Maj 2009.

Mostar Berlin Ulan Bator

KOLAPS Book Production 2009.

Book production:
Mehmed Begi
Marko Toma
Alen Voloder
Tehnika i administracija:
Ahmed Voloder
Mili Krpo
Web:
Lukasz Szopa
Fee iirak
Music production:
Nedim ii
Transport i prva pomo:
enan Behmen
Almir Bei
Trener:
Nermin ori
Lekrura [oputena lektura]:
Andreja Dugandi
Mili Krpo

Naslovnica:
"A Lovely Lady of Buenos Aires",
calexicoflickr, www.flickr.com

Soundtrack:

Nick Cave And The Bad Seeds, Adem, Andrew Bird,

The Walkmen, Morphine, Emilie Simon, The Black
Heart Procession, Cat Power, Jonathan Richman, Lou
Barlow, Beth Gibbons & Rustin Man, Iron & Wine,
Emiliana Torrini, Calexico, Tindersticks

www.kolaps.org
redakcija@kolaps.org

Za Ellie
(1977. - 2009.)

[ SADRAJ ]
Predrag Luci: STRANGER + SONG ...... 9
Marko Toma: TKO JE UBIO BRANKA? ...... 14
Jack Richold: LIMENI KONJ ...... 18
Andreja Dugandi: DA LI SI USAMLJENA VEERAS ...... 19
Olja Savievi - Ivanevi: UTA KONZERVA ...... 21
Milena Markovi: MAJMUN NA RAMENU ...... 24
Mehmed Begi: OTVARAM VRATA SOBE... ...... 26
Slobodan Tima: PROLEE ...... 27
Petra Rosandi: O TEBI NE PRIAM ...... 38
Danica Pavlovi: RECYCLE BIN ...... 39
Senko Karuza: POD SRETNOM ZVIJEZDOM ...... 40
Marija Andrijaevi: IDI U DUAN I DONESI... ...... 41
Goran Pajki: XX KAKO SAM ILI IZVINITE TO POSTOJIM ...... 42
Borjana Gakovi: BOB JE BOB JE BOB ...... 43
Ivan Tobi: GRAEN SAM KO SVETI LONCI ...... 44
Slaan Lipovec: SUTON SE UTAPA U CRVENIM BOJAMA ZAPADA ...... 50
Nedim ii: ISTRATI NA ULICU I... ...... 51
Mehmed Begi: UDESNI LJUDI ...... 53
Robert Mlinarec: PETO GODINJE DOBA ...... 54
Damir Uzunovi: SVAKODNEVNI PROROK ...... 55
Zvonka Gazivoda: K! ...... 56
Valentina Mindoljevi: UDAN RITAM ...... 66
Lukasz Szopa: AIX, 7:45 ...... 67
Marko Joveti: HOTELSKA SOBA 217, KAFA I POEZIJA NA PUTU ...... 69
Faruk ehi: NEPODNOLJIVA LAKOA POSTOJANJA ...... 70
Marija Andrijaevi: ZATO E NAS SIMO DOVESTI U RED?... ...... 71
Marko Pogaar: KROJAICAMA (U POGONIMA I KOD KUE) ...... 72
Senko Karuza: PRELJUB ...... 73
Nizar Baraket: PUT ...... 74
Boris Stareina: TRI PEVANJA ...... 75
Ana Seferovi: ISTO PROTIVREJE S ONE STRANE... ...... 78
Igor Isakovski: FLAE ...... 79
Ivica Prtenjaa: DOBRODOAO U OKRUTNOST... ...... 80
Antonija Novakovi: PREKO TELEFONA ZVUI ...... 82
Tom Waits: CIJELI JE SVIJET OBOJEN ZELENO ...... 83
Goran Samardi: GLEDANJE POD HALJINU ...... 84
Olja Savievi - Ivanevi: PRETUENI PINGVINI... ...... 93
Milena Markovi: IKAM ...... 94
Igor Banjac: JEDAN DAN U TVORNICI ...... 96
Andreja Dugandi: 20.11. ...... 98
Antonija Novakovi: MJESTO NA KOJEM SE TO OD TEBE OEKUJE ...... 99
Marko Toma: RIJEI ...... 102
Ana Seferovi: OEKIVALA JE ...... 103
Milo urevi: MORSE, GLUHI PRIJATELJU ...... 104
Damir Uzunovi: NOKTURNO ...... 107
Bojan iovi: NAJZAHTJEVNIJA PUBLIKA ...... 109
Petra Rosandi: DIJETE IZ AUTOBUSA ...... 110
Bekim Sejranovi: INDIJA ...... 111

Nenad Mendeli: NIKAD NE ZNA ...... 116

Jovanka Uljarevi: VEERA U DVOJE ...... 117
Igor Banjac: RAY PONOVNO PIJE ...... 118
Jack Richold: DOBRO JUTRO IRENE ...... 121
Antonija Novakovi: POLJUBAC ...... 122
Marko Pogaar: KRATKI PRILOG KRITICI... ...... 125
Faruk ehi: IZVJETAJ IZ PAKLA ...... 126
Ana Seferovi: ESTO KADA SE ZAGLEDA ...... 127
Goran Bogunovi: SREA ...... 128
Branislav Obluar: ZLI DEMIJURG ...... 129
Goran Pajki: MILAN MAJER XXX ...... 130
Ivica Prtenjaa: PRELAZAK ...... 133
Boris Stareina: PUT JE DUG ...... 134
Jovanka Uljarevi: ODLAZAK GOSP. FRICA ...... 136
Marija Andrijaevi: POREDAK JE SASVIM NEBITAN... ...... 137
KAD SMISAO NE ZAHTIJEVA SVOJE MJESTO ...... 137
Slaan Lipovec: POD TVOJIM PROZOROM... ...... 138
Borjana Gakovi: RADO OSTAVLJAM VRATA OTVORENA ...... 139
Vladimir Sorokin: EROS MOSKVE ...... 140
Bojan iovi: SMRT NAKON SMRTI ...... 145
Senko Karuza: U GRU ...... 146
Mirna Baun: UDICE ...... 147
Goran Bogunovi: ZELENA RADOST ...... 148
Antonija Novakovi: DEZINFEKCIJA ...... 149
Nizar Baraket: ATA CARNET ...... 152
Igor Isakovski: CIGANSKA NOSTALGIJA ...... 153
Danica Pavlovi: DODIRUJE SADA ...... 154
Igor Banjac: PISMO FRIEDRICHU ...... 155
Jovanka Uljarevi: FOTOSINTEZA ...... 157
Lukasz Szopa: NANCY ...... 158
Asja Baki: LJEPLJIVA IGRA ...... 159
Marko Joveti: PODNE ...... 163
Branislav Obluar: SKUEN PROSTOR ITANJA ...... 164
Marko Toma: NOVO LEDENO DOBA ...... 165
Marko Pogaar: PERMANENTNA REVOLUCIJA JEZIKA... ...... 167
Faruk ehi: UNA ...... 168
Ivica Prtenjaa: PRED UMOM ...... 169
Vladimir Arsenijevi: JEDAN MINUT: DAMBOVA SMRT ...... 170
Borjana Gakovi: GAZDA OCHOTZKI ...... 174
Bojan iovi: RAZGOVOR U LICIMA ...... 175
Branislav Obluar: BEZIZLAZ NARODA LJIVA ...... 176
Goran Bogunovi: ISPOETKA ...... 177
Nedim Zlatar: PROLO JE 11 GODINA ...... 178
Igor Isakovski: HARMONIKA & METRONOM ...... 180
Jack Kerouac: BESMISAO ...... 181
Alen Voloder: SJEVERNA BAJKA ...... 183
Marko Joveti: TRENUTAK ...... 188
Mehmed Begi: RUKE VICTORA JARE ...... 189
Milena Markovi: SAMO NEK DOE ...... 190

POETRY
over music

[ Nick Cave, Wonderful Life ]

If we received a warning call, Would we change at all?

Close your eyes and make believe And tell me what you see.

Do you think we'd learn? Would it be in vain? Do you think

we'd learn? Let's not end our days Like they did on earth.

[ Adem, Warning Call, Love and Other Planets ]

[ Predrag Luci ]

STRANGER
+
SONG

Uao je u moj ivot

Kao da ulazi u pub
Otvoren za jednog
I to nezvanog gosta
Nije rekao ba nita
Samo se nalaktio na ank
A ja natoila mu sve
to u ovoj meni osta
Doao je sam
I odmah ispunio sve
On sa svojim drutvom
Od samoa devet
Pitala sam je li gladan
I prostrla mu stol
On gledao me kao da
Raspremam mu krevet
Njegove sam poglede
Raspremila pod obraz
Bljedilo navukla
Da rumen me ne oda
Vidjela sam proao je
I Pakao i Raj
I htjela biti sve
Kroz ta poeli da hoda
Htjela sam da progovori
Kae bilo to
Ja bih ula ono
to sam htjela uti
Nije morao ni rije izustit
Shvatila sam sve
Da me eli kae
Tako da preuti

Zbog mene je doao

Na mog svijeta kraj
Pred mojim vratima
Zavravaju mu puti
Bar ja mislila sam
Vrata stvorena su ba
Da se kroz njih
Nikad ne zaputi
Bez da rukom mrdne
U moj ivot unio je sve
Komad svoga neba
Ispod svakog moga crijepa
Sad to nebo kopni
Sad prokinjava krov
Svaka kap te kie
Meni jo je lijepa
Pusta Betty i ta uvijek
Ostavljana Tess
Kau kurvin sin je doo
Da upie poen
Kad sam im pokazala
Papir ostavljen
Neki jezik neznan
I na njemu Cohen
Sve kartae ta si ikad znala
Ba tebi vodila je karta
Samo dok in ne otvori vrata
Znan sve take ta ih karte vuku
Znan da ne moe se drat ruku
ta se samo neba iz sve force hvata
10

I kad okrene svaku kartu

ta ti misto sebe daju
Vidi ae kupa ta in kupe fale
Svaki karta pa i ovi novi
Samo taku kartu lovi
Posli koje sve bi druge pale
On pari Josip koji trai jasle
On pari Josip koji trai jasle

On jedan dan e kroza skure

U dvi rii re ti ture
Da ti mu nisi ba prilika neka
Tad izvadie misto karte
Stari orar od ferate
"uj da san stranac odma san ti reka"
"uj da san stranac odma san ti reka"
Pusta Betty i ta uvijek
Ostavljana Tess
Kau to ti nije Cohen
To je finta stara
Kau zar bi Cohen ikad
Napisao rije
Kojom mufljuz neki
nesretnice vara
Ja im tada ona svoja
Vrata pokaem
Prag ostavljen samo
Da on ga moe prijei
Uzmem list papira
Ostavljen kraj praznog uzglavlja
I s njega sriem
Nepoznate rijei
Pie kartoc krtol blitva
pie to apurina
I verdura pie
Ne znam to to znai
Ali moda to je ono neto
U dui mu zagubljeno
U nijednoj
to ne moe nai
Moda to je ono neto
Donijelo ga odnijelo
Neto to sam i ja
Pred njim krila
Moda to je ova pjesma
iju rije nijednu ne znam
Pjesma Cohenova
Makar stoput bila

11

Sad neki drugi stranac pari

Da ti kae Ajde zanemari
Moje snove tvoj me kuin nee ekat
Al zna igraa zna i karte
ta ih dile ruke zlatne
Ruinave od lakta do ake
I vidi s ton bi rukon tebe tija pekat
On sve d da tebe mu je pekat
A tebi ba se ne da gledat
Di i ovaj baca oko na te
Bi l tila ti kad ve ga nee karte
I dok te navlai u snove
Ti ve mu vidi sve drumove
S kojih on se nee ni osvrnit na te
S kojih on se nee ni osvrnit na te
Ipak kae Ajde ui sii
A neki vrag iz tebe vidi
Daljine su ga vezale ka lanac
Ti sad bi tila igru vodit
I od slobode oslobodit
Njega makar stoput bija stranac
Njega makar stoput bija stranac
Priao je tu no zadnju
Otkud dolazi
Predzid neki
Na kom Pali! fratri viu
Priao je da ga ujem
A ne da me obori
A ja oborena
Nisam ula priu

12

Ako iega se sjeam

To su ruke njegove
Jednom moju bluzu
Drugom mjesec skida
Ako iega se sjeam
To je nebo poleglo
Na na krevet
Soba bez ijednog zida
Ako ita pamtim
To je jastuk kad on spi
Kao da je vjetar
A ne bijela svila

Ako ita elim

To je da sam pjesme kraj
Na kom ja bih njemu
Suputnica bila
uj kako bi ti koke reka
Ja feratu san samo eka
I pari mi se evo juto stie
Razumit e me moji puti
Nikad i nisu bili prekinuti...
On ve nije tu a tebi sve je blie
On sve je dalji a tebi sve je blie
uj vidimo se ako eli
Na obali ili ispod onog mosta
ta vile e ga pomorkinje gradit
I onda dok on ve sidi u ferati
Da stranac je ti ne eli shvatit
I misli samo gre da more ti se vratit
I vie Most... obala... ekat u te svagdi...

13

[ Marko Toma ]

TKO JE UBIO BRANKA?

14

Ne znam kada i kako se to dogodilo, dodue imam neke

pretpostavke, ali strah, poput nekog divljeg tumora, proeo je cijelo
moje bie, ivot, ili ono to je ostalo od njega, ako sam ikad uope
imao neto to se moglo nazvati ivotom.
Moda je sve poelo pretjerivanjem. To je jedna od pretpostavki.
Dugi niz godina sam pretjerivao s marihuanom i alkoholom. Jedno
vrijeme, nekih par mjeseci, ne mogu tono odrediti, jer se vrijeme
nekako zgusnulo pa odmah zatim rasulo u pljusku, pretjerivao sam s
kokainom, speedom i ekstazijem. Malo sam spavao, slabo jeo, ivio
sam u opem neredu i kad se ponovo trebalo sabrati nisam imao
nikakve anse, a zaklinjao sam se da je cilj svemu uivanje. To je bio
osnovni princip po kojem sam ivio. Uivati! Uivati u hrani, seksu,
opijati se i drogirati do histerije, do granica ivanog rastrojstva. I
sad je tu, to ivano rastrojstvo i ja se ne znam s njime nositi.
Kad sam odluio da je kraj pretjerivanju htio sam ponovo
krenuti u dugake vonje biciklom uz morsku obalu, ali bilo me je
strah, im bi biciklo niz kakvu manju padinu krenulo brzinom za koju
mi se inilo da je ne mogu kontrolirati disanje bi mi se ubrzalo, iz
grudi bi krenula nekakva maglena masa koja bi me guila, tjerala mi
Adamovu jabuicu na iskakanje, oblio bi me znoj, hladan i ljepljiv,
slivao mi se u oi i ui. Zaustavio bih se, teko diui, klonuo i
izbuljenih oiju koje su pulsirale skupa sa srcem koje bi udaralo u
rebra kao da eli probiti tu reetku kostiju koja ga zarobljava. Jo
gore je bilo prigodom prvog leta avionom nakon godina uivanja.
Umalo se nisam uguio. Tresao sam se, znojio, teko sam disao,
grevito se drei za rukohvate sjedala, pritiui lea o naslon
takvom silinom da se stjuardesa pobojala da u ga pokidati. Ona,
bila je lijepa, mlada plavokosa austrijska djevojka, drala me za
ruku i govorila mi utjene rijei. Jedva sam se smirio i do kraja puta
sam itao novine takvom revnou kao da u njima traim neto
od krucijalne bitnosti za moj ivot. inio sam sve da ne mislim na
visinu, savijanje krila, treskanje trupa aviona, na zatvoren prostor,
na nemogunost da odluujem, na blizinu smrti. Na motor nikad
vie nisam htio sjesti. Nije bilo anse. To je sve dovelo do toga da ni
dan danas ne elim polagati vozaki ispit. Strah me brzine koju ne
mogu kontrolirati. Strah me svih stvari koje ne mogu kontrolirati,
strah me ljubavi, vonje u liftu, pijanih guvi, policijske patrole,
stanovanja na 13. katu, skokova u more, vonje kajakom u kojoj
sam nekad toliko uivao, halucinogenog djelovanja droge, pijanstva,
naredne cigarete, stomanih tegoba, nepoznate hrane, faista koji
ue skriveni u ljudima, graevinskih radova, struje, plina, stakla,
ume, planine, otvorene ceste.
Pitam se to bi na sve to rekao moj pokojni otac? Taj je bio
neustraiv, makar gledano mojim djetinjim oima. ak je i umro bez
trzaja, iako iznenada, naprosto je uao u kuu jednog proljetnog

popodneva, otiao u sobu, legao u postelju i zaspao. Iza njega je

ostalo gazdinsko imanje na selu u ravnici i gomila pria, crtica,
legendi, skoro mitova.
vercanje jeansa iz Italije, iskakanje iz vlaka na granici. Glavni
zgoditak na lotu. Tri godine zatvora zbog pronevjere dravnog novca.
Propao brak. Legendrane kafanske tunjave koje se i dan danas
prepriavaju poput nekog akcijskog filma. Lov sa jugoslavenskim
generalima kad je prvi put dobio batine od oca, jer nije htio pucati
na zeca. Ford Capri zbog kojeg su se svi nadimali od zavisti. I
onda, moja majka i njihov ivot sav u sticanju i graenju, marljiv i
slijepo predan odgoju djece. Ovako gledano, cijeli ljudski ivot stane
opisan u nekoliko upamenih trenutaka, a sva masa onog obinog
vremena, to li je s njim bilo, da li se uope dogodilo?
Gajim sumnje, vidim zavjeru u oevoj smrti, neto podmuklo
i runo, sasvim ljudski. Kako je, potpuno iznenada, srce takvog
ovjeka moglo puknuti?
esto pokuavam rekonstruirati taj dan. Tono znam njegov
tijek iako sam bio nekoliko stotina kilometara daleko. U glavi mi je
precizna mapa oevog kretanja tog posljednjeg njegovog dana na
ovom svijetu, toliko sam puta s ocem preao istu rutu.
Negdje oko 11 sati prije podneva Branko je zakaio automobilsku
prikolicu za kuku i u nju natovario alat. Zatim je otvorio teku
drvenu kapiju, oba visoka krila i izvezao automobil na ulicu ispred
kue. Za autom je na ulicu istrao pas Lucky, mali areni mjeanac
kojeg je Branko na rukama vratio u haustor i zatvorio kapiju. Sjeo u
automobil, skrenuo desno i izmeu breza koje su rasle s obje strane
ceste odvezao se prema kraju sela gdje je poinjala mala visoravan
posuta, uglavnom, vinogradima i vonjacima. Nakon dva kilometra
zaustavio se na svom imanju. Izvadio je alat iz prikolice, odnio ga u
vonjak. Spustio je dvije boce piva u bunar i krenuo s poslom. Imao
je obiaj da radi negdje do 5 sati iza podneva. Tad je bilo vrijeme
ruku, nakon popodnevnog odmora njegove ene. Neto prije 5
sati izvadio bi pivo iz bunara i ugasio e koja bi ga morila nakon
napornog posla i opojnog proljetnog sunca. Kad je popio pivo vratio
je alat u prikolicu i istim onim putem vratio se u selo.
U kui u kojoj se i rodio postoji lokal u kojem je oduvijek bila
krma Fazan.
Branko je obiavao po povratku s vinograda proi kroz kafanu,
javiti se gostima i konobaru i tek onda ui u kuu. Tako je napravio
i tog petka prije est godina.
Ali to se dogodilo u kafani? to je uo? Tko ga je uznemirio?
Kad je uao u kuu rekao je eni da mora malo prilei prije
nego ruaju. Otiao je u sobu iji su prozori gledali na ulicu, na
bjelokore breze, legao u krevet, sklopio oi i vie se nije budio. Ne

15

znam da li mu se soba s visokim stropovima okrenula prije nego

je zauvijek zaspao. Ne znam ni da li mu je cijeli ivot proletio pred
oima. Ne znam na to je zadnje pomislio, koga se sjetio, da li je
umro gnjevan ili spokojan, moda zabrinut, jer trebalo je pretoiti
vino.
Cijeli dan proveo sam s prijateljima. Sjedili smo na kamenim
terasama iznad rijeke, srasli sa stolicama pletenim od trske, uivali
sunce i svjee mirise rascvjetalih obala.
Vrijeme prolazi, reklo bi se beskorisno, ali opet, kako
bezrazlona moe biti srea, ista, niim izazvana, ba kao tog dana,
jednog petka prije est godina.
Vrijeme je irelevantno, nebitno, dovoljna je sekunda i sve se
nepovratno mijenja.
Kad sam uao u kuu baka je drala telefonsku slualicu u ruci
vidno uznemirena. Okrenula se prema meni, pogledala me, zaustila
Brankovo ime i ve mi je sve bilo jasno. Branka vie nije bilo, doao
je kui s vinograda, otiao u sobu, legao u postelju, zaspao i vie se
nije budio.
Je li to bilo drvo u parku ili stub javne rasvjete? Gdje su te nali
kako visi, mlad i mrtav od previe due? Jesi li stvarno bio pijan?
Koga si ekao? Jesi li kovao planove za naredne dane, zapisivao
misli na kafanskom stolnjaku? Jedna drugarica tvrdi kako je ekala
da izae iz kafane, dogovorili ste bitan sastanak, oekivala je da joj
iznese to e slijedee poduzeti, to e napraviti, uraditi, htjela
je itati tvoje nove pjesme, ali ti si bjesomuno pio i ona je uzalud
ekala, zamolila je nekoga da te dovede kui, ali taj te ovjek vie
nikad nije vidio. to te nagnalo da se ugui? Tko te uzverao na drvo
s omom oko vrata? Kakvu si pjesmu imao na usnama prije nego
si krenuo u posljednju nonu etnju? Kako se tvoje tijelo klatilo u
magli? Je li studen grila prste koji su vezivali tvoj vrat? Zna li da
kad gledam tvoje fotografije pomislim kako slii na Majakovskog?
Bio si ivi spomenik, kip, bronana statua, glatka, sjajna kao vatra i
kao nita. Kakav je bio krik ljudi koji su te pronali u jutarnjoj magli:
bolan, zgaen, histerian? Je li nalikovao urliku Brankove ene kad
je shvatila da je mrtav? Koliko je zapravo mrtvo biti mrtav? to je
slavnije: raanje, ivot ili smrt? Sati, godine ili vjenost?

16

Sigurno sam ga izdao. Postoje stvari koje ne mogu priznati

ni pred samim sobom. Izdaja. Srce je puklo kad je saznalo za
podmuklost vlastite krvi. Tko je prenio vijest o izdaji u zadimljenoj
kafani? Tkoje prekinuo Brankovu pjesmu?
ovjek ne moe letjeti. Strah je izdaja. Toliko noi provodim
bez sna u strahu od prozora i provalije koja se nalazi ispred njega.
to znai neprobuditi se? U snovima mi se javlja oeva samrtnika
postelja, prazna od ivota, nema glave na jastuku, tijela u bjelini.
Kako se sebi oduzima ivot? Moda zakletvom, odricanjem neega

u ime neega drugog, ili bacanjem kroz prozor, vezanjem konopa

na granu, otklizavanjem u ludilo, put s kojeg nema povratka, gdje
je samo ja prema sebi otvoreno, taj konani odnos, zatvorska elija
od kristala, krhka, a opet dovoljno vrsta da nas ne puta napolje.
Zato toliko strahujem od ulaska u tu novu svjetlost, koja se tako
esto probija kroz guste nizove misli i doziva me u taj privlano
osvijetljen prostor? Strah je kristal. Uvijek se nekako izgubim u tim
mislima. Smeta mi svjetlost koja se tako pravilno lomi i pada na moje
lice. Moda smognem snage priznati izdaju jednog dana, priznati
ubojstvo, slomiti se pred sobom, kleati pred tim najstranijim od
svih sudova kao to sam kleao na Brankovom grobu onog dana kad
me konano razotkrio, iako, o tome, nikom nije nita rekao.

[ Jack Richold / preveo: Mehmed Begi ]

LIMENI KONJ

Potrebna je sedmica samo da izbriem

njenu kou iz brda.
Ali opet
Ona se krije u cigaretama i budi u mojim pluima.
Zajedno sa zorom provlai se kroz moje prozore.

18

[ Andreja Dugandi ]

DA LI SI USAMLJENA VEERAS

ko je zamjenio ovjeka
drugim ovjekom
iz druge dimenzije
ko mi u stomaku ivi
je li mi to
usna ranjena
jel' ono bore jaaju
od mrtenja
pojedeni prsti
manje oi
deka oko bubrega.
hrana.
ta divna stvorenja.
pitaj me
da li si usamljena veeras

19

[ Andrew Bird, Skin is, My; The Mysterious Production of Eggs ]

my skin is cold as her toes on the bathroom floor

run back to bed and slam the door
oh what a lovely sound oh how it shakes the ground
oh what a lovely sound oh what a lovely sound
oh what a lovely...

20

[ Olja Savievi - Ivanevi ]

UTA KONZERVA
- Kjeten! Govno i gad! Kojeg je kujca dove tu pasju leinu u Kuu?!
Pejaja sjedi skvren u kutu na hrpici vlanih prnja i korom kruha
grabi hladni gula iz limenke. Preko puta njega sjedi Tayson, glavati
batard iskeene vilice, porko mravo pseto kojemu ravno iz rebara
rastu smee ekinje. Tayson potmulo rei na Pejaju, zna da ovaj
prodire njegov obrok.
- M pizda ti matejina! - mumlja u bradu, nije mu svejedno.
Tayson je prepreden, lukavi ukac, rei, ali i on se dri podalje
neprijatelja.
Otkako su odvukli Trpca, Pejaja se boji svega. Strah ga je Kue velike prazne betonjare s daskama prikucanim na prozorske rupe.
Boji se mraka, takora, pasa. Boji se bure koja nou cvili u jarbolima.
uka u parku. Starih ena s metlama sraslim za dlanove i strljenima
pod jezikom (bi a nesrio lupeka, prajac porki pijani, zva u ti
miliciju). Plai se "milicije", ne voli socijalnu slubu. Dva puta su ga
odveli u Dom i oba puta je pobjegao isti dan. Uasava se Doma.
A najvie od svega Pejaja se boji mulaca. Mulci u depovima nose
maje repove, boksere i noie, njihov je smijeh vraji, njihove ga
oi vrebaju, oni su mlade uline zvijeri, nemaju milosti. Pejeja se
boji mulaca.
Dok je Trpac bio iv, nije se on niega plaio! Nikoga- moda jedino
Trpca. Stari Trpac, hrom, duge bijele kose i brade, debeo i krupnog
glasa sputao bi se niz Brce prema rivi pljujui slinu i kletve:
- akali, kurbina muladi, krvavu van majku! Majku li van krvavu!
Ta krvava majka ivakana debelim jezikom meu istrunulim zubima,
ispljunuta u oprane ui malomianskog jutra, bila je najjezivije to
je Pejaja ikad uo. A nisu ga ba astili.
Trpac je imao svoj privatni rat s mulcima. Ne zna se koji je od derana
prvi bacio kamen u starevu glavu. Pred njim su strepili, sklanjali se
u uliice dok je prolazio onako tronog s kvrgavim tapom hulei na
sveca i fratra i boga i pasa i mater, a kad je pijan leao naslonjen na
neki zid i okrvavljene brade, djeca nisu prolazila tom ulicom: nikad
ne zna kad e te kuka kvrgavog tapa epat za potkoljenicu.
21
Taj koji je prvi bacio kamen, bacio ga je lud od strave. I odmah
je postao heroj, a njegov in dokaz hrabrosti i obred inicijacije u
jednu od skupina zaputenih momia koji su vonjali na maji drek
i parizer; grupice matovitih imena: koljai, ubojice
Ratovalo se kamenjem. Izludjeli starac vie nije znao u koga gaati,
pa bi bubotak katkad dokaio i sluajnog prolaznika.

A onda je naao Taysona, gladno, podivljalo pseto, beskrajno vjerno

svom gazdi. Vodio ga je vezanog brodskom pagom. Pas je bio lud.
Prialo se i da je bijesan. Mulci su ih se klonili.
Tako je bilo te zime i sljedee, dok jednog jutra nisu doli bolniari i
odvukli poluivu gomilu mesa koja se od alkohola, hladnoe i nevolje
strovalila, stresla i umirila. Trpac je umro u bolnici nakon dva dana
(on je vika na doktoje, on se bjania jukama, glava mu je bila tako
gjozno, gjozno - nisu ga jazbili mulci, paja je, ubi se je).
Iza Trpca je ostao Tayson, pas je sad bio jedini Pejajin cimer.
Prvih se dana nije micao s "Trpevog kata", leao je na njegovoj
beznogoj fotelji i cvilio. Nou je tulio tako oajno i trao po Kui
vukui za sobom onaj neodvezani brodski pag koji mu je bio stegnut
oko vrata, da bi se Pejaja na katu iznad, od straha zakopao u gomilu
smea i papira, tresui se cijelim tjelom.
A onda je jednog jutra pseto ivnulo: netko je na ulazu u naputenu
zgradu poeo ostavljati otvorene limenke slasne psee hrane, meke
mesne komade u bijeloj elatini.
I Pejaja bi ve nekako bio otjerao smdljivu betiju kuju gjubu, ali
Taysonovo je postojanje u kui dralo mulce podalje, a sad je eto
imao i jo jedan dobar razlog da ga zadri: hranu. I to meso. I to
svaki dan.
- Kjeten! Govno i gad! Kojeg je kujca dove to pasju leinu u kuu?!
Jei ti na svoju matej kuju, to je moje meso! Moje, moje!
Meso. I to svaki dan. Pred vratima. Ne mora traiti dalje, tamo dalje
na ulici, gdje su ljudi, kue, mulci. Pejaja straari, zubi mu zvone.
Tayson cvili, tri po praznoj zgradi, za njim se vue smrad gladi i
grubi brodski konop koji mu para kou.
Tog jutra nema limenke. Ve je dan i nema je. Zaspao je skriven,
sklupan ispod skala, Pejaja.

22

U neki sat se trzne iz sna promrzao. Na skalama Tayson gura njuku

u utu konzervu. Oblizuje gubicu, pokuava pokusati ostatke.
Momak skoi, zaleti se na psa. Mahnita trka uz stube, grubi pad.
Ispljune neku gorku krvavu gvalju. Tayson zarei iz eluca, zagrize
mu nogu, vrsto.
- Ugjiza me, kuja! Ugjiza me, ludu ti matej gjubu!
Pejaja zgrabi konop, iz sve snage pritegne i nogom gurne psa sa
skala u slijepu provaliju dva kata duboku. ivotinja se dva put
stresla, izbeila oi i smirila, postala teka (umja je ka i Tjpac, tako
je i Tjpac umja, samo bjez paga).
Podigne objeeno truplo i odvue ga, ostavi na onoj beznogoj fotelji
pokojnog gazde.
Bio je gladan, u konzervi nije ostalo nita. I rana na potkoljenici je
gadno izgledala. Vani je sipila ledena kia, otra ko iglice.

Pejaja otepsa do porta. Tamo je jugo mirovalo u neprozirnom

pliaku. une na navoz i opere ranu u moru, pa krene vukui nogu,
iza restorana hotela "Ilirija", pronai neto za jelo.
Crnu kantu je dovukao pod trijem, pa tako sakriven od kie prionuo
poslu. Glad je zatulila psei. Sagnuo se duboko.
Bubotak ga iznenadi. U rame, pa jo jedan jai, bolniji udarac u
uho. Napipa vrelinu, rikne. Onaj koji je bacio prvi kamen, ve je bio
predaleko.

23

[ Milena Markovi ]

MAJMUN NA RAMENU

lepo sam se ispriala sa taksistom

lagala sam da mi je privezan amac tamo
gde idem
lagala sam da hou da prodam gajbu i
kupim kuu
onda je on meni rekao da je to uradio
bio je jako srean to neko kao ja
pria takve stvari
ti kamarad ide na put
ja ne mogu bez tebe
to je prilino gadno
posljednji put kad sam tako
bilo je leto
bila sam srena
leala sam u amcu i rekla mu
toliko te volim
mogla bih da umrem sutra
bila sam pri punoj svesti kad sam to rekla
nije me udarilo sunce
nisam se nagutala
nismo imali pare nizata
to leto
tad je umrla moja prijateljica
nisam joj otila na sahranu
debeli ovek strip je doao u gojzericama
prala sam gomilu sudova bez vode
tu istu vodu sam sipala u klonju
nisu me podnosili njegovi drugovi
jer su bili mladi i nisu imali devojke
nas su morali da sluaju po itav dan
bila je jedna pored nas na plai
lepa crna sa kratkom kosom
ona je posle poginula u saobraajnoj
24

tad kad sam to rekla u amcu

stvarno sam to mislila
gledali smo se dok smo vodili ljubav
imao je glavu kao iglinu
nije imao dobre zube
namestio je posle
liio je na nekog pevaa
koji se meni mnogo sviao
moda riarda obrajena
moda pitera marfija
sad je dobio debeli vrat
i samozadovoljne crte
tada su mu oi bile jelenske
i bio je razoaran u ne seam se vie ta
i priao je kako svata zna
posle smo poeli da ivimo zajedno
i unakazili smo jedno drugo
tada mi je odletelo
ono to se zove dua
sad se nekad vrati
sedi mi ko majmun na ramenu
i kae
ovaj tvoj
divni kamarad
on ima plave oi
ima dve hiljade zarona
razoaran je u ne znam ni ja ta
ima oi ozbiljnog primata
a ja sad svaki dan
razmiljam o smrti
a nita mi se ne deava zbog ega bi
umrla nasmejana
otvorenih oiju.
25

[ Mehmed Begi ]

OTVARAM VRATA SOBE I IZLAZIM U SVIJET

Posluau tvoj savjet. Izlazim u svijet. Nije bitna moja nesigurnost,

zaboravimo kukaviluk. Nema veze ta se deava niti ta bi trebalo
da se desi. Zapaliu cigaretu i spaliti sve tri elje. Proetau iluzije
i nahraniti snove. Nek se bijela zastava vijori iznad svake klupe na
kojoj potraim utoite. Svjedoiu protiv svakog ko vjeruje u
apsolutnu i iskljuivu ljubav. Ismijau slobodu u lice. Istopiu sve
lance ovog svijeta. Nauiu da ivim sa sobom ovakvim. Na proste
faktore u razbiti brak svakoga od nas. Spaliu potanske sanduie
i zaboraviu svoje ime. I nije vie vano na ijoj su strani zvijezde
niti u kojem pravcu vjetar pue. Tiina u koju sam zapao vie mi ne
daje odgovore i ti si u pravu kada kae da je vrijeme da otvorim
vrata ove sobe i poklonim se ulicama.

26

[ Trouve ]

[ Slobodan Tima ]

PROLEE

Strano je to kako su neki ljudi akumulirali tolika znanja.

Znanjeposednici, znanjedrci. Imperijalisti. Zamiljam kako radi
mozak nekog velikog oveka, znanjeposednika. Kako ljaka taj aparat,
sve se pui, piti, puta vodu, isparava se, pulsira. A moj mozak je
miran, nikakvih atletskih sposobnosti, tih, nita ne odaje, ne isputa
nikakvu tenost, ne odaje nikakav vonj. Na primer, kad uzme
porunika Rieslinga, tog novobegeristanskog Virbija... Ili onu pijanu
babu, o kojoj je ve bilo rei, to je desetleima ila po urvideku
i stalno vikala: Pokazujem znanje, iskai potovanje!" A u stvari,
drukala je za policiju. Dola je iz nekog sela. Kada je bosa stigla na
naplatnu rampu na autoputu, zatekla je tamo gomilu izbezumljenih
hipika, dreknula je: "Brao, moramo se probiti po svaku cenu, idemo
na eleznicu, na transport." Mislila je na teretne vagone. I povela
ih je. Ali kad je stigla u urvidek, brzo je postala glavna. Natukla je
odmah crni kaubojski eir sa irokim obodom, zaogrnula je svoju
telesinu crnom pelerinom ispod koje nije nosila nita osim pitolja.
U italijanskim mokasinama kiselila je svoje seljake nourde, ali ko
zna ta su te mokasine krile, kakve papke. Znanje je prosipala na
sve strane opsenjujui senke po urvideku, jer urvidek je zbilja
bio peina u to vreme. Meutim, jednom je uestvovala u pljaki
neke banke, to je umalo nije kotalo glave. No, s obzirom na to
da je bila partijski, tj. policijski ovek, sve joj je oproteno. Ja, pak,
ne znam skoro nita, ovek sam od neznanja. Ali kad itam Gozbu
sa mojim pileim mozgom, sa svojim aparatos vo istina, to je zbilja
udo, neverovatno! Ba to da mogu tak poneto da razumem. Ili jo
uzbudljivije, da neto razumem pogreno. To je, izgleda, ono... Jesi
li siguran, prijatelju? Meutim, kad se zavrio Mekani rat, mislim
na rat iz ezdesetosme, postavie babu za zapovednika Tvrave,
tog legla... Jednom ode ona na neko studijsko putovanje, esto je
ila na studijska putovanja i niko nije znao gde je zapravo. Kad se
vratila posle mesec dana na Tvravu, a banda prodala sav escajg,
odoe srebrne kaike na rabo. Ona se zabezeknula, ali nita nije
rekla, samo se napila na mrtvo od preostalog viskija. Posle su je ovi
tako pijanu, da ne kaem ta... namazali je okoladom, posuli je
stiroporom, stavili na neki dip, pa je tako vozili okolo po urvideku. I
svi se smejali. Kao u onom uvenom filmu "Zabava gradske omladine
na selu zimi". To je zakon Tvrave i nema mesta nikakvoj ljutnji.
Ipak, treba rei da su se nekada po gradu istovremeno na razliitim
mestima pojavljivale tri iste ili sline, veoma sline prilike, tri babe.
Koja je od njih pretendovala na autentinost? Koja je odluivala o
ivotu i smrti? Ne znam.

27

3. april '90.
Predivan proleni dan, ali poslepodne se provlailo neto loe.
Bio sam u podne u umici. Kakvo sunce! Pre toga itao o pojmu
knjievne emocije. Pisati bez emocija, nita melanholija, nita
ironija. Bez patosa. Da li je to mogue? Naravno, svaka ironija se do
kraja izvrgava u najcrnju patetiku. Uvee sam kod Schmitz sluao
na Treem programu Bahofenov "Uvod u matrijarhat". Pokuao
da nastavim itanje "Kunje", ali... Paraeva muzika. Divna! Kao
da se u predelu uzdie blistavo moni lik Klitemnestre. ene e se
osvetiti kad tad, vratie se, ali to nisu ove enice to, kao sada,
preuzimaju stvar u svoje ruke. Preruene, preobuene ili obuene
stvar strategije. Tako uspevaju lake u svetu mukaraca, potuju
njihove zakone, u stvari, dive im se. Sranje. Transvestiti su bolji,
subverzivniji su, bar tako tvrde: Migel Boze i ona pesma. Jo uvek
idem u bioskop! Ili savremeni indijski evnusi. Da li je umetnost isto
enska stvar, kao to je istorija isto muka? A trebalo bi da bude
obrnuto. U svakom sluaju, svako na svoju stranu.

28

Danas sam uo na radiju da je izvesna Aneke tolc, erka pokojne

teroristkinje, zaprav, majke Frakcije Ruiasto-Narandaste Armije,
Carlih Majsendorf, tuila nemaku dravu, jer je, navodno u zamku
Noj vajntajn gde je Carlih bila zatoena, nad njom izvrena
lobotomija. Noj vajntajn je, kao to je opte poznato, bio zamak
ludog kralja Ludviga Drugog Bavarskog. Posle Drugog velikog rata
zamak je pretvoren u zatvor. Prijatelju, pobrkao si Noj vajntajn
i pandau. Jah! Meutim, ne verujem da je Carlih Majsendorf
grozomorno ubijena u zatvorskoj eliji od strane tajne policije. Ona
je ipak izvrila ritualno samoubistvo, obesila se, poto je pripadala,
kako se aputalo po Abendlandu, redu Velikih majki, matrijarhalnoj
organizaciji koja je vodila poreklo jo iz antike i koja je stajala
iza svih teroristikih organizacija u Evropi, tokom sedamdesetih
godina. Naravno, tzv. zapadna propaganda je preko medija plasirala
drugu priu i to je opte poznato, da je terorizam ideoloki na
komunistikim i maoistikim pozicijama. Ali to je bila podla la koja
se medijski veto upakovana koristila u hladnoratovskoj borbi sa
Istokom. U sutini, terorizam je bio rat koji su vodile velike ene
protiv svetskog, pre svega, zapadnog patrijahalnog poretka. U
svojoj knjizi "injenice ivota" Ronald D. Lejng tvrdi da devedeset
posto svih lobotomija, uine mukarci nad enama. Inae, Lejng
i Timoti Liri su bili umeani, kao i Don Lenon. Dogovarali su se u
Africi, u Teneru, brkajui noge u jednom lavoru. Tako su izbegavali
tajnu policiju Imperije. itao sam o tome u nekim novinama. Ipak,
moram priznati, ne bez malo oholosti, da je usmena predaja, igra
gluvih telefona, osnov moje informisanosti kada su ove stvari u
pitanju, ali jo uvek nisam siguran koliki je tu udeo i moje bledunjave
sklerotine mate. Postojala su u Ujedinjenom Kraljevstvu, dakle, u

mojoj krunisanoj glavi, komunarska bratstva, tj. sestrinstva, koja

su egzistirala na samom rubu tog opasnog subverzivnog prostora
koji je kao podmukla kaverna flekao itavu Evropu sedamdesetih
godina. Konkretno, u Istriji, na samoj granici sa Italijom, postojalo je
nekoliko komunarskih bratstava koja jo nisu bila uvuena u itavu
stvar ali su bila dobrano zaraena virusom anarhije i sa kojima smo
mi takoe bili u vezi. Radi se o komuni u Mariafinu u koju smo
odlazili povremeno. Nju je sainjavalo nekoliko profesorskih parova,
koji su zapravo iveli u promiskuitetu, odmetnici od represivnog
pedagokog sistema, sledbenici ideja Vilhelma Rajha i Ronalda D.
Lejnga. Uglavnom su to bili slovenaki Italijani koji su imali ve
velikih problema sa vlastima u svojim sredinama. Od njih smo
uli svata. Naime, osnov teroristike svetske mree su inile pre
svega velike ene sledbenice antikog kulta Bele boginje. Samo
da spomenem najpoznatije: ilu Montag i anu Nono. ene su
prepoznavale podobne mukarce i onda ih koptirale u mreu. Mrea
je u svakom sluaju postojala, mrea pa sekira. Naravno, umetnike
komune su bile neto drugo. Postojalo je to oseanje saveznitva,
bliskosti, ali i tolerancije, distance izmeu terorista i umetnika. Na
primer, pariski situacionisti su bili umetnici koji su propagirali rat
kao umetnost. Ili su oni bili teroristi koji su se zalagali za umetnika
sredstva u ulinoj borbi, na primer, za mekane pitolje ili pitolje
na vodu i sline gluposti. U svakom sluaju, to je bila opasna
granica, tanka crvena linija. Teroristike organizacije su bile veoma
sofisticirane to se toga tie, niko nije bio uvlaen u rat po svaku
cenu. Umetnike komune, kakva je bila i naa, ili ona u enpetru, u
podnoju Pohorja, sa kojom smo takoe bili u vezi, bile su zatiene
saveu teroristikih komuna koje su pak bile sestre po vatrenom
oruju i za koje su vaila druga pravila i drugaije obaveze. No, da
smo svi bili u srodstvu, to nikada nije bilo sporno.
Sredinom sedamdesetih godina sa jo nekoliko umetnika, mojoj
brai po mekanom oruju, iveo sam u ulici Teslinih devojaka 17, u
urvideku. Iznajmili smo jednu staru dvospratnu kuu i tu osnovali
neku vrstu gradske umetnike komune. Sve u svemu, lepo smo
iveli, naravno, pod budnim okom policije. Zato? Kakve veze ima
umetnost sa kriminalom, tj. politikom? Politiari i umetnici su braa
starozavetna, najroenija, ali ne po oruju. U to vreme u Evropi su
se ve dogodile neke spektakularne otmice i atentati. itav Zapad je
bio u ratu sa domaim terorizmom, domaim izdajnicima,
nevaspitanom sopstvenom decom. Posle ubistva novinskog magnata
icera u Kelnu i otmice grofa Maninija u Milanu, itava Nemaka i
Italija su bile policijski proeljane. Na udaru je pre svega bila najira
studentska populacija, tako da su beali i oni koji su imali putera na
glavi, a i nevini ljudi da bi izbegli neprijatnosti. Bio je to rat bez
pardona. Teroristi su, u stvari, bili izuzeti iz pravnog sistema, stavljeni
su van zakona, poto vlast i nije imala nameru da im sudi za zloine,
nego da ih jednostavno likvidira po kratkom postupku. Nemci su
posebno bili gadni u ovim ulinim procesuiranjima. esto smo gledali

29

30

TV prenose javnih likvidacija po nemakim gradovima. Mnogi

sumnjieni su se krili ba ovde, u Ujedinjenom Kraljevstvu, granice
su bile otvorene, a ne kao danas, ne moe nikud da mrdne - tvrda
stolica i bez vajcarskih akonija. Ljudi su iz Italije dolazili sa linom
kartom, paso im nije bio potreban. A ni mi nismo nikada uli ono:
"Amici, que passeporti?" Jedan na prijatelj, filmski reditelj svetskog
ugleda, dobitnik venecijanskog Zlatnog lava za film "Zabava gradske
omladine na selu zimi", primao je na kost i kvartir ove nesrenike,
izlaui se tako opasnosti da i sam ima problema. Seam se, jednom
se pojavila neka glumica iz Dortmunda, mlada, veoma zgodna, u
crvenoj haljini. Blistala je, isijavala je! Ista Gudrun Enslin koja je
samo nekoliko meseci ranije na gnusan nain ubijena u zatvorskoj
eliji. Taj sluaj je bio samo potvrda uvene Svedenborgove tvrdnje
da se posle smrti nita posebno ne menja, sve i dalje ide svojim
tokom, jedino se ulni utisci pojaavaju, boje dobijaju natprirodan
sjaj, ili zvuci... Zatim, dolazili su ljudi iz Austrije u planinarskoj
opremi, oigledno su se peke prebacivali preko nekih alpskih
prevoja da izbegnu policiju. Jednog dana tako kod nas banu izvesni
ilo Fava di Anselmo iz Milana, crnac sa plavim oima, koji je
svojevremeno nastupao u urvideku sa pozorinom trupom uvenog
Mikelanela Pistoleta. Prialo se da je u srodstvu sa porodicom
Viskonti. Rekao je da je doao da ivi sa nama, svialo mu se nae
drutvance. Mi ga, naravno, primimo rairenih ruku. Policija je
pomno pratila sa kim ovi ljudi kontaktiraju i gde odsedaju. Jednom
se dogovorim sa ilom da se naemo uvee u "Putnikovom baru".
Ba sam se pribliavao Tanjurdievoj palati gde se bar nalazio, kad
ugledam kako policajci uvode u "maricu" mog prijatelja. Skrenem u
prvu bonu ulicu. Posle mi je ilo priao kako su ga ispitivali sa kim
je u kontaktu, kod koga odseda u urvideku, ko ga je nauio da
govori srpski. Naravno, on kao inteligentan ovek sve im je lepo
ispriao, poto je pretpostavljao da oni sve znaju i da je ovo samo
akanje, da je iskrenost najbolja kamuflaa, a to je za policiju ve
via matematika. Misli? Uskoro se spanao sa nekom Milicom O.
koja je bila psihiki labilna osoba. Posle izvesnog vremena to njeno
loe zdravstveno stanje se kao neka zaraza prenelo na ila: poeo
je da pokazuje znake duevnog rastrojstva, govorio je kako postoje
dvadeset i sedam ila Fave. Sve je to bilo jo bezazleno i nije nam
zadavalo neke vee brige. Ali dogodi se u meuvremenu jedna gadna
stvar. O tome sam ve neto natuknuo na samom poetku ove
ispovesti. Jedne prolene noi prilikom pokuaja da spree poharu
kioska koji se nalazio na kraju ulice Teslinih devojaka, na samom
ulazu u Futoki park, ubijena su dva milicionera-pozornika. Odmah
je padala u oi nesrazmera izmeu pretpostavljenog motiva i
pretekih posledica toga ina. Da li se ubijaju milicioneri zbog
nekoliko pakli cigareta? Da li je u pitanju bila pljaka ili neto mnogo
ozbiljnije? Sumnjalo se da je pljaka samo paravan, a da se iza
pokuaja provale, u stvari, krije teroristiki in. Za nevolju, naa
kua bee samo nekih stotinak metara udaljena od mesta zloina. I
to bee samo jedna od tri nepovoljne okolnosti po nae komunarsko
drutvo. Posle dva dana, nou oko tri sata, izvren je policijski

prepad na nau kuu. Ne bi se moglo rei da smo bili jako zateeni

ovim postupkom policije, ali ne mali ok je bio kada smo videli ko
predvodi agente: u pitanju je bila ona baba, zapovednica tvrave,
ogromna telesina zaogrnuta crnom pelerinom pod crnim kaubojskim
eirom. Ni u snu nismo pretpostavljali da se ona bavi takvim
poslovima. Dakle, to su bila ta uvena studijska putovanja o kojima
je brujao itav urvidek. Ja sam stanovao u jednom sobiku gore na
mansardi i bio sam budan kada je prepad poeo, sluao sam preko
slualica, sa sterea, Hajdnov oratorijum "Godinja doba", tako da
nisam imao pojma ta se dole dogaa. Odjednom, neko je nogom
utnuo vrata i preda mnom se stvorila baba. Skoio sam uspanien
sa kanabeta na kome sam leao i pritom istrgao slualice iz sterea,
tako da se odmah razlegao itavom kuom hor seljaka iz prvog stava
oratorijuma. "O, wie schoen, wie schoen!" - dobacivala je baba
"Aber langsam, langsam!" A onda je prela na ruski: "Spakojna,
spakojna!", kada je videla da sam se prepao ko kobila grofa Vronskog.
Svata je znala, ubre jedno, ba su joj ili ti strani jezici. A onda je
poela pretraga tavana na kome je bilo svakojakog kra. Posebno im
je zapao za oko jedan keramiki up pun pekmeza od ipaka, koji je
tu stajao jo od Drugog svetskog rata. Baba je naredila jednom
policajcu da zasue rukave. Onda je ovaj poeo da bunari, traili su
pitolj, oigledno. Muljao je, sav se umazao, ali nita. Upravo taj
pitolj bee druga nepovoljna okolnost. Naravno da ga nisu mogli
nai na tavanu, ali mogli su ga nai u kui mog dede Steve Titusa,
poto je on posedovao isti model pitolja iz koga su ubijeni milicioneri,
a to je ve bilo utvreno balistikom ekspertizom: naa sudbina je
zavisila od jednog "Da!" ili "Ne" nekog vetaka, oveka na koga
nismo imali nikakvog uticaja i koji je mogao pod pritiskom svojih
poslodavaca, jednostavno, da kae: pucano je iz ove "berete" iji je
vlasnik Stevan Nerejli. I sad kai ti da nije. Nekog je zbog toga
ekala smrtna kazna, nekog doivotna robija. U trenutku pretresa
mi o tome nismo imali pojma. Inae, dedin pitolj je bio uredno
registrovan u policiji, dakle, oni su znali da ga on ima. Sutra dan
sam svratio kod dede, odneo sam ve kod njegove sluavke da mi
se opere. Bilo je oko pola jedan poslepodne, deda je imao obiaj da
dremne u to vreme, kad je neko zazvonio dole na vratima. Kada
sam otvorio, ugledao sam dva oveka u belim kouljama sa zavrnutim
rukavima i u braon naglancanim cipelama. Odmah mi je bilo jasno
da se radi o piclovima. Pitali su za dedu. Rekao sam im da on
spava. Zamolili su me da ga probudim, to sam i uinio. Deda ih je
sav jo bunovan pozvao u dnevnu sobu, a zatim zatvorio vrata meni
pred nosom. Kada su posle desetak minuta otili upirui sumnjiave
poglede prema meni, deda mi je odmah rekao da su mu uzeli pitolj.
Rekao mi je jo: "Znam da ti nisi nikoga ubio, ali da li si sluajno
davao nekom moj pitolj?" Odgovorio sam mu da nisam i da ne
znam ni gde on taj pitolj dri. Na to je deda samo vrteo glavom i
zabrinuto dodao: "Ne verujem im nita." Obojica smo dobro znali o
emu se radi. Trea nepovoljna okolnost po nas je bila injenica da
je zaista postojao ovek iz naeg ireg okruenja, neko ko nije iveo
sa nama u komuni ali sa kim smo bili u kontaktu i koji je bio uhapen

31

32

nekoliko dana posle ubistva milicionera pod sumnjom da je sakrio

pitolj koji je dobio od ubica. Izgleda da je policija znala ko je to
uinio, ali nekome nije bilo u interesu da se otkrije pravi krivac.
Moda je to bio neko iz njihovih redova, dakle, neko ko je radio i na
struju i na baterije. Sada su muvali i levo i desno da bi dobili na
vremenu, poto je trebalo to vie stvar zamutiti. Ovaj prijatelj je
uporno utao, dobro se drao, u svakom sluaju, nije prstom pokazao
na nas, ali i plaio se verovatno onih koji su mu pod pritiskom uvalili
oruje. Ko su bili oni, policija, kriminalci? U stvari, iza svega su
izgleda stajali lokalni politiari koji su bili spremni da zloupotrebe
jednu banalnu situaciju da pokau svoju odanost reimu. Kontali su
kako da nam to namaknu, da bude ubedljivo, ali nije se lako primalo.
Bilo je veoma napeto u iekivanju da se uradi balistika ekspertiza,
meutim to se oduilo. Dani su prolazili a policija niti je vraala dedi
pitolj, niti su nas hapsili, tj. obavetavali o rezultatima istrage. Da,
odmah e da nam kau?! Izgleda da je bila aktuelna teorija o dva
pitolja, da je pucano iz dva pitolja, iz dedinog i onog koji je sakrio
na prijatelj i koji, navodno, jo uvek nije bio pronaen. Ipak, posle
desetak dana smo se ohladili. Sve u svemu bila je pat pozicija. Nita
nije moglo da se razrei. Mi smo svi tu no kada se dogodilo ubistvo
bili u svojim krevetima u kui, u ulici Teslinih devojaka 17. Takoe,
svi smo bili sasluani u policiji i bilo nam je jasno za ta nas sumnjie,
iako nam to niko nikada nije otvoreno rekao. Mi smo policajcima,
pak, govorili da znamo ta je posredi, ali da su na pogrenom tragu.
Oni su se samo zagonetno smekali. Naa kua je bila pod stalnom
prismotrom, 24 asa. U parku je uvek stajao jedan agent koji je
budno motrio ko nam dolazi u posetu. Ve je nastupilo leto, hteli
smo da putujemo, da posetimo nau brau u Istri, u Mariafinu. To je
bila jedna komuna dosta drugaija od nae, u prirodi, dalje od grada
i dalje od oiju policijskih ljudi. Rekli smo policajcima da hoemo da
putujemo, pitali smo ih da li smemo da napustimo urvidek, na ta
nismo dobili nikakav odgovor, ni da", ni ne". Na kraju smo se
spakovali i jednog lepog julskog jutra sa tri nakrcana automobila bez
problema napustili grad. Ili smo brzo kroz Hrvatsku i Sloveniju,
imali smo veoma dobre automobile, bili smo svi mi, manje-vie
burujska deca oevi direktori, sinovi propalice. Dosta smo
vremena izgubili tumarajui lavirintom galskih puteljaka kroz Istriju,
ali predvee smo ipak bili u Marijafinu. Krajolik je bio prilino pust.
Gore na breuljku utala je velika kua okruena pomonim
objektima, talom, kokoarnikom, ali u kui kao da nije bilo nikoga.
Vikali smo: Franci, Franci, tako sa zvao jedan od komunara, ali nita,
nikakvog odgovora. Prolazili su minuti, ve smo hteli da krenemo
kada se iz kue ispetlja neki hromi oveuljak. Ree nam da moramo
biti strpljivi i jo ekati, poto imaju nekakav vaan dogovor. Ja sam
tada bio prvi put u Marijafinu i odmah sam primetio neto to mi se
uopte nije svidelo: na sve strane vrvelo je od crvenih mieva,
opori, ili bolje rei, rojevi. Setio sam se Bulemans-haus u ulici
Matice useljenika u koju sam kao deak odlazio da uim maarski
jezik kod tante Helene Hui. Ta kua je takoe vrvela od mieva, ali
ovi su bili dolgi sivi mii, izvirali su iz porcelanskih ajnika i oljica.

Najzad, posle dva sata, sastanak se zavrio i pojavio se Franci

Adami koji nas je pozvao da veeramo sa drutvom. Atmosfera je
bila dosta oputena, stalno su se cerekali. Poto su govorili italijanski,
nisam ba sve uspevao da razumem. Jednog mladia su stalno
apostrofirali uz gromoglasan smeh. Na kraju sam shvatio da je
prethodno vee pio mleko iz neke erpe i da je, kada je popio mleko,
na svoje zaprepaenje na dnu erpe ugledao udavljenog mia.
Veera mi je presela, ali progutao sam je nekako. Spavali smo na
tavanu koji je bio lepo ureen. Uvukao sam se u svoju ameriku
vreu i zakopao cibzarom preko glave, za svaki sluaj. Odjednom
sam osetio kako mi je neto selo na noge. Uspanien otvorio sam
vreu i ugledao neku ensku priliku koja je na licu imala masku
make, davala mi je znak kaiprstom da joj priem. Stresao sam se
i navukao vreu preko glave. Sutradan nas je Franci vodio da nam
pokae imanje. Uglavnom, gajili su razne ivotinje, na primer,
zamorce kojima su se i hranili. Posle sam video kada je maka na
dvoritu progutala ivog mia, uasnuo sam se. Franci je to primetio
i rekao mi da neto nije u redu sa mojim vitalizmom, da me je
izgleda ivot u gradu oslabio i da treba to vie da hodam bosonog,
ak i po asfaltu. Meutim to se tie anarhizma, nije bilo nikakvih
insinuacija sa njihove strane, o terorizmu da i ne govorim. Ali mislim
da oni u to vreme nisu nita imali sa terorizmom, moda samo na
nivou teorije i prie. Nisu eleli da nas uznemiravaju, znali su da je
umetnost nae opredeljenje i to su potovali. Posle nedelju dana
krenuli smo u enpetr, ali to je bila savim druga pria, poto je u
pitanju bila umetnika komuna koja nam je bila veoma bliska.
Nalazila se u podnoju Pohorskih planina koje, to je zanimljivo,
geoloki ne pripadaju Alpskom masivu. Zapravo, one su ogranak
Karpata kao i Fruka gora i to se i primeuje po sastavu tla i po flori
i fauni. ini ti se kao da se tu negde iza valjaju mramorni talasi
Duve, a urvidek samo to nije izronio iza ume. Kada smo stigli u
enpetr na nae veliko iznenaenje tamo smo zatekli samo enski
deo komune, mukarci su bili otili u posetu Findhornu. To je bila
jedna, u to vreme, uvena sakralna komuna u kotskoj. Interesovanje
za duhovnost krajem sedamdesetih godina je bilo tipino za umetnike
moderniste koji su masovno naputali gradove i traili utehu i
uhleblje u majici prirodi. No, da nastavim priu: doli smo kao kec
na jedanaest, to bi se reklo, devojke su bile oduevljene, poto su
znale da emo preuzeti na sebe znatan deo dnevnih mukih poslova.
U prirodi uvek ima puno da se radi. Na sastav je bio gotovo ceo
muki, bili smo kompatibilni, ali, naravno, one su imale puno
poverenje u nas, svi smo se dobro poznavali. Ja i Petar ervinski (to
je onaj budui umetnik-provalnik, autor uvenog autoportreta
nainjenog od sperme, fekalija, kose i krvi) dobili smo zaduenje da
se brinemo o domaim ivotinjama. U pitanju su bile koze i ovce.
Seam se da smo dosta problema imali sa jednim ovnom koji nas je
naprosto urnisao. Kada bi krenuo unazad otrei kopita, pardon,
papke, to je bio znak da uzima zalet. Savet je bio: zabosti tap u
zemlju i vrsto ga drati na metar od sebe ekajui ishod. Meutim
kada bi se ovan uz tutnjavu velikom brzinom poeo pribliavati,

33

najee bi odbacivali tap i traili zaklon u oblinjem umarku.

Meu devojkama je bila i neka Arlenka Stopard koju nismo poznavali
od ranije i koja je poreklom bila Engleskinja, odrasla je u Manesteru
odakle joj je bio otac. Kada je imala esnaest godina sa majkom
koja je bila Slovenka dola je da ivi u Ljubljani. Inae, u enpetru
bila je zaduena za pravljenje tkanina i odee, radila je na malom
razboju u jednoj prostoriji u potkrovlju. U svakoj zgodnoj prilici
pokuavala je da razgovara sa mnom, interesovalo je ko sam i ta
radim u ivotu. Bilo mi je zadovoljstvo da joj govorim o sebi, nisam
esto imao takve prilike. Jednom, dok smo se etali kroz umu rekla
mi je da se sprema da pree u jednu komunu na granici Italije i
vajcarske, blizu Lugana. Malo je oklevala a onda mi je predloila da
poem sa njom tamo. Bio sam prilino zateen. Veoma mi se sviala,
ali znao sam da nemam hrabrosti za takav korak. Osetila je to odmah
i diskretno prela na neku drugu priu. Ovo me je prilino uznemirilo.
Kasnije kada sam se vratio kui esto sam razmiljao o njoj. Tek
tada mi je palo na pamet da me je ona moda detektovala i da je
moda htela da me uvue u matrijarhalnu mreu. Taj njen poziv je
u stvari znaio to. Komune u nedostupnim alpskim vrletima bile su
glavne baze terorista, zaprav, teroristkinja. No, moja povrnost,
opredeljenost za vrludanje me je iskupljivala, moj ivot je bio takav.
Brzo sam prestao da muim sebe tim pitanjem. Iako, ne seam se
da sam sa nekim vodio uzbudljivije razgovore. Ipak, u enpetru se
dogodila jedna bitna stvar: kada smo se spremali da napustimo
komunu i da krenemo kui, onaj umetnik-provalnik, ervinski, nas
je obavestio da nema nameru da se vraa u urvidek, da je odluio
da ostane u enpetru.. Razumeli smo tu njegovu odluku iako smo je
prihvatili sa izvesnom setom moda i nasluujui da se rastajemo za
dugi niz godina. Kao to je ve poznato, ervinski e se pojaviti
posle ravno trinaest godina u ulozi umetnika-provalnika da svojom
predajom policiji stavi taku na sluaj obijanja kioska, tj. ubistva
milicionera, potvrdivi tako da se radi samo o mekanom polemosu,
o umetnikom inu, a ne o terorizmu.

34

Kada smo se najzad posle mesec dana vratili u urvidek, deda mi

je rekao da mu je pitolj vraen. Meutim, misterija! Nisu mu vratili
njegov pitolj, vratili su mu, dodue, jednu italijansku "beretu" ali to
nije bila njegova "bereta". Protestovao je na policiji, ali oni su uporno
tvrdili da je to njegov pitolj. Deda je imao oruni list sa registarskim
brojem koji je bio ugraviran na njegovom pitolju i taj se broj u
orunom listu zaista slagao sa brojem na pitolju koji mu je bio
vraen. Seam se da je deda stalno govorio: "Jednostavno, pod rukom
oseam da nije moj." Zadrali su dedinu "beretu". Zato? Kakav je bio
smisao ove podvale, s obzirom da je samim inom vraanja oruja
otpala sumnja? Kada smo se vratili iz Istre, ekala nas je jo jedna
nevolja koja je bila samo posledica ove kriminalne afere. Na stolu u
dnevnoj sobi zatekli smo ljubezno pismo naeg gazde, vlasnika kue,
izvesnog apotekara Joke T. koji nas je obavetavao da smo dobili
otkaz i da oekuje da se u zakonskom roku od etrnaest dana iselimo
iz kue. Razili smo se. Svako se nekako snaao bar privremeno, ali

dogovorili smo se da naemo neku kuu u prirodi, neki naputen

sala kakvih je bilo na stotine diljem Teleke visoravni i da tamo
nastavimo zajedniki da ivimo. Bilo nam je, zaista, dosta grada. Ja
i moj prijatelj e, zapravo moj brat koji je sa mnom uestvovao u
poznatoj viegodinjoj umetnikoj akciji ispijanja koka-kole i ruskog
kvasa ispred samoposluge na Limanu (jugozapadni kraj urvideka),
bili smo zadueni za traganje. Obino bi seli u auti ujutru ako je
bio lep dan i krenuli da lutamo Telekom visoravni traei na novi
dom. Na kraju smo pronali jedan sala koji je bio u vlasnitvu neke
porodice Vekonj. Nalazio se na breuljku oko kojeg se spiralno penjao
put uz koji su se nizali jablanovi povezani kupinovim bunjem. Na
samom vrhu ispred glavne zgrade koja je imala i lep gonak, nalazio
se bunar. ista metafizika! Odmah smo znali da je to ono to smo
traili. Otili smo u oblinje selo i tamo nali vlasnika koji je potvrdio
da je sala na prodaju. Rekao nam je i cenu koja nam je sasvim
odgovarala. Dogovorili smo se da se vidimo za nekoliko dana i da
tada napravimo kupoprodajni ugovor. Kada smo doli u zakazano
vreme, gospodin Vekonj nam je saoptio da moramo saekati jo
izvesno vreme, poto sa svojom sestrom ima spor oko nasledstva,
ali da e se to reiti. I tako dolazili smo jo pet-est puta, ali nita.
Najzad smo shvatili da lae, jednostavno, nije hteo da nam proda
sala. Neko ga je upozorio da to ne radi. Razoarani, nastavili smo
potragu. Pronali smo jednu naputenu kolsku zgradu u Kelebijskim
umama blizu Sabatke. Izvesno, bila je na prodaju, dat je oglas u
dnevnim novinama. Meutim, opet isti scenario. Neko se pobrinuo
da nam pokvari pazar. I sad, da ne nabrajam sve sluajeve, tek
postalo nam je jasno da nikada neemo kupiti kuu. Nai neprijatelji
to nisu dozvoljavali. itavo nae drutvance je zapalo u neku vrstu
letargije. Oseali smo se nemoni. Bili smo pod kontrolom sistema.
Reenje je bilo da se polako raziemo. I tako je i bilo. Malo po malo
ljudi su odlazili svako na svoju stranu u potrazi za linom sreom
diljem zemaljskog ara. Na kraju ostao sam sam. Jednostavno, nigde
nikog. Poeo sam da se skitam po diskotekama, gluvario sam na
pustim okovima predgraa. A onda sam jedne veeri u diskoteci
"Arapska uteha" ugledao Schmitz, jednu devojkicu u kariranoj
haljini koja je sama sedela u uglu i pila kolu na slamicu. Pogledale
su me oi boje ilibara. Osetio sam neto neverovatno. Poluprazna
diskoteka, mokro decembarsko vee, sa razglasa se valjao Horas
Endi: "You are my angel". Priao sam joj nekako iako nisam voleo
da spopadavam enske. Bez ikakvih zadnjih namera. Osetila je to.
Nismo nita priali. Rekla mi je samo da ivi u Provalijama, preko
Dunava. Posle sam je odvezao tamo. Nastavili smo da se viamo u
toj diskoteci. Jednom u mraku smo se zagrlili. Kada sam je odvezao
kui, pozvala me je da uem. Grlili smo se ali nita vie od toga
nije dolazilo u obzir, nikakva penetracija, a ni valjenje, nikakvo
ljubljenje. Bila je to nekakva ideja koju smo nejasno nasluivali i
oboje smo se slagali u tome, bili smo saglasni: samo povrinama
se dodirivati, omoguiti isto strujanje erosa. Energetska razmena
je bila osnovni smisao. I u tome smo bili dosledni. Nikada nismo bili
u iskuenju da prekoraimo granicu, da prekrimo preutni zavet.

35

Uzdizanje, penjanje u visine maenjem, ali nikada svravanje,

nikakvo rasipanje. Samo boraviti tako na ruiastim oblacima viim
od najvie tajne i to to due. Schmitz je, u stvari, bila samo slika,
povrina. Ali kakva? A ta sam ja njoj predstavljao? Svaki put kada
bismo se sreli uo bih njeno pitanje: "Ko si ti, ustvari?" Izgleda da nije
nikog poznavala osim mene. Da li? ivela je sama u Provalijama. Da
li? Nije imala roditelje. Ona je bila jedno iz onog mnotva razvejane
dece pred kapijama Abenlanda.
Jednom sam se tako iza ponoi vraao iz Provalija. Na ulasku u
elezniku ulicu upao sam u opasan mete. Troje policijskih kola
sa rotacionim svetlima stajalo je u blizini dedine kue. Osetio
sam hladnou u stomaku, pomislio sam gotov sam! A onda sam
ugledao deda Titusa kako se iz mraka hramljui probija u susret
mom autiu. Primetio me je i mahao je dajui mi znak da stanem
u stranu. Kada sam otvorio vrata od auta, dreknuo je: "Ovo to se
dogaa nema nikakve veze sa tobom, Pevcov se ubio!" Deda se
uplaio da u kad ugledam policiju poeti da beim, pa je izaao da
me sprei. Pevcov je bio ef policije i stanovao je samo dve kue
od nas. Ubio se u stanu, hicem iz lovake puke, ena je vritala,
tako da su digli na noge itavu ulicu. Bio je to kraj sedamdesetih
godina i Ujedinjeno Kraljevstvo (tj. moja krunisana glava) paralo
se po avovima, separatizam je uzimao maha. Jozef Trei, iako u
godinama, jo uvek je drao sve oparane konce u svojim rukama,
zaprav, njegova dvorska kamarila. Letele su glave na sve strane. Ali
esto je balansirao stanje u pojedinim oblastima tako to je skidao
i one koji su mu bili verni kao pseta. Tako je bilo i sa Dunavskom
Banovinom gde je vladao trijumvirat koji su inili Geduldis kao
neposredno odgovoran Jozefu, Pevcov koji je bio ef policije i uvena
baba kao glavni bir i tajni savetnik. Poto je Geduldis smenjen ni
kriv ni duan, ne mogavi da podnese nepravdu i propast politike
karijere, naprasno je umro, Pevcov je na to izvrio samoubistvo,
jedino je baba preivela. Kada su je upitali zato se nije solidarisala,
odgovorila je: "Nisam ja faraonova mlada, pa da me sahrane sa
faraonom." Svaka joj ast. I hvala bogu, iva je i dan-danas. Kada
je spominjala faraonovu sahranu svi su mislili da se to odnosi na
Geduldisa, ali bila je ona mnogo dalekovidnija. Naravno, imala je u
vidu Jozefa Treeg.

36

[ odlomak iz proze "Quattro stagioni" ]

When I used to go out Id know everyone I saw

Now I go out alone if I go out at all

When I used to go out Id know everyone I saw

Now I go out alone if I go out at all

37
[ The Walkmen, The Rat, Bows+Arrows ]

[ Petra Rosandi ]

O TEBI NE PRIAM

Bol je bila njezin odgojitelj.

Stendhal, Crveno i crno
Dok bogovi ne pojedu oblake
kao obojenu eernu vatu
proplae sunce i propadnu
iluzije svih malih prineva
O tebi ne priam
Dok ne ostavim kosti
gdje bit e svejedno
jesu li moje ili je konjetina
dok stonoge iz onih mi duplji
ne ispleu balet svojih ivota
i izvedu dramu koja vraa
u sedamnaesto stoljee
O tebi ne priam
Dok moj kraj
ne donese smiraj
moda samo djeli tiine
jedne moda apsolutne smrti
O tebi ne priam
38

Dok se zemlja ne napuni

obamrlim stanicama moje koe
i ponad mene livada
ne zacrveni makovima
O tebi ne priam

[ Danica Pavlovi ]

RECYCLE BIN

Freud mi alje digitalnu razglednicu

na raskrsnici ova Soba i No
nacrta sebe na papiru
ruka ti je mokra i mirisna
pod / nad crvenom vodom
Ameba, Amfibija, Aneo
ko zna kroz koji vetar provlai se
u prolee, dok uti
misli ti klize niz pogled
do Snova
misli ti klize niz pogled
39

[ Senko Karuza ]

POD SRETNOM ZVIJEZDOM

Moja prijateljica ima crvenu kosu, male ruke i veliki automobil.

Ona je strano bogata.
Vodi me na veere i u disko klubove.
Vozi me svojim automobilom na mjesta gdje ja nikada ne bih iao.
Uvijek je nasmijana i nikada ne pria loe o drugima.
Kada etamo uvijek me dri pod ruku.
Svi se okreu za nama.
Pokazuje svom drutvu da sam joj vaan.
Brine se da se ne dosaujem.
Kad nazove, ja doem.
Kad ne zove, ja ekam.
Pita me jesam li sretan.
Da sretan!

40

[ Marija Andrijaevi ]

IDI U DUAN I DONESI TRI JAJA

I VELIKU BOCU MARMELADE

koja neugodnost.
dobar dan.
dobar dan.
kako ti mama? kako ujak? kako teta? kako dugmad na koulji?
ajde, saberite se, vi ste samo prodavaica.
ja ne mogu voditi takve razgovore. zato elite znati ita o meni?
a bilo mi je neugodno. ne volim neparne brojeve.
stara je rekla tri jaja, a mi vie nismo siromani.
dajte mi deset jaja.
ma dajte vi meni trideset jaja.
i ova marmelada od etiri kile, koliko kota?
nisam ula odgovor, bila sam spremna: moe, super!
to ete palainke spremati?
ma ne, idem gaati reklame na cesti, koji te kurac i to zanima.
moja su jaja.
ne dam ti ih.
neemo o jajima.
ma, neemo o niem.
...
zovi me, reci mi da me voli, priaj mi.
zovi me.
elim ti rei kako je na putu do duana neka ogromna ena udarila
ovjeka na motoru.
i kako sam gledala njegovu glavu dok je iskrila po cesti.
nosi kacigu.
vei pojas.
ne elim gledati tvojih deset metara na cesti. ne elim uti za njih.
a preivio je.
ustvari sam bila smrtnik koji se divio nesrei i nije pozvao pomo.
policajac me gledao.
ajde, zaustavi me, zaustavi me i slagat u ti u lice da nita nisam
vidjela.
i to mi moe? pogodit u te jajem u to pandursko oko. pogodit
u te.
ja ionako plutam ovim svijetom.
pa svei pojas.
pazi na kamione i autobuse.
pazi na brzinu.
autocestu.

41

[ Goran Pajki ]

XX KAKO SAM ILI IZVINITE TO POSTOJIM

Teko je bilo Milanu Majeru da razlui ta je dobro a ta
nije. Majer je mislio da je dobro samo ono to prilii jednom
oveku. Milan je pomislio da je to mrnja. Pa ta se to dogodilo
Majeru kada je na taj nain poeo da misli o meni, pitao se u sebi.
Zato jednost, pitao je Majera.
Autoriteti, odgovorio je Majer.
Misli li da je to definitivan kraj meu nama. Misli li da smo mi
ikada imali poetak odgovorio je Majer. Misli li ti da smo mi ikada
eleli kraj, pitao je Milan.
Jesi li gledao ekspir TV ?
Misli panske serije !
Jesli li gledao Realnu televiziju.
Misli Crnu hroniku !
Jesi li gledao izvetaje sa glasanja !
Misli itao umrlice !
Jeli li itao oglase za posao ?
Misli matao o budunosti !
Jeli li ikada matao o budunosti ?
Misli raspitivao se o kreditima !
Tu mi je postalo jasno da se napokon mora pojaviti jedna posebna
osoba koja bi razreila ovaj sukob, i reih da uvedem enu.
Marija Miler je toliko puta ula ovu raspravu da joj se
dizala kosa na glavi sa sve onim njenim smenim viklerima u kosi
keceljom oko struka i varjaom u ruci.
Zato mene niko nita ne pita
!?
O EMU, viknuli su obojica.
Pa eto moja prijateljica i ja smo mislile ...
Tu mi je postalo jasno da mora odmah da leti napolje, a i
mislim, dobila je u ovoj prii i vie mesta nego to zasluuje. Mada
u poslednje vreme pokazuje neverovatnu elju za eksponiranjem.
Ima ak i ideje.

42

... mislile smo da bi jedno letovanje bilo sasvim dovoljno ...

Za ta dovoljno, pitao je Milan Majer ... dovoljno za trenutak ...
zna kao onaj kada upali tv i ne zna kako se zove film koji gleda
...
(Odlazi Marija odlazi, svi smo pomislili (podigli ruke u vis i poeli
da tapemo)).
Milan joj je istog trenutka priao, zagrlio je i poeo da ljubi. Majer
bi najradije otiao da ita crnu hroniku ali mu se digao. ivot ili
smrt pomislio je Milan Majer i upustio se u svoj prvi seksualni
odnos sa Marijom Miler.

[ Borjana Gakovi ]

BOB JE BOB JE BOB

partner u plesu koji se pretvara u utvaru
suludi pogled ispod sofe u dnevnoj sobi
odraz u ogledalu
proganjao me godinama taj bob
jednom je u snu iziao iz ume koja je graniila sa mojom batom
sino smo ga spominjali
svi se sjeaju boba
ak je i frank promijenio izraz lica pa rekao
ak i danas, znam da mi je 36 godina
straan je bob je bob je strah
lau da nikad nije postojao

43

[ Ivan Tobi ]

GRAEN SAM KO SVETI LONCI

44

Ali tu je i jedna mala protivurenost: ivot je mnogo jednostavniji,

uasniji, i svodi se na rad srca, bubrega, jetre, disanje i neprestano
ponavljanje neugodnih pitanja: kako je sve to mogue? Otkuda na
ovom svetu? ta posle smrti? Svestan sam da sam tu zahvaljujui
radu pomenutih organa i postavljanju triju pitanja... Prosto se ne
usuujem da razmiljam o radu vitalnih organa da ne bih neto
pokvario. Svuda oko...
Opa! Dok sam isitavao navedeni deo iz Basarinog Kineskog pisma,
stolica je poela da mi se klati. Odloio sam knjigu elegantnim
pokretom i poeo da uivam u perverzno uzvienom pomeranju
zgrade koje me je podsetilo na balerinu u luna parku. Zemljotres!
Pogledao sam na sat. Ve je 1:49 posle ponoi. Uveliko smo zagacali
u 13. novembar 1997. godine. Nije ni udo! Simbolika brojeva je
neumoljivo otkrivala skriveno pravilo: trinaestica u datumu, pa jo
1:48 u trenutku zemljotresa (1+4+8=13!), i to 1997.(1+9+9+7=26,
a 26=13+13!). Sve se to moglo pretpostaviti, ali ko bi se setio.
Presecanje tolikih trinaestica u jednoj vremenskoj taki, mora da
ima tu neto...
U mom domu svi bejasmo tako razdragani. Prava harmonina i
srena porodica jedne zemljotresne noi. Detelina sa etiri lista!
Ipak (zlobnici bi rekli da nikad nisam zadovoljan), izem ti ja taj
zemljotres kad od njega nisam ni poginuo! Sa nestrpljenjem sam
iekivao drugi potres, ali uzalud.
- Ba udno. Zamisli, a ba pre neki dan si kukao kako skoro nije bio
zemljotres - podsetio me je brat.
- Ma, nije to nita - odmahnuo sam rukom razoarano - seti se samo
kako je to bilo u dobra stara vremena. Svi siu dole, vrte se kolima,
kao idu na neku istinu. Svi se odjednom vole, sklapaju se nova
prijateljstva, obnavljaju stara, zaboravljaju se komijske svae. Da
zemljotres ne traje tako kratko, verovatno bi se izneli stolovi na
ulice, spremila bi se klopa, pie, muzika, pevaljka ije se sise tresu
u ritmu seizmolokih talasa... A sada?! Sad nita! Svi sede u svojim
toplim kutijicama. Svako gine za svoj gro.
- Da, da - smekao se nostalgino - Kad se setim samo komije
Pijuka, kao u delirijumu je bezbroj puta ponavljao kako e da se
preseli kod brata u Panevo ili neki drugi ravniarski grad. Tamo
mu zemljotres, kao nita ne moe. Toliko se usro od straha, da
je od tada poeo da muca (za detalje videti "Pegazov nastanak i
pronalazak ueta", od istog autora). A tek to je, sav unezveren,
vrteo stanice na nekom kr-tranzistoru, u nadi da e neto da jave,
nekakvu zemljotresnu prognozu - seao se Igor.
I sam sam ukljuio radio. Od uhvaenih stanica jedino su Studio
B i Radio Panevo govorili o onome to se deava. Ostale stanice
su, izgleda ekale da prou cenzuru da li je politiki korektno da
se objavi da se desio zemljotres. Dugo su priali o poseti naeg
Tiranina Kini. Ako nita drugo, zemljotres bar odmara od politikih

balega. Desilo se neto, a da Tiranin nije umeao prste... ili moda...

ta e on u Kini?
Cele noi sam itao Kinesko pismo (jedna od 3 knjige koje sam
proitao u ivotu, tako da nisam ba struan da je vrednujem)
enjivo oekujui novi potres. To je kao orgazam: tolika muka za
nekoliko sekundi uivancije. Kada sam stigao do kraja knjige, svanulo
je. Proetao sam po stanu i usput uhvatio svoju figuru u ogledalu, te
sam logino zakljuio - i dalje sam graen kao sveti lonci!
Izaao sam u etnju. Poto ivim na samoj periferiji najmarginalnijeg
grada u najupropaenijoj dravi na svetu, mogu slobodno rei da
ivim na kraju sveta. Nisam krenuo prema centru grada, ve na
suprotnu stranu. Preao sam uslovnu granicu kraja sveta i etao
pranjavim putem, koji je presecao rosne livade. Nisam razmiljao o
tome da je to moda granica koju je lako prei, a teko vratiti se...
Ipak, sam sam je povukao. Bio sam obuzet jutarnjom narcisoidnou.
Obuzele su me neke gorde misli da sam, nieovski reeno nad-ovek,
genije, izuzetak, nadaren, bogom dat, izvanredna persona koja se
retko raa...+00... Poprilino sam se udaljio od naselja. Gladan sam!
Nekoliko minuta bio sam gladan, a onda, kako je rasla moja elja za
hranom bivao sam sve sitiji. Toliko sam bio alav, da sam se oseao
kao da sam se predrao... Bilo mi je muka. Povraao sam. To je
pokvarilo predivan miris prirodno trule jesenje okeristike... Peaio
sam nekoliko kilometara, uivajui u napadu neskromnosti. Ja sam
Genije neskromnosti, pravi Mag samoreklamerstva... A tek moja
fizika lepota... Ah, graen sam ko sveti lonci!... Ufff! Umorio sam
se, ne toliko od peaenja koliko od nepotrebnog samohvalisanja
bez pokria. A i malo mi se prispavalo. Reio sam da se vratim. Kada
sam se okrenuo - trecnuo sam se od zbuna! Stajao sam na obali
mora! Otkud more tu?! Zar iza mene ne bi trebalo da su njive kojima
sam prolazio?! Ne, kau moje oi! Da, kae moja Aristotelovska
logika! ta je - tu je, nastaviu na suprotnu stranu od smera moje
kue. Valjda u shvatiti o emu se radi, ne mogu kroz vodu. Kad sam
se okrenuo...!!!???!!!... I iza, i ispred - voda! Sa svih strana je bila
voda. Stajao sam u nepreglednom moru dubokom svega dvadesetak
centimetara. Ipak, krenuo sam u pravcu kue. Na horizontu - nita!
Pa, to je ludo! Pustinja vode.
Prvo sasvim slabo, a onda sve glasnije, ula se Eight Miles High od
Byrdsa. Muzika je jednostavno dolazila niotkud i odasvud. Najpre
sam uivao, ali mi je posle pola sata besmislenog hoda i sluanja iste
pesme, postalo isuvie monotono i muno. Poeleo sam da muzika
prestane, i gle uda! Muzika je iskljuena. Shvatio sam: potrebno
je samo dovoljno eleti da bi se neto i ostvarilo! Tako sam se znai
malo pre zasitio - od silne elje. Poeleo sam da budem u svom
krevetu, i gle... I dalje sam ljapkao po ovoj beskonanoj bari... Da,
tano! Ne elim da sam kod kue. Raskrinkao sam samoga sebe!!!
Eh, ta ti je ivot! ljapkanje po beskonanoj bari, nepreglednom
moru suza pod boanskim kaketom. Sve elje se ostvaruju ako ih
stvarno eli, ali eleti elju samu, kao takvu, e - to je greh. Mislio
bih tako do sutra, da nisam ugledao oveka na horizontu, koji mi
je iao u susret. Potrao sam ka njemu, a onda stao... Neka tri on

45

46

prema meni, ta me briga. Dok mi je prilazio, razmiljao sam novu

turu hiper-neskromnih misli u koje sam sve manje verovao. Kako mi
se ovaj pribliavao, sve sam bio sigurniji da je to hodajue ljudsko
bie, starac, izgleda lud ili drogiran. Upitao me je:
- !?!
- Da, znam! - odgovorio sam utivo - Kina Vam je tamo, u pravcu
izlazeeg Sunca.
-?
- Ne, ne znam Vau erku. ao mi je, ser! Verovatno bi mi bilo drago
da je upoznam.
- ! - zahvalio mi se.
- Nema na emu, ser. Svako dobro.
-!
- Do vienja... Samo jo neto, ser. Kako to da Vi stojite u vodi do
pojasa, a ja jedva malo vie preko ukljeva?
- ** - odgovorio je ko iz topa.
- A, tako znai. Zavisi od gustine tela.
- , ? - osmelio se da pita.
- Da, da, ser! - nisam imao kud - Ne varate se. Stvarno sam graen
ko sveti lonci.
Pruio mi je nekakav zeleni koverat. Strpao sam ga u dep i nastavio
da hodam u zadatom pravcu. Ba smo se lepo ispriali, pomislih
setno. I tu je ve poela da me hvata frka. ta ako nikad ne naem
put do kue!? Da li je ovo taj pravac? O emu se ovde uopte radi?
Kako je ovo mogue? Zato se ovo ba meni deava? Da li samo
meni? Koliko sam beznaajan! Koji sam ja bedan stvor! Nebitan,
mali, zamenljiv, besmislen, nemoan, glup... Postajao sam sve
skromniji.
Ba me zanima kako je to ne biti genijalan! Samo to sam to pomislio
- PUF! Pustinja vode iza mojih lea postade livada. Okrenuo sam se
u pravcu hoda - PAF! U daljini se video moj dragi Nametaj, naselje
na kraju sveta. Znai, tako je to ne biti genijalan. Pa to i nije loe.
Nastavio (?!) sam u pravcu (?!) kue. Bio sam nekako pauinasto
pospan. Srean sam to je ovoj glupoj prii ipak kraj...
Iznenada, iz daljine se zaulo onespokojavajue zavijanje policijske
sirene. Marica je zakoila na korak ispred mene ostavljajui me da
se guim u oblaku praine.
- Na haubu! - istrala su etiri specijalca.
- ...ta?...
- Tiina!!! Ima pravo da nema pravo!
- Hvala! Mislim da ga neu iskoristiti! - pokuavao sam ironijom da
povratim samopouzdanje.
- ut, kad kaem... Sve to bude rekao moe se koristiti protiv tebe,
da se posle iskoristi... i kako ono bee... i... i tako to... - razdrao
se najnii po inu utirajui me po nogama i pipkajui me svuda po
telu. Valjda tako proverava, da nemam neto nedozvoljeno.
- Gle, ovaj je graen ko sveti lonci - smekao se podrugljivo. Primetio
sam da je na njihovim kapama, umesto zastave savezne drave, bio
simbol srca. Tamo gde je kod standardnih policajaca pisalo Policija,
ovde je stajalo LaMurija.

- Ko ste vi? - pitao sam slueno - Imam prava da znam.

- Mi smo LaMurija. Ljubavna policija - bio je prijatan najstariji od
etvorice - borimo se protiv ekstrema, protiv zaljubljenosti do uiju,
to je odsek za borbu protiv ljubomanije. A protiv pomanjkanja ljubavi,
e za to je zaduen centar za... ta je ovo!!! ta ti je ovo, mamlaze?!
Iz unutranjeg depa moje jakne izvadio je nekakav crveni paketi
nalik na vakumirani kakavalj u celofanu.
- To je nekakva nametaljka. Ne... ne znam, stvarno! - bio sam
iskren - to nije bilo kod mene. Stvarno nije moje.
Pocepao je paketi vrhom noa i sa kaiprsta liznuo malo
crvenkastoruiastog praha.
- Opa, bato! Ovde mora da ima bar po kila prvoklasne
esnaestoprocentne ljubavi. Odleae, vala, ti za ovo... Bato, ti
mora da si neki veliki diler! Hnjoh, hnjoh! Ovoliku koliinu jo nisam
video u svojoj LaMurkanskoj karijeri.
Ipak, poneli su se prema meni mnogo bolje od obinih policajaca.
ak su me odvezli do grada i pustili me, uz napomenu da e se protiv
mene pokrenuti kazneni postupak, ili tako neto... Naknadno u, ve
dobiti poziv na zvanino sasluanje. Nisam se mnogo uzbuivao zbog
svega toga. Kau da je kazna obino osam godina srenog braka, ili
jedna godina ljubavnih jada... Odluio bih se za ovo drugo.
Brzo sam shvatio zato su LaMurkani bili onako dobre volje.
Verovatno iz istog razloga kao i veina ljudi u gradu. Iako je bilo
tek osam sati ujutru, ulice su izgledale kao da je karneval, jalovi
katarzo-protest, Nova godina, ili u najmanju ruku doek fudbalera
sa osvajanja Svetskog kupa. Pucalo se iz oruja svih raspoloivih
kalibara, pijanilo se, igralo, skakalo, estitalo... Da nije ponovo
zemljotres?...
- Si uo, bre?! - pritrao je Deja Ruzmarin i izljubio me - aj, nek ti
je sa sreom!!! - buljio sam u njega ko tele u arena vrata.
- ta? Ne zna?! Ubili tiranina! Ubio ga neki na matorac, jutros u Kini.
Krenem ti ja jutros da podignem neke lekove. Mrtav sam bolestan,
puca mi glava, u poludim! Kau ti oni meni, ne moe da podigne,
jer ti je ovo, kau, dvojni recept. Mora da doe i onaj drugi, na koga
je jo taj recept prepisan, ali je on mrtav. Pominju mi oni tamo neki
Auto-moto savez, neko pozorite, neke bajke, nekog Suevia ili
tako nekog... (za detalje videti epizodu "Pria na rasklapanje", od
istog autora) Nego, kaem im ja, bre, jel' vi mislite da sam ja lizo
tokie od kontejnera, se ja, bre, palim na kurblu... Ali lek nisam
dobio!... Odem ti ja kui, onako sav iznerviran, ukljuim TV, kad
ono, imam ta da ujem... Javljaju na TV Adahi, ubili Tiranina.
Odma sam se izleio, koj e mi kurac lekovi... Pozdravim se ja sa
njim i krenem kui, probijajui se kroz trubae, kolca, peene mrtve
volove, peene ive volove to igraju u tim istim kolcima... Nije
da mi nije bilo pomalo drago, ali sam znao da smrt Tiranina nita
nee promeniti na bolje. Kao, uostalom ni bilo ija smrt, pa ak ni
njegova. Zamenie ga Diktator, ili, u boljem sluaju Patetiar. Jo
jedna, sasvim mala promena u kaleidoskop-zemlji... A i ta je jedan
mali jadni tiraniak prema onima koji tiraniu itavu planetu?!...
A i ovi to slave ne znaju da je sve otilo u kurac (videti istoimenu

47

48

svesku od istog autora), da tek sad treba da se radi, pa e da im

budu krivi ovi posle, pa e onda njih, a i oni ba...
Kontemplirajui stigoh i do svoje jutarnje kue. Brat je urio u kolu sa
standardnim zakanjenjem od dva asa, majka je spremala doruak
i kukala kako nema para, a otac nam je naglas itao odlomak iz
Kakvihtakvih-preivelih novina:
- ...Instrumenti seizmolokog zavoda u Beogradu, registrovali
su noas neto pre dva lake pomeranje tla... Epicentar potresa
nalazio se u okolini Novog Pazara. Tektonski poremeaj se dogodio
na veoj dubini, tako da se osetio na iroj povrini, ali je bio slabijeg
intenziteta. Zbog dotrajalosti raspoloive opreme podatke smo
obradili tek posle sedam sati izjutra, i to najpre u zemljotresnoj
jedinici broj devetnaest, Palilula, gde je glasao i predsednik okrunog
odbora gospodin... bla, bla, bla...... Kad pre stigoste da napiete i
izvetaj?! - komentarisao je ironino.
Dok je itao, setio sam se onog pisma to mi je dao onaj ia, dok
sam ljapkao onom vodenom bestragijom:
"Smederevo 12. 11. 1997.
Ja, Taj i Taj, od majke Tamo Neke i Oca mi Tog i Tog, pri istoj
savesti, zdravoj pameti i svojoj voljom izjavljujem:
U prvih pedeset godina svoga ivota, iveo sam smerno,
bogobojaljivo, povueno i poteno. Pomagao sam svoju mi decu da
izau na pravi put, obezbedio im krov nad glavom i neto para, za
prvo vreme, tek da im se nae. Uzdravao sam se od svih poroka
i do svoje pedesete godine, to jest kalendarskog leta gospodnjeg
iljadu devetsto sedamdeset estog, ostao veran dragoj mi enici.
Bila su srenija vremena, moglo se, pa sam ostavljao i neto para
na stranu za sebe. ekao sam sa nestrpljenjem i taj dan. Kada
sam napunio pedesetu, pozdravio sam se sa decom mi i enom mi,
te krenuo da se osamim. Imali su razumevanja za moju odluku.
Od uteenih para kupio sam dovoljno droge, tako da mi poslui u
narednih dvadeset godina. Tokom ivota, sticajem okolnosti, bavio
sam se profesionalnim istraivanjem u oblasti medicine i farmacije,
tako da sam odlino natempirao dozu i vrstu narkotika, ba da mi
uvek bude merak, a da opet ne preteram. Jedina prepreka bilo bi
prekidanje drogiranja, ali to sam, naravno reio. Kako sam to reio
objasnio sam nekoliko redaka iznad, a ako do sada niste shvatili
kako sam to uradio, verovatno ste, da prostite, toliko glupi da ete
zaaliti zbog onoga to sam uinio na kraju svog relativno dugog i
po sopstvenoj proceni vrlo konstruktivnog ivota.
Prolo je devetnaest godina, a ja sam postepeno smanjivao doze,
tako da prole godine nisam imao nikakvu potrebu za fiksanjem, kako
bi to danas mladi rekli. Iako sam uglavnom uivao (mada se, istini
za volju, veeg dela ba i ne seam neto), ne bih nikom preporuio
opisani eksperiment. To se naroito odnosi na moje kolege, a to se
laika tie svim svojim autoritetom i bogatim iskustvom bih upozorio
da sline eksperimente sa sobom ne vre ni sa dugotrajnom
upotrebom soka od paradajza, a kamoli...
Poto sam uspeno okonao pomenutu etapu ivota mi, reio sam da
se posvetim duhovnom ivotu u nekoj od verskih zajednica, ne pravei

pitanje da li se radi o nekoj od verzija hrianstva, muhamedanstva,

jevrejstva, budizma, ili o bilo kojoj etiki prihvatljivoj veroispovesti,
obavezno ouvane u svojoj autentinosti, izvornosti i neiskvarenosti.
Putevi su razliiti - cilj je jedan! (videti studiju "Religija" od istog
autora)
Nakon narkomanskih godina posvetio sam se prouavanju dogaaja
u zemlji (tu mi ba i nije bilo jasno o kojoj je sad to zemlji re) i
svetu. To neto zbog radoznalosti, neto zbog moralnih nedoumica
koje me razjedae, a i bilo bi isuvie farisejski tek tako naglo prei
sa narkomanskog na uzvieni ivot, te sam u tom informisanju
proveo itavu godinu. Saznavi istinu reio sam da preduzmem bar
neto. Po onoj staroj, da svako treba da poisti najpre ispred svog
praga, reio sam, kako bi to opet danas mladi rekli, da koknem
ovu nau kugu od oveka, ovog naeg nam Tiranina. udi me ba
da za vreme ovog mog dvadesetogodinjeg sna to ve niko nije
uinio. Bar neko ko je zbog njega i slinih izgubio pola familije, krov
nad glavom, obe ruke i noge (dobro ovakvim opravdavam), ponos i
svaki smisao ivota, a nakon svega jo ispao magarac i prosjak, pa
stvarno, bre...
Manuo sam se planova o duhovnom ivotu i zarad viih ciljeva reio
da poem avolu na rupu. Sve to nije zbog nekakve osvete ili ne
daj boe junatva, ve iz istog prorauna da e se ovim atentatom
spasiti mnogo vie od ova bezvredna dva ivota. Kaem dva, jer
sasvim se slaem sa onim da ko se lati maa, od njega e i pasti.
Isplanirao sam da se najpre upucam tako da mi ostane jo koji minut
svesti, snage i prisebnosti (znam ja ve kako u to, ne brinite!)
kako me kasnije ne bi muili, pa da napokon pobijem i to Govno,
i gotova stvar (vidite, uspeo sam da se informiem i o nekoliko
reprezentativnih kulturnih ostvarenja, odakle izdvajam i ovaj citat).
Za ovu operaciju sam odabrao najpogodniji trenutak, a to bi bila
poseta naeg Tiranina nekoj stranoj, takoe tiranskoj zemlji. Sutra
ujutru kreem u pravcu izlazeeg Sunca. Kada vie puta pomenuti
bude prolazio kroz napaljenu masu kosookih roboto-ljudi, uiniu
ono za ta mislim da mi je pravedno initi, a svevinji neka vidi kako
e za to da me kazni. To ve nije moja stvar.
S Pravdom u Srcu i Ravnoteom u Prirodi Voli Vas Va Taj I Taj,
ovek Dobro Osmiljenog ivota (videti pisaniju !To i ene ene,
ali..." od istog autora)
P.S: Kopije ovog pisma proslediti redakcijama svih raspoloivih
medija, najkasnije 96 asova nakon atentata!"
Odloio sam pismo i poeo da jedem tople peurke, koje su topile
visokokalorini kakavalj. Takvu hranu bih ba mogao i da izbegavam,
ako mislim da se reim ove svoje graenosti ko sveti lonci.
- Na sto hleb ne ostavljaj naopako - govorila mi je majka - ne valja
se. Mogu zli ljudi da zavladaju kuom.
Posluao sam je, kao to to ponekad inim.
Zevanje mi prekinu zalogaj...

49

[ Slaan Lipovec ]

SUTON SE UTAPA U
CRVENIM BOJAMA ZAPADA

sunce za spaljenim gorama

tragovi aviona
najpreciznijim senzorima
po koi skeniramo predveerje
u potrazi za i najmanjim naznakama
bar donekle svjeih strujanja
po pravilno povuenim
betonskim stazama gdje zgrade
kao i mi haluciniraju
livade izlazimo
kad se ohladi asfalt
kad se stiaju automobili
dok ti prstima ukam po kosi
semafori se glasaju
kao neurotini cvrci

50

[ Nedim ii ]

ISTRATI NA ULICU I TRATI

I RUITI SVE LJUDE KOJI NISU TI
I NAI TE U TRENUTKU
U KOJEM MI NESTAJE DAHA*

This Is Meant To Hurt You - These Arms Are Snakes

Metroconversation - Brain Damage/Suzanne Thoma
Everything You Doo Is a Baloon - Boards of canada
Break In Case Of Anything - !!!
She Moves She - Four Tet
If You Are A Wizard Why Do You Hear Glasses - Liars
Stop Coming To My House - Mogwai
13 Angels Standing Guard round The Side Of Your Bed - A Silver MT Zion
Sick When We Kiss - Two Lone Swordsman
Help Us Stay Alive - Explosions In The Sky

51

*To je valjda neki trenutak prije smrti, i to smo mi, ali neki drugi mi

youre a bedtime story

the one that keeps the curtains closed

I hope youre waiting for me

cause I cant make it on my own

[ Morphine, The Night, The Night ]

[ Mehmed Begi ]

UDESNI LJUDI

Skromno poput saznanja

da nikada nee biti tvoj ljubavnik
morao se osloboditi svake misli o tebi
Pokuao se vratiti spokoju
koji je pronaao
a sada mu izmie
i nezaustavljivo kroz prste klizi
kao vazduh koji vas razdvaja
Nita tu nee pomoi
ni putovanje ni vjetar
ni ume ni etnje
nista osim sudara kosti sa srcem
Nee pomoi razgovori
ba oni moraju prestati
i on e zanijemiti
tiinu da oplodi
Niko ne smije primjetiti
da je ikada bio tu
U kamen e se pretvoriti
stidljivo poput misli da mjesto
za takve poput vas postoji

53

[ Robert Mlinarec ]

PETO GODINJE DOBA

ljeto zima proljee jesen

sve u jedan dan
a ja konano zadovoljan
vrijeme je ak i
vraevima, ratarima
i meteorolozima
postalo nepoznanica
54

klimatske promjene
meni osobno gode
i opet su tema razgovora
putnika u tramvaju
dok jedanaesticom lagano,
kao jedrilicom,
u neko novo godinje doba
presijecamo grad

[ Damir Uzunovi ]

SVAKODNEVNI PROROK

Bude me neije stope,

prelaze preko mene
kao da sam mrtav.
Struji voda u cijevima
i zidovi poinju da ite.
Kao da imaju astmu,
teku, dugu, sipljivu astmu.
Majina se glava svako malo
s poda pomalja.
Budi me fijuk njenog tijela
dok se savija dolje do serdade,
bude me njeni aptaji
pucketanje usana,
ona opet moli vie ivota i sree za nas
to jo spavamo
ili se pravimo da spavamo.
Pite mijehovi iz oevih prsa.
Jo je iv!
Uasava osjeaj
da se ivot moe mjeriti i danima,
uasava jasnoa kojom tada
vidim stvari oko sebe,
saznanje da se budim samo zato
to Bog ostavlja da zauvijek zaspiju
one koje on hoe.
Osjeam njegove prste, kao da sam tespih.
Nisu niemu slini.
Gledam u dlanove,
tu knjigu svakodnevnih privatnih
proroanstava i ne moe nikakav osmijeh
niti grimasa na licu da mi se skrase.
Rano je.
Rano je poelo bivati loe.
Ne ustati namjerno
odustati namjerno
odbaciti proroanstvo kao bijeli araf
poiniti jo jedno svakodnevno samoubistvo.

55

[ Zvonka Gazivoda ]

K!

56

Bilo je leto. Imao je trinaest godina. Dva meseca do roendana,

ali datumski, jo uvek je imao trinaest godina. Ona je bila duplo
starija. Mlaa nego to je on danas, nekih pet-est godina, ali on
to sebi nikako nije mogao da predoi, i dalje mu se, po vizuelnoj
raunici seanja, ona tada inila starijom od njega sada?!
Izvukao se na obalu male plae kao brodolomnik, pao na kolena
i pruio napred. Zaspao. A poelo je tako to su irok, plastini
amac, bio je njen, navezli na more i napustili uvalu.
Motor je bio pokvaren i on je veslao. Bez problema. Znao je ta
ga eka (nije on vesla sisao). Visok, pleat, ali ne vii i pleatiji od,
na primer, visokog i pleatog esnaestogodinjaka. Ona je sedela na
pramcu malog amca, preko puta njega. amac. Pramac. Harmonija.
A onda bi se nagla malo u stranu i, oslonjena na levu podlakticu,
drugom rukom, prebaenom preko ruba amca, jedva, srazmerno
brzini njegovog veslanja, meko sekla vodu. U to vreme toples je tek
krenuo da osvaja plae i ona je skinula gornji deo kupaeg kostima.
Model u obliku dva odlomka Toblerone, pomislio je. Ali je zadrala
kratku suknjicu reklamni teaser, razumeo je i pre nego to je
marketing poeo time obilato da se slui. (Mislite o tome.) Zapravo,
obmotanu maramu u funkciji suknje. Jednu nogu je podigla i savila
u kolenu, a stopalom druge je dirala zmijasto sklupan konopac na
podu amca. Sa svakim zaveslajem dobijao je na snazi i to se videlo
po njegovom telu. Mogla je da primeti kako mu, redom, prvo rade
grudni miii, pa bicepsi, a u paru sa njima, trbunjaci. Veslajui,
gibao se, traio ugao pod kojim bi mogao da zaviri ispod suknje
(kao kada se u taksiju, sa zadnjeg sedita, a tankog novanika, trai
poza iz koje, dostojanstveno, moe da se vidi koliko kuca taksimetar
zaklonjen naslonom suvozakog sedita). Hteo je da vidi, ali nije
hteo da pilji. Kao da mu je u tom trenutku znatielja bila jaa od
elje.
Isteui se pred njim, ona se ponovo nadvila da pokvasi ruku.
Kraj marame se zasukao i na trenutak se pokazalo vie od butine.
Kao to je i pretpostavljao!
Priroda, prirodnost u prirodi, osloboenost... ali on sada nije
mogao da se bavi tim filozofijama.
Bilo je vrue, jako vrue. Vrelina ga je stopila s plastikom
amca. Na trenutak je ostao zaslepljen odbleskom sunca o seivo.
Ona je noem sekla dinju, rashlaenu u moru. Vukli su je za sobom
u najlonskom, pletenom cegeru, porinutom u vodu. Prosula joj je
semenkastu utrobu u more, isprala no i otresla kapljice sa ruke.
Dala mu je pare dinje i stala blizu, sasvim blizu iznad njega. Usta
su mu bila puna vonog soka. Bilo je dovoljno da samo podigne ruku
i prosee liniju koja spaja, ili razdvaja, njene butine, ali, umesto
toga, on je rukama zaljuljao amac. Nasmejao se i pridrao je da
ne padne. Poto je uspostavila ravnoteu, ona je ruku, hladnu i

mokru, i lepljivu od soka dinje, zavukla u njegov kupai orc u

stilu bokserica (meu prvima je zamenio one spido, elastine slipgaice, sa nesretnim istegnutim ukurom to uvek visi, dok se ve
neko vreme nije smejuljio na tu re ukur). Osetio je vrsto, toplo,
hladno, mokro, i miris dinje. Stajala je blizu, iznad njega, i poela
da odmotava maramu, inilo mu se, ba dugo, i da je odmotava...
kao zavoj, a ono to je ugledao i jeste mu zaliilo na ranu, otvorenu
ranu na telu, prvi put tako ivo, i uivo, tako blizu. Blow-up. Malo
kasnije je rekla da, sudei po senci koju mu njegov falusoidni
sunani asovnik pravi na stomaku, ima negde oko tri sata posle
podne. Nastavak, u kome ona kae da sat uri (ili kasni, svejedno), i
da ga treba malo naviti, on je pridodao u svom seanju... Kakogod,
na ruci je nosila puno tankih, srebrnih narukvica i one su ritmino
zazveckale. Dok je skidao orc, zakljuio je da treba samo da ponovi
ono to je ve jedanput probao jedne noi, na plai, kada se zabio
u pesak. k! Ovaj se pod njim posluno uvijao. Sada je pod njim
bila ona, rekao bi, puna oekivanja. Ona i vodeni krevet (doslovno).
Izdigao ju je i, nekako verzirano, podgurao joj pod lea konopac, a
preko njega stavio njen pekir za plau. (Talenat.) Ona se nasmeila
na ovaj improvizovani madrac. I on se nasmeio. Prvo se osetio
malo izgubljeno, kao prst poetnika u rupi kugle za kuglanje, a onda
je prestao da razmilja. amac je plutao i on sa njime. I bilo je
dobro. ak mu se uinilo da uje skvianje delfina (pomalo je bio
u senti raspoloenju). Moda je uo skvianje, ali je zasigurno uo
sirenu barke koja razvozi turiste od plae do plae i pozdravlja ih
u prolazu (u glavi mu se stvorila slika bezlinog kormilara kako se,
kada ih je ugledao, eka oko lica belih barba-bermuda iako su,
zbog daljine, ljudi sa barke mogli samo da naslute deavanje na
amiu, ali, ponekad se najbolje vidi ono to se ne vidi); umesto
ovog pomorskog taksija, moglo se desiti da ih mimoie neki moni
gliser, sa dva-tri razbacana, nasilna tipa u njemu koji bi, nakon to
bi prvo samo proplovili pored njih, odluili da se vrate i da, vrtei
se oko njihovog amca, vonjom u krug, naprave mali vir, i da se
posle te agresivne ale ili izgube ili gusarski iskrcaju na palubu
njihovog amca, tu malo da se iivljavaju... par amara, prinudni
seks, sa njom, sa njim... Meutim, nije se desilo nita slino, a
brodi sa turistima je ve bio zaao iza grebena. Bili su sami. Sami
i daleko od obale. Pa sve dalje i dalje. amac, more, plavetnilo i
sunce. Jednostavno. Sve dobre stvari. Jednostavno. More je bilo
mirno, ali on, kao da je skuterom jahao talasima (koliko je samo
para potroio na iznajmljivanje tih skutera!), beskonano idui ka
otvorenom moru. Sunce mu je atiralo kosu (to se u septembru,
na poetku nove kolske godine, svidelo devojicama). Sunce koje
ga je zakucalo za nju. Jedan zrak mu je proao kroz potiljak, izaao
kroz njegov i zabio se pravo u njen grkljan koji je krkljao (ili delfinski
skviao). Sunce mu nikako nije moglo ii u oi, ali on ih je spontano
drao zatvorene. U jednom trenutku, ona mu je rukama uhvatila
glavu, na ta ju je on, zbunjeno, pogledao, a to je i htela, da je on
gleda. I on je gledao, a jednim usputnim pogledom zakaio meduzu

57

58

kako prolazi pored amca. Sada je ve morao da zatvori oi, a u misli,

kojih nije bilo, odnekuda je, grekom, uletela zbunjujua prikaza
onemoale, skoro providne devojice od dvadesetisedam kilograma.
Zatim je slika ustuknula. Pod kapcima mu je ostao mrak providan
kao meduza. A onda, nastupilo je veselje! k! Svrio je.
U sledeoj igri, sela ga je na postelju od konopa i opkoraila
ga. Kada bi ga njena brada udarila u elo, jedva da bi registrovao,
ali kada je ona, kao Dojsova Nora (dodue, u nekoj drugoj pozi),
poela da prducka, to mu nije promaklo. Poeo je da se smeje,
nije prestao ni kada je ona ustala skupljajui se. Uzvratila mu je
da nema pojma i da to tako treba. Pr(du)c(k)anje. Smejao se sve
jae. (Talenat.) Ve je poela da besni, ali on nije prestajao. Suvie
se dobro oseao da bi se kontrolisao. Ni tada, kada je ulepljen kao
tastatura njegovog dananjeg kompjutera (mada ima korisnika
koji ih savesno iste upotrebljavajui odgovarajui sprej), skoio u
vodu, uz neto to je liilo na indijanski pokli, ni pre par godina
kada je ponovo prihvatio tesne kupae gaice krojene kao vrue
pantalonice, gej boja, jer su mu dosadili oni borderski orcevi, sa
kargo depom ili bez, sve te vreaste varijante, kupae bermude
popularisane skejterskom modom devedesetih... pa se, iz kontre
dosadi (i malograantini), a s predumiljajem, vratio baja imidu,
luk a la Bert Rejnolds iz 72, samo bez mao stava i bez maljavih
grudi nije znao, kao to i dalje, ni danas, ne zna, da sve ima svoju
cenu. (A imao je kada da naui...)
Da si mi rekla da je normalno da pica prdi, u redu, dobacivao
joj je iz vode, da podriguje vazduh, to znam, ali ovo, trt-trt, prdprd..., nije nastavio skoro se davei od smeha i vode koju je
nehotice gutao. Pri tom, imao je nameru da joj se izvini kada se
popne na amac, palo mu je na pamet da je moda malo preterao
sa potprdicom, sprdnjom i prdnjom.
I sve bi bilo uredu da, kurva, nije zaverglala Tomos 4,8, iji
menja altuje napred-ler-nazad (tako da motor ne mora da se
okree kada se eli krenuti u rikverc). Motor koji je poeo da prede
kao njegova gazdarica do malo pre! Oekivao je da se jo samo
ispostavi kako amac ima i GPS, koji je u to vreme verovatno imala
samo obalska straa, i da se svakog asa izdigne iz vode kao gliser,
leprajui vlasnikom zastavicom. Terala ga je da vesla, a motor
radi! Motor radi! Doviknula mu je da su se pojavila jata nekih
malih riba, malih riba, ali velikih eljusti, neto kao domae pirane,
posebno osetljivih na mirise polnih izluevina, i odjezdila ostavljajui
za sobom belu brazdu morske pene. Nije poverovao u priu o vrsti
pirana koje privlai sperma, ali, trinaest godina, i prilina, prilina
udaljenost od obale, uinili su svoje. Plivao je u mestu terajui noge
gore-dole, ekajui da amac zaokrene nazad i pokupi ga. Vratie
se, nije luda da ga ostavi ovde. Vratie se.
Ili nee. Sa slikom u glavi kako ga jato prodrljivih ribica napada
ispod stomaka, zaplivao je kao lud, ali uskoro je morao da uspori
tempo. Treba mu nekih pet-est kilometra do prve gostoljubive plae.
Svake godine je plivao na amaterskom maratonu morski susreti,

ali uvek u grupi, uz patrolni amac i, mestimino, ljude na obali, koji

ne mogu nita da pomognu, ali su tu. Tu su! Neko izraste i postane
centar pod koem i dobro se proda, nekoga udare kola, neko see
drva u nekoj vukojebini... a on, evo, pliva po jebini morskih vukova
i pasa, i domaih pirana! Pliva i psuje, jebem ti jebanje! Kako pliva
kraul, nekada akom ne prosee vodu nego iz besa njome pljusne
po povrini, ali ipak, tedi snagu. Pliva. Odmara se na leima. Plai
da se tako ne uspava pa nastavlja dalje. Pliva. Nijednog kupaa,
logino. Nijedne barke. Nijednog galeba. Tiina. Strah. Iskaljava
vodu. Trudi se da ne razmilja da moe da ga uhvati gr. Trudi se da
se ne raduje to je, po svojoj proceni, na pola puta. Trudi se da ne
palnira ta e raditi kada bude doao kui, jer bi onda, sujeverno,
dodao i ono zlokobno, ako doe... Slano je more, slane su i suze.
Izvukao se na obalu male plae kao brodolomnik, pao na kolena
i pruio se napred. Zaspao. Ili se onesvestio. (Inae, nije od onih koji
obavezno zaspu posle seksa.) Voda mu je dopirala do glenjeva na
nogama. Kada se probudio, dopljuskivala mu je do ramena. Sunce
je zalo, ali dan zato jo uvek nije. Uz stene, pa strmom stazicom,
pela se jedna porodica. Jedini istup sa plae i jedini pristup istoj.
Otac je nosio suncobran i izduvan duek za vodu. ena je, zastavi
da prebaci neke stvari iz jedne u drugu prugastu torbu za plau,
drala zaelje. Stavila je na glavu malu belu kapicu. Izmeu ovo
dvoje, visinsko ulegnue njihovo troje dece. Ili dvoje njihovo i
jedno komijsko dete. (Nekome od njih troje pripada bela kapica.)
Kakogod, treba e da se obavi pet radnji tuiranja od soli i da se
utoli pet apetita, mada, cenei prema prtljagu, reklo bi se da su i
na plai neto uinali. Peli su se, na trenutke pomagali rukama. Jo
malo preko krupnog kamenja i na ravnom su terenu. Izgledali su
kao mravi, kao neki krupni mravi.
Leei na stomaku, zabijen u sitan, mokri ljunak, istegao je
oi navie i gledao ih. Jedino je poloaj koji je zauzimao mogao
da evocira ono vee kada je bio zabijen u pesak. Oseaj je bio
nepopravljivo drugaiji.
Kada su ljudi nestali sa vidika, ustao je i potraio pare mlakog
peska, dalje od malog nasipa algi kojih popodne zna puno da bude
na obali obale; morsko ubrivo, umesto azota, puno joda. Razgledao
je naokolo, dananji gosti na plai nisu bili posebno brini, ba su
mogli neto od garderobe i da zaborave. udno da deca u svojoj
igri nisu dola sa drugog kraja plae i pronala ga, zatim alarmirala
roditelje. On sam je bio mnogo radoznaliji kada je imao etiripet godina. Ili ga je porodica videla iz daljine, ali su pomislili da
se suna. Svako se bavi svojim poslom. Bio je sam. Uvaljao se
u kvarcni pekir i stresao zrnca sa sebe. Na plai je uoio samo
dve staklene boice, od piva ili nekog gaziranog pia, neko ih je
ispio i tu ostavio, ili ih je more ispljunulo. I dalje su mu u telo bili
utisnuti tragovi kamenia na kojima je leao, i dalje, kao da je bio
mokar. Bilo mu je hladno i usta su mu poplavela. Stavio je aku
izmeu nogu, i tu je bilo isto, hladno i jadno. Kao da je u ruke uzeo
neku mlitavu, uginulu ribu, i to neku populistiku, tipa, smrznuti

59

osli iz supermarketa; samo to je osli u tom stanju tvrd. Alge i

ribe, prati to jedno drugo. Trebio je alge koje su se zalepile dok je
leao, upetljale u guvu jednako smeih, takozvanih, stidnih dlaka.
(Analogno, bun pod pazuhom govori da se i pazuh stidi. ega?).
Sa ponekim crvenkastim odsjajem, i to se algi i to se dlaka tie
(tada ne toliko iastih i otrih, ali ni paperjastih). Samo nekoliko
sati ranije, njegovi prsti, sad smeurani, klizili su kao ribe izmeu
njenih ribljih usta. Podmazani ribljim uljem. Ti pokreti su mu ve
bili poznati, ali uvek je to bilo neto u mraku, pa raskopavanje,
pa lic napred, lic pozadi, sa strane... Toga dana je to po prvi put
bilo izloeno. Vidljivo. Na tridest stepeni. Osvetljeno, kao na sceni,
jakim reflektorom Sunca. Nikada do tada nije proveo toliko vremena
go, posebno ne u drutvu, na sebi je imao jedino naoare za sunce
(kao i orc i papue, i one su ostale u amcu), drao ih je malo na
oima, a malo u kosi koja mu je za vreme tog kolskog raspusta
izrasla jo due po vratu; kolski raspust, kakva deja odrednica...
Jednom je bio polurazgolien, kada je, godinu dana ranije, na nekom
roendanu, kada su ostali samo deaci, raskopavi i svukavi 501 i
pod petstokecom, na polurazvijen i poluodignut produetak, koji je
njegova majka, tek malo pre toga, prestala da zove pia (priznajui
mu jedino funkciju mokrenja), a on pak, ba poeo, u sebi, da ga
naziva sia (iako jo uvek nije imao to zadovoljstvo), stavio ove
iste naoare za sunce kako bi fotografisao nosatog ikicu, crvenog,
kao od pia, sa potpisom za fotografiju: alkoholiar.
Prvi put u golom telu, na golom moru. Par sati bakarenja u
amcu. U sebi nije oseao nita to nije bilo meso, duh se povukao,
priznao telu bestelesnost, ravnopravnost. Sve je bilo mirno, utiano,
bez vetra koji u nekom road movie-ju sad podie prainu sa puta i
nosi klupko trave, a put see suvu zemlju i nije preterano prometan,
tamo, u nekoj sredinjoj amerikoj dravi bez vetra, tek otpor
vazduha dok vesla. Osea ga kako mu struji po nogama, izmeu
nogu, svukud gde ima malja i kose. Ali i po golim grudima (koje su
mu i danas gole, kao izdepilirane). Stajala je blizu. Izmeu njenih
rastavljenih nogu, njihovom unutarnjom duinom, u pozadini se
videlo more. Optiki moreuz. Da prosee, bilo je dovoljno samo da
podigne ruku. to je i uradio kada se amac koji je on sam zaljuljao
umirio. Prsti su mu klizili kao ribe kada se migolje, kada se mreste.
(Mreenje.) Sve je proteklo u znaku ribe. I prodrljivih ribica koje
idu na polne izluevine.
60

Na ovu plau je esto dolazio i zaas se uspentrao gore. Samo

da zaobie neko grmlje i nai e se na improvizovanom parkingu,
proirenju autoputa. Osvrnuo se i zastao. Pogledao sa visine.
Plavo nebo gore. Plavo more dole. Beli oblaci gore. Bela pena
dole. Plavo. Belo. Gore. Dole. Ravnotea. Izmeu on. Pritisnut. Kao
crvena pruga mesa belim salom masti slanine.
U daljini, iza roga brda, zalazi sunce. Nevidljivo, samo je pustilo
boju, narandastu, kao moluskasta sipa svoje crno, sepija mastilo,
kada je neprijatelj u blizini.

Zalazi, ali nedovoljno brzo. Bio je go! Opet go, samo to mu vie
nije bilo tako prijatno i toplo kao danas. Situacija uvek relativizuje
zateenost(anje); majsko dete nije i proleno dete, tamo dole, u
Australiji. Golog autostopera niko nee da primi. Pretrao je do
trenutno pustog nadvonjaka, ali kada je stigao do stepenica, shvatio
je da ga spasonosno lak prelazak na drugu, slabo naseljenu, stranu,
ne vodi nikud. Vodi, ali zaobilazno, vrlo zaobilazno. Jedino ako nije
bio namerio na elezniku stanicu. To bi najvie i voleo, da ue u
neki voz, u neki teretni vagon (kako je on to zamiljao) i da se,
leei na nekim sanducima, u dremuckanju, odveze, odvoza, da se
iz jednog sanduka, loe zakatanenog, dokopa piva, a da u tovaru
bude i utog sira, u koturima, umotanim i spakovanim, razdvojenim
slojevima plastine slame do detalja je vizualizovao; da se nalazio
u nekoj meavi, sigurno bi fatalno zadremao. Nastavio je pravo,
uz ljutito ablendovanje i sirene. Neprimerena golotinja ukazuje na
manijakalnost, na nepotovanje, ali moe da bude i angaovana:
kada slui da se privue panja na neki problem; on jeste imao
problem, samo to on nije bio od opteg znaaja, nije imao veze
ni sa politikom, ni sa ekologijom, ni sa zatitom krznenih ivotinja.
Spustio se sa ivinjaka i, pridravajui se za neko bunje, iao, klizio
kosinom. Nauljani tabani su se gulili, a krv na ogrebotinama se
meala sa talkom praine. Zastao je da izvadi trn iz levog nonog
palca i nastavio dalje. Sa iupanim rastinjem u rukama uspeo se
do hotela, do njegove zadnje strane (prednja gleda na more, a
na njenom poslednjem spratu stoji natpis Galeb, jo uvek ga nisu
bili upalili). Preko ograda sobnih terasa visili su prebaeni majice i
orcevi, takve stvari, daleke, nepristupane... Zauo je zveckanje
hrane. Kroz ogradu hotelske terase u prizemlju, trpezarije na
otvorenom, video je mlade konobare koji su sigurno ceo dan proveli
na nekoj plai punoj devojaka, u baru pored mora ili vozei motor, a
sada, mokrih, zaeljanih kosa, tek istuirani, prikopani u uniforme,
postavljaju stolove za veeru hotelskih gosta; jedan od njih pui
cigaru, pogledava u nebo, i, u tom trenutku, kao da se ceo prizor,
ceo svet, sveo na njegov profil! A onda je Brodolomnik pogledao
u pravcu onoga to gura servirna kolica i neto dobacuje ovome
to zabuava, na ta se ovaj nasmejao, bacio cigaretu i poeo da
rasporeuje tanjire (gledajui ga iz sutinskog prikrajka, sklupan i
gologuz, golotrb, gologrud, goloruk, golonog, gologlav, golovrat, a
iznad svega golobrad, primetio je da mladi ima minuu, razvijene
bicepse, bele zube, i u sebi osetio snanu ljubomoru, iz posve drugih
razloga, peklo ga je to je mladi konobar, pun kanalisane snage, u
tom trenutku tano znao ta ima da radi: salvete, tanjirii, slanici...
a kasnije e da rutinski armira starije goe kada ih bude vodio
do vitrine sa kolaima da im pokae ta imaju na izboru za desert,
dok u glavi bude motao plan za to vee, ostvariv plan (to je jako
bitno), da kada zavri smenu ode na pie, u neku letnju diskoteku,
ili je imao konkretan dogovor jer je na hotelskom bazenu ve bio
naao neku turistkinju zbog koje izbegava stalnu, zimsku devojku,
ako je iz ovog mesta, a ako nije, tim bolje, to je znak vie da mladi

61

62

upravlja svojim ivotom i da nema glupe probleme kao on, doao je

da nae sezonski posao i naao ga je, i ako veeras bude imao neto
da kara, to mu nee presesti (kao njemu), jer, vidi se, ovaj zna sve
fore: upozna dve drugarice i prvo pone da muva onu koja je manje
interesantna, a onda, igrajui na kartu sujete i ljubomore one koja
je bolja riba, tu drugu i dobije; ipak, iznad svega mu je zavideo na
tome to je bio obuen, pa makar to bila i dosadna bela koulja
kratkih rukava i crna leptir mana).
Mrak, konano mrak. Ali, time i elektrino svetlo, ulino i iz kua.
Sreom, ne ba organizovano, tako da je bilo i senovitih deonica.
Provukao se pored nekih kola i za sobom ostavio hotel sa ijeg krova
je bledo zasvetleo neonski Galeb. Proao je pored niza kua lovei
crne odraze drvea i neosvetljene prozore. Sve je verovao da e
naii na neki trik na kome se sue pekiri i da e biti dovoljno samo
da prui ruku preko ograde. I da e tu biti puno, puno najrazliitijih
pekira rairenih posle plae. iri, iri, areni pekiri, i on koji, u
prolazu, naglo povlai jedan od njih. Dok tipaljka pucne i odleti u
vazduh, on e se ve umotati i spokojno nastaviti kui (koliko se
samo badema po tuim dvoritima tako nakrao). Jednostavno ide,
kad ono: pekir. Ali, nigde bate bez nadzora. Suton je i vreme je
za veeru, ve je guva. Zato se spustio na gradsku plau i njome
iao dokle je god mogao, uz mrak i zatitu koju mu je pruao zid.
Na trenutak je pomislio da e ga moda videti neko poznat i to ga je
porazilo. Rukom je obrisao, utrljao suze. Stigao je do malog centra.
Ulica koja je uvee zatvorena za saobraaj ispreila mu se na putu
ka kui. Situacija slina onoj koju ima nepravedno optuena banda
Voriorsi, u istoimenom filmu The Warriors, i koja, dok je proganjaju
sve ostale bande, mora da se probije sa jednog kraja Njujorka do
svoje teritorije na Koni ajlendu; setio se one dve flaice koje su
ostale na plai, kao da su bile njemu namenjene, znak za ono to
ga eka, i scene iz filma u kojoj jedan psiho, kriv za sve nevolje
koje su to vee zadesile voriorse, tim flaicama, koje je navukao na
prste, stakleno lupka, i, psihopatskim glasom, skoro pevuei, vabi:
Warriors, come out and pla-y-ia!
Popeo se i polusavijen hodao parapetom, poluzaklonjen granama
drvea i njihovom polutminom. Iao je na vrhovima prstiju, kao u
crtanom filmu, od zaklona do zaklona. Za leima glavnoj ulici koja
je sve vie liila na jedan veliki zabavni park, nikad ovako idilina.
Otvorena vrata poslastiara, picerija, uline tezge sa sladoledom,
sendviare, kiosk sa palainkama, primamljivi mirisi, stepenice kojima
se penje u bate restorana, male sale sa aparatima i stolovima za
stoni fudbal u koje klinci uleu, kao danas u PC igraonice, i izleu da
trae jo para roditeljima koji ih bezuspeno odvraaju govorei da je
unutra zaguljivo, zatim prodavci nakita koji su otvorili svoje velike
kofere, pljosnate kao mape, sa ijih unutranjih strana, obloenih
somotom, poloene ili okaene o iode, vise ogrlice, minue i sline
drangulije (imaju i malo ogledalce da kupac vidi kako mu stoji to to
kupuje)... i zvuna pokrivalica svega toga. Stopljeni glasovi, muzika
u daljini i blizini, rei glasne i one koje se gube, more, naravno,

i more koje (po)stoji iza njega... ispred njega, puckaju kokice,

ispadaju iz aparata u kuici na tokovima, pod kronjom, kuici ija
sijalica vue struju preko produnog gajtana, a on je Brodolomniku,
bez posebnog razloga, zanimljiv, pa ga pogledom prati kako zmijulja
po zemlji. Nije stigao do utikaa, panju mu je privukla radna
kecelja, nekog veselog dizajna, okaena na otkrinutim metalnim
vratima, sigurno je eni to radi unutra bilo vrue pa ju je skinula.
Sada je razmiljao o tome kako da je nekako mazne. Kokice divno
miriu i svrdlaju mu nozdrve tim mirisom. Gleda ih kako, onako
bele, kuljaju napolje... kao on danas na amcu, kada to, po prvi
put u ivotu, nije bilo svojeruno. k! Danas? Ta odrednica
danas sada mu se inila prilino davnom. Ipak, bilo mu je ivo u
glavi, prtalo je od slika. Tokom ovog predaha prvi put da se setio
koliko mu je danas zapravo bilo dobro (kadgod to danas bilo). Na
trenutak se iskljuio, zaboravio na svoju neizvesnu situaciju, na to
da je gladan, umoran i histerian... i telom mu je prostrujala toplina,
pristigla, rke-kokiastom asocijacijom, iz daljine, kao to grejanje
iz toplane stie do rebara radijatora, a njegova su se rebra, kako je
udahnuo i napeo se, izrazila, a koa preko njih zategla. uao je na
petama i oprezno, samo na pola, priklopio oi. Butine, odmerene
kukovima i kolenima, tvrde od miia i malog napora, tvrde kao
vesla, optimalno razdvojene, trale su u stranu dok se on levom
rukom drao za granu, a desnom krenuo ka (mukom) meunoju.
Da isprazni konfuziju misli, besa i nasuminih kadrova iz amca koji
su mu prolazili glavom. A onda je bolno opsovao! Ceo dan je proveo
go na suncu i izgoreo je, roza naborana koica bila je oprljena. Na
njegov uzvik, ena to prodaje se okrenula i vrisnula ugledavi ga
kako ui tu na zidiu, kao mali majmun, go i uperen u nju. Poletele
su kokice koje je lopaticom upravo sipala u veliku kesu (od koje je
vea samo ona koju nazivaju dambo) i razletele se u vis, pri padu
pratei zamiljenu liniju palminog granja. Sve to ga je demotivisalo.
K!
A i morao je da bei. Kao mrak pred svetlom, brz kao mrak,
mugnuo je u mrak.
Od kecelje ionako ne bi imao mnogo vajde, mini-kroj je takav
da bi opet morao da se skriva, a trake, vezane u manu na leima,
golicale bi ga po goloj guzi.
Guva je ostala za njim. Prolazio je pored zamraene zgrade
pote. Kraj stepenica su dve govornice za lokalne razgovore i obris
sandueta za pisma. No je pa se ne vidi, ali na ulazu stoji natpis
da je nepristojno neodevenima zabranjen ulaz, jer su ljudi znali
da pri povratku sa plae u potu svrate u kupaim kostimima. Ta
nepismenost je njemu i njegovoj ekipi bila smena, znai, postoje i
pristojno neodeveni?! Izgleda da postoje. Sudee po njemu sada,
svakako da postoje. Svetiljka ispred ulaza je slabo kiljila, kao
sijalica na terasi kue koju su njegovi roditelji iznajmili za letovanje,
sa stricem, po pola. Pomraina je na njega delovala ohrabrujue, a
blizina trenutka izbavljenja ga je toliko osilila da je postao neoprezan,
jedva je stigao da skrene sa trotoara pre nego ga je ugledala grupa

63

64

mladia koji su se sputali u grad, a to je moglo da bude prilino

nezgodno. Uleteo je u dvorite crkvice najavljujui se kripom visoke
kapije. Kada bi iao na plau, ponekad bi, u prolazu, pogledao u
vitrane prozore, ali da ga je neko, kojim sluajem, pitao ija je
to crkva, ne bi znao hrianska bogomolja, u svakom sluaju,
a za njega, u ovoj situaciji, prosto zaklon. Utoite. Seo je na jo
uvek mlaku kamenu klupu. Mir i tiina. empresi. Samo empresi
izmeu neba i zemlje, izmeu ivota i smrti. Nebo. Zemlja. ivot.
Smrt. (Sreom, u ovom rasporedu nigde mora). Primereno go, kao
boije dete. Kada ne sablanjava, golotinja nema identite, svodi se
na golost, postaje bezlina kao uniforma. Iz nje ne moe nita da se
zakljui o stilu osobe koja je nosi, o njenim navikama, pogledima,
ukusu, ako ga ima.
Poslednja prepreka koja se ispreila pred Brodolomnikom bio
je zabavni park. Ipak, dosta razliit od glavne ulice koja je veeras
imala tu atmosferu. Ovde se Brodolomnik osetio sigurnije. A i ve
je bio blizu kue. Svoju ansu je video u prikradanju i arenilu, kao
kada u skrivalicama, na stranicama enigmatske tampe, u mnotvu
detalja nije odmah lako razaznati traeni predmet. Gledao je kiosk sa
strelitem, esto je pogaao metu i osvajao neke priveske, a jednom
je tako osvojio ak deset vonji na autiima koji se sudaraju.
Tuno-vesela muzika dosadno-zabavnog parka, i graja sa
ringipila, zaostale su za njime. Odiseja se bliila kraju. Vie se nije
plaio. Ve je bio prekaljeni ratnik. Warrior. I kada mu je skoro postalo
svejedno, ugledao je pekir. Na dohvatu ruke. Bilo je dovoljno da ga
samo lagano povue. to je i uradio, lenjo i bez urbe. Uao je. Na
terasi je bljetalo svetlo, stric je slabunjavu sijalicu koju su ostavile
tedljive gazde zamenio ovom od stopedeset vati. Bio je na svojoj
teritoriji. Obmotan svojim pekirom. Nigde nikog. Verovatno su svi
bili otili na veeru. Tim bolje. Stigao je bez svedoka. Roditeljima
su muna seksualna iskustva njihove dece. Posebno poeci. Kasnije,
kada su ve svoji ljudi, i moe da proe. A i deca znaju da budu
posebno gadljiva kada je u pitanju seks njihovih roditelja. U vreme
kada su ih pravili, to je u redu, ali danas, i dalje, i to simultano sa
njima?
Smislio je da e za papue rei da su ih odneli talasi (?!), a
za kupai orc... tek su njega odneli talasi (vraalo mu se dobro
raspoloenje). Papue su bile nove. Danas nikako ne bi alio za
njima, sportske papue, od onih koje imaju teget gumeni on, i
iroku, takoe plavu, ili crvenu platneno-sunerastu traku na kojoj
je belim natpisano fila ili ellese...
U uglu bate se nalazio tu po principu cisterne. Potekla je topla
voda koja se celog dana, dugakog dana, grejala u buretu na krovu.
Zapahnuo ga je otar miris (pazuh i treba da se stidi). Tuirao se do
poslednje kapi. Go. Opravdano go.
A onda je pojurio uz stepenice koliko god su ga izrovani tabani
nosili. Pravo u kuhinju. Presekao je veliku veknu na pola i rasporio
je. Naslagao sve to je naao u friideru i napravio dva sendvia,
velika, kao dva kita; u drugi je ak ugurao i kajganu, nije ga mrzelo

da je ispri. Pio je jogurt iz velike staklene ae, a malo ga je,

vajkajui se i smejuljei se, mazao po plikovima i tamo gde ga je
so ispekala: Ah, qriu, moj jadni, neemo moi ove sezone da
overimo novosteeno, novopeeno, iskustvo! A jogurt je bio prijatno
hladan, fino ga je lickao i vidao, samo neupotrebljivo stimulativan,
smeno neupotrebljiv, jer su ga, na trenutke, ak i lagane bokserice
vreale.
Pre nego se u krevetu onesvestio od sna, spazio je malog pauka
na plafonu. Kao da je sa njime razmenio misli.
Ne ide da kuri, pa da se kuri, da jebava, pa da zajebava,
to je lako zakljuio, i usvojio, ali nekako, nikako da naui, do dana
dananjeg, da sve ima svoju cenu. Devojci se desilo neto slino,
pravi brodolom. Ali, ko sa decom spava upian se budi. A mogla je i
kul da odreaguje, kao u onom starom vicu koji se skicira: tri kruga
su tri face, tri smajlija razliitih raspoloenja, oi ona dva sa strana
gledaju onoga u sredini, a on, sa blaenim osmehom i ubi-dubi
pogledom, nevino gleda u visinu; pitanje je: ko je prdnuo u liftu?
Kada je u septembru doao u kolu, Brodolomnik je prvo,
saspensa radi, ispriao priu o trovanju. Jo je na poetku letovanja
bio pojeo pljeskavicu od mesa prestajalog na suncu i zavrio u bolnici
(na deijem odeljenju). U sobi, na krevetu pored njegovog, leala
je devojica koja je imala esnaest godina i svega dvadesetisedam
kilograma, pa ipak lepa. I jako, jako slaba, to ga je rastuilo.
Spremajui se da ispria svoju veliku pustolovinu, sluao je svoje
drugare kako prave prie od doivljaja tipa druina-pere-kvrice!
Onaj to je bio na kampovanju, pokupio je svu panju priajui kako
je toga leta jedan deak iz suprotnog tabora, za opkladu, a uz malu
prisilu, morao da pojede pare hleba namazano govnom i posuto
cimetom.
Brodolomnik je odustao od dalje prie. Kao kada Belmondo, u
oveku iz Rija, uvi kakve su avanture imali njegovi prijatelji,
odustane da ispria ta se sve njemu dogodilo, za samo sedam dana
vojnog dopusta.
venk! Put u Brazil, otmica ene koju spaava, zlikovci,
zlatna skulptura, Amazonija...

65

[ Valentina Mindoljevi ]

UDAN RITAM

Ako zagazim u kiu noas

i nastavim
pratiti vlastite pokrete bez razmiljanja
Ako mi rijeke ne budu prepreka
A mjeseina pomo
Razvezat u vjetar
Provui se kroz napukle snove
Nai u te!
I zagrliti na nepoznatoj cesti
Koliko sam samo u tvojim koracima
Veeras
Gazimo
Misli u asfaltu
(udan ritam)
Ja i ti
Ti i ja

66

[ Lukasz Szopa ]

AIX, 7:45

U redovnim razmacima perspektive moga oka:

povrina kafe,
ona, njena smea silueta,
irok kvadrat prozora,
Mt. Martiny u jutarnjem suncu.
Primjeujem pojedine vrhove drvea,
nekoliko dlaka na njenom vratu,
i da oboje ostavljamo tragove usana
na oljicama s kafom.
Lijevo od brda uporni oblaci,
njena guza je narandasto-crne pruge,
grizem kiflu s marmeladom.
ekam dok zavri svoju, i ustane,
da primjetim njeno lice na blijedoplavoj pozadni.

67

Just follow the blue blue light

(in the sky just follow the blue blue light)

Im the moon, I take care of you

Just follow the blue light

[Emilie Simon, Blue Light, Emilie Simon]

68

[ Marko Joveti ]

HOTELSKA SOBA 217,

KAFA I POEZIJA NA PUTU

Ona je pogledom
Odmrzavala graak
U staklenim inijama.
Ona je ruak
I popodnevna kafa
Posle ruka.
Ona je sve
Mogla, za vrlo
Kratko vreme.
Satove je zaustavljala
I usput govorila
O Zemji eleznice.
Keruak je za leanje
Na leima.
Mrdala je nonim prstima.
U njenim ustima
Pliva nasmejana riba
Nenih i plavih brkova.
U njene oi stane jutro
Sa svim svojim belinama,
Spava ona sad.
A kad sam je prvi put
Video u svom krevetu,
Uspostavio sam kontrolu
Pokreta; sklad; dlan; i
Odluio sam da prestanem
Sa pisanjem poezije.

69

[ Faruk ehi ]

NEPODNOLJIVA LAKOA POSTOJANJA

zaista je strano biti u vlastitom tijelu
uvijek u istoj materiji to polako implodira
zakljuan vlastitim usnama
stijenjen kljunim kostima
sa onim kuglama koje su ograniene na iste prizore
hodati i obavljati automatske radnje
zapaliti cigaru ili otvoriti konzervu skue
predati se fiziologiji, ona nas savija u patetine kreature
uz pomo gravitacije izgledaemo kao vremeni embriji
mozak je moda galaktiki velik
ali je graen od mekane tvari
stao sam pred ogledalo Erste banke
zgadio mi se moj lik
izmuen i dosadan, pomalo i tjeskoban zahvaljujui
ideologiji kapitala koja eli da mi modelira emocije
sa neba su slijetali hipnotisani petrodolari
pustiu brkove kao Lee Van Cleef
nabaviti novi identitet, npr. Gregor Samsa
izrae mi krila iz ramena
druiu se sa paucima
ono to zovemo ovjekom,
ako iskrivim jedan Shakespearov stih,
sasvim bi bilo uzaludno
i pod nekim drugim imenom

70

[ Marija Andrijaevi ]

ZATO E NAS SIMO DOVESTI U RED?

EVO ZATO
u tvojoj dandyevski bezobraznoj glavi postoji definicija svakog
ovjeka ponaosob.
nije ukusno bez mirenja i stisnutih aka.
tvoj smijeh.
tvoj glas.
prijedlog imam. pitanje je samo hoe li biti prihvaen.
ovako:
ti budi moj papak, pa u te ja braniti od svih nadrkanih
mukarina.
glumit u da sam feministkinja i stavit u ti usisiva u ruke.
ti e kleati i biti eljan ponienja kao da si ga vrijedan.
jer, tvoja elja, moja je zapovijed.
pa emo se svako trei dan navikavati na nae nove uloge, a one
dane izmeu uope neemo postojati.
nije prihvaeno.
dobro onda.
ovo e biti prihvaeno bez predlaganja. nema kompromisa.
zapisano i gotov in:
drugi put kad legne na moj krevet, popet u se iznad tebe.
itat u ti "Jebo dnevnik".
gaat u te rijeima dok se odjea bude skidala sama od sebe.
usiljeno.
bahato.
ispravno.
ne zovi me pijan u 5 ujutro dok gledam muke i ne govori mi da
me voli. moe ti puno bolje od toga.
moemo isparavati akril. cijeli se dan skrivati u naem ateljeu
ideja.
ne budi glup, simo e spasiti stvar.
nemoj se bojati mraka, ja ne umirem.
pokazat u ti kako se majoneza vadi iz boce. s dva prsta.

71

[ Marko Pogaar ]

KROJAICAMA
(U POGONIMA I KOD KUE)

Staza siunih uboda, skica tek opisanog novog kontinenta.

ako je slijedi naui
kako od tkanine nastaje sustav. izlazak iz apstrakcije:
svijet je odraz ve postojee mape, umjesto obrnuto
ve znate, nevolje s parkirnim mjestima, jagodice u krvi,
listopad, oekivana navala s neba. odjea umrljana tijelom.
i taj hram naputen, na jednu no pretvoren u vino, u kruh
koji se drobi, za sobom
ostavlja mrvice koje e vas, kada se jednom sve zavri
sigurno odvesti kui, sauvati oi od kljuvanja, duu od druge
due i ui; od Barbare Streisand koja se savija, kao vodovodna
cijev u idovskoj etvrti i povraa, uvijek povraa kiu.
tako kontinent, kao fantasy roman, postane zauvijek istroen,
svi njegovi sisavci u tvom zlatnom albumu
72

ljube se preko plastike i nikad, nikad jedan drugoga ne progutaju.

konfekcija se nadvila, poput sjene, nad ispranjenu ljuturu tijela.
sve se napelo. staze vie ne vode nikuda, avove poderu ptice
i one preparirane poslije padaju na grad, poput kljunastog snijega, sve
umire; ali tisuu godina ive disco kraljevi, vrsti, visoko uzdignuti
ni jednu smrt ne bi moglo odsvirati: gudalo na tom grlu.

[ Senko Karuza ]

PRELJUB
Jednostavnije bi bilo, gospodine sue, da sam ga nala u krevetu
sa nekom enom. Vjerovatno bih se okrenula i otila, moda bi ih
oboje ubila, a moda i sebe. Bio bi to sretan kraj. Mraan, ali sretan
za sve. Ali to, moete li to zamisliti? U trenutku se sruio cijeli moj
svijet kad sam ga nala golog pred tim radijatorom, kad sam vidjela
kako ga je obgrlio i uzdisao i radio to s njime na isti nain na koji je
to radio sa mnom. Prvo sam pitala to to radi, on se prestraio jer
nije znao kako sam ula i trznuo se i jauknuo u istom trenutku. Ostao
je tako priljubljen i ja sam dola sasvim blizu, tako da nita nije
mogao sakriti. Stajao je tamo u gru, mora da ga je strano boljelo.
Nije ga mogao izvaditi van, zapeo mu je u rebrima tog radijatora.
Ne znam kako da to opiem. Nisam mislila. Kao da radim neto
najnormalnije na svijetu, a vidite da stvar nije bila normalna, uzela
sam no sa stola i odrezala mu ga odmah ispod glavia. Uinilo mi
se na trenutak da sam ga rijeila muke, ako je uope sada mogue
govoriti o trenutcima. Uhvatio se za svoj ostatak, irio oi i pokuavao
zaustaviti krv. Izvadila sam taj komad to je bio ostao u radijatoru i
bacila ga prema njemu. Ovo vie nee uvlaiti u mene, rekla sam.
Stajala sam tu nasred dnevnog boravka sa tim kuhinjskim noem i
nisam znala to bih dalje. Moglo se jo svata dogoditi. Ali na sreu,
on se onesvijestio i ja sam pozvala hitnu. Dola sam do njega da
ga jo jednom vidim. Leao je i drao ga u ruci, ali slabo, krv je
jo uvijek curila. Ugledala sam odsjeeni dio i pokuala ga staviti
tamo gdje bi morao biti da me nije tako ponizio. Toliko esto sam
ga drala u ruci da mi se uvijek inio kao da je moje vlasnitvo, a
sada kada sam ga stvarno imala, kada sam mogla otii sa njim gdje
god elim, nisam ga htjela. Gadio mi se. Nisam mu ga mogla vie
ni vratiti. Samo sam ga drala tako spojenog dok nisu doli deki iz
hitne. Pitali su me kako se to dogodilo. Preljub, rekla sam.

73

[ Nizar Baraket / prevela: Kristina ori ]

PUT

Put je na
Glas iza zida
Ruke na bodljikavoj ici
Godine poklonjene za snove o neemu drugom
Put je na i kamen na putu
Rije ubija kao olovo
Oi ostaju otvorene pod povezom
Nai su korijeni duboko u sjeanjima
Naa su plua velika kao nada
I sav ovaj zrak koji nam je potreban za nova pitanja
Koja izmiljamo i beskrajne pjesme
Koje piemo
Na svakom zidu
Svakom drvetu masline
I svakom brodu ove zemlje od koje smo napravljeni
I koju pravimo uprkos laima sudbine
Put je na i praina
Zemlja je naa i njeni gorki plodovi
Put je na
I kamen
I olovo
I nae oi koje stvaraju svjetlost

74

[ Boris Stareina ]

TRI PEVANJA

1.
pomiljam
kako ne bih podneo
sahranu svojih
najboljih drugova
koji su jo uvek
ivi i zdravi
iako beim
teke me misli
saekaju u mraku
i polome me
polome me
i onda zaplaem
bio sam mali
voleo dedu
najvie na svetu
i nou
dok svi spavaju
plakao sam zbog
predoseanja
da e umreti
i da u ja za njim
umreti od tuge
kada je
umro
preiveo sam
njegovu smrt
ali poeo je
moj novi ivot
u kojem
nisam bio sreniji

75

plaim se smrti
svih koji mi ivot
pribliavaju
i teraju me
da ga zavolim
ne volim
to da kaem
ali slab sam
2.
pruam ti ruke
dozvoljavam da
se obavije
oko njih
ali
ti to nikada
ne uradi
do kraja
plaem
jer ruke
su mi kratke
a jedna je ruka
kraa od druge

76

elim da grlim
ali nisam siguran
znam li
ta su to ruke
strah me je
i plaem
i oseam
da je tiina
oko mene mrana

[ ilustracija: Mili Krpo ]

3.
znam da zapevam
ponekad ak
i umem da pevam
oi su mi vesele
kau mi
smeje se oima
kau mi
moje su oi
moda ule
u neku pesmu
o kojoj ne znam nita
niti u ikada
upoznati pesnika
zna li on
znaju li svi oni
koliko su
moje oi teke?

77

[ Ana Seferovi ]

ISTO PROTIVREJE
S ONE STRANE KAPAKA ONIH
I onda je izronila
Velianstvena zlatna ribetina
Kasnije je znalac protumaio sliku
I rekao istiui jednu zlu obrvu:
Da! To se Apolon protezao!
A ona je u pastelno roze soknicama
Poela da plae od lepote
Videvi neproporcionalne amce
Kako tonu u akvarelsku lakou
Premda mrzi takve lirske momente
Nije mogla da smiri srce danima
Sve dok nije popila veliku au
umeeg magnezijuma

78

[ Igor Isakovski ]

FLAE

vuk je pobegao
iz tamnice
zavija na uglu ulice
oekuje mesec
udara ga moj alkohol
previja se tamo
kao majmun
u dovratku
nee on nikud ii
dok mu ja ne kaem
ali ja nisam
uopte
zainteresovan
za sve to
zvekeu prazne flae
kao nasnimljen aplauz
oseam
ispod koe
njene poljupce
na mojim tetovaama
ape mi u uho
zidovi upijaju
duboki drhtaj
punih flaa

79

[ Ivica Prtenjaa ]

DOBRODOAO U OKRUTNOST
KOJOM ZAPOINJE PJESMA

80

Napokon otrice su jasno razdijeljene,

na one koje reu i na
one koje samo probadaju,
napokon sve je to sloeno u tvoj trbuh i
malo povie, sve e to,
grunuti na usne, preliti krv preko zubiju,
sve e to rei
volim te.
Dobrodoao u okrutnost
kojom zapoinje svaka pjesma,
pa tako i ova.
Sve smo paukove mree iskidali, zametnuli sve tragove,
dobrodoao,
napokon, sve je tako uredno sloeno,
sve je spremno,
da se sad pita kako je bilo mogue proi onim
uasom,
kako je bilo mogue ne buditi se,
ne oekivati i ne eljeti,
kako si uope ostao iv i sad
hoe o tome pisati.
I nisi vidio nita okrutno,
premda su se u tebi dijelili svjetovi i umirali
ponajbolji ljudi i trenutci.
I ti tu nisi vidio nikakve razlike.
Dobrodoao u ovu okrutnost
koju doivljava kao svojevrsnu nagradu,
jasno te mogu vidjeti,
prepoznati meu mnogima,
eno te,
na pustom trgu, u raspadnutima sandalama i
bez iega,
na usta ti je grunula krv
i ti blaen
samo to nisi rekao
volim te.

Comfort You comfort

You come from far away
Dont ever trust the things they say

Was it here
Where we left our hearts? (Shh...)
Was it here in the tropics of love?

81

[The Black Heart Procession, Tropics of Love, Amore del Tropico]

[ Antonija Novakovi ]

PREKO TELEFONA ZVUI

kao da si napipala kvricu (usta

puna snijega, tvoje prekooceanske
oi, ni smee
ni posve ute. razgovarat emo
kad doem) najradije bih
zarila lice u jarmuschev rukav i grizla
tof, svela sve na gutanje umivanje disanje
i tako redom (postkoitalni
dim)
najradije bih se maknula
kupit u ti usput
neku glupost, magnet za friider ili novu
kapu za tuiranje (jednostavna si, moe dotaknuti
ba ono to eli dotaknuti)
vozei se radim na ilavosti
stihova (najbolje piem
kad sam gola, neispavana i gladna, a to nije sad, sad
ima svega): pljusak je
autogeni trening za siroie. ili tako nekako.
curica u susjednom autu gnjavi staklo
babi koju je zalilo krevelji se radou
gumenih bombona, crvenoute
flaice baby coca-cole. iva je jo samo
pliana ivotinja na zadnjem sicu, ne znam vie
ija. da sam blie
pripalila bih joj cigaru. svi drugi na cesti misle
da putuju u Cleveland
82

[ Tom Waits / preveo: Marko Toma ]

CIJELI JE SVIJET OBOJEN ZELENO

Pao sam u okean

Kad si mi postala ena
Sve sam riskirao suprostavivi se moru
Da bi ivjeli bolji ivot
Marija ti si divlje plavo nebo
A mukarci rade glupe stvari
Ti pretvara kraljeve u prosjake
A prosjake u kraljeve
Pretvaraj se da mi nita ne duguje
I cijeli emo svijet obojiti zeleno
Moemo uiniti da se stari dani vrate
I cijeli svijet obojiti zeleno
Lice oprata ogledalu
Crv oprata udici
Pitanja mole za odgovor
Moe li mi ikako oprostiti
Moda kad naoj prii doe kraj
Odemo negdje gdje proljee je vjeno
I bend ponovo svira nau pjesmu
I cijeli je svijet obojen zeleno
Pretvaraj se da mi nita ne duguje
I cijeli emo svijet obojiti zeleno
Moemo uiniti da se stari dani vrate
I cijeli svijet obojiti zeleno
Mjesec je uto srebro
O te stvari koje ljeto donosi
To je ljubav za koju bih ubio
I cijeli je svijet obojen zeleno
On brusi dijamant
Na otrici trave
Mir e se spustiti na nau grobnicu
Kada cijeli svijet bude obojen zeleno

83

[ Goran Samardi ]

GLEDANJE POD HALJINU

Jasna me je tranzistorom gaala vie puta, a on je i dalje pokazivao
tano vrijeme, godinu i dan. Sluio nam je da nas uspava, a i da
otpjeva tano vrijeme kada Jasna ustaje i ide na fakultet. Tranzistor
je bio pun dugmia koji su u moj prost i sretan ivot unosili zabunu.
Od konanog raspada uvao ga je flaster namotan u obliku krsta, a
i sudbina koja nekad neto odrava na ivici propasti, a da se ne zna
to. Bio sam nekako sroen s tom stvari-stvorom to je i ranjena
neemu sluila. Stajala mi je pored uzglavlja, a rep joj je bio uvuen
u zid. Kad bih taj rep potego, ljut to ne pogaam dugme, tranzistor
bi posluno zautao. Svetalca bi se pogasila, a sobu bi do vrha
popunili mi i muk.
Tog jutra je na tranzistoru svjetleim ciframa pisalo: 10.06.1986.
U trenutku me je obradovalo to je taj dan, vie datum nego dan,
samo jedan od mnogih iza i ispred nas. Osnovna obijeja tih dana
bili su sitost, red i spokojstvo. Jasnini roditelji su nas punili hranom,
a mi smo mehaniki gutali to bi nam poslali. Energiju iz tih zalogaja
smo prosto reeno pretvarali u uenje i seks koji je bio odobren
ukoliko ne izazove zaee.
S radou sam isekivao autobuse iz duboke provincije, zapraene
do krova; gurao se sa biima (bie, bitak) to miriu na ljude, ne
na plastiku i sapun. Preko njih, tih autobusa, koji su na gumama
donosili blato i balegu, stizali su nam paketi vrijedni bogatstvo.
Moja obaveza je bila samo da ih prigrlim i itave donesem kui.
Animalno sam navaljivao na ono unutra, na slatko i slano, gorko i
ljuto. Raspetljavao sam, odvajao, ak i tipao hranu. Rijo sam do
dna na kojem se znao nai i smotak para.

84

Paketi o kojima s toliko osjeanja (bez stida) piem, unosei se u

detalje kao da je u pitanju striptiz pred zatvorenikom osuenim na
doivotnu, bili su toliko nabijeni hranom i emocijama da je u njih
jedva stajalo tanje pismo (Jasna se bojala da ne pojedem i to). Masna
jela i specijalne preraevine su danas, zbog strane opsjednutou
ljudi zdravljem i dugim ivotom (da mi je znati ta produavaju)
skoro pa zabranjeni. Kruna svega je za mene bila rakija, ispeena
od slatkih ljiva, velikih ko kokoija jaja.
Dok bih s paketom u naruju stigao kui, bio bih do pasa mastan,
a esto i znojav. Pozvonio bih nosom, jer su mi ruke bile pune i
saekao da mi se otvori. Svaki put bi iza vrata iskrsla Jasna (a ko bi
drugi!?), bosa, mala, vitka, slinog stasa kao Madona koja je u to
vrijeme bila u picu ljepote.

Jasna je imala infantilan obiaj da zaspi s penisom u ustima (mislim

mojim). Uobraen, kakav sam u to vrijeme bio, smatrao sam da joj
time to joj dam da mi i u snu dudla, inim uslugu. Uobraenost i
sigurnost u sebe to se graniila s idiotizmom i glupou, crpio sam
jo iz kolijevke nad kojom su se s oboavanjem nadnosili roditelji i
ozraili me ljubavlju za sva vremena. Bilo je tu jo iskeenih glava
(osmjehivanje) to su me po nekoj vrsti inercije voljeli, a ja sam ih
zauzvrat pljuvao i u njih perio kitu. Onda sam kroz kolu, gimnaziju
i fakultet (djevojice, pa i djeaci, pozaljubljivani u mene koji na
to gledam s prezirom i dosadom jer oekujem da sam zasluio
jo vie), nastavio da se njome hranim (uobraenou), prosto ne
razumjevajui druge to nisu ko ja.
Zagrabuljao sam joj rukom po gustoj i otroj kosi i njeno je odvojio
od ubalavljene dude. Na mom stomaku oko koga se moto prvi sloji
sala kojeg nisam mogo treniranjem sagoriti i seksanjem istopiti jer
je unos bio vei od potronje, ostala je vlana fleka. Jasna je bila
opsjednuta mojim tijelom. Sve u vezi njega (utrpavanje, istrpavanje,
kupanje, znojenje, kranje, lapkanje, mljackanje, mirovanje,
izluivanje, itrcavanje, ludovanje, pa i neprimjetno starenje) ju je
uzbuivalo a i smirivalo kad je u blizini. Hvalila se drugaricama (u
podsvijesti me s njima zamiljala, a i ja sam se zamiljo jer je veza
samo s Jasnom postala tijesna za mene) da pored takvog mukarca
ne treba zakljuavati vrata, da mi samo fali lanac oko vrata pa da
me prijavi u ilegalne borbe pasa to su se kasno u no organizovale
na Tamajdanu.
Pregrt bezbolnih sunevih strijela zabolo se u postelju koju smo
godinama mjesili. Mana stana u kojem smo ivjeli bila je ta to u
njega, nekad s razlogom, a nekad bez, bane gazda (medicinski brat
sa stanom u centru grada, a kuom u Slankamenu, jedan od onih
stvorova i stvorica to su nam upropastili zemlju vie radei oko
svojih imanja i placeva nego na poslu i koji su pola vijeka proveli
na plaenom bolovanju). Zato smo, potujui generacijske barijere,
nastojali da nas nikad ne zatee u kavezu (sobica koja nam je sluila
za spavanje i seks). Po nekom nepisanom pravilu ja sam mogao
biti sa Jasnom samo po danu. Spavanje po noi bilo je po gazdi
rezervisano samo za ene i mueve.
Stan se nalazio iznad kafane Manje, preko puta parka gdje su se u
grozdovima skupljali pederi i tiho domunavali. Iz itavog grada (ma
ne samo grada, ve i zemlje i inostranstva) su se tajnim potoiima
ulivali u taj park. Nije bilo side, pa ni iskorienih kurtona, koji danas
skupa s liem vise s grana. Nekad bi meu njima oko nekoga ko je
na ivici da postane kao oni (takvi su najcjenjeniji, na rang listi uasno
visoko) izbila tua puna vriske i povrinskih rana to su zarastale za
par dana (nekad i sati).

85

Stan nad Manjeom su inili kuhinja, kupatilo, pajz i tri sobe dosadno
nanizane jedna na drugu, pune mraka i vlage. Ni svijetlo koje bismo
palili tom mraku nije moglo nita. Zidovi oljutenih tapeta ispod
kojih su se krile bube (sve vee od veih) bili su puni fotografija na
kojima se Jasnin gazda epuri u bolnikom mantilu, u drutvu ene
i djece. Na jednoj dri kavez s parom pacova velikih ko make. Te
je pacove lovio i po dobre pare prodavao svom institutu to ga je
zauzvart stalno vukao po bolovanju. Dno blagostanja nad kojim je
plutala naa zemlja tek se naziralo i svi su se grabili da to prije
potonu do njega.
Park je bio u bunju, koje niko nije kreso, a u bunju su se po
noi komeali ljudi. Kao djeak znao sam, izazivajui neto udno i
opasno, protravati kroz taj park, oivien sa svih strana gradskim
prometom. Sjeam se da sam se jednom usred dana zabuljio
u postarijeg gospodina lijepe sijede glave i u do koe obrijanog
vojnika. Prilepljeni, sjedili su na svjee obojenoj klupi i drali se za
ruke. Liili su na oca i sina poslanog u vojsku na prevaspitavanje sve
dok otac nije rukom zaronio u sinovo krilo i smrtno ozbiljan poeo
da ga gnjei (ha,ha ti bi matori za deset iljada kajganu da pravi,
daj jo deset). Onda je velianstvena glava kljoknula u vojnikovo
krilo i zaklonila ga grivom.
Kao mladi, ovaj o kome piem, sa simpatijama i razumijevanjem
sam s prozora gledao na taj park u blizini kojeg sam odrastao,
mislim fiziki(danas na pragu starosti, u meni umire ovjek, dok se
dijete i dalje koprca). Iza mojih lea, negdje u pozadini lankovito
nanizanih soba i sanduastih ormara punih stvari i naftalina, Jasna
je prala sudove i njeno kuckala tanjirima. Oko njene male, idealno
skrojene figure, lebdila je aura budue doktorice koju e pacijenti
potovati, al je se i bojati. Bilo je utjeno sjetiti se da sam jedan,
samo jedan od mnogih ovisnika o vagini i da to nije kanjivo niti
osuujue premda moe nekima biti odvratno. Priznajem sad, kad
sam dovoljno star, da sam se u vaginama vie krio, nego to sam se
odistinski ubado. Preko kite sam pokuavao da izdubim put unatrag,
u svoje prapostojanje.

86

- Ajde ustaj na fakultet ako hoe da postane urolog rekoh.

Njeno sam joj dirkao resicu uha a drugom pokuavao da joj
bezbolno kliznem iz usta. Jedva sam ekao da rairim svoju golotinju
i popunim sobom itav krevet. Nisam znao ta bih drugo nego da jo
spavam, raskreen u sobici ko petokraka. Svijetlo i sunce, kako je
vruina rasla, sve je pod sobom topilo. Ulice su postajale meke. U
asvaltu je ostajo trag ak i za makama.
Posle spavanja, dok je Jasna u bijelom mantilu uveliko vjebala
da bude doktor, ja sam pio kafu i rakiju (jednu), pa sam srao, pa
se tuirao, pa malo itao iz Kanta i Hegela, pa pisao pjesme, pa
onda samo tako nekako postojao, pogleda staklasto ubuljenog u

neto, pa gladan i hrane i Jasne oko tri poslije podne iekivao kad
e me otkljuati i osloboditi me od samog sebe.(Zakljuavanje je
bio njen hir. Zbog niskih prozora kroz koje sam mogao i uskoiti
i iskoiti, tu sam Jasninu iluziju da sam i dok je na fakuletu samo
njen, dragovoljno podravao.)
- Mmm danas je subota krele- rekla je i poela da mi ga drka (prvo
muze, pa drka). Mrzio sam da vodim ljubav neopranih zuba i bez
kafe, uopte bez da se bar jednom ne pogledam u ogledalo i uvjerim
se u sebe, u svoje spoljno ja. Mrzio ali ne toliko da bih prekinuo
svoju djevojku Jasnu u zaletu. Svaki put bi agresivno krenula u
osvajanje orgazma, svaki put ga promaila i plotun mjesto u metu
rasula okolo. Izmeu ostalog me je voljela (a ponekad i mrzila) to
je za razliku od predhodnog deka dovodim skoro do ivice (mislim
na vrhunac, ne na provaliju.)
U svemu briljantna i odgovorna, pa i u seksu, Jasna nije odustajala
od toga da lovi orgazme koje sam ja lako i esto postizao, ali samo
za sebe. Govorio sam joj da bi trebala manje da se trudi ili da mirno
saeka jo koju godinu i poe u osvajanje vrha. Tad je onaj tranzistor
prvi put poletio ka meni i samo napukao, a zatim i cipela na tiklu.
Trenirao sam boks, a i malo karate, pa sve to skladno izbjegao. S
pakou sam tranzistor odvrnuo da joj pokaem kako i dalje svira i
to jo jae. Udar ga je samo protresao.
Drugom pogodku, a ne promaaju tranzistorom, zaboravio sam
povod, ali se zato sjeam treeg puta kad sam oko njegovog
izranjavanog trupa obmoto flaster, jer vie nije mogo bez pomoi
biti itav. Oko tog puta bih da ispletem ovu svoju priu. Poelite mi
sreu! Ni ja je vie nemam na pretek.
Dakle, te subote sam se kao i svake do tad popeo na Jasnu i polako
skliznuo u nju. Ve na pomisao da u biti u njoj Jasna bi poela da
vlai. Odozdo se, tanak kao dim iz aromatinog tapia, protego
njen miris i poeo se mrsiti po sobi. Rairio sam nozdrve da bi ga to
vie udahnuo u sebe. Vagina, koja je itavu no bila stisnuta i mirna,
razmirisala se i raspriala: mljac, mljac, mljac! uo se zvuk ko kad
se stvorenje bez zuba bori s tvrdim zalogajem. Debele donje usne
su u gaicama djelovale tako edno i sklopljeno, utljivo i prkosno,
dok su se u snoaju razlistavale, puile, izvrtale i uvrtale. Polako
sam gurko Jasnino savitljivo dno, a Jasna je jeala. Ponavljam: da
je bio radni dan ja bih ve na sve strane rairio svoju golotinju i
sobom popunio i njen prostor. Poto nije, natenane sam karao i mislio
kako je to moda hiljaditi put kako sam u Jasni. Kad ne bih vodio
ljubav dovoljno dugo Jasna bi me optuila za egoizam, ovinizam.
ekstremizam, diletantizam, u kojima sam ionako plutao do gue.
Jednom davno, dok smo odraivali na prvi snoaj (prasnoaj) i
entuzijastino se sudarali zdjelicama (karlicama), kad nam je njen
orgazam prvi put pobjego s udice, Jasna je krenula na pranje i

87

u mraku se onako naelektrisana i na ivici suza, nabola na antenu

mog inkriminisanog radio-tranzistora. Tad su je obziri prema meni
(poznanstvo od dva dana) i mojoj nevelikoj imovini (lako zaklopljiv
kofer) sprijeili da ga zgazi i na mjestu ubije.
Poslije pola sata polaganog uplovljavanja i isplovljavanja iz i u nju,
osjetih da se poda mnom neto udno deava. Jasnine noge i ruke
poele su se trzati, poput abljih krakova kad se prikljue na struju.
Tijelo, njegov prvi epidermalni sloj, onaj to se ljuti i odmah stvara
novi, prekrili su milioni, golim okom nevidljivih ustaaca, koje su
traile jo! Kroz Jasnu je poela da prolazi neka za nju uasno vana
nit oko koje se sva stegla.
Bili smo samo na korak, od naeg prvog orgazma. Od njega nas
je dijelila opna tanja od stjenke do maksimuma napuhanog balona.
Jutarnje junsko sunce je odvrnulo reflektor na jae i poelo nas na
neki nain hrabriti. Moji sadanji mlohavi i bezvoljni miii koje ni
hladna voda vie ne razbuuje, tada su svi od reda igrali i pod koom
se zatezali. Zamiljao sam da sam konj u doba Starog Rima to vue
laku dvokolicu s ratnikom u iji je oklop istopljeno bogatstvo; tigar,
lav, panter! Sve osim magarca to tegli tovar uzbrdo. Zatim sam u
mislima tu svoju djevojku natakao na ogromni kurac i zavrtio je na
njemu kao da je propeler. Kurac se kamenio u njoj i nije bilo nade
da se smeka.
Jasna se bradom i nogama okaila za mene, a ja sam se izvio i
polako stao na noge(zadnje). Postajao sam kentaur s nevjerovatno
izraenim guznim miiima i udom do monji nabijenim u otetu
princezu. Prokrstario sam u sve luem ritmu itav stan, proao
kroz sobe, kuhinju, ak koraknuo u rikverc i posjetio pajz. Malo
kasnije stao sam i ko estar se zarotirao pred ogromnim plakarskim
ogledalom. Da je znala ta je jednom od mene eka, Jasna se ne bi
podsmjehivala mojoj snazi i kondiciji koje se u obinom ivotu malo
koriste i venu u mjestu.
Okreui se pred ogledalom putao sam malo sebe, a malo nju da
viri. Skupa nismo imali ni pedeset godina. Naa tijela su od svega
bila najstvorenija za ljubav i razgledanje. Kad je Jasnina glava
poela opasno da se klati na tankom vratu i prijeti da e spast, kad
je kosom s nje poela da mete pod, eksplodirala je, a ja je u zadnji
tren svuko s kurca i svrio po ugaenoj jamboliji.
88

Skoro u isto vrijeme, dok smo svako sa svoje strane grabili i stiskali
na prvi zajedniki orgazam, oglasilo se zvono; jedno od onih vrsta
koje vie moli nego to nareuje da mu se otvori. Dok je Jasna
nesposobna da hoda puzala prema kupatilu, ja sam se drhtavih
nogu i jo dignutog kurca svojim osmatrakim dijelom nadnio na
pijunku: Jasnin gazda, jao! Glupa, sretna faca i bijeli mantil na

kome nikada nee pisati dr. Nema dileme on i to u jednoj od posjeta

za koju ni sam ne zna razlog.
Malo poslije smo nas dvojica pili domau rakiju i oslukivali slap
ispod koga se, s druge strane zida, kupala Jasna. Sunce i toplota su
u vidu vrele lave milili u stan. Za one to nisu ko ja perverzno zdravi
postajalo je opasno toplo. S mog jo uvijek nerazbijenog tranzistora,
emitovano je upozorenje da se ne izlazi van. Sve u ta bih pogledao
poinjalo bi da treperi od vruine. Od mene, koji sam stigo da se
obuem samo do pola, irio se zavodljiv zadah to ga stvaraju dva
znoja kad se pomijeaju. Sobom sam, u toku skoro sat vremena
dugog seksa i jurcanja za orgazmom, upio Jasnin miris i zapeatio
se njim. Nisam bio siguran je l mi se ini il ne da mi se gazda,
mic po mic, primie. Pomislih da je moda jedan od tajnih lanova
drutva iz parka koji svoju enu iz Slankamena a i djecu koristi za
kamuflau. Malo poslije, uz pomo proste muke intuicije, shvatih
da se on ne primie da mirie mene, ve nju, Jasnu. Vie se nisam
odmico. Puto sam ga da na taj tuan i alostan nain malo uiva.
Na razdaljini lakta smo iz malih, u zamrzivau ohlaenih aa, pili i
tugovali: on s razlogom, a ja bez. Bio sam neobjavljeni pisac, umjetnik
u povoju, rad da ljude pratim u svim raspoloenjima, posebno u
onim ija je sutina bijeda i jad. Sad se slap iz kupatila i podrigivanje
cijevi vie nisu uli, samo zagonetno ukanje, kuckanje, mukanje,
cijeenje i razmazivanje. To od jedne lijepe i seksom natopljene
djevojke to se osvjeuje od svog prvog orgazma, pravi jo ljepu
i tegobniju po ljude koji je ne mogu imati.
Ili mogu, ali silom.
Jasna je u kratkoj bijeloj haljini na tregere (druge vrste nije ni imala),
uskakutala u sobu i primjetila da u kuhinji ne sjedim sam. Od nje
je prema nama, kao iz naglo otvorenog friidera, hrupila svijeina.
Bila je mirisna i ista do usijanja, ljuta to ne postojimo samo mi na
svijetu. Srednjovjeni gazda obuven u staromodne sandale i mantil
ivakane kragne, koji samo na crno bijelim fotografijama izgleda
ist, bio je za nju bolan viak.
mirkajui smo je gledali. Nae dvije muke glave, jednu mladu,
drugu stariju, rakija je povukla na dole. Sad nas je ljepota ove tek
iz orgazmike oluje isplivale djevojke, podigla na noge. Gazdina
koljena su u podizanju zvuno kljocnula. Da tragedija (u stvari ne
mislim tragedija, vie alost i tuga) bude vea, gazda je visinom bio
dosta ispod mene. To je Jasnu dodatno inspirisalo da ga mrzi; mrzi
to joj je svojim prisustvom i ne ba lijepom pojavom upropastio
postorgazamsko stanje u kojem je eljela da je samo zagrlim i
njiem.
- Pa ika Lule kako ste - kroz zube je pitala. Imala je jednu od
onih izraenih, amerikih vilica, koja kad je ljuta postane etvrtasta.

89

Iz ogromnih pravoslavnih oiju, kakvih jo samo ima na nekim

freskama, mjesto blagosti izbijala je mrnja.
- Dobro sine Jasna, a kako si ti?
- Ma eto uim, sezona je ispita.
- A jel' te slua ovaj delija?
- Pa dobar je, dobar.
- Ma ta dobar, odlian. Ovakvih momaka jo samo ima na olimpijskim
igrama.
- Pa nemoj da ga puno hvalite ionako je uobraen.
- Ma neka je i treba da bude. Ma vidi ga na njemu moe da se polae
anatomija, a i cug mu je dobar.
- I predobar. A kako je tetka Borka?
Ovo pitanje je smaklo onaj tanuni sloj radosti s gazdinog lica koje
je izujedao znoj.
- Ma jedva die, debela, a kad su vruine samo sisa led i hue i mene
tom hukom tera od kue.
- Ma ta sisa?- Prvi put sam se ukljuio u ovaj prazan razgovor da
mu bar neto doprinesem.
- Led sinko. To je ladi iznutra.
- Svata rekao sam i zauto.
Odnekud su se, ne znam ni ja kako (zna gazda), u pajzu stvorile
merdevine na koje se, opet ne znam kako (zna on), Jasna pela.
Preku po preku odmicala je u vis. Mislim da ju je zamolio da
dohvati neto u pajzu to ustvari i ne postoji. Jasna se visoko gore
(troipometarski plafoni) istezala za fantomskom stvari na zadnjoj
polici. Niko nije znao, a najmanje on, gazda, kako ta stvar izgleda.
Zabezeknuto je iskrenuo glavu prema plitkom abauru Jasnine
haljine koja ga je odozgo natkrivala i otvorio usta, grla ogoljenog
kao za klanje. U toj pozi haljina nije skrivala nita. Ona je, haljina,
i kad Jasna stoji mirno na zemlji jedva neto pokrivala. Sad mu je
poloajem i formom usmjeravala pogled i odreivalo mu ivice preko
kojih nije bilo nita vano.

90

U ast ove drame iz koje e se trideset godina kasnije izlei pria,

drame od jedne glumice i dva gledaoca, popio sam na eks jo jednu
rakiju. Mjesto da me smuti, rakija spravljena po svim domainskim
pravilima i ritualima, me razbistrila i uinila mi misli glatkim i
ludim. Priao sam i ja da malo gledam svojoj djevojci pod haljinu i
pridruim se gazdi. Na crnpurastoj zadnjici sjajnoj od kreme bijele
gaice su divno stojale. Izgledala je uzbudljivije nego da je bila bez
njih. Strano sam se udio to sam ih toliko puta s Jasne skino, to
sam je dole lizao hvatao il jednostavno samo ljubio. to mi je esto
bivala i dosadna jer sam se na nju previe navikao! Iz gazde, ije
je lice od rumenog postalo bijelo, elja za Jasnom se pretakala u
mene(zakon spojenih sudova). Pomagao sam mu da muku, iskonsku
muku u koju pada stariji mukarac pred djevojkom ije se dveri
zbog estokog seksa sa drugim i mlaim jo nisu sklopile, nego
samo pritvorile, podijeli na dvoje.

Jasna je osjetila ta se ispod deava pa se zainat stisla. vrsta,

prasta zadnjica nekog ko jedva ima dvadeset i dvije, do pola je
pojela gaice. Dolo mi je da pruim ruke uvis i raspolutim voku
koju sam ve dugo filovo sobom. Da i drugi uivaju bar preko oiju
u onom ta za sad imam. Poslije sam, potresen stanjem u kojem se
nalazio gazda, stanjem koje me dok o tom piem poinje da mui,
polagano izaao iz pajza i ostavio gazdu da malo sam gleda mojoj
curi pod haljinu. Gleda u ono to je ionako moje.
Pola sata posle, izraziu se u slikama ne u mislima, jer ih ova pria
ne trpi, gazda odlazi kroz vrata udno podmlaen a Jasna ih za njim
lupne, ma ta lupne, tresne! Kia od buke pada na pod a luster,
jedan od onih jeftinih, socijalistikih, kupljenih s gomile, rui se na
zemlju i ak se i ne lomi. Jasna e mu gledanje (voajerstvo) kroz
tu tetu, nainjenu vie nama nego njemu (on ne ivi tu nego u
Slankamenu, mjestu koje natapa Dunav; ne osvjetljava taj luster
njega nego nas) naplatiti i preskoiti mu iduu kiriju (Ma nek
gleda ivu ribu kad mu je kod kue crkla, al' e i da plati, pika mu
materina!) Ja sam i pored orgazma koji sam joj darovao, koji sam
osvojio za nju preko iste snage i to stojei, gaan tranzistorom u
glavu. Tranzistor ni kriv ni duan puca na pola. Srea to predmeti
ne viu JOJ dok ih ljudi lome i svete se preko njih.
im je oluja prola previo sam ga flasterom iz kune apoteke i
osposobio da dalje svira. Tu no smo prionuli na seks, ali bez oralnih
poljubaca (mora nekako da pokae da je ljuta). Osvajali smo mic po
mic njen drugi orgazam. Osvajali ga sa samopouzdanjem to nam je
doticalo od jutra kada smo spojeni skakali po stanu i jeali.
Umjesto sunca kroz prozor je sijao mjesec. Park ispod, pa preko
ulice, ivio je svoj ivot. Tridesetak kilometara dalje gazda je leao
pored ene i s njom disao isti zrak. Par pacova na kojima su se vrili
eksperimenti, koje nauka ubija pa oivljava i na kraju ipak ubija,
zamjenjujui ih drugim, cvilio je u podrumu. Nek su im lake muke.
Amen.
P.S. Draga Jasna! Ako ikad bude ovo itala - a nadam se da nee
jer tamo daleko gdje si ne dopire ono to se u Beogradu dogodilo, u
Sarajevu napisalo, a u Zagrebu objavilo - izvini to sam nau ljubav
doarao najvie spolja, kroz tijelo, pokret, mrdanje i drhtanje, kroz
sokove koji su iz nas u to vrijeme lili im se malo stisnemo. U meni
se skutrio budui starac, a u tebi baka, hladna ista, skrivena iza
naoala i medicine. Ja sam u juriu na uspomene i nisam kriv to su
ovoliko lake i po mnogima banalne. Spolja se jurianje ne vidi jer
sjedim i piem. Poda mnom se, u ogromnoj jami koju su izdubile
praiskonske sile, stisno jedan grad. U njemu kua na kuu najahuje,
a ljudi se zbog uasne blizine, za koju misle da im donosi sigurnost,
ponekad mrze. U ratu je time to ti ljudi ive na gomili, izdjeljeni na

91

familije, dalje i blie rodice i roake, njihovom neprijatelju omogueno

da ih lake i vie pobije. Ti si taj grad moda gledala na vijestima
dok je ruen. Bilo je prilika da i ja u njemu stradam, i to mnogo. Ali,
oblik u koji je smjetena moja korozirajua dua nije ni taknut ni
maknut. Ja sam ostavljen vremenu da me ubije, ne drugim ljudima.
Osvjetljava me i dalje ono isto sunce, samo opasnije i blie. Kad se
ozonski omota bude skroz poderao, biu mrtav i jo manje vaan.
Ova pria je hrabar pokuaj da se od dva truna stvori grumen.
Za mene zlatan.
2007.

92

[ ilustracija: Mili Krpo ]

[ Olja Savievi - Ivanevi ]

PRETUENI PINGVINI, BEZGLAVE RIBE

I UPLAKANA HEROINA

Sve mi se sruilo negdje na sjeveru

Bjork je pjevala neto na laponskom i tukla pingvine
Jedne obine nedjelje iako bijah daleko osjetila sam
Sve mi se survalo
U etvrtak na bliskom istoku
Rudolf Valentino izaao je iz atora
A ostavljena heroina nijemog filma
Oajavala je na svojoj podlaktici
Prvog utorka u rujnu kad sve mi se skrilo
Ovdje na jugu
Odsijecala sam glave srdelama
Nakon takvog iskustva nisi ba sasvim isti
Nakon sunanog vikenda kad poalih se panino
Pretuenim pingvinima bezglavim ribama i uplakanoj heroini
Mog svijeta vie nema pa gdje u sada ivjeti
Zatim sam otila i dalje pitala sam svih
Ej di u ja sad sruio se moj svijet
Bjork je predloila ivot na sjeveru
Netko drag je rekao moe do mene dok se ne snae
Rudolf Valentino je otpio gutljaj erija

93

[ Milena Markovi ]

IKAM

94

i jedem salatu
priam telefonom
kai mi ta da uradim
nacrtaj mi
pa jo jednom
pa opet
ne ljuti se to ne pamtim nita
ponovi
nasmej se iz stomaka onako
uzimaj pola moje cigarete
jer sam dosta puila
i sutra
i opet
i nemoj da voli moje prijatelje
uzimaj mi knjige
donosi mi knjige
samo ti idi teim putem
samo ti budi takav
izvuci mi ui
naljuti se
vii
ne javljaj se neko vreme
pa onda objasni to nisi
samo nikad nikad
molim te
molim te
nikad nikad
nemoj ljubavi
nemoj da digne ruke
od mene

[ Cat Power, Speak For Me, You Are Free ]

Whats next, Im out of time

Losing my touch I cant feel
Speak for me; do you see the same signs
Do you know how to read between the lines

95

[ Igor Banjac ]

JEDAN DAN U TVORNICI

96

Skuhao si aj
Sjeda za svoj radni stol
Presavija papir, uzima olovku
Poinje novi radni dan
Pie prvu reenicu
Poslije par minuta kria je
Gricka vrh olovke i zamiljen
Gleda kroz prozor
Ti si jebeno dobar pisac
Ali niko vani meu ruljom to ne zna
Ponovno zapisuje reenicu
Sputa olovku
Gricka vrh nokta i odmahuje glavom
Ustaje protegnuti se
Odlazi na balkon
Veseli ljudi eu ulicama
Zapisuje treu reenicu i zadovoljan
Proguta pljuvaku
Priprema doruak
Razbija jaja u posudu
uta pjena te uzbuuje
Predano muti
Puta da maslac pomalo izgori
Istresa jaja u tavu
I odlazi do radnog stola
Zapisuje sljedeu reenicu
Halapljivo jede jer te eka posao
Nema puno vremena za pauzu
Otpija gutljaj ohlaenog aja
Jezikom procjenjuje veliinu rupe u zubu
Jednom od rijetkih koje ima
Ustaje od stola
Pomilja kako bi ti prijala etnja
Obuva sandale, otkljuava vrata
Izlazi na ulicu
Ubrzo se nae u rulji koja veselo ee
Utapa se
I preputa uitku toka
Nakon due etnje vraa se u stan
Gledao si izloge i pokuao zapamtiti
to si ne moe priutiti
Kao jebeno dobar pisac
Sjeda za radni stol
ita reenice koje si napisao
Otpija gutljaj hladnog aja

Pomisli: pa ovo nita ne vrijedi

Zguvani papir baca na pod
Dodatno ga utira nogom
Ustaje i hoda kroz stan
Zapisuje sljedeu reenicu
Na novom uredno presavijenom papiru
Stie aku i govori: yes yes yes
Vrijeme je ruka, zaleenu kost ubacuje u lonac
Dodaje mrkvu, celer i luk
Juha e te zasigurno okrijepiti
Kakav dan, pomilja
Dok tone u popodnevni san
Tako potreban svakom jebeno dobrom piscu
Trebam otii po grah do udaljene kue
Mogue je da me mobiliziraju kada doem tamo
Ljudi umiru i svaki mukarac je poeljan
Ne kao ljubavnik, to nije problem
Ve kao vojnik, to ve jest problem
Odupirem se ratu, detonacijama
Veliki je strah
Ne mogu pisati...
Budi se
Odlazi do stola i zapisuje reenicu
Potpuno sam sjeban
Tek sada primjeuje da uope nisi upalio tednjak
Tiho govori: fuck!
Odlazi do kupatila
Gleda svoje bijelo, pahuljasto lice
Hladnom vodom masira vrat, grudi i ruke
Vraa se u sobu, polumrak ti godi
Na kraju si jo jednog radnog dana
Toliko obinog i monotonog
Da ti se ve pomalo gadi
Biti jebeno dobar pisac

97

[ Andreja Dugandi ]

20.11.

philadelphia
zima
i klizna vrata
ekajui
vrijeme ukrcavanja
stjuardesa
iz texasa
i ja
popuile
svaka svoje
tri cigarete
i ispriale dva
ivota

98

[ Antonija Novakovi ]

MJESTO NA KOJEM SE TO
OD TEBE OEKUJE
- tuan sam i umoran, kae glas sa radija.
- tuni i umorni, ponavlja drugi, zato? zato ste tuni i umorni?
- jer sam stalno ovdje. i uvijek je sve isto. nikad se nita ne
mijenja.
- razumijem. vi traite promjenu.
- promjenu, da.
- probali ste sa frizurom?
u pozadini se uje nasnimljeni smijeh.
kratko se nita ne uje.
- gospodine? ovdje ste?
- jesam.
- oprostite, runa ala.
- nema veze.
- promjenu, kaete? jeste razmiljali o tome da otputujete
nekamo? bar na kratko.
- to bi bilo dobro, ali ne mogu.
- zato? danas si ovjek za malo novca moe priutiti neko fino
mjesto za odmor.
- nije stvar u novcu.
- nego u emu?
- u zatvoru sam. zovem vas iz zatvora.
tiina.
- dragi sluatelji, prekinula se linija, kae drugi glas, vrijeme
nam je iscurilo. bilo je ovo jo jedno izdanje emisije mali radio
razgovor. sluajte nas ponovo za etrnaest dana.
svira odjavna pica. kliktaji galebova i udaranje valova o al.
- ne mogu vjerovati da ga netko plaa za ova sranja, kae
mukarac gulei snickers.
preko muzikog broja govori glas: zapleimo uz evergrine.
mukarac okree stanicu. izmjenjuje se krenje i progutana
glazbena traka. gasi radio.
kroz prozor gleda prema benzinskoj postaji. automatska vrata su
pokvarena. ispred manevrira neki ovjek. utrava prije nego ga
zahvate.
unutra se propinje prodava za pultom. pokuava dohvatiti policu.
- jebote, koji patuljak! nasmije se mukarac.
ispred prozora se odjednom pojavi djevojica u vjetrovki.
mukarac iznenaeno sputa staklo.
- s kim ti to pria? pita ga.
- sam sa sobom, naslanja se oputeno natrag u sjedalo.
gleda ga sumnjiavo.
- uiteljica veli da to rade samo ludi ljudi.

99

u ruci dri tapi ocakljen komadiem ukastog bombona. na vrhu

je baloni sline.
- uiteljice lau, kae mukarac vaui.
- i mislila sam, kimne mala pa doda, imam novu jaknu, pritegne
pagice na dnu kapuljae i priljubi ju uz lice. od ispod joj se preko
ela spusti crtica znoja.
- zgodno.
oboje uute. onaj ovjek izlazi iz duana drei se za rame.
- a koga ti eka? pita mala.
- enu. otila je na wc, mahne glavom na drugu stranu.
- moja mama isto. rekla je i meni da idem, ali meni nije sila.
- onda nema smisla, kae mukarac i ugura omot okoladice u
pepeljaru.
jezikom hvata komadie kikirikija po zubima.
mala cupka. ne zna to bi pa stavi lizalicu u usta.
vrata se nekontrolirano zatvaraju i otvaraju. maleni prodava mae
rukama. nekoliko je ljudi zarobljeno unutra sa tupo mahnitim
izrazima lica.
- idem ja sad natrag u auto, djevojica e, ajde bok.
- bok, veli joj mukarac pa prieka i nagne se udesno da otvori
vrata.
- hvala bogu, malo vjetra da razbije ovu sparinu, veli meki enski
glas.
na izlazu iz benzinske, strelica pokazuje kamo se moe stii ako se
vozi ravno ili lijevo. ne skreu.
kraj njih zukne kamion u susjednoj traci. sa strane je nacrtan
ovjeuljak. talijanske registracije.
par objeenih drvenih klompi zadrhti, pa se smiri.
nema oblaka. nebo je divovski retrovizor. mukarac kalkulira kako
je sigurno negdje du obzora utinica u koju je utekano veliko
uto to mu tue u oi. osjeti kako mu kosa visi u zrak i krv mu se
slijeva u glavu.
- naopako, kae meki glas.
- nevjerojatno, mukarac se okrene i pogleda u stranu, ba sam
isto to pomislio.
pogleda u pigl iznad sjedala. lice mu je cijelo crveno. podigne
naoale i obrie se.
s desne strane ceste die se novogradnja. bijele, zelene i plave
kockice. mukarcu se uini da netko stoji na jednom od balkona.
pogne malko glavu da bolje pogleda.
- gle, ena. gola!, kae.
100 nema odgovara. mukarac se nasmije.
- ajde, neu je gledati, stavlja dlan uz lice kao zaklon. drugom
rukom pridrava volan.
kockice se preokrenu. balkon ostane sa druge strane.
- ta, sad e se cijelim putem duriti? pita mukarac nakon krae
pauze.
ena uti.

drvee je nepregledno nagurano uz rubove vijugave ceste. voze

neko vrijeme u tiini. uje se zujanje automobila i pozadinski um
vjetra dok mrsi krajolik.
- daj mi molim te objasni to sam sad tono napravio, razgovijetno
e povienim tonom mukarac.
ubrzavajui pretie auto ispred sebe.
ena ne odgovara.
- uvijek jedno te isto sranje, uzrujava se mukarac i naglo skree
u drugu traku ali iz suprotnog smjera dolazi auto, pa se vraa.
opsuje.
demonstrativno pali radio i pojaava instrumental. ini mu se da
auti ispred njega voze odvratno sporo, pa im trubi. sustie kamion.
tenda se mreka. ovjeuljak poskakuje. ispod neto pie ali
mukarac ne razumije talijanski. pretie ga i vozi ispred.
raslinje se postrojava u oeljane pletenice oranica. rijetke kue
koprcaju se u zlatnom.
nekoliko stotina metara kasnije uz rub ceste podie se ruka.
- vozaku i prometnu, veli jedan policajac. drugi stoji podalje.
ovjeuljak ih mimoilazi. mukarac hvata jednu rije. razmilja o
tome kako e je kasnije potraiti u rjeniku.
- znate da ste prekoraili ogranienje brzine? pita policajac listajui
dokumente.
- urim. ena mi je trudna. ne trpi ba dobro cestu.
policajac se saginje i razgledava unutranjost auta.
- koji kurac? pogledom zapita svoga kompanjona.
- izaite iz auta, molim vas, kae.
- daj mu da pue, pomalo e posprdno drugi.
mukarac izlazi. teoretski gledajui, ovakvim e se tempom do
mraka napuniti cijeli duan, razmilja. naslanja se na vrata i gleda
u zadebljanje na nebu. titraju mu usne.
nagne se kroz prozor prema suvozakom mjestu.
- kia e, kae u prazno, dobro je.
osmjehne se iroko, uzme alkotest iz policajeve ruke i puhne.

101

[ Marko Toma ]

RIJEI

Koliko je mene sadrano u imenu?

to pomisli kad kae:
Marko!
Koliko je mene
sadrano u nainu na koji izgovara moje ime?
ovjeanstvo je agresivna paranoina masa.
Niko zapravo ne zna
od ega se brani. Opet neto
relativno, ali u tome pronalazi kontinuitet,
kao kod alamuna,
sve to ti se ini nerazumljivo
oboava,
jer rijei su lijepe kao meso, penetracija.
Starac gurka kesu svojim tapom.
ena nosi knjigu pod lijevom rukom, njena pritisnuta dojka
skrivena je pod kaputom poput znaenja.
Gradski autobus je karikatura.
Nae more je hrskavo, okotala daljina.
Ne elim gledati ljude kako stare.
Mape svijeta su pogrene.
Kako drugaije objasniti injenicu da se uvijek izgubimo?
Treba osuditi kartografe ljubavi za pogreno ucrtanu planinu.
Navigacijski sustav je u rasulu.
A elim umrijeti u pampama Argentine, daleko od tebe.
Jesi li ve primila moje pismo,
gomilu praznih stranica,
moje remek djelo?

[ Ana Seferovi ]

OEKIVALA JE

Malu ulicu od belog kamena

Kao i fini pesak
Nezahvalnica to ne potuje bogove
I slavi Dosadu
Ree da je posebnost predela
Uredno zapakovana
U neposebne formate
I bestidno ponuena
Na standardizovanim rafovima
I trodimenzionalnim bilbordima
Ne shvata promenu
Ne shvata kako su se alge i gljive nale u simbiozi
Liaja
Ne shvata kako funkcioniu telefoni
I samo par trenutaka pre nego to je
Odluila da ipak ne prizna nita
Zbog odrivog razvoja
Sopstvene krhke linosti
Kao umesto nje ree James Ladsun
Ne mislei istu stvar:
Zato eznem da sam ovde kada sam ovde

103

[ Milo urevi ]

MORSE, GLUHI PRIJATELJU

Siguran sam da upravo sada netko govori protiv mene.
Jozef K.

*
juni vjetrovi nad gradom, nebo nalik na neoprane prozore gleda
prema niemu pljuvaka na jeziku, prsti u njegovim uima
*
i opet dopire sivobijela svjetlost dana, rasuta u praznim kapsulama
titra i kucka; blijede zrake lanog sunca zadravaju se i kao da
vise u zraku ne dopirui ni do ega ne donosei nita, tmurno, nebijelo ne-tamno lice sunca od tijesta upija i istiskuje ostatke mrtvih
stabala, mrtvih trava, mrtvog zraka, mrtve zemlje, neujno tutnji i
jei cijele noi, ne moe prestati, nikada nije zapoelo
*
tanki, bljedunjavi pokrov ovio je gole grane stabala u ovom dijelu
grada, tamo se ini da no jo traje, ovdje gledamo mrtvu svjetlost
drugog sunca, prazan crte, izblijedjele obrise u tupom zraku koji
se omotava oko one iste, preslabe smrti i onda e je ispustiti,
dotaknuti
*
od ranog jutra tiina je posvuda, na drugom koraku do koljena smo
u vodi, rijeka bez ua izvire ispod nas, penje i ve se smrzava,
tu je ledenu koru nemogue dotaknuti, prti u sve veim, mokrim
pahuljama, zakratko lebdi i zatim klizi po obrubu, zatim se vraa,
zatim stojimo s ove i one strane sredine dana nasamo
104

*
zatim se naglo povuklo, dva dana estoke vrtoglavice, gubitak
osnovne orijentacije, nesnalaenje i zbunjenost kao na izlazu iz tunela
koji je odjednom prekinut: taj odvojak za koji si nekako bio siguran
da bi njime trebalo nastaviti dalje, jo neko vrijeme, odjednom te
izbacuje van, u kuglu itke svjetlosti koja se ne razlijeva, mirka,
eka i ne zna kamo sad; iznad tebe u valovima koji se ne ire niti
uviru dopiru odjeci tutnjave, ni daka vjetra

*
zemlja sada na mahove isputa zrak, bljeska, sporo, jo sporije,
sapeti jezik, sjene su preduboke, hladne, ili ih uope nema, tanka
crta pri dnu debla, zida: tu je razliku nemogue zadrati u mislima,
moda i zbog sve jae glavobolje koja struji i pada sa sunevim
zrakama i podigne se u trenutku kada se skloni u sjenu (koju?
koliko dugo?)
*
drugi tjedan nesanice, od petog prema treem satu tropot u
zidovima (cijevi?) zakratko prati kutije automobila (u valovima?
odbija li se, upija? hoe li zakripiti? s koje strane?) i zatim eli
pomisliti da sipi, meko, ali nikakve jeke ni od kuda: razdanjivanje je
poput usporene inverzije treptaja, gornji kapak se otvara, povlai i
vie se ne moe spustiti
*
golema je glad (za ime?) u toj praznini, pregrade se uvijaju
(pribliavaju li se? razmiu?), stanjuju i naglo nestanu jedna u
drugoj, jedna iza druge, jedna ispred druge: ima li jezik i hoe li ga
itko dotaknuti ne odnosi se na strujanje zraka, vode, svjetla, koje
ponire (izlazi?) da bi se pojavilo (kada?) odmah iza nas, tu gdje smo
namjeravali zastati i nikome ne rei nita
*
Poznam taj zvuk! Upravo je netko umro! Ne, to je samo skakavac
skoio na postelju. ali ne moe se sjetiti nikakvih zvukova, ne onih
(kojih?) kojima bi se mogao dati bilo kakav atribut, dodatak koji bi
ih izvukao, iznio van; bolnica je bila improvizirana u mjesnoj crkvi,
na rubu doline, u nakaznoj graevini gole betonske konstrukcije s
masivnim vratima koja su tu privremeno postavljena i na brzinu
zaboravljena, sjea se samo taloga dubokog vonja nepokretnih
tijela na posteljama, njegove (ujne?) sivkasto smee boje, i tiine
koja se uzdizala i zadravala gore visoko ispod krova od plavog lima;
i tog su jutra neki umirali, neki u groznici, pjena po ustima, neki vie
mogu stati na noge, s debelim povezima preko oiju, neki su umrli 105
te noi, neto ranije u zoru, kasnije naveer, jod i molim vas, pustite
nas da proemo, malene rupe, tamni otvori u zraku zadravaju se
par trenutaka, u prolazu ih razmiu i za sobom povlae priuene
bolniarke, sitna kripa metalnih okvira kreveta, prigueno struganje
vani je zrak poprimao (davao? uzimao?) otrinu svjetlosti, tucanik
nasut po prilaznom putu, nazubljene kreste zauvijek zaustavljenih
niskih valova od blata, titranje u lokvicama i raskidani pojas trave
izrasle podno vanjskih zidova

*
manja papirnata vreica napunjena je sitnim bijelim koljkama
skupljenima na groblju u Edamu, gradiu na par kilometara od
ribarskog sela; groblje lei na nasutom breuljku, uzvisini od
desetak metara, preteke nadgrobne ploe od kriljca i granita,
staze izmeu urednih parcela primaju korake kao da ide po sagu i
nakon nekog vremena zamijeti nije to pijesak ni drobljeni ljunak,
gazi po milijunima majunih ljutura najee sivkasto plave, u
nekoliko nijansi oker i smee boje, ukaste i prljavo bijele koljke,
isprugane, namrekane, izbrazdane, glatke, s unutranje strane
grundirane tankim slojem slijepljenog pijeska, uvijek skrhanih
rubova od trenja i koraanja, premalene za bilo ije uho (gluhe?),
zatiene kamenom ogradom i zidom prostrane crkve (tu su nekad
sklanjali stoku kada bi popustili nasipi i polja nestala pod vodom)
od vjetra i udara kie koja dolazi sa Sjevernog mora: bezbrojne
(mrtve) toke i crtice, svijetli talog sastrugane boje, porozni ostaci
(ega?) u kojima nita ne umi, suhi kaalj mrtvih

106

[ Damir Uzunovi ]

NOKTURNO
Ne itam novine!
U savakanom hljebu
Okus je njihove
Naslovne strane.
Sve sam laki
Sve blii sam dui
Noi u kojima
Hou da se ubijem
Naprosto prespavam

107

but it took me so long

to learn that I needed ...
[ Jonathan Richman, Not So Much To Be Loved As To Love ]

... not so much to be loved as to love

not so much to be loved as to love

108

[ Bojan iovi ]

NAJZAHTJEVNIJA PUBLIKA
to je najgore
Navikne se ovjek
Nema te
I mislim da e sutra ipak svratiti
U kafi
Kojeg takoer vie nema
Svaki dan proem pokraj njega
Zavirim kroz prozor
Nita
Nekoliko pranjavih aa
Moda smo iz njih zajedno pili
Sjea se onog pljuska
Bili smo mrtvi mokri
I svjee pijani
U zahodu smo se upoznali
Laem
Ispred njega
U redu
Nismo se upoznali u njemu nego ispred njega
Nemoj sitniariti
Taj smo dan pili pivo
Vie ga ne pijem
Povraam krv od njega
Svjeu jutarnju krv
I mislim na tebe
Stvarno
Znam da nikada nisam bio na tvom grobu
Ali zar je to vano
Ionako se ne vidimo od one grote to su ti stavili na ulaz
Nisam se promijenio
Novost je da ujutro trim
Zatim radim
Popodne ljenarim
Uveer gledam u ekran
Smiljam to u napisati
Ne ide mi u posljednje vrijeme
Ustvari nikada mi ne ide
Trudim se
Uope se ne trudim
Laem
Smiljam kako da te nasmijem
Preda mnom je najzahtjevnija publika
U jednini

109

[ Petra Rosandi ]

DIJETE IZ AUTOBUSA
U autobusu meugradske linije
podlegne pregrtu vremena za razmiljanje
i da ne bi otupio pomisli
kako je potrebito izumiti osmijeh
Sjetim se kako sam kao mala
htjela postati patolog
pisati govore za predsjednika drave
nositi crvene cipele poput Dorothy iz Kanzasa
sestra Williama Wordswortha zvala se Dorothy
Otvore se vrata nakon mojih osmijeha
malo punija glava a prepune stanice
dok vrelim petama gazim ulicu
ne mogu drati za ruku
onu odraslu trunku sebe
Treba vraki dobro znati kako postati dijete
nauiti svoje usne da se pretvaraju
u uske staze kojima sram kroi
i kad se ponudi sve treba poeljeti nemogue
neto kao kupiti tratinicu ili vratiti vrijeme
Smijem se jer je moje konaite vatra
neizdrivo zaljubljena u crvene oblake
hodam po nastoru od izmiljenog cvijea
smijem se i primjetim da se nemam zato smijati
poele su me voljeti make a mrziti psi

110

[ Bekim Sejranovi ]

INDIJA
1. Kriket
Nogomet nije najpopularniji sport na svijetu. Bar ne u Dehliju.
Pogotovo ne kada indijska reprezentacija pobjeuje pakistansku na
svjetskom prvenstvu kriketa u Junoj Africi. Rezultat je neto kao
341:3, ako to ikom ita znai. Jer pravila je nemogue shvatiti. A
ipak, znaju ga svi siuni, zubiju bijelih indijski djeaci. Stoje pored
pruge i mau kriket palicama. Odjeveni u neku vrstu mikrosopskih
tangi. Nakon nekoliko mjeseci objanjavanja i pojanjavanja pravila
su ti jo manje jasna, ako je to uope mogue. Ali njima na ulici
tog dana kada Indija rastura Pakistan (u kriketu) je sve jasno. Po
svretku utakmice po staroj jezgri zvanoj Paharaganj odjekuju
pucnji, eksplozije srednje i jae snage, urlici sree.
U jednom udarcu kriketske palice po lopti komprimirano je vie
Indije nego u estomjesenom kursu yoge. Treba ti vremena da to
shvati.
2. Rika
Postoji rika koju zovu rika i postoji rika koju zovu auto. Prvu riku
- riku pokree snaga mravih, bezdlakih listova srednjovjenog
indijskog mukarca. Teko je ne osjetiti nelagodu kada te tanke,
bose noge zbog teine uhranjenih turista ne uspjevaju okrenuti
pedale rike. Mukarac silazi i s naporom je gura. Lice mu nema
izraza.
Drugu riku - auto pokree jedan pedestkubikni motor. Vozai imaju
vragolast osmijeh i deblje listove. Naprijed, na vozaevom mjestu
oko upravljaa male statue hindu bogova. Jedan mali debeljukasti
Buda i islamski polumjesec i zvijezda. Om i svastika. Sve je tu u
jednoj riki koju zovu auto. Voza se okree i pria bez prestanka.
Vozi instiktom slijepog mia. On je osobno musliman, ali za njega i
njegovu riku zvanu auto sve su religije dobre. Sutra mu je Bajram,
ili Id kako se to zove u islamskom svijetu. Poziva na ruak s njegovom
obitelji. Sutra e raditi samo do etiri popodne, inae radi cijelo
vrijeme. Moe on nabaviti i neto za puiti. Povoljno. Najbolji aras
111
u Indiji. Neto drugo? No problem, everything for you my friend!
Nakon vonje je nezadovljan ponuenom sumom. Nije njegova
krivica to je morao okolo i to je zapeo u prometu skoro sat
vremena. Lice poprima izraz vjernika koji se po prvi put susree
lice u lice s Bogom. S nekim od Bogova. Kune se svim bogovima da
e ionako biti na gubitku. Svaki je ovjek uvijek na gubitku, pie u
jednoj knjizi.

Plati upola manje nego to on trai i njegovo lice zaboravi sve

Bogove. Krajici usana kao da se malo podignue, ali teko je
biti siguran. Loa savjest je gadna stvar. I oboje odlazite svojim
pravcima. Svaki je ovjek uvijek na gubitku.
Osim auto - rika vozaa u Indiji, pomisli.
Tada se i tvoje usne nacere.
3. Vlak
Najvei problem u Indiji, bar to se vlaka tie, je zapravo kupiti
kartu za vlak. Naravno, s rezervacijom za spavaa kola. Ponekad se
eka i nekoliko tjedana. Ipak, uvijek postoji nain da se karta nabavi
i bre.
Za sjedenje ti karta niti ne treba. Svi ih imaju ali ih nitko ne pregleda.
Indian Railways upoljava milijun ljudi i najvea je kompanija na
svijetu. Meutim tu je i onih ostalih milijardu Indijaca koji ele
putovati vlakom. Valjda je zato teko kupiti kartu.
Slike: najprije reetke i ventilatori, zatim policija sa starim
engleskim pukama, prosjaci svih oblika, boja, razloga, bolesti,
oblika invalidnosti, slijepi pjevai koji pjevaju pjesme ciganskog
ritma i melodije, istai cipela (iako nitko nema cipele) slubeni
konobari koji s nevjerojatnom preciznou donose naruenu hranu,
prodavai (voa, povra, kikirikija, ipsa, vode, neizbjenih pepsi i
coca cole, hrane, lokota i lanaca, nakita, novina), indijski travestiti
koji u grupicama krstare vlakom i smijekom iznudjuju novac od
putnika. Naminkani, prljavi, u kratkim sarijima i tri dana starom
bradom. ivotinjski seksi.
Zvukovi: kloparanje vlaka, zujanje tisua ventilatora, uasno fal
pjevanje nekog mladia s walkmenom na uima, pjesma uenika neke
srednje kole to se vraaju s natjecanja u matematici s peharom,
vuije zavijanje ljudskih glasova cijelog vagona pri prolasku kroz
tunel. Podrigivanje, pljuvanje, deranje, smijeh. Pljuska petogodinjoj
djevojici od njezine majke.
Mirisi: indijska hrana, thali, idli, apati, omlet, aj, kava. Miris
oguljene narane u svitanje. Miris arasa u WC -u pred sumrak.
Sve to nestade kad se u vagonu pojavie dvije djevoice. Sestre.
Via dri dva kamena u jednoj ruci poput neke kastanjete. Manja
dri posudu za novac. Via daje ritam kamenjem i puta glas da
zatreperi. Lica rutinski bezizraajnog. Manja se zbija uz nju i ne zna
kud bi s oima. Svi su utihnuli i sluaju. ak i prodavai aja.
Nakon pjesme manja ide unaokolo s posudom i skuplja milostinju.
112 Oi su joj tamne i vlane.
Prevelike.
4. Aram
Brodi se polako probija kroz labirint kanala, bara, jezera, laguna,
zaljeva koji se skupno zovu Kerala Backwaters. Kerala znai zemlja

kokosa. Tamo gdje nije voda su kokosi. Rastu iz zemlje koja se na

trenutke ini nestvarnom. Iste razine kao i voda. Iste boje i mirisa.
Samo vee gustoe.
Najednom, u daljini, u moru zelenila vode i kokosa, uzdie se
betonsko udovite. Brodi prilazi a udovite dobija boju i oblik.
Prljavoroza neboder na trinaest katova. Poput loeg tripa.
U podnoju banka s bankomatom i neonskim svjetlom.
Oko nebodera pravi mali grad. Jo jedan neboder u izgradnji i jo
jedna zgrada prekrivena skelama. Bolnica, restoran, hram, sale za
meditaciju. Jedna za muke i druga za enske. I tko zna to jo.
Unutra ljudi, svi u bijelom. Praznih staklenih pogleda i bolesno
sretnih osmijeha. Jedna djevojka tamnih podonjaka objanjava
kolegi da je upravo taj dan osjetila pojaano strujanje pozitivne
energije kroz njezino tijelo. Njegova je bijela odora dobila blagi
premaz prljavtine.
Dovoljan da bjelina izgleda posustalo i odvratno.
Jedan debeli Amerikanac zejeg pogleda i nervoznih pokreta jede
ve trei sladoled kupljen u oblinjem kiosku u krugu arama. Pri
tome se zadovoljno smjeka i mrmlja nerazgovjetno.
U liftu umjesto pozdrava srednjovjena ena samo pojaava svoju
mantru zatvorenih oiju. Ne vidi nikoga i nita. Izlazi na 8. katu.
U sobi na trinaestom katu reetke na prozorima.
Lik Ame zvane The Hugging Mother smijei se sa svakog zida,
svakih vrata, svake zgrade. Juer je otila na turneju i vratit e se
tek nakon nekoliko mjeseci, objanjavaju razoarano ljudi u bijelom.
Inae je tu u hramu i grli ljude koji na to ekaju satima.
Ispod njezinih fotografija su parole. Samo svjetlo istine pokazuje
pravi put!
Ili upozorenja: Ama opetovano ponavlja da se aram ne naputa
od 18:00 do 6:00.
Nakon meditacije i veere sve utihne. Ta tiina nije nimalo prijatna.
Tiina je smrt.
5. Krava
Krave u Indiji su tihe i nevidljive. Gaze kroz blato sporednih ulica
Dehlija, Chennaija, Bombaya i Calcutte, vlanim njukama kopaju po 113
gomilama otpada. Jedu sve. Staro i gnjilo voe i povre, kartonske
kutije, najlonske vreice i plastine boce Coca Cole. Imaju velike i
tune majinske oi. Poneki Indijac u prolazu dotakne ih ili pomiluje,
dok ih trgovci i vlasnici restorana tjeraju nimalo njeno ispred
svojih ulaza. One, ini se, ne uzimaju za ozbiljno ni jedno ni drugo.
Nisu svjesne niti svoje svetosti niti svog jada. Sporo i pokunjeno

primaju i jedno i drugo. Meusobno se otimaju za komadi sree po

napuenim trgovima indijskih gradova.
Sunano jutro u Dehliju. Jedno prljavosivo tele s otvorenom i
inficiranom ranom ispod lijevog uha stoji nesigurno u vlastitom
izmetu. Ubrzo mu prie jedan crni vol, s tipinom miiavom grbom
na leima i potjera ga. Tele uplaeno otra. Roj muha s njegove rane
ispod uha poleti i odmah zatim, kao po komandi, sleti natrag.
Vlak se, tko zna iz kojeg razloga, zaustavio usred nekog indijskog
zelenog polja proaranog rijekama i kanalima. U pozadini ratrkane
kue. Krajolik je prahistorijsko lijep. Kroz reetke na prozorima vide
se krda krava. Ugojene su i dlaka im se sjaji. Neke pasu spokojno,
neke lee i preivaju. Jednu skupinu djeca vikom natjerava u vodu.
Krave to ine rado da se rashlade. Mau repovima da rastjeraju
muhe i obade.
Ili moda jednostavno od sree koje nisu ni svjesne.
6. Goa - Trance Party
Pono je i mjesec iznad palminih kronji je pun. More je u blizini, ne
vidi se i ne uje se, ali miris kae da je tu. Muzika je ve poela svoj
jednolini, snani i duboki ritam. Ljudi iz cijelog svijeta uglavnom
sjede ili lee po prostirkama oko polja predvienog za ples. Pue
aras i piju aj. Priaju i smiju se. Slue ih aj - mame, Indijke koje
idu od partyja do partyja i prodaju uglavnom aj, sendvie, kolae,
ali i sve drugo to je potrebno za jedan party na Goi.
Sunce polako najavljuje svoj dolazak s istoka. Muzika pojaava
ritam, ljudi skau u transu, kao jedno bie, muzika gospodari
svakim njihovim pokretom. Udarac jednolinog elektronskog
bubnja hipnotizira. Podsjea na prastare primitivne rituale. Na
jedan beskrajni orgazam. Ljudi lica nemaju. Oi i zubi sjaje se u
mraku poput ki lampi. Glazba je poput ogromnog vala, die se i
sputa, ljudi su jedan pokret, jedan jedini gr. Masa, a ipak, svatko
je poseban. Svatko ima svoj osobni ritam, oblik, lice, ruke, noge,
treptaj. Svatko izraava sebe kroz pokret. Nitko ne pria, ali svi
komuniciraju tijelima. Ljudi izgledaju udesno. Mijeaju se slike
Disneylanda, Sodome, Gomore i Zemlje Nedoije.
114 ini se da to nikad nee prestati i da nitko niti ne eli da to prestane.
Nego samo da traje i traje.
Odjednom svane, lica iz mraka dobijaju iskrivljen oblik i pepeljastu
boju. Osmijesi su bolesno sretni. Ljudi su pranjavi i znojni. Tetovirani.
Dolaze novi ljudi, naspavani i svjei. Poinju plesati pomalo. Nakon
nekog vremena kada kemija proradi, usne im se ire u osmijeh, oi

gore, njihovo tijelo hvata beat, hvata vibracije, znoj poinje probijati
iz svake pore.
Indijci se probijaju kroz podivljalu gomilu i prodaju boce s vodom.
Dosauju beskrajno. ilami s arasom krue, ljudi uvlae dim
pohlepno, umivaju se vodom, trae hlad, trae neto da ih digne,
drugi pak trae neto da ih spusti, jedni su u ekstazi, drugi u bedu,
jedne lupa kriza, a druge pica. Ljudi hodaju jedni do drugih,
neprimjetno sreuju robu, ugovaraju cijenu, testiraju, ale se,
trae lovu natrag, svaaju se, mire se, padaju u nesvijest, gube se
po umi, piaju, povraaju, ljube se. Nitko ne jede.
Ujutro dou Indijci iz oblinjeg sela gledaju i ude se.
Doe i Goanska policija. Upadne njih pet- est sa svojim bambusovim
tapovima i ugase muziku. Ljudi kao da ih niti ne primjeuju. Mirno
sjedaju na prostirku kraj svoje aj - mame i motaju dointe. Znaju
zato je policija tu.
Kada skupi traeni novac policija odlazi i party se nastavlja.
Full Moon Party na Goi trajat e tri dana i tri noi bez prestanka.
Nekome se moe initi kao Pakao, drugima kao Raj.
Moe biti i jedno i drugo. Istovremeno.

[ Nenad Mendeli ]

NIKAD NE ZNA
nikad ne zna
u kojem kutu sjedi mrak
ujutro kad si sam
na kavi
i ita novine koje te vraaju u djetinjstvo
o Aloisu Hitleru koji je cipelario
malog Adija i majci koja se
bacala na Adijevu
glavu
i onda se ude kako to da je imao samo jedan testis
Moj je otac priao teke prie
ne znam zato je bio
straan
kae bugarski su vojnici za okladu u prvom svjetskom ratu
sjekli trudnice da vide je li dijete
muko ili ensko
a nekad je priao o djedu koji je jedne zime
ba pred boi
na barama s jednim ili dva metka
ubio sedam gusaka
pa je bilo mesa
i smijeha
kao kad je doteglio mog naranastog pezejca
i priznao da je u njega grekom
ulio dizel
glup
samo dopola lud, moj stari, otpola ne
sasvim svoj
a u sredini
tako-tako
onda gledamo dnevnik (ako ba doe do veere)
pa komentiramo
utakmice
on zaspe
kad otvori oi pita za rezultate
116 i ba prije neki dan
kad nam je izbor tema za razgovor potpuno presuio
rekao sam
da na Aljasci ima pravoslavnih
Indijanaca
a on je sjedio utio
kao da je slutio
snijeg na krovu
njihove bogomolje

[ Jovanka Uljarevi ]

VEERA U DVOJE
prije
pripremam se za tvoj dolazak
otrim noeve
u vrelo ulje kao kockice za jamb
bacam skakavce
nakon kraeg gurkanja
rezultat je etiri potrbuke okrenuta
dva sa nogama u vis
- ostale diskvalifikujem zbog nedolinih poza
jesam li pobijedila
ne odazivam se na njihovo cvranje
prvi put
proslaviu tu promjenu
nenadani znak zrelosti
ili gluvoe
vano je kretati se
i ja se kreem
od zida do zida do zida od zida
ubrzavam korak dok mi se vrtlog ne otkljua u glavi
do zida od zida od zida do zida
najednom i ti bane
pogledam te kao davljenik
kojem duboko preduboko u njedrima
odsustva nadmorske visine
nije od pomoi svjetlost miljama udaljena
i posolim prene maliane
ba kako ti voli
20. mart 2007.
01:55

117

[ Igor Banjac ]

RAY PONOVNO PIJE

Postoji vrijeme kada sjetim se proteklih godina i pokuam
Obraniti se od misli
Da ve sam dim
Pepeo u Pacifiku ili toplo utoite za crve
Neka Ray uzme moje kosti ili lubanju, istuca ih u prah
I spremi u mahovinu gdje uva crve
Jutro je prohladno, spremio je pribor i demper
Navukao debele gae
Pokraj kreveta je naao bocu, otpio dobar gutljaj
I pomislio: e, u kurac, opet pijem
Onako kako je zavrila veer upravo poinje novi dan
Otresao je glavom i ubacio nekoliko cjepanica u kamin
Proteklih dana nije napisao ni retka
Sumorno zapaanje
Otiao je do kupatila, oprao lice i zube, sredio kosu
Vratio se u sobu, uradio nekoliko pregiba
I zapalio cigaretu
Otpio je sljedei gutljaj i osjetio slinu zadovoljstva
Navukao je izme, pokupio stvari i izaao ispred kolibe
Osvrnuo se oko sebe i krenuo prema jezeru
Usput je zastajkivao, otpijao neodmjerene gutljaje i puio
Pozna jesen zavukla se u umu
Golo se granje protezalo i stenjalo
Nadao se dobrom ulovu
Ovo je posljednji dan odmora i danas e ostati krae
Sutra se vraa na posao, u svakodnevnu amotinju
Doao je do jezera pomalo teturajui
Volio je ogranienu povrinu
Ono to moe obujmiti pogledom
Sjeo je na tronoac i protrljao ruke
Raspremio je pribor, razvukao tap i otvorio
Kutijicu sa crvima
Zavukao je drhtave prste u mahovinu
118 I izvukao jednog sonog debelog
Zakaio ga je na trokuku, otpustio silk i zamahnuo tapom
Olovo i crv bunuli su u vodu
Povukao je jo jedan gutljaj i stresao se vidjevi da je
Ostao bez votke
Zapalio je cigaretu i zagledao se u vodu
Povremeno je zatezao otputeni silk i blago uzdisao
Razmiljao je o svim danima koji ga ekaju
Kradomice izlazi iz firme i pije iz termosice

ukavi glasovi krue oko glave:

Veselo cerekanje, zajedljivi komentari
Potiho saaljenje
A da napusti posao?
Ta misao ga je iznova uveseljavala
Ali odve je slab
Za tako neto
Uveseljavala ga je i misao da ipak neko mora postojati
Od koga moe traiti pomo
Pa da nastavi boriti se s danima uzdignute glave
I proivjeti to to je
Ostalo da se proivi
tap se naglo iskrivi u lk, silk je bjeao lijevo, desno
Naprijed, natrag
ovjek baci cigaretu, ustade i naglo trznu tap preko glave
O-ho-ho, riba je potezala
Izvijala gipko tijelo, parala vodu ne bi li agonija prestala
A on je povlaio tap i namotavao silk, oajniki elei
Izvui je na obalu, spremiti u kesu, odrezati glavu
Ostrugati krljuti
Kupiti pie usput, da kupiti pie i pripremiti veeru
Pokuati sve zaboraviti barem na jednu no

119

Daydreaming
Fetal feeling
On the void again
I am close
Getting closer
Closer to the end
Oh my lover, mornings after me
No more running face the dawn
Turn your back on me

[ Lou Barlow, Mornings After Me, Emoh ]

120

[ Jack Richold / preveo: Mehmed Begi ]

DOBRO JUTRO IRENE

Irene
ne znam ta da ponudim
ali prozor je otvoren.
Grad je tvoj.

121

[ Antonija Novakovi ]

POLJUBAC
kroz pijunku vidim kako podie glavu. elo sa dubokim zaliscima
pretvara se u pikave obrve i balonie oiju. prije nego pritisnem
kvaku, vidim mu jo samo vrak nosa.
- jesam te zbudio?
- nisi, nisi, tipkam tu ne.
gledam ga i ekam da neto kae.
u lapama cupka po otirau. podie ruku i odmie rukav sa
zapea. prouava sat.
- mama je danas bila na operaciji, napokon e.
mijenjam izraz lica.
- pa da, srijeda je rekao si mi neki dan da e ii hoe ui?
- zovem bolnicu, al se jo uvijek nije probudila. sestra veli d-d-da,
da nazovem iza ponoi, kad se deurni doktor vrati iz vizite, brie
noge i ulazi u predsoblje.
- to je valjda dobro, to da spava, govorim dok ga uvodim u sobu.
- je, ja ne znam. k-k-kak, kak da ja to znam?, ogleda se oko sebe i
bira gdje da sjedne.
- nemoj se brinuti, sigurno e sve bit dobro, popravljam jastuke na
dvosjedu.
sjeda i uzima daljinski sa staklenog stolia. na televiziji pljaka.
- zakaj ti je ton ugaen?
- smeta mi dok piem. sliku drim tek tak upaljenu da nemam
osjeaj da sam sama.
uti i prevre plastini upravlja u ruci.
- ajde samo da ovo zavrim, pa emo razgovarati. deset minuta,
moe?, pitam ga dok sjedam za radni stol.
smjeta se da mu bude udobnije, popravlja naslon.
- ima sad ona serija. gdje ti se stisne da pojaam?, pritie po
nekoliko tipki u isto vrijeme.
- tu, gle, pojaavam ton za nekoliko crtica i objanjavam mu.
- ove koje su kod tebe gore, na mom su daljinskom dole, kae.
- moj je neki prastari model, skuit e ga ve, okreem se prema
tipkovnici i otvaram dokument u wordu.
- nisam te ni pitala, hoe piti neto?, ubrzo ustajem i gledam ga s
visoka, hoe sok? pivu?
- ne pijem ti ja alkohol, veli.
- joj da, skoro sam zaboravila, ispriavam se, onda sok.
122 iz kuhinje donosim bazgu i vr vode. toim u au.
sjedimo i utimo. on sre i mijenja programe. ja surfam. onda se
okrene prema meni i pita:
- a kaj to pie?
- diplomski, kaem.
klikam miem.
vraa pogled natrag na televizor. na ekranu krupni kadar sexa.
elavi mukarac sjedi na fotelji, ena mu u krilu. pravim se da ne

vidim. sejvam neke stranice i surfam dalje. on se die i hoda po

sobi. staje iza mojih lea.
- ak ima praznih boca, moe mi ih ostaviti p-p-pred, pred
vratima, dri se za pederuu skrivenu ispod majice, juer sam
skupio sto komada, zna?, dodaje.
skidam pogled sa monitora.
- ha, ve sam ti dala to sam imala, al budem pogledala, moda
imam neto novih od mlijeka. nisam sigurna.
- a kaj ti je ovo?, pita i naviruje se iza ormaria.
pokraj radijatora stoji petlitarska plastina kanta.
- to mi je za zalijevati cvijee, velim, ne mogu ti ju dati, treba mi.
- aha, vraa se natrag na dvosjed.
na televiziji dvije ene ispod tua.
vrpolji se. okree se ponovo prema meni i pita:
- jel bi se ti ljubila sa mnom?
nisam sigurna jesam li dobro ula.
- mislim, jel bi me htjela nauiti k-k-kak se to radi?
- kak se ljubi?, i dalje se udim.
- pa da.
- ne znam, darko, nisam ti ja ba za to
- zato?
- pa tako, izmotavam se, ja ti volim ene.
- daj, kak lae! vidio sam te u g-g-gradu, u gradu s nekim
frajerom.
smijulji se. pokuavam se prisjetiti.
- pa dobro, laem ti, ali svejedno ne mogu. taj bi frajer bio jako
ljubomoran.
- nee on ni znati.
- naravno da hoe.
- kak?
- ja u mu rei.
- a zato?
- zato to je runo lagati.
razmilja malo o tome, pa predlae:
- ali moe ti njemu rei da sam te ja zamolio da me naui.
- joj, darko, stvarno si dosadan. kaem ti da je jako ljubomoran.
na televiziji reklame.
- pa samo jednu pusu, ne odustaje.
- ne moe, reem ga i vraam se tipkanju.
die se i stoji kraj mene. gleda u slova koja se niu po ekranu, pa
se saginje.
- a ako ja tebe poljubim, a ti mene ne, jel se to onda rauna?
- rauna se, sve se rauna!, odmiem se ljutito, daj, sjedni se i
gledaj lijepo televiziju, uzimam daljinski i prebacujem program.
gledam na sat. razmiljam bi li bilo pristojno da ga izbacim.

123

- ajde, daj se sjedni, pa emo priati, kaem malo mirnije.

okreem se prema njemu, ali on me hvata za ramena. izmiem
se, pa mi zatvorenih oiju utiskuje napuena usta u nos. grebe me
bradom. otimam se. diem se sa stolca i odgurujem ga. gleda me
jo sekundu, dvije, pa se rui na pod.
- prestani se glupirati ili odi doma, bijesnim.
gleda me odozdo, a onda se poinje trzati. ruke i noge mu se
gre. one jabuice su mu preokrenute. paniarim. sputam se na
koljena i pipam ga.
- kvragu, darko, di su ti lijekovi? opet ih nisi uzeo sa sobom, ne
nalazim nita u depovima. razmiljam da se spustim kat nie i iz
njegovog stana uzmem tablete, ali ne znam kako se zovu, pa trim
u hodnik i zovem hitnu
bolniari unose leaj u vozilo. za upaljenu se rotirku lijepe
znatieljni pogledi susjeda. visei sa svojih balkona i prozora,
dozivaju me pitanjima, ali ne odgovaram. vraam se u stan,
sjedam za radni stol i zatvaram prozore. klikam na shut down.
gasim i televizor. ne elim vie nikoga u sobi. koja si ti kravetina,
mislim si dok se prebacujem na krevet i pokrivam glavu jastukom.
neko vrijeme uope ne diem

124

[ Marko Pogaar ]

KRATKI PRILOG KRITICI SUVREMENOG

URBANOG POJMA SLOBODE (BICIKLISTIMA)

Takoer metafiziko barbarstvo je

u ovo zgusnuto vrijeme, kao i na dugi rok,
polagati nade u biciklizam.
popodne pupa u tvojim oima, svi
ljudi u svojim oblicima, obronci slijepljeni kiom,
fatalna izmjena tvari.
podlijee svakom moguem obratu. svakoj
skrivenoj namjeri. nepredvidivost je
tvoje najljepe oruje. ali nisi Odisej, otrovni
metalni kentaur. negdje duboko u tebi
ui siuni avao: kada ustane sjedne i odlazi
uvijek istim, konanim, unaprijed odreenim smjerom

125

[ Faruk ehi ]

IZVJETAJ IZ PAKLA
traim svoju opsesiju
neto o emu bih pisao
ni muhe nema u sobi da prekine jednolini rad friiderskog motora
jo im traje zimski san u pukotinama zidova
pravilno sam rasporedio preostale cigare kao posljednje metke
da postoji tableta pomou koje bih mogao spavati deset dana
odmah bih je progutao
kad bih se probudio, sve bi bilo isto
izuzev to bi Wojtyla bio sahranjen u kamenom sarkofagu
na kojem bi bio reljef njegovog lica
tad bi se pojavile muhe, crne i mrave
noni leptiri pranjavih krila
inei galaksiju oko Osramove sijalice
i trava bi narasla za nekoliko milimetara
slavuj bi bolje pjevao, to znai, bivao bi tuniji
spor je hod istorije obinog ivota (kao tempo karijesa)
kada je ne hrani tsunami ljudske krvi.

126

[ ilustracija: Mili Krpo ]

[ Ana Seferovi ]

ESTO KADA SE ZAGLEDA

Ili se zagledaju
Stanu u trenutku
Pomislim da gledaju KRAJ:
Neto veliko se ukazalo i ne zna mu se pravac ni namena
Ili se nita nije ukazalo ali se osipa prostor i curi u slivnik
Cimam te za rukav:
ta je bilo Reci mi (uvek mislim da zbog velike razlike u visini
Ne mogu da vidim isto to i ti)
I najee nije nita posebnoLjudi gledaju sudar

ekaju tramvaj

Upalio se kontejner...

Ili odmahne rukom kae:

Nita samo sam se zamislio

127

[ Goran Bogunovi ]

SREA

dok sam razmiljao o albi

koju u uputiti bogu
zbog toga to je stvorio poledicu
okliznuo sam se
i upao u tebe
gdje sam skriven
siguran
i neeljen
ujem zavijanje snijega
kao da plae
kao da se on slomio na ledu
a ne ja
a ja ekam proljee
da povirim je li sve sigurno
jedino me strah da ne oslijepim
nakon to svjetlo zamijeni
ovu mirisnu polutamu

128

[ Branislav Obluar ]

ZLI DEMIJURG

peem pekmez
i gledam let lastavica
rano je jutro u vrtu
make vrte repovima
a ja kuhaom
dok premjetam se s noge na nogu
kraj rasturene pei
iza kue
mijeam i itam:
odlina kombinacija
s tablom okolade
pekmez se zgusne i potamni
kasnije
na kruhu je crn
svaki put kad raspirim vatru
masa prokljua
i oblijeva me znoj
- to je estina bia govorim si
jednim okom u Artaudovim
Pismima iz ludnice
a drugim u loncu
zelenom kao oko u avla
to slii paklenom kotlu
u kom se uz ljive gnjeca i
moja dua:
negdje sam proitao kako je zlo
dolo na svijet sa slatkiima
ako je tako
od pekmeza sam
napravio princip
tri sam dana tresao i skupljao
a evo ve trei stojim kraj ognja
i talim
sav u ljepljivi svijet
pospremiti u teglice
i otpoinuti
sutra

129

[ Goran Pajki ]

MILAN MAJER XXX

Milan Majer je bio jedan od onih ljudi koji sve vole.
Milan je voleo sve i svata. Majer je voleo samo ono to mu
se svia i ono to je probao i ono to su drugi ljudi probali i ono to
mu je Milan rekao da je u redu i ono to mu je Predsednik rekao
da je u redu i ono to mu je pisac rekao da je u redu i ono to mu
je glumica rekla da je u redu i ono to mu je savest rekla da ju
redu i ono to mu drugi ljudi nisu branili. Nita mu nije bilo strano.
Ni jezik, ni govor tela.
Poslednji put kada je pomislio da je neto strano i
nepoznato, setio se globalnog, i setio se ideje kako je sve
meusobno povezano i kako su svi ravnopravni i kako se svi vole i
kako svi vole ono to drugi vole. Imaju. Znaju. Mogu.
A vojnik sve moe, sve hoe i sve zna. Vojnik jednakosti.
Vojnik opasan razumevanjem, sa ravnopravnou na glavi, istinom
na ramenu i pravdom u ruci.
Vojnik je vojnik, govorio bi Milan.
Ako nisi vojnik onda si Arlekino, govorio je Majer.
Da, ali bar mi je savest mirna, govorili su ljudi.
A, ivotinje su ratovale.
Poslednji put kada je Milan Majer bio u kafani, ljudi su
crveneli zato to nisu ivotinje, a ivotinje su crvenele zato to im
se krv slivala sa ela i jurila u stomak ljudi gladnih razumevanja i
jednakosti i ravnopravnosti.
Majer je znao da se u stomacima ljudi kriju sve njihove
nikada svarene ideje i misli kao i hrana koja je istrulela i koju
vie niko nije hteo da jede. Milan je mislio da se u stomacima ljudi
kriju novi ljudi. Milan Majer je znao da se u stomacima ne kriju,
ve raaju novi ljudi.
Milan Majer je bio jedan od onih ljudi koji su voleli da jedu.
Majer je uvek bio gladan, a Milan sit. Majer je govorio kako samo
pun stomak prua pravo zadovoljstvo seo je, zapalio cigaretu i
poeo da pria o svojoj omiljenoj glumici Veroniki M.
Vidi, govorio bi Majer, Veronika je velika. Vea od smrti
ali smrt je uvek gladna, govorio bi Milan.
I Veronika je gladna, ree Majer znaajno.
Milan Majer je na eleznikoj stanici upoznao sve svoje ljubavi.
Tamo je upoznao i Mariju Miler kojoj je stomak zaista bio pun ali ne
130 nekih ideja, tekuine ili hrane, ve dece. Ali ne njegove.
Nakon takvih misli o vezi koja je unapred osuena na
propast Milan Majer je odluio da vie nikada i ne pokuava da
eka. ak mu je i traenje postalo suvie naporno, a u kafanu je
upravo ulazila ivotinja ena i od ivotinje mukarca traila hranu
za svoj stomak koji je mirisao na smrt i u kome su se krile neke
ideje o tome kako krv treba oboavati i kako treba raditi sve ono
to je za sve tako normalno i sigurno.

Milan Majer ovo nije razumeo ali je video da ivotinja

mukarac razume i voli ivotinju enu, i kako dele sve to imaju ili
kriju u stomaku.

Do what youre gotta do

And dont misunderstand me
You keep going over every word that weve said
But you dont have to worry
About me

[ Beth Gibbons & Rustin Man, Tom The Model, Out Of Season ]

[ Ivica Prtenjaa ]

PRELAZAK

Nita me ne vue na onu stranu

ceste,
nita na onu stranu zvijezde,
s obrnute strane tvojih podlaktica
vie me ne vue jesenje drhtanje,
boja breskvinog pada,
vie me ne
podiu oi koje se pune suzama,
vie me ne piu jagode, usne, lopoi tijela
vie me.
Nita ne vue, nita ne usreuje
moj znoj, prolaznici, tramvaji,
na nekom putu prema paklu.
oekujem navalu guste vode, blato,
polomljene grane i
nekad obiteljske aute kako me plutajui udaraju
na nekom od bedema.
Pusti to, sve pusti,
govorim nam i vjerujem kako bih vjerovao
u smrt
da postoji
u prestanak ljubavi
da je mogu.
Vie me ne vuku za sobom slike
to iskidano, veselo tijelo prirode.
Posrem po svom srcu, nepomian,
pusti sve,
vie nigdje ne pristajemo,
previe smo tuni za ovaj ponedjeljak,
a ne postoji nikakav dan prije
i nikakav poslije.
Nikakva koulja za ovu ruku to nedostaje.
133

[ Boris Stareina ]

PUT JE DUG

vidim ga
stvaran je
znoji se i oi su
mu otvorene
stoji
dri se za ipku
doputa da ga inercija
vucara tamo-amo kad god
voza pritisne konicu ili gas
vrsta jedra u mini suknji
tiska se kraj njega
on je ne primeuje
gleda kroz prozor mrti se
i zaudara na salamu i beli luk
u ruci mu je kona torba
na zakopavanje
u torbi hartije spisi
i par sendvia
put je dug
njegova torba je
sadrajnija od njega
pitam se zna li
za vatru sutona
i praskozorja
za ognjeve u gluvoj noi
pitam se ima li neto
134
osim praznog trenutka sadanjosti
ili mu je zaista dovoljno
samo ovo jutro zatrpano oblacima
spremnim za beskrajnu kiu
mini ga pritiska grudima
on se izmie da bi ga
inercija ponovo vratila nazad

opet se izmie
gleda u sat
pitam se
to mu je protok vremena bitan
kad je pokoren trenutku sadanjosti
ne trudi se
da obrie znoj sa ela
ne trudi se da vidi
on samo gleda
i svejedno bi mu bilo
i bez oiju i da ne postoji
ali zato progovara
dajte ljudi otvorite prozor
ovde uopte nema vazduha
ao mi je za mini
to je ba kraj njega
i pitam se
ta e mu vazduh
i ima li dovoljno vazduha
za takve kao to je on.

135

[ Jovanka Uljarevi ]

ODLAZAK GOSP. FRICA

Jedne veeri gosp. Fric je rekao da ide ranije lei.
Stari prevarant, te veeri je umro.
- Mrtvac je u naoj kui zakritala je Magdalena, vie ne prepoznajui
svog supruga. Ophodila se prema beivoj tjelesini kao da je nekakva
nepristojna stvar. Mrtvog ga nikada nije upoznala, takvome nikada
ne bi dala, da, u takvog se nije ni zaljubila, svi smo to znali, ali
ipak...
- Ja s ovim nemam nita. Nosite ovo iz moje kue. Iza vrata sobe gosp. Frica prigueno je zapucketao parket izbacujui
iz sebe utisnutu teinu Magdaleninih koraka kojoj se sa sve vie
napora mora suprotstavljati.
Neto drugo je boravilo u sobi gosp. Frica i to neto nije isputalo
zvune signale. Magdalena je bila u pravu. To nije bio gosp. Fric.
Magdalena je za doruak spremila prenice i dvije peenije stavila
na tanjir iz kojeg je uvijek jeo gosp. Fric. Dok su jo bile tople
premazala ih je margarinom i marmeladom. A onda graknula prema
nama tako snano da se njen glas razlijegao svim sobama i izletio
vani, gdje je sigurno bilo prijatnije ga uti:
Gdje je taj matori vie?... ta!? Ono je jo tamo. Uzela je jednu prenicu sa tanjira gosp. Frica i zagrizla. A dan je tek
poinjao.
11. jun 2007.

[ Marija Andrijaevi ]

POREDAK JE SASVIM NEBITAN

KAD SMISAO NE ZAHTIJEVA SVOJE MJESTO

priaj mi o sebi, kae.

ne elim prazne prie, ne elim romane, ne elim drame,
budi jednostavna.
ubila sam pticu kad sam imala jedanaest godina. nisam plakala.
i?
nemam nikakve koristi od toga.
pokrij ui, kae, razboljet e se od svih tih glasova sa strane.
ne gledaj preko puta, ne gledaj uope, proi e vrijeme kolodvora.
moda bi ti bilo ljepe kad ne bi leala na klupi?
hoe sjesti?
ne, ekat u ovako.
navuci rukavice, priaj neto, glas ti je dubok, priaj, govori.
kae, ne otimaj se za mene.
ma tko i misli na tebe? nervira me.
sutra u kuhat gljive za ruak, rei u staroj da kupi mahune
i otrovat u se, razmiljam.
a ti vlakovi, nisu filmski, nisu hitchcockovski, umaraju.
ugrij me, kaem.
utopli me.
odlazi, hajde, daj najbolje od sebe.
elim da se ostavi cigareta. nemoj vie puiti.
utopli me.
jel se boji?
bojim se buganaca. ako ode, ali ode, ba ode, zauvijek,
ja... ne bojim se.
a zato me pita za strah?
oi su ti prelijepe, ali neu ti to rei.
fokusiraj se, on odlazi. misli se sudaraju.
hej! prestani.
tek tako. nazvat u te kad doem doma. ne elim da se brine.
ma, ne brinem se ja za tebe.
znam te.
pazi.
ne elim vie nikada slomiti nokat.
noge su druga stvar.
bilo bi lijepo jednom i to probati.

137

[ Slaan Lipovec ]

POD TVOJIM PROZOROM

UDNA GODINJA DOBA
pod tvojim
prozorom meu neboderima
pticama kovitlaju
june struje izmeu antena
i udnih godinjih doba
duboko u jesen ispod vrhova
dizalica odjekuje duga
potmula grmljavina
neodreenog podrijetla kao da
nevidljivi avioni paraju
fluidne zvune zidove
oko tebe ili da dugim
mostom nad
rijekom po ijoj povrini
klizi zvuk tutnji
nekakav superludi vlak iz kojeg
kad pogleda ini se
da se strelovito ptice
u letu zanaaju
od brzine i jakih struja
od sutona crvenkastih oblanih masa
koje dovlae ovaj rani
mrak i pljusak koji se
naglo nabada na prva
popaljena svjetla
jureeg grada

138

[ Borjana Gakovi ]

RADO OSTAVLJAM VRATA OTVORENA

pri odlasku na poinak
ostavim otvorena vrata
svata moe da se desi
ujutru
prva e stii muzika
pa zvuk elektrinog mlina
miris kafe
i vriska komijske djece
u snu su me ve posjetile
nemani iz bajki

139

[ Vladimir Sorokin / preveo: Emil Katanica ]

EROS MOSKVE
Gradovi kao i ljudi mogu biti seksualni ili frigidni. Mogue je
cijeli ivot ivjeti s ovjekom, a ne upoznati njegov eros, ne osjetiti
ga. Tako vas bilo koji grad moe iznenada dovesti do orgazma ili pak
obrnuto osuditi vas na desetljea tugaljivog suivota.
ivio sam godinu i pol u Tokiju, no do dan-danas nisam uspio
otkriti eros tog zadivljujueg grada. Berlin mi se predao za pola
godine. Sankt Peterburg za tjedan. Pariz za dvanaest sati.
Svaki grad ima svoj eros.
Moskva za mene nije grad. Niti drava. ak niti Unutarnja
Rusija.
Moskva je uspavana diva. Ona lei nauznak posred Rusije. i
spava tekim ruskim snom.
Da se u nju prodre, treba joj poznavati erogene zone. U
protivnom, grubo e vas odgurnuti i zatvoriti se zauvijek.
Za svakog Moskovljana postoje laskava mjesta na tijelu
glavnoga grada. Ali treba se jako potruditi da se ona pronau. Tada
e vam se diva prepustiti.
Za mene postoji sedam erogenih zona na tijelu Moskve.
Instinktivno sam ih poeo pipati za studentskih dana. Do tada ja
sam, kao i stotine tisua Moskovljana-itelja vidio u Moskvi samo
glavni grad nae domovine, mjesto, gdje ive moji roditelji i
prijatelji, komforan grad sa razvijenom infrastrukturom, povijesni
spomenik, Trei Rim, centar Rusije, kuda vode svi putovi i sline
banalnosti.
Ali intuicija mi je govorila da s Moskvom nije sve tako
jednostavno kako se ini. i nisam se prevario. Skoro dvanaest godina
mi je trebalo da otkrijem i dotaknem tajna i laskava moskovska
mjesta.
Sada poteno mogu rei, da sam spoznao taj grad. i spreman
sam odati njegove tajne.
Postoji ukupno sedam erogenih zona na tijelu Moskve. Dodirnuti
ih je najbolje ljeti. Dakle:
1. MGU (Moskovski gosudarstvennyj universitet)
i vidikovac na Vrapjim brdima
Na sunan, vedar dan pribliite se k Staljinovoj grdosiji MGU
sa strane rijeke Moskve, uspnite se granitnim stubama i zaustavite
140 pred stupovima na ulazu. Bono sjede gordoeljezni mladi i eljezna
djevojka sa eljeznim knjigama u rukama. Ako ste muko idite k
djevojci, ako ste djevojka k mladiu. Tiho se pribliite k svom
objektu, uspnite se na postament i stavite ruku na eljeznu dojku.
Govorei Moskvo, putaj!, zadrite se nekoliko minuta, a zatim se
spustite i krenite k vidikovcu. Tamo se nalaktite na polirani granitni
parapet te do suza napnite pogled prema pred vama rasprostrtoj
panorami grada. Kada se suze pojave i panorama pretvori u

svjetlucavi kaleidoskop, pokuajte osjetiti Moskvu kao arenu loptu

koja lebdi u zraku. Kada to osjetite obriite suze i krenite dalje.
2. VDNH (Vystavka dostizhenyj narodnogo hozjajstva)
Ulazei na teritorij bive Izlobe dostignua narodnog
gospodarstva kroz glavni ulaz, krenite ravno, dok ne naiete na prvu
fontanu Druba naroda petnaest pozlaenih figura djevojaka u
narodnim nonjama naroda SSSR. Prekoraite rub, stanete u vodu u
fontani, te obiete fontanu tri puta u smjeru kazaljke na satu. Zatim
krenete dalje, dok ne stignete do sljedee fontane Kameni cvijet.
Nju proite na isti nain tri puta preko vode do koljena, u smjeru
kazaljke na satu. i odmah krenite dalje, do samog kraja teritorija
izlobe, do fontane Zlatni klas. To je velika i duboka fontana.
Ranije se po njoj moglo voziti u amcima. Skinite se i zaplivajte oko
pozlaenog peninog klasa. Tri puta u smjeru kazaljke na satu.
Ako se sve zavri uspjeno, kao to je to bilo u sluaju umjetnika
Andreja Manastirskog, njegove ene Sabine i mom, u spomena
vrijednoj 1986. godini, obucite se i odmah krenite negdje blizu neto
pojesti i popiti. Otkrivi za sebe ovu erogenu zonu rodnoga grada,
mi smo taj put otili u restoran Zlatni klas. Ogroman je restoran
bio prazan zbog znamenite Gorbaovljeve prohibicijske kampanje
nisu imali ak niti pivo. Ali su zato jela imali na pretek. Poslije
ritualnog pranja u tri vode, uasno smo se eljeli ugrijati. Obratite se
vrataru dobronamjerno nam je apnuo konobar. Andrej se obratio,
i za nekoliko minuta brkato-pripiti vratar je priao i stavio na na
stol bocu od mineralne vode BOROMI napunjenu votkom. To
je votka? upitala je Sabina na dobrom ruskom. Vratar je utljivo
kimnuo. A zato je u boci od mineralne? Teko je to objasniti,
odgovorio je vratar i udaljio se. ini mi se da on nije govorio samo o
zamaskiranoj votki, ve i u dubljem metaforikom smislu.
Erotiku Moskve nije teko, ve nemogue objasniti. Treba je
osjetiti.
3. Bulevarski prsten
Pozovete dva najbolja prijatelja, kupite tri boce porta, zagurate
ih u depove sakoa, svi se zajedno uhvatite pod ruku i krenite na
bulevare. Cijeli bulevarski prsten potrebno je prehodati u tiini, drei
se jedan za drugog, te lagano piti iz boca. Predlaem obilazak te
erogene zone zapoeti od Jauzanskog bulevara, koji je blizu Soljanke,
kreui se u smjeru suprotnom od kazaljke na satu istoprudni, 141
Sretenski i tako dalje. Kretati se treba u tiini, te jako piljiti u to,
to se dogaa na bulevarima. Ako susretnete poznate, preporua
se utjeti i izbjegavati poglede. Piti treba polako, s osjeajem. Kada
promenada zavri na Gogoljevskom bulevaru, potrebno je postaviti
boce nasred bulevara, zagrliti se za ramena i oko boca lagano
otplesati kolo, pri tome urlajui i zvidei. Nakon toga trebate se
razii svaki na svoju stranu, bez pozdrava i ne osvrtati se jedan za
drugim.

Sve to uinili smo zajedno Igor Vinogradov, Sergej Kutin i ja

jednog toplog lipanjskog dana u ljeto 1974. godine, nakon to smo
svi poloili ispit iz tvrdoe materijala.
4. Vagankovsko groblje
Kada uete na teritorij groblja, krenite desno do najdalje
toke na groblju, nosei sa sobom knjigu koju niste itali. Izaberete
neupadljivo, ali uredno grobno mjesto s klupicom, sjednite i ponite
itati do samog sumraka, kada prostruji veernja svjeina, a slova se
na papiru ponu stapati, izgledajui kao razbacani ratnici na spavanju.
Zatvorite knjigu, oprezno je poloite na grob i tiho napustite groblje.
Upravo tako sam napravio u svibnju 1980. godine. Nakon to sam u
rodilitu posjetio enu, koja se naem proturjenom svijetu spremala
podariti dvoje blizanaca, besciljno sam lutao Moskvom, koja je
vonjala ugljinim kiselinom i asfaltom, s kopiranim primjerkom
Nabokovljevog romana Kralj, dama, deko pod rukom. Ne sjeam
se kako sam se i zato naao na Vagankovskom groblju. Ono se, jo
neiskvareno neukusnim grobom Visockog, skromno prostiralo pod
okriljem lipa i topola, mrlje suneve svjetlosti klizale su po skromnim
krievima, mlada trava izbijala je na humcima grobova. Sjeo sam na
klupicu pokraj neijeg ureenog groba i itao Nabokova do samog
sumraka, te sam, ne proitavi do kraja iznenada ustao i krenuo
meu grobove, ne mislei ni na to. Zato sam ostavio knjigu na
grobu? Teko je to objasniti, odgovorio bi onaj vratar. Jo je tee
prenijeti osjeaj s kojim sam iziao kroz vrata groblja.
5. Stanica podzemne eljeznice
Krasnye vorota (Crvena vrata)
Moskovska podzemna eljeznica se na prvi pogled ini jednom
velikom erogenom zonom, utrobom, iji svaki pregib mramorno
zahtjeva njean dodir. No to su samo povrni utisci. U etrdesetipet
godina putovanja kroz taj labirint, otkrio sam samo jednu stanicu
s erotskim vibracijama: Krasnye vorota. Krenite onuda poslije
ponoi, skinite se, stanite u neku od granitnih nii i zamrite na
nekoliko minuta u pozi Apolona (ako ste mukarac) ili Afrodite (ako
vas je Gospodin stvorio kao enu).
6. erjomuka trnica i Novodjevii manastir
142

Potrebno je doi ranije, kad se trnica otvara, obuen u canjke.

Nosei sa sobom drveni sanduk, uite na centralni ulaz trnice,
te odmah pokraj vrata sjednite na sanduk. Na koljena smjestite
zamaenu kapu-uanku, udahnite duboko te ponite tiho ali napadno
izgovaratii ! !
Ovu frazu trebate ponavljati cijeli dan bez prestanka. Kad se trnica
zatvori ustanite i bez brojenja novca koje ste taj dan sakupili stisnite
kapu-uanku u ruku i otiite u Novodjevianski manastir. Uite na

teritoriju manastira, stanite na sredinu, prekriite se, poklonite, te s

uzvikom , , ! bacite kapu s novcem
to moete jae uvis.
7. Kapotnja
Izradivi papirnatog zmaja, priekajte tamu i krenite u
Kapotnju. Pronaite plinsku baklju, stanite negdje u blizinu sa strane
gdje nema vjetra, te pustite zmaja. Uinite tako da va zmaj poleti
u plamen baklje. Kad se zmaj zapali, povuete uzicu na sebe, te na
goruem zmaju zapalite svijeu. Kada svijeu prinesete grudima i
tako je zatitite od vjetra, naglas recite: Vatro, poi sa mnom.
Zatim krenite kui sa zapaljenom svijeom. Kad uete u kuu,
oprezno ugasite svijeu, podmetnite je pod jastuk, te odmah krenite
na spavanje.
Uvjeravam vas da kad se sutradan probudite, neete prepoznati
Moskvu.
I to je tako jednostavno?, upitat ete. Da, to je jednostavno,
kao i sve oigledno. Kako bi se osjetio eros Moskve, nipoto nije
potrebno vriti magijske obrede i ritualna ubojstva. Jednostavno,
nema nikakve potrebe prskati zidove Kremlja medvjeom ui, vriti
veliku nudu u pono s Krimskog mosta, gaati prostitutke otrovnim
strelicama ili masturbirati na spomenik Timirjazevu. Moskva kao i
svaka ena ima potrebu za iskrenom njenou, koja struji od srca.
Mnogi Moskovljani skloni su glavnom erogenom zonom smatrati
Crveni trg. Oni napredniji smatraju Crveni trg izbrijanim Venerinim
breuljkom glavnoga grada, koji ima dva klitorisa hram Vasilija
Blaenog i Mauzolej Lenjina. Time se vjerojatno mogu objasniti
hodoaa na glavni dravni trg. Jedne smo sparne srpanjske noi
Svetlana Konegina, Dmitrij Prigov i ja bili svjedoci superzanimljivog
happeninga pisaca ezdesetih, koji su radili ivi lanac od Vasilija
Blaenog do Mauzoleja. Vodio ih je stanoviti bradati pjesnik, koji
je na prsima imao ikonu iscjelitelja Pantelejmona, ponavljajui da
lanac treba zatvoriti, kako bi odmah svrio. U zatvaranju lanca
pisce ezdesetih sprijeila je milicija.
Do svoje etrdesetipete, ma koliko se god trudio, nisam uspio
osjetiti eros Crvenog trga. No, zato sam ga u punoj mjeri osjetio na
gore navedenim mjestima. O emo poteno svjedoim.
Kako je napisao Prigov: Svako ima svoju Moskvu Nebesku,
svako ima svoju Moskvu zemaljsku.
143

blame me for the rocks and baby bones

and broken lock on our
garden
garden wall of eden
full of spiderbites and all your lovers
we were
we were born to fuck each other
one way or another

[ Iron & Wine, Evening On the Ground, Woman King EP ]

[ Bojan iovi ]

SMRT NAKON SMRTI

Ve dugo na sprovodu nema nikoga

Tek tu i tamo
Tebi netko nepoznat
Zalije cvijee
Koliko dugo traje vjenost
Plai me zemlja u ustima
Tama u uima
Koliko e sati proi
Ili dana
Prije nego to ga primijete
Da lei dolje
Razglaba sam sa sobom
Netko se probudi
Vrisne
Rika utia mir
ekam priliku za bijeg
Gdje me noge nose
Zarobljen kamenom
U betonskoj rupi
Pita se postoji li
Smrt nakon smrti
Lampa za itanje fali
I etkica za kosti
145

[ Senko Karuza ]

U GRU
Leao sam na kamenoj obali i gledao u nebo nadajui se da
u tamo nai neto to mi je ovdje nedostajalo. Bog je bio daleko i
nije davao nikakve znakove ivota. Grane visokih borova koje sam
mogao vidjeti iza svoje glave nisu ivjele drugaije od mene. More
je bilo samo odraz kristalne praznine. Vrijeme nije znailo nita.
Povremeno bih promatrao jedrilice i motorne jahte kako klize
u daljini u potrazi za neim, ali mi nije polazilo za rukom dozvati
neku enju ili neto to bi bilo nalik na neku akciju. Neki vrag se bio
instalirao duboko u meni i nije doputao da bilo ta ue.
Izbjegavao sam ljude i situacije u koje sam prije srljao.
Neprestano sam bio u potrazi za usamljenim mjestima, poput nekog
ostarjelog slona koji samo eli nai svoje groblje za umiranje. Nije
me bilo briga to bilo tko misli o tome.
A razdirala me openitost. Malo sam mogao uiniti za neku
promjenu. Sve mi je bilo bez veze. I ovako leati.
Pokuao sam napraviti desetak sklekova ne bih li se nekako
razbudio. Zadihan, smijao sam se snazi koja nije nikome trebala.
Ipak sam ustao, uzeo svoju torbu i krenuo prema bistrou na plai,
gdje su ljudi sjedili i pili svoja hladna pia.
Prvi gutljaj piva stvorio je jasan privid uitka. Sve nakon toga
otkidalo je komadie te slike. Uskoro me sunce grijalo bez razloga.
to bi se jo dalo rei o tom ljetu?

146

[ Mirna Baun ]

UDICE
Mirie na kiu.
Ti e otii do mola
(jer tako smo se ve davno dogovorili)
i otpustiti papirnate brodice,
a ja u skinuti sa trika
zmajeve koje smo zaboravili pustiti na vjetar.
Sprema se oluja.
Ti e u more pobacati prazne udice,
bez nataknutih oekivanja i elja,
a ja u iskljuiti struju
koja napaja moj aparat za odravanje na ivotu.
Zna,
bojim se da zapravo jako dobro mogu disati,
ak i bez njega.
ak i pod vodom.
Grmljavina para nebo,
a mi sjedimo u tiini
oslukujui vlastite udisaje
s jednim starim fenjerom
izmeu nas.

147

[ Goran Bogunovi ]

ZELENA RADOST
zaljubio sam se u drvo
ono ima grubu kou
i grane kao ruke
ako se osui
uvene
kako u sam
ali drvee ivi due nego ljudi
i to je olakanje
jer lijepo je umrijeti prije onoga
koga najvie voli
ali tu je i pitanje odgovornosti
to e ono bez mene
tko e ga zalijevati
ako mi se neto desi
takvom stablu treba malo vode da bi ivjelo
ali treba ga redovno zalijevati
da bi raslo kako valja
razlistalo se
i irilo zelenu radost
u suprotnom
skvri se
i smeura iznutra
a izvana izgleda gotovo jednako
i potrebno je dobro oko
da bi ovjek primijetio razliku
zelena boja lia
za nijansu je ua

148

[ Antonija Novakovi ]

DEZINFEKCIJA
jutros mi je u ruci ostala aka kose. poeljao sam se na drugu
stranu da se ne vidi. ne izgleda loe. ipak, ako nastavi ovako, morat
u razmisliti o tome da se oiam na elavo.
televizija i novine kau da je sve to zbog vode.
svaki dan ima sve manje ljudi u zgradi. na mome ih je katu ostalo
jo samo dvoje.
pota slabo radi. pisma koja mi alju sinovi stiu sa nekoliko mjeseci
zakanjenja, otvorena.
neki govore da su granice opkoljene vojnicima u zatitnim
odijelima.
nikome vie ne vjerujem.
- pocrkat emo svi kao mievi, kae petrui dok za ruku vodi sina
koji se vjea o gelender i slina mu curi niz usta.
taj mali mi je oduvijek bio simpatian. ima neto u njegovu cerekanju
to me oraspolouje. ne znam tono to.
skupio sam stare cd-ove svojih sinova i svoje gramofonske ploe.
treba mi novi kaput. zadnji puta kad su provalili u stan, uzeli su
mi svu zimsku robu. otad ne izlazim previe. a ako i izaem, ne
izostajem dugo. nema vie bogznato to bi mi mogli odnijeti, ali
nikad se ne zna.
uskoro u morati poeti krasti.
guram kariolu pred sobom. sjeam se kako sam sinove vozio u
njoj dok su bili manji. zgrada je tek bila u izgradnji i jurio sam po
gradilitu s njima. jednom sam ih zanio sasvim blizu zida, pa su,
drei se za rub taki, pobrusili prste o novu fasadu. na bijelom je
zidu ostao crveni trag sa komadiima koe. nisu plakali. poslije su se
u koli hvalili zamotanim akama i lagali da su se potukli.
guram kariolu posred ceste. gotovo da je prazna. prou tek dvatri automobila dnevno. pjeaka je neto vie. ali ni njih nema
pretjerano.
sakrivam tranzistor u kragni. pojaavam ton. guram ga dublje pod
jaknu.
na trgu je neto ivlje. ima ih i koji ive tamo, na klupicama, uokolo
velikog mramornog starca sa podignutim kaiprstom. smiju se.
cjenkaju. oputa gledati ih. da mogu, ostao bih ovdje i dulje, ali 149
zadravam se samo koliko je nuno.
dolazi jedan i kae da e kupiti sve to imam. sumnjiv mi je. veli da
vojnici sve kupuju. zna da nemam kome prodati pa mi u zamjenu
nudi samo nekoliko konzervi i vreicu rie. ne razmiljam dugo, ako
ne prihvatim, mogao bih ostati i bez toga.

trpam hranu u vreu, kariola ostaje prazna pa dogovaram da i nju

zamijenim za neto. nudi mi malu bocu plina. znam da je vjerojatno
prazna, ali vrijedi provjeriti, kariola mi ionako vie nije potrebna.
na drugom kraju trga slijepi starac svira bandoneon. naslanjam
se kratko na fasadu i sluam ga. nedostaju mnoga vrata i prozori.
zgrade zjape kao betonski leevi. udim se to sve ve ne zaudara.
grad je neprirodno ist. sve se reciklira na ovaj ili onaj nain.
prilazim blie k starcu. iz depa vadim okrajak kruha i bacam ga na
tepii. razmata nogu iz sjeda i povlai ga blie k sebi. ne prestaje
svirati.
urim natrag u stan. zauje se lave. okrenem se u hodu, opor je
dohvatio starca. uini mi se da meu pseima, vidim i jednu djeju
glavu. harmonika pada na pod i ratimano odjekuje pod capama.
sputam pogled. idem svojim putem.
petrui je zapela na prvom katu. sin joj lei na stubitu i fiksirano
gleda pikulu meu svojim prstima. ona ga pokuava pridii, ali
mlohavo odsutno tijelo nanovo pada na pod.
tovarim vreu preko lea i uzimam ga pod ruku. ona hoda iza nas i
pridrava mu noge da ne udaraju po stepenicama.
kad stignemo pred ulazna vrata, cijeli mi je rukav natopljen slinom.
teko diem. petrui mi zahvaljuje. odmahujem i ulazim u svoj
stan. osjeam kako gleda vreu na mojim leima.
zakljuavam se.
u boci ipak ima neto plina. putam vodu. bistra je, prozirna, iako
tankog mlaza. punim loni do pola i palim kuhalo. odvajam aku
rie iz vreice. ostatak hrane spremam pod krevet.
jedem polako. vaem to sporije mogu. brojim. licom paljivo
struem zaostala zrnca sa stijenki. loni ostavljam u sudoperu i
odlazim u sobu prilei. prozorske daske i pola poda prekriveni su
teglicama. sve je puno kaktusa.
nedavno sam nabavio i mali kotao. zamijenio sam ga za televizor.
morao sam birati.
napamet sputam ruku. bojim se nekad da mi je dlan zaboravio
dodirivati. povlaim ga k sebi prije nego se to stvarno desi. u tvrdoj
utoj koi mjestimice je ostalo neto sitnih bodlji. uope ih ne
osjeam.
noas u u berbu.
u 8 poinje policijski sat. palim svijeu i topim ostatke voska od
150 prijanjih veeri. ostavljam ih na tanjuriu u kutu sobe. plamen
donekle zaklanjam stranjom stranom kaua. na prozore navlaim
guste zastore. iz prikrajka gledam van, sjene se izduuju, pa sasvim
nestaju.
ukljuujem tranzistor. izvlaim antenu i podeavam stanicu. daju
samo vijesti ali svejedno okreem gumb dok ne pronaem kranje
koje nalikuje na melodiju. hodam sa aparatom po sobi i pokuavam

uhvatiti najbolji signal. prislanjam uho na mreasti zvunik da bolje

ujem. pojaavam ton. ne vjerujem svojim uima.
prekida me zvonjava na vratima. sputam radio na kau. stanica se
gubi.
- opet iste! sad je bilo na vijestima! na vratima je petrui sa
sinom.
putam ih u stan.
prstima lagano razmiem zavjese i gledam na cestu. mrkli je mrak.
negdje pucanj.
- rekli su da ih je ostalo svega nekoliko i da e ih ukloniti u slijedeih
nekoliko dana, kae.
toim iz boce. pijemo. toim jo, pijemo.
radio kri. napinjem se da ujem melodiju. pojaavam ton. samo
jo vie kri. mali jei na krevetu do svoje majke. ona mu rukama
zaepljuje ui.
stanica se mijenja sama od sebe. spikerica ita:
- nema opasnosti. mole se graani da ostanu u svojim kuama.
nema opasnosti, ponavlja.
oekujem da e aparat svaki as progutati traku i da e joj glas
poeti zavijati.
zatvaram oi. pokuavam vidjeti prste kako diraju tipke male
harmonike.
- dajte! otvorite mi ovo! zaujem petrui kako preklinje.
otvaram oi. izvukla je vreu sa hranom ispod kreveta i lupa noem
po konzervi. otimam joj ju iz ruke. mali se ceri. doe mi da se
nasmijem.
netko razvaljuje vrata. upadaju dvojica. jedan ima pitolj. puca.
pikula pada na pod i odzvanja visoko poskakujui po poploenom
podu. u letu hvata plamen svijee. dva se uta pera okreu zarobljena
u staklu. odbljesak pada na ulatenu crnu izmu debeloga ona.
petrui otvara usta da krikne, ali ne ujem nita. kri.
ovjek podie pitolj prema meni. kaiprst je na okidau.
te oi.
- sine kaem.
gleda me otvor cijevi. tamni monolit sa rupom u sreditu.
prsti su mu lijepo oblikovani i uredni. nokti bijeli. osim onog na
kaiprstu koji je crven od upiranja. stiem au u ruci. puca. te
oi. staklo mi se zabija u meso. pee. krajikom oka hvatam teglice.
nisam ni nazdravio sa kaktusima

151

[ Nizar Baraket / prevela: Kristina ori ]

ATA CARNET
Alkohol u mojoj ai i tvoje pitanje Who are you?
Alkohol u tvojim oima
i moj odgovor za koji te nije briga
Ja sam itinerarij na mapi svijeta, granini prijelaz,
cigareta u rano jutro
Glavobolja i nada o krevetu s tobom ili bez tebe
Alkohol u naim venama, ja sam stranac
Alkohol u nepoznatim glasovima
koje bih volio prepoznati u rukama
Koje diraju moju udnu kosu, u tijelima
koja se pomjeraju, u preglasnoj pop muzici
Ja sam stranac i ti takoer
i svijet nikada nije poznavao nikoga do strance
Alkohol, erotska obeanja, karta za sadanjost
koja vrijedi od sada, alkohol
Alkohol who are you?
Ja sam nedefinisan momenat izmeu ovdje i sutra
Ja sam glad, neutaiva e da budem ja

152

[ Igor Isakovski ]

CIGANSKA NOSTALGIJA
udara me sunce i kada ga
nema,
ritmujem kroz sobu
kao bolestan
od sunanice
kao ciganin koji se udomio
koji je potpuno predan
svojim instinktima
onda vie nisam ciganin
osim kada dobujem
prstima po njenoj
koi prizivajui
kiu
kurblaju trubai
kao kada se mesec topi
i otie u slivnik
udara me nedostatak
prostranstva
nema mi ravnice
postajem nostalgian
ja, gorski ovjek
sa prstima od sunca

153

[ Danica Pavlovi ]

DODIRUJE SADA
na dnu ovoga dana
osmehuju joj se krge
megalocefalusi
megalopolisi
svemogui
u svom sumraku
odmaralitu
instant bogova,
iz metroa.

154

[ Igor Banjac ]

PISMO FRIEDRICHU
Uitelju, kako si ovoga jutra?
Vidim da ponovno hoda sa svojom tubalicom
Ni ovdje nije nita bolje
Kao memljiva mrlja naeg prijatelja Krolowa
Nita drugo osim ivota
A evo na kraju dana potpuno lud
Dragi moj
I vesele djevojice klize mi u san
I gdje god pogledam samo se oblaci valjaju
Nosei glasove, sputajui glasove
Recitirajui svoje tjeskobne poeme
A teko se osloboditi svih tih rijei kada se srue
I poklope te
Sablanjiva su boja vimena i svaka kapljica koja
Kane iz njih
Srea?
Uitelju moj
Ne ljuti se to te nazvah brkatim drvosjeom
Djejeg lica
Tek kasnije te zavoljeh, kad ve izgubio si zdrav razum
Najradije bih uzeo masni papir
I nastavio prepisivati tvoje Ditirambe i dijeliti ih okolo
Moj razvratni Dionise
A evo upravo uim da dalje ne progovaram u ovoj tamnici
I bolji se rodie od mene pa provedoe u tiini cijeli ivot
A oni gori obino su glasni, jako glasni
I od silne buke
Svakodnevno bjeim
Nisam ratnik
Ni koplje ni baklju
Samo grozdove rijei
Nosim
A ipak iza mene plamen ostaje koji niko
Ti to zna dragi moj
Ugasiti ne moe
Dok i posljednji komadi s crnih korica ne otpadne
to jo da ti kaem tmino moja
No da tvoje otvorene oi ljubim
I tako drago mi je to promatraju moje nesigurne korake
U konanom pribliavanju tebi
Ruku svoju sputam
Na sedmostruki led tvoga srca

155

I let the snow

Melt in my mouth
Until my head hurts
Until Im out
Makes me laugh a bit
Makes me cry
Same way you confuse me all the time
Bad things
Dead things
Sad things have to happen

[ Emiliana Torrini, Dead Things, Love In The Time Of Science ]

[ Jovanka Uljarevi ]

FOTOSINTEZA
najprije emo preleati boginje
s tvojom djecom
pa s mojom
onda e doi i naa
istim redom emo hodati
vakati
psovati
zubi e nam rasti
zubi e nam ispadati
i sve e nas jako pogaati
i sve e nas jednako brinuti
ja u biti zaduena za lekcije iz plivanja
ti iz preivljavanja
iz kvantuma naih ivota
nikada se nee oglasiti
rjeenje problema globalnog otopljavanja
18. decembar 2006.& 15. februar 2007.

157

[ Lukasz Szopa ]

NANCY
(Zato volim sjediti s enama na stepenicama?)
Svlaio sam je polako,
(zato, spajajui u sebi ljepote A. i A.,
bila je manje lijepa od svake od njih?)
njene forme bile su prijatno pljosnate, linije ublaene
(idealna okruglost je pak otra),
158 kad je izmeu desnog zgloba i stepenice
moj pogled uhvatio njene prste koji se igraju pertlom
(nisam pitao za ime, bila je iz Nancyja, kolski izlet).
Odjednom tri pored nas uenica i baca u ali par rijei,
pitam za prevod, odgovara s poluosmijehom:
Sie haben sich einen Freund gefunden!

[ Asja Baki ]

LJEPLJIVA IGRA
Gospodin Destouches se od elje bio toliko ukoio da je djevojka s
kojom je izaao na sastanak pomislila da je doivio srani udar:
- Jeste li dobro?, upitala je.
Destouches je pogledom fiksirao dekolte svoje pratilje i nije mogao
prozboriti ni rijei.
- Donesite mu au hladne vode, rekla je djevojka konobaru.
Oko stola za kojim je par sjedio skupila se veina gostiju bosanskog
restorana "Gladne oi". Jedna je starija gospoa rekla kako joj se
ini da se gospodin petrificirao.
- Koliko je dugo ve skamenjen? Da nije pao u komu?, upitao je
neko iz gomile.
- ta je jeo?, pitala je debela dama koja nije s ostalim gostima
ustala sa stolice da vidi ukoenog ovjeka.
Za pet minuta se pojavio vlasnik restorana i rekao svima da se vrate
za svoje stolove:
- Sve e biti u redu, dodao je. Vratite se na svoja mjesta.
- Polijeemo, doda smijeei se gospodin Destouches. Dobro sam,
uvjeravao je gomilu. Samo sam se zamislio.
- Da vam donesu vode?, upita djevojka.
- Ne, ne. Radije bih popio aicu rakije. Moe?, upita namignuvi
vlasniku.
- Svakako, svakako, odgovori ovaj namignuvi natrag. Donesi
rakijicu gospodinu!, naredi konobaru. Najbolju!
- Uzmi i ti, milo dijete, ree gospodin Destouches svojoj pratilji.
159
Naspite i njoj, ree.
- Ali ja ne pijem.
- Neka, samo ti ispij, godie ti, ree smjekajui se Destouches.
Djevojka poslua i ispi aicu u jednom gutljaju.

- Ooo, ree Destouches, dobro tebi to ide. Naspi si jo.

- Ne bih vie, odgovori ona.
- De, evo i ja u s tobom. Konobaru, naspi!
Kad su ispili itav bokali, Destouches zamoli da pozovu taksi. U
vozilu se djevojka ispovraa po njegovom kauputu:
- Oprostite, ree ona. Stvarno mi je ao.
- Nema veze, ree Destouches smjekajui se. Do mog stana, apnu
taksisti kojeg je oito poznavao.
U haustoru se djevojka po drugi put ispovraa po gospodinu
Destouchesu:
- Nema veze, nema veze, ree on umirujui je.
Fred, kako su zvali gospodina Destouchesa, otkljua stan i uvede
djevojku u prostran hodnik:
- Tu smo, milo dijete.
- Tu, gdje?, upita djevojka.
- Blizu sedmog neba, ree Destouches smjekajui se.
Ferdinand Destouches zvani Fred odlino je poznavao oca milog
djeteta, gospodina Calderona. Poetkom osamdesetih godina prolog
stoljea, nakon to je Calderon prebjegao iz panije u Francusku,
Destouches mu je sredio imigracijske papire bio je faca na odjelu za
izdavanje boravinih viza i radnih dozvola. Kao zahvalnicu Calderon
mu je ponudio da jednom sedmino navrati u bordel "Sedmo nebo"
koji je u Parizu otvorio i no provede s jednom od rasnih ljepotica
koje su za njega radile. Vremenom je to jednom sedmino preraslo
u svakodnevno, ali se gospodin Calderon nije bunio odlino je
zaraivao, a Ferdinand Destouches zvani Fred stalno ga je podsjeao
na to kako upravo njemu ima da zahvali na tome.
Nekoliko godina kasnije, nakon to je Calderonova kerka Leticia
160 stasala u naoitu djevojku, gospodin Destouches ju je sreo u hodniku
oevog bordela: upravo je ila u standardnu ophodnju prilikom
koje je, kao i inae, pokuala "osvijestiti" djevojke. Destouches je
u meuvremenu ostvario zavidnu politiku karijeru u Sarkozyjevoj
vladi i poeo se u "Sedmom nebu", kao i drugdje, ponaati bahatije
nego inae dolazio bi u bilo koje doba dana i maltretirao djevojke:
tog je dana pretukao jednu od njih. Gospodin Calderon je sve to
morao posmatrati utke, jer je Destouches par puta spomenuo
nepravilnosti u radu.

- Nemoj ni sluajno da te vidim s tim seronjom!, vikao je gospodin

Calderon na svoju ker, nakon to je primijetio Destouchesov interes
za nju.
- Ne brini, tata, nee. Obeavam!, lagala je Leti.
Gospodin Calderon je branio svojoj kerki da navraa u "Sedmo
nebo" i drui se s prostitutkama. Leticija se, meutim, nije pretjerano
osvrtala na oeve prijetnje jer je kao svaka ljeviarka smatrala da
je socijalna pravda iznad porodinih veza (kojih se, uostalom, zbog
oevog poslovanja sramila). Calderon je za neposluh kerke krivio
svoju pokojnu suprugu:
- Ne treba mi novi Che u kui. Jednog sam sahranio, sad moram da
trpim i drugog.
U nedjelju je umjesto djevojke kod koje je obiavao ii tim danom,
Destouches odluio jebati Calderonovu kerku Leticiju:
- Tu smo, milo dijete.
- Tu, gdje?, upita djevojka.
- Blizu sedmog neba, ree Destouches smjekajui se.
Tu se Leticija ispovraala i trei put po francuskom birokrati:
- Putain!, uzviknu sad ve nestrpljivo Destouches. Ali dobro, sad
emo ponoviti Napoleonovo osvajanje panije. Siguran sam da si
to radila u koli, nastavi gospodin Destouches otkopavajui joj
koulju.
Sutradan se probudio zavezan za krevet. Niega se nije sjeao.
Razmiljao je o tome da li je ili nije jebao Leticiju i kako se moglo
desiti da ga pijana djevojka koja je itavu veer po njemu povraala
zavee za krevet:
- Neto tu ne tima, zakljui Destouches nakon to je shvatio da je
sav slipav.
Leti je pila kao smuk. Voljela je estoka pia, poljsku votku i rakiju 161
koju je pila s Esafom, momkom koji je radio kao konobar u "Gladnim
oima". Kako su oboje poznavali gospodina Destouchesa i njegov
nain poslovanja s boravinim vizama i enama, Esaf joj je obeao
pomoi da se osveti:
- Samo gurni prst u grlo i pazi da te ne vidi, savjetovao je Esaf
Leticiji.

Dogovor je pao: Leti e popustiti pred Destouchesovim navaljivanjem

i pustiti ga da je izvede na veeru. Nakon to odglumi da ne podnosi
alkohol i pristane na to da s Destouchesom sjedne u taksi i ode do
njega, udarie ga neim po glavi i zavezati za krevet. Francuskog e
slubenika, zatim, zajedno s Esafom premazati agdom kojom su u
"Gladnim oima" prelijevali hurmaice i baklave.
- Ovo je prvi put da je ovo francusko govno slatko!, uzviknu Leti
nakon to je onesvijetenom Destouchesu liznula obraz.
- Svi bi francuski funkcioneri trebali dolaziti u paketu s vreicom
zaslaivaa.
- Kao i ostali politiari, ree Leti smijui se. Pogledaj ga, doda. Glasao
je protiv ulaska Turske u Evropsku uniju, a sad lei premazan njome.
Saekaj da skinem gaice i namjestim se, pa onda slikaj.
- Fotografije poalji u Elizejsku palau, da vidimo to e na
predsjednik na to da kae, ree Leticia. Ako ne bude nikakve reakcije,
aljemo ih novinama. Treba u pismu napomenuti da je to, ukoliko
ne sankcioniu Destouchesa, na sljedei korak. Nego, jesi li siguran
da e tvoj prijatelj ostati diskretan i vratiti nam film i sve razvijene
fotografije?
- Ne brini, hoe.
Par dana nakon to je njujorki advokat i politiar Eliot Spitzer
uhvaen s eskort djevojkom, zbog ega je bio prinuen ispriati
se amerikoj javnosti i povui se s mjesta guvernera, u kabinet
francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozya pristigla je preporuena
poiljka. Sarkozy koji se uasno dosaivao i nervozno prevrtao
novi po rukama, doeka svog bliskog suradnika sa zebnjom:
- ta je sad napravila?, upita.
- Nije rije o Carli, ve o Destouchesu. Pogledajte sami, ree
mukarac pruajui predsjedniku kovertu.
Razgovor izmeu gospodina Destouchesa i francuskog predsjednika
je trajao kratko:
162 - Sklonie se na neko vrijeme, pa emo te vratiti u diplomaciju. Ne
smijem rizikovati.
- I, bez linih obrauna!, doviknu Destouchesu dok je izlazio. Imaju
nas u aci.

[ Marko Joveti ]

PODNE
Chet Baker i buenje
Oseaj lei na podu
Pijem kafu
I mislim o filmu
U kom u da igram
Neki predmet od drveta
Jutro mi daje oseaj topline.

[ Branislav Obluar ]

SKUEN PROSTOR ITANJA

Prijatelj se tui da se njegova biblioteka poveava, a on ima sve manje
vremena za itanje. Budui da i prostorom oskudijeva nema svoju
sobu za rad veina lektire odnedavno zavrava pokraj WC koljke.
Isprva su, kae, to bili stripovi, ali s vremenom se period boravljenja
na WC-u produljivao, sukladno s teinom lektire i jaanjem potrebe
za intimnim prostorom. Sada se tamo mogu nai knjige u rasponu od
poezije do arhitekture, a zbog 45 do 60 minuta koje ondje provede,
noge mu utrnu, djevojka galami, a hemeroidi prijete.
Davno sam napisao pjesmu na tu temu i prijatelj me zatraio da mu
je poaljem. Kod mene se situacija kree u drugome smjeru: stan
u koji sam nedavno uselio ima najmanju kupaonicu/WC na svijetu,
tzv. kupaonicu za hobite, jer se ak i ulazi na manja vrata. Prostorija
je zgurana ispod stepenita, a veliina se najbolje moe predoiti
ako kaem da istodobno mogu prati zube nad lavaboom i prilino
tono naciljati koljku i piati. koljka se k tome i klima te je ta
nestabilnost i skuenost pri velikoj nudi pogodna jedino za poeziju,
po mogunosti krae pjesme, nastale u dahu, u zamahu inspiracije,
kada se dua naglo oslobaa zemaljske neisti.

164

[ Marko Toma ]

NOVO LEDENO DOBA

Moji kontinenti nestaju pod vodom koja se smrzava.
Novo je ledeno doba.
Moje barbarsko porijeklo mi govori: brani se, snimi film
o tome kako umire,
izaberi broj iz imenika,
nazovi i izvrijeaj onog ko se javi
moda tako pronae ljekovito sazvijee,
polovno azbestno odijelo
ili Cendrarsov fantomski ud.
Uglavnom, trguj bez skrupula.
Moje grudi se otvaraju poput knjige
spremne primiti svijet ili njegove oi
u tronu arku koju e razbiti
prvi vjetar s vremenske prognoze.
Roeni smo u staroj Grkoj,
ali moja enja putuje iza Urala
i oboava neke druge bogove.
Tragedija je svakako univerzalna.
Tuga je ono to me nagoni da unitavam.
Moji preci nose i arapska imena.
Njihove sablje su zakrivljene.
U dalekim rijekama na sjeveru
odbjegle sirene iz mojih mora
ekaju da ih neko probudi.
Ko je ikad uo pjesmu sa usana svoje majke?
Trn je ono jedino iskonsko,
sve poinje od kaplje krvi
pa i moje proroanstvo.

165

Wire fences still coiled with flowers of the night

Songs of the birds like hands call the earth to witness
Sever from fear before taking flight.
Fences that fail and fall to the ground
Bearing the fruit from Jaras Hands

[ Calexico, Victor Jara's Hands, Carried to Dust ]

[ Marko Pogaar ]

PERMANENTNA REVOLUCIJA JEZIKA

LJUBAVNE POEZIJE.
UMORNIM TROCKISTIMA

Kako, godine 2007., pisati ljubavnu poeziju?

ovo je vrijeme gusto od ljubavi.
svi nas, naime, umjereno vole.
teorija govori o potpunom izostanku kretanja.
trite kae: ako govori o ljubavi,
govori o bogu, ili obrnuto.
Pogaar misli: sve je bog = bog je nita.
bombarder prepun opasnog znaenja.
ali negdje u kutku te ljubavi, kada je pritisne uz zid,
izrasta neto bezrezervno.
rezervat uzimanja i davanja.
i u njemu baobab ijom se kronjom uspinje k nebu.
na kraju zna: jedina stranija stvar od faizma
je umjereni faizam.

167

[ Faruk ehi ]

UNA
to je moja rijeka
u njoj sam se prepoznao
tamo gdje su gusti aevi pletenice sedrenih nimfi
to u augustu, kad padne vodostaj, pokazuju svoja bedra
po kojima hodaju uareni kupai dok madar prska zrakom
to je moja rijeka
brza kao misao na onoga koga voli
sposobna kao opal da mijenja nijanse
to je meandar u obliku ljateih vena
niz koje plove lae drvenih rebara
a izmeu njih sijevaju ulateni riblji trbusi
s krljutima veim od ljudskog nokta
to je moja rijeka
njena boja se rimuje sa atmosferom
pio sam je kao majino mlijeko
skriven od metaka, gledao je kroz drhtave listove jasena
i divio se njenom ivom plavetnilu
to je moja rijeka
u ratu, crta razgranienja dvije strane svijeta
berlinski zid sa milijardu kapljica
kojeg smo sagradili u babilonskim straarskim noima
iz sve snage udei da ga razbijemo
to je moja rijeka
moja zemaljska zvijezda
ne tako slavna kao Guadalkivir
ali ipak tee kroz moje srce
savreno opravdavajui svoje ime.

168

[ Ivica Prtenjaa ]

PRED UMOM
U tvojoj kosi je mrtva ptica.
I ona pjeva.
Ja sam gurnuo drveni ealj, ja sam
od zubiju napravio iglu,
ja sam te vidio
kad nije bilo svjetla,
na mjestu valova, na mjestu niega.
U tvojoj je kosi
oko slavuja,
niz grlo se pomalo cijedi sumrak,
a s laktova se osipa
praina, poneka travka,
umorno obilje koje nas sustie.
Krenuli smo u etnju,
zar ne vidi
ovo jezero
od kojeg smo nainjeni, zar ne uje
ovog slavuja,
bolesnog od samoe,
kako je zautio.
Pod ovim siromanim nebom,
u ovo siromano vrijeme.
U tvojoj je kosi mrtva ptica.
U tvojoj kosi je moja ruka.
Krenuli smo u etnju po ovoj zemlji,
pred nama uma postaje mrana,
neprohodna,
i nee se uti pjevanje,
nee se uti kako jedno drugom grizemo usne,
nee se ni uti ni vidjeti ba nita.
Ni kako jedno drugom dlanovima
prekrivamo oi.
Ni kako nastaje potpuna tama,
gluhi, opasni mrak.
Dublje me vodi, dalje me vodi.
Negdje mora postojati
dobra smrt za oboje.
Dobra smrt za nas.

169

[ Vladimir Arsenijevi ]

JEDAN MINUT: DAMBOVA SMRT

(60) u poslednje dve godine nije se vie ni pomerao iz svog
mranog kutka u Calle de Colon (59) niko ga nije dirao niti
terao odatle, postao je neka vrsta atrakcije, crna taka jednog
besprekornog grada (58) turisti su svakodnevno dolazili da
ga slikaju, skretali su sa svog uanenog pravca kroz La
Ramblu (57) saginjali se, dlanovima se oslanjali o kolena i
zagledali ga, diskutovali tihim glasovima (56) fotoaparati su
kljocali, blicevi sevali, kamere zujale (55) studenti umetnosti
sedali su prekoputa njega prekrtenih nogu, podvlaili stopala
pod butine (54) vadili blokove i sveske i pribore za crtanje,
olovke, ugljen i flomastere, brzopotezne skice su nastajale
(53) gradski psi su ga njukali pa odlazili zgroeni a da on
niega nije ni bio svestan (52) jednom se ak, iako mimo
svog znanja, naao i na jednoj razglednici ali bio je to, hvala
bogu, samo nekakav umetniki projekat (51) na toj slici leao
je na hladnom kamenu poput klade, poput mrtvog mesa (50)
niz hrapavi obraz slivala mu se povraka a za njom gusta slina
(49) proarana crvenim vlaknima krvavog ispljuvka i formirala
baricu na ploniku (48) dok je iznad njegove glave bletao
natpis na nekoliko evropskih jezika (47) "DOBRODOLI U
PREDIVNU BARSELONU! Hasan, 27"

170

"Jes vazda bio ruan, oiju mi", tako je davne osamdeset etvrte
govorila Hasanova pijana majka pred rodbinom i prijateljima
okupljenim na proslavi njegovog dvanaestog roendana, i slegla
ramenima, s neobinom meavinom ljubavi i gaenja osmatrajui
koato lice, impozantan nos i upale, sitne oi svog sina jedinca pre
nego to bi joj pogled obuhvatio i njegova dva kolosalna uha, "al na
koga je ovako klempav, e to nikom nije jasno!" Za stolom se zaorilo
od pijanog, razularenog smeha. A klempav je Hasan bio toliko da
mu je neko jo u prvom razredu osnovne kole u rodnom Sarajevu
doviknuo: "Gle Damba majketi!" I to je tako ostalo i nalepilo se na
njega zauvek kao maska koju nikako nije mogao da strgne sa sebe
dok su podrugljivi glasovi oko njega godinama odjekivali: Dambo,
Dambo, Dambo, Dambo...

(46) a sad je leto 2000. i kia neprestano pada, nebo se

otvori odjednom (45) pa dobuje, dobuje, budi ak i Hasana
iz njegovog veitog sna (44) on s teinom podie glavu da
osmotri krupne kine kapi kako padaju na svet izvan njegovog
sklonita pod kolonadom (43) i opet je nemono spusti u
sopstvenu povraku taj meki, mlaki jastuk koji se odmah

razbei pod pritiskom (42) sve dok mu se obraz napokon

ponovo ne susretne s hladnim kamenom (41) tik do raspadnutih
invalidskih kolica u kojima buno hre Aurelio (40) grbavi
Aurelio bradatog lica prekrivenog slojem viegodinje troke
i gadnom uvotenom dubokom kapuljaom (39) Aurelio koji
je negde usput u ivotu izgubio levu ruku i obe noge (38)
njegov jedini pravi preostali prijatelj na ovom svetu
Plivanje je bilo sve to je Hasana u ivotu interesovalo. U Sarajevu,
tom gradu neplivaa, oseao se poput ptice meu krticama. "Zna
li ti Dambo da bi cirka sedamdes odsto tvojih vrnjaka potonulo
ko klada u ovom bazenu!" govorio mu je tamo negde 1987. njegov
trener, debeli arli jedino se na njega nije ljutio kad bi ga tako
zvao. "E pa, ima da mi pliva za sve njih, jesil me razumio!"
"Bre Dambo", urlao je na njega 1989, "bre, jebogati!"
"ezdeset sekundi, ba! ezdeset jebenih sekundi! Kad probije tu
granicu, mali, to ti je ko ulaznica za reprezentaciju a onda ti ni
Olimpijada ne gine. Barselona, Dambo, zapamti to, Bar-se-lo-na!"
obeavao mu je 1991. Ipak, nita od svega toga: Hasan nikad sto
metara leno nije uspeo da prepliva bre od ezdeset sekundi. Iste
te godine grunuo je rat u Hrvatskoj, goreli su Dubrovnik i Vukovar, a
onda se, devedeset druge, u prolee, ba pred Olimpijadu, zaratilo
i u njegovom rodnom gradu. Ali tad je ve sve otilo doavola pa
zato ne bi i ivotni planovi i ambicije Hasana Halilovia na nesreu
nazvanog Dambo?

(37) "Aurelio, ti si najruniji prizor u ovom gradu, cabron",

kae onaj Huan, Mexicano (36) koji neprestano dolazi i odlazi
na svojim takama i koji je sad zastao tu da se skloni od naglog
pljuska koji se sruio na grad (35) "ti si najruniji prizor u
Barseloni, pendejo, trebalo bi da ti daju penziju", (34) dodaje
svojim pevajuim, pijanim naglaskom i kripavo se smeje
sve dok Aurelio ne izvue glavu iz kapuljae (33) pogleda ga
svetlucavim oima koje zablistaju spram mrkog lica i nasmeje
se i sm (32) bezubo i hrapavo ta on o svemu tome zna, ali
smeno je svejedno (31) hah hah hah hah, bole ga plua kad
se smeje ali ne moe da izdri (30) "Hasane, Hasane!" zaurla,
ali kako Hasan da ga uje i kako da ga vidi, da se odazove
(29) oi su mu zakolutale, glava mu lei u smrdljivoj, skoreloj
bljuvotini, niz hrapavi obraz sliva mu se krvava slina (28) ba 171
kao na razglednici dobrodoliupredivnubarselonu (27) "Ne,
ne, ne, germ", urla Aurelio tada i ponovo se okree prema
Huanu, "mira Hasan! Pogledaj Hasana!"
U rat je uao nevin. etnici su danonono granatirali Sarajevo. arli
je nestao iz grada tek tad mu je sinulo da je i on bio Srbin. Majka
se strano brinula za njega i molila ga da ostane kod kue. Ali,

otkad vie nije bilo treninga, u Hasanu je sve vrilo. Strana energija
nagomilavala se u njemu. Nije ga bilo briga ako pogine i nije poginuo
poginula je zato majka kad je granata uletela kroz podrumski
prozor i eksplodirala u prostoriji ispunjenoj ljudima. Ostatak rata,
Hasan je proveo u sastavu Armije BiH, uglavnom na poloajima
oko grada. Meu saborcima bio je poznat po hladnoj, nemilosrdnoj
okrutnosti. Niko se vie nije usuivao da ga zove Dambo. Jednom
je kod zarobljenog etnika pronaao topericu. Istu kao to je bila
ona koju je imao debeli arli. Pogledao je bolje telo zgreno na
podu pa, to je stvarno bio arli. Mrav, ispijen, bled, sa strahom
u oima. "Jebem ti sreu", procedio je Hasan. Ubio ga je brzo, u
naletu gaenja. Posle je mislio, moda to i nije bio arli. topericu
je zadrao. Pred sam kraj rata, u dvadeset treoj godini ivota, jebo
je po prvi put. Mladu a ve istroenu ratnu kurvu. Nije pamtio nita
osim da je zaudarala na druge vojnike.

(26) "Hasane, Hasane!" zove ga uporno Aurelio, pa urla li

urla, hah hah hah hah, plua mu ve gore (25) i trese onim
svojim modrim patrljkom zaivenim tako neveto da izgleda
kao da e se svakog asa raspui (24) i otvoriti pa e itav
kroz njega iscuriti i napraviti neurednu baricu na asfaltu (23)
idealan obrok za opore gradskih pasa koje Aurelio i inae hrani
ostacima milostinje koju svakodnevno (22) dobije od gazda
lokalnih restorana jer i Aurelio je u granicama sopstvenih
niskih (21) mogunosti, jasno milostiv, i to iskljuivo prema
onima koji su po njegovoj krajnje neskromnoj proceni (20)
potonuli jo dublje od njega, poput Hasana, a u pravu je,
Aurelio... jer, ak i kad bi (19) nesretnog Hasana neko uzeo
pod svoje, okupao i doveo u red, pa onda leio, leio (18) od
svih tih bolesti, mnogobrojnih kolonija bakterija i virusa koje
su okupirale (17) njegovo bolesno, propadajue telo, ireva
i priteva i liajeva i osipa (16) koji ga savlauju poput Jova,
kad bi ga, dakle, negovao i sreivao sve dok (15) od njega
ponovo ne stvori neto nalik na oveka, Hasan bi i dalje bio
verovatno najruniji prizor u itavoj Barseloni (14) ali Hasan
vie ne mari za to jer Hasan vie ni za ta ne mari, njegovo
lice (13) samo je maska koju je nemogue strgnuti (12) a on
sam, iza tog lica, on je tek ista bela prazna aura
172 Sarajevo je napustio im se za to ukazala prva prilika. Sa sobom
je poneo neto malo stvari i onu staru arlijevu topericu. Video je
da ne vlada svojom sudbinom i pustio talas da ga nosi a on ga je
nosio po izbeglikim kampovima irom Evrope, najvie je vremena
proveo u Danskoj, tamo je depario, navukao se na heroin i alkohol,
prevarom nabavio lani paso, a jedne je najobinije veeri u
Kopenhagenu pojebao neku ukrajinsku kurvu, onako balkanski, u
jednoj slepoj ulici, leima nabijenu na hrapavi zid. Godinu dana

kasnije, ve je izgledao kao olupina. Pripisivao je to prljavom horsu

ali strahovao je i od bolesti ije ime nije smeo ni da izgovori. Telo
mu je ubrzano kopnilo. Skupio je sav novac koji je mogao da skupi,
zajebao sve to je mogao da zajebe, prodao je prijatelja i video neto
to nikad nije trebalo da vidi, a onda je pokupio prnje i ukradenim
automobilom i s lanim pasoem u depu doputovao u Barselonu.
Kako joj se bliio bilo mu je sve loije i loije. U magnovenju, sve
to je posedovao ostavio je u automobilu koji je zaustavio pokraj na
autoputa pored table s natpisom BARCELONA i odatle peke nekako
stigao u grad. Bilo mu je muka, preznojavao se, goreo je i drhtao od
hladnoe istovremeno. Usta su mu bila suva a jezik natekao. Prve
noi krizirao je na klupi u nekakvom parku, sledeeg se dana vukao
unaokolo gladan i bolestan, druge noi bilo mu je jo gore, a onda su
ga tree noi pod groznicom i u bunilu brutalno pretukli neki lokalci,
utirali su ga po glavi neprestano, obraali mu se na nekom jeziku
koji nije razumeo, pljuvali mu u lice, oteli mu sve stvari i ostavili ga
da se batrga i gri tu, poput crva, dok mu je u depu bespomono
unazad otkucavala pokvarena arlijeva toperica jedino to mu
je jo u ivotu preostalo. Onako pretuenog, prihvatila ga je grupa
beskunika. Dali su mu vodu da pije i uvotano, masno ebe da
se ogrne. Com et dius? pitali su ga. Como te llamas? Whats your
name? Dugo nije mogao da se seti a onda mu je napokon sinulo:
Hasan Halilovi Dambo.
Jedan i jedini.

(11) a pljusak je u meuvremenu prestao jednako naglo kako

je i poeo (10) "Pues Juan, por favor, mira a Hasan, hermano!"
kae Aurelio jo jednom naizgled slabo zainteresovanom Huanu
(9) ovog puta na panskom, ne bi li ga ovaj bolje razumeo pa
se zakalje i doslovno poskoi u svojim kolicima (8) dok se
Huan, osmotrivi Hasana paljivo, trgne na takama (7) pa
se bez ijedne rei okrene i uurbano zadi od neke iznenadne
i samo njemu vidljive opasnosti (6) (pijan ili ne on je primetio
neto to Aureliju i dalje izmie: da Hasan vie ne die i da su
mu oi staklaste i neive) (5) i dok Aurelio brie oi od svih tih
silnih suza pa se naginje nad Hasana i drmusa ga tapom (4)
iako nikoga vie nema tamo dole pod njim, nikog osim mrtvog
tela (3) Huan zamie za ugao i gubi se u gomili koja je ponovo
izmilela ispod streha, tendi, kolonada, kafea, restorana, radnji
i haustora (2) pa, uz guranje i sudaranje, sporo ali uporno,
173
poput sveane povorke na nekom frizu ili fresci
(1)
napreduje
(0)
La Ramblom
[ Odlomak iz romana "Predator", Samizdat B92, Beograd, 2008. ]

[ Borjana Gakovi ]

GAZDA OCHOTZKI

mali sijedi ikica

sumanutog pogleda
tetura gore-dolje
po sivome dvoritu
katkad ga sretnem
u kontejneru
kako skakue po kartonima
ili pretura po konzervama
ne trai on nita
samo smanjuje volumen
da smetljari ne bi morali dolaziti svake
ve svake druge sedmice
odvoz smea kota
a stari okorjeli krtac
bi ga radije pojeo
da utedi koji dinar

174

[ Bojan iovi ]

RAZGOVOR U LICIMA

Smilja kako e napisati ime

Vodim vrlo zanimljiv razgovor sa sobom
Raspravi se pridruuje trea osoba
U majici bez rukava
Pod pazuhom je izraslo granje
Po kojem gaze muhe kao po trnju
Ime ti poinje velikim slovom
Neka slova zna napamet
Ostala ita s dlana
Posvaao sam se u treem licu jednine
On je naprosto mamlaz
Na fotografiji se smije
U sebi plae
Tovi se groznim plaem
Na ovom svijetu nema mjesta
Za nas dvoje
Jedno mora otii
S revolverima u ruci
Kreem u dvoboj
Pucam u sve to se mie
Ime ti je samo izgovor
Smilja sasvim drugu priu
Koja poinje u prvom licu mnoine

175

[ Branislav Obluar ]

BEZIZLAZ NARODA LJIVA

ogrnut u klizave koe ljiva
u njihove crne jezike
ivim u teglici pekmeza kojoj
ne nazire se
dno
svako jutro neki bog
presijeca nas ledenom otricom
ili avo posee harpunom
u ovaj tamni vilajet
eerasti kupleraj:
nae su due ve razmazane
liu ih
s prstiju
i uje se:
mljac mljac
tako umire narod ljiva
nagnjeen tekim palatalima
ogre se kousima
trai vrst oslonac
kotice koje nema
meka
i propada
uli smo prie:
tko izdri do dna
dua e mu moda
sa stijenki sastrugana
ravno
u novi ivot
no izlaza nema jer
slutimo
kamo:
176 u pakao rakije
boga alkohola

[ Goran Bogunovi ]

ISPOETKA
svaki put ostavi neto
jednom je to bio vrak prsta
potom uho
ponekad zaboravi i oko
skupljam te i sastavljam po svome
ali znam da to nije isto
iako je teko uoiti razliku
pa odahnem svaki put
kad doe cijela
i sve moe poeti ispoetka

177

[ Nedim Zlatar ]

PROLO JE 11 GODINA

Gledao sam svijet oko sebe kako se rui i raspada. Pa ponovo die,
samo da bi opet bio sruen. Teko sam podnosio to saznanje, tu
oekivanost, osjeaj kao da te prolost uvijek eka ispred, i samo
ona... Sve je postalo tako predvidivo i prozirno do kraja. Znao sam
kako e se zavriti svaka stvar prije nego i pone, uvijek sam znao
kraj...
Ta jednolinost me zamarala, stvari vie nisu bile zanimljive. Postao
sam stranac samom sebi. Pokuavao sam pobjei izvan tog grada,
unutra, u svojoj glavi i pronai klju svog postojanja.
A onda je bravar sam zakucao na moja vrata i obratio mi se, i svi
moji odgovori su bili tu, ispred mene.
Prolo je 11 godina... mislim. Moda i vie, puno vie, ne sjeam se,
vrijeme vie nije vano, barem ne tamo odakle ti se javljam. Kada
sam tek otkrio ovo mjesto mislio sam da nije puno drugaije od tog
tu, ali sam grijeio. Stvari su izgledale isto, ili se samo inilo tako.
Ulice, prozori, ljudi... sve je liilo na tvoj svijet, ali nita od toga nije
imalo u sebi onu teinu koju tu stvari nose. Zrak je bio podnoljiviji,
laki za udahnuti.
Mislio sam o tebi esto, i naim razgovorima punim dugih pauza
spokojne tiine, u kojoj smo i ti i ja postavljali sebi ista pitanja,
a koja nismo eljeli izgovarati naglas, znajui da bi tako postala
besmislena i da bi nestala naa potraga za tim odgovorima koje smo
tako eljeli uti, a koje sam ja prestao traiti ovdje.
Osjetio sam olakanje nakon dugo vremena, jer bio sam zaboravio
ta je mir.
Zato su ljudi tako zli?
Ponestalo mi je izgovora.
Tu su ljudi pokuavali da me uvuku u svoje sivilo, da budem poput
njih i da se pomirim. I uspjeli bi u tome, da nisam u onoj posljednjoj
sekundi svog prolog ivota donio odluku da zakoraim prema
onom zvuku, koji nikad ranije nisam uo, koji me je privlaio kao
magnet.
Trebao mi je ovaj svijet, razumije? Trebalo mi je da se odvojim od
178
svega tu to mi je postalo nepodnoljivo.
Tako da sam otiao. Sad razumije zato. Samo osjeaj potpune
slobode moe vratiti ljepotu i smisao ivljenja, sve drugo je patnja
s prekidima.
Ali to je najudnije od svega, ta vrata iza kojih sam naao ono to
sam traio, bila su tu, svo vrijeme, pred mojim licem, kao druga
strana zida pred kojim sam stajao tup godinama. I proao sam kroz
taj zid, vidio da su stvari iste kao tu, i osjetio olakanje...

Znam da je trebalo da se vratim. Ali ne elim. Tu nema vie nita

za mene. Ponekad imam elju da doem i kaem ljudima kakav
svijet jo postoji, kakav njihov svijet moe biti, ali znam da me ne bi
sluali. Nisam ja nikakav glasnik sudbine i niko ne bi obraao panju
na moje rijei, koje bi vjeruj mi bile jednostavnije nego to veina
njih tu moe zamisliti. ovjek se plai jednostavnih stvari. A ja se
plaim ljudi. Vidio sam bezbroj puta kako izvru rijei muenika,
koji su pokuali da ih upute ka ljepoti ivljenja, i koji su umirali,
slavljeni i sa suzama onih koji su ih pogubili. Tako da sam odluio da
odustanem. Ne zbog straha za sebe, ve to znam da se ne bi nita
promijenilo.
Oputen sam. Teko je opisati ljepotu koju sad vidim u obinim
stvarima, koje tu nikad nisam primjeivao. Sluam vjetar i ujem
muziku, osjetim kiu na koi i osjeam ivot kako se raa, vidim
nestajanje drugog bia i osjetim ljubav prema ivotu, ne alost ili
strah. Da li bi mi tu iko vjerovao, ili bi mislili da sam lud? Mislim da
zna odgovor.
Sjeam se svih dobrih knjiga koje sam proitao, svih rijei dobrih
ljudi, koje tu nestaju u magli podsmijeha i bljetavilu bijesa, u
spomenicima nitavilu i u ispraznim himnama, riji koje sam i sm
zaboravio dok nisam doao ovdje i shvatio da su te jednostavne
mudrosti oduvijek zakopane u meni. Tu su bile sahranjene a ovdje
sam ih oivio i shvatio kao svoje i svaije, jer to one i jesu. Svi ih
nosimo u sebi, samo to zaboravljamo. Taj svijet tu ne doputa da se
one rode ponovo. I zato se ne vraam. Nadam se da me razumije,
odnosno znam to. Ti si tu, a ja ovdje, i nikakve rijei to ne mijenjaju.
Nee ni ovo pismo, ali samo elim da zna da postoji boji svijet od
tog tu. Zapamti: ne postoji dobro i zlo, ve samo ono to izabere,
u ta vjeruje.

179

[ Igor Isakovski ]

HARMONIKA & METRONOM

doziva me
kroz no i podne
francuska harmonika
ne zna za vreme
niti za saoseaj zna
odlazim nekud
sakrivam se kao
isceeni slabi
uvek me nae
uvek me uzme pod svoje
kao da mi pod kou
ulazi
kao ena koju volim
da pria kroz pesmu
ali ena je daleko
danima daleko
i ja samo otkucavam
kao metronom
neka slana voda
dobuje
po mom stolu
kao kada se
aplauz stuti
odozgo

180

[ Jack Kerouac / preveo: Marko Toma ]

BESMISAO
Zvijezde na nebu
besmislene
Hamletova tragedija
besmislena
Klju u bravi
besmislen
Usnula majka
besmislena
Lampa u uglu
besmislena
Ugaena lampa u uglu
besmislena
Abraham Lincon
besmislen
Asteko carstvo
besmisleno
Ruka koja pie: besmislena
(Uloak u cipelama
besmislen
Roletne iznad
depne Biblije
besmislene Sjaj zelenog stakla
pepeljare
besmislen
Medvjed u umi
besmislen
Buddhin ivot
besmislen)

[ Trouve ]

181

And I tell you with my tongue between your toes

If theres ever anyone else Dont let them do this

[ Tindersticks, Jism, Tindersticks ]

[ Alen Voloder ]

SJEVERNA BAJKA
Kako sablasno veeras zvui vuiji pla!
ta je jae od najjaeg?
Najjaa.
...
Nije razmiljao ni o emu. Nije elio gubiti vrijeme na takve
stvari i habati mladost. Doi e ve vrijeme kada e ostariti i kada
e ga neki mlad vuk, slian njemu, zbaciti sa prijestola na isti nain
na kakav e i on, jo ovog proljea, zbaciti sadanjeg predvodnika
opora i tada e, kad ve bude star i sa velikim ivotnim iskustvom,
dok bude ekao smrt, razmiljati o svemu. A sada, sada je samo
on samom sebi vaan. Sada je zaokupljen samo sobom i svojom
mladou i moi.
Ponekad bi jedino, leei sit na nekom skrovitom proplanku,
u trenucima odmora posmatrao oblake i pitao se kako je leati na
njima i da li ptice ikada lete tamo ili je i za njih to previsoko. Ali
onda bi obino spustio njuku i korio samog sebe zbog takvih misli,
koje bi daleko vie pristajale nekom slavuju, nego njemu, vuku,
najmuevnijoj od svih ivotinja u umi. Njemu, kojeg su se ak i
planinski medvjedi klonili.
Sada je lutao umom u potrazi za hranom. Njuio je tragove
i iskonskim instinktom unaprijed odreivao vrstu i kvalitet hrane
koja je prola stazom. Osjeao je prepelice, zeeve, divlje make,
vjeverice - koje su, ko zna zato, silazile sa sigurnih borova. Osjeao
je miris mnogih umskih bia, ali ne i srnei - a tako bi elio danas
za ruak mladu srnetinu.
Gonjen svojom eljom za tim slatkim mesom, poprilino je
odmakao od svoje teritorije i doao skoro sasvim na rub ume. I
meu mnogobrojnim tragovima na koje je naiao, osjetio je i jedan,
njemu do sad sasvim nepoznat miris - udan miris bia koje je
mirisalo na cvijee.
Znatielja ga je povukla za tim tragom i odvela ga do velikog
proplanka, livade posute makovima. Pogledom je kruio, ne bi li
ugledao svoj udni plijen i tamo, samo nekoliko skokova daleko, u
travi je sjedilo bie koje je slijedio. Bila je to djevojka, mlada enka
iz ljudskog svijeta. Ovo je bio njegov prvi susret sa ovjekom, ali je 183
znao o njemu iz pria starih vukova. Govorili su da je to vrlo opasno
bie i ponosno pokazivali oiljke, koje su zaradili u susretu s njim.
Veina onih koji su sreli ovjeka, nikad se nije vratila. Ali ovo to je
bilo ispred njega nije bio taj opasni ovjek, koji je sijao strah i smrt.
Bila je to ena, sa dugom kosom boje mjeseevog odraza na jezeru
i koom boje snijega. Nije liila ni na jednu njemu poznatu ivotinju.
Imala je neto zmijsko, jer nije imala niti krzno niti perje. Zbog kose

koja ga je podsjeala na na grivu, pomislio je da moda ima neto

s konjem. Imala je ape, kao on, ali je ipak hodala uspravno, na
zadnjim, na samo dvije, kao ptica. Nije dodue imala krila, ali mu se
u tom trenutku uinilo da joj nisu ni potrebna, da ona leti na vjetru,
kad mu to naredi i kad god poeli. Bila je tako divna - u oima joj je
spavalo nebo, a usta su joj bila crvena i glatka, kao jabuka.
Brala je cvijee - plavo, crveno, uto, bijelo. On ju je gledao
svo vrijeme i kad je krenula u pravcu staze, pobjegao je kako je
ne bi uplaio, jer je uo da su ene, za razliku od ljudi, plaljiva
stvorenja i da kada sretnu vuka, od straha mogu ak i umrijeti.
Trao je sve dok nije doao u toliko poznat kraj. Nije osjeao
glad, mada ve dugo nije jeo i iako je cilj njegovog dananjeg lutanja
bio lov. Legao je ispred svoga brloga i cijelu no razmiljao o onom
to je vidio. I kada je zaspao, sanjao je djevojku.
...
Ujutro je ponovo otiao do one livade i na rubu ekao ne bi
li se djevojka pojavila. Presjedio je tu itav dan. I onaj sutra. Nije
dola.
Sljedei je dan posvetio lovu. Ulovio je srnu i oporavio svoje
tijelo od umora, ali srnetina mu vie nije priinjavala zadovoljstvo
kao nekad. Mislio je samo na jedno. Bio je uasno nervozan.
Adrenalin mu je prio krv i nije dozvoljavao mladim vukovima da
mu se priblie. Jednog je i ugrizao. Odbijao je ak i vuice, a bilo ih
je mnogo koje su eljele njegovo potomstvo. Bio je nezainteresovan
za bilo to, osim za livadu s makovima, pa je ponovo otiao tamo.
Ovaj put je imao sree. Dola je ujutro, sa prvim zracima
sunca i arenim leptirima. Pomislio je da se raaju iz svakog njenog
pokreta. Opet je brala cvijee, a on ju je samo gledao i uivao. Nije
znao ta mu se to deava. Prvi put se ovako osjeao. Poznavao je
bol, ali onu od rana zadobivenih u nebrojenim tuama, kojima je
dokazivao svoju snagu, mo i mukost. Ova ga je obuzimala iznutra
i bila je nekako prijatna.
Kada je djevojka krenula, uinilo mu se da se na livadi zadrala
samo trnutak, ali je po suncu znao da je prolo mnogo vie. Otiao
je polako, vukui ape za sobom. Osjeao je glad, ali ne onu za
hranom.
...
Sljedei je dan otiao do starog sijedog vuka, kojeg su svi
beskrajno cijenili - ne zbog snage, ve mudrosti. Starac je, po svom
184 obiaju, leao ispod suhog drveta, kojeg je davno, jo dok je mladi
vuk bio tek vui, oprljio grom. Sjeao se tog sasvim dobro, jer je
tada prvi put osjetio strah. Strah od vatre koja je skoila s neba.
Pribliio mu se tiho, ali ga je starac osjetio jos iz daleka i
naulio ui. Pozdravio ga je i ovaj mu je prijateljski mahnuo repom,
pozivajui ga da legne pored njega.
Starac je volio mladog vuka. Bio je najbolji prijatelj njegovog
oca, koji je umro prolog ljeta. Kao malom, priao mu je prie, a

kasnije, kad je odrastao, uio ga je trikovima u lovu i savjetovao

ga kad god bi se mladi vuk susreo sa neim novim. Znao je po
njegovom pogledu da je i ovaj put doao jer ga je neto izjedalo
iznutra. Nije ga pourivao. ekao je da on prvi pone.
Nakon izvjesnog vremena, mladi je vuk upitao:
- ta je to to od vuka iz opora napravi lutalicu? ta je to
to vuku miris livade uini ljepim od mirisa tople krvi na njuci?
Od srnetine obinu hranu? Od mladosti agoniju? Od noi dan, a od
dana no? ta je to? Jae je od straha! ta je to to me ini onakvim
kakav nikad nisam bio niti sam elio biti?... Neto kao elja... Kao
kad sam traio srne po umi.
Sijedi vuk je odgovorio kratko.
- Ljubav...
Leali su i utjeli jo dugo, razumjevi se i s potovanjem
ostavljajui jedan drugog u vlastitoj tiini. Na polasku, kada su
zvijezde tinjale posljednjim sjajem, mladi je vuk, okrenuvi se,
upitao:
- Sta je jae od najjaeg?
- Najjaa. - odgovorio mu je starac.
...
Par sljedeih dana mladi vuk je proveo u lovu, ali mu to vie ni
blizu nije priinjavalo zadovoljstvo kao nekad. Opsjedale su ga misli,
strahovi i pitanja, na koja mu ni sijedi mudrac vie nije znao dati
odgovore. Zato ih je sam poao potraiti.
Skoro se sasvim preselio na makovu livadu. Samo je nou
ponekad odlazio u dubinu ume da utoli glad. Za vrijeme koje je tu
proveo imao je prilike upoznati i ovjeka. Bili su to oni sa tapovima,
gromovnici, koji su nekom magijom bacali vatru na ivotinje koje bi
susreli. Jednom je, kada su doveli i pse, za dlaku umakao. Jo su
ga svrbile rane od pseih zuba. Ponosio se svojim rodom. Te pitome
zvijeri nisu bile dostojne jednog sina divljine. Jedan je zauvijek
ostavio kou tamo u umi.
Prolazili su dani i napokon je jednog podneva stigla nagrada
za svo strpljenje, svo ekanje i sve rane, nagrada otjelovljena u
djevojci koja je ponovo dola.
Bila je ljepa nego ikad ili se bar njemu tako inilo. Grevito je
prikivao pogled za djevojku. elio je da se ovaj trenutak pretopi u
vjenost i gotovo je povjerovao da je to i mogue. Ona je sjela, pa
legla u travu, gledajui u nebo i napokon... zaspala.
U njemu su se na smrt poeli klati instikt i elja. elio ju je
dodirnuti, onjuiti, lei pored nje, sve dok se ne probudi i tako joj 185
pokazati da joj ne misli zlo, da je voli.
To je na kraju i uinio. Otiao je do nje. Lagano. Tie od mrava.
Onjuio njene ruke, tijelo, kosu, usne... Mirisala je kao najmirisnije
proljee. Njen dah je prosipao mjeseinu i sada, kad je sunce visoko
gore na nebu. Dodirnuo ju je. Bila je meka, njena... kao cvjetne
latice... kao mrea umskog pauka... Kao oni oblaci o kojima je
sanjao - da e se na njih popeti.

Bila je to vjenost. Bio je to trenutak.

Ali onda je ona duboko uzdahnula, napravila gotovo neprimjetan
pokret rukom i on je pobjegao prestravljen, uplaeniji od njenog
buenja nego od stotinu pasa u potjeri za njegovom koom.
Nije se probudila. Bio je to samo dio njenog sna, nekog, koji
on nikad nee odsanjati.
Nastavio ju je gledati sa sigurne daljine. Danas je nosila haljinu
boje neba, boje njenih oiju. Dok je onako leala, mogao je vidjeti
svaku liniju njenog tijela. U sutini se i nije razlikovala od njega.
Sunce se ve poelo sputati kada se probudila. Ustala je i
pourila stazom. Mladi je vuk odluio poi za njom - ve je prilino
kasno i mnoge se zvijeri vrzmaju ovuda u ovo doba. A on e je moi
zatititi. U jednom je trenutku pomislio ak kako bi bilo dobro da se
pojavi neki vuk sa drugaijim namjerama od njegovih, kako bi joj
mogao pokazati da se spreman boriti i sa svojima... zbog nje... I za
nju. Meutim, to se nije desilo.
Iao je za njom sve do kraja ume. To nije bio dug put. Mnogo
krai nego to je i pretpostavljao. uma se nastavljala u prostrana
polja, usred kojih je lealo selo. Mada je ve poela padati no,
jasno je mogao vidjet obrise ljudskih brloga. Djevojka je polako
odmicala. Primjetio je da je njena haljina pod mjeseinom poela
mijenjati boju i da sve vie i vie postaje crvenijom, sve dok na
kraju nije postala crvena kao... kao krv.
Osjetio je glad.
Osjetio je glad!!!
Osjetio ju je onakvom, kakvom ju je osjeao kad bi ugledao
srnu. Uplaio se kao nikada do tada u ivotu. Uplaio se sebe.
Pobjegao je u svoj brlog. Nije prestao trati ni kad je sve ostavio
daleko iza sebe. Moda nikad i ne bi prestao bjeati da nije upao u
neku rupu. Ostao je leei i gledajui u zvijezde, u tamno nebo. Tek
je tog dana shvatio da e njegova ljubav zauvijek ostati neuzvraena.
Ona je djevojka. On je... Vuk. Shvatio je da je i trao tako neumorno
i tako brzo nadajui se da e uspjeti istrati iz vlastite koe i utrati
u ljudsku, koju mu je Mjesec, njegov Bog, ostavio negdje ispred.
Shvatio je da se nadao... I da su njegove nade slomljene.
...
Nije se zadrao dugo u ovom kraju. Vratio se na dobro poznatu
teritoriju - teritoriju svog opora. Ipak, i tu je ostao u sopstvenoj
samoi i dalje ne dajui nikom da mu se priblii, osim starom sijedom
vuku, kojeg bi nekad posjeivao i za punog mjeseca zajedno s njim
zavijao.
Jo uvijek je bio najjai i najmoniji vuk u oporu, ali su svi
186
primjetili da je prestao da se zanima za prijestolje.
...
Proli su dani. Nemir je u njemu rastao. Nije se mogao boriti
sa gromovima koji su sijevali u njemu. Jo jednom je otiao na
makovu livadu.

Ona se pojavila ve sutra. Ovog puta nije bila sama. S njom je

bio ovjek, mladi mujak u punoj snazi, kakav je bio i sam u svom
svijetu. Imao je i tap koji je bacao vatru, objeen o ramenu.
Smijali su se. Prvi put je vidio smijeh i pozavidio im je na tom
daru. A onda je mladi obgrlio djevojku i njihove su se usne spojile.
Znao je ta to znai. Nikada do sada to nije vidio. Niko mu o tome
nije priao. Ali on je osjetio ta je to. Bijes mu se iz svog tijela slio u
oi. Potrao je. Vidio je kako mladi usmjerava svoj tap u njegovom
pravcu. uo je kako je djevojka vrisnula. Vidio kako je bljesnula
munja iz mladievog tapa i uo je prasak. A onda je osjetio udarac
iznad prednje desne ape, jak udarac koji ga je bacio u stranu i,
odjednom, spustila se no i on je zaspao.
No je bila i kada se probudio. Probudila ga je bol u prsima,
lave pasa i ljudski povici. Ustao je i krenuo prema brlogu. Rana ga
je pekla do granice izdrljivosti i preko. Osjetio je psei dah na vratu.
Sjetio se savjeta sijedog vuka i krenuo u pravcu potoka. Stigao je
kad su ga prvi psi gotovo sustigli i kada je kroz zavjesu noi mogao
vidjeti sjaj njihovih onjaka. Ponovo se no spustila na njegove oi i
misli i on se prepustio struji.
...
U njegovom oporu i danas ivi legenda o vuku koji se zaljubio
u djevojku. Pria je sijedi vuk vuiima, nou, pored suhog stabla,
oprljenog gromom. Pria im da se nesretni vuk probudio u dalekom,
njemu nepoznatom kraju i tu ostao dok nije zalijeio rane. Poslije
se vratio u svoj opor. Tog proljea nije postao predvodnik opora.
Nije to postao nikad. Otiao je jednog dana jo dalje na sjever, do
starog drveta, na kojem rastu plavi kristali; gdje jednom odu svi
predvodnici opora i da tu, zajedno s njima, svaku vee zavija i moli
Mjesec da uva i pazi na vuiji rod.
A mladi vukovi priaju i to, da, ko ima dovoljno hrabrosti da u
noi punog mjeseca ode na makovu livadu, moe uti sablasan zvuk
- moe uti vuiji pla.

187

[ Marko Joveti ]

TRENUTAK
veseo poput radosti
izjavuljem da je prolost
nebitna u ovom trenutku
i svi gradovi u kojima nismo bili
nebitno da li je dan ili no
i ljudi ulice smee
i sve ono to nas eka
i to mi ekamo
gleda me zbunjeno
gola poput zida
gleda me kako leim
na cesti izmeu jue i sutra
razmilja o nebitnim stvarima
prvi put me vidi
pokriva dojke to igraju na meseini
i uti u ritmu savrenog deza
za moja kolena i svest
nagli preokret kao u filmu
preokret u polovini sekunde
trenutak koji ostaje
na cesti prvljavoj od
ulja benzina i mokrae
sunce na tvojim leima
mesec u mojim zubima
napokon si shvatila
napokon si shvatila
prijatna toplota spajanja senki
da, to je...

188

[ Mehmed Begi ]

RUKE VICTORA JARE

Jedanaestog septembra
sedamdeset tree
Ameri su
izmeu ostalog sjebali i ile
pa onda vlast dali
lokalnim faistima
da zaponu svoje
stadionske orgije muenja
Te misli me proganjaju
dok elim da ti se ispovijedim
do kraja jasan
i bez ieg preuenog
kao Branko
svom drugu Ziji
kojeg su krvnici Jasenovca
davno ubili
a on mu i dalje pria
kako je u Sevilji traio ulicu
u koju su Crni Konjanici
odveli Lorku
da se nikada ne vrati
U pismu ga podsjea
na one druge
crne Goranove krvnike
i ove nove svih boja
to e nas uvijek vrebati
svojim usavrenim
verzijama muenja
kao da sami sebi nismo
dovoljna kazna
Ali ova no nije moja
i ta e pria
doekati malo drugaiji mrak
Zato pismo neu staviti u kovertu
na kojoj je ispisano tvoje ime
Nekako znam
Ti e me nadivjeti
Zasad te molim
naui ko je Victor Jara
I ta nam znae njegove ruke

[ Milena Markovi ]

SAMO NEK DOE

ne smemo tako
ljubavi
ja bih sad mogla s tobom
da se zatvorim
i ekam da mi onaj sa srpom
doe
zamirisala sam ga
od skoro
ja i ti
ekamo srp
nasmejani.

KOLAPS IZDANJA
Biblioteka Kolaps
Dinko Deli: Bosanska knjiga mrtvih
Gerzegorz Wrblewski: Pjesme
Goran Bogunovi: Sve e biti u redu (zajedno sa Mlinarec&Plavi, Zagreb)
S.tre Bronte: Teleportacija ljubavi (zajedno sa SKC, Beograd)
Damir Pili: avo prvo pojede svoju majku (zajedno sa Ort, Split)
Biblioteka Prazni dio niskog zida
Mehmed Begi, Marko Toma, Nedim ii: Tri puta trideset i tri jednako
Lukasz Szopa i Mehmed Begi: Film
Mehmed Begi: ekajui mesara
Kolaps Special
Leonard Cohen: Moj ivot u umjetnosti (izabrana poezija i pjesme)

Grad Mostar