You are on page 1of 66

The Force of Example Publication Series No.

policiesforculture


Urednica: Emina Vini, uz prilog Sanjina Dragojevia

Izdava: Policies for Culture

Prijevod: Tatjana Vlai
Korektura i lektura (engleski): Nicola Krikorian, tefania Ferchedu
Korektura i lektura (hrvatski): Janja Sesar

Koordinacija: Emina Vini, tefania Ferchedu

Dizajn: Ruta

Tisak: Smart Printing, Bukuret

ECUMEST Association
PO Box 37-219
Bucharest, Romania
www.ecumest.ro

European Cultural Foundation


5 Jan van Goyenkade
1075 HN Amsterdam,
The Netherlands
www.eurocult.org

CLUBTURE Network
Svacicev trg 1
10000 Zagreb
Croatia
www.clubture.org

policies for culture (ECUMEST Association and European Cultural Foundation, www.policiesforculture.org), 2008
This case study is licensed under a Creative Commons Attribution 3.0 Unported License. The case study or
elements thereof can be freely copied, distributed and modified provided you attribute authors and publishers.
http://creativecommons.org/licenses/by/3.0/

Kulturne politike odozdo


Nezavisna kultura i
nove suradnike prakse u Hrvatskoj

studiju pripremila Emina Vini


uz prilog Sanjina Dragojevia

policiesforculture
a m st e r da m / b u k u r et / z ag r e b
2008

Studija se izvorno temeljni na projektu CLUBTURE Policy Forum: Prema novom poloaju
nezavisnog, neprofitnog i izvaninstitucionalnog kulturnog sektora u procesu donoenja javnih
politika, koji se odvijao u sklopu programa Policies for Culture od srpnja 2002. do sijenja
2004., te na aktivnostima i inicijativama koje su uslijedile do 2007. godine.

Sadraj

Uvod [6]

1. (Nova) nezavisna kultura u Hrvatskoj kontekst djelovanja i dinamika


razvoja [8]
2.





Novi oblici umreavanja i zajednikog djelovanja [16]


2.1) Suradnike platforme / Taktike mree [17]
2.2) Mrea Clubture / Klubtura [19]
2.3) POLICY_FORUM [28]
2.4) Zagreb Kulturni kapital Evrope 3000 [31]
2.5) Sanjin Dragojevi: Poneto o mreama, platformama i

participativnim kulturnim politikama [34]

3.



Zagovaranje promjena: sabrana iskustva zagrebake inicijative [40]


3.1) Kritika sustava i zahtijevanje promjena [41]
3.2) Strategije, taktike, metode, forme... kroz iskustva zagrebake

inicijative [47]
3.3) Zagovarake akcije u Zagrebu Pregled [53]

Policies for Culture: okvir programa [58]

Uvod

vo je trea studija edicije The Force of Example koja je


povezana s aktivnostima programa Policies for Culture, projektima i njihovim daljnjim razvojem irom Jugoistone
Europe. Studija je izvorno zasnovana na projektu CLUBTURE
Policy Forum: Prema novom poloaju nezavisnog, neprotnog i izvaninstitucionalnog kulturnog sektora u procesu donoenja javnih politika, koji se odvijao od srpnja 2002. do sijenja 2004. Sam je projekt kao i ova publikacija
dobio podrku programa Polices for Culture, kojeg su zajedniki razvile
Europska kulturna fondacija iz Amsterdama i Udruga ECUMEST iz Bukureta (detalji o programu se mogu pronai u dijelu Okvir programa).
Meutim, ovaj tekst pokriva ire razdoblje od samog projekta te donekle
detaljno prikazuje razliita djelovanja i faze zagovarakog procesa do 2007.
godine, kojeg je vodila iroka koalicija organizacija nezavisne kulture i mladih u Hrvatskoj. Nadamo se da e se ovime dati precizna slika najboljih
praksi u polju lokalnog kulturnog razvoja u Jugoistonoj Europi.
Posljednjih nekoliko godina hrvatska, a posebno zagrebaka, nezavisna kulturna scena neobino se snano angairala u polju kulturnih, ali i
drugih, za ovo polje vanih, javnih politika. Ona se tako moe prepoznati
kao kljuni (a moda i jedini) akter koji kontinuirano inzistira na participativnim kulturnim politikama dakle, onima koje u procese donoenja
odluka, kao i u praenje njihove provedbe, ukljuuju to je vie mogue
sudionika. Takav angaman zasigurno je i posljedica konteksta u kojem
ova scena djeluje. Njega bitno odreuje dominacija javnog kulturnog sektora (sustava javnih ustanova), zbog koje kulturna produkcija, kao i nove
organizacijske forme koje nastaju i rastu izvan njega, biva potisnuta na njegovu marginu. Stoga se nezavisna kultura prije svega mora izboriti za ravnopravniju poziciju u ukupnom kulturnom sustavu. Pored toga, kljune
organizacije te scene usmjerile su svoje zagovarako djelovanje i prema
drugim javnim politikama s kojima su pitanja kulturnih politika u izravnom ili neizravnom dodiru. To se prije svega odnosi na urbane politike,
politike upravljanja prostorom te politike za mlade. U temeljima tih zagovarakih praksi nalaze se barem dva osnovna elementa: zajedniko

umreeno djelovanje i vrsto inzistiranje na civilnoj participaciji u procesima donoenja odluka.


U prvom dijelu ove publikacije dajemo na uvid kontekst u kojem je
nastala i u kojem djeluje nezavisna kulturna scena u Hrvatskoj te pregled
dinamike njenog razvoja. Time smo pokuali ukazati na neke bitne imbenike koji su na generalnoj razini utjecali na usmjerenje ovog kulturnog
polja prema umreenom djelovanju i zajednikom nastupu u borbi za sudjelovanje u kreiranju i provedbi kako kulturnih tako i drugih javnih
politika.
Uslijed kritikog razmatranja ne samo vlastitih nego i meunarodnih,
primarno europskih, suradnikih praksi, ova je scena radila na iznalaenju
novih modela suradnje, odnosno novih naina umreavanja. Oni su postali
temelj velikog dijela njenih programskih i svih zagovarakih aktivnosti.
Stoga je drugi dio publikacije posveen predstavljanju tog modela, kako na
koncepcijskog razini tako i u praksi. U tekstu Suradnike platforme/Taktike mree dajemo pregled osnovnih polazita i odrednica tih novih oblika
umreavanja. Slijede tri uspjena primjera takve suradnje: nacionalna
mrea Clubture, zagovaraka platforma POLICY_FORUM te lokalna suradnika platforma Zagreb Kulturni kapital Evrope 3000. Ovaj dio zakljuujemo tekstom Sanjina Dragojevia, jednog od vanijih europskih strunjaka
za kulturne politike i neprotni kulturni menadment, koji nove forme
umreavanja sagledava u europskom kontekstu.
U treem, posljednjem dijelu predstavljamo zagovaraka iskustva
zagrebake inicijative, koja e zasigurno biti korisna kod svih onih nastojanja za ostvarenje participativnih politika, a osobito e biti korisna onima
s kojima dijelimo slian institucionalni okvir i kulturno naslijee. Tu mislimo na podruje Jugoistone Europe, a prije svega na zemlje regije koje su iz
bive zajednike drave naslijedile isti ili slian kulturni sustav i probleme
koji iz njega proizlaze. Tako u prvom tekstu opisujemo kljuna usmjerenja
i karakteristike zagrebake zagovarake inicijative, a zatim dajemo svojevrstan pregled strategija, taktika, metoda i formi djelovanja. Ovaj dio
zavravamo kratkom kronologijom djelovanja ove inicijative.

1
(Nova) nezavisna
kultura u Hrvatskoj
kontekst djelovanja i
dinamika razvoja01

Institucionalno naslijee nedirnuto u tranzicijskim procesima


Kao i u veini postsocijalistikih zemalja Jugoistone Europe, generalni kulturni krajolik u Hrvatskoj obiljeen je dominacijom tzv. ocijelne
kulture koju kreiraju i nose institucije vlasti te glomazni sustav kulturnih
ustanova u vlasnitvu i pod izravnom kontrolom dravne (sredinje, regionalne ili lokalne) uprave. Taj javni kulturni sektor, unato brzim i dubokim
promjenama u politikim i ekonomskim sferama, ali i u svakodnevnom
ivotu, nije doivio bitnu strukturnu tranziciju. On manje-vie i danas funkcionira prema naslijeenim i zastarjelim, za nove okolnosti neprimjerenim, principima.
Ne smije se zanemariti da je takva politika prezervacije i konzervacije
imala i neke pozitivne aspekte, od kojih je najvanije ouvanje kulturne
infrastrukture. Tako je veina prostora ipak zadrala svoju prvobitnu javnu
kulturnu namjenu pa nisu naglo preureeni u komercijalne objekte. Koliko god s pravom bili nezadovoljni nainom rada i programima javnih ustanova koje upravljaju tim prostorima (kulturni centri, muzeji, kazalita itd.),
izuzetno je vano da oni i dalje kao takvi postoje.
Takva je politika, s druge strane, proizvela institucionalni okvir koji
unaprijed spreava svaki pokuaj istupanja prema proaktivnim kulturnim
strategijama i politikama koje bi poticale raznolikost, dinaminost i kulturni razvoj, a ne prvenstveno reprezentativne forme iskazivanja nacionalnoga kulturnog identiteta i uvrivanja tradicije i tradicionalizma. Kao
jedan od rezultata takve politike, a istovremeno i pokazatelja njezine neuinkovitosti, jest jo uvijek gotovo neizmijenjeni sustav javnog nanciranja
kulture. Najvei dio javnih sredstava ulae se u puko preivljavanje i temeljno funkcioniranje toga golemog sustava, odnosno u odravanje infrastrukture i redovne plae velikog broja administrativnog, tehnikog i umjetnikog osoblja. Manji je dio sredstava namijenjen kulturnim programima, i to
01 Tekst se jednim dijelom oslanja na priloge Policy_Foruma, objavljivane u kulturnom
magazinu Zarez, te na priloge sudionika Policy_Foruma unutar javnih tribina, okruglih
stolova i slinoga.

10
uglavnom za tzv. redovne programe tih istih institucija. Takva politika ne
moe bitno utjecati na razvoj kulturnog i socijalnog kapitala. Njezina jedina misija moe biti odravanje vitalnih funkcija javnog kulturnog sustava i
socijalnog mira unutar njega, odnosno, odravanje statusa quo.

Samoodreenje: nezavisna kultura


Paralelno s tim sustavom ivi i razvija se nezavisna kulturna scena, koja
u ukupnu kulturnu sliku u Hrvatskoj unosi nove kulturne i umjetnike
sadraje i naine djelovanja. Iako bi se pojam nezavisna kultura u irem
shvaanju odnosio na sve one aktere koji: (a) nisu osnovani od strane dravnih ili nekih drugih vanjskih tijela, tj. koji su samostalno osnovani (b) koji
samostalno deniranju svoje organizacijske strukture, tijela i procese odluivanja i upravljanja i (c) na one koji nancijski i programski ne ovise
iskljuivo o dravi ili nekom treem subjektu, ovdje ipak mislimo na
specinije polje kulturnoga djelovanja. Ono se moe razlikovno odrediti u
nekoliko razina, tj. prema tri kriterija: oblik organizacije, nain djelovanja/
organiziranja te sadraj i usmjerenost djelovanja. Ovdje neemo dati jasnu
i neupitnu deniciju pojma, ve emo pokuati opisati kulturno polje na
koje se pojam referira.
Tako govorimo o neprotnim organizacijama civilnoga drutva, o civilnim neformalnim inicijativama i umjetnikim organizacijama, i to onima
koje djeluju kroz nove forme i naine rada, u horizontalnim organizacijskim strukturama koje su otvorene za participaciju. Pored toga, njih najee odlikuje dinaminost i eksibilnost, izravno djelovanje u zajednici,
spremnost na brzo reagiranje te profesionalnost s jedne strane, ali i entuzijazam i volonterski rad s druge. Karakteristino je djelovanje na najrazliitijim podrujima kulture i umjetnosti i njihovo meusobno kreativno
povezivanje (suvremena umjetnost svih djelatnosti, popularna kultura, suvremene teorije, novi mediji i tehnologije, kultura mladih itd.), pri emu je
izrazito prisutna ira drutvena osvijetenost i orijentiranost na aktivizam.
Vrlo je esto intersektorsko povezivanje i preklapanje (npr. sa sektorom
mladih), kao i vrsta orijentiranost na suradnju (lokalnu, regionalnu, nacionalnu i meunarodnu), prvenstveno s drugim nezavisnim kulturnim
organizacijama komplementarnog polja djelovanja, ali i s civilnim organizacijama iz drugih podruja djelovanja. No, ne izostaje, iako u znatno
manjoj mjeri, ni povezivanje s javnim i poslovnim sektorom.
Iako se radi o slojevitom vieznanom podruju kojem je moda i
nemogue nai preciznog oznaitelja, bez obzira na moguu nespretnost i
iroko tumaenje pojma nezavisna kultura, dajemo mu prednost pred
moguim alternativama, kao to su alternativna kultura, kultura mladih, urbana kultura, podkultura, kontra-kultura i sl. Naime, ti i njima slini pojmovi ukazuju samo na jedan dio ili aspekt toga kulturnog polja, odnosno govore o odreenoj drutvenoj funkciji (npr. kulturna djelatnost mladih ljudi ili ona koja je dio urbanog kulturnog obrasca provoenja

11

(Nova) nezavisna kultura u Hrvatskoj kontekst djelovanja i dinamika razvoja

slobodnog vremena); ili se odnose na sociokulturne relacije, relevantne


moda za neka prijanja vremena, kada su bile jasnije granice izmeu onoga to se naziva mainstream kulturom i onoga to to nije i to se naspram
ovog prvog postavlja kao suprotnost (alternativna ili kontra kultura); ili
kao manjinsko (podkultura). Takvim se pojmovima novi i drugaiji oblici
kulturnog djelovanja sagledavaju iskljuivo kao reakcija na ono to se
dogaa u vie ili manje zatvorenom polju tzv. dominantne kulture te je tako
sutinski za to polje i vezuju. U naklonjenijim interpretacijama ta je kultura viena kao prostor potencijalne inovacije koji e se s vremenom transponirati i adaptirati unutar postojeeg dominantnog sustava, uvjetno
utjeui na njega. Oni manje skloni vidjet e je kao uglavnom nerelevantno
i nepotentno djelovanje na rubu. No, u oba sluaja ona je viena kao margina naspram dominante, tako da je se iz dominantne pozicije ili patronizira
ili ignorira, ili joj se ne priznaje nikakva vrijednost.
Nezavisna kultura o kojoj govorimo nije nastala kao suprotno djelova
nje bilo kojem drugom polju, niti se postavlja kao alternativa neodredivog
mainstreama, a nije iskljuivo vezana ni uz tzv. nove, svjee, mlade snage,
niti je u svim svojim aspektima nuno obiljeena urbanou naspram
neke druge neurbanosti. Ona se pojavljuje i razvija u stalnoj korelaciji i
pregovaranju s vlastitim, ali i drugim formama i praksama, kako kulturnoumjetnikog tako i ireg drutvenog djelovanja, stoga je i iz aspekta suvremenih kulturnih politika valja razmatrati kao zasebno polje, a ne kao neto
drugo to postoji i djeluje iskljuivo naspram onog prvog. I na kraju, to
nikako nije nevano, ovo kulturno polje i pojam koji ga oznaava koriste
upravo njegovi kljuni akteri.
Ono to je jo do juer smatrano alternativom, sada je pravi mainstream, glavna struja kreativne snage i gotovo jedini produktivan kulturni
pogon koji na ravnopravan nain odrava veze sa svijetom, prati suvremene
umjetnike tendencije i debate vezane uz nove drutvene i medijske teorije. To je onaj kulturni pogon koji se ne svodi samo ne primanje utjecaja i
informacija izvana, ve te informacije i prerauje, u stanju je reektirati
globalnu situaciju i inozemnoj publici u razliitim medijskim oblicima
vratiti rezultate svog kreativnog promiljanja i rada. Na primjer, tijekom
zadnjih nekoliko godina nezavisne kulturne inicijative organizirale su u
Zagrebu gostovanja nekih od najeminentnijih suvremenih teoretiara,
umjetnika i kustosa, tako da se moglo vidjeti vjerojatno vie znaajnih imena nego tijekom proteklih nekoliko desetljea. Vanost tih ivih veza i utjecaja na nove generacije umjetnika tek e se pokazati u predstojeim
godinama.02

02 Policy-forum newsletter, Zarez br. 5/101, 27. 03. 2003.

12

Nezavisna kultura prvotna akumulacija i razvoj


Dananja nezavisna kulturna scena, koja se polako odmie od ekstremnih drutvenih i politikih polariteta 90-tih godina 20. stoljea, poetke
svog razvoja imala je upravo krajem tog razdoblja. Tada se pojavljuju nove
organizacije i inicijative koje poinju proizvoditi specine programe te
tako dolazi do diferencijacije unutar polja kulturnog djelovanja. Organizacije su uglavnom usmjerene na sebe, djeluju manje-vie samostalno te je
itavo nezavisno kulturno polje atomizirano. Bilo kakve suradnike prakse,
programi izgraeni na partnerstvu ili zajednika javna istupanja (osim oko
sindikalno-socijalnih pitanja kulturno-umjetnikih cehova) unutar ireg
kulturnog polja ne postoje. Ni nacionalna, niti lokalne kulturne strategije
nisu izraene, a kulturna je politika i dalje orijentirana na reprezentativne
oblike djelovanja. Aktivnosti nezavisne kulture u potpunosti su joj nepoznate pa se istu gotovo uope ne nancira niti podrava.
U drugoj fazi, iji se poetak vremenski moe smjestiti na prijelaz iz
2001. u 2002. godinu, organizacije nezavisne kulture povezuju se i osnauju, poveava se broj aktera i programa te se izgrauje scena koju ine razliite neformalne inicijative, nevladine organizacije, neprotni klubovi i
umjetnike organizacije koje kreiraju specino polje meudjelovanja
razliitih praksi: suvremene kulture i umjetnosti najrazliitijih formi i
sadraja, drutvenog aktivizma, teorije, edukacije, novih oblika medijskog i
javnog djelovanja i slinog. Ona proizvodi novi kulturni i socijalni kapital i
postaje prepoznatljiva u kulturnom i drutvenom kontekstu u kojem djeluje. Za razliku od prve faze, kada su pojedine organizacije bile uglavnom
okrenute prema sebi, kroz kreiranje vie ili manje specijaliziranih podruja
djelovanja, sada je dominantna tendencija povezivanje i suradnja u svrhu
(ili s posljedicom) proizvodnje okvira, odnosno modela za djelovanje scene
kao cjeline. Najistaknutiji primjeri su, na nacionalnoj razini, programska
mrea Clubture te, na lokalnoj razini, suradnika platforma Zagreb Kulturni kapital Evrope 3000.
U ovoj fazi, dakle, u posljednjih nekoliko godina, kako nacionalne,
tako i pojedine lokalne kulturne vlasti poinju prepoznavati vrijednost
ovog kulturnog polja, otvarajui pozicije za nanciranje projekata i programa. Tako je pri Ministarstvu kulture osnovano Vijee za medijsku kulturu
(sada Vijee za nove medijske kulture), a pri, na primjer, Gradskom uredu
za kulturu Grada Zagreba Komisija za urbanu kulturu i kulturu mladih
(sada Vijee). Koliko god to bio znaajan korak, mali udio tih sredstava u
ukupnom budetu za nanciranje kulture jasno ukazuje na jo uvijek prisutnu marginalizaciju. Programi nezavisne kulture nanciraju se i unutar
starih djelatnosti, kao to su kazalina i plesna, likovna, lmska kultura i
audiovizualni mediji, ali tamo su diskriminirani i dodjeljuju im se programska sredstva viestruko manja od onih koja se za isti tip i forme dodjeljuju etabliranim institucijama ili pojedinim programima drugih aktera,
najee onih bliskih vlasti.

13

(Nova) nezavisna kultura u Hrvatskoj kontekst djelovanja i dinamika razvoja

Nepovoljni okvir ugroava daljnji razvoj


S obzirom na to da dosad ni na koji nain nisu stvoreni preduvjeti za
stabilan razvoj nezavisne kulture, kao ni stabilnost osnovnih resursa
pojedinih organizacija, uslijed naglog smanjivanja i povlaenja meunarodnih fondova nakon dovrene prve faze tranzicije i demokratizacije
(poetak 21. stoljea) nacionalne i lokalne kulturne i druge relevantne javne politike postaju sve vanije za njezin opstanak i daljnji razvoj. Pritom se
ne misli samo na nanciranje programa (to je gotovo jedini instrument
kulturnih politika koji se koristi), ve i na ire legislativne promjene (npr.
porezna politika), kao i na temeljne promjene u sustavu planiranja, selekcije i evaluacije.
Meutim, kao to je ve naglaeno, postojei institucionalni okvir za
kulturno djelovanje u Hrvatskoj jo uvijek nije postavljen razvojno. Naime,
on se ne temelji na programskoj logici, niti je bitno uvjetovan evaluacijom
programa, ve je servisno orijentiran po zatvorenoj logici zbrinjavanja ustanova i kao takav nalazi se u prostoru odvojenom od cjelokupne drutvene
dinamike. Pored toga, postojei sustav onemoguuje dugorono planiranje
programa i djelovanja, a od moguih instrumenata kulturne politike slui
se gotovo iskljuivo onim nancijskim (pravni, drugi ekonomski, organizacijski i vrijednosni elementi se zanemaruju). Na taj nain ne samo da je
nezavisna kulturna scena (koja je i meunarodno prepoznata kao prostor
produkcije sadrajno i kvalitativno novog, kao mjesto dinamiziranja itave
kulturne proizvodnje) dovedena u nepravednu poziciju, nego ovaj sustav,
koji tako strogo odvaja institucionalno kulturno polje od onog izvaninstitucionalnog, ne potie konkurentnost i razvoj nijednog od ova dva polja.
Unato uvoenju instrumenata za nanciranje programa, nezavisna
kultura se i dalje ignorira na razini prepoznavanja i podupiranja novih
modela kulturne produkcije i suradnje. Ona se jo uvijek uglavnom vidi
kao alternativna, u opozicijskom odnosu prema institucionalnoj ili tzv.
dominantnoj kulturi i ostaje u patronizirajuem poloaju, u kojem institucije vlasti skrbe za realizaciju pojedinih programa i pomau pojedinim
akterima. No, aktualni kulturni sustav, s obzirom na svoje ustrojstvo, niti
ne moe prepoznati transformacijski potencijal nezavisne kulture. Onako
kako je u cjelini postavljen, on prati servisno-sanacijsku logiku i nije mu
mogue istovremeno odgovoriti na transformacijske potrebe. Primarno
odgovarajui na permanentne i neutaive socijalne i infrastrukturne potrebe kulturnih javnih ustanova, ne potie se ni njihov programski razvoj.
S druge strane, bavei se nezavisnom scenom samo na razini djelominog nanciranja programa, taj sustav ne moe imati relevantan pozitivni
utjecaj na njezinu stabilnost, odrivost i dugoroni razvoj. Postojei sustav
ne omoguuje institucionalno praenje i osiguravanje odrivosti. Nezavisni
se sektor esto doivljava kao amaterski, volonterski i hobistiki, a ne kao
profesionalan, to se takoer reektira u sustavu iskljuivo programskog
nanciranja. Nemogunost viegodinjeg nanciranja projekata i progra-

14
ma, osobito u ovom sektoru, zatvara mogunost stratekog programskog
planiranja i razvoja. Gotovo u svim gradovima nailazi se na lou situaciju s
prostornim resursima. esti su nerijeeni problemi postojeih (ili donedavno postojeih) prostora nezavisne kulture te nepostojanje adekvatnog
prostora za djelovanje itavog niza drugih organizacija, koje su prisiljene
na rad u vlastitim stanovima, u prostorima koje plaaju po komercijalnoj
cijeni (koristei za to dobar dio programskih sredstava) ili pak povremeno
koriste zbog neusklaenih termina esto nedostupne prostore drugih institucija. U konanici dolazi do naruavanja stabilnosti, pa ak i do propada
nja pojedinih organizacija. Takva situacija ne samo da onemoguuje dugoronu stabilnost organizacija nego im ugroava i izgradnju pozicije za razvijenije programiranje.

Nove mree i policy inicijative kao odgovor odozdo


Sredinom 2004. godine poinje se prepoznavati poetak nove, tree
faze razvoja nezavisne scene. Nakon to je nezavisna kultura, najprije kroz
pojedinane projekte i djelovanja pojedinih organizacija, a zatim
zajednikim radom kroz programske platforme i pojedine partnerske
projekte, opravdala svoje postojanje i stvorila vlastiti kredibilitet, te
nakon to je jasno detektirala stanje i uloila napor kako bi osigurala
prepoznatljivost u iroj javnosti ali i unutar sustava, ona se mora usmjeriti
prema sustavu, prema njegovoj promjeni koja e omoguiti prihvaanje
njezinih transformativnih potencijala. Nezavisna kultura je na njoj
svojstven, brz i dinamian nain ula u fazu zagovaranja drugaijeg
principa djelovanja u kulturi. Budui da sustav ne moe prepoznati
dinamine modele programiranja, suradnje i slinog, akteri nezavisne
kulture u Hrvatskoj su shvatili da moraju poeti govoriti u kategorijama
koje taj sustav razumije. Bavei se infrastrukturnim i institucionalnim
okvirom za djelovanje, predlaui mogua dugorona rjeenja, provodei
javne rasprave i medijske kampanje, nezavisna scena ne samo da eli osigurati vlastiti razvoj nego nastoji djelovati i kao akter transformacije cjeline
kulturnog sustava. Kljuno je pritom da ona ostaje i dalje povezana u ve
stvorenim i uspjenim mreama i platformama (npr. Clubture, Zagreb
Kulturni Kapital Evrope 3000) te da istovremeno stvara nove (npr. inicijativa Pravo na grad), sve vrijeme razvijajui i testirajui temeljni model svojeg
djelovanja: taktiko umreavanje.

15

2
Novi oblici umreavanja
i zajednikog djelovanja

17

2.1. Suradnike platforme /


taktike mree03

Intenzivne suradnike platforme, odnosno taktike mree, novi su


oblik sociokulturnih praksi u nastajanju, ije su glavne karakteristike: irenje denicije kulturnog djelovanja i razvoj novih suradnikih praksi i
modela.
S obzirom na pitanja kojima se bave (pitanja javne domene, drutvene
tranzicije, hibridnih modela javno-privatnog partnerstva, intelektualnog
vlasnitva itd.), kao i na metode koje koriste (aktivizam, udruivanje graana, zagovaranje, prijenos tehnolokih i drugih praksi u podruje kulture,
drutveno-teorijske aktivnosti), suradnike platforme uvelike proiruju podruje kulture, denirajui ga ne kao umjetnost i batinu, to je tradicionalan pristup koji je desetljeima dominirao europskom kulturom, nego kao
podruje intenzivne interakcije izmeu drutvenog, tehnolokog i umjetnikog. Time kreiraju polje mogunosti prema kojem bi kultura ponovno
prihvatila svoju proaktivnu, dinaminu i kritiku funkciju u drutvenoj
proizvodnji.
S obzirom na druge modele umreavanja i suradnje, taktike mree
nadilaze razinu, modele, kompleksnost i intenzitet aktivnosti koje su
razvile lanske mree. Bilo bi primjerenije ne nazivati ih mreama, nego
prije kolektivnim mreama ili intenzivnim suradnikim platformama. One
imaju nekoliko razina aktivnosti, strukturu i procedure ija je svrha
postizanje zajednikih ciljeva razliitim sredstvima. U tome se razlikuju od
jednostavnih tipova suradnikih projekata gdje dva ili vie entiteta
pokuavaju, suraujui na produkciji ili na nekoj drugoj razni, ostvariti
odreene umjetnike ili kulturne artefakte. One su kompleksna drutvenokulturna nastojanja.
Iz ovih glavnih karakteristika intenzivne suradnike platforme izvode
etiri osnovna preduvjeta uinkovitog suoavanja s kompleksnim
problemima:
03 Tekst koji opisuje koncept kolaborativnih platformi preuzet je iz dokumenata suradnike
platforme Zagreb Kulturni kapital Evrope 3000

18
1. Za aktivnosti projektnog tipa postavljaju se svrhe i ciljevi koji nuno
ukljuuju drutveno relevantnu agendu i jaku policy intenciju;
2. Tematski i sadrajni fokus smjeten je u stvarnu suradnju;
3. Transdisciplinarnost i hibridizacija aktivnosti okuplja protagoniste iz
razliitih umjetnikih, kulturnih i drugih drutvenih polja koji surauju i zajedno rade;
4. Vieslojne, modularne, kompleksne strukture s deniranim protokolima i procedurama slue: (a) kao metode za izgradnju informacijskih,
komunikacijskih i upravljakih formata i (b) kao promjenjivi pristupi
za postizanje svrha i ciljeva.
Format intenzivnih suradnikih platformi mora se razlikovati od lanskih mrea, agencija koje osiguravaju sadraj, operativnih zaklada ili onih
koje dodjeljuju potpore, jednostavnih suradnikih projekata, projekata
koji osiguravaju pakete touring sadraja, irokih platformi bez jasne agende koje samo sugeriraju postojanje nekog zajednikog temelja iza slinog
tipa aktivnosti, itd. No, izmeu intenzivnih suradnikih platformi i mrea
zasnovanih na lanstvu potrebno je povui temeljnu distinkciju. Mree su
utemeljene na reprezentativnoj logici identiteta, proizvode demagogiju
decentralizacije dok vre novu razinu centralizirane, neuinkovite birokracije, ne uspijevajui proizvesti uinkovit programski ili projektni sadraj.
Kao primjeri taktikog umreavanja u sljedeim poglavljima predstavljene su suradnike programske platforme Clubture i Zagreb Kulturni
kapital Evrope 3000. Pored toga, posebno su istaknuti i primjeri suradnikog policy i zagovarakog djelovanja: POLICY_FORUM i zagrebaka inicijativa nezavisne kulture i mladih.

19

Novi oblici umreavanja i zajednikog djelovanja

2.2. Mrea Clubture04 / Klubtura05

Kultura kao proces razmjene


Clubture je neprotna, inkluzivna, participativna mrea organizacija,
koja radi na osnaivanju nezavisnog kulturnog sektora kroz programsko
povezivanje, podizanje javne vidljivosti, poticanje organizacijskog razvoja
sektora te jaanje njegova utjecaja na promjenu institucionalnog okvira u
kojem djeluje.
Kultura kao proces razmjene temeljna je ideja oko koje se oblikovao
Clubture.
Clubture je osmiljen kao katalizator intenzivnijeg i dugoronijeg
jaanja i povezivanja nezavisne kulturne scene u suradniku mreu koju
tvori niz neprotnih, izvaninstitucionalnih, nezavisnih organizacija civilnog drutva, njihovih klubova te neformalnih inicijativa koje im gravitiraju,
na temelju permanentne i izravne suradnje koja se ostvaruje kroz razmjenu
programa, izgradnju partnerstva i zajedniki rad na projektima.
Osnovu mree ini programska i suradnika razina koja se ostvaruje
realizacijom kolaborativno osmiljenih programa i projekata. To zapravo
znai da mrea ne postoji ukoliko ne postoje zajedniki realizirani programi, koji se ostvaruju u direktnoj (pear-to-pear) suradnji pojedinih organizacija prema unaprijed postavljenom inovativnom strukturnom modelu. Taj
model istovremeno omoguuje stabilizaciju i daljnji razvoj postojeih
suradnji, ali i irenje i izgradnju novih, ukljuujui sve vei broj aktera koji
djeluju na raznolikim poljima u razliitim formama. Budui da je model
zasnovan na visoko participativnom procesu zajednikog donoenja stratekih, programskih i nancijskih odluka, izbjegnut je tradicionalni i neadekvatan princip evaluacije po zatvorenim i zastarjelim estetskim i poetikim kriterijima. Naprotiv, kljuni evaluacijski kriterij postaje set sociokulturnih vrijednosti koje odreeni program donosi, tj. njegov potencijal pozitivnog utjecaja na razvoj sociokulturnog kapitala.
04 www.clubture.org
05 Dio teksta preuzet je iz publikacije Clubture:Podaci"

20
Uz armaciju malih, mobilnih, eksibilnih organizacija koje brzo
usvajaju nove komunikacijske prakse koje se tehnoloki i medijski hibridiziraju i mijeaju, jedan od temeljnih ciljeva Clubturea jest armacija inovativnih modela postupne decentralizacije kulturne produkcije. Kreirajui
jeftiniji, raznovrsniji i uestaliji program, Clubture potie slobodno povezivanje na temelju programskih potreba, intenzivirajui tako prijenos znanja
i iskustva izmeu organizacija razliitih usmjerenja i sredina djelovanja.

Upravljanje mreom kroz participativno odluivanje


Mrea Clubture razvila je specian participativni model odluivanja.
Naime, sve organizacije i inicijative koje predlau programe istovremeno ih
i vrednuju kroz poseban transparentni i precizni sustav bodovanja i glasovanja. Nadalje, Skuptina, koju ine predstavnici svih aktivnih lanica
mree, predstavlja tijelo odluivanja organizacije. Vezano uz programske
aktivnosti, svaka organizacija gradi svoju malu mreu unutar koje dijeli
programe. Sve druge aktivnosti uvijek denira Skuptina te su oblikovane
na dva naina: (1) odreena organizacija razvija svoj skup aktivnosti u
odreenom kontekstu i preuzima odgovornost za njihovu provedbu (na primjer, u lokalnom zagovaranju); (2) s druge strane, postoje aktivnosti koje
su oblikovane tako da slue mrei u cjelini (ili nezavisnoj kulturi openito),
te ih provode zaposlenici u suradnji s lanicama mree (kao to su portal ili
magazin).
Mrea je utemeljena na participativnom i dinaminom modelu, to je
kljuna odlika koja razlikuje Clubture od bilo kojeg oblika lanske mree
ili distribucijske agencije, ili pak fondacije koja daje i distribuira potpore.
Naime, lanstvo je izgraeno na otvorenom modelu ukljuivanja, koji je
utemeljen na programskom sudjelovanju. Svaka organizacija koja inicira i
provodi program postaje punopravni lan mree, dok svaka organizacija
koja ugouje program postaje pridrueni lan mree. Pored toga, ne
postoji sredinja koordinacija koja bi organizirala distribuciju kulturnog
sadraja. Mrea funkcionira na temelju pear-to-pear principa, to znai da
organizacije planiraju i provode programske aktivnosti u izravnoj suradnji
s drugim organizacijama, bez obzira jesu li one ili nisu lanice mree, dok
Clubture funkcionira kao platforma koja potie programsku razmjenu i
projektno partnerstvo. Nadalje, svi akteri koji predlau programe istovremeno ih sve i vrednuju. Na taj se nain rjeava selekcija programa i donosi
se odluka o nanciranju pojedinih programa iz zajednikog budeta.

Reakcija na skueni kulturni kontekst povezivanje izoliranih nezavisnih


inicijativa
Kao odgovor na tadanju generalnu situaciju na hrvatskoj kulturnoj
sceni, koja je prvenstveno obiljeena uglavnom tromom i tradicionalnom
produkcijom unutar kulturnih institucija, neprepoznavanjem novih, inovativnih, neovisnih kulturnih i umjetnikih praksi, bilo od strane tzv.

21

Novi oblici umreavanja i zajednikog djelovanja

ocijelne kulture, bilo od strane medija i ire javnosti, ali i nepostojanjem


bilo kakvih stabilnih i odrivih praksi povezivanja, suradnje i umreavanja,
Multimedijalni institut [mi2] (Zagreb) je 2001. godine inicirao proces izgradnje programske platforme nezavisnih kulturnih organizacija, inicijativa i neprotnih klubova koji je rezultirao kasnijim osnivanjem mree Clubture. Proces je u cjelini voen odozdo, na nain da je okupljen prvi krug
stabilnijih organizacija (njih 15 iz cijele Hrvatske) koje su na temelju postojeih potreba i problema zajedniki denirale kljune ciljeve, aktivnosti te
model suradnje i zajednikog odluivanja. Na temelju predloenog akcijskog plana uspostavljeno je trogodinje partnerstvo s Institutom Otvoreno
drutvo Hrvatska, te su prve aktivnosti zapoele u veljai 2002. Tri mjeseca kasnije (svibanj 2002.) odrana je i prva formalna sjednica Skuptine
mree.
Tako je u pet godina neprekidnog djelovanja mrea okupila preko 80
organizacija i inicijativa iz cijele Hrvatske te je stvorena stabilna platforma
koja omoguuje meusobnu suradnju i povezivanje grupa iz razliitih
djelatnosti, kao to su urbana kultura, drutveni aktivizam, ples, izvedbene
umjetnosti, novi mediji i tehnologije, vizualna kultura, glazba, suvremena
umjetnost, teorija, strip, kultura mladih itd. Na taj nain strukturirana
platforma ne predstavlja samo nove oblike kolektivnosti i
samoorganiziranja, ve generira i specian drutveni angaman i
solidarnost, realizirajui je kroz otvoreni suradniki sustav i potiui
kritiko razmiljanje.

Tranzicijsko razdoblje i daljnji razvoj


Mrea Clubture prvobitno je uspostavljena s jednim vrlo specinim
ciljem. Kljuna pokretaka ideja bila je jaanje organizacija (i nezavisnog
kulturnog sektora u cjelini) kroz razvoj modela koji e stimulirati intenzivnu programsku i projektnu suradnju izmeu lanica mree, kao i s drugima koji su zainteresirani za razmjenu raznolikih sadraja. Kroz provedbu
tako ambicioznog i zahtjevnog modela umreavanja, na nekoliko su razina
uoeni nedostaci vezani uz osnaivanje organizacija koje sudjeluju u mrei.
Dvije su se pretpostavke kroz praksu pokazale pogrenima. Prva je pretpostavka bila da e vei broj i kvaliteta sadraja, zajedno s osiguravanjem
vee javne vidljivosti i prolacije aktivnosti, voditi do stabilizacije i jaanja
kapaciteta. No, ono to se stvarno dogodilo jest to da je samo tamo gdje su
te aktivnosti bile praene nekom vrstom izgradnje kapaciteta programski i
projektni sadraj proizveo sinergijske uinke i doveo do znaajnog razvoja
pojedinih organizacija. Nadalje, pretpostavljalo se da e organizacije,
zahvaljujui samoj injenici ekspanzije i vee vidljivosti programskih aktivnosti, imati i vei utjecaj na relevantna javna (lokalna i nacionalna) tijela
odluivanja, te da e tako biti lake utjecati na unapreenje vlastitog okvira
djelovanja. No, to se nije dogodilo automatski. Postignuta javna vidljivost
(ponajprije u lokalnim zajednicama) pruila je samo vie ili manje solidnu

22
pozadinu koja je organizacijama omoguila tek da pokrenu zagovarake
aktivnosti kako bi unaprijedile svoj (primarni) lokalni institucionalni okvir.
S druge strane, mnoge su okolnosti spreavale bri razvoj civilnog sektora u kulturi. Golem, stabilan i inertan javni kulturni sektor (javne kulturne ustanove) nije proao nikakvu transformaciju, rasipajui ogromne javne
resurse i ne doputajui, zbog svoje inercije, nikakve promjene na opoj
razini kulturnih politika koje bi taj socijalni sustav u njegovoj ukupnosti
uinile dinaminijim. Neadekvatan institucionalni okvir (dravna i lokalna
uprava, kulturna legislativa, nancijska i skalna ogranienja) spreava
nezavisne organizacije u kulturi da za svoje aktivnosti osiguraju odgovarajue institucionalne mehanizme praenja, nancijske potpore i evaluacije.
Nakon tri godine permanentne programske aktivnosti i odreenih
nastojanja koja se tiu vidljivosti i javnih politika u kulturi (od kojih su najvanije aktivnosti vezane uz Policy_Forum), poetkom 2005. mrea je
zapoela proces svoje tranzicije i u nekoliko je smjerova proirila opseg
djelovanja.
Tako su organizacije iz razliitih veih i manjih sredina stekle osnovna
znanja o kulturnim politikama, lobiranju, zagovaranju i praenju javnih
politika. No, jo je vanije istaknuti kako su one zapoele aktivnosti zagovaranja i nastavile izravno djelovati u svojim lokalnim sredinama, u kojima
su postigle i odreene konkretne rezultate te stekle znaajna iskustva, i
nastavile ih razmjenjivati kroz mreu. Pored toga, dobar dio organizacija
osposobljen je za strateko planiranje vlastitog organizacijskog i programskog razvoja, te je stekao i druga vana znanja relevantna za neprotni kulturni menadment, to je bitno doprinijelo jaanju njihove stabilnosti i
daljnjem razvoju kako pojedinih organizacija, tako i scene u cjelini. S druge
strane, kroz pokrenute medijske programe postupno se otvara novi prostor
javnosti unutar kojeg ne samo da nezavisna kulturna produkcija zadobiva
veu vidljivost, nego se kreira i prostor drugaijeg i kritikog promiljanja
relevantnog sociokulturnog konteksta, te se oblikuje adekvatniji diskurs.
Istovremeno, nastavlja se s daljnjim razvojem i irenjem programske razmjene i projektne suradnje izmeu organizacija u Hrvatskoj, ali je pokrenut i
proces internacionalizacije programskih aktivnosti. Tako je Clubture inicirao regionalnu programsku platformu unutar koje je dosad ostvareno
osam suradnikih projekata koji povezuju organizacije iz Hrvatske s organizacijama iz Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Svi ovi
procesi praeni su i intenzivnim organizacijskim razvojem i jaanjem
kapaciteta same mree.

Pet stupova Clubturea


Budui da je Clubture izgraen kao programska mrea, temelj njegovog postojanja ine upravo projekti i programi. Tako je kroz svoje petogodinje postojanje mrea razvila pet glavnih programa, od kojih su neki
modicirani, neki u zavrnoj fazi, dok drugi ine temelje daljnjem stratekom razvoju organizacije:

23
1.
2.
3.


4.
5.

Novi oblici umreavanja i zajednikog djelovanja

CLUBTURE HR Razmjena programa


REGIONALNA INICIJATIVA CLUBTUREA
MEDIJSKI PROGRAMI
a) Kulturpunkt.hr
b) 04 megazine
KULTURA AKTIVA
EDUKACIJA ZA STRATEKI KULTURNI MENADMENT

1. clubture hr razmjena programa


Razmjena programa kljuna je aktivnost zbog koje i oko koje je i izgraena mrea Clubture. Ona se temelji na izravnoj suradnji pojedinih
aktera (organizacija civilnog drutva, neformalnih inicijativa i umjetnikih
organizacija) koje meusobno dijele kulturne sadraje i/ili zajedniki kreiraju projekte i programe. Klju petogodinje uspjenosti ovog programa
jest u njegovom modelu koji osigurava genuinu suradnju veeg broja aktera i raznolikost sadraja. Modelom se suradnja denira prema dvama kriterijima: vremenskoj uestalosti i nekom od dva mogua oblika suradnje
kroz prostornu disperziju ili suproizvodnju sadraja. U svrhu ispunjenja tih
kriterija kroz odreene aktivnosti ustanovljene su etiri kategorije (Programska razmjena, Projektna suradnja, Razmjena dijela festivala i Razmjena dijela projekta). Vano je naglasiti kako temeljni kriteriji ostaju stabilni
i nepromjenjivi, dok se njihova manifestacija u moguim kategorijama
mijenja, modicira, iri ili suava s obzirom na potrebe i mogunosti. Tako
je stabilnost i uinkovitost ovog programa, ali i mree u cjelini, zasnovana
na dvije naizgled suprotstavljene karakteristike: vrsti kriteriji i temeljne
vrijednosti s jedne strane, te dinaminost i prilagodljivost s druge.
Pored navedenog to su anrovski neuvjetovano osmiljavani programi,
to znai da omoguavaju i stimuliraju mijeanje razliitih tipova aktivno
sti. Tako se pojedini programi realiziraju u razliitim prezentacijskim oblicima (novomedijski i multimedijski programi, izlobe, lmski programi,
glazbene izvedbe, radionice, plesne i kazaline predstave te drugi izvedbeni
oblici, predavanja itd.) te pokrivaju razliita polja djelatnosti (ples, izvedbene umjetnosti, novi mediji i tehnologije, vizualna kultura, muzika, suvremena umjetnost, teorija, strip, urbana kultura, kultura mladih itd.). Pored
toga, izuzetno su vani i elementi dugoronog planiranja i zajednikog
prijavljivanja na dostupne fondove, kao i model zajednikog odluivanja.
Kroz ovakvo djelovanje postignuti su i vrlo znaajni rezultati koji su
lako mjerljivi i vidljivi ve i na kvantitativnoj razini. Tako je u prvih pet godina aktivnog djelovanja ukljueno vie od 80 organizacija i inicijativa iz cijele Hrvatske, od kojih gotovo polovica aktivno kao nositelji programa, dok
su ostali sudjelovali kao domaini (host-partneri). Kroz suradnju tih
organizacija ostvareno je vie od 100 programa, unutar kojih oko 1200 raznolikih javnih dogaanja koja su se odvijala u vie od 50 gradova, pri emu
su ravnopravno ukljueni kako vei gradovi, tako i manje sredine. Unato

24
opoj tendenciji da se veina kulturnih dogaanja odvija u glavnom gradu,
mrea je kroz ovaj program uspjela ostvariti i cilj decentralizacije, pa je ak
preko 80% dogaanja odrano izvan Zagreba.
Pored izravne prisutnosti temeljnih policy principa, takvo umreeno
programsko funkcioniranje omoguuje ne samo uestalije programe, nego
i visoku razinu nancijske uinkovitosti: relativno mali iznos nancijskih
sredstava donosi kvalitetu i kvantitetu kulturnih proizvoda koji se distribuiraju na vie mjesta i to kroz kontinuirano djelovanje.

2. regionalna inicijativa clubturea


Mrea Clubture zauzela je kljunu ulogu u procesu kreiranja regiona
lne mree razmjene programa i projektne suradnje. Temeljna ideja ovog
programa jest uspostavljanje regionalne suradnike programske platforme
unutar koje e nezavisne kulturne organizacije suraivati na zajednikim
programima. Iako je ovaj program inicirala mrea Clubture, u deniranju
njegovih temeljnih ciljeva i svrha bio je ukljuen irok krug organizacija,
potencijalnih partnera, kako iz Hrvatske tako i iz drugih zemalja. Istovremeno, nije se ilo za tim da se suradniki model koji funkcionira u Hrva
tskoj jednostavno preslika na regionalnu razinu, ve je model kreiran na
temelju konkretnih partnerskih projekata koji su realizirani u pilot-fazi
programa. Suradnja nije zasnovana na ve zastarjelim i neuinkovitim
modelima bilateralne suradnje, nego ona uvodi novi, dinaminiji, isplativiji i uinkovitiji model programski utemeljenog umreavanja. Model
denira programsku suradnju i sudjelovanje u donoenju odluka na
slinim principima koji su ugraeni i u Clubture HR model.
Pilot-faza zajedno s programskim aktivnostima zapoela je u oujku
2006. Organizacije iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Slovenije i
Makedonije realizirale su osam razliitih suradnikih projekata koji su
ukljuivali dogaanja u svim navedenim zemljama.
Uzmemo li u obzir da na ovom podruju nema drugih oblika organizirane dugorone kulturne suradnje, nezavisna kulturna scena ima priliku
zauzeti pionirsku ulogu u izgradnji vrstog i odrivog modela kulturne razmjene u regiji. Konani cilj ovog programa predstavlja stoga uspostavljanje
nezavisne policentrine regionalne programske suradnike mree.

3. medijski programi
Mrea Clubture ima vanu ulogu u poveavanju ire javne vidljivosti
specinih kvaliteta nezavisne kulturne scene i njezine intenzivnije prisutnosti u javnosti. Tako su u prvoj razvojnoj fazi organizirana javna dogaa
nja, kroz koja su iroj javnosti prezentirani programi i postignua mree ali
i scene u cjelini. Najistaknutiji dogaaj, koji je i obiljeio poetak druge
razvojne faze, bila je izloba Clubture: Podaci (producirana u partnerstvu
sa to, kako i za koga WHW, Platformom 9.81 i Multimedijalnim institutom kao dio projekta Zagreb Kulturni Kapital Evrope 3000), u sklopu koje

25

Novi oblici umreavanja i zajednikog djelovanja

su prezentirani rezultati dvogodinjeg djelovanja mree. Izloba je privukla


panju javnosti u diskusiji o marginalizaciji nezavisne kulture i promociji
njezinih postignua.
Reagirajui na nepovoljnu medijsku situaciju u Hrvatskoj, Clubture je
zatim pokrenuo medijske programe, kako bi se unaprijedila distribucija
informacija i vidljivost itavog sektora na razini ope javnosti, ali i unutar
samog sektora (razvoj internet stranica, internet portal, tiskani magazin,
komunikacija putem mailing lista i PR aktivnosti).

a) Kulturpunkt.hr
Portal Kulturpunkt.hr pokrenut je 2005. godine s ciljem promocije i
prezentacije prije svega kulturne produkcije nezavisne scene, a potom i uz
nju vezanih civilnih inicijativa koje vode procese javnog zagovaranja,
usmjerene prema irim drutvenim pitanjima. Pored ovog fokusa, portal
Kulturpunkt.hr razvija i instrumente za analitiki i kritiki pristup temama
iz podruja kulture openito, a u potpunosti izbjegava naklonjenost kulturi
senzacionalizma.
Pored informacijskog servisa, portal Kulturpunkt.hr kroz nekoliko
rubrika nudi lanke i intervjue iz iroko deniranog podruja kulture,
ukljuivi i popularnu kulturu, praenje rubrika kulture dnevnog tiska u
Hrvatskoj te teorijske tekstove o kulturnim politikama Jugoistone Europe.
Osim toga, portal sustavno objavljuje informacije o raznovrsnim
natjeajima te na taj nain postaje vana toka informiranja studenata i
profesionalaca iz podruja kulture i umjetnosti. Ovako postavljena,
sadrajna struktura portala Kulturpunkt.hr stvara medijski prostor koji
potie komunikaciju i slobodu izraavanja. U vremenu kada se rubrike
kulture smanjuju ili potpuno nestaju u drugim medijima, Kulturpunkt.hr
se izdvaja kao vano mjesto sveobuhvatnog informiranja o kulturi u
Hrvatskoj.
Usprkos irokom spektru tema koje portal Kulturpunkt.hr nudi
itateljstvu, on je prepoznat kao mjesto koje promovira i potie kulturu
mladih, urbanu i klupsku kulturu, suvremenu umjetnost i kulturu,
drutveni aktivizam, nove tehnologije, alternativne ekonomije, slobodni
software itd. Na taj nain portal postaje vano mjesto vidljivosti ove scene,
a tumaei kontekst i nain djelovanja scene, pribliava je iroj javnosti te
joj osigurava primjerenu panju drugih medija. Istovremeno, portal u
fokus panje javnosti dovodi aktualne teme koje analitiki obrauje i
razjanjava.

b) 04 megazine
04, megazine za hakiranje stvarnosti asopis je koji je pratio suvremenu nezavisnu kulturnu produkciju (primarno onu koja je usmjerena
irem drutvenom angamanu) u Hrvatskoj, dovodei je u kontekst sa srodnim tendencijama u inozemstvu, osobito u regiji. Stoga je 04 istovre-

26
meno pratio ira drutvena i civilna pitanja, potiui kulturnu raznolikost i
pluralizam, aktualizirajui teme vezane uz teorijsku i socijalnu recepciju
suvremene domae i strane kulture, civilnih inicijativa i slino. Namijenjen
prvenstveno mladima, on je otvarao prostor intenzivnije komunikacije
izmeu proizvoaa kulturnih programa i publike te je jedan od rijetkih
medija koji je proizvodio protuteu komercijalnim magazinima za mlade.
Kreativno spajajui i kritiki promiljajui suvremenu kulturu mladih,
popularnu i urbanu kulturu, dovodei je u kontekst sa irim drutvenim
kretanjima, 04 je donio novinu i svjeinu na postojeu scenu nezavisnih
medija. 04 je svojim sadrajem i izgledom popunjavao prazninu u
hrvatskom medijskom prostoru kao jedini nezavisni kritiki asopis za
mlade koji informira, educira te potie mlade na sudjelovanje i kreativnost.
Magazin je poetkom 2006. uao u novu razvojnu fazu te je redovito
kao mjesenik izlazio do polovice godine. Meutim, pokazalo se da u
trenutnom okruju ne postoje uvjeti koji bi osigurali potporu takvom tipu
rasta (neznatni udio javnih sredstava u nanciranju, nedostupnost
meunarodnih fondova, zbog kritikog sadraja i aktivistike orijentacije
ne postoji prostor veih komercijalnih sponzorstava ili prodaje oglasnog
prostora, neprotabilnost itd.). Budui da je medijsko i izdavako polje u
posljednjih nekoliko godina pod sve jaim i sada ve iskljuivo
dominantnim utjecajem trita, aktivistiki, drutveno i ekonomski
kritian asopis nemogue je u opisanim uvjetima odrati. Na to ukazuje i
generalna situacija na itavoj civilnoj sceni, gdje se neprotno medijsko
izdavatvo uglavnom uspijeva odrati samo na internetu. Produkcija
tiskanog medija koji nije iskljuivo komercijalno i protno orijentiran
postala je gotovo nemogua.

4. kultura aktiva
Program se sastojao od razliitih aktivnosti zagovaranja i praenja javnih politika, s ciljem unapreenja javnog institucionalnog okvira koji je
relevantan za kulturni sektor. Veina aktivnosti bila je usmjerena na formiranje transparentnih modela kulturnih politika u lokalnim (regionalnim i
gradskim) upravama. U 9 gradova i 4 upanije lokalne koalicije organizacija kontinuirano su provodile raznolike zagovarake aktivnosti. Obuhvaena pitanja javnih politika mogu se podijeliti u dva polja. S jedne strane to
su pitanja vezana uz lokalne kulturne politike, i to najveim dijelom one
koje se izravno dotiu potreba nezavisne kulturne scene (kao to su pitanje
prostora za djelovanje, pitanje naina i stabilnosti nanciranja programa,
pitanja vrednovanja i vidljivosti postignua ovog sektora u lokalnoj sredini
i tome slino), ali i ona koja se odnose na funkcioniranje lokalnog kulturnog i javnog sektora u cjelini (uvoenje i/ili provoenje procedura, transparentnost i participacija u procesima donoenja odluka, participacija u
odluivanju, transparentnija i uinkovitija provedba odluka, suradnja javnog i civilnog sektora itd.). S druge strane, kao polje koje je po mnogim

27

Novi oblici umreavanja i zajednikog djelovanja

pitanjima komplementarno ovome prvome, tu su pitanja lokalnih politika


za mlade, a osobito ona vezana uz podruje slobodnog vremena i kulture
mladih, informiranja mladih i sudjelovanja u odluivanju itd. Program je
takoer ukljuivao i edukacijski segment, unutar kojeg su kroz radionice i
treninge, te kroz razmjenu iskustava, organizacije stekle relevantna znanja
i vjetine na podruju policy procesa, a prvenstveno one vezane uz akcije
zagovaranja.

5. edukacija za strateki kulturni menadment


Clubture razvija i provodi edukacijske programe, iji je cilj izgradnja
kapaciteta neprotnih nezavisnih organizacija u kulturi, a koji su
primjenjivi ne samo na nacionalnoj, nego i na meunarodnoj, prvenstveno
regionalnoj, razini. Tako je u 2005. zapoet program Edukacija za strateki
kulturni menadment. Ovim programom izravno se odgovara na potrebe
cjelokupnog neprotnog kulturnog sektora, gdje je kao primarna
naglaena potreba za stjecanjem znanja i vjetina te za njihovom
primjenom na podruju organizacijskog razvoja, stratekog planiranja,
kulturnog menadmenta i kulturnih politika. Ti se programi provode s
ciljem poboljanja kapaciteta u smislu ljudskih, nancijskih, prostornih i
tehnikih resursa, stabilizacije djelovanja te ostvarenja povoljnijih pozicija
u kulturnom i civilnom sektoru na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i
meunarodnoj, osobito europskoj, razini.

28

2.3. POLICY_FORUM06

POLICY_FORUM je platforma koja okuplja istaknute organizacije i


pojedince koji djeluju na podruju nezavisne kulture i/ili su zainteresirani
za kreiranje novih razvojnih modela kulturnih politika. POLICY_FORUM je
neformalna, dinamina, plutajua platforma. Djeluje kao grupa koja se
povremeno okuplja kako bi pratila javne politike koje se odnose na razvoj
nezavisne kulture na nacionalnoj i lokalnoj razini, te koja zagovara
promjene u relevantnom institucionalnom okviru, kako u praksama
provedbe tako i u legislativi. Grupa okupljena oko POLICY_FORUMA
promjenjiva je u svojem broju i strukturi, s obzirom na trenutne teme
kojima se bavi, te se tako vee i uz razliite subjekte (mrea Clubture,
suradnika platforma Zagreb Kulturni kapital Evrope 3000, inicijativa
Pravo na Grad, pojedine organizacije itd.), odnosno pluta izmeu njih.
POLICY_FORUM pokrenut je na inicijativu Multimedijalnog instituta
[mi2] (Zagreb) koji je okupio nekoliko civilnih kulturnih organizacija, a iz
potrebe da se u procese donoenja i provedbu kulturnih politika ukljue
kako oni na koje se te politike odnose (razliiti kulturni akteri), tako i ira
struna javnost. S druge strane, POLICY_FORUM nastao je i iz potrebe da
se javno artikuliraju prijedlozi za institucionalne promjene, na nain da
one potiu i prate daljnji razvoj nezavisnog kulturnog sektora.
POLICY_FORUM je nakon svoje inicijalne faze bio projektno strukturiran te ga je Multimedijalni institut u ime mree Clubture predloio i provodio i kao dio programa Policies for Culture Europske kulturne fondacije
(Amsterdam) i Udruge Ecumest (Bukuret). Vano je istaknuti kako je POLICY_FORUM oformljen i kako je nastavio s daljnjim radom neovisno o samom projektu.
POLICY_FORUM se kao projekt sastojao od nekoliko razliitih
aktivnosti koje su se bavile specinim problemima vezanima uz pitanja
kulturnih politika i strategija kulturne i aktivistike civilne scene. Radi se o
06 www.policy-forum.org

29

Novi oblici umreavanja i zajednikog djelovanja

raznolikim dogaanjima i akcijama, kao to su predavanja, okrugli stolovi,


javne diskusije itd., kroz koje se tematiziraju konkretne policy teme.
Projekt je pokrenut poetkom 2003. kada su krenuli prvi sastanci tijekom kojih su denirana podruja djelovanja, pozvane su druge organizacije i pojedinci (u jednom trenutku bilo je ukljueno 25 osoba), te su uspostavljena tri tima: tim za zagovaranje i lobiranje, tim za organizaciju
dogaanja i tim za pisanje dokumenata.
Sastanci POLICY_FORUMA bili su polujavni forumi unutar kojih su
raspravljana razliita pitanja i problemi kulturnih politika, koji se odnose
na civilni kulturni sektor. Problemi poput marginalizacije nezavisne kulture od strane institucija koje donose odluke i provode politike na nacionalnoj i lokalnim razinama; podkapacitiranost organizacija u pogledu
zaposlenika i kolovanih menadera (s obzirom na njihov broj i njihovo
obrazovanje) te prostora za javne programe; nedostatak nancijskih resursa, osobito u doba druge tranzicije kada je Institut Otvoreno drutvo
(kljuni donator organizacija civilnog drutva u Hrvatskoj 90-ih) smanjio i s
vremenom zatvorio svoje fondove itd.
Provedeno je i bazino istraivanje manjih razmjera koje je obuhvatilo
nezavisnu scenu: anketirano je vie od 20 organizacija te su predstavljene
njihove aktivnosti, planovi, strukture i kapaciteti. Ukljuujui te informacije, u kulturnom magazinu Zarez objavljen je prilog s prvim tekstom iji je
cilj bio denirati ovo kulturno polje. Prilog je dostavljen nezavisnim organizacijama, pojedinim strunjacima te relevantnim dravnim i lokalnim
institucijama, a kasnije se koristio u razliitim akcijama i zagovarakim
procesima. Osim toga, Ured za kulturu grada Zagreba koristio je ponuene
denicije u nastojanjima da odredi nezavisnu kulturu u svojoj kulturnoj
politici.
POLICY_FORUM jo uvijek djeluje kao nezavisno neformalno tijelo
koje okuplja predstavnike razliitih organizacija i pojedince koji zauzimaju
proaktivnu ulogu u utjecanju na javne politike, i to one u dvama poljima:
kultura i mladi. Organizirani javni dogaaji okupili su iri krug strunjaka,
kulturnih djelatnika i druge zainteresirane strane, te su neke od problema
postavili pred oi javnosti.
Jedna od najvanijih akcija provedena je u oujku 2004., nakon to je
Ministarstvo kulture zapoelo proces promjene Zakona o kulturnim vijeima, i to na vrlo neprimjeren i netransparentan nain, s namjerom da ukine
neka od postojeih vijea te da umanji njihovu ulogu u odluivanju o javnom nanciranju u kulturi. Namjera je bila donijeti novi zakon bez ikakve
javne rasprave, kroz hitnu saborsku proceduru. Mrea Clubture reagirala je
izuzetno brzo (u 24 sata), te je oko POLICY_FORUMA formirana civilna inicijativa. U Zagrebu se okupilo vie od 50 predstavnika organizacija iz cijele
Hrvatske. Inicijativa je zapoela javnu raspravu i tematiziranje planiranih
promjena. Na koncu je uspjela sprijeiti ukidanje vijea koje je bilo
odgovorno za nove oblike kulturne produkcije. Time je nezavisna kulturna

30
scena u Hrvatskoj prvi put pokazala da je dovoljno jaka i dovoljno povezana
da bi mogla utjecati na relevantan institucionalni okvir svojeg polja djelovanja, ali i na institucionalni okvir ukupne kulturne produkcije.
Jedan od najvanijih rezultata i dugoronih efekata predstavlja dokument koji je POLICY_FORUM predloio Ministarstvu kulture, a koji
denira podruje djelovanja i glavne kriterije vrednovanja za Vijee za nove
medijske kulture, odgovorno za nove kulturne forme. Dokument je najprije
dan na razmatranje Vijeu koje je prihvatilo prijedloge i proslijedilo Nacionalnom vijeu za kulturu koje se takoer sloilo. Reperkusije su bile vidljive odmah. Naime, prvi idui poziv za predlaganje programa javnih potreba
u kulturi od tada koristi nove prijavne obrasce, a obrazac za projekte koji se
prijavljuju Vijeu za nove medijske kulture oblikovan je prema kriterijima
izloenima u dokumentu.
Unato pojedinim, na poetku preambiciozno postavljenim ciljevima,
koji se odnose na ire promjene u kulturnim politikama, a koje nisu u planiranom vremenu u potpunosti ostvarene, POLICY_FORUM je kroz svoje
djelovanje uspio ostvariti znaajan pomak, i to ne samo kroz navedene konkretne uspjehe. Naime, uveo je i odrao praksu da se pitanja vezana uz politike koje utjeu na kulturni razvoj kulturne politike, ali i druge javne politike, kao to su urbane politike, javno tematiziraju i raspravljaju. Tako je,
na primjer, javna rasprava, popraena nizom akcija o statusu i razvoju
nezavisnog kulturnog sektora i sektora mladih u gradu Zagrebu, koja je
zapoela poetkom 2005. i koja i dalje permanentno traje, pokrenuta upravo kroz POLICY_FORUM.

31

Novi oblici umreavanja i zajednikog djelovanja

2.4. Zagreb Kulturni kapital Evrope


300007

Zagreb Kulturni kapital Evrope 3000 (skraeno Kulturni kapital)


platforma je za suradnju nastala kao zajedniki projekt Centra za dramsku
umjetnost CDU, Multimedijalnog instituta mi2, Platforme 9,81 i Udruge za vizualnu kulturu to, kako i za koga WHW, kojima se kasnije pridruuju BLOK, Kontejner, Bacai sjenki i Community Art. Projekt je pokrenut
zajedno s njemakim partnerom projekt 'relations', a uz nancijsku potporu Njemake savezne zaklade za kulturu (Kulturstiftung des Bundes) te
Programa za umjetnosti i civilno drutvo Erste Bank grupe u centralnoj
Europi Kontakt (Kontakt Arts and Civil Society Program of Erste Bank
Group in Central Europe). Kulturni kapital je razvijao suradnje kako meu nositeljima tako i s lokalnim i internacionalnim inicijativama koje tematiziraju promjene drutvenih uvjeta kulturne proizvodnje, unapreuju
strukturni poloaj nezavisne kulture i preispituju dominantne reime
reprezentiranja kulture. Programske aktivnosti Kulturnog kapitala
obuhvaale su konferencije, umjetnike festivale, izlobe, radionice,
predavanja, predstavljanja, publikacije, medijske produkcije i drugo.
Vaan dio projekta su aktivnosti vezane uz kulturne politike usmjerene na
reforme institucionalnog okvira nezavisne kulture te uz poveavanje njene
vidljivosti i jaanje njenih resursa.
Projekt je usmjeren na repozicioniranje kulturne proizvodnje prema
socijalnom kapitalu, a ne na reprezentativnu kulturu i kulturu identiteta.
Parafrazirajui reprezentativni model prijestolnice kulture (cultural
capital), projekt je pitanje grada stavio u dinamiku suodnoenja pojmova
kulturne prijestolnice, socijalnog i ekonomskog kapitala te tako ponudio
model drugaijeg promiljanja kulturnih politika i strategija.

07 www.kulturnikapital.org

32

Koncept
Osnovne koncepcijske postavke ove suradnike platforme mogu se
iitati ve i iz samog naziva ironinog poigravanja idejom europske
kulturne prijestolnice. Jednostavno tvrde: Koncept kulturne prijestolnice
je u razdoru. Proet je dvostrukom ambivalentnou on je u razdoru izme
u centralnosti prijestolnica i transverzalnosti kapitala, a taj razdor oituje
se u sve veoj hibridnosti kulturne proizvodnje, suprotstavljene pozicijama
nacionalno-kulturnog identiteta. Preobrazila se politika ekonomija
reprezentacije uklopljena u globalizirane komunikacijske razmjene,
reprezentacija vie nije stvar predstavljanja reprezentativne, dominantne i
unutar granica nacionalne drave (re)producirane kulture apstraktnom
kulturnom potroau. Naprotiv, ona povezuje konkretne subjekte na
specijaliziranim poljima praksi i znanja, koji djeluju unutar zajednikog
konteksta globalne ekonomske proizvodnje proizvodnje (pomou) samih
sredstava drutvenosti: komunikacijskih razmjena. A kao to domena
kapitala postaje socijalna, socijalna postaje i domena kulture.08
Ova globalna kretanja svoju specinu i posebno zanimljivu pojavnost
ostvaruju u tranzicijskim drutvima: U naem tranzicijskom kontekstu
kulturni kapital aktualizira pitanje drutvenog djelovanja. Kako se
tranzicija naposljetku svela na dvije stvari: preputanje djelovanju trinih
sila i naputanje drutvenih projekata (ili prije, drutva kao projekta), tako
je njen najizraeniji uinak postalo nekontrolirano i netransparentno
provoenje privatnih interesa u upravljanju javnom sferom. Osjetno
odsustvo drutvene legitimacije odraava se u iscrpljivanju javnih resursa.
A ponekad, kao to je najbolje vidljivo na primjeru nae okotale
institucionalne kulture i njoj slueeg sustava javnog nanciranja, odrati
status quo znailo je biti na samom elu tog procesa. I dok i dalje jedina
dinamika promjene u odnosu izmeu drave i institucija koje uzdrava,
unato drugaijim oitovanjima u strategijama kulturnog razvoja, ostaje
dinamika partikulariziranih interesa, poseban drutveni i razvojni znaaj
dobivaju oni nezavisni akteri koji su sposobni iznova artikulirati kulturno
djelovanje u terminima drutvenog djelovanja, a drutveno djelovanje u
terminima kritike kulture.
Kao odgovor na opisanu situaciju nude suradnju protuprijedlog za
kulturnu prijestolnicu. Platforma Zagreb Kulturni kapital Evrope 3000
ima za cilj poduprijeti suradnju meu inicijativama na nezavisnoj
kulturnoj sceni koje istrauju, svaka na svom vlastitom i vrlo razliitom
polju strunosti, promijenjene uvjete za kulturno i socijalno djelovanje,
nastale zbog sve veeg lokalnog upliva translokalnih ekonomskih i
komunikacijskih razmjena, te koje rade na reformi institucionalnog
okruenja, ne bi li pospjeile prisutnost i sudjelovanje nezavisne kulture.
(...) jer kulturni kapital vie nisu infrastrukture, ve suradnje. Naime,
suradnja jest njegova infrastruktura.
08 Ovaj, kao i svi ostali citati u ovome dijelu, citirani su iz tekstova knjiica, web-sitea i
drugih dokumenata platforme Zagreb Kulturni kapital Evrope 3000

33

Novi oblici umreavanja i zajednikog djelovanja

Suradnike prakse
Od svog poetka 2003. godine Kulturni kapital realizirao je niz
interdisciplinarnih suradnikih projekata, prezentirajui nove grupne
dinamike, nove kolektivne strategije i nove forme rada u kulturnoj
proizvodnji; djelujui protiv i hibridizirajui kontrolu produktivnosti kroz
intelektualno vlasnitvo; zagovarajui zatitu javnih dobara pred
prijetnjom privatizacije, itd. O tim programima, kao i pojedinim
organizacijama, vie informacija moe se pronai na stranici
www.kulturnikapital.org.
Kulturni kapital zauzima kljuno mjesto u iniciranju i provoenju
raznolikih aktivnosti zagovaranja participativnih kulturnih politika,
usmjerenih na razvoj i jaanje nezavisnog kulturnog sektora, ali i onih koje
se odnose na politike urbanog razvoja.09 Unato na prvi pogled vrstoj
orijentiranosti na lokalno djelovanje, ova je platforma svoje postavke
nastojala iriti i preko granica vlastitog tranzicijskog konteksta. Osim
sudjelovanja u suradnikom projektu Peripherie 3000, strateke
platforme umreenih centara (Dortmund, 2006., www.peripherie3000.de),
Kulturni kapital aktivno se ukljuio u raspravu o europskim kulturnim
politikama. Tako su u listopadu 2004. organizirali predkonferenciju za
Berlinsku konferenciju za europsku kulturnu politiku, pod nazivom
Novonastajue suradnike prakse oblikovanje europskog kulturnog
okvira, a u partnerstvu s mreom Clubture (Zagreb), Fondacijom Felix
Meritis (Amsterdam) i platformom Umjetnost za drutvenu promjenu, koju
je inicirala Europska kulturna fondacija (Amsterdam). Prezentacije,
sastanci i diskusije pruile su priliku za razmiljanje o tome kako
inovativne sociokulturne prakse, suradnike platforme i taktike mree u
istonoj Europi mogu utjecati na agendu europske kulturne politike i
europske politike kulture.

09 Spomenute aktivnosti predstavljamo u sljedeem dijelu.

34

2.5. Poneto o mreama, platformama i


participativnim kulturnim politikama
Novi oblici kulturne suradnje u neprotnom sektoru u
Hrvatskoj
Sanjin Dragojevi

Opis europskih kulturnih tendencija od 70-ih godina


Druga polovica 70-ih godina, kao i itavo idue desetljee, razdoblje je
vrlo esto preuivane, ali u biti vrlo duboke, unutarnje strukturne krize
europskih nacionalnih kulturnih politika. Kriza se sastojala u potrebi
redeniranja uloge, prije svega javne i institucionalne kulture, to je
usporedno teklo s posve oitim naglascima, ali i zahtjevima za jaanjem
podnacionalnog regionalnog razvoja. Spasonosno rjeenje ovih vrlo
snanih udara na ve potvrene oblike kulturnog organiziranja i
uspostavljanja ukupnog kulturnog sustava pokualo se nai u prijenosu
anglosaksonskih znanja i vjetina koje se od tog vremena kodiciraju pod
nazivom kulturni menadment. Moda se radilo ne samo o prejakom
izazovu, nego i o prinudnim mjerama za ukupnu kulturnu dinamiku, kako
pojedinih zemalja tako i europske meunarodne kulturne suradnje.
Sveeuropski odgovor na ovo problematino stanje pronaen je u mrenom
obliku komuniciranja. Kao posljedicu danas imamo vie od 400 mrea u
podruju kulture,10 a ovaj oblik komuniciranja, mreni tip, danas se smatra
najvanijim globalnim fenomenom.11
10 Spomenuti broj moe varirati s obzirom na pristup, budui da se od tog vremena pojmom
mree deniraju najrazliitiji oblici udruivanja, ukljuujui npr. strukovna udruenja,
nacionalne skupove ustanova, i sl. Odredbe pojma su, kao to se dade zakljuiti, nejasne i
teko razgraniive, pogotovo ako se radi o meunarodnoj razini. Zbog toga se mrea najee kao pojam denira negativno, odnosno: mrea nije... (Dragievi-ei, Milena;
Dragojevi, Sanjin. Interkulturna medijacija na Balkanu, Sarajevo: Biblioteka Univerzitetska knjiga / Oko, 2004.; Graovac, Ksenija European Cultural Networks, Beograd: Balkankult, 2005.; Jelini , Daniela Angelina. Guide to the Culturelink Network, Culturelink Publications 3, Zagreb: Institute for International Relations 2002)
11 Castells, Manuel. Informacijsko doba I, Uspon umreenog drutva, Zagreb: Goldenmarketing Tehnika knjiga d.d., 2000.

35

Novi oblici umreavanja i zajednikog djelovanja

Nakon vie od dva desetljea europskog umreavanja, premreavanja i


izmreavanja, dolo je, dakako, do svojevrsnog zamora i uruavanja mrea.
Shvatilo se da one izvanredno zadovoljavaju potrebe upoznavanja,
razmjene iskustava, pregleda europskih kulturnih aktivnosti, ali same
nemaju veih sposobnosti uspostavljanja i provedbe mrenih projekata.
Zbog toga je sada naglasak na projektno orijentiranim operativnim, a ne
komunikacijskim mreama.12
Istodobno s regionalnim razvojem dolazi do snanog intenziviranja
gradskog razvoja. Gradovi svjesno meusobno preuzimaju najbolja
europska iskustva. Stoga nije sluajno da najveu meusobnu
konkurenciju gradovi pokazuju s obzirom na nominiranje za status
Europske kulturne prijestolnice.13 Tako danas vrhunski kulturni presti ni
u kojem sluaju nije rezerviran za velike europske metropole. tovie,
srednji i manji gradovi ne iskazuju samo vlastiti kulturni potencijal i
inovativnost, nego postaju sreditima u kojima se stvaraju istinski europski
suradniki projekti. Oni nesumnjivo postaju sredinji generator ukupne
europske kulturne dinamike. Ovom urbanom fenomenu punopravno su se
prikljuile pojedine posttranzicijske zemlje, prije svega Poljska, a zatim i
eka te Slovaka.

Neprotni kulturni sektor u Jugoistonoj Europi i Hrvatskoj


Ne bi se moglo rei da ove prakse dijele gradovi i zemlje Jugoistone
Europe.14 Pored objektivnih faktora, kao to su nestanak prijanjih
uestalih i razvijenih kontakata, vizni reim, trajna ekonomska kriza ili
nedovoljno dinamian razvoj, najveim se dijelom ipak radi o
nepovjerenju, neprevladanim nesuglasicama i nedovoljnom interesu. Ako
ovim faktorima jo pridodamo sasvim jasno povlaenje meunarodnih
organizacija, fondacija i projektnih shema od 2000. godine, moemo rei
da je regionalna kulturna dinamika i razmjena nedovoljna, pa i
stagnirajua. Jedan od najvanijih rezultata kulturnih napora i ulaganja 90ih godina jest isticanje vanosti neprotnog sektora u svim zemljama
regije. Bez obzira na ovaj jasno denirani prioritet, prije svega
12 To se posebno oituje u sadanjoj krizi mree Circle, koja se razdijelila u dvije grupe: one
koji smatraju da mrea nema svrhu te da je treba ukinuti; i one drugi koji njezinu svrhu
vide upravo u tome da okuplja istraivae i producira znanje.
13 Sve otkad je tadanja grka ministrica kulture Mellina Mercouri 1985. g. ustanovila
shemu Europske prijestolnice kulture, jaa tendencija isticanja kulturnog razvitka
pojedinih, manjih i veih gradova. Jo od Atene (1985. g), koja je bila prva kulturna
prijestolnica, a osobito nakon izuzetno uspjenog primjera Lillea (2004. g.), ta nagrada
donosi znatan presti. Pored toga, gradovi koji su svoj projekt uspjeno proveli, postali su
mjesta okupljanja znanja i praksi koje se svakodnevno trae.
14 O podnacionalnim regijama u cijeloj JI Europi vrlo je teko uope raspravljati, jer one
nisu denirane ni teritorijalno ni administrativno ni ekonomski, pa onda niti kulturno.
Iako, neke od zemalja imaju tradicijski izraene regionalne identitete i porive i to prije
svega Hrvatska, a u njoj Istra.

36
meunarodnih organizacija,15 a kasnije i nacionalnih kulturnih politika,
dinamika razvoja, komparativno gledajui, nije bila niti jest u cijeloj regiji
podjednaka. Unato namjerama da upravo ravnomjerni razvoj neprotnog
sektora, kako na razini regije, tako i na razini pojedinih zemalja, pridonese,
ne samo opoj demokratizaciji tih drutava, nego i unutarnjem
stabiliziranju kulturnih sustava, ova se dinamika uspjela odrati, pa i
razviti, uglavnom unutar najveih gradova, mahom glavnih.16 S obzirom na
relativno povoljnije prilike, u cijeloj se regiji izdvaja primjer Zagreba. Ne
samo da je nacionalna kulturna politika postala stabilna i kontinuirana od
1997. godine,17 nego se od 2000. godine uspostavljaju suradniki odnosi na
projektnoj osnovi, s odreenim brojem inicijativa neprotnog sektora. S
druge strane, i gradski kulturni autoriteti toga vremena uviaju aktualnu i
potencijalnu vanost najrazliitijih neinstitucionalnih inicijativa. Uvode se
nove sheme sunanciranja za oivljavanje urbane kulture, to povoljno
djeluje prije svega na razvoj neprotnog sektora.
Zbog stalne ukljuenosti u meunarodnu kulturnu suradnju, zbog
svijesti, ne samo o trendovima europskog kulturnog razvoja, nego o ve
spomenutim kriznim dimenzijama te posve novim iskustvima, pripadnici
zagrebake neprotne kulturne scene poseban naglasak stavljaju na
deniranje participativnih kulturnih politika, prvenstveno na nacionalnoj i
na gradskoj razini.18 Tono uoavajui da je rije o opim okvirima vlastitog
djelovanja, ponajprije se koncentriraju na jasno deniranje ciljeva i
prioriteta kulturnih politika te se zalau za proceduralnu jasnou. Postajui
uoljiv javni faktor djelovanja na ovom podruju, uoavaju vlastite
komunikacijske i organizacijske slabosti i nedostatke. Zbog toga od 2001.
godine, najprije u fazama, a zatim sustavno, rade na organizacijskoj
izgradnji i stabiliziranju ukupnog neprotnog sektora u Hrvatskoj.
15 Posebno je indikativan sluaj Instituta Otvoreno drutvo, tj. Soroseve fondacije, koja je
90-ih bila izuzetno aktivna u regiji te je kao gotovo jedini donator podupirala i znaajno
doprinijela utemeljenju i daljnjem razvoju nezavisnih kulturnih organizacija.
16 Vjerojatno je najvea iznimka u ovom pogledu Bugarska, odnosno Soja, iji kulturni
razvoj tee paralelno s onim u gradovima poput Plovdiva, Varne i Burgasa.
17 Od tog vremena poinju znatno rasti javna dravna sredstva za kulturu, napravljena je
istraivaka analiza o kulturnom stanju na razini zemlje zahvaljujui studiji Kulturna
politika Republike Hrvatske Nacionalni izvjetaj koja je napisana za Vijee Europe
(1998. g.), izvrena je djelomina pravna decentralizacija kulturne politike te dolazi do
intenziviranja meunarodne kulturne suradnje.
18 Naglasak na ovim dvjema razinama djelovanja nije sluajan. Naime, sposobnost
deniranja i provoenja ukupnih ciljeva, instrumenata i mjera kulturne politike unutar
Hrvatske uspijeva se realizirati tek na dravnoj razini i razini veih gradova. Na tzv.
srednjoj razini djelovanja kulturne politike u Hrvatskoj nalaze se upanije koje su
premale i nedovoljno resursno osposobljene, poglavito kad se radi o ekspertizi za
deniranje i provoenje samostalne kulturne politike. Razina opina najproblematinija
je u ovom pogledu jer ak 30% njih nema tzv. minimalni skalni kapacitet. Dakle, ne
samo da nisu sposobne imati programe kulturnog razvoja, nego ne mogu snositi ni
osnovne trokove redovnog funkcioniranja javne uprave.

37

Novi oblici umreavanja i zajednikog djelovanja

Posebno vano sredstvo vide s jedne strane u medijskom djelovanju i


irenju javnog prostora odluivanja, a s druge strane u metodama
stratekog planiranja i organizacijskog razvoja. Kao rezultat uvaavanja,
ove ukupne dinamike stvaraju nove suradnike odnose i forme. Za
uspostavljanje novih odnosa u kulturnom odluivanju, odluuju se za novi
oblik mrenog organiziranja koji moemo nazvati operativnim mreama.
Djelovanje operativne mree zasniva se prije svega na uspostavljanju
intenzivnih suradnikih platformi kao osnovnih formi djelovanja. Oblik
platforme ne odreuje se unaprijed, nego je prvenstveno ovisan o: (1)
strunoj ekspertizi vezanoj za specijalno podruje djelovanja (npr.
odvijanje konkretne akcije lobiranja i zagovaranja za rjeenje
infrastrukturnih problema sektora), (2) jasno iskazanom interesu
ukljuenih aktera te (3) koordiniranim metodama i aktivnostima (javna i
medijska kampanja, umjetniki i aktivistiki projekti, ukljuivanje ire
javnosti, deniranje daljnjih operativnih aktivnosti). Ova kombinacija
oblika i metoda djelovanja u vrlo velikoj mjeri olakava deniranje i
usustavljivanje kljunih znanja i umijea, te njihovo redeniranje i
obogaivanje. Taj proces stvara trajno i dubinsko povjerenje lanova
operativne mree, kao i spremnost na trajno i produktivno djelovanje. Ova
iskustva, javno prepoznata i potvrena, istovremeno potiu stabiliziranje i
izgradnju ukupnog neprotnog sektora.
Relevantnost i poticajnost ovog procesa vie je prepoznata u irokom
europskom kontekstu, nego u onom regionalnom. Radi se, naime, o
relevantnoj europskoj kulturnoj praksi19 ona je transferabilna.

Kojim putem dalje


S obzirom na dosadanja iskustva, iskazani interes, kao i kulturnu
resursnu osnovu, mogu se denirati sljedei prioriteti djelovanja:
1. Uspostavljanje intenzivnih kolaborativnih platformi na onim podrujima na kojima je deniran zajedniki interes i kulturni razvojni potencijali, poglavito kad se radi o deniranju umjetnikih i aktivistikih
projekata, organizacijskoj izgradnji, izobrazbi kulturnih profesionalaca i djelovanju na lokalne kulturne politike u regiji;
2. Osiguravanje dostatne i dobro opremljene kulturne infrastrukture,
posebno u Zagrebu, ali i drugim gradovima u Hrvatskoj, kako bi se
omoguio kontinuirani i dinamini razvoj neprotnog kulturnog
sektora;
19 Relevantna europska kulturna praksa sastoji se:
1. u jasnom deniranju osnovnog koncepta i provedbenih metoda vezanih uz njega;
2. u sposobnosti da se tako kodicirana znanja prenesu ne samo uoj strunoj, ve i
iroj, pa ak i ukupnoj javnosti;
3. u sposobnosti osmiljavanja procesnog i dugotrajnog djelovanja;
4. u spremnosti i otvorenosti za redeniranje svih osnovnih postavki i metoda
djelovanja.

38
3. Uspostavljanje novih tipova organiziranog djelovanja u kulturi, posebno u vidu fondacija koje bi bile osnova vertikalnog intersektorskog
razvoja, odnosno suradnje javnog i neprotnog sektora;
4. Na osnovi ekspertnih uvida i iskazanih interesa, uspostavljanje horizontalnih intersektorskih veza i suradnji, osobito izmeu podruja kulture, turizma, zdravstva, znanosti, politika za mlade te politike razvoja,
posebno u urbanom kontekstu;
5. Osiguravanje transfera znanja i relevantnih europskih praksi, kako u
Hrvatskoj, tako i u irem europskom kontekstu;
6. Utjecaj na formalne, akademski priznate, i neformalne programe i
oblike obrazovanja u kulturi, s posebnim naglaskom na znanja vezana
uz izgradnju participativne kulturne politike.

39

3
Zagovaranje promjena:
sabrana iskustva
zagrebake inicijative

41

3.1. Kritika sustava i zahtijevanje


promjena

Kulturne ali i druge javne politike


Aktivnosti organizacija civilnog drutva nezavisne zagrebake kulturne
scene, usmjerene prema promjenama institucionalnog okvira u kojem djeluju, izvrstan su primjer jasno utemeljenog, artikuliranog, konzistentnog i
upornog javnog djelovanja. Njihovo je polazite inzistiranje na participaciji
u procesima donoenja odluka na podrujima javnih politika koje se tiu
ovog sektora. To se odnosi, oito, na kulturne politike, ali i na druge javne
politike koje vie ili manje izravno utjeu na stabilnost, rast i razvoj nezavisne kulture. Prije svega, tu valja istaknuti urbane politike, politike upravljanja prostorom te politike za mlade.
Oito je da kulturne politike i njihova provedba, podjednako snano na
nacionalnoj i na lokalnoj razini, izravno utjeu na poloaj i mogunosti
programskog i drugog razvoja, kako pojedinih organizacija i drugih aktera
(neformalnih skupina, pojedinaca), tako i scene u cjelini. Kulturne politike
u Hrvatskoj, barem u onom dijelu svoje provedbe koji se odnosi na nezavisnu kulturu, uglavnom koriste samo jedan instrument: nanciranje iz sredstava sredinjeg dravnog, odnosno lokalnog, prorauna. Ti su instrumenti
nezavisnoj kulturnoj produkciji u Hrvatskoj, a tako i u Zagrebu, dostupni
tek u zadnjih nekoliko godina, te u mnogome ne funkcioniraju na zadovo
ljavajui nain. Pored mnogih drugih kritika, kao kljune zamjerke ovdje
moemo istaknuti: iskljuivo programsko nanciranje, nepostojanje
mogunosti viegodinjeg nanciranja projekata i programa, te nepostojanje jasnih kriterija i parametara pri donoenju odluka o nanciranju. Sve
to, kao i slabo ili nikakvo koritenje drugih instrumenata, jo uvijek dovodi
nezavisnu kulturnu produkciju u Hrvatskoj u znatno nepovoljniji poloaj
naspram javnog kulturnog sektora, koji ini veliki skup institucija iji su
osnivai lokalna, regionalna ili nacionalna dravna uprava.
Urbane politike jo uvijek su samo neizravno vezane uz politike kulturnog razvoja. One tek u posljednje vrijeme dobivaju sve vie mjesta u javnom
prostoru, s time da i dalje ne postoje cjelovite strategije koje bi jasno odredile dugoroni smjer i nain razvoja gradova. Tako se i o razvoju grada

42
Zagreba odluuje stihijski, grad se planira punktualno, a pitanje ouvanja
postojeih i izgradnje novih genuinih javnih sadraja esto ostaje na margini. Tako se, na primjer, kao sadraji s javnom funkcijom prezentiraju
objekti ugostiteljske i trgovake djelatnosti, dok se prostori koji bi ispunjavali kulturnu i druge socijalne funkcije gube iz perspektive. Utoliko pitanja
razvoja kulture, a osobito pitanje razvoja nezavisne kulture i njezine uloge
u razvoju grada, ostaju na samoj margini.
Svi gradovi u Hrvatskoj, a pogotovo Grad Zagreb, raspolau vrijednim
skupom nepokretne imovine, dok istovremeno nemaju jasno zacrtane i
transparentne politike upravljanja prostorom. Radi se o najrazliitijim prostorima od velikih graevina u javnim funkcijama, ija je opstojnost vie
ili manje neupitna (administrativne zgrade, kulturni i sportski objekti itd.),
preko manjih poslovnih ili stambenih objekata, pa do velikih naputenih
bivih industrijskih prostora. O nainu upravljanja tom imovinom dovo
ljno govori podatak da ne postoji javno dostupan dokument koji bi
sadravao popis nekretnina kojima je Grad Zagreb vlasnik te iz kojeg bi
bilo razvidno tko, na koji nain i pod kojim uvjetima koristi odreeni prostor u gradskom vlasnitvu. Sukladno tome, jasna procedura dodjele na
koritenje pojedinih prostora, bilo u komercijalne, bilo u neprotne svrhe,
ne postoji. Upravo stoga Zagreb, meu ostalima, na svojoj kulturnoj mapi
oskudijeva javnim prostorima u kojima i oko kojih se proizvode nove kulturne i socijalne vrijednosti. Ne otvaraju se novi prostori nezavisne kulture,
a postojei (klub Movara na primjer) su posljedica hvatanja povoljnog
trenutka i iskazivanja dobre volje pojedinaca koji su u danom trenutku
obnaali odreenu funkciju u gradskoj vlasti dakle, nikako nisu posljedica deniranog i transparentnog sustava.
Politike za mlade, denirane nacionalnim i gradskim stratekim dokumentima (Nacionalni, odnosno Gradski program djelovanja za mlade), kao
intersektorske politike, jednim se svojim dijelom odnose i na onaj segment
djelovanja nezavisne kulture koji se najee naziva kulturom mladih. One
(jo uvijek samo deklarativno) potiu samoorganizaciju mladih, njihovu
kreativnost i participaciju u kulturnom ivotu, te su tako jedan od bitnih
oslonaca zagovarakih aktivnosti djelovanja nezavisne kulture. To je osobito dolo do izraaja u djelovanju zagrebake scene, kroz taktiko partnerstvo sa sektorom mladih. Iako povezivanje s politikama za mlade ima
bitnih prednosti, postoji i jedna opasnost koja jo uvijek nije otklonjena.
Naime, lokalni obnaatelji vlasti, u svojoj sklonosti pojednostavljivanju i
kratkoronom sagledavanju, esto izraavaju tendenciju da se ukupna
nezavisna kultura svede pod kulturu mladih, te da vie ne bude tretirana
kroz institucije i instrumente kulturnih politika nego politika za mlade.
Tako neto dovelo bi do apsolutnog iskljuivanja velikog dijela nezavisne
kulture koji ni na koji nain ne spada u sektor mladih niti je ta kulturna
produkcija namijenjena iskljuivo mladima, niti nju proizvode iskljuivo
mladi ljudi.

43

Zagovaranje promjena: sabrana iskustva zagrebake inicijative

Preko nacionalne do lokalne razine djelovanja


Nezavisna kulturna scena grada Zagreba oekivano je, s obzirom na
ekonomsko-socijalne prednosti koje donosi smjetenost u glavni grad, u
inae prilino centraliziranom sustavu, najrazvijenija u pogledu broja
organizacija i razvijenosti njihovih kapaciteta, kao i s obzirom na dinamiku
i kvalitetu programa. Nakon inicijalne faze njezina razvoja, na nacionalnoj
(Ministarstvo kulture) i na lokalnoj razini (Gradski ured za kulturu), otvaraju
se instrumenti programskog nanciranja koji ukazuju na to da je ona prepoznata kao akter u kulturnom polju; dodue (tada i jo uvijek), samo na
marginama tog sustava. Istovremeno, u tom trenutku (oko prijelaza sto
ljea) kljuni meunarodni donator, koji je 90-ih pomogao u nastajanju jednog dijela te scene, tek je u poetnoj fazi povlaenja. Tu relativno povoljnu
situaciju zagrebake organizacije, predvoene prvenstveno inicijativom
Multimedijalnog instituta, ne koriste kako bi same dodatno ojaale, ve se
usmjeruju povezivanju s drugim akterima, najprije na nacionalnoj (mrea
Clubture), a kasnije i na lokalnoj razini (suradnika platforma Zagreb Kulturni kapital Evrope 3000). Takva, za daljnji razvoj temeljna, strateka odluka proizlazi iz jasne spoznaje da je uspjeh i daljnji rast svake pojedine organizacije nuno vezan uz razvoj i rast nezavisne kulturne scene u cjelini. A
takvo to mogue je ostvariti (dobro su toga bili svjesni pokretai novih kretanja na nezavisnoj sceni) jedino uz uvoenje odreenih promjena u okvirima unutar kojih ta scena djeluje okvirima koje odreuju za nju relevantne
javne politike. No, da bi do istih dolo, bilo je potrebno uiniti odreene
korake koji e tu scenu iznutra ojaati, te uz pomo kojih e ona biti viena
kao vie ili manje znaajan akter na kulturnoj i ukupnoj drutvenoj sceni.
Kao prvi korak u tom smislu, Multimedijalni institut, u suradnji s
nekoliko drugih zagrebakih organizacija, pokree inicijativu za kreiranje
nacionalne suradnike programske mree Clubture (Klubtura), koja od
samih poetaka (2001. godina) pa do danas radi na jaanju suradnje, distribuciji raznolikih programskih sadraja diljem Hrvatske, izgradnji kapaciteta organizacija, ali i, to je iz ove perspektive i najvanije, jaanju vidljivosti
i prepoznatljivosti ove specine nove kulturne scene, kako u strunim
krugovima i iroj javnosti, tako i kod donositelja odluka. Kreirajui nove
modele suradnje i umreenog djelovanja, kreiraju se i postupno prenose
nove kulturne i socijalne vrijednosti. Upravo to izgrauje temelje za
stvaranje pozicije s koje se mogu (a moda i moraju) zahtijevati promjene.
Kao jedan od prvih koraka prema aktivnom bavljenju kulturnim politikama, opet na inicijativu Multimedijalnog instituta, osniva se Policy_
Forum kao neformalna skupina pojedinaca, strunjaka i kulturnih djelatnika koji su na ovaj ili onaj nain vezani uz nezavisni kulturni sektor. Policy_Forum je prvotno vezan uz nacionalnu mreu organizacija (Clubture) i
njegovo je djelovanje na poetku usmjereno na nacionalnu razinu. Kljuni
iskorak i kljuno postignue jest akcija spaavanja Vijea za nove medij
ske kulture pri Ministarstvu kulture, nakon koje slijedi i sudjelovanje u for-

44
miranju polja djelovanja Vijea te sudjelovanje pojedinih aktera nezavisne
kulture u njegovu radu. Time je osigurana oh relativno stabilna pozicija
nezavisnih programa na nacionalnoj razini, te je otvoren prostor za djelovanje u dva smjera. S jedne strane, pripremanje terena za mogue intervencije u sustavu, na nain da se osiguraju alternativni mehanizmi za
jaanje kapaciteta nezavisnih organizacija, iz ega nastaje prijedlog za
osnivanjem Zaklade za nezavisnu kulturu. S druge strane, orijentacija na
lokalne javne politike, i to upravu u glavnom gradu. Naime, osim primarne
potrebe za stabilizacijom vlastitog djelovanja, zagrebake organizacije su u
tome nale i drugu motivaciju. Svjesne da se preko potencijalno uspjenih
projekata provedenih u Zagrebu iskustva mogu prenositi u manje razvijenije sredine, rade na nain da proizvode transferabilne modele i strukture te
da ih prenose organizacijama iz drugih gradova, i to koristei mreu Clubture.20 I upravo zbog toga uivaju i podrku organizacija iz drugih gradova
te su zato i dvije nacionalne mree, Clubture i Mrea mladih Hrvatske, izrazito prisutne u svim zagrebakim akcijama.

Prepoznavanje okruenja i trenutka


Ovdje bismo htjeli istaknuti da vrijeme i nain ulaska u polje zagovaranja promjena i javne kritike odreenih politika nije bilo ni proizvoljno
niti sluajno. Naime, inicijatori tih akcija itekako su bili svjesni okruenja
u kojem djeluju. S jedne strane dobro razumiju vlastiti sektor, poznaju ga u
cjelini, poznaju naine djelovanja ne samo svojih nego i drugih organizacija, i to kroz direktna iskustva suradnje, svjesni su kvaliteta i nedostataka,
kako vlastitih, tako i programa scene u cjelini. Jasno im je da je nezavisna
kultura, programski i na druge naine, opravdala svoje postojanje, ali i da
ista jo uvijek poigrava na margini ukupnog kulturnog polja. S druge strane, oni redovno i proaktivno prate sve promjene i najsitnije pomake u kul
turnom sustavu. Jako dobro uviaju da je i sustav (otvaranjem instrumenata za nanciranje programa) prepoznao postojanje te scene. No, jasna im je
i tendencija da ona, iz perspektive tog istog sustava, budui da on jo dugo
nee promijeniti svoj fokus i svoje utemeljenje u javnim kulturnim ustanovama, nee moi samo tako promijeniti status alternative i izai iz margine na koju je tako smjetena. Istovremeno, prisutna je svijest o povlaenju
meunarodnih fondova i sve manjoj dostupnosti inozemnih sredstava.
Pored toga, oni jasno uviaju tromost i slabu ekasnost rada veine javnih
kulturnih institucija te inertnost i zatvorenost ukupnog kulturnog sustava
koji nije spreman na znaajnije promjene. U toj se situaciji detektira opasnost, ne samo od koenja daljnjeg razvoja, nego i od mogueg nazadovanja,
ako ne i propadanja, dijela ili itave scene. Koliko god te okolnosti s jedne
strane predstavljaju realnu prepreku za razvoj nezavisne scene, s druge
strane ostaje otvoren jo uvijek nedovoljno ispunjeni prostor za potencijal
kojeg donose novi oblici kulturne produkcije. I njezini nositelji dobro uoavaju taj prostor i upravo u tome vide svoju ansu.
20 Vidi program Kultura Aktiva u tekstu Mrea Clubture / Klubtura

45

Zagovaranje promjena: sabrana iskustva zagrebake inicijative

Nadalje, oni su itekako svjesni i jednog drugog sustava kojem takoer


pripadaju kao organizacije civilnog drutva (ili u drugoj, u posljednje
vrijeme dosta izbjegavanoj terminologiji, kao nevladine organizacije) oni
zauzimaju i proaktivnu poziciju u kreiranju i provedbi politika razvoja civil
nog drutva. Dakle, vlastitu poziciju ne ostvaruju tako da je iskljuivo grade
unutar jednog aspekta (onog kulturnog), ve je i uvruju na iroj sceni
civilnodrutvenih organizacija. Otud, izmeu ostalog, dolazi i orijentacija
na suradnju s organizacijama koje dolaze iz drugih sektora. Na taj se nain
stvara i uvruje kredibilitet scene/organizacija/pojedinaca kao aktera na
irem drutvenom polju.
Takoer, dobro shvaaju nove trendove i tendencije u ukupnom socio
ekonomskom razvoju, pri emu prvenstveno kao vaan moment uoavaju
mogunosti, kao i opasnosti koje proizlaze iz relativno naglog razvoja glavnog grada. Upravo zato i ire podruje vlastitog djelovanja, na nain da postaju iroko prepoznati akteri u zagovaranju ouvanja postojeih i stvaranja
novih javnih prostora te participacije graana u procesima donoenja
odluka.
Iako orijentirani na lokalno, iz perspektive ne gube vlastitu poziciju u
meunarodnom kontekstu te i dalje razvijaju postojee i stvaraju nove
meunarodne veze. Tako je i kljuni lokalni projekt (platforma Zagreb
Kulturni kapital Evrope 3000) deniran i kao projekt meunarodne suradnje. Takoer su ukljueni i u kurentne aktivnosti, vezane uz poticanje promjena u europskim kulturnim politikama kroz sudjelovanje u projektu
Berlinska konferencija za europsku kulturnu politiku. Tako, istovremeno, kroz meunarodnu suradnju stvaraju i jaaju svoj kredibilitet na
lokalnoj razini, ali i kritiki sudjeluju u internacionalnim projektima prihvaaju i transferiraju dobre europske prakse na nain da ih prilagoavaju
vlastitoj sredini, ali i prepoznaju pogreke koje otvoreno kritiziraju i koje
nastoje ne ponavljati.
Organizirana i povezana zagrebaka kulturna scena, kako na nacionalnoj (Clubture), tako i na lokalnoj razini (Zagreb Kulturni kapital Evrope 3000), ali i s meunarodnim vezama, jako dobro i tono prepoznaje kontekst u kojem djeluje. Pored toga, u stanju je detektirati i kljuni politiki
trenutak te naine na koje treba djelovati, kako bi temeljna pitanja vlastitog razvoja (i opstanka) donijela i odrala na javnoj agendi.

Iz kritike sustava prema konkretnim rjeenjima


Zagrebaka zagovaraka koalicija/inicijativa svoje djelovanje nije usmjerila iskljuivo prema opim pitanjima vezanima uz kulturni sustav i naine donoenja i provedbe odluka u opoj sferi kulturnih politika, niti ga je
svela na pokuaj zadovoljenja partikularnih potreba pojedinih organizacija
ili grupa. Pored toga, iako prvenstveno orijentirana na lokalna pitanja, ona
u svojim zahtjevima i argumentima nikada iz vida ne gubi iru perspektivu
cjeline sustava koji je deniran na nacionalnoj razini. Pitanja kojima se

46
bave samo su na prvi pogled iskljuivo lokalnog karaktera. Ona su, naime,
uvijek postavljana u irem kontekstu te su zahtjevi i prijedlozi uvijek davani
kao dugorona, strukturna i modelska rjeenja.
Nakon to je na nacionalnoj razini stvoren relativno siguran okvir za
programsko djelovanje u obliku Vijea za nove medijske kulture, otvorena
je mogunost za aktivnije bavljenje lokalnim pitanjima. Istovremeno,
mrea na nacionalnoj razini (Clubture) je izgraena, funkcionalna i stabilna te se njezini inicijatori mirno mogu okrenuti stvaranju jake suradnike
platforme na lokalnoj razini, primjenjujui slian princip taktikog, operativnog i programskog umreavanja. Tako nastaje i uspjeno funkcionira
platforma Zagreb Kulturni kapital Evrope 3000, uz koju se vee i
Policy_Forum.
Postojea plutajua"21 policy platforma koristi se kao svojevrsni brand
ili barem oznaitelj za organiziranu skupinu raznolikih nezavisnih aktera
koji promiljaju kulturni i iri socijalni sustav u kojem djeluju, koji rade na
proizvodnji novog kulturnog i socijalnog kapitala te na artikulaciji novih
koncepata i vrijednosti koji iz njih proizlaze. Paralelno s tim, rade i na
aktivnoj kritici sustava koji nije u stanju prihvatiti nove naine kulturne
produkcije i drutvenog djelovanja pa tako iste niti primijeniti s ciljem promjene i oivljavanja ukupne kulturne proizvodnje. Svjesni vlastite nemoi,
kao i konteksta koji onemoguuje znaajnija zadiranja u postojei sustav,
te prihvaajui da se takve promjene moraju dogaati sporo (a iz perspektive nezavisne kulture predugo), kako bi se izbjegle velike krize i potresi
ukupnog kulturnog polja, odluuju se za promjenu taktike i usmjerenja.
Polazei od kritike sustava kreu prema artikulaciji konkretnih rjeenja
koja bi osigurala opstanak i daljnji razvoj nezavisne kulture. Ona su
odreena u tri kljuna aspekta: (1) jaanje kapaciteta organizacija nezavisne kulture kroz uvoenje dodatnih instrumenata nanciranja kojima bi se
obuhvatile potrebe koje nisu vezane uz osnovnu proizvodnju programa
(institucionalne potpore, nanciranje suradnje, edukacije i sl.); (2) stvara
nje okvira za istraivanje i valorizaciju postignua nezavisne kulture, te za
akumulaciju i prijenos znanja; (3) osiguravanje adekvatnih prostornih
resursa. Kroz sve te aspekte provlai se i naglaava suradnja kao temeljna
okosnica suradnja meu samim organizacijama, ali i izmeu javnog i
civilnog sektora, koja se ostvaruje na razliitim razinama: lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i meunarodnoj.

21 Kao to je navedeno u tekstu koji predstavlja ovu platformu, grupa okupljena oko Policy_
foruma promjenjiva je u svojem broju i strukturi s obzirom na trenutne teme kojima se
bavi te se tako vee i uz razliite subjekte (mrea Clubture, suradnika platforma Zagreb
Kulturni kapital Evrope 3000, inicijativa Pravo na Grad, pojedine organizacije, itd.), odnosno pluta izmeu njih.

47

Zagovaranje promjena: sabrana iskustva zagrebake inicijative

3.2. Strategije, taktike, metode, forme ...


kroz iskustva zagrebake inicijative

Ovdje nam nije namjera kreirati prirunik preporuka o uspjenom


jelovanju kod zagovaranja promjena u kulturnim politikama, nego samo
d
elimo pokuati opisati strategije, taktike, metode, forme... za koje smatramo da su bile kljune u djelovanju ove inicijative. U tom smislu izdvajamo
sljedeih deset toaka:

1. Stvaranje stabilnog zajednitva / Proizvodnja zajednitva


Kao kljuni preduvjet za uspjenost svih ostalih metoda, taktika, strategija... pokazalo se inzistiranje na zajednikom djelovanju. Stvaranje i, moda jo vanije, odravanje stabilnih suradnikih platformi koje mogu djelovati kao zagovarake koalicije ili se udruivati s drugima, osnova je za svako
daljnje djelovanje. Zagrebaka lokalna kolaborativna platforma, kao i ona
nacionalna, nastala je po principu irenja u koncentrinim krugovima te
okupljanja oko zajednikog interesa, pri emu je kljuno ne izostaviti i
pojedinane interese, odnosno dovesti ih u vezu i ravnoteu s onim opim.
Inzistiranje na uestaloj otvorenoj i kritikoj komunikaciji (kroz redovne i
izvanredne sastanke, personalne razgovore, mailing liste i na druge naine)
omoguilo je stvaranje atmosfere meusobnog povjerenja, koje je pak
garancija za dugorono odravanje zajednitva. Bitno je naglasiti kako se
identiteti pojedinih organizacija i osoba ne gube unutar zajednikog, nego
i dalje ostaju prisutni u njihovim aktivnostima. No, ne smije se zaboraviti
da se takve suradnike platforme ne mogu stvarati s bilo kim. Klju njihove
odrivosti upravo je u postupnoj izgradnji partnerskih odnosa meu akterima koji ve dijele odreeni sustav vrijednosti, imaju sline naine organizacije, djelovanja i odluivanja, te su na programskoj razini kompatibilni.
Nije nevano ni to da se nalaze na manje-vie slinim pozicijama naspram
sustava (koje su sposobne sagledati i artikulirati) te su tako meusobno
vezane i slinim potrebama. I, svakako, vano je da su ukljuene organizacije, u smislu ljudi koje ih ine, stabilne, odnosno da ih ine pojedinci predani svojoj organizaciji i njenim programima pojedinci na ije se prisustvo (a onda i aktivnost) moe na dulje vrijeme raunati i koji su spremni
reagirati u kratkom vremenu.

48

2. Lider i vizionar kao dio kolektiva


Ne treba naivno misliti da e grupa ljudi okupljenih oko zajednikih
interesa (koji, naglaavamo, obuhvaaju i specine partikularne potrebe)
funkcionirati sama od sebe, kao to je naivno za oekivati da e svaki lan
grupe u svakom trenutku biti jednako predan i aktivan u postizanju
pojedinih ciljeva. Osobito u zagovarakim grupama nuno je da postoji ona
osoba (ili eventualno nekoliko njih) koja e moi artikulirati viziju prema
kojoj itava grupa ide, koja e znati prepoznati i denirati ciljeve na nain
da oni odgovaraju veini u grupi, te koja e moi pojedince u grupi motivirati za zajedniko djelovanje. Pored toga, vano je imati i osobe koje e htjeti i moi povui ideju prema realizaciji. U zagrebakom sluaju takvi su ljudi uvijek postojali, a ne iznenauje previe da su oni koji su najvie vjerovali, irili priu, motivirali druge, gradili smjer, a na kraju i odraivali planirano, izrasli u jednoj organizaciji onoj koja je veinu ovih procesa i inicirala.
Istovremeno, ti isti nisu iskazivali potrebu za preuzimanjem svih zasluga i
povezivanjem itave inicijative sa sobom. Upravo suprotno na svim se
razinama, pa i na toj, na razliite naine inzistiralo na zajednitvu, kolektivnosti i suradnji.

3. Taktiko partnerstvo
Zagrebaka zagovaraka inicijativa utemeljena je na ve opisanom
povezivanju kulturnih organizacija, ali i na suradnji i zajednikom istupa
nju s jednim drugim sektorom sektorom mladih koje se ostvaruje kroz
partnerstvo s Mreom mladih Hrvatske, krovnom nacionalnom organizacijom mladih. Partnerstvo izmeu ta dva sektora pokrenuto je iz taktikih
razloga jaanja pozicije s ciljem ostvarivanja interesa i jedne i druge zainteresirane strane, ali je ono i prirodna posljedica preklapanja u podrujima
djelovanja, ciljnim skupinama i nainima organiziranja, koji su ve neko
vrijeme organizacije nezavisne kulture i organizacije mladih upuivale jedne na druge. Vano je istaknuti da je odnos izmeu organizacija nezavisne
kulture s jedne strane i organizacija mladih s druge deniran upravo na
ravnopravnom partnerstvu. Naime, bez obzira na odnos snaga u kojoj brojano i po kapacitetima prevladava nezavisna kultura i njene pozicije pokretaa procesa, Mrea mladih Hrvatske na svim je razinama ukljuena kao
ravnopravni partner, a ne kao jo jedna organizacija prikljuena postojeoj
inicijativi. Na taj su nain osigurani ne samo preduvjeti za dugoronu
suradnju, nego je osnaena i pozicija itave inicijative koja svoju argumentaciju istovremeno moe graditi iz dvije perspektive.

4. Javno zagovaranje, a ne skriveno lobiranje


Izabrati javno zagovaranje prije nego skriveno lobiranje nije samo principijelno pitanje nepristanka na ulazak u, u naem drutvu jo uvijek uobiajene, interpersonalne interesne lance i rjeavanje potreba iza zatvorenih
vrata, u poluskrivenim dogovorima s pojedincima koji trenutno obnaaju

49

Zagovaranje promjena: sabrana iskustva zagrebake inicijative

odreene funkcije. Takvo to nije niti primjereno, ali ni provedivo u praksi,


s obzirom na sadraj zahtjeva i s obzirom na nain kako su oni artikulirani.
Naime, problemima se pristupa na nain da ih se sagledava u cjelini sustava, tj. da se iz pojedinih problema i potreba artikuliraju zahtjevi postavljeni
kao dugorona, strukturna i modelska rjeenja koja e, budu li jednom
provedena, imati pozitivan utjecaj, ne samo na pojedine organizacije okupljene u koaliciju, nego i na sektor u cjelini.22 Utoliko se ti zahtjevi trebaju
artikulirati u iroj javnosti, ne samo prema donositeljima odluka (budui
da se radi o sustavnim promjenama koje se ne daju rijeiti trenutnom
intervencijom jednog ovjeka, na kojoj god on poziciji moi bio), nego se u
raspravu treba ukljuiti to je mogue vie onih aktera na koje se oni odnose i tako zadobiti njihovu vie ili manje izravnu podrku.

5. Mediji kao glavni saveznici


Iz prethodnog je jasno da se na medije mora ciljano gledati kao na
glavne saveznike. Oni su veza, da naglasimo oito, prema gotovo svim
ciljnim skupinama. Ne samo da su najvaniji kanal komunikacije sa irom
javnou, nego su i kljuni prostor unutar kojeg se odreeni subjekti u policy procesima mogu postaviti kao akteri naspram onih aktera koji posjeduju
djelatnu mo, odnosno koji obnaaju vlast. Oni su, u trenutnoj situaciji
nepostojanja jasnih institucionalnih toaka koje omoguuju sudjelovanje
graana u procesima donoenja odluka, moda i jedino mjesto s kojeg se
moe izvriti ikakav utjecaj na javne politike. Kroz viegodinje djelovanje,
stalnu komunikaciju, usavravanje vlastitih znanja i vjetina u medijskom
komuniciranju, zagrebaka inicijativa i organizacije koje su bile ukljuene
u razliite zagovarake aktivnosti, stekle su svoju medijsku poziciju i redovito nastavljaju koristiti medije kao prostor artikulacije vlastitih potreba,
ali i kao prostor kritike.

6. Raznolike forme djelovanja raznolike ciljne skupine


U zagovaranju, ne samo konkretnih zahtjeva i rjeenja, nego i kulturnih i socijalnih vrijednosti na kojima isti poivaju, zagrebake su organizacije koristile raznolike forme. Kao jedan od najuspjenijih oblika esto
su koritene unaprijed najavljivane ili (to je jo uspjenije) tajne akcije,
popraene intenzivnom medijskom kampanjom. U svrhu oglaavanja
poruka koje proizlaze iz tih akcija, koriteni su i neki klasini elementi
marketinga, poput letaka i plakata, ali se puno uinkovitijim pokazalo
22 Ono to prethodi takvoj artikulaciji zahtjeva jest proces koji se odvija unutar okupljene
grupe, a kree od iznoenja pojedinanih interesa, zatim njihova usuglaavanja kao
interesa grupe, da bi se na kraju oni mogli sagledati i denirati kao interesi itavog
sektora u ovom sluaju nezavisne kulture s jedne, te sektora mladih s druge strane. No,
tu proces nije zavren. Naime, potrebno je tako denirane interese sagledati unutar ireg
drutvenog okvira i razviti argumentaciju koja ih na agendu smjeta kao ope javne
interese.

50
komuniciranje putem medija (konferencije za medije, priopenja, izjave i
intervjui, javna sueljavanja i sl.). Upravo takve akcije s velikim medijskim
odjekom kljune su ne samo za upoznavanje ire javnosti s odreenom
problematikom, nego i za izgradnju vlastite pozicije naspram onih kojima
su zahtjevi upueni, tj. naspram obnaatelja vlasti u Zagrebu. Meutim,
vano je bilo organizirati i proces javne rasprave i komunikacije s uim
krugom ciljnih skupina koje su postavljene kao zainteresirane strane:
pored irokog kruga organizacija mladih i nezavisne kulture s jedne strane
i predstavnika gradske administracije s druge, tu su svakako struna javnost, drugi kulturni djelatnici i umjetnici, politiari (na vlasti i u oporbi),
pripadnici civilnih organizacija iz drugih sektora te mediji koji su okupljeni na javnim tribinama i okruglim stolovima bili ukljueni u raspravu.
Zakljuci takvih rasprava, kao i artikulacija problema i potreba, prezentirani su u dokumentima i manjim publikacijama koji su pak direktno upuivani ciljnim skupinama i/ili predstavljani kroz nove akcije. Cijeli proces bio
je prezentiran, praen i dokumentiran na web stranicama putem kojih se,
kao i putem mailing lista, odvijao i dobar dio komunikacije. Uslijed opisanih tipinih zagovarakih aktivnosti, zagrebake organizacije nisu zaboravile na svoju primarnu orijentaciju prema kulturnim programima, te su
dosad napravljene dvije velike manifestacije pod nazivom Operacija:grad.
Ta su dogaanja okupila veliki broj zainteresiranih, koje ine uglavnom
mladi, a koji na taj nain postaju vana skupina koja podrava zahtjeve inicijative. Osim toga, upravo zahvaljujui takvim aktivnostima sama inicijativa, kao i denirani zahtjevi, dobili su i dodatan medijski prostor.

7. Legitimnost politikog djelovanja


Uspjeno zagovaranje, iji su ciljevi armacija civilnog sudjelovanja u
deniranju i provedbi javnih politika (policy), kao i konkretno utjecanje na
rjeavanje odreenih problema ili skupa problema, u sustavima u kojima
su institucije graanske participacije slabo razvijene ili uope ne postoje,
nuno se percipira kao ulazak u prostor politikog, shvaenog u uem
smislu (politics). S obzirom na to da je prostor politikog djelovanja relativno uzak, uvijek je prisutna opasnost da se svaki aktivizam koji se bavi pitanjima koja su do sada manje-vie pripadala sferi dravne vlasti i diskursu
stranakog ivota, pokua diskreditirati upravo time to ulazi u prostor
kojemu, kako se pokuava tvrditi, ne pripada, odnosno na kojeg, budui da
svoju legitimaciju ne trai kroz sustav demokratskih izbora, nema pravo.
Takvi pokuaji razotkrivanja skrivenih politikih ambicija pojedinaca ili
itave grupe, ili pak optube za prikriveno koaliranje s pojedinim politikim strankama, esto su bili koriteni kao sredstvo protunapada, odnosno
odgovora na kritike gradske vlasti koje je javno uputila zagrebaka inicijativa. No, bez obzira na tu opasnost, ulazak u taj prostor, preuzimanje dijela
diskursa, strateko i taktiko planiranje koje uzima u obzir politike dinamike i svjesno je politikog trenutka u kojem djeluje, nuno je kako bi se

51

Zagovaranje promjena: sabrana iskustva zagrebake inicijative

otvorio prostor za jai utjecaj civilnog drutva, upravo kao korektiva vlasti
pa i u sferi kulturnih politika. Svakako je izuzetno bitno pritom ostati izvan
scene politikih stranaka, ne prikljuiti se niti jednoj politikoj opciji i
ustrajati u zahtjevima koji su postavljeni na javnu agendu, a ne pristajati na
pogodbe oko partikularnih interesa. Na taj se nain i unaprijed mogu gore
navedene i sline optube barem djelomino anulirati, a upornost i ouvana nezavisna pozicija omoguit e izgradnju imida vjerodostojnosti, konzistentnosti i ispravnosti.

8. Kontinuitet i dosljednost
Na temelju iskustva djelovanja zagrebake inicijative, moemo sa
sigurnou potvrditi tezu koja e se nai u gotovo svim prirunicima za
zagovaranje: odravanje problema kao teme u javnom prostoru i na politikoj agendi jedan je od najveih izazova svake zagovarake inicijative.
Nakon to se pred izbore na lokalnoj razini konano dobio relevantan
medijski, javni i politiki prostor za pitanja vezana uz mlade i nezavisnu
kulturu u gradu Zagrebu, bilo je potrebno osmisliti i provesti niz aktivnosti
(to javnih, to u pregovorima s gradskom vlau), koje su na ovaj ili onaj
nain kljune probleme ponovno vraale u fokus. Pritom je takoer bilo
vano taj kontinuitet artikulirati, odnosno svaku javnu aktivnost dovesti u
vezu s prethodnima. Pored permanentnog (a iscrpljujueg) djelovanja, u
ovom smislu izuzetno je vana dosljednost u zahtjevima i poziciji. vrsto
stajalite o cjelini zahtjeva, nepristajanje na partikularna rjeenja i pokuaje potkupljivanja pojedinih organizacija (ili pojedinaca), te spremnost na
otvorene sukobe i negativne praktine posljedice koje iz njih mogu proizai, osigurali su poziciju otvorene, nesuzdrane i otre javne kritike koja
se pod svaku cijenu eli sauvati. To je upravo ono to je itavoj inicijativi
osiguralo kredibilitet i povjerenje ire javnosti. Tako su teme koje su u svibnju 2005. dospjele na javnu agendu, unato stalnom otporu i pokuajima
opstrukcije od strane Grada, i dvije godine nakon toga ostale aktualne. Iako jo uvijek nije dolo do ostvarenja konkretnih rezultata u smislu trajnih
institucionalnih rjeenja, ova tema nije potroena ni zaboravljena, nego i
dalje ima odreenu drutvenu i politiku relevantnost.

9. Mobilizacija postojeih resursa i osiguravanje novih


Sasvim je oito da je za provedbu ovako dugotrajnih, zahtjevnih i
brojnih aktivnosti potrebno imati relativno veliki broj motiviranih ljudi,
mjesto s kojeg se djeluje te materijalna i nancijska sredstva pomou kojih
se djeluje. Odrivost zagrebake inicijative najveim se dijelom temelji na
ulaganju postojeih resursa ukljuenih organizacija. Veina osoba koje
predvode inicijativu ili koje su vodile pojedine aktivnosti, kao i veliki broj
suradnika, rade volonterski. Uredski, tehniki i drugi slini resursi
najveim su dijelom osigurale same organizacije, dok se nancijska
sredstva prikupljaju putem javnih natjeaja domaih i meunarodnih

52
donatora. Oslanjanje na resurse organizacija, prvenstveno u smislu
ulaganja ljudskih resursa, a koje uglavnom ine vodei ljudi tih
organizacija, svakako osigurava uspjenost zagovarakog djelovanja, ali i
slabi te organizacije. No, unato tome, u nijednoj od njih nije dolo do
ozbiljnih kriza i padova, budui da su se organizacijski i programski
prilagoavale novim situacijama, te su se i kroz svoje temeljne aktivnosti
ukljuivale u zagovarake procese. Osim toga, ova inicijativa jaa svoje resurse i u smislu edukacije bilo uenjem kroz vlastito iskustvo (learning by
doing), bilo kroz razmjenu iskustva i znanja, organizirane edukacije, konzultiranje literature i ukljuivanje strunjaka.

10. Vjera, vjerovanje i uvjerenost


Vjera u mogunost da e se postii zadani ciljevi, vjerovanje da je
mogue izvriti utjecaj te da su pomaci koji se trenutno ine nevjerojatnima, ostvarivi, pa ak i kad proces traje predugo, i uvjerenost u opravdanost
zahtjeva i ispravnost ponuenih rjeenja, u temelju su ne samo motivacije i
djelovanja, nego i ostvarenja bilo kakvog utjecaja uope. Ukoliko ne postoji
takvo vjerovanje, svaka e se inicijativa brzo izgubiti, entuzijazam nestati, a
tema uzaludno potroiti.

53

Zagovaranje promjena: sabrana iskustva zagrebake inicijative

3.3. Zagovarake akcije u Zagrebu


pregled

Inicijativa
Zagrebaku inicijativu ine tri skupine organizacija. To su organizacije
nezavisne kulture okupljene oko suradnike platforme Zagreb Kulturni
kapital Evrope 3000: Centar za dramsku umjetnost CDU, Multimedijalni
institut mi2, Platforma 9.81 Institut za istraivanja u arhitekturi, to,
kako i za koga WHW, Lokalna baza za osvjeavanje kulture BLOK, Bacai
sjenki, Community Art i Kontejner | Biro suvremene umjetnike prakse.
Zatim su tu zagrebaki neprotni klubovi, koji istovremeno djeluju i kao kul
turni klubovi ali i kao klubovi za mlade: Movara, klub Udruenja za razvoj
kulture URK, Autonomni kulturni centar ATTACK! i net.kulturni klub
MAMA, klub Multimedijalnog instituta. Konano, tu su i dvije kljune nacio
nalne mree u ova dva polja: Savez udruga Klubtura i Mrea mladih Hrvatske.

Kronologija aktivnosti
Travanj 2005.:
Odrana prva konferencija za medije na kojoj se upozorilo na
marginalizaciju nezavisne kulture i mladih u Zagrebu, na kojoj je
predstavljena inicijativa te kojom je zapoeo proces javne rasprave.

Travanj svibanj 2005.:


Tribine o poloaju nezavisne kulture i mladih u gradu Zagrebu, na
kojima pored predstavnika dvaju sektora sudjeluju predstavnici politike,
gradske uprave, kulturni djelatnici i umjetnici, mediji, strunjaci i druga
zainteresirana javnost. Odrane su tri tribine.

Svibanj 2005.:
Proces javne rasprave organiziran kroz tribine rezultirao je deklaraci
jom Nezavisna kultura i mladi u razvoju grada Zagreba, koju je neposred
no pred svibanjske lokalne izbore potpisala veina stranaka i izbornih koali

54
cija, meu njima i ona koja kasnije dolazi na vlast. Deklaracija sadri opis
stanja i 9 mjera koje su se potpisnici obvezali provoditi ukoliko budu sudje
lovali u upravljanju gradom Zagrebom. Mjere se odnose na rjeavanje pita
nja prostora i institucionalnog okvira za djelovanje nezavisne kulture i
mladih,23 te pitanja koja se odnose iskljuivo na sektor nezavisne kulture,24
odnosno mladih.25
Akcija ngiranog otvaranja Centra za nezavisnu kulturu i mlade Gori
ca, u sklopu koje je u bivem tvornikom kompleksu Badel Gorica, uz kulturno dogaanje, javnosti predstavljena deklaracija.

Svibanj rujan 2005.:


Okupljanje organizacija nezavisne kulture i priprema manifestacije
Operacija:grad te pregovori s Gradom.

Rujan prosinac 2005.:


OPERACIJA:GRAD (www.operacijagrad.org) organizirana je kao
desetodnevna manifestacija tijekom koje su se raznolikim kulturnim i
zabavnim sadrajima privremeno naselili naputeni i neiskoriteni prostori
biveg tvornikog kompleksa Badel Gorica i bazen bive gradske klaonice
Zagrepanke. Organizacijski nositelji bile su udruge [BLOK] Lokalna baza
za osvjeavanje kulture i Platforma 9,81, dok je program manifestacije
proizvod suradnje na iroj zagrebakoj nezavisnoj kulturnoj sceni, koja je u
razdoblju od 8. do 17. rujna preselila svoje programe u spomenute prostore.
Tako je realizirano 70-ak dogaanja, u kojima je sudjelovalo 26 udruga,
umjetnikih organizacija i inicijativa. Pored toga, prostor je tijekom 10 dana
trajanja manifestacije bio otvoren za javnost, nudei raznolike sadraje i
funkcionirajui kao novi prostor okupljanja. U okviru Operacije:grad
realizirana su i dva festivala: Touch Me i Urban festival. 8.000 m vanjskog i
5200 m unutarnjeg prostora privremeno je osvojila kultura. Operacija:grad
bila je izuzetno dobro popraena u svim medijima te je tijekom tih 10 dana
bila najpopularnije mjesto u gradu. Projekt je imao i znaajan meunarodni
odjek. Manifestaciju je posjetilo oko 15.000 ljudi. Operacija je realizirana u
suradnji s Gradom Zagrebom, te je samu manifestaciju otvorio i javno
podrao gradonaelnik Milan Bandi. Otvorenju je prisustvovao i lan
23 osnivanje Centra za nezavisnu kulturu i mlade kao ustanove mjeovitog tipa kojoj su
suosnivai Grad Zagreb i savez udruga te koja je polilokacijskog karaktera; otvaranje
postojee infrastrukture gradskih kulturnih ustanova za programe nezavisne kulture;
donoenje kriterija dodjele gradskih prostora; rjeavanje prostornih pitanja postojeih
klubova te dovrenje ureenja bive tvornice Jedinstvo, koja se djelomino koristi u ove
svrhe
24 sudjelovanje Grada u osnivanju zaklade za nezavisnu kulturu
25 provedba strategije Gradski program djelovanja za mlade, osnivanje tijela uprave
zaduenog za njezinu provedbu te osiguravanje adekvatnih sredstava u proraunu Grada

55

Zagovaranje promjena: sabrana iskustva zagrebake inicijative

Gradskog poglavarstva zaduen za obrazovanje, kulturu i sport, Duko


Ljutina, te je izrazio podrku ne samo manifestaciji, nego i prijedlogu
ureenja devastirane tvornice i smjetanja Centra u taj prostor.
Tijekom Operacije:grad odrana je i tribina Policy_Foruma na kojoj je
osnovan Inicijativni odbor za Centar za nezavisnu kulturu i mlade, koji ine
predstavnici organizacija koje su inicirale ovaj proces.26 Od tada pa nadalje,
Inicijativni odbor je neformalno tijelo koje donosi odluke i organizira
daljnje akcije vezane uz zahtjeve iz deklaracije.
Po zavretku Operacije:grad prostor se naputa zbog nemoguih uvjeta
i ruevnog stanja objekata, ali i uslijed povjerenja da e se dana obeanja
gradskih elnika ostvariti. S obzirom na relativno uspjenu suradnju koja
je povodom ove manifestacije uspostavljena s Gradom, nije se htjelo
ilegalnim zauzimanjem kompleksa naruiti izgraene odnose. To se,
naalost, kasnije pokazalo pogrenom procjenom, budui da je Grad poeo
blokirati suradnju, a vei dio kompleksa Badel-Gorica dan je u najam (bez
ikakvoga natjeaja) pojedinim privatnim poduzetnicima te je pretvoren u
trgovako-skladini prostor.
Nakon Operacije nastavlja se pritisak na Grad te se lobira za
osiguravanje nancijskih sredstava za realizaciju mjera iz deklaracije, to
je djelomino osigurano u gradskom proraunu za 2006. godinu.

Od sijenja 2006. nadalje:


Meutim, Grad nije krenuo u realizaciju planiranih sredstava.
Uslijedila je administrativna blokada koja je posljedica nedostatka
politike volje i nefunkcioniranja gradske uprave. Pokazalo se da gradska
uprava nije sposobna za bilo kakvo strukturno djelovanje na provedbi
procesa javnih politika, nego je voena interventnim reagiranjem u cilju
gaenja arita ili infrastrukturnim poduhvatima koji prvenstveno
doprinose politikoj samopromociji. Iskustvo zagrebake inicijative
pokazalo je da jedina mogunost da se neto realizira jest izboriti se za
pozornost i podrku najviih nositelja politike moi u gradu, prije svega
gradonaelnika. Time su svi koji ele sudjelovati u razvoju grada prisiljeni
baviti se prvenstveno gradonaelnikom, a ne svojom djelatnou, pri emu
najuinkovitije sredstvo javnog djelovanja postaju osobna poznanstva i
povezanosti. Provedena reforma gradske uprave imala je za posljedicu jo
veu koncentraciju izvrne moi u rukama nekolicine, liavanje gradske
administracije operativne snage i poticanje razvoja klijentelizma. Tako su
svi pokuaji da se odreeni projekti pokrenu zastali na ignoriranju i
opstrukciji uprave zaduene za ovo podruje.
26 po dva predstavnika mrea i platformi te po jedan predstavnik klubova

56

Srpanj 2006.:
Nezadovoljni takvim razvojem dogaanja te isprovocirani reklamnom
kampanjom jedne tradicionalne kulturne manifestacije koja promovira
mlade umjetnike (Salon mladih), a u sklopu koje je cijeli grad bio oblijep
ljen velikim plakatima sa slikom gradonaelnika (koji u svom mandatu
nije napravio apsolutno nita po pitanju mladih i nezavisne kulture), i to na
gradskim oglasnim mjestima, organizirana je tajna nona akcija preljeplji
vanja tih plakata, odnosno krianja gradonaelnikova lika. Inicijativa tada
izlazi u javnost s imenom Pravo na grad te iznosi otru kritiku na raun
neuinkovitosti gradske uprave i lanih obeanja elnih ljudi grada. Jedina
reakcija gradonaelnika bila je poruka Strpljen spaen!, ime se
potvrdilo da gradska vlast nije sposobna javno odgovoriti, niti ima ikakav
odgovor na javno iznesenu kritiku. Pravo na grad je na tu poruku organizi
ralo brzi odgovor, protestnu akciju kolektivnog fotograranja Strpljenju je
kraj, u sklopu koje se pred tvornicom Badel okupilo preko stotinu aktivis
ta. Ove su akcije u javnosti prepoznate kao direktni politiki napad, zbog
ega je inicijativa dobila do tada neosvojiv medijski prostor i iru drutvenu
podrku. Meutim, uslijedile su i optube da je inicijativa rezultat utjecaja
konkurentskih politikih stranaka, odnosno da je ula u prostor koji joj,
budui da njezini predstavnici nisu sudjelovali u procesu izbora, ne
pripada. Naime, protivnici ne shvaaju i ne ele priznati ulogu civilnog
drutva kao korektiva vlasti pa tako i aktera u politikom polju. No, ti su
napadi uspjeno anulirani, te je inicijativa prepoznata kao akter u
pitanjima odnosa vlasti i graana, odnosno sudjelovanja graana u
procesima donoenja odluka.

Srpanj prosinac 2006.:


Iza ove kulminacije sukoba uslijedilo je zatije i potpuni prekid
komunikacije s gradskom upravom. To je razdoblje iskoriteno za
reorganizaciju, informiranje, komunikaciju s drugim akterima i razvoj
daljnje strategije djelovanja. Tako se inicijativa iri i rastavlja na dva smjera
djelovanja: (1) onaj koji je dalje usmjeren potrebama nezavisne kulture i
mladih i (2) onaj koji se bavi razvojem grada i upravljanjem gradom.

Od kolovoza 2006. nadalje:


Organizacije okupljene u Inicijativnom odboru formaliziraju svoje
partnerstvo te osnivaju Savez za Centar za nezavisnu kulturu i mlade, ija je
misija zagovarati i ostvariti dugorono i odrivo rjeenje prostornih
problema ove scene u obliku Centra za nezavisnu kulturu i mlade, kao
mjeovite ustanove iji su ravnopravni osnivai Grad Zagreb i savez
organizacija mladih i nezavisne kulture. Savez za Centar istovremeno se
bavi i drugim zahtjevima navedenima u deklaraciji, te se redovno sastaje i
planira daljnje aktivnosti.

57

Od prosinca 2006. nadalje:


Inicijativa Pravo na grad ulazi u suradnju sa Zelenom akcijom,
najveom i najjaom udrugom za zatitu okolia u Hrvatskoj, radi pitanja
razvoja grada i ouvanja javnih prostora. Jedna od kljunih postavki od koje
kreu ove akcije jest traenje participacije graana u donoenju odluka, te
se inicijativi prikljuuje i GONG, udruga koja radi na poticanju graana na
aktivnije sudjelovanje u politikim procesima. Akcijom Totalna
rasprodaja krenulo se s velikom kampanjom protiv polutajne,
nekontrolirane i krupne otimaine prostora, i to na primjeru projekta
devastacije jednog od gradskih trgova (Cvjetni trg, odnosno Trg Petra
Preradovia) i pretvaranja jednog od blokova u trgovako-poslovni i
stambeni zatvoreni prostor. Iza ove akcije uslijedio je niz javnih obraanja i
drugih aktivnosti, kao i velika peticija Stop devastaciji Cvjetnog trga i
Donjeg grada kojom je prikupljeno preko 50.000 potpisa. Unato tome,
gradska je vlast, u oitom dogovoru s privatnim investitorima, krenula u
izmjenu dokumenta koji odreuje smjernice i pravila izgradnje grada27 na
nain da pogoduje privatnim interesima, nasuprot jasno iskazanom
protivljenju graana. U trenutku pisanja ovoga teksta jo je neizvjesno
kako e ovaj proces zavriti, budui da velike akcije okupljanja graana i
protesti tek trebaju uslijediti.

Travanj 2007.:
Savez za Centar u bivoj tvornici Jedinstvo organizira manifestaciju
Operacija grad: Jedinstvo (26.4 29.4.), ime je simbolino otvoren
Privremeni ilegalni centar za kulturu i mlade Jedinstvo. Za razliku od
prethodne operacije, ova nije bila zamiljena kao privremeno naseljavanje
s velikom koncentracijom programa u kraem vremenu. Upravo suprotno
ova etverodnevna manifestacija predstavlja uvod u budue stalno
koritenje ove lokacije, koja je predloena kao jedna od lokacija Centra.
Tijekom 4 dana u prostorima bive tvornice, to ukljuuje prostore koje su
dosad koristile i koje nastavljaju koristiti Udruenje za razvoj kulture
URK i Parainstitut Indo, kao i nove tek obnovljene prostore, realizirano
je 20-ak raznolikih programa, u suradnji 13 organizacija nezavisne kulture
i mladih. Dogaanje je posjetilo oko 5.000 uglavnom mladih ljudi koji su
izuzetno dobro reagirali na sadraje i na sam prostor.

Od svibnja 2007. nadalje:


Nakon ovih aktivnosti predstavnici grada pozivaju na obnavljanje
razgovora, na to se odazvao Savez za Centar te se krenulo u pregovore po
specinim tokama iz deklaracije. Iako je Grad naelno i deklarativno
pozitivno reagirao na sve prijedloge, u ovome trenutku ne moe se sa
sigurnou znati hoe li se konano dogoditi odreeni pomaci, odnosno
hoe li Grad konano krenuti u realizaciju predloenih projekata.
27 Generalni urbanistiki plan (GUP)

Policies for Culture:


okvir programa

59

Europska kulturna fondacija (Amsterdam) i Udruga ECUMEST


(Bukuret) osmislile su i razvile Policies for Culture kao regionalni okvirni
program za Jugoistonu Europu. Program je od 2000. godine usmjeren na
poticanje sudjelovanja u kreiranju, provedbi i vrednovanju uinkovitih
novih kulturnih politika diljem zemalja regije. Izmeu 2000. i 2004. godine
Policies for Culture je podrao vie od 20 projekata u Jugoistonoj Europi.
Lokalne inicijative promovirale su interakciju i dijalog izmeu graana,
kulturnog sektora i nadlenih donositelja odluka. Brojne nove inicijative i
danas razmjenjuju i razvijaju princip participativnih kulturnih politika
diljem regije, ali i izvan Jugoistone Europe.

Ciljevi i pristup
Program je ustrojen na trostranom djelatnom odnosu izmeu nevladinog sektora, izvrne vlasti i zakonodavne vlasti, vezano uz proces donoenja javnih politika koje se odnose na kulturni sektor. Temelji se na pretpostavci da javne politike u kulturi mogu ostvariti trajni utjecaj jedino ako
se u njihovo formuliranje ukljue sve zainteresirane strane civilnog drutva, odnosno svi oni na koje se te politike odnose. Naglasak je stavljen na
pronalaenje komunikacijskih kanala pomou kojih bi zainteresirane strane komunicirale (to je dosad bilo rijetko) i na osnaivanje nezavisnog sektora, poticanjem participativnih kulturnih politika, kako bi se i njihov glas
mogao uti. S tim su ciljem brojne inicijative potaknute programom Policies for Culture u trajan proces razmatranja lokalnih i nacionalnih kulturnih
politika ukljuile s jedne strane one koji te politike donose i provode (policy-makers) i s druge strane kulturni sektor Jugoistone Europe. Svim sudionicima inicijative su pomogle da neprekidne rasprave o javnim politikama
transformiraju u konkretne postupke koji e, po principu odozdo prema
gore (bottom-up princip), doprinijeti odrivom osnaivanju kulturnog sektora u opinama i zemljama regije.

60

Glavna podruja programa


aktivnosti u praksi
Program Policies for Culture je do 2004. godine pomogao u razvoju i
provedbi razliitih lokalnih inicijativa, s ciljem pretvaranja teorijskih
postavki u konkretne aktivnosti:

Albanija

Zato reforme staju? Politike za kazalinu i lmsku produkciju


(2003.)

Bugarska

Izrada lokalne kulturne strategije za grad Plodviv i uspostavljanje


djelotvorne strukture za aktivni drutveni dijalog (2001.)
Tehnoloki park kulture I i II (2001.-2004.)
Kulturne politike i zakonodavstvo: Novi pristup za podjelu odgovornosti (2003.)
Kulturne politike i zakonodavstvo: Novi pristup za podjelu odgovornosti (pratei projekt: 2003.)

Bosna i Hercegovina

"Zajedno za kulturu Kulturna strategija opine Prijedor (2003.)

Hrvatska

Participativno donoenje javnih politika: Kulturna strategija Grada


Zagreba (2002.-2003.)
CLUBTURE Policy Forum: Prema novom poloaju nezavisnog,
neprotnog i izvaninstitucionalnog kulturnog sektora u procesu donoenja javnih politika (2003.)
Kulturna strategija za grad Rijeku (2003.-2004.)

Moldavija

Iniciranje procesa istraivanja, identiciranja i provedbe novih mehanizama nanciranja kulturnih institucija i aktivnosti u Republici Moldaviji (2003.-2004.)

Makedonija

Centar za politiku debatu, Skopje (pratei projekt: 2001.-2003.)


Jaanje nezavisnog kulturnog sektora i institucionalizacija sudjelovanja u donoenju lokalnih kulturnih politika u opini Prilep (2002.-2004.)

Crna Gora

Platforma za novi utjecaj kulture u Crnoj Gori (2003.-2004.)

61

Policies for Culture: okvir programa

Rumunjska

Model socijalnog dijaloga za izradu kulturne strategije pokrajine Timis


(2001.) i diseminacija rezultata i metodologije (2004.)
ARCult agencija za strunu i servisnu potporu rumunjskim nezavisnim kulturnim organizacijama i djelatnicima (2002.-2004.)
Javno-privatno partnerstvo. U susret kulturnoj strategiji pokrajine Arad
(2002.-2003.)

Srbija

Suradnja i dijalog u izgradnji uinkovitih lokalnih kulturnih politika u


opinama Kragujevac, abac, Sombor i Uice (2002.)
Kulturne politike u pokrajini Zlatibor drugi korak (2003.-2004.)
Strateki razvoj kulture predgraa, Obrenovac (Beograd) (2003.-2004.)

analiza i istraivanje
Potreba za istraivanjem na podruju kulturnih politika tema je koja je
u posljednje etiri godine stalno prisutna u razliitim aktivnostima programa. Diljem regije potrebno je to prije provesti nezavisna istraivanja kako
bi se vrednovale politike i njihov stvaran uinak, te kako bi se rezultati
istraivanja iskoristili kao temelj za kvalitetno donoenje odluka. Program
Policies for Culture posebno se usredotoio na to podruje kroz sredstva
grupe za istraivanje kulturnih politika (Task force for Cultural Policy
Research). Grupa nastoji koristiti i dalje razvijati bogato znanje i ekspertizu
koju predstavlja mrea programa kako bi odgovorila na snanu potrebu za
konzistentnim i profesionalnim razmatranjem, analizom i istraivanjem
kulturnih politika u regiji.

informiranje i dokumentacija
Od samih poetaka pa sve do danas slubene stranice programa Policies for Culture osmiljene su tako da omogue bolji protok informacija o
kulturnim politikama i steenoj ekspertizi u Jugoistonoj Europi (i izvan
nje), i to na nain da osmiljavaju i prezentiraju javnosti razliite izvjetaje,
publikacije i druge izvore informacija. To su:
slubene Internetske stranice programa www.policiesforculture.org
koje su se razvile u virtualni resursni prostor u podruju kulturnih politika u Jugoistonoj Europi;
elektroniki asopisi dvije komplementarne publikacije koje su nudile s jedne strane vijesti i informacije (e-bilten, objavljivan od oujka
2004. do prosinca 2006.), a s druge analizu i miljenje o kljunim pita
njima kulturnih politika u cijeloj regiji (InSIGHT, objavljivan u 2004. i
2005.);
studije o projektima koji su razvijani u okviru programa;
drugi izvjetaji i publikacije.

62

Mrea Policies for Culture


Od svojeg je poetka program Policies for Culture temeljen na
partnerstvima irokog opsega, ukljuujui kulturne djelatnike,
profesionalne umjetnike, lokalne i nacionalne kulturne vlasti, kao i
slubenike javne uprave, parlamentarne zastupnike, medije, sveuiline
institucije, istraivake centre za kulturu i javne politike, strunjake za
kulturne politike iz cijele regije i Europske Unije. Profesionalne veze koje
su se razvile kroz program i dalje dre na ivotu sve ciljeve programa diljem
Jugoistone Europe i ire sfere utjecaja u Europskoj Uniji. Sve do danas
brojni lanovi mree Policies for Culture nastavili su lobirati i razvijati
daljnje aktivnosti u podruju participativnih javnih politika u Jugoistonoj
Europi.

Izvan Jugoistone Europe


Iskustvo steeno kroz djelovanje programa Policies for Culture u Jugoistonoj Europi od 2004. godine koriteno je kako bi se promoviralo i olakalo participativno donoenje javnih politika i u zemljama izvan Jugoistone Europe. Posljednjih je godina Europska kulturna fondacija prenijela
projektno znanje steeno kroz program brojnim projektima za razvoj kapaciteta u Slovakoj, Kaliningradu (Ruska Federacija), Turskoj i Ukrajini.
Ukoliko elite doznati vie o naem pristupu i aktivnostima programa,
te ako elite doprinijeti Policies for Culture programu, posjetite nae
internet stranice ili kontaktirajte na tim: www.policiesforculture.org, info@policiesforculture.org.

ECUMEST Association
tefania Ferchedu
PO Box 37-219, Bucharest
Romania
www.ecumest.ro

European Cultural Foundation


Philipp Dietachmair
1075 HN Amsterdam
The Netherlands
www.eurocult.org

63

Policies for Culture: okvir programa

64

You might also like