali ovaj ne gleda
dolje. Mladi Brandenburg stoji sa svojim bratiem na istom mjestu,
zijevaju, a Petar Pan odlazi u etvrti okvir trijema, pokuca na
kraljevim vratima i ulazi.
Kralja nae odjevenog. Uzeo je najljepe haljine, uredio se i
namirisao. Petar Pan stade njukati:
- Samo firentinski konji tako jako miriu. Tamo je obiaj da svaki
gospodar svojeg konja namirie kao mladu na vjenani dan. Vladislav
se nasmije i mirne na svojeg lakrdijaa:
- Moda i jest vjenani dan?

- A vi ste mlada, velianstvo? Za koga se kanite udati? Za kraljevsko

ezlo?
- Vidjet e. Samo ekaj. A sad mi reci gdje je Pencinger.
- Upravo mjeri koliko je stopa dvorite dugo i iroko. To ga danas
strano zanima.
- Valjda nas ne uhodi? Ili neto sluti?
- Od same sranosti, velianstvo, tresu vam se kosti. Uvjereni ste da
Pencinger zna to e se danas dogoditi. Dok sam bio djeai i
odluio krasti sa stabla kruke, smatrao sam da mi se na nosu pozna
to sam naumio. I vi ste djeai.
- Ne rugaj mi se, Petar Pan, zar ne vidi koliko sam hrabar i
odluan? ,."
- Vidi vam se to na nosu i na koljenima. Klecaju estito.
- Udario bih te da si mi blie.
- Ubrali biste i zvijezde s neba da su vam na pladnju. uvajte svoju
snagu za Pencingera. Luia vie nema. Juer je otiao traiti
plemia Kuevia, dakle, jedan neprijatelj manje pod ovim krovom,
borba to laka.
- Idi, Petar Pan, gledaj to radi Gordana.
- Teke li muke pogoditi. Misli na vas i doarava vau linost u
bojnoj opremi vae hrabrosti.
- I vidjet e me, jamim. Jesu li ustali knez i Danijel?
- Obojica ve ekaju na trijemu vae zapovijedi. Sad im moete kazati
stoje njihov posao. Plemenita gospoda Gordana nije imala odvie
povjerenja u pijanu glavu mladog kneza i savjetovala je da mu tek
pred doruak saopite to da zapravo radi. U trijeznom stanju je
podatan i posluan, ali sad e se s uitkom prihvatiti vae zadae.
Zurite se izdati naloge jer e za jedan sat doruak biti na stolu.
- Zovi ovamo obojicu, a ti idi Gordani i kai joj: sve e biti kako
ona eli.
Petar Pan ide na trijem, dade znak knezu i Danijelu pa se udalji. Oni
su otili trijemom i ulaze kralju Ijubopitni zato ih je tako rano
digao iz postelje.
Petar Panpo hi ta na lijevu stranu gdje ne mogu dosei barunovi
pogledi s dvorita. Kucne malo na Gordanina vrata i ulazi.

Stjepko i Gordana u ivom razgovoru stoje isred sobe, puni napetih
iekivanja. im spaze lakrdijaa, zasipiju ga pitanjima:
- Sto je s kraljem? Jo uvijek odluan?
- Dok misli na vas, Gordana, hrabrost ga ne ostavlja - veli dvorska
budala. - Savjetujem vam, plemenita gospodo, da sjednete kod doruka
vrlo blizu njega i stalno ga darujte zamamnim pogledima. Polaem
svoju glavu pred vae noge da mije smjesta odsjeete ako se naa
kraljevska kukavica nee okititi vitekom hrabrou.
Zakimala je glavom i skupila obrve, a on digne ruku i priapne:

- Ni za ivu glavu ne sumnjajte u sebe. Nanijeli biste grdnu uvredu

svojoj snazi. Znam to velim, a i vi ste sigurno svjesni svoje moi.
- Ne velim da nisam, ali moja je mo isto tako velika kao i njegova
kukavtina kad ugleda Pencjngera.
- Za vau ljepotu pretvorit e se kukavac u lava. Siguran sam. To
moda sluti ovog asa i sam Pencinger. Nekako je i on odvie uranio i
stalno koraa dvoritem. Goni ga nemir. Osjea u zraku vau snagu. Vi
ste danas naroito divni, plemenita gospodo. Molim, oprostite mi,
moram to primijetiti. Neto vam neobino sja u oima. To je sigurno
od sree i vatre to ete uskoro poivati u naruju kraljevskog
mladenca.
- Ne brbljajte, Petar Pan. Stjepko se zgraa. Nije to za njegove ui.
Mladi sveenik ide polagano k prozoru. Izdaleka pogleda dolje pa se
opet vraa, a Gordana pone koraati polagano gore-dolje i uzdie:
- Od onog asa, kad je onaj glasnik donio tako loe vijesti s
bojita, dua mi je uznemirena, a tu moram glumiti kao da sam na
vaem mjestu, Petar Pan.
- Nije lako biti dvorska budala, je li? Oko mene same budale, a ja
moram nastojati da budem od sviju najbudalastiji. Medu itavom
vojskom glupama da budem najgluplji.
Nasmijeila se, a on pljesne od radosti.
- Ipak sam uspio vae usne zakititi smijekom koji vam je potreban za
dananji doruak.
Izali su svaki svojim putem, a Gordana ide Kueviki da je ohrabri
kako e danas izai iz dvora zajedno s Vilenom.
JURI NA SILNIKA
*U blagovaonici se okuplja itavo drutvo. Knez, markgrof Danijel,
Petar Pan. Onda dolaze Stjepko i Gordana.
Svi promatraju utei, jedan drugoga, zete proitati s lica hrabrost
i odlunost.
Pa navijesti kraljev dolazak. Sav napirlitan ulazi u
sobu. Omamljujui miris iri se iz njegove haljine. Male mu oi
sijevaju kao dvije male svijee iz tamnih rupa. Blijedo lice se
zarumenjelo. Sav gori vatrom nekog oekivanja. : Iza kralja idu
dva paa, katelan Pencinger i gospodin Benedik.
Sjedaju za stol, sluge nose zdjele i vreve.

405


i
Zapoeli su jesti. Svi ute. Ne znaju zapoeti razgovor. Gordana nije
izgubila prisutnost duha i okrenula se kralju:
- Vae velianstvo danas upravo sjaji zdravljem.
- Dobro sam se naspavao. Ali gledajte moje neake. Lica su im kao

onaj pepeonik pred kaminom: siva, bezbojna. Neu im odsad dopustiti

da piju do zore. Valja uvati svoj ivot, a ne svoje snage
razbacivati kao da se mogu kupiti novcem.
- Zanima me, hoe li kralj uspjeti da odri gospodu na uzdi. Bojim se
da su odvie privikli banenju do bijele zore, a ustali bi tek o
podne.
- to bismo danas radili itav dan? - pita Danijel.
- Ako bih morao rano ustajati, poludio bih od dosade - veli knez.
- Ne znate to biste radili? Ovako mladi momci? Ve ste sasvim
uscrvali kao kakve stare mjeine. Drugi mladi vitezovi u Budimu ve
zarana sedlaju konje i odlaze u posjet prijateljima, idu u lov,
nadziru svoja imanja. A ti uro? Sjedi ovdje kao da ti je
osamdeseta. Kad si posljednji put izjahao? Reci.
- asti mi, ne znam, moj ujae kad je to bilo. Ali za imanja se brinu
drugi.
- Zato ne ide u lov? ivi kao starac. Ja sam u Budimu posljednjih
mjeseci gotovo svakog drugog dana dao sedlati konja i po nekoliko
sati dnevno odlazio iz cKora. Posljednje vrijeme to mije bila
najmilija zabava.
- Pravo velite. Ne bi bilo zgorega da jednom ve malo okuam sedlo i
ja. l ti Danijele. Je li?
- Svejedno mi je.
- Da, ii emo zajedno. Ja sam se ve i odvie odmorio u ovom dvorcu.
Upravo elim osjetiti pod sobom sedlo i nadisati se malo umske
svjeine. Hoe li i ti s nama, Danijele? A vi, takoer, asni
gospodine? - okrene se on k Stjepku. - Vrlo bih se radovao da me
pratite.
- Hvala na pozivu, velianstvo, vrlo rado, ali zatitniku plemenite
gospode ne dolikuje da odlazi dok bi nju mogla stii ija osveta.
Neka mi bude oproteno ako sumnjam da bih gospodu smio ostaviti samu.
Ali evo prijedloga, velianstvo. Gospoda vam je predala djeaka zbog
kojeg ste je zarobili. Niti hoe niti moe bjeati. Dakle, mi bismo,
velianstvo, i nju mogli povesti.
- Dobro je, neka bude tako - ree kralj. - A vi, gospodine
Pencingeru, doite s nama da strogo nadzirete nau zarobljenicu.
- Nemam vie razloga bjeati. Znam da u uskoro na slobodu, a
Korvinovu sinu sam i ja donekle skrbnica, dakle, elim ga doekati
ovdje. Vrlo se dobro osjeam u ovom drutvu - i zamamno pogleda
kralja.
Taj pogled osjea on u kostima i itavom biu, preporada se i naloi
gospodinu tajniku Benediku:
- Idite dolje i naredite neka smjesta osedlaju konje za sve nas i za
nau momad koja e nas pratiti. elim izjahati.
Benedik ide Pencingeru. Kao da mu je neto palo u oko, stade
treptati. Sasvim vedro i veselo gledaju svi oni bradatog katelana.

Oito je iznenaen, ali ne prosvjeduje, dakle, sve ide divno.

Petar Pan upada sa alama na raun svojeg jahaeg konja, a kralj
mirno odgovori katelanu:
406

- Vi ete, gospodine barune, odrediti da mi sedlo ne pokriju
grimiznim pokrivaem, nego obinim. Neu da svijet nasluti moju
prisutnost u ovom dvorcu.
Napokon se barun snaao od prevelikog iznenaenja.
Svi napeto ekaju njegov odgovor.
- Neizmjerno sam sretan to se vae velianstvo osjea tako dobro i
eli izai.
- Ve je krajnje vrijeme da pogledam ovaj kraj.
S nekim oajnim izrazom gleda on kralja i zapinje s odgovorom:
- Bojao sam se navijestiti kralju, ali sad vie ne mogu tajiti to se
dogodilo.
Svi ga pogledaju. On spusti bradato lice na prsa, nakrivi usne i
poprima izraaj alosti, a kralj upada:
- to se dogodilo?
- Neto neuveno. Gospodin Draeni odredio je Luiu da skine lance
s mostova i sakrije ih. Ne mogu spustiti most preko vodenih utvrda.
- Lui je skinuo lanac? Zovnite ga ovamo, smjesta!
- Nije vie u dvorcu. "
Kralj osjea to znai ta nevjerojatna vijest i vikne: if^?1
"
- A vi niste imali pri tom nikakva udjela? :;i!J*L >
- Nisam, tek danas sam to doznao od potkastelana. Uinio je to po
Draenievu nalogu, a onda nou pobjegao.
- Kako je iziao iz dvorca, ako je skinuo lance?
- Draeni ga je dao nekim amcem otpremiti, a onda su amac opet
izvukli. Tako vele strae.
- Draeni vama nita nije navijestio?
- Ne, velianstvo, nita. Ba me to ispunja gnjevom. Kraljeva ljutnja
raste. Ne bi se ni maknuo da ga ve sada ne proima uitak koji je
tako blizu. Rukama se upre o stol, oi zapilji u katelana.
- Meni se Draeni namee za tamniara? Jeste li to kada uli, ljudi?
Mene kane zatoiti u dvorcu mojeg neaka?
- Ja sam ovdje gospodar - veli odjednom knez. Pencinger u udu gleda
toliko razmahivanje.
Gordana se javi umirujui m glasom:
- Umirite se, velianstvo, i vi, knee, nije to ba tako velika
nesrea. Ako je Lui skinuo lance, uvijek se mogu ponovo navui.
- Da, smjesta neka se lanci navuku na kotae - zapovijeda Vladislav
odluno. - Odredite to smjesta, katelane - i gleda strogo baruna.
Ovaj se tako klanja pokorno i onda ponizno odgovara:

- Kad bih znao kamo su te lance metnuli, ve bih bio davno popravio
tu drskost i ne bih kralja uzbuivao tom vijesti.
- To kralj nije mogao oekivati. to sada? Zar nee jo danas grliti
ovu prekrasnu enu to stoji tako blizu njega?
l zaokrui pogledom oko stola, hoe li mu tko pritei u pomo.
- Lui je sakrio lance, a da nitko nije vidio? - pita knez.
- Nitko. Ni ja - tui se barun. ""* U to nitko ne vjeruje, ni
Vladislav. A Stjepko primijeti:

- Svakako neuveno. Kad bi se u dvorcu iznenada pojavio poar,
bilo? r;"-,
Dvorski lakrdija vikne:
, ,;).
- Poskakali bismo svi u vodene opkope i plivali. IMU. Pencinger
se ne osvre na Petra Pana, ve se ispriava kralju:
- Sve sam i ja to mislio, velianstvo. Strahovito sam bijesan na
Draenia. Oito je to uinio da nitko ne bi izveo iz dvorca njegovu
bivu vjerenicu.
- udno - vikne Petar Pan. - Niste vie dobri prijatelji? Gospodin
Draeni odreuje, u ovom dvorcu protiv vae volje i vaeg znanja?
- Ne pita vas nitko nita - okosi se barun na Petra Pana.
- Ali ja imam pravo govoriti onda kad pitaju vas i kad ne pitaju
mene.
Gordana uporno gleda kralja. Dok je Pencinger dovikivao lakrdijau,
ona mu apne:
- Sve je to ugovoreno. Neka vam izrui druge lance.
- Smjesta odredite kovaima neka mi stvore lance za most. Bit e
dosta svakojakih lanaca u dvorcu.
.*;;:- Nema tako jakih da bi mogli drati most. ,"jj vN;i Vi
>.*":!;. vjV- Koliko treba vremena da se zgotove novi?..V^*
.$\x.fj"f.:
- Barem osam dana. <(,a >^(, ;W.,-H, .
Vladislav oajava. Okree se Gordani i pogledom trai pomo.
.. . - Velianstvo, neka Petar Pan prepliva opkope, ode u moj
dvorac, tamo ima dovoljno lanaca jer - i ona sad naglasi - svaki
dvorac ima u pripravi jo jedan par lanaca ako bi onaj na mostu
pukao, to je razumljivo, vjeno ne traje. Kako vidim, kneevski se
dvorac nije opskrbio u tu svrhu.
- Dobro, ti e odmah otplivati i odjahati u dvorac plemenite
gospode, a ona e ti izdati naloge - nareuje Vladislav Petru Panu.
Gordana odreuje:
- Recite mojem katelanu da vam izrui lance za mostove koje uva u
junoj kuli.
- Ne moe se iz dvorca, l veu je Draeni zakljuao i kljueve ponio
sobom.

- Lae - apne Gordana kralju.

- To je la - vikne kralj. - Sve je to la, to ste vi izmislili da mi
sprijeite izlaz iz dvorca. Dostaje, dalje vie neu podnositi takvo
nasilje.
Pencinger zapanjeno pogleda kralja, ovaj se okrene svojim neacima i
dade im znak.
Mladi ljudi su to ekali pa skoe k Pencingeru.
Iznenaen kraljevim postupkom i prijeteem stavu njegovih neaka,
trenutno izgubi prisutnost duha, osjetivi daje tu neto dogovoreno
protiv njega. Odlui da potri prema vratima, trgne iz pojasa ma da
se brani, zove na trijem u pomo svoje ljude.
Zakasnio je. Kraljevi neaci su znali to moraju initi i ve na
prvom koraku zgrabe Pencingera za ruke. Svaki za jednu da ne moe do
oruja. Petar Pan baci se sada k njemu, skoi preko stolica i preko
stola kao
408

maak Za njim se sve rui i razbija, zgrabi drak Pencingerova maa
pa ga i/\ ue i/ km iia, odbaci i ve ima u ruci debelo ue. Vee
barunovo tijelo. K i alic\ i neaci svinuli su mu ruke da Petar Pan
moe bolje svezati.
Barun Pencinger, gospodar kneev, kraljev i Gordanin lei na zemlji.
Petar Pan skoi do jedne krinje. Neto zazvei. Lakrdija digne neke
lance s okovima i ruga se:
- Gospodine katelane, tu je lanac. Tu ste ga sakrili. Klekne do
njega, sputava barunovo tijelo i zlurado se smije:
- Kad biste vi znali, barune, kakav je to nebesjd uitak va trbuh.
To sam uvijek elio. Ve sam mislio umrijet u bez tog uitka.
- Urota protiv mene! - bjesni Pencinger, prevrui oima to sipaju
mrnju i strah, a Petar Pan se zabavlja, uivajui u svojem
zarobljeniku pa dovikuje kralju:
- Vladislave, kako se usuuje urotiti protiv njegova velianstva
Sigismunda Konrada Pencingera? Jo si mene upleo u tu urotu? To ti
nikad neu zaboraviti, Vladislave. Jao tebi, kad ovaj kralj, pod
mojim koljenom, opet zasjedne na svoje prijestolje.
Gordana je ustala od stola. O licu joj titra pobjedonosni smijeak.
Napokon se kralj odvaio odrati svoju rije i katelana maknuti s
puta.
Kralj zapovjeda pau koji se ukoio kod vrata. Prestraeni pa potri
dolje, a kralj se obraa Gordani. Ona mu tiho ape to da ini.
Dok ona upuuje Vladislava, dolje u dvoritu potkastelan preneraeno
slua to mu pripovijeda pa i gotovo bez daha na kraljev poziv tri
gore.
Njegov gospodar barun Pencinger uistinu lei svezan, a Vladislav
otro zapovijedajui pita:

- Gdje je lanac s mosta?

- Velianstvo, ne znam. Skinuo ga je Lui, tako vele straari. Ni
gospodin barun nije o tome nita znao.
- I ti e u tamnicu - vikne na njega kralj - ili e lanac biti odmah
ovdje.
Potkastelan zadre. ini mu se da je kralj poludio. O njegovoj se
slabosti pronose poslovice, a sad tu vie, zapovijeda i veze baruna
Pencingera. Ne usuuje se prozboriti ni rijei.
- Ne znam nita - veli potkastelan i gotovo pada na koljena. Onda
kralj dade pozvati strae s kule i stade ih ispitivati. Ljudi su pred
njim zadrhtali i priznali:
- Sve nas je poslao u drugo dvorite Lui i zabranio nam je da
doemo blizu. Kad smo se vratili, nije bilo lanaca na malom, ni na
velikom mostu. Kotai su bili prazni. A ni kljua od ulaza.
- Svatko tko se usudi suprotstaviti mojoj zapovijedi gubi glavu.
Jeste li uli? To objavite svim momcima i svima u dvorcu. M- Ljudi
se sagnuti gotovo do pola u strahu i trepetu, a kralj nastavlja:
- Kako dugo treba da se zgotove kljuevi za veu? ft>: Do - do - prije zalaza sunca - veli potkastelan. .; - Lae,
nakon objeda moram imati klju. -.< Okupili se Petar Pan, Stjepko
i Gordana da vijeaju moe li se klju
409

prije napraviti, ali Stjepko upozori da svi ti ljudi oito dre s
barunom i mogu otezati. Gordana odlui:
* - Onda emo vrata razbiti sjekirama, premda su eljezom okovana, a
preko vode moemo dotle napraviti splav, od jednog kraja opkopa do
drugog. Smjesta neka se ide na posao, a ovu dvojicu dajte, kralju,
otpremiti u tamnicu.
I on pozove sluge i naredi da potkastelanu svezu ruke. Kad je bilo
sve svreno, lakrdija pita:
- Velianstvo, trebate li mene za tamniara? Ja sam spreman da s
najveim uitkom preuzmem tu slubu.
- Sluat e zapovijedi mojeg neaka kneza. Neka dou sluge i otpreme
baruna i potkastelana u tamnicu. Ti e, uro, preuzeti zapovijed nad
svima u dvorcu. Ne pusti s oka ni jednog ovjeka. Idi dolje i svojom
rukom zakljuaj vrata iza ove dvojice koji se usuuju svojeg kralja
zarobiti i lagati mu.
- Ne laem, velianstvo - veli Pencinger. - Ne bih se to usudio. Draeni je tako odredio bez mojeg znanja.
- Gdje je lanac? A gdje klju? Kaite mi i oslobodit u vas sramote.
Ako ne kaete, znajte, nijednog asa ne moete vie ostati u slubi
mojeg neaka.
Ne znam, velianstvo. Ne znam nita. Lui je odnio lanac i klju od
vee.

- Tko je trovao, taj e i lagati - usklikne Petar Pan.

- Da, htio me otrovati - vikne ljutilo knez.
Smatra krivcem ba Pencingera to nije on, knez, dobio u ruke
kraljevia niti stekao Gordanu pa se osjea sretan da mu moe uiniti
naao. I preuzima vlast u svojem dvorcu, odreuje da Pencingera vode
u tamnicu. Za njim ide Petar Pan i stade glasno plakati:
- Ja sam jedina narikaa u ovom sprovodu za siromanim barunom koji
me htio ubiti i baciti u opkope i slao mi pozdrave britkih kopalja.
I odlaze iz blagovaonice. Stjepko, Gordana i Danijel ostali su s
kraljem.
- Bilo bi dobro - veli ona - ipak potraiti taj lanac. Mora negdje
biti u dvorcu.
- Spreman sam na sebe preuzeti tu zadau - veli Danijel, sretan to
moe lijepoj eni uiniti uslugu.
Kralj pristane i odredi neka ide dolje i pretrai itav dvorac. I on
ode da smjesta izvri zapovijed.
- Dakle, velianstvo - primijeti Gordana kad je Danijel izaao - ve
su prije odluili da vas ne puste iz dvorca. A zato? Ako mene ne
povede te sa sobom, imaju pravo bojati se da ete me, moda,
plemeniti pustiti kui. Ali vas su zatvorili u ovaj dvorac. Nije li
to strahovito biti rob svojih sluga? To se ipak nikom nije desilo.
- Ni meni se vie nee desiti - prijeti se kralj.
Sad je u nekoj vruici. Ve je osjeao Gordanin zagrljaj u modrini
njene odaje i podavao se uitku u mislima, a taj Draeni je iznad
njega i hoe da bude njegov gospodar. Zaustavili su ga na putu u
posljednjem

asu kad je ve trebao pasti u naruaj posljednje sree. Bjesnilo ga
snalazi, htio bi sve pregaziti to mu je na putu.
- Mislite li, Gordana, da e biti mogue od dasaka napraviti splav
kojom bismo mogli preko opkopa?
- Ako samo ima toliko vrstog i jakog drva u dvorcu. U najgorem
sluaju skinut emo nekoliko vrata. Morate im pokazati svoju vlast da
ete ipak izai kad elite. Istina, mi emo po splavi moi samo
pjeke, ali nita zato. Lako emo dobiti konje u Turopolju. Stjepko
odmah predlae:
- Plemenita gospoda sigurno e nas gostoljubivo primiti u svojoj
Brezovici.
- Primit u vas, ukonaiti i pogostiti. I Petar Pan i vai neaci
neka podu s nama. Naravno, uzet emo sobom plemenitu gospou Kuevi
i upanovu ker, to je potrebno, velianstvo, da nitko ne moe
napasti moj dobar glas kad je s nama odlina starica i ova djevojka1.
Sve u uiniti da vam bude dobro u mojem dvorcu.
Pogledala je Stjepka znaajno, a on smjesta prihvafi njezin prijedlog
i naglaava kralju:

- Primite velianstvo, taj prijedlog. Bila bi sramota kad bi svijet

saznao da vas je neki mladi plemi zatvorio u dvorcu.
- Dakle, mi emo bjeati." Kralj i njegovi podanici moraju ispod
krova mojeg neaka koji je ovdje gospodar. Sramota je to, ali ja
prihvaam i zahvaljujem plemenitoj gospodi to e me primiti u svoju
kuu. Smjesta u poslati u Budim brzoteu gospodinu Verbeciju i
javiti mu kakvu mi je sramotu nanio njegov neak.
- Mi smo sporazumni. Na bi most preko opkopa mogao biti dovren do
poslije podne. Jo e sunce biti visoko kad krenemo - veli Gordana.
- elio bih da se vae rijei ispune - apne kralj - ali netko mora
nadzirati njihov posao jer tko zna nisu li svi ovi vie odani
Draeniu i barunu negoli meni.
- I ja tako mislim - veli Stjepko. - Ako dopustite, sam u s
plemenitom gospodom nadzirati posao.
- Pratit u vas i ja. elim da me vide i osjete moju strogost. U to
Petar Pan dohita gore i navijesti:
- Bradatog lijepog Usca udobno sam ukonaio medu tamnim zidovima i
posjeo ga u naslonja od hladnog kamena. Velianstvo, izgledate kao
vitez koji je uzjahao sedmoglavog zmaja.
- Ne brbljaj, lakrdijau - veli on. - Sad valja nadzirati ljude,
sluge i strau da nas lupei ne bi izdali.
- Mi smo jo uvijek na oku razbojnika. Lako bi nam tkogod zarinuo u
rebra bode. Hajdemo - i lakrdija krene.
- Velianstvo, poznajem u ovom dvorcu svaki kuti - veli Gordana dopustite da idem s rimskim poslanikom i pomognem markgrofu traiti.
- To je vrlo dobro - naglasi Stjepko - idem smjesta, a vi,
velianstvo, radije ostanite ovdje na trijemu da vas svi vide kako
brino promatrate i pazite to se radi. Ako se pourimo, uistinu,
moemo izai iz dvorca jo mnogo prije nego to se sunce sklone na
zapad.

Kralj i knez ostali su sami u blagovaonici.
- Vidi neae, ti si bio zarobljenik ovog baruna i on bi te,
zacijelo, bio otrovao, l Draeni je mijeao taj otrov, a ti si ga
smatrao svojim drugom.
- Ujae, ja nisam vidio Draenia sve dok ga nisu razotkrili.
Pencinger mije uvijek govorio o nekom crvenom oklopniku, ali mi ga
nije htio pokazati, ttrao ga je u umskom dvorcu. Dobro mi je Petar
Pan rekao da oni vode sve na svoju ruku protiv mene. Htjeli su samo
dobiti u ruke kraljevia da iznude od vas dohotke kraljevstva koje vi
dijelite, a sami nemate ni estitog objeda.
- Dou k meni velikai i trae neka dadem ovome rudnik, onome dohodak
od kraljevskog poreza, trei opet trai etvrt od dvadesetine,
polovicu od tridesetine. Sto mogu? Ako velim ne, bit e protiv mojeg
sina, a zna daje Ljudevit nakaza i moram kupovati njihov pristanak

da bude kralj. Kad bih se ponovo oenio, imao zdravog sina, zdravog i
ilog, onda se ne bih trebao bojati velikaa da e skinuti s
prijestolja moju dinastiju. Ovako se ne da drukije nego da se dadem
plijeniti. Jo su preostala u kraljevskoj riznici dva rudnika i to e
mi oteti. ...
Kralj pouruje objed. Svi su pod dojmom neobinog bijega na koji se
odluio kralj. Naroito knez i Danijel. Mladi markgrof osjea se
sretnim to e biti Gordanin gost. Bistrouman mladi ne osjea prema
kralju ljubomore. Pouzda je se u svoju vitku pristalu pojavu. Knez
nije pripit i u takvom stanju uvijek je privlaan. Odrie se Gordane
jer mu je kralj obeao bansku ast. Stjepko razmilja samo o tome
kako e kralja zavarati dok Gordana nestane ispred opkopa. itavo
drutvo Petar Pan nastoji zabaviti doskoicama koje praskaju i hrane
ih sve vedrinom i nadama. .Kralj jedva guta jelo od pomisli da e jo
ove veeri grliti Gordanina ramena.
Sve oko stola zaokupljaju njegove skrovite misli i osjeaji.
Objed je Obilat kao svakog dana. Ali kralju se ini da svi nekako
hotimino zavlae, samo da mu produe boravak u dvorcu.
Da mu vrijeme bre prolazi, ispituje opet o pripremama u dvoritu, a
Petar Pan odgovara:
- Stajao sam s biem nad bravarom, tako kao to ini Pencinger. l
ljudi se ure. Vrata bi bilo teko razbiti, jer su sva okovana
eljezom. Sve sam tono pogledao. U najgorem sluaju odvait emo se
i na to, ali imamo jo dosta vremena. im se ljudi okrijepe,
dvostrukom e brzinom sve ii. Bit e gotovo jo prije nego to smo
se nadali.
Gordana se brine da Vladislav ne zaboravi njezine tienice.
- Obavijestila sam plemenitu gospodu Kuevi i upanovu ker da
e s nama izai jo danas popodne, i to po milosti vaeg velianstva.
Stara
mi je gospoa odgovorila: "Od usta do usta predavat u priu o
velikoj
kraljevoj milosti." itav kraj potuje njezine prie kao evanelje.
to ona
pripovijeda, to ljudi nose u duama kui. Je li tako Petar Pan? Vi
ste uli o
tome? ,

Kako ne bih uo. Znamenita je ona po svojim priama i vrlo ugledna.
I to razveseljuje kralja. Sve mu je pravo to Gordana kae, odredi,
odlui pa se zgraa:
- Zar se tako uglednu enu usudio Draeni uhvatiti i zarobiti.
Upravo neuveno. Koliko e mi trebati vremena da operem sa sebe i sa
svojeg neaka ljagu. Svatko e tvrditi da je to on uinio.
- A ja nisam nikada vidio tu staricu - upada knez. - Samo znam da je

vrlo odlina roda i da su njene prie umne i svatko ih slua kao

pisane pametne knjige. O svemu i za sve zna ona priati. Tko bi znao
otkuda joj te prie?
Zadovoljstvo lei na svim licima. Mukarci su jo posegnuli za
kolaem i za vrevima da se poure nastaviti posao.
Hodnikom je netko potrao. Pa otvori vrata i ostavi irom otvorena,
drei kvaku pa se okree u hodnik.
- to je? - pita Petar Pan. - OtvVrio si vrata kao da eka neku
uzvienu linost? Zatvaraj.
Ali pa ne slua. Ustoboio se na svojem mjestu i ne odgovara, ve
nekim poitanjem i strahom gleda u hodnik.
Svi gledaju znatieljno: to to znai? Kome pa posveuje toliku
panju?
Iz hodnika zatropou koraci. estoko zazvee mamuze.
Na pragu se zaustavi Draeni.
Nijema prepast.
Skamenjeni zure u njega. ,
Isprsio se kao prikaza, utvara. Kao da se prelomio stropTpao na taj
pVag.
Otkuda? Kada? Kako?
Ni na jedno pitanje ne nalaze odgovor.
Svi su bez daha i bez rijei, ak i Petar Pan. Ni jedna mu ala ne
pada na pamet.
Bulje u Draenia, kao u obmanu. Kralj osjea pred tim mladiem kao
da ga je zatekao na nekom nedjelu.
U prvi as Gordana ne moe progovoriti rijei. Onda brzo stavi ruke
pred lice, nasloni glavu na stol i apne kralju koji joj sjedi
slijeva:
:.^ - Zapitajte ga otkuda je, kako je doao, ali strogo. Ne
poputajte.
i".. Njezin apat opet mu donese prisebnost i, gledajui u
Draenia, pita:
&>, - Ti se vraa? . , , ,
t"" - Da, velianstvo!
"fy, - Kako si mogao u dvorac? - . , , .
M? - Sasvim jednostavno.
, Taj ga prezrivi odgovor vrijea, naroito pred Gordanom i glas
mu poprimi jo stroi zvuk:
- Ti si se usudio svog kralja zarobiti u dvorcu koji pripada njegovu
neaku?
- Kako bih se to usudio uiniti kralju. Htio sam samo sprijeiti
bijeg onima koji su zarobljeni ovdje zbog urote.
Kralj ne moe uzvratiti ironiju i zato opet pita:

412



- Kako si mogao ui kad se ne moe spustiti most, a opkopi su puni
vode? I kljua od vee nema.
- To u priopiti vaem velianstvu samo u etiri oka jer neu da
moju dosjetku kaem pred onima koji bi se njome mogli posluiti.
Dolje sam vidio neke naroite pripreme za gradnju mosta. Divna misao,
ali, naravno, vae velianstvo nita ne zna o tome?
- Obratno, ja sam to naredio. Dok ovaj dvorac pripada mojem neaku,
dotle ovdje gospodarimo ja i on.
Draeni se duboko pokloni pa mirno i ponizno odgovara:
- Nitko drugi, nego vi, velianstvo, i va neak. alim samo to
niste dopustili barunu Pencingeru da vam sve to razjasni. Bili biste
odmah razumjeli zastoje to bilo uinjeno. Gospodin barun nije imao
vremena ni govoriti jer su ga gospoda smjesta svezala i bacila u
tamnicu.
- Tako? Ve i to zna? Dakle, sluge sluaju ovdje tebe, a ne mene i
mojeg neaka?
- im sam stigao, potraio sam, naravno, katelana. Rekli su mi to
se dogodilo, a ja sam izdao zapovijed da zatitim kralja. Molim, ne
uzrujavajte se, velianstvo, i dopustite da vam pred svima kaem to
me prisililo na povratak. Vrlo je vano.
Svi su nijemi. Gordana uti. Oito se Draeni ve opskrbio svojim
vojnicima. Svi slute da vani stoje njegovi ljudi.
- Velianstvo, evo kako je bilo - pripovijeda Draeni. - Jahali smo
Turopoljem prema jugu. Ve na kraju Turopolja uzeo sam na polju neto
teladi da nahranim svoje momke. To je trajalo do podne. Nakon toga
krenuli smo dalje, ali odjednom smo podveer stigli do jedne krme u
kojoj obino ljudi prospavaju na putovanju prema jugu. Legao sam u
maloj krmarevoj izbici zajedno s Ferencijem. Iz sna me netko
prodrma. Otvorim oi. U sobi je mnogo ljudi, u mraku ne razabirem
njihova lica. Pokraj mene stoje etvorica s vizirima na licu i sivim
oklopima. Trgnem se, ali oni su uperili u mene svoje cijevi. Znao sam
odmah: ognjeno oruje. Ako se maknem, mrtav sam. Pitam ih to ele od
mene. Neka uzmu dukate i novac, ali oni rekoe da ne trae novaca,
ve pretrauju moj haljetak, pitaju me kamo idem i nosim li kakvu
poruku, a onda su mi izvukli pismo to sam ga nosio u Veneciju. I
Ferenciju su tako pretraili haljine, ali kod njega nisu nali nita.
Uzeli su pismo kojim sam trebao dobiti kraljevia Ivana, otvorili ga
i proitali, a onda hitro razderali na komadie. Jedan od njih dobaci
mi ispod vizira psovku i ree: "Idi, samo, lupeu, u Veneciju, pa kad
se vrati, reci kralju da nee dugo sjediti na svojem prijestolju. To
mu poruuje Jelenko Kuevi."
Kralja prolaze srsi. Gordana se okrene k Stjepku, izmijeni s njim
pogled, ali eka to e rei Draeni. Odmah je nadovezao:

- Taj Jelenko Kuevi sin je one starice koju sam ovdje zarobio i
bievao da saznam stoje sve kanio sin protiv kralja, a moja biva
vjerenica koju sam doveo u dvorac ki je upana koji je takoer s
Kueviem u uroti, a ona im je nosila vijesti. Ve sam to sve jedno
ispripovijedao velianstvu, ali nije poklonilo vjere meni, nego je
priklonilo svoje uho vodi urotnika gospodi Gordani.
- Zabranjujem vam laima ocrnjivati mene - veli Gordana,

gnjevna na ovjeka koji je opet pao na njezin put da srui pod njom
most k osloboenju.
- Opet si poeo optuivati plemenitu gospodu zbog urote? - protivi se
kralj. - Bilo bi ve jednom vrijeme da prestane objedivati kad ne
moe dokazati.
Draenievo se lice trza, ali se svladava i odgovara:
- Uskoro u imati u ruci bjelodane dokaze, a sada neka vaem
velianstvu bude jasno da sam se morao vratiti kad je urotnik Jelenko
Kuevi razderao pismo.
- Zato bi to uinio? - pita Gordana. . ^
- To ete vi, gospodo, bolje znati.
Osjetila je blizinu neke grdne opasnosti, ali ide u obranu:
- Vie neu dopustiti da mi vi dobacujete u obraz neke objede koje su
lane i nedostojne plemia. Kad bi Jelenko Kuevi, uistinu, razderao
to pismo, ja ne bih mogla ni slutiti to bi ga na to ponukalo.
Uostalom, kako je on mogao znati da vi nosite neko pismo, a velite da
napadai nisu traili novac, nego ba tu pismenu poruku, kad samo mi
ovdje znamo da ste otputovali i to nosite sa sobom.
Njezine navode kralj vrlo ivo potvrdi:
- Sasvim razumljivo, otkuda bi taj mladi mogao slutiti da ti nosi
pismo u Veneciju? Bit e to neki sasvim drugi ljudi. I Petar Pan se
uplete, uskliknuvi:
- Zacijelo je neka ptica iz ume sletjela na prozor, prislukivala i
odnijela tom mladiu vijesti. Ba su ti urotnici genijalni. I ptice
su u umi unovaili u etu urotnika.
- A kako to, gospodine Draeniu - pita ga Gordana - da vas je
Jelenko Kuevi ostavio tako mirno dalje spavati? Oteli ste mu
djevojku koju je on ljubio, on koji vas mrzi iz dna due nije vas
taknuo ni malim prstom?
Mladi zakorai blie i prijetei pita:
- Htjeli biste pred kraljem dokazati da laem?
- Vi ne laete, ali onaj koji je izrekao navodnu poruku kralju, taj
bezuvjetno lae da je bio Jelenko Kuevi, on vas ne bi ostavio iva.
- A otkud vi to znate ako niste s njim u vezi?
- Od gospoice Vilene koja mi je sve ispripovijedala poto ste je
izbievali. Velianstvo, djevojka je ovdje i sami se moete uvjeriti
da je istina to rekoh. Jelenko Kuevi ne bi ostavio Draenia, a da

ga ne pozove na maeve i ne bi ga pustio ispred sebe dok ne bi mrtav

pao pred noge. Mislim, dakle, ili je uistinu netko drugi gospodinu
Draeniu otimao pismo i poderao ga, ili je gospodin Draeni sebi
doarao sam da su ga napali i oduzeli mu pismo u neku drugu svrhu.
- U koju? - otresito pita mladi.
- Da prikrijete strast koja vam nije doputala da odete u Veneciju i
ostavite ovdje s drugim onu za kojom ludujete.
- Plemenita gospodo, moj razum i srce potpuno su zdravi i nema ene
zbog koje bi se Draeni samo naas uznemiravao.
- Ako je to istina, onda u smjesta napisati drugo pismo i gospodin
Draeni moe odmah nastaviti put.

415
414


- Tamo je na stolu pisai pribor - veli kralj. - Eto, vidi,
plemenita gospoda izbavila nas je iz nevolje. Ako su pismo razderali,
dobit cei drugo, a tko je oteo ono zapravo, to je jo zagonetka.
- I nije za sada vano - primijeti Stjepko. - Radi se o tome da
gospodin Draeni i Ferenci to prije dovedu djeaka. Gordana je
sjela k stolu u dnu sobe i poela pisati. Ali Draeni se okrene za
njom i izazovno vikne:
- Vi oito kanite napisati 4o drugo pismo sasvim mirne due? I opet
su zinuli. Ton kojim je rekao gotovo je drzak i prijetei, to on
kani i zato ovako govori toj eni?
- Da, mirne u ga due napisati. A zato ga ne bih mirne due pisala.
- Velianstvo, kraljevi, kojeg uvaju hrvatski urotnici nije u
Veneciji.
Dignuo je glavu pobjedniki i osjea se kao da ih je sve jednim
udarcem poklopio. Kralj pogleda Gordanu. Potpuno mirna ona gleda
otvorenih oiju kralja i Draenia dok joj srce silovito zakuca. I
digne glas nekako trijumfirajui:
- Uistinu, nije u Veneciji? Onda ste vi ipak voa urotnika, mladi
gospodine, kad znate vie od mene. Otkad kraljevi vise nije tamo?
Taj neprispodobivi mir i pobjednika ironija njenog glasa osvajaju
kralja. Draeni prezirno odgovara:
- Vama, gospodo, ne dugujem nikakva odgovora ali, velianstvo,
vama javljam: danas ujutro, jo prije nego stoje sunce izalo,
doekao me
pred krmicom neki ovjek ije ime sada ne mogu kazati i javio mi:
"Gordana vas je prevarila. Kraljevi nije u Veneciji. Gdje je, to
ete
doznati od onoga koji zna!" ,
Gordana digne obje ruke na obranu, a laktove podupre o stol ne bi li

sakrila lice jer je tog asa problijedila. Ovaj stav prikazuje je

ravnodunom. A to joj je trebalo jer su svi skrenuli poglede k njoj.
Svatko je traio u njenom dranju odgovor da li Draeni lae. Svatko
je, pa i kralj po Gordaninu dranju zakljuio daje tuitelj krivo
objeduje. To uvjerenje potvruje ona daljnjim rijeima:
- Vi, dakle, elite ustvrditi da sam naznaila krivo mjesto boravita
Korvinova sina?
- Da, to ste uinili.
- Nastojte izmiljati barem vjerojatne objede. Tko vam moe vjerovati
da u uludo sjediti ovdje i moda ekati est tjedana i vie, a kad
se vratite bez djeaka, nastaviti svoje tamnovanje. A to bi bilo
najstranije: pasti u nemilost kraljevu - i pogleda Vladislava koji
se gotovo rastapa.
- Gradili ste dolje most da ostavite ovaj dvorac i pobjegnete. Svoju
lijepu glavu okrene k Vladislavu, nasmijei se i veli:
- Pitajte kralja tko je to odredio,, a pitajte kralja i to, jesam li
namjeravala bjeati od njega i njegove pratnje.
- Ja sam sve odredio to se dolje radilo jer me stid pred slugama da
ne mogu izjahati ako je meni volja. A Gordani nije bilo ni na kraj
pameti kakav bijeg, ja za to jamim.

i - Ali, velianstvo, htjeli ste povesti nju i one druge dvije ene,
pali iste u ruke prepredenoj urotnici koja je mene htjela odstraniti
iz dvorca da uzmogne zavarati vae velianstvo, obmanjivati i pobjei
vam, a tko zna kako je ona stekla povjerenje da joj sve vjerujete. :
- Nije istina. Ja najbolje znam kako sam htio izai i zadajem i
rije: nije kanila pobjei. Rimski poslanik zna nau nedunu osnovu
da bismo se proetali. I Pencingera sam pozvao, ali on se usprotivio.
Dakle, ii e u Veneciju.
- U Veneciju ne idem jer kraljevi Ivan nije tamo. Ona gaje sama
negdje sakrila i zna dobro gdje se nalazi. Ja u to dokazati.
Nad Gordanom zalepra pogibelj kao krilo crne ptice. U kraljevim
oima odraava se kolebanje. Plaho upire pogled u lijepu enu. Njoj
je jasno: Draeni je naeo kraljevo povjerenje.
Zato ustade od stola, ostavi pisai pribor netaknut i polagano ide do
sredine sobe, ponosno diui glavu. Nekako se ini da upravo eli
pred kraljem istaknuti itavu svoju pojavu koja sja ljepotom. Petar
Pan i Stjepko oekuju da e rei neto vano.
; Okrenula je glavu prepunu arke kovrave kose, zagledala se u
nj : svim arom svojih bademastih oiju, otvorila rumene usne o koje
su zapeli svi pogledi: 1 - Nema druge, velianstvo, moram
priznati pravu istinu.
Zautjeli su u tekom iekivanju. Draenicevo lice odraava
napetost.
- Rekla sam da je mladi gospodin valjda prosanjao napad na njega i

krau pisma. Moda nije znao razluiti san od jave jer ga odvie pali
neki 1 davni pritajeni oganj.
Dok ona govori, Petar Pan opaa da je svoj pogled svratila k njemu.
Neto, dakle, hoe od njega. I on stupa sve blie k njoj i svu
pozornost usredotouje na ono to ona veli.
- Gospodine Draeniu, vi se meni osveujete. Vi najbolje znate
zato. Ali kralj ne poznaje razloge zbog kojih me stalno okrivljujete
da sam urotnica. Tajna vrata... strasti... osveta... Je li? to
velite vi na to, Petar Pan? - okrene se ona hitro lakrdijau.
"Tajna vrata... osveta"... bljesne njegovom glavom, a njezin pogled
mu pie rijei koje bistrouman ovjek brzo ita, pa dobaci Draeniu:
- Do vraga, izbacite ve jednom istinu. Divlje je zaljubljen u
Gordanu i ljubomoran je na svakoga. Zato se vratio jer ne moe otii.
Ne moe je prepustiti ovdje pogledima onih kojima ona iskazuje
sklonost.
- Osuio ti se mozak, glupi lakrdijau! - veli Draeni.
- Upravo je nemogue zaljubiti se u ovu grdobu od ene? Je li? A eto
- i lakrdija stade okretati oima lijevo-desno i kreveljiti se:
ovako, onako. Pa na sve strane prevre oi za Gordanom. Da, uo sam
to, kad sam bio traiti lijek za kneza. Rekli su mi Turopoljci da ste
se vjerili sa upanovom keri, a izgarali od ljubavi za Gordanom.
Velianstvo, zato je on osuuje da je urotnica.
- Mislite da je ljepota te ene tako svemona i nitko joj se ne moe
oteti? Ni ja? Nije mi ni na kraj pameti.
Petar Pan skoi u sredinu sobe pa e sav bijesan:

416
417
7GORC



- Tko e vam to vjerovati? Ni svetac pa da se zakunetc sto puta.
Svatko je za njom izgubio oi i srce, a vi ste pomahnitali kao divlji
vepar.
- Budala je ortak urotnice.
- Htjeli vi, ne htjeli, vrijeali vi ili ne, sasvim vam je uzalud.
Ljubomorni ste na kralja - vie. Petar Pan - zato ste se vratili.
Ovome Draeni nije dorastao. to viSe bijesni, Sto se vie brani, to
se njegova krivnja ini vjerojatnijom i oitijom. Nitko ni asa ne
sumnja da Draeni izgara za Gordanom. Mladi vie, loma ta, posee
za maem da udari Petra Pana, ali mu on izmakne i skoi oko stola kao
da nije od kosti i mesa i dovikuje mu:
- Nisam li vas svake noi naao pred njezinim vratima? Vidio sam vas
na svoje oi i upozorio da se okanite Gordane. Preko mene ste joj

slali poruke. Da, preko mene.

- Lae, lae - dere se Draeni, porumenjevi.
Toliko se brani da su oni drugi ve-sasvim sigurni kako je svakr
objeda baena na Gordanu samo kleveta mladia kome se ona nije
odazvala.
- Tako mi moje budalaste glave - prisie Petar Pan - slao je poruke,
ali ona nije htjela ni da uje, ve mi je naloila da joj nikad ne
smijem spomenuti njegovo ime. Prezire ga pa bio on sto puta tako
lijep. Ne trpi Gordana ovakvog mlaca. Njoj je ideal zreo mukarac.
- Znam na koga ona baca svoje oi, ali ja u joj dokazati himbu vie Draeni.
Kralju je dodijalo. Ustane i gleda Draenia tako hladno i neprijazno
da se sam zaprepastio jer u tome razabire koliko vlasti ima nad njim
Gordana.
- Sad idi, Draeniu. Razumijem da te strast zavela da sumnjii
plemenitu gospodu. Neu vie dopustiti nijedne rijei. Za jedan sat
neka je most potpuno opremljen i ja u s pratnjom izjahati.
Prezirnim pogledom osine Draeni Gordanu, ali ona opazi da je u tom
pogledu neto vie od prezira, a to je prijetnja. Draeni se duboko
pokloni kralju i navijesti:
- Po vaoj elji, velianstvo, most e biti popravljen jo danas
poslije podne i sve e biti ureeno, samo vae velianstvo nee jo
danas moi izjahati jer vani je glasnik koji vam donosi vijest ravno
iz Budima.
Zapanjeno gledaju za njim kako otvara vrata, a u sobu ulazi ovjek,
sav zapraen, u odori plemikog kroja. Kralj zime u njega:
- Kako si ti dospio u ovaj dvorac?
- Sreo sam putem gospodina Draenia i on me poveo sa sobom. Ve sam
danas jednom htio doi i opet sam se vratio. Nisu mi otvorili.
- to mi nosi?
- Dolazim kao brzotea da javim kralju i gospodaru ovog dvorca: moj
gospodar, uzvieni gospodin Verbeci, ve je preao Savu i uskoro e
biti u dvorcu.
Sve se nad kraljem potreslo.
ini mu se da je Draeni neki zloduh koji vue za sobom vojsku
demona protiv njegovih osnova i protiv njegove jedine elje koja ga
sada proima. Nita mu nije vanije nego sastati se s Gordanom,
daleko od

ovog dvorca. Ta spoznaja ispuni ga mrnjom prema tom mladom ovjeku
koji mu stalno i neprestano baca na put zapreke i od prvog dana kad
je stigao u dvorac obasiplje Gordanu objedama. Jasno mu je da to moe
biti samo zbog strasti prema toj lijepoj eni.
I sad za njim dolazi i njegov ujak. strah i trepet njegovih dana u
Budimu, strah i trepet svakog njegovog ina. dapae i nasljedstva

njegova sina.
Ne, to ne moe biti drukije. Taj je ovjek napola avo i sve zlo
dolazi od njega.
Kralj stoji kao zakovan usred sobe i nema rijei kojom bi mogao
odgovoriti Verbecijevu glasniku. Samo mahne rukom svojem neaku u
znak da se pobrine za sekretara visokog dravnika koji ima doi. Ve
se kralju javlja Draeni i pristupa mu povjerljivo:
- Velianstvo, znam, sad ste u neprilici, ali nemajte brige. Ja sam
ve sve popravio to se zla uinilo. Dao sam silom otvoriti tamnicu i
izveo katelana Pencingera. On se sada dolje preodijeva jer su mu
gospoda poderala odijelo. Uinio sam to za vas. kralju, da moj ujak
ne bi doznao to se dogodilo u ovom dvorcu najpouzdanijem ovjeku,
gospodinu barunu Pencingeru. Silno bi ga to razbjesnilo, a na prvom
koraku pitat e za njega. Naloio sam barunu neka nita ne kae mojem
ujaku da vama utedi neugodne asove.
Kralj stoji poraen. Taj mladi sada mu jo iskazuje i veliku dobrotu
i obeava mu svoju utnju i obzire. Sam sebi ini se Vladislav kao
neka luda s kojom se svi poigravaju kako ih je volja.
Draeni ostavi kralja s njegovim pristaama i side sa sekretarom
svojeg ujaka. Petar Pan nije uo stoje Draeni govorio kralju, ali
se ipak priblii i stade mu razjanjavati:
- Oprostite mi, nisam vam se nikad usudio razotkriti s kakvom
luakom strau progoni taj mladi Gordanu. Nisam se usudio rei jer
je on tako veliki gospodin u ovom dvorcu, vei od vas. I od straha
pred njim moja su usta bila zatvorena s deset lokota.
- Ve sam se i sam snebivao zato mi to nisi rekao.
- Eto, vidite, im je preao prag, ve je gospodar va i na. I tko
da se usuuje protiv njega? Ja sam ipak izrekao istinu da obranim
Gordanu, makar je moja glava sada izvrgnuta njegovoj sili.
- Toliko jo imam hrabrosti i prava da tebe zatitim.
- Visio ja na vjealima ili ne, velianstvo, znajte, njega rastvara
strast kao gnjile jabuku. Sa upanovom se kerkom vjerio samo zato
da moe biti to vie s Gordanom jer njihove obitelji druguju, a
nikad mu nije bilo na pameti da trai urotnike. Sve on lae.
Zamislite: ovako lijep momak i ugledan, a ona ga odbija, ne priuti
mu ni jedan lijepi pogled. Nije nikoga gledala u dvorcu. A im ste vi
doli, velianstvo, sva se promijenila i svu svoju sklonost obratila
vama. To je on opazio i planuo.
Svaka rije Petra Pana ivo je uvjerenje, posijano u kraljevu strasnu
tenju za Gordanom. Sve to pripovijeda lakrdija, njemu je drago,
poeljno, razumljivo i prirodno, l jo ga vie raspaljuje bijes prema
mladom ovjeku koji se vratio samo zato to ga izjeda ljubomora zbog

411
419



Gordane. Nita mu nije tako vjerojatno kao sve to i skrene glavu
lakrdijau apui:
- A to ti misli, Petar Pan, nije li Draeni izmislio da je Gordana
mene oblagala samo zato ne bi li je prisilio da ispuni njegove elje.
- Prodirljivi ste kao Bakaeva diplomacija. Kad je Draeni stupio na
prag ove sobe, opazio sam kako je pun trijumfa, zlobe i ljubomorne
strasti. I pogledao je upravo vas, okom u oko,
- Vidi, to seje meni priinilo. Gledao je ba mene kao da mije htio
rei: sad sam ti sve pokvario. Ali Gordana gaje divno pobila. Ne zna
se uistinu to je arobnije: njeno tijelo ili njezin dub.
- Moete li, dakle, vjerovati da on prolazi pored nje hladan i da ga
ne razapinje na muke e za tom ljepotom?
- Budala bi to mogao ne misliti. Ali sad reci, Petre Pane, to emo?
Dolazi Verbeci. Zato?
- Draeni mu je poslao vijest u Budim i on dolazi da vas odvede
odavde kako bi Gordana bila preputena njemu. Kralju, jo emo mi
kojeta doivjeti od tog mladia. ,.,/
S druge strane dvorane Gordana i Stjepko raspravljaju tiho,
skrivajui veliko uzbuenje.
- Njegova pria o napadaju izmiljena je, ali ono da se kraljevi ne
nalazi u Veneciji, to je udarac. Sto misli, Stjepko, o tome?
- Moda se uhvatio izmiljotine samo zato da se moe vratiti i da ne
mora vie krenuti natrag zbog Vilene.
- U prvi sam as mislila da se vratio zbog nje, ali kad je spomenuo
kraljevia, onda je to vrlo sumnjivo. Zna da samo jedan ovjek u
ovom dvorcu zna da Ivan nije u Veneciji, a to je Mladeni Bio si
danas ujutro kod njega. Nije li to naroito kazao?
- Lijenik je sjedio kraj njega i kazivao mi da nije pri svijesti od
juer uveer. I doista sam takvog naao i ostavio.
- Kad je Draeni rekao da kraljevi nije u Veneciji, prva mi je
misao bila Mladeni, ali otjerala sam tu misao jer si me uvjerio da
si nesretnika potpuno pomirio sa mnom.
- Zato i mislim da se Draeni uhvatio te izmiljotine kako bi se
vratio.
- Recimo daje tako. Koji je pravi uzrok njegovu povratku? Valjda ti
je jasno da sam mu podmetnula tobonju strast za mene jer sam samo
tako mogla opet kralja dobiti u svoju vlast i time u ga moi drati
dalje. to god Draeni ubudue uini protiv mene, sve e to pasti na
raun njegove tobonje osvete jer sam ga odbila.
Uutjeli su oboje. Pred njima su pukle nove vodene utvrde i ini,im
se da ih je nemogue premostiti.
- Kad barem ne bi stigao taj Verbeci - naglaava Stjepko. - Kralj je
gotovo u strahu od tog ovjeka.

- Zato je i mogao njegov neak nad njim zagospodariti. O Verbeciju

ovisi vie nego o Bakau, hoe li kraljev sin Ljudevit, ono jadno
nakazno eljade, zasjesti na prijestolje. Verbeci je mnogo mladi od
Bakaa, ima brojnu stranku velikaa, a Baka ima samo vlast i
pristae

koji su mu zavidni jer ne mogu svoje ruke gurnuti u kraljevske
blagajne koje on stalno pljaka.
- Nesretan sam to dolazi taj Verbeci. Kralj e sve povlaivati to
on kae i Draeniu je opet zasjala zvijezda.
Nastojat u daje zastrem orujem koje sam malo prije stekla, ini mi
se da ova borba nee potrajati dugo jer Verbeci ne moe ostati dugo
ovdje. Onda znaj: taj velika se boji Hrvata i njihove odlunosti, a
ja u to iskoristiti.
- Vi niste oajni zbog te promjene koja se dogodila?
- Strahovito me udarilo, ali nikada, Stjepko, mene nee uhvatiti
oaj. Onaj kojeg zahvaa oaj, taj ve klizi u propast. U meni je
vrsta nada da u se u krajnji as probiti preko opkopa.
U kastelanovoj sobi sjedi Draeni s potkaslelanom, Ferencijem i
barunom Pencingerom. Ve se preodjenuo, oprao lice i ruke zaprljane u
tamnici, a Draeni pripovijeda to se sve zbilo pred kraljem.
Pencinger pomno slua i obeava Draeniu da nee ni spomenuti
Verbeciju o tom kako su ga vezali i utamniili.
- Drite se kao da nita nije bilo. Ja sam kralju iskreno iskazao
milost i obeao utnju svojem ujaku. Ne elim nikakva razjanjenja ni
natezanja s kraljem i ujakom. Kad moj ujak stigne, obraunat u s tom
himbenom enom.
- Ali sad bismo htjeli uti stoje to bilo s vaom porukom, gospodine
katelane?
^ - Najprije mi recite kako to da vas je Lui s mojom porukom tako
tato dostigao?
**;; - Jednostavno zato to je Draeni juer pred podne silom htio
dOrukovati turopoljskog peenja i tako smo se dugo zadrali, a danas
nas je stigao Lui na granici Turopolja.
- To je htio avo, moj zatitnik - veli barun - da ste se zadrali
tako dugo. Inae bih amio u tamnici jo dva dana, a kralj bi izjahao
s Gordanom i ona se ne bi vie vratila.
- _ Vidite kako sam dobro uinio to sam vam naredio da skinete
Tance - pohvali se Draeni, a Pencinger potvrdi:
- Traili su ih svuda. Nitko nije slutio da smo ih spustili u vodene
opkope.
1 - A sad razjasnite, barune, otkud ste doznali da kraljevi
nije u Veneciji. Zar nas je Gordana uistinu prevarila? .-r ,Jest, poslala vas je na jug, a kraljevi je na sjeveru. ri*y.- Tko to
veli?

|$5W- Gordanin katelan Mladeni. . ,

; Ferenci sumnjiavo zavrti glavom:
fc: - Da mu niste nasjeli? Taj ovjek ima razloga da se osveti
Gordani i totui je.
N - Znam, gospodine Ferenci i molim vas da mirno sasluate. I on im
fapripovijedi kako je od Mladenia doznao gdje se naazi kraljevi.

420


Naime, djeak je bio u Veneciji, ali ga je on nm odveo u slovaki
kraj. u dvorac Oravu.
Draeni iznenaeno uzvikne:
- U Oravu? To je na vrhu iljatog brda, mnogo nm puta kao djeak bio
gore sa svojim ujakom Verbecijem.
- Vi, dakle, tono, poznajete put onamo?.
- Naravno, ali tko vam jami da Mladeni nije lagao?
- Dao mije i pismo i lozinku. Uostalom, pripovijeda! u vam sve u
detalje.
Tek kad su saznali sve potanko, obojica su stekli uvjerenje da e
jedino u Oravi nai kraljevia.
- Tako je Gordana izmislila uvjerljivu la, a to bi joj pomoglo kad
bismo se vratili bez kraljevia. Opet ne bi izala na slobodu.
- Odmah u vam ispripovijedati. Danas je kralj na prijedlog rimskog
poslanika odredio da Gordanu uzmu sa sobom u etnju. Svi su htjeli
izjahati u umu u Turopolje.
Draeni estoko skoi i udari se po elu:
- Mudra moja pamet nije promaila ni ovoga puta. Kao da sam to
slutio. Ona je, dakle, mene poslala u Veneciju da moe ovdje lijepo
zamamiti kralja, s njim se odetati iz dvorca. Ali Draenia nee
nadmudriti Lucifer. I jo je bila tako drska i stala me optuivati
pred kraljem da sam se pomamio za njom? Nee joj dugo sluiti ova
otrica. Moj ujak dolazi. I njega mi je poslala sretna zvijezda. Sad
e biti kraj njezinu gospodstvu. A vi, barune, niste nita kralju
rekli o toj prevari?
- Nisam, samo sam brzo Luia poslao za vama da se dogovorimo.
- Kad me onako htjela izigrati pred kraljem, dobacio sam joj da
kraljevi nije u Veneciji. Ali ona je udarila protiv mene s objedom
da joj se osveujem jer me nije usliala. Pa dobro. Neka misli da
idemo u Veneciju. a otii emo u Oravu. uzeli djeaka i s njim u
Budim. Oba rudnika izruit e nam kralj, jedan Bakau, a drugi mom
ujaku kad mu predamo to prokleto derite.
- Pristajem - veli Ferenci. - Time emo izvesti dobru trgovinu, ali,
barune, stoje s Mladeniem?
- Jo se nije probudio iz nesvjestice. Ve je danas bio kod njega

rimski poslanik da ga ispovjedi, ali ga nije mogao probuditi. Sada

nam vie ne treba. Moe i danas umrijeti.
- Bilo bi bolje, da moe s nama u Oravu, ali kad nije mogue, moemo
mi sami - veli Draeni i svrne razgovor na mnogo zanimljiviju stvar.
- Izmislio sam da je Kuevi poruio kralju kako nee dugo sjediti na
prijestolju. Htio sam ishoditi od kralja da Jelenka proglasi
izdajicom. Naravno. Gordana je odmah svojim dosjetkama potkopala moju
priu. Ali moj ujak stavit e ga van zakona, a onda je moj do smrti.
- Samo pazi, Draeniu, da te ujak ne strese za ui zbog Vilene. Ba
mu nee biti drago da odgovara pred hrvatskim plemiima i saborom za
tu otmicu.
- Onda e mene stresti za ui. a ne tebe. Nelo se odvie brine
zirtu

moju bivu vjerenicu. Ne bi li je ti, moda, ukrao, kao vitez, i
spasio iz mojih ruku?
- Tebi je uistinu ta djevojka smutila mozak. Kad bi mi se htjelo,
radije bih pakao svalio na svoju glavu nego tvoju ljubomoru.
- Nikakva ljubomora nije posrijedi. Zar ne vidi da mi se bacila pod
bi?
- A zna li zato?
- Zato da moe umrijeti od moje ruke. Ljubi me, ali Kuievika je
izmeu mene i nje bacila neman. Zato e stara ispatati. Moj ujak
pomoi e mi da maknem iz dvorca Gordanu, a tada gospodin, rimski
poslanik, nee vie imati koga zatiivati.
- Vjerenicu e ostaviti ovdje?
- Za nju e mi jamiti gospodin barun Pencinger. On je najsigurniji.
- Ja sam najstariji. Otrovala vas je strast prema toj djevojci. Bit
e dobro da to prije otputujete u Oravu.
- Da, vrijeme je da se dogovorimo - veli Ferenci.
- Ne moemo putovati barem jo dva dana. Draenievi se
saveznici zgledavaju i sporazumijevaju samo kretnjama, a
Ferenci se usudi prigovoriti:
- Zbog Vilene te vrag dri ovdje jo itava dva dana?
- Okani se brinuti za tu stvar jer u uistinu posumnjati da si se
zagledao. Misli da je to lako putovanje kao na jug gdje u svako
predveerje stigne u odreenu krmu koja slui putnicima da se tamo
preko noi odmore, a preko dana putuje bez ikakva straha da e te
napasti razbojnici? U onim brdima, kamo sam ja putovao kao djeak,
nikad nisi siguran za ivot.
- Na to sam zaboravio. Uistinu se moramo dobro pripraviti za taj put.
- Ponajprije valja uzeti sa sobom sve vojnike. Oni e nas braniti ako
nas tko napadne. Osim toga, na one brdine ne moemo bez jakih
bedevija koje takoer treba potraiti u Turopolju, Za dva dana bit
emo spremni.

Ferenci i Pencinger prihvatitli su njegove razloge i odluili da

putuju tek kad se sve spremi.
Ulazi potkastelan i javlja da je Gordana s rimskim poslanikom
pogledala Mladenia i htjela s njim govoriti, ali je ranjenik nije
ak ni razumio. Jo uvijek je u tekoj vruici.
- Vidite - upozori Pencinger - gospodin Draeni dobacio joj je pred
kraljem da kraljevi nije u Veneciji i ve ona, praena svojim
zatitnikom, ide k Mladeniu. Nije li to najbolji znak daje rekao
istinu? Ali on joj nikad vie nee moi bilo to odgovoriti. Umrijeti
mora, to je jasno.
Najposlije su Ferenci i Draeni zatraili da im donesu u sobu hrane
i pia i ostali su dalje u razgovoru.
A Gordana i Stjepko uzalud su dolazili u prizemlje k Mladeniu.
Leao je u vruici bez svijesti. Morala se dakle, vratiti u prvi kat.
U njezinoj odaji Stjepko je tjei:
- Gordana, ve je dva dana u vruici, dakle, nije mogao nita nikome
odati

423
422


"-.Zato mi je Draeni dobacio-da Ivan nije u Veneciji? To nije bez
razloga.
- Pratit u budno Mladenievu bolest i im ga mine vruica, ispitat
u ga. .
- Draeni se nije vratio bez vanog povoda. Da su mu pismo
razderali, sigurna je izmiljotina, jer inae bi odmah putovao s
drugim pismom natrag.
Za koji as ima stii Verbeci. ekajmo to nam donosi njegov
dolazak. . . . .
ON JE BIO NA STRAI
Poto su se Draeni i Ferenci okrijepili, izdadoe naloge Luiu to
sve trebaju za put, a ujedno su mu naloili potpunu utnju. Ferenci i
Lui izali su u dvorite, a Draeni je ostao sam, zagnjurio glavu
u dlanove i stao razmiljati.
Dok je juer jahao prema jugu, neprestano su ga snalazile uvijek iste
misli oko Vilene. I sada ga ne ostavljaju. Neprekidno mu kopa u dui
jedno jedino pitanje kojeg se ne moe osloboditi. Zastoje ona branila
staru Kueviku?
To to je uinila i nije obina obrana. rtva je to, golema rtva.
Istrala je pred staricu i izloila svoje tijelo njegovu divljem
bieva nju. Bila je, dakle, svjesna da e primiti udarce za nju. Ne
da se nikako umanjiti taj njezin in. Bila je rtva koju je
pridonijela majci njegova krvnog neprijatelja, onoga koji je njega,

Draenia, vukao Turopoljem, dovukao ga pred upanov dvorac i

prijetio mu da e izvriti najstraniju kaznu. A ona je istrala pred
majku toga ovjeka da je brani od njegove osvete.
"Da. zacijelo, ona me ne ljubi" - konstatira on, nastavljajui
razmiljanje.
"Ne ljubi me. Ali zato ju je branila, zato se izloila za staricu i
jo mi je rekla: da ne da tui staricu, makar je izbio do smrti!
Zato?"
Na to pitanje hoe odgovor, jasan, nedvouman. Nije ga naao putem,
ali ga mora nai sada.
Neemu se oito dosjetio jer brzo ustane i izie.
Vani se ogleda da ga tkogod ne vidi. Ide ravno u sluinsku sobu i
potrai djevojke.
- Gdje je ona nova sluavka? - zapita ih.
- Nije se vie vratila k nama. Gore je kod gospodarice Brezovice.
Planuo je zbog toga, odmah potraio katelana, traei razjanjenje.
Pencinger mu saopuje kako je kralj Gordani dopustio da njeguje
djevojku i staru gospodu, a on se nije htio u to plesti, samo da ne
izaziva nikakve sukobe u prisustvu rimskog sveenika.
Ostavio je Pencingera i potrao gore. Sluga ga uputi da je as prije
vidio Vilenu kako je Gordana vodi k sebi. Oito je eli sakriti pred
njim.
l ode prema Gordaninim odajama. Nije ni pokucao, ve otvori vrata.
Naao je u sobi Vilenu samu. Sjela je uz stol i pila mlijeko. Nije se
ni maknula, samo joj pogled skrene k vratima spavaonice kamo je malo
prije
424

otila Gordana da pogleda Kueviku. On se smatra gospodarem ovog
dvorca i ne osjea nepristojnost to ulazi u Gordanine odaje i ne
pitajui. im je ugledao blijede obraze svoje vjerenice, nema druge
misli ve da od nje primi odgovor na pitanje o kojem ve toliko
vremena misli. I bez ikakva uvoda stane pred njom i mrko pita:
- Zato si branila staru? Odgovori.
- Tamo preko je plemenita gospoda koja stanuje u ovim odajama.
- Mojom plemenitou stanuje ovdje urotnica dok meni bude volja, a
kad mi vie ne bude volja, onda e stanovati nie, u mraku tamnice.
Na te rijei Vilena ne odgovara. Draeni stupi korak blie pa se
prijetei isprsi:
- Zato si je branila? Kome si htjela omiljeli?
- Ta mi je ena bila kao majka, kao da me rodila. U njezinoj saru
kuci bila kao u svojoj, tamo sam imala sestru, brata. Sve to nisam
imala u ivotu, to su mi pruili oni. Moje srce nije moglo gledati
kako zvijer bije onu dobrotu i plemenitost.
- A zato si onda tu dobrotu i plemenitost zaboravila kad si bila

moja vjerenica?
- Zloduh u vama otrovao je moje srce i misli protiv njih.
- Zato si me sluala ako si bolja od mene? Zagledala se u suprotni
zid. U modrim joj oima krue misli i trae u dui odgovor na to
pitanje. A on ga eka da bi naao potpuno razjanjenje. Nakon kratke
utnje Vilena odgovori:
- Bila sam prokena od prevelikog dobra i preuzetna od prevelike
ljubavi i maenja. Sad tek znam: postupala sam kao rasipnik koji baca
u vjetar blago jer ga ima previe, a kad je sve razasuto, tek onda
spoznaje da nije posjedovao obino blago, nego velike dragocjenosti.
- Dragocjenosti, dakle? Oni su tebi bili dragocjenosti? On je bio
tvoja dragocjena ljubav? A to sam bio ja? Ne odgovara? Ako ti je on
bio dragocjenost, zato si ponudila njemu sebe da spasi moj ivot?
- Uinila sam zato to sam osjetila da niste vrijedni da taj
potenjak zamoi ruke u vau krv.
- Moja krv nije dostojna da on umoi svoje ruke? Onda u ja pustiti
njegovu krv, rasporiti ga do vrata, neka curi njegova posveena krv.
Gledat e potoke njegove krvi i tad mu pjevaj. Jo danas bit e
mrtav. Jesi li razumjela?
Zjenice su mu kao dva bodea eljna Jelenkove krvi. A on eka to e
vidjeti u njenom licu i uti iz njenih usana. Razderao bi joj prsa da
moe zaviriti i zagledati nije li tamo Jelenko, jer ga ondje nazri je
va.
Blijedo joj lice bude jo bijede i vitko joj se tijelo lecnulo.
- Laete, niste ga uhvatili i neete nikada.
- Jesam. I gle, otrica moja svjetluca, ea za njegovom krvi,
napojit u je smjesta. Idem dolje da ga smaknem. Digla se,
problijedila i za krila mu put.
- To neete uiniti.
- Uhvatio sam te. Dua ti strepi za njega? Dakle, ljubila si tog
sirotana bez ugleda i asti, a mene si htjela uzeti za mua samo iz
tatine, zbog rauna?
425

l
- Nije istina. Bila sam zaslijepljena svim onim luacima koji su u
zvijezde kovali vae kreposti. Stvorili su od vas bojovnika za narod,
za pravice, za sve stoje dobro, veliko i plemenito. avla su slikali
anelom i lanu sliku uokvirili blistavim zlatom najljepih svojstava
junaka. Od toga sjaja zabljesnulo su oi i mnogo mudrijim glavama
nego stoje moja i zrelim mukarcima, pa kako ne bi mene? Lutala sam
tim blistavilom velikih mukih plemenitosti i kreposti, lutala sam
kao mjesear za mjeseevim svjetlom koje je bilo lano. A kad se
svjetlo utrnulo, tek tada sam vidjela da je sve bila utvara, la i
opet utvara.

- To je. dakle, bila tvoja ljubav? Sad mi je jasno. Da se on istakao

negdje junatvom, odvanou, da je zavitlao na bojnom polju maem,
vodio pet stotina momaka na bojite i stekao slavu, to bi ti uinila
u tom sluaju? Govori.
- Onda mi nikada ne bi pala na um ludost uzvratiti vae poglede,
prikloniti uho hvalama kojima su vas obasuli. To sam sada otkrila.
- Sada? Tek sada?
- Tek sad poto ste me vi izazvali. Poto ste mi razotkrili Jelenkovu
pravu vrijednost za koju razmaeno, tato djevoje nije imalo oi,
elei mua koji je narodni junak.
Svaku rije izjzpvara arom mlade due koja se sama sebi razotkriva.
Zanijemio je. ini mu se da je, jurei, udario glavom o peinu. I
itavo bie zastane pred neim to mu razotkriva ono najvee,
najzagonetnije, to nikad dosad nije mogao razjasniti.
- Dakle, sad mi je tek jasno zato nikad nisi dopustila da te
dotaknem vjerenikim cjelovom. Nisi mi doputala ni jednog cjelova
jer je u tvom srcu straario on.
- Moda je bilo tako - odgovori zamiljeno, gledajui preda se.
- Bilo je tako. On je sebe zasijao u tvoje srce, taj si zametak
nosila u sebi dok si uzvraala moje poglede i priklanjala se meni.
Gledao sam kako mu govori ljepe, milije. Ijupkije nego meni.
Smijei mu se toplije nego meni. Znao sam to i osjeao ljubomoru jer
nisam htio da mi njega donese sebi u brak, guio sam njega u tvojem
srcu. Pravo si rekla: trovao sam tvoju duu i srce da ubijem njega.
Blatio sam ga da mu lice bude crno, svojim sam inima njega oblaio u
crveni oklop. igosao ga sumnjom izdajstva, samo zato da ga okaljam,
unitim, ubijem u tebi. Dok sam staricu bievao, on je uskrsnuo od
mrtvih. Zato si branila staricu od bia. Samo je to bio uzrok da
izloi svoje mlado tijelo koje sam mogao za vjenost osakatiti. I
sve to nije tebe moglo odvratiti da skoi i sebe dade u obranu
njegove majke? Bjelodano je sada sve.
Djevojka slua sputene glave, zagledana sama u sebe. Dok on govori,
ini joj se da nosi u ruci neku goruu svijeu i osvjetljuje tamne
kutove u kojima ona sada zapaa slike, lica, dogaaje koji su dosad
leali u magli. I pogled trai. I to vie zahvaa i pronalazi, to se
dublje sputa njena glava zapanjena spoznajom.
Njena utnja potvruje njegovo otkrie. I sam je preneraen onim to
je rekao.
Nekoliko trenutaka ne moe se oteti tekom porazu, ali istodobno se u
njemu digne strastvena elja da uniti, zgazi onoga kojeg smatra
krivcem
426

Sto mu je uskraeno ovo lijepo tijelo. Zahvatio ga je plamen osvete i
elje da je mui i razapinje na muke i vikne nad njom:

- Hou da mi bude zakonita ena, da raa sa mnom nemani, izdajnike,

ili e on umrijeti. Jesi li ula Sto traim za otkup njegova ivota?
Ne zna Sto se s njom dogaa. Strese je groznica. U elu osjea teak
pritisak kao da e joj potamnjeti um. Bacila bi se da zatiti onoga
kome se prijeti. I uzvikne, sklapajui ruke:
- Pravednosti, ne moe dopustiti da nemani vladaju sudbinom dobrih.
- I nee dopustiti.
Taj usklik dopre iz dubine sobe i trgne Draenia. Okrenuo je glavu
prema spavaonici. Na pragu se pojavila Gordana i ide ravno k Vileni:
- Ovaj ovjek lae. Nije uhvatio Jelenka Kuevia. Znam to sigurno.
- Tko vas je tako dobro izvijestio? Moda vaS kralj?
- Moj kralj i va je kralj, a ovdje u ovoj sobi jo sam uvijek ja
gospodarica. Smjesta ostavite moje odaje.
- Ne, gospodo. Ja sam ovdje gospodar - veli on, skrsti ruke pa ide
prema njoj.
Vrata iza Draenievih leda pomalo su se otvorila i pomolile su se
dvije glave. Onda se vrata sasvim otvore, a na pragu stoje kralj i
Petar Pan. Draeni ih jo ne opaa i nastavlja drsko koraati prema
Gordani:
- Sobu u ostaviti onda kad bude mene volja i tek kada s vama estito
porazgovaram.
- Jeste li ga uli, velianstvo? - apne Petar Pan kralju. - Sad
vidite koliko luduje za njom.
Kralj prijee preko praga i strogo pozove Draenia:
- to radi u sobama ove gospode? To nije pristojno ni viteki. Ako
je zarobljena, nitko joj ne smije dolaziti blizu protiv njene volje.
Draeni se nasmijao, a zapravo se ne zna da li je smijeak koji mu
lebdi na usnama ironija ili prijaznost:
- Velianstvo, moram nadzirati zarobljenike, iako uivaju vau
milost. Ali za malo asaka dolazi moj ujak i moram ga uputiti o svemu
i podnijeti mu izvjetaj, pa i o boravku gospode u ovim odajama.
- Onda se pouri jer ujak ve dolazi prema dvorcu. Idi dolje, zamalo
e preko opkopa.
- Onda e on obraunati s ovom enom po svojoj volji. Ja hitam da ga
pozdravim i uvedem u odaje.
Podrugljivo se nakloni kralju i proguta kletvu, a zatim se uputi niza
stube u kastelanovu sobu da odmah ide doekati gospodina Verbecija.
A u Gordaninoj sobi stao je kralj uvjeravati lijepu enu da se nikoga
ne treba bojati jer ni Verbeci nee odobriti Draeniu ovakav
postupak. A zatim kralj odlazi u svoju sobu.
- Dakle, sad ste se uvjerili, velianstvo, provalio je k njoj u odaje
i bijesni od ljubomore na vas - huka lakrdija Vladislava.
- Dobro je da si me pozvao. Sad sam na vlastite oi uo i vidio. Kako
se samo usuuje ovako provaliti u odaje lijepe ene, a veli da mu ni
na kraj pameti nije njena ljepota. Veliki je to lupe.

427

- Kasno ste se u to uvjerili, ali sad ete dobiti na vrat jo i ujaka
kojim se Draeni otro prijeti.
- Kao da su na mene nahukali bijesne pse da ne mogu iz kue. Pravi
je to uas, Petar Pan. Istina, on je najstraniji od svih. Toliko je
drzak da zaboravlja propisno se nakloniti kralju, a sjeda prije mene
i ne eka da mu ponudim stolicu. Postupa neuveno. Sto e sada taj
mladi lupe sve njemu ispripovijedati?
- Zacijelo e vas najprije optuiti da ste se usudili suprotstaviti
katelanu. Onda e vas optuiti da ste se usudili sjesti na konja, a
mene e, naravno, optuiti Pencinger da sam navalio na njega i vezao
ga.
- Po mojoj si zapovijedi uinio.
- Valjda ete imati toliko moi da spasite ivot dvorskoj budali kad
ve ne moete spaavati pametne ljude.
- Jo i ti grize, Petar Pan?
- Moja je sluba da grizem. Zato me plaate i vi i knez. Ali neu vas
dalje muiti. Sada dolazi na red gospodin Verbeci da vas uzme na
nian. Mislim da e cijeli dvorac prebaciti naglavce. Bilo bi pametno
da se povuete u svoje odaje kako bismo dobro smislili obranu. Samo
jedno vas molim: ne dopustite da me od vas maknu. titit u vas maem
svojeg jezika.
- Taj mi je ma jedino to imam za obranu. Istina, istina. Rimski
poslanik obeao mi je da e dokazati Verbeciju da sam baruna morao
sputati jer smo mislili da je on sakrio lance.
- Dakle, ipak uporite. urimo se neka nas Verbeci ne nade ovdje. to
se kasnije s njim sretnemo, to bolje.
Kralj je s lakrdijaem otiao da se sklone i zatvorio vrata svojih
odaja.
U dvoritu Draeni eka dolazak svojeg ujaka. Mostom preko opkopa
polagano ide povorka, pranih i izmuenih konja. Jahai na sedlima
potpuno su bijeli od praine. U sredini povorke na jakom vrancu sjedi
vrst gospodin, srednjeg rasta, dosta ugojen. Brada mu je pobijeljela
od praine, a kose se sputaju ispod klobuka do ramena. Brci su mu
posuti prainom. Izgleda vrlo umoran. Kad je ogrlio neaka, tui se:
- Strahovit je bio taj put. itavu no nisam mogao spavati u nekoj
maloj krmici, a sada od rane zore ve na sedlu.
- udom se udim vaem dolasku. Nisam to ni slutio. to vas nosi
ovamo kad vam je taj put tako teak?
- Pusti me sad u miru. Ponajprije se pobrini da mi dadu estit leaj
i donesi vina. Isprebijan sam od puta.
Draeni ga vodi u prvi kat, u svoju otmjeno ureenu sobu. Sluge su
odmah dole da prirede leaj i svuku uzvienom gospodinu izme i
oslobode ga velikake odore.

- Smjesta u lei.
- Zar neete u blagovaonicu da vidite kralja?
- Danas ne elim vidjeti nikoga. Ostavite me da se naspavam. Do sutra
neka me nitko ne smeta. Tek kad se odmorim i naspavam, saznat

ete i ti i kralj zato sam morao izloiti svoje tijelo tolikoj
neudobnosti.
- Dobro, ujae. Ali samo jedno: otkrio sam opasnog urotnika koji se
roti protiv vas i protiv kralja. To je onaj plemi koji je mene
raskrinkao pred Hrvatima.
Koliko god je Verbeci umoran i pospan, ta vijest iz neakovih usta
probudi ga naas i on se okrene k njemu:
- Teberaskrinkao? Hrvati su vidjeli lice crvenog oklopnika?
- I da nisam pobjegao, odrezali bi mi jezik, a sve je to uinio
plemi Jelenko Kuevi.
- I ti si ga pustio mirno dalje koraati Turopoljem?
- Urotnika svi skrivaju, a bjei mi s puta i zato vas molim:
dopustite da ga proglasim izvan zakona, pa da ga uhvatim i sudim.
l ita ujaku odredbu: "U ime kralja Jelenko Kuevi stavlja se izvan
zakona. Svatko ga mora uhvatiti i predati u Lukavac knezu. Onaj koji
bi mu pruio pomo, sakrio ga, ili pomagao pobjei, bit e kanjen
smru jer se smatra njegovim ortakom."
Poto je proitao, zapita ujaka:
- Htio sam da to potpie kralj, ali on je u vlasti Gordane.
- to veli? Krasno, ali o tome e mi govoriti kad se naspavam. Sad
sam toliko slab da ne mogu izdati nikakve odredbe, ali u ime kraljevo
neka se taj lupe odmah stavi izvan zakona i nastoj da sutra, kad se
probudim, taj ovjek bude ve uhvaen.
- To mi je jedina elja, ujae. Evo, tu vam je vino. to god trebate,
vani je sluga da vas podvori. A strae e se brinuti da vas nitko ne
uznemirava.
Ve je slomljeni dravnik sklopio oi.
Draeni sie u dvorite i pozove Luia:
- Neka vai bubnjari proglase itavim Turopoljem da je u ime kralja
stavljen izvan zakona Jelenko Kuevi i da nema nigdje prava azila.
Mora se razjasniti ljudima: ako se negdje skloni, bilo pod iji krov,
ne smije se prema njemu vladati po starim obiajima i zakonima, nego
ga moraju smjesta baciti iz kue i predati lukavakim vojnicima. Tko
ga primi pod svoj krov, bit e mu kua zapaljena.
* * *
Iznenadni dolazak gospodina Verbecija, straha i trepeta itave
zemlje, ponuka Gordanu da pozove Stjepka i da se sporazumiju to da
ine.
Petar Pan je dohitao k njima da im saopi to je mogao doznati.
Uzvieni gospodin eli do sutra otpoinuti, dapae ni s Draeniem

nije htio raspravljati pa nitko u dvorcu ne zna to je moglo krenuti

na put ovjeka koji uiva u udobnosti, a mrzi putovanje. Ta okolnost
zabrinjava Gordanu i Stjepka, pa i Petra Pana koji jo iz Budima
poznaje lijenost gospodina Verbecija.
- Sve to svjedoi da su ga pokrenuli na put vrlo vani razlozi uvjerava ih Gordana. - A sve se bojim daje to u vezi s bojitem.
Moda su stigle kakve vijesti ravno u Budim.

428
429


l
- Sutra emo sve doznati, a sad nose veeru - upozori Stjepko.
- Ostat u u svojoj sobi. Reci kralju da ne mogu u blagovaonicu, boli
me glava. Odvie sam uzbuena i zabrinuta. Da se nije vratio
Draeni, danas bih spavala u svojem dvorcu - i uzdahne duboko pa se
onda oprosti sa svojim saveznicima.
Nakon veere u spavaonici, Tomislava Kuevi i Gordana legle su na
ooinak.
Mrak je u sobi, samo pred slikom gori malo kandilo.
Starica se probudi i opazi Gordanu kako bdije na svom leaju.
- Zar ne spavate? Kakve vas brige taru?
- Duboke i teke brige, plemenita gospoo, s kojima drugujem samo u
noi dok svi spavaju i kad ne dospijevaju spletkama i strahotama
ispunjati moj zarobljeniki ivot.
- A kakve su to brige?
- Brige mojeg srca. Svake noi, kad poiva zloa ljudska oko mene,
otprhnu moje misli daleko na bojite gdje oko mojeg Damira stalno
krue sablasti pogibelji.
- On i ne sluti to se dogaa s vama?
- Javio je ban svojedobno upanu da ne smije slati nikakva glasnika
dok oni sami s bojita ne jave. Tako ne znam nita o Damiru niti on o
meni. Kraj svega zla jo sam uvijek pod krovom, spavam u mekoj
postelji, ali on tamo daleko, po dolinama, klancima i brdima, stalno
pod vedrim i oblanim nebom, odasvud zijevaju zasjede neprijatelja.
Svakog asa, dok ja jednom dahnem, moe on izdahnuti. Dok spavam u
mekoj postelji, moe on lei pod zemlju. Po mranoj noi iz ovog
zarobljenitva traim ga po klancima, brdima, traim ga, slijedim
njegove korake.
- Sad razumijem zato ljepotu vaeg lica zasjenjuje tuga. Nikad vas
nisam vidjela tako maglena pogleda.
- I nikad nisam muila toliku muku. Ne samo zbog toga to sam
zarobljena. Otkad sam oslobodila sina, ovo me zarobljenitvo toliko
ne zabrinjava, ali svakog dana sve dublje tonem u muklu brigu kao da

silazim u neku dubinu, za mnom se sputa mrak, sve gui i crnji.

Neizvjesnost, crna neizvjesnost. To je neizmjerna muka, a nosim je
sama, zakopanu u svojem srcu. Vie puta mi se ini da je moja dua
preuska da smjesti sve osjeaje koji se raaju u toj tamnoj noi kad
svi polegnu u ovom dvorcu. Kakva sudbina eka Damira na bojitu? Nije
li moda ranjen i treba moju pomo? Nije li moda zarobljen? Tree ne
smijem ni pomisliti ni dotai mislima...
- A ba nikakvih vijesti nema s bojita?
- Prije dva dana rekao mi je kralj da je stigao neki glasnik, ali ne
od bana ili od Damira, nego glasnik gospode iz Budima. Naravno, oni
tamo imaju svoje ljude. Poslali su neto kraljevskih vojnika, jedva
aicu, ali u toj aici imaju svoje uhode koji oito nisu doli na
bojite s dobrom numierom.
410

- A to bi imali uhoditi?
- to? Istrauju kako se na bojitu dri ban, kako pojedini junaci,
ne bi li ih kasnije mogli ocrniti ili optuiti, ako borba ne bi
urodila pobjedom. Uvijek Hrvati prolijevaju krv na bojnom polju,
uvijek oni dre na svojim ramenima i porezom i vojnicima i
bojovnicima ovo kraljevstvo. Iz zahvalnosti biju nas, a kad se
branimo, trae neke urote, bune. Da sam muko, tako mi mojeg sina i
ljubavi moje prema muu, pokazala bih im to je buna. to je urota!
Uinila bih ve jednom kraj tom strahovitom ivotu u savezima s
drugima. Uiniti kraj i ivjeti u svojoj kui, mirnim radnim i vedrim
ivotom. Nema sree u kui ni kod stola ni u branoj lonici kad
silnici zagospodare nad tvojim krovom, nad tvojom zemljom i nad
tvojim ivotom.
Dvije ene bdiju. Starica sa svojim starakim osjeajima i mlada ena
u kojoj ivot nosi oluju to eli naprijed, naprijed ...