Hegel Osnovne Crte Filozofije Prava Obicajnost PDF

.
f25
ll
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
OSNOVNE CRTE
FILOZOFIJE PRAVA
S HEGELOVIM VLASTORUCNIM MARGINAMA U
NJEGOVU PRIRUCNOM PRIMJERKU FILOZOFIJE
PRAVA
,f _,. :
.
..
'.-...
....
.J
t
:_
. : . _. \
... :
.
:.
' .
:J ,
2-'A_ / :
1..
VESELIN MASLESA- tSVJETLOST

SARAJEVO
._.:
'
.#
...-_ .. ..
. ..
,:l
273
OBICAJNOST
p; Subjektivitet je dalje u odreenju samosvijesti Jest

znanje al jest obiajnostan p; kao svijest odnos prema
dunostima: oo/ one jesu, supstancijalno, pp; daje po
tvrdu za ovo.
yi obiaj, navika, 151.
a./ .Duh neko roda aJJ.I ubjekt PPikao svijet- yi Obi
QJ} a./ empmJska opemtost, odnos mnogih individua,
obl!k kotnog_ sujekt naime a) dunost - u opem
obhku b/ u SfJ.Oljan)e sesnom nainu,- kao opostojei
duh, prema kojemu opstojt odnos tJ. mano u drugim ljudi
maA. Sto je obitajnost?Da je moja volja postavljena kao pri
mjerena pojmu- da je ukinut njen subJektivitet- dakle u/
Pravo, pravo predmet volje p; SubJektivitet, priznanje
onog objektivnog, pojam.
-
TREI DIO
OBICAJNOST
142.
Suglasnost (volja kao u sebi opa)- da ja- koji mis

lim- tj. kao ono ope- hou ope- i jesam ovo htijenje
opega- U empirijskom- brak, dr:wa- jedine su velike
obiajnosne cjeline- one (su) supstancije- a.) Suglasnost
u ljubavi/ s osjeajem- slobodnog subjektiviteta, postu
pati u smislu takve cjeline, tj. onog opeg- ne posebni na
goni, interesi- jedno-bitak onoga jednoga-
. <?biajno.st je idja slobode kao ivo dobro koje u samos

.
. ama svoJe znanJe, a s pomou nJegova postupanja i svoju
VIJeSti
zbiljnost, kao to postupanje ima svoju po sebi i za sebe bitkuju
u podlogu i pokretaku svrhu u obiajnom bitku - pojam slo
b_ode koji je postao t:?PStojtim svijetom i prirodom samosvijes
ti.
.._[uz 142]
22. I 1823; 14. I 1825.
Formalna razlika. Ponajprije ideja. Interes istog
subjektiviteta i openitosti volje.
Razlika posljedice- zbiljnost i pojam - jer se u po
jm pnje s II}islima ovaj ponajprije apstraktno po
sebatost 1 zasebatost.
Ods pav i mor:atit.eta prema obiajnosti.
a( Shvatttt ObiaJnost, lJ. DJene momente - kao njeno je
dUlstvo
Pl Ovi momenti ranije za sebe
C1IJ.I u svojim oblikovanjima pp; u ovo odreenje prelazef?-1 Siscm . ?posebljvanja dobroga. . iz samog pojma koji
Je onaJ koJI se razviJa, ne supsumctJa - tvrsti temelj jedin
stvo, 144/S. -
Jednostavno formalno odreenje - sloboda: - Ap

strakcija al opa volja i fl/ beskonano identina sa so
bom - ovu imati u tome,- miljenje.
Sveto to povezuje duhove, bilo to makar samo lako

kao sita vijenac; ono najsvetije !to (je) unutarnje mi!ljeno
- vjeno duhove ini ujedinjenima-
Samo dvije strane, forme

Trojako odreenje: a./ pojam, p; subjektivitet kao
mja .volja, y/ subjektivitet - kao opi bitak - priroda,
obtaJ. Supstancijalno jedinstvo; opa volja, via nego po
dica, drava -.stale, stanje bie, Bog, penati-
..-.
18
Jedno-bitak .. Einsein.-
OSNO\'Nt; CRTE FILOZOFIJE PRAVA
Bilj. prcv.
274
GEORG
WILHELM FRIEDRICH HEGEL
143.
Budui da je znanje to jedinstvo pojma volje i njenog op
stanka koji je posebna volja, opstoji svijest o razlici tih mome
nata ideje, ali tako a je sad svaki za sebe sam totalitet ideje pa
mu je ona podloga J sadraJ.
144.
a) Objektivno obiajnosno, koje stupa na mjesto apstrak
tnog dobra, jest konkretna supstancija po subjektivitetu kao
spas beskonatnom obliku.. Ona otuda postavlja sbi razl!ke,
koje su time odreene poJmom, pa po tome obJajnosno Jma
vrst saddaj, koji je za sebe nudan, te opstojanje uzdignuto
nad subjektivno mnjenje i nahoenje jesu po sebi i za sebe bit
kujui zakoni i uredbe.
luz 144]
Razlike: a/ Zakonsko odreenje sadraja, p; razlika
od samosvijesti . - Individualne dunosti - priroda stvari
Doda/d. U cjelini obiajnosti prisutan je i objektivni kao

i subjektivni moment: ali oba su samo forme istog. Dobro je ov
dje supstancija, to znai, ispunjenje onog objektivnog subjekti
vttetom. Ako se obiajnost posmatra sa objektivnog stajalita,
onda se moe rei da obiajni ovjek sebe nije svjestan. U ovol?l
smislu navjdtava Antingona da niko ne ma dokle seu zakoru:
da su oni vjeni. To znai da su oni po sebi i za sebe bivstvujue
odreenje koje tee iz prirode stvari. Ali ne manje ovo supstan:
cijalno ima i svijest, premda joj pripada uvijek samo poloaj
jednog momenta.
OBICAJNOST
275
momenti obijnosne mo koje upravljaju !ivotom individua,

imajuti u njima kao svojim akcidencijama svoju predstavu' pojavni lik i zbiljnost.
Dodatd. Polto obiajna odreenja sainJavaju pojam slo

bodeJ ona su supstancijalitet ili opt& bit indivtdua, koje se J!fe
ma tome drte samo kao nelto akadentalno. Objektivnoj obtaj
nosti, koJa je sama ono stojano i mo, kroz koju se upravlja
ivotom mdividua, - svejedno je da li individua postoji. Obiaj
nost je stoga narodima predstavljena kao vjena pravednost
kao po sebi i za sebe bivstvujui bogovi, prema kojima tat
dranje individua ostaje samo jedna lelujava igra.
1%.
. . P) Sustancija ebe ma u. ovoJ sv?joj z_biJ.i.skoj SIJ111osvijesti

J time JC ObJekt znanJa. Za subjekt 1maju oblaJnosna supstanci
ja, njeni zakoni i siJe, s jedne strane, kao predmet odnos da oni
jesu, u najviem smislu samostalnosti - apsolutan, beskonano
vrii autoritet i mo kao bitak prirode.
Sunce, Mjesec, brda, rijeke, uope okolni objekti pri
rode jesu, oni za svijest nemaju autoritet da samo uope
jesu nego takoer da imaju posebnu prirodu, koju svijest
uvaava pa se prema njoj upravlja u svom dranju prema
tim prirodnim objektima, svojem bavljenju njima i upotre
bi njih. Autoritet je obiajnosnos zakona beskonano vii,
jer stvari prirode prikazuju umnost na posve spoljalnji i
pojedinani nain pa je kriju pod likom sluajnosti.
..,(uz t 146]
Subjekt oo/ jest obiajnostan - stoji u jedinstvu jest primjeren pp; svijest a./ odnosa prema dunostima,
one jesu, vrsto - rfl daje dokaza - opstoji u tome - volja
-duh-
145.
[Obiajni zakoni} jesu - isto tako po sebi - kao to

egzistiraju - bof.anske moa - obli bofja zapovijed, auto
ritet ili vjena umna odreenja - ravnodulno.
D!'- je ono obiajnosno .sistem !ih oredenja ide. to sa:

njava DJeso umnot. Ono JC na J ain sloboda th ? t
za sebe bitkUJUa volJa kao ono objekttvno, krug nutnostt iJI su
18
276
147.
S druge strane, one nisu subjektu no strno! go im
daje svjedOUJstvo duha o njima kao o svOJOJ vlastltOJ b1t1, u ko
joj on ima svoj samoosjeaj, ive !J njemu kao syom . od _sebe
neraz1inom elementu-odnos kOJI Je neposredno JO v1e tden
tian nego sama vjera i povjerenje.
Vjera i povjerenje pripadaju poetnoj refleks!ji, te
pretpostav!jaju. neku redstavu i razlik.u!.-a to b1 n_>r.
bilo razliito VJerovati u pogansku rehgtJU 1 b1t1 pog_al.
Onaj odnos ili, tavie, jednakost bez odnosa, u koJOJ J.e
obiajnosno zbiljski ivot samosvijesti, moe, svakako, pn
jei u odnos vjre i uvjeenja i u odnos koji je sredovan
daljom refleks1lom, u uvd s pomu razloa kJl mogu ot
poeti i od nekih posebnth svrha, mteresa 1 obz1ra, od stra
ha i nade ili od povijesnih pretpostavki. No adekvatna
sp<Jznaja toga pripada misaonom pojmu.
[uz 147]
.
Sloboda - u umnim zakonima - Spram dunosti porodica
Pravo subjekta
Tako oni jesu -tako oni iive
Grci nisu imali nikakve savjesti - spram obiaja Hidarnes je govorio lakedemonskim poslanicima aa
ostanu kod njega, da budu prijatelji njegova kralja i tako
veliki i sretni kao on {oni odvratie:] Tvoj savjet je dobar
i u skladu s tvojim iskustvom. Da si okuao sreu koju mi
uivamo, ti bi nam savjetovao da za to rtvujemo sve svo
je. Kod Kserk.sa, jo jasnije, kako bismo ovdje mogli ivje
ti, napustiti svoju zemlju, zakone i takve ljude da smo, da
bismo za njih umrli, poduzeli tako dug put?-Iz Herodo
ta, VII, e. 135 i dalje1
Vrlo slobodno citirani pasa! je kod La_ s sona kao i kod Hoff eiste
otigledno popdno naveden: Hdaspes ':'mJesto Hydames; l> pnodatl.

Kod Xerxcsa. De (!}jasnije, kako btsmo mogh.. : konano ))C. 1291( umjesto e.
135 i dalje. Bilj. njem. izd.
.
277
OBICAJNOST
Ne mogu poloiti raun, nikakvu savjest, nikakvo

uvjerenje- ne razlozima-izbor, odobravanje-identino
sa mnom postavljeno - Uvjerenju pripada, mene prije
subjektivno - uiniti praznim - neodreeno - kao da je
neto drugo nasoram mene stavilo saj - postpuno
posredovanje - ne neposredno uvstvo 1 bitak-!premda
ovaj lei u osnovi i upravo ini osnove, na koje ja svodim
stvar/ -takoder ne uvstvo -nego bitak, tako ja jesam uvid, ja sam svjestan ovog posredovanja, ove povezanosti.
Svatko ima ovo iskustvo, ivot u sebi samome
Nasuprot tome moe on sebe postaviti -ali ne iz se
be izai -iskoiti iz koie-Goethe:
148.
Kao ova supstancijalna odreenja, ona su za individuu
duinosti obavezne za njezinu volju - za individuu, koja se razli
kuje od njih kao ono subjektivno i u sebi neodreeno ili poseb
no odredeno, koja time stoji u odnosu prema njima kao prema
onome svome supstancijalnome.
Etika nauka o dunostima tj. kakva je ona objek
tivno, a ne kako treba da se shvati u praznom principu
moralnog subjektiviteta, koji, naprotiv, nita ne odreduje
( 134) jest otuda sistematski razvoj kruga obiajnosne
nunosti, koji slijedi u ovom tream dijelu. Razliitost
ovog prikaza od oblika neke nauke o duinostima lei sa
mo u tome to u onome to slijedi obiajnosna odreenja
proizlaze kao nuni odnosi, to se pri tome ostaje i to se
za svako odredenje ne dodaje jo zavrina reenica: tako je
ovo odreenje za ovjeka duinost-Nauka o dunosti
ma, ukoliko nije filozofska znanost, uzima svoju gradu iz
odnosa kao opstojeih i prikazuje njihovu vezu s vlastitim
predstavama, s openito iznenaenim naelima i mislima,
svrhama, nagonima, osjeajima itd., pa moe kao razloge
pridodati dalje posljeice svake dunosti s obzirom na
-
(u rukopisu:) Etiki- umjesto moralno - obiajnosno

Ou!nost - je pravo, opstanak., njegove volje
--- ----
278
druge obiajriosne odnose, k.ao i na dobrobit i mnjenje.

No imanentna i konzekventna nauka o dunostima ne mo
e biti nita drugo doli razvoj onih odnosa koji su s pomo
u ideje slobode nuni i stoga zbiljski u svom cijelom op
segu, u dravi.
149.
Kao ogranianje moe se dunost koja obavezuje pojaviti
samo spram neodreenog subjektiviteta ili apstraktne slobode i
spram nagona prirodne ili morlne olje. koja v?je neodreno
dobro odreuje na osn?yu prOIZVOIJostt. nd1vtdua. se, ita':e,
u dunosti os/obada dtJelom od ovtsnostt pod kOJOm stOJI u
zgoljnom prironom-nagonu, kao i od otiteni u kojoj je
ona kao subjektiVna posebnost u moralnOJ refleksiJI onoga >>tre
ba da (Sollen) -onoga t? se moe, a d!jelo.m eodredenog
subjektiviteta, OJI ne dol1 do osnka! t objekttvn. odrede
nosti postupanJa, pa ostaje u seb1 1 ostaje kao nezbiiJnost. U
dunosti oslobaa sebe individua do supstancijalne slobode.
Dodatak. Dunost ograniava samo samovolju subjektivi
i udara protiv apstraktnog dobra kojeg se subjektivitet
vrsto dri. Kada ljudi kau, mi hoemo da budemo slobodni,
onda to najprije znai samo to da hoemo da budemo apstrak
tno slobodni, a svako odreenje i raslanjenost u dravi vai za
jeqno ogranienje ove slobode. Dunost utoliko nije ogranie
nje slobode nego samo njene apstrakcije, to znai neslobode:
ona je dospijevanje do biti, dobivanje afirmativne slobode.
teta
ISO.
Obiajnosno, ukoliko se reflektira na individualnom, pri
rodom odreenom karakteru kao takvome, jest vrlina, koja jeukoliko ne pokazuje nilta osim jednostavne prikladnosti indivi
due dunostima onih odnosa kojima pripada- ispravnost.
OBICAJNOST
279
Sto bi ovjek morao initi, koje su to dunosti to ih

treba da ispunjava da bi bio krepostan, lako je kazati u
jednoj obiajnosnoj zajednici- on ne treba da radi nita
drugo nego to mu je u njenim. odnosima naznaeno, izre
eno i poznato. Ispravnost je ono openito to se od njega
moe zahtijevati dijelom pravno, dijelom po uobiajenos
ti. No ona;se za moralno stajalite lako pojavljuje kao ne
to to je podredenije, iznad ega bi ovjek jo vie morao
zhtijevi od sebe i drugih, jer prohtjev da se bude neto
po'st:btfo ne zadovoljava se onim to bitkuje po sebi i za se
be i to je uope; on nalazi tek u izuzetku svijest o osebuj
nosti. -Razliite strane ispravnosti mogu se tako nazvati
vrlinama, jer su one isto tako-premda u usporedbi s dru-.
gima ne posebno - vlasnitvo individue. No govorenje o
ovoj vrlini granii lako s praznom deklamacijom, jer se ti
me govori o neemu apstraktnome i neodredcnome, kao
to se takoder takvo govorenje sa svojim razlozima i prika
zima obraa individui kao proizvoljnosti i subjektivnom
nahodenju. U opstojeem obiajnosnom stanju, iji su od
nosi potpuno razvijeni i ozbiljeni, ima prava vrlina svoje
mjesto i zbiljnost samo u izvanrednim okolnostima i koli
zijama onih odnosa; -u istinskim kolizijama, jer moralna
refleksija moe sebi svuda stvoriti kolizije i sebi pridati
svijest o neemu posebnome i o pridonesenim lrtvama. U
neobrazovanom stanju drutva i zajednice javlja se stoga
vie oblik vrline kao takve, jer je ovdje-obiajnosno i nje
govo ozbiljenje vie individualno nahodenje i osebujna ge
nijalna priroda individue, kao to su stari posebno predici
raJi vrlinu Herkulu. I u starim dravama, budui da u nji
ma obiajnost jo nije dola do tog slobodnog sistema sa
mostalnog razvoja i objektiviteta, morala je vlastita geni
jalnost individua biti ona koja je nadoknadila taj nedosta
tak. Nauka o vrlinama, ukoliko ona nije puka nauka o
dunostima, dakle posebnost koja obuhvaa ono ito se os
niva na prirodnoj odreenosti karaktera, bit e, prema to
me, neka duhovna povijest prirode.
Budui da su vrline ono obiajnosno u primjeni na
posebno, a po toj subjektivnoj strani nello neodreeuo, u
njihovo odreenje ulazi ono kvantitativno vile ili manje;
stoga njihovo promatranje dovodi nedostatke ili poroke,
280
kOJI stoje nasuprot, kao kod Aristotela, koji posebnu vrli

nu po svom pravom smislu odreduje kao sredinu izmedu
onoga previe i onoga premalo. Isti sadraj koji poprima
oblik dunosti i zatim vrlina jest i onaj koji ima oblik na
gona( 19, bil.) l oi imaju isti sadj ka . svoJ temelj,
ali kako on u nJima pnpada neposrednoJ volJI 1 pnrodnom
osjeaju i kako jo nije izobraien do odreenja obiajnos
ti, nagoni imaju sa sadrajem dunosti i vrlina zajedniki
samo apstraktni predmet, koji kao neodreen u sebi samo
me ne sadrava za njih granice dobra ili zla- ili su oni po
apstrakciji pozitivnoga dobri, i obratno, po apstrakciji ne
gativnoga zli ( 18).
-
..,.[uz 150)
Daljna energija posebnog talenta - Aristokracija Svi Atenjani kreposni- Aristokrat izvanredan talent- Pri
goda da se postupa za cjelinu Grka vrlina- kao umjetniko djelo- sjaj prirodne
jedinstvenosti - ono obiajnosnoi ujedno kao karakter,
tud, sklonost, nagon - identino s posebnom linou.
Tako hrabrost, osobna odvanost, uvijek - kod voj
skovoa, vladara, vie snage razuma, duha, smiljenosti,
odlunosti. Ali dunost jednog posebnog stalea. Napro
tiv, vet hrabrost koja zna- ne pojavljuje se vie tako kao
v::olina.
Vrline- posebm: strane, koje su vie ili manje ravno
dune.
Umjerenost, tedljivost, dareljivost - vie prepute
ne proizvoljnosti- post:bna sklonostPosljedice sitniave sebinosti, nerazboritosti s obzi
rom na bitne ciljeve.
Dodatak. Ako neki ovjek ini ovo ili ono obiajno, onda
on upravo nije krepostan, ali, krepostan je svakako onda ako je
ovaj nain ponaanja neka stalnost njegovog karaktera. Vrlina
je vie obiajna virtuoznost i ako se danas ne govori mnogo o
vrlini kao takvoj, onda to ima svoj razlo' u tome da obiajnost
vie nije toliko forma neke posebne indivtdue. Posebno su Fran
cuzi onaj narod koji najee govori o vrlini jer je kod njih indi-
281
OBICAHOST
njene vlastitosti i jednog prirodnog naina d je:

lovanja. Nijemci, naprotiv, vie su mislei i kod njih isti sadraJ
dobiva formu openitosti.
vidua vie stvar
151.
No u jednostavnom identitetu sa zbiljnou individua po
javljuje se ono obiajnosno kao njihov op! nain P. Os!upanja - .
kao obij'"- njihova navika ao druga pnroa, koja Je. posta
_
ljena na mjesto prve prosto l?"!od volje pa je.ua koJa prot
ma njihov opstanak, znaenje 1 zbilJnost, duh IJa je supstanciJa
tek tako duh koji ivi i opstoji kao svijet.
'
... luz 151J
Jedinstvo a/ kao supstanciJa, / kao obraJ u pOJedinanoj svijesti ili svijesti uope, y l svijet - kao bitak, eg
zistencija
Svijest ove suglasnosti
a./ kao duh, Bog - osoba
/ Sadanjost.- jest ao J?l u drug.oj ijesti pstr.akto svrha subjektivne sVIJesti s opemtosta. Subjekt Je bttno
.ovaj, osoba - s te strane empirijska openitost.. YI Svijet
OJJ.I Obiaj- mnogih individua al Odnos subjekta pre
ma subjektu (ne kao u apstraktnom. pravu) - stvar sam!'
potreba i tako koder ugovor slajan / mo!,Bln vn
.
jednost - morahtet - pravo sub;ektJYne
samosVIJesti ono
unutranje postupka - tlo, subjektivni odnos spram dru
gih, ali vrijednost, okretanje u sebe - Ovdje svijest sul.as
nosti - identitet - svijest' ne u meni (moralna reflekstJa),
nego kao bitkuju tj. izvan mene - moja suglasnost izvan
mene- suglasnost individua.
Obiajnost, obiaj je 147 kao duh -al apsolutni
sadraj, / sloboda, dokaz duha.
Savjest, refleksija, moralitet nije duh, kao tupa nevi
nost takoder ne. -a.! Tamo subjekt odreujui sebe u sebi
. .
Erschc:int das lti'ITctic:, als die ailgc:meine Handlungswe1se derselben

ff. l ovdje se vidi wto smo se pri prijevodu kategorija die Sittlic
tliceit(<, das Sittliche, odluili za termine obiajnost, obiajnosno.- Bilj. prev.
.:. als Sitte .
..
CfORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
282
samom - po dobrom, dunosti - apstraktna refleksija razum - ne kao tivo dobro - identitet - subjektivitet po
javljuje se kao proizvoljnost izbora. - l Ovdje bez svijesti
o opoj svrsi - ili (Kinezi) ono obiajnosno uinjeno juris
tikim - spoljanjim zakonom.
Obiaj f)So - stari nisu nita znali o savjesti - Rie
mer: jon. fSo - navika, upotreba - (osobito stan
kod Herodota) porijeklo ljudi - obi&lj- da li obitavalita?
- Navika. karakter, izraz Jica - U stilu i deklamaciji
l}Stx,o ono karakteristino - nain bitka i ivota pp; Spoljanja zbiljnost. - Ako su loi zakoni, onda
takoder i obiaji.
-
Dodatak. Kao to priroda ima svoje zakone, kao to ivoti

nje, drvee, sunce, izvravaju svoj zakon, tako je obiaj ono to
pripada duhu slobode. Ono ta pravo i moral jo nisu to jeste
obiaj, naime jest duh. Jer u pravu posebnost jo nije posebnost
pojma nego samo prirodne volje. Isto tako na stajalitu morali
teta samosvijest jo nije duhovna svijest. Pri tom se radi samo o
vrijednosti subjekta u samom sebi, to znai da subjekt, to se
odreduje prema dobru protiv zla, jo ima fonnu samovolje. Ov
dje, naprotiv, na obiajnom stajalitu volja jest kao volja duha i
ima jedan supstancijalni, sebi odgovarajui sadraj. Pedagogija
je umijee da se ovjek napravi obiajnim: ona promatra ovje
ka kao prirodnog i pokazuje put da ga preporodi, da preobrazi
njegovu prvu prirodu u jednu drugu, duhovnu, tako da ovo du
hovno u njemu postaje navikom. U njoj isezava suprotnost pri
rodne i subjektivne volje, borba subjekta je prekinuta, i onom
obiajnom utoliko pripada navika kao to pripada i filozof
skom miljenju, budui da ono iziskuje da je duh obrazovan
protiv samovoljnih pomisli i da su one razbijene i prevladane,
ime umno miljenje ima slobodan put. Covjek umire i iz navi
ke, to znai, ako se u ivotu posve navikao, ako je duhovno i fi
ziki otupio a suprotnost subjektivne svijesti i duhovne djelat
nosti iezla, jer, ovjek je djelatan samo ukoliko neto nije po
stigao i hoe sebe producirati i uiniti vaeim u odnosu na to.
Ako je ovo postignuto, isezava djelatnost i ivotnost, a odsus
tvo interesa koje tada nastupa, jest duhovna ili fizika smrt.
OBICAJNOST
283
152.
ObiQ.jnosni je supstancija/itet na taj nain doao do svog

prava, a ovo do svog vaenja, naime, da je u tom supstancijalite
tu nestala [je) svojeglavost i vlastita savjest pojedinaca, koja bi
bila za sebe i sainjavala suprotnost spram njega, budui da obi
ajnosni karakter ono nepokretno ope, ali koje je u svojim od
reenjima otvoreno za zbiljsku umnost, zna kao svoju pokreta
ku svrhu, pa spoznaje svoje dostojanstvo, a isto tako i svako op
stojanje posebnih svrha, kao na njemu osnovano, imajui ga za
ista u njemu. Subjektivitet je sam apsolutni oblik i egzistentna
zbiljnost supstancije, a razlika subjekta od nje kao njegova
predmeta, svrhe i moi jest samo ujedno isto kao neposredno i
ezla razlika oblika.
Subjektivitet, koji sainjava tlo egzistencije za pojam
slobode ( l 06), pa se s moralnog stajalita jo razlikuje od
tog svog pojma, jest u onome obiajnosnome njegova eg
zistencija koja je njemu adekvatna.
.,.(uz 152]
Pravo - opstanak ovog pojma Prava - privatna prava - linost
Pravo - samosvijesti - znajue ak u onome to je
obiajnosno -
153.
Pravo individua na njihovo subjektivno odreenje za slo

bodu ispunjava se u tome to one pripadaju obiajnosnoj zbi
ljnosti. to je izvjesnosc njihove slobode u takvom objektivitetu
istinita, a one u obiajnosme zbiljsl{i imaju svoju vlastitu bit,
svoju unutarnju openitost_( 147).
Na pitanje nekog oca o najboljem nainu kako da
svog sina odgoji obiajnosno. odgovorio je jedan pitagoro
vac (i drugima se to pripisuje*): Ako ga uini gradani
nom driave s dobrim zakonima.
{u rukopisu:) Sokratu.- Bilj.njem. izd.
(ii:.ORG
WILHEL1 RIEDRlCH HEGEL
..,.[uz 153]
tu postie ovjek svoje odreenje- odreenje ovje
k a uope: to treba da bude ovjek?- Posebno odreenje
individueTreba da obrazuje svoju matu, svoje misli, svoje

miljenje - takoer svoju volju, svoju estetsku mo - sin
svog vremena- u velikom mnotvu - ostaje u tome
Dodatak.
Pedagoki pokuaji da se ovjeka izvue iz op-
eg ivota savremenosti i da ga se izobr<izi na selu (Rousseau u

Emilu) bili su uzaludni jer ne moe uspjeti da se ovjeku otue
zakoni svijeta. Ako se i obrazovanje omladine mora odvijati u

samoi, onda se ne 'smije vjerovati da miris duhovnog svijeta ko
nano ne isparava kroz ovu usamljenost i da je mo svjetskog
duha isuvie slaba da bi sebi potinila ove udaljene dijelove.
Tek u tome da je graanin jedne dobre drave, i nd ivi dua dolazi
do svoga prava.
154.
Pravo individue na njenu posebnost isto je tako sadrano

.u o bi ajno snom supstancijalitetu, jer je posebnost spolja pojav
ni nain u kojemu egzistira obiajnosno.
OBICAJNOST
285
- Njen
opstanak, tj. njeno pravo da
ja nju, njen opstanak potujem, moja dunost - takoer je
moje
to je opstanak moje slobode.
Sto se ljudima namee kao dunost, treba da se za
neto dogodi, - ne samo pri tome imati direktno ili indi
rektno njihovu povlasticu - nego za ono neto u emu je
njihovo dostojanstvo, slobodu, iji je opstanak stoga nji
hov opstanak- njihovo pravo.
mou mene samoga
pravo,
Ne prosto : Drugi imaju prava, ja sam njima jednak,

osoba sam kao i oni, ja treba da imam dunosti spram nji
hova prava- kao njima jednak treba da ja imam na osno
vu tih dunosti takoer prava - povezanost usporeiva
njem.
Apsolutno posredovanje, opstanka onoga supstanci

jalnoga, prava supstancijalnoga, tj. moje dunosti - mojim
opstankom, tj. mojim pravom- i obratno.
Razliitost prava i dunosti- odnosi se na posebno
- razlika stalea, slube. Formalni odnos u posebnome.
al Sto ja pruam, za to dobivam neto specifino
drugo- ali vrijednost kao dunost, pravo nekoga drugoga,
obaveza - sredstvo - a ja pri tome svrha.
/ Identini sa dr aj - po supstanciji - pravo i du
nost da se pripada dravi, pravo, p[rirodni} opstanak kao
individua - dunost - brak - Ja sam opstanak, obavezan.
155.
U ovom ident itet u ope i posebne volje poklapaju se tako

duinost i pravo, pa ovjek s pomou obiajnosnoga ima utoliko
prava ukoliko ima dunosti, a dunosti ukoliko ima prava. U
apstraktnom pravu imam ja pravo, a netko drugi dunost

spram ovoga- u onome moralnome treba da je objektivno i uje
dinjeno s dunostima samo pravo mog vlastitog znanja i htije
nja, kao i moje dobrobiti.
..,.[uz
155]
Dunosti su veze
koje obvezuju, odnosi prema sup

stancijalnoj obiajnosti- ali ova je moja bit, opstoji s po-
Rob ne moe imati dunosti a samo sl oboda n

ovjek ih ima. Ako bi na jednoj stan bi la sv praa a na dgoj
sve dunosti, cjelina bi se raspala Jer Je samo tdentttet temelJ ko
jeg smo ovdje utvrdili.
Dodatak.
156.
Obiajnosna supstancija, kao ona koja sadrava samosvi
jest to za sebe bitkuje ujedinjenju sa svojim pojmom. zbiljski je
duh jedne porodice i jednog naroda.
Dodatak. Ono obiajno nije apstraktno kao dobro, nego u

intenzivnom smislu zbiljsko. Duh ima zbiljnost a njene akciden
cije su individue. U obiajnom su stoga mogua uvijek samo
<IEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEl
286
dva gledita: ili da se polazi od supstancijalnosti ili automatski

postupa i uspinje do pojedinanosti kao temelja: ovo posljednje
gledite je bezduhovno jer vodi samo jednom spajanju, ali duh
nije nita pojedinano nego je jedinstvo pojedinanog i opeg.
157.
Pojam ove ideje jest samo kao duh, kao ono to sebe zna i
to je zbiljsko, budui da je on objektiviranje samoga sebe, kre
tanje s pomou oblika svojih momenata.
On je otuda:
A. Neposredni ili prirodni obiajnosni duh - porodica.
Taj supstancijalitet prelazi u gubitak svog jedinstva. u
podvojenost i u stajalite onoga relativnoga, pa je tako
B. graansko drutvo, veza lanova kao samostalnih poje
dinaca u jednoj, prema tome. formalnoj openitosti, s
pomou njihovih potreba, te pravnim ureenjem kao
sredstvom sigurnosti osoba i vlasnitva i spo!Janjim re
dom za njihove posebne i ope interese, koja spo!Ja
OBICAJNOST
287
yi Dioba posla - Svi momenti supstancijalnoga i

njegove djelotvornosti sainjavaju vlastita tijela i sisteme
zakona i djelotvornosti.
Sistem -oposebljavanje obiajnosnoga, tj. ono obi
ajnosno postavljeno u s(vojim] odr(edenjima] -oblici Svaki oblik - razlika - je itav rod, ideja; o.! neposredna
volja; prirodna volja, sloboda-da se bude kod sebe-ne
gacijom prirodne volje, tj. ono prvo je prirodno
b/ Refleksija-pravo, moralitet, aps[traktni] moment
- Padanje u posebnost - nesvjesna supstancija - Nunost,
veza Partikularnom /apstraktnom/ oblik openitosti-sa
mo oblik - obrazovanje samostalnost osobe Izvan pri
rodnog jedinstva-suglasnost se ini tek u za - sebe -bit
ku dvaju bia cl Drava tree al Samostalnost individua-/ Uje
dinjenje u zakonima-jedinstvo kao znano, svjesno, jako
izreeno, miljeno jedinstvo - tj. kao sloboda kao takva -
nia driava
Prvi odsjek
C. sebe uzima natrag i skuplja u svrhu i zbiljnost supstan

cijalnoga opega i njemu posveenog javnog ivota-u
driavni ustav.
[uz 157]
Razlika izmedu porodice i drave
al Slobodne, samostalne osobe koje se za sebe brinu
- rob, za kojega se brine gospodar ili drava
p; Za njih je ono op[e], svrha, domovina, zakoni,
drava kao neko ope, kao ono to nareuje subjektivite
tu, i to kao zakon Potovanje zakona-ne ljubav ili strah
-zakon nije subjektivna volja-jednakost za sve i ono za
jedniko izmedu onih koji zapovijedaju i koji sluaju-to
je za ove dunost, takoder je ograniavanje, pravo za njih
- ne sluajna volja, proizvoljnost - nego vrsto, granica
koju ne smije prekoraiti onaj koji je namee.
-
PORODICA
158.
Porodica ima, kao neposredni supstancijalitet duha, svoje
jedinstvo, koje sebe osjea, ljubav, kao svoje odreenje, tako da
opstoji u vjerenje da se ima samosvijest svog individualiteta u
tom jedinstvu kao u bitnosti koja po sebi i za sebe bitkuje, da bi
se u njemu bilo ne kao osoba za sebe, nego kao lan.
{uz 1 58]
Oblik osjeanja -uope
Uvjerenje je unutranjost
-
288
(ilORC
W!LHEL\1 fRIEDRICH HEGEL
Dodatak. Ljubav znai uope svijest moga jedinstva sa ne

kim drugim tako da nisam izoliran za sebe nego svoju samosvi
jest dobivam samo kao ukidanje moga bitka za sebe, i kroz Me
ne - znanje kao jedinstvo mene sa drugim i drugog sa mnom.
Ali ljubav je osjeanje, to znai, obiajnost u formi onog prirod
nog: u dravi je vie nema: budui da smo svjesni jedinstva kao
zakona, budui da sadraj mora biti uman i ja ga moram znati.
Prvi moment u ljubavi je da ja neu da budem samostalnft 0SO
ba za mene i da, kad bih to bio, osjeao bih sebe manjkavim i
nepotpunim. Drugi moment je da ja sebe dobijam u drugoj oso
bi, da u njoj vaim, ta ona opet postie u meni. Ljubav je stoga
najudovinija protivurjenost koju razum ne moe rijeiti jer
ne postoji nita tvrde od ovog punktualiteta samosvijesti koji bi
va negirao a kojeg ja ipak trebam imati kao afirmativnog. Lju
bav je ujedno stvaranje i rastvaranje protivrjenosti: kao razrje
enje ona je obiajno jedinstvo.
159.
Pravo koje pripada pojedincu na temelju jedinstva porodi

ce, a to je prije svega sam njegov ivot u tom jedinstvu, ispolja
va se samo utoliko u obliku prava, kao apstraktnog momenta
odredene pojedinatnosti, ukoliko porodica prelazi u raspada
nje, a oni koji treba da budu kao lanovi postaju u svojem uvje
renju i zbiljnosti kao samostalne osobe, pa to su oni kao odre
deni moment sainjavali u porodici, sada dobivaju u izdvajanju,
dakle samo po spoljanjim stranama (imovina, alimentacija,
trokovi odgoja itd.).
OBICAJNOST
289
nje- ili pravo protiv izdvajanja- razrjeavanje- to je pra

vo samog braka ne individualnih osoba kao takvih Pravo na ljubav ne [moe] se uiniti vaeim - jer
prirodno osjeanje kao vlastito raspoloenje; - u dravi
to treba da bude izvreno zahtijeva se takoder u obliku
strogog prava - bez i protiv raspoloenja - tj. jer opa
svrha, opa odredenja takoder apstrakcija od posebnostihladno, tj. bez uvstva, udi - ne svi bez udi, raspoloe
nja -
Dodatak. Pravo p-orodice se zapravo sastoji u tom da njeli

supstancijalitet treba da ima postojanje; ono je, dakle, pravo
protiv spoljanjosti i protiv istupanja iz ovog jedinstva. Ali, to
me nasuprot, ljubavi je, opet, osjeanje, neto subjektivno, prey
n.a kojemu se jedinstvo ne moe uiniti vaeim. Ako se, dakle,
zahtijeva jedinstvo, onda je to mogue samo u odnosu na takve
stvari koje su po svojoj prirodi spoljanje i ne uslovljavaju se os
jeanjem.
160.
Porodica se dovrava u trima stranama:
a) u liku svog neposrednog pojma kao brak,
b) u spoljanjem opstanku, vlasnitvu i dobru porodice i
brizi za to;
e) u odgoju djece i razrjeenju porodice.
[uz 1601
Brak i odgoj djece a/ U sebe zatvorena porodica
b/ Spoljanji opstanak osobe. Izdravanje.
e/ Razrjeenje - u pravcu samostalnosti- ili vile po
rodica - drugi princip meusobno samostalnih.
[uz 159]
Apstraktno strogo pravo - Snaga supstancijalnog je
dinstva - uvjerenje - povjerenje, stega - Pravo na ljubav
drugo nego na strogo pravo - ovo samo ukoliko su oni
kao osobe i to utoliko svakome posebno, tj. kad istupa,
pripada njegovu udjelu - u diobi - Pravo se tie samo
stvari ili izvravanja stvari - Clanovi moraju egzistirati.
Brano pravo- Odnos spram spoljanjosti- tek pod
pretpostavkom - na izdvajanje; Obzir na mogue izdvajaI<J
OSII."OV:--. CRH fiLOZOFIJE PRAVA
290
(j EORG Wl LH EL'.l FR l ED RICH H E<l E L
291
OBICAJNOST
ajno ne smije imati. Brak sc stoga treba blie odrediti. tako da

je on pravna obiajna ljubav, ime iz njega iezava ono prolaz
no, udljivo i puko subjektivno.
..t.Bm
161.
Brak sadrava, kao neposredno obiajnosni odnos, pravo,
moment prirodnog ivota, i to kao supstancijalni odnos- ivot
u njegovu totalitetu, naime kao biljost roda i njgov proces
_
(vidi Encikl. filozof. znan., 167 1 al) te 288 alJe: 2). A sa
mosvijesti se, dr:u'o, smo ut1UnJe th p sb1 btuJuCe, up
.
ravo time u svoJOJ egzistenCIJI samo spolJaSnJe Jedmstvo pnrod
nih spolova preobraa u duhovno, u samosvjesnu ljubav.
..,. [uiz 161]
Nu{no} pravo - braka - u obinim prirodama
- Brak - Suglasnost u svom neposrednom opstanku
u njemu samome - identitet interesa, svrha al puko fiziki, prirodni, ivotinjski spolni nagon ne opravdanje braka- Venus vaga
.
p; Sporazum - o vlasnitvu upotrebi - kao spolja
nja stvar
Rod - jer obiajnostan - opa l?riroa
. .
-Ova prirodna strana samo 1z ljubvl, poslJeJca na
osnovu raspoloenja - ne ono supstanciJalno - pnrodna
suglasnost Duhovnost mijenja odreenje -
Dodatak. Brak je bitno obiajni odnos. Ranije je, posebno

u najveem broju prirodnih pr_ava. brk P?smatran samo sa fi
_ ?" posmat
zike strane, prema onome ta Je po pnrodt. Tako Je
ran samo kao odnos spolova a svaki put prema ostalim odee:
njima braka ostaje zatvoren. Ali isto tako je_ sirov'? brk p01mat1
kao puki graanski ugovor, predstava koja se JVlJa J o
Kanta, gdje se, dakle, podnosi uzajamn samovoJa nad andtvt
duama a brak postaje uniten do forme Jedne uzaJamne ug<;>o;
nc upotrebe. Trea predstava oju iso tko treba_ obacl ll Je
.
ona koja brak stavlja samo u }Jubav. er ljubav! k.OJ.Je osJe
svakom
pogledu doputa sluaJnost, obhk koJI ono obJnje, u
162.
Kao subjektivno ishodi!te braka moe se pojaviti viJe po
sebna sklonost obiju osoba to stupaju u taj odnos, ili briga i
pripravljanje roditelja itd.; ali objektivno je ishodite slobodni
pristanak osoba, i to pristanak na to da Sllanjavaju jednu osobu
i da napuste svoju prirodnu pojedinanu linost u onom jedin
stvu koje je, s obzirom na to, samoogranienje, ali i njihovo os
loboenje, budui da one u njemu postiu svoju supstancijalnu
samosvijest.
Objektiv!lo odrenje, dakle oiajn<;>sna. unot,
jest da se stup1 u stanJe braka. Kakvo je spolJa!nJe tshodl
te, to je po svojoj prirodi sluajno i zavisi poglavito od ob
razovanosti refleksije. Ekstremi su u ovome: jedan, da po
etak ini priprava dobronamjernih roditelja, a u osobama
koje se meusobno odreduju za sjedinjenje ljubavi otuda
to su odredene za to da se upoznaju nastaje nagnue drugi, da se nagnue najprije javi u osobama kao u ovima
beskonano partikulariziranima. -Onaj ekstrem, ili uope
put u kojeu .odluka za nidu ini oetk, .a nau.e
ima za posl.tedJcu. tako da 1e pn stvamot entdb1 oboJe SJe
dinjene moe se sam smatrau v1e obiajnosmjim putem.
- U dgom ekstremu to. je be_ Jconano sebna oebuj
nost koja pribavlja vaenJe SVOJtm pretenzljama, pa JC po
vezan sa sul2.jektivnim principom moderno svijeta (vidi
gore 124. bilj.) - No u mooem1m dramama) 1 <lrug1m um
jetnikim.prikazima gdje ljubav spolova sainjava osnovni
interes. element prcete hladnoe koji nalazimo u njima
dovodi se u vatru prikazane strasti s pomou potpune slu
ajnosti koja je povezana s njome, naime time da se cijeli
interes prikazuje kao da se osniva samo na ovima, to zaci
jelo moe biti od beskonane vanosti za ove, ali to nije po
sebi.
, 3. izd. 220 i dalje., 366 i dalje.

1 9"
<it:ORG WILHtL l-'RIEDRIC"H HEGEL
292
[uz 162)
Brak
al Identitet svrha, interesa - svijest suglasnosti - ljubav ne istie jednu odredenu svrhu / posebno odreenje - ivjeti u toj suglasnou, sye d] eh
ti, zajedniki se brinuti ojtilna strana - u-.:an)e - tmo
vina, zajedniko upravljanJe 1 uotreba - raat djecu t
koder i kad su brakovi neplodm - pomo u dnevnom 1 l
tavom ivotu, zajednika briga, uitak - meusobno razu
mijevanje i vrsto odreenje koje razlikuje u jednome ili
drugome.
.
.
.
'Y1 Suglasnost - on osjetilno dJazt [k odrd.eJU] ljub.avt,
jer - prirodnot ilvotnost - pnrodno rl!tt. spol. tvot
se moe u seb1 samome razlueno postavltl - Ja.
o/ doivotna veza - duhovna - openitost.
.
..
Sto hoe mukarac, to djevojka? - Ova mua; onaj enu. - Ona ga voli, zato? Jer e on postati jen
mu, jer treba da je uini enom: - ona treba da od nJega
kao mua dobije svoje dostojanstvo, vrijednost, .radost,
_ ena.
sreu kao supruga - a ta je da postaJe
f:Juba v
ona spoznaje ovaj interes za nju u muu - ovo Je prven
stveno osjeaj djevojke. Mukara zbo vee tv rok:omos
ti samostalnosti z
i van braka a/ djelom1ce za OJ_ JO ravno
dnije, kako stei enu, Pl djelomice - naprotiv, isto ta
ko svojeglaviji, izbirljiviji -
OBICAJNOST
293
njava posebnu zaljubljenost U bralru susreu se - ope

nito mu i ena - navikavanje - ak na brak - je nuno.
-
..,. (uz 162 primjed.J

Strastvena ljubav i brak su neto dvojako al Strast - itava njegova samosvijest, sve strane njegova
bia samo ovo i samo u ovome odzvanja - i u posjedu ove
jedne sluajne osobe.
l Brak (je) zatim osnova na kojoj se - time to je ono pri
vatno postiglo svoje pravo, interes za individualnu linost
- vri - djelatnost. Zajednitvo ivotne svrhe uope.
Dodatak. Kod naroda kod kojih se na enski spol obraa

neznatna panja, roditelji raspolau brakom prema svojoj samo
volji ne pitajui individue a ove to trpe budui da posebnost os
jeanja jo ne predstavlja nikakav zahtjev. Djevojci se radi samo
o mukarcu a njemu o nekoj eni uope. U drugim stanjima ono
odredujue mogu biti obziri na imovno stanje, koneksiju, poli
tike svrhe. Ovdje se moe postupati veoma nemilosrdno budui da se brak ini sredstvom za druge svrhe. U modernim vreme
nima se, naprotiv, kao jedino vano smatra subjektivno ishodi- . .
te, zaljubljenost. Ovdje se zamilja da svako mora ekati dok ne
otkuca njegov as u kojemu svoju ljubav moe pokloniti samo
odreenoj individui.
O tom supstancijainom dalji paniklaritcti. Zato se

oenio on (njome}, ili se ona udala za nJega? - Zbog tog
posebnog svojstva - prirna ljepota, ljupkost, drast .
prijaznost spram mua - tmovma, stale - upravo ovaj po
sebni karakter Kod izbora radi se o srei itavog ivota - Svakako ali odreenje: sreu i nesreu dijeliti - pravo brak treba
da stoji iznad sree i nesree. No srea Jednoga s pomou
drugoga - Srea u braku kao takvom,. ovisno o karakteru Mogunost, ovisnost ove suglasnostt - od posebnog ka
raktera. Inae srea.
Sluajnost poznanstva - Nada da se svii - sasvim
pojedinana crta - zgoda - Ako posebnost tohko prete.e
- tada je dobar brak o tome ovisan - Ovo posebno sa1-
163.
Obiajnosno braka sastoji se u svijesti o ovom jedinstvu

kao supstancijalnoj svrsi, time u ljubavi, povjerenju i zajedni
tvu cijele individualne egzistencije - u kojem je uvjerenju i zbilj
nosti prirodni nagon snien na modalitet jednog momenta pri
rode koji je upravo u svom zadovoljenju odreden da nestane i
da se istakne duhovna veza u svom pravu kao ono supstancijal
no, a time kao ono to je uzvieno iznad sluajnosti strasti i vre
menski posebnog nahodenja kao ono po sebi nerazrjeivo.
Da brak nije odnos nekog ugovora o njegovu bitnom
temelju, primijeeno je gore ( 75), jeF on je upravo to da
294
treba poti od stajalita ugovora od linosti koja je samos

talna u svojoj p_ojedinanosti, da bi st ugovor ukinuo.
I dentificiranje hnosti, po kojemu je porodica jedna oso
ba a njeni lanovi akcidencij e [su) (supstancija je, medu
bitno odnos samo akcidencija prema njoj - vidi En
ciklop. filozof. znanosti, 98, jest obiajnosni duh koji je za

sebe - likn raznolikih spoljdnjosti, o su u njegovu op
stanku, kao u ovim individuama i interesima pojave koji
su odredeni u vremenu i na raznolike naine - kao lik is
taknut za predstavu, kao to su se tovali penati itd , te
uope sainjava ono u emu lei religiozni karakter braka
i porodice, pijetet. Dalja je jedna apstrakcija ako je ono
boansko, ono supstancijalno, rastavljeno od njegova op
stanka, pa su se tako takoder i osjeaj i svijest duhovnog
jedinstva fiksirali krivo kao takozvana platonsla ljubav, to
je rastavljanje povezano sa samostanskim nazorom, po ko
jemu se moment prirodnog ivota odreduje kao ono upra
vo ne1ativno, pa mu se time, upravo ovim rastavljanjem,
daje za sebe beskonana vanost.
.
(uz 1631
Brak je sveza svjesnih, onih koji reflektiraju.
al Citav ivot, ne momentana veza.
l Skrb, pregled opsega posljedica. pretpostavka djece
y/ Platonska ljubav - protiv osjeaja. Moment prirod
nosti - Ono najvie ova duhovna suglasnost - Duh vai
kao ono najvie, na nain egzistencije duha: znanost, dra
__
va, umjetnost.
Dodatak. Brak se razlikuje od konkubinata time da se u

konkubinatu poglavito radi o zadovoljavanju prirodnog nagona
dok je on u braku potisnut. Stoga se u braku bez stida govori o
prirodnim dogaajima koji bi u vanbranim odnosima izazvali

osjeaj stida. Ali zato na brak po sebi treba paziti kao na neras
kidiv; jer svrha braka je obiajna i stoji tako visoko da se sve
drugo prema njoj pojavljuje nenasilno i njoj potinjene. Brak
ne treba biti ometan stndu jer mu je ona podreena. Ali on je
neraskidiv samo po sebi, jer, kako kae Krist: samo radi tvrdoe
A: od. Promjena po Lassonu
' 3. izd. t ISO
OBIC'AJNOST
295
vaeg srca razvod je doputen. Poto brak sadri moment osje

anja, on nije apsolutan nego koleblji i u sebi ima mogunos
razvrgavanja. Ali zakonodavstva moraJu ovu mogunost oteati
u najveoj mjeri i podravati pravo obiajnosti protiv proizvo
ljnosti.
1 64.
Kao to stipulacija ugovora ve za sebe sadri istinski pri
jelaz vlasnitva ( 79), tao veano objavljivanje .Pristna na
_
obiajnosnu vezu braka 1 nJeno odgovaraJuee pnznanJe t po
tvrda po porodici i zajednici - (da- s obzirom na to nastupa
Crkva, dalje je odredenje, koje se ovdje nee izvoditi) - sainja
va formalno zakljuivanje i zbiljnost braka, tako da je ta veza
konstituirana kao obiajnosna samo prethodenjem te ceremoni
je kao izvrenja onoga supstanciJa/noga s pomo znka jzika
.
.
kao najduhovnijeg opstanka duhovnostt ( 78). Ttme Je OSJttlt
moment, koji pripada prirodnom ivotu, postavljen u SVOJ obl
ajnosni odnos kao posljedica i akcidentalnost koja pripada
spoljanjem opstanku obiajnosne veze, koja moe biti takoder
iscrpena samo u obostranoj ljubavi i pomoi.
Ako se pita za to to bi se moralo smatrati glavnom
svrhom braka da bi se iz toga mogla crpsti ili prosuditi za
konska odreenja, onda se pod tom glavnom svrhom razu
mije koja bi se od pojedinanih strana njegove zbiljnosti
morala uzeti kao bitnija od drugih. No nijedna strana za
sebe ne sainj ava itav opseg njegova po sebi i za sebe bit
kujueg sadraja, obiajnosnoga, pa moe nedostajati jed
na ili druga strana njegove egzistencije bez povrede biti
braka. - Ako se zakljuivanje braka kao takvo, kao svea
nost. ime se izrie i konstituira bit te veze kao obiajnos
noga to je uzdignuto iznad sluajnosti osjeaja i posebne
sklonosti, uzima kao spoiJanja formalnost i takozvana pu
ka graanska zapovijed, onda nita ne preostaje tom aktu
cioJi da ima otprilike svrhu izgradnje i uotvrdiva"ja graanskog odnosa, ili da bude, ak, puka pozitivna
upor. Matija
19. 8:
Marko
10.5.
(.iEOR<i WILHEL 1-'RIWRIIt HECiEI.
296
proizvoljnost neke graanske ili crkvene zapovijedi, koja

je ne samo sporedna za prirodu braka nego koja takoder ukoliko dua zbog zapovijedi pridaje neku vrijednost tom
formalnom zakliuivaniu i ukoliko se smatra kao prethod:
OI UVjet meausobnog potpunog podavanja - takoder prija
moralno shvaanje ljubavi, pa se, kao nclto strano, protivi
prisnosti tog jedinstva. Takvo mnjenje, budui da ima pre
tenziju da dade najvii pojam slobode, prisnosti i savren
stva ljubavi, nijee, tavie, ono obiajnosno ljubavi, vie
suzdravanje i zapostavljanje pukog prirodnog nagona,
to je ve na prirodni nain sadrano u sramu, pa je odre
enom duhovnom svijeu uzdignuto do istote i stege.
Poblie je ontm nazorom odbaeno obiajnosno odrede
nje koje se sastoji u tome da se svijest iz svoje prirodnosti i
subjektiviteta pribira u misao supstancijalnoga, i umjesto
da za sebe jo uvijek zadri ono sluajno i proizvoljnost
osjetilnog nagnua, oduzima toj proizvoljnosti sponu i
predaje je supstancijalnome obavezujui se penatima, a
osjetilni moment od onoga istinskoga i obiajnosnoga i
priznanja sveze kao obiajnosne sniava samo na uvjeto
vani. Drskost i razum, koji je potpomae, jest ono to ne
moe shvatiti spekulativnu prirodu supstancijalnog odno
sa, a njoj, medutim, odgovaraju obiajnosna neiskvarena
dub, kao i zakonodavstva kranskih naroda.
ne - Jer mukarac ima jo drugo podruje svoje obiajnos

ne djelotvornosti, u dravi - djevojka ne - nego njena obi
ajnost egzistira bitno u branom odnosu - Nejednako, sa
strane mukarca ne ovaj dokaz - Ljubav - moe uiniti
razliitiie zahtjeve nego brak u ljubavi kao takvoj - sve je u jednom - nerazlue
no - osjetilno i obiajnosno. Ali upravo brak utvrduje od
nos da je ono osjetilno samo kao posljedica U pristaja
nju na brak priznaje djevojka takoder ovo Lucinde
..,. [uz 164)

Suglasnost svjesnih - opstanak
al u govoru - obavezno za volje
/ obiajnosno, kao duhovno, tako izreeno i razlikovano
takvim opstankom.
Kod prostog ugovora nema nikakve razlike da li je
stipulacija ili neposredno predavanje. Ovdje je, medutim,
onim izraen njegov duhovni karakter. Duhovno jedinstvo
ono prvo (uz 164 prirnjed.]
Sofistika - kao dokaz - zahtijeva - ljubav vjeruje
duhovna svijest Djevojka predaje svoju ast - mukarac
Dodatak. Da je ceremonija zakljuenja braka suvina i da

je fonnalnost koja bi mogla biti naputena jer je ljubav ono sup
stancijalno, i da ak ovom sveanou gubi na vrijednosti, tvrdi
Friedrich von Schlegel u Lucindi, kao i jedan njegov sljedbenik
u pismima jednog neimenovanog (Lubeck i Leipzig 1800).' Cu l
no predavanje se tamo predstavlja kao ono to je zahtijevano za
dokaz slobode i iskrenosti ljubavi. argumentacija koja nije stra
na zavodnicima. O odnosu mukarca i ene treba primijetiti da
djevojka u ulnom predavanju gubi svoju ast to nije sluaj
kod mukarca koji ima jo jedno drugaije polje svoje obiajne
djelatnosti nego to je porodica. Odreenje djevojke postoji bit
no samo u odnosu braka: Zahtjev je dakle da ljubav sauva lik
braka i da razliiti momenti koji su u ljubavi dobiju istinski um
ni uzajamni odnos.
165.
Prirodna odreenost obaju spolova dobiva s pomou svo

je umnosti intelektualno i obiajnosno znaenje. To je znaenje
odredeno razlikom u kojoj se obiajnosni supstancijalitet kao
pojam po sebi samome cijepa, da bi iz nje zadobilo svoju ivost
kao konkretno jedinstvo.
297
OBICAJNOST
de.
Lasson : 11verunreinige((, Bilj. njem. izd.
--
Fr. Schleiennacher. Vettraute Briefe uber Friedrich Schlegels Lucin
--
298
..,. [uz 165]

Cid, str. 30
Tajna je - mo ena
Na naa muka srca,
Ta tajna lei u njima
Duboko skrivena, Gospodu Bogu,
Vjerujem, samom neistraiva. /To pak ba ne./
Ako bude onog velikog dana,
Koji e jednom pretraiti sve greke,
Bog pretresati srca ena,
Nai e on ili sve
Krivim ili jednako nevinim;
Tako je zamreno njihovo srce.*
ena - djeja priroda - pojavljuje [se] kao nekonzek
ventna - raspoloenje, sluajnost - ali kod mukarca nae
la Mukarac - snaga - u sebi diferentan - svojeglavost
- i openitost
166.
Ono jedno stoga je ono duhovno, kao ono to sebe razdva
ja u osobnu samostalnost koja bitkuje za sebe i u znanje i htije
nje slobodne openitosti, samosvijest pojmovne misli i htijenje
Prijevod pjesme uinjen je doslovno, bez ikakvih poetskih
pretenzija, a u Hegelovim marginama pjesma je ovako zapisana:
Das Geheimnis ist-der Weiber,
Macht auf unsre Mlnnerherzen,
Dies Geheimnis steckt in ihnen
Tief verborgen, Gon dem Herm,
Glaub ich, seJber unerforschlich. /Das nun
eben nicht.!
Wenn an jenem grossen Tage,
Der einst aufsucht alle Fehle,
Gott der Weiber Herzen sichtet,
Findct er cntwcder alle
Strflich oder gleich unschuldig;

So verf1ochten ist ihr Herz.
Bilj. prev.
OBICAJNOST
299
objektivne konane svrhe; - ono drugo je ono duhovno koje se

odrava u slozi kao znanje i htijenje supstancijalnoga u obliku
konkretne pojedinanosti i osjeaja; - ono prvo u odnosu pre
ma spolja neto mono i djelatno; ovo drugo pasivno i subjek
tivno. Muu je stoga i zbiljski supstancijalni ivot u dravi, zna
nosti i slino, te inae u borbi i radu sa spoljanjim svijetom i sa
sobom samim, tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva sa
mostalnu slogu sa sobom, iji mimi zor i osjeajnu subjektivnu
obiajnost ima u porodici, u kojoj iena ima svoje supstancijalno
odreenje, a u tom pijetetu svoje obiajnosno uvjerenje.
Pijetet je stoga, u jednom od svojih najuzvienijih
prikaza, izreen u Sofoklovoj Antigoni, prvenstveno kao
zakon ene, pa je prikazan kao zakon osjeajnog subjek
tivnog supstancijaliteta, unutranjosti, koja jo nije postig
la svoje potpuno ozbiljenje, kao zakon starih bogova. podzemlja, kao vjeni zakon, o kojemu nitko ne zna odakle se
pojavio, i u suprotnosti spram javnog zakona, zakona
drave; - suprotnost koja je najvia obiajnosna i stoga
najvia tragina, pa je ovdje u enstvenosti i muevnosti
individualizirana; usporedi Fenomenologiju duha, str.
383. i dalje, 4 t 7. i dalje:
..,. [uz 166)
' Biljka, ivotinja Nerazdvojen individualitet.
U sebi razliku, razdvojenost i openitost.
Znanost, umjetnost, poezija.
Gdje ene i mladost upravljaju dravom, drava up
ropaltena. Streme subjektivitetu - ove osobe Mnjenje o opemu - ne ono objektivno. Entuzija
zam - Ideali, Shiller.
Dodatak. Zene svakako mogu biti obrazovane ali za vie
znanosti, filozofiju i izvjesne produkcije umjetnosti, koje izisku
ju neto ope, one nisu stvorene. ene mogu biti dosjetljive,
imati ukus i ljupkost, ali nemaju ideale. Razlika izmedu mukar
ea i ene je razlika ivotinje i biljke: ivotinja vie odgovara ka
rakteru mukarca, biljka vie karakteru ene, jr je ona vie mir
Bd. 3, str.
328 i dalje, 3S l i dalje
300
GEORG WILHEL1 FRIEDRICH HEGEL
no razvijanje koje odrava neodreenije jedinsto osje_anja pre

ma svom principu. Ako ene stoje na vrhu vlastt onda j_e dr::ava
u opasnosti, jer _one ne djeluj pre_ma zhtjvima opemt?st ne
go prema sluaJnim sklonosttma t mmJenJu. Obrazovanje zea
se deava, ne zna se kako, ujedno kroz atmosferu prdstave, vtse
kroz ivot nego sticanjem znanja, dok mukarac SVOJ ploJ_ po
stie samo tekovinom misli i mnogim tehnikim nastoJanJtma.
167.
Brak je bitno monogmija, jer j.e l_inost f!Cposedna iskq
iva pojedinanost, on koa s staylja 1 preda u_ taJ odno?, tj
istina i prisutnost (subjektlvnt ob/Jk -Uf!SlanciJabteta) J.?rotzlat,
dakle samo iz meusobnog nepodiJeljenog predavanJe te h
nosti ;' ova stie svoje pravo da u drugo:ne bude svjesna eb_e sa
me samo ukoliko je drugi kao osoba, tj. kao atomna pojedma
nost u ovom identitetu.
Brak a bitno monogamija, jedan je od apsolutnih
principa n kojima oiva obiajn.ost neke zajednice; os
nivanje braka nvodt se stog- kao_Jeda o? momenata bo
anskog ili herojskog utemelJIVanja drzava.
..., [uz 167)
Poloaj ene - je domaica tako kao ova osoba prirodnost - i to trajni odnos. Ve ena - podreenost -:
nejednakost - volj mua, davanje l?rver;tstva, u reu - al
volja - odnos ukazivanJa naklonosti - djeca, nekoj drugoj
eni dana prednost - Ono posebno preferano - proizv?
ljnost - pribavljanje vanosti u posebnosti spram davanJa
prvenstva.
ene na Orijentu upravljaju, ne brinu se za domain
stvo nego ropkinje - Domainstvo patrijarhalno, monar
hijsko - Gospodarenje, odreivanje, nadgledanje - sastav
ljeno od pojedinanosti_ - Vie.konkubina - povezuu se
uz fiziki odnos - ne pnznavanje. Jedna ena doma1ca Dva ehtrema:
o./ mnogoenstvo - ene ropkinje; - moraju se udvarati
muu
-
OBICAJNOST
301
l vitetvo - beskonano uzdizanje ene - idealitet - religij a

1JU bav - ast personalnosti.
Slobodna, nepodtjeljena
- Mu po svojem individualitetu - enu kao sebi jednaku
potivati i postaviti - ne vie - kao u vitetvu da mu je e
na gotovo religija - zbog nje - sebi stvoriti - borbu, besko
nane pustolovine, junatvo - ili galanteriJa u modernim
dravama - intrige - ena se odnosi prema linosti - a ne
prema onom po sebi i za sebe openitom drave Jednakost, ista prava i dunosti - Mu ne treba da
vie vai nego ena - ne nie - u ropstvu - ili mnogoen
stvu zadrava jo svoj individualitet za druge Beskonano vaino - ili zajedniko politikom stanju
- Spram stanja Zakona koji se tiu porodice - Gdje je ras
tava braka sasvim laka - kao u vrijeme Cicerona - ele
mnt raspadanja drave - Ako je rastava apsolutno zabra
Jjena, katoliki brak - moment uvjerenja refleksije ne
zadovoljava obiaj'nosna - boanska veza - Vii i nii
stalei - kod ovog uvjerenja samo supstancijalni odnos.
Objektivitet individualiteta a.! u despotskom odnosu
ne objektivan - otuda ne obiajnostan - tiranski - proiz
voljnost - ostaje u sebi zatvoren, nije ju istinski kao poseb
nu napustio - zadriava sebe u sebi - / U vitetvu i galan
teriji samo kao posebni individua/icel objektivno - ne neto vie - sluga svoga posebnog individualiteta.
-
168.
_.:
Budui da je, nadalje, ta sebi samoj beskonano vlastita

linost obih spolova, ona iz ijeg slobodnog predavanja proizla
zi brak, on mora biti zakljuen ne unutar ve prirodno-identi
nog, poznatog i u svakoj pojedinanosti prisnog kruga, u koje
mu individue meusobno nemaju sebi samoj svojstvenu linost,
nego su iz odijeljenih porodica i izvorno su razliite linosti.
Brak medu krvnim roacima stoga je suprotan pojmu po koje
mu je brak. obiajnosni postupak slobode, a ne sveza neposred
ne prirodnosti i njenih nagona, dakle suprotan je i istinskom
prirodnom osjeaju.
302
Ako se brak sam promatra ne kao utemeljen u pri

rodnom pravu, ve prosto kao utemeljen u prirodnom
spolnom nagonu i kao proizvoljan ugovor, a isto tako ako
se za monogamiju navode spoljanji razlozi, ak iz fizikih
odnosa broja mukaraca i ena, i isto tako, ako se za za
branu braka medu krvnim roacima navode samo tamni
osjeaji: onda je tome osnov obina predstava o prirod
nom stanju i prirodnosti prava, te nedostatak u pojmu um
nosti i slobode.
... [uz 168]
Povlaenje sebe u sebe
Novu porodicu osnivati iz poetka Sto se daje, mora biti cjelina, za sebe bitkujua indi
vidua - samostalna pojedinanost; to je ve sjedinjene.
ne daje sebe tosti
Spol - prirodna razlika- Duh potpune krvne razlii
OBICAJ NOST
303
169.
Porodica ima kao osoba svoj spoljanji realitet u vlasni

tvu, u kojemu njena supstancijalna linost opstoji samo kao u
imovini.
B. lmorisa porodice
170.
Porodica nema samo vlasnitvo nego za nju kao opu i po
stojanu osobu nastupa potreba i odreenje jednog posjeda koji
ostaje i koji je siguran, imovine. U apstraktnom vlasnitvu pro
izvoljni moment posebne potrebe pukog pojedinca i sebinost
poude mijenja se ovdje u brigu i stjecanje za zajednitvo, u obi
tajnosno.
Sjedinjenje najrazdvojenijega ne nalazi se - duhov

no osjeajno sjedinjenje - sastoji se od priopenja, nalae
nja tek sebe, od beskonano mnogo pojedinanosti - Sto
je ve poznato, ne zanima, to se ve posjeduje - tek sebi
otkriti - razumjeti - iznenaditi -
Uvoenje vrstog vlasnitva javlja se u vezi s uvode

njem braka u kaama o osnivanju drava, ili u najmanju
ruku drutvenog uljuenog ivota. - U emu se inae sas
toji ona imovina i koji je istinski nain njezina utvrdiva
nja, pokazuje se u sferi graanskog drutva.
Braa i sestre - bespo/ni odnos - ne svjesno, ivo je

dinstvo, koje me stavlja u prisnost
..,. [uz 170}

Jedna osoba - ne posebna ovdje u pogledu odnosa
osobe prema vlasnitvu - meusobno predstavljena samo
kao vlasnitvo osoba Covjek - individua je neto objekt - kao porodica
Obiajnosno vlasnitvo Za porodicu respekt - skrb - u slubi - moe se do
pustiti da se individua brine za sebe, ali za porodicu ov
jek se zauzima, - najbolje preporuka za unapreivanje
itd., otac porodice - ne prosto, jer mnogi koji su njime
zbrinuti, nego - njegov interes, njegova svrha, njegova svi
jest nije sebina - ne pojedinac kao takav - nego neto op
Dodatak. Ponajprije je brak izmedu krvnih srodnika ve

protivstavljen osjeaju stida, ali ovo podozrenje je opravdano u
pojmu stvari. Ono to je, naime, ve sjedi!ljeno ne moe biti sje
_ po
dinjeno tek kroz brak. Sa strane puko pnrodnog odnosa JC
znato da spolna openja unutar jedne porodice ivotinja daju
loije plodove, jer ono to se treba sjediniti mora biti netto to je
prethodno razdvojeno; Snaga raanja kao duha je utoliko vea
ukoliko su vee suprotnosti iz kojih se ona ponovo proizvodi.
Prisnost, poznanstvo, navika zajednikog ina ne mora biti prije
braka : ona treba da se pronae tek u njemu a ovo nalaenje ima
utoliko veu vrijednost ukoliko je bogatije i ukoliko vie dijelo
va ima.
e.
Spre&Jvanje, prekidanje prohtjeva - pojedinanost

Pijetao ne jede nita sam trai kokoke i pilie - dirljivo -
304
GEOH.G WILHELM FRIEDRICH HEGEL
puta oca i majku i postaje privrena muu - kao to Bibli

ja ovo je doista.
Rimski odnos lo - povratak enine imovine njenoj
porodici - ako je ona odmah imala djecu No konanost - mogunost diobe - sluajnost, po
scbnost - mu rasipnik, mu ili ena se odvaja -
171.
Porodicu, kao pravnu osobu, spram drugih treba da zastu
pa mu kao njena glava. Nadalje, njemu prvenstveno pripada
stjecanje prema spolja, briga za potrebe, kao i dispozicija i up
ravljanje porodinim imutkom. Taj je imutak zajedniko vlas
nitvo, tako da nijedan lan porodice nema posebnog vlasni
tva, ali svaki ima svoje pravo na ono zajedniko. Ovo pravo i
ona dispozicija koja pripada glavi porodice mogu, meutim, do
i u koliziju, budui da je u porodici jo ono neposredno obiaj
nosnog uvjerenja ( 158) otvoreno oposebljavanju (Besonde
rung) i sluajnosti.
(uz 171]
Glavno odreenje zajednitvo - Ovo ovdje umno i bitno,
to ono nije medu samostalnima.
172.
Brakom se konstituira nova porodica, koja je neto za sebe
samostalno spram loza ili kua iz kojih je proizala ; veza s nji
ma temelj je prirodno krvno srodstvo, a novoj porodici obiaj
nosna ljubav. Vlasnitvo neke individue stoji otuda takoer u
bitnoj vezi s njenim branim odnosom, a samo u daljoj vezi s
njenom lozom ili kuom.
Bratni ugovori, ako u njima lei ogranienje zajed

nitva dobara branih drugova, odreivanje stalnog prav
nog zastupnika ene i sl., imaju utoliko smisla ukoliko su
upravljeni na sluaj diobe braka prirodnom smru, rasta
vom i sJ. te ukoliko su pokuaji osiguranja, ime u takvom
sluaju razlinim lanovima ostaje njihov udio u onome
zajednikome.
..,. [uz 172)
Istinski odnos u opemu - zajednivo dobara. ena i
mu sainjavaju potpuno samostalnu porodicu. Zena na-
305
OB!CAJNOST
Dodatak. U mnogim zakonodavstvima je utvren iri krug

porodice, i on se smatra bitnom vezom, dok se druga veza sa
svake posebne porodice, naprotiv, smatra nevanom. Tako je u
starom rimskom pravu ena u labavom braku, u bliem odnosu
prema njenim srodnicima nego prema djeci i muu a u vremeni
ma feudalnog prava je odranje onog splendor familiae inilo
nunim da su u to uraunati muki lanovi i da kao glavna stvar
vrijedi cjelina porodice, dok je novoformirana, naprotiv, iezla.
LTprkos tome, svaka nova porodica je ono bitnije prema iroj ve
zi krvnoga srodstva, a brani drugovi i djeca obrazuju jedinstve
no jezgro u suprotnosti prema onome to se u izvjesnom smislu
takoer naziva porodicom. Imovinski odnos individua stoga
mora imati bitniju povezanost sa brakom nego sa irim krvnim
srodstvom.
C. Odgoj djece i rurjt:kllfr porod
173.
ll djeci postaje jedinstvo braka - koje je kao supstancijal
no samo prisnost i nastrojenost, a kao egzistentno u oba subjek
ta razdvojeno - kao samo jedinstvo jedna za sebe bit
kujua eg
zistencija i predmet, to ga oni ljube kao svoju ljubav, kao svoj
supstancijalni opstanak. - Po prirodnoj strani pretpostavka ne
posredno opstojeih osoba - kao roditelja - postaje ovdje rezul
tatom tok koji se odvija u beskonanom progresu pokoljenja
koja sebe stvaraju i pretpostavljaju - nain kako u konanoj pri
rodnosti jednostavni duh penata prikazuje svoju egzistenciju
kao rod.
-
Dodatak. Izmeu mukarca i ene odnos ljubavi jo nije

objektivan; jer ako je osjeanje takoer supstancijalno jedin.:!0 -
OS'-:OV,ECRTE FILOZOFIJE PRAV .O.
3 06
OB lCAJNOST
stvo, onda ono jo nema nikakvu predmetnost. Neto takvo ro

ditelji tek postiu u njihovoj djeci u kojoj pred sobom imaju cje
linu sjedinjenja. Majka u djetetu voli mua a on u njemu supru
gu; u njemu oboje imaju svoju ljubav. Dok je imovina jedinstvo
samo u nekoj vanjskoj stvari, ono je u djeci u neemu duhov
nom u kojemu su roditelji voljeni i koji ..ote.
djece mogu zato imati samo svrhu odgoja i na to se odnose: ona

ne moraju htjeti da budu neto za sebe jer je uope najneobiaj
_
niji poloaj robovski poloaj djece. Glavni moment odgo;a Je
stega. koja ima smisao slamanja samovolje djeteta da bi se time
iskorijenilo ono puko ulno i prirodno. Ovdje se ne mora misliti
da se na kraj izae tek samo sa dobrotom; jer upravo neposred
na volja djeluje prema neposrednim pomislima i prohtjevima a
ne prema razlozima i predstavama. Ako se djeci predoe razlozi
onda se djeci preputa da li e dopustiti da oni vae i zato se sve
stavlja u njihovu proizvoljnost. Na to da roditelji sainjavaju
ono ope i bitno, prikljuuje se potreba poslunosti djece. Ako
nije zadovoljen osjeaj podreenosti, koji kod djece proizvodi
enju da odastu, onda nastaje brzopJetost i naduvenost.
174.
Djeca imaju pravo da budu othrsnjena i odgojena iz za
jednike parodine imovine. Pravo roditelja na usluge djece kao
usluge temelji se ria onome zajednikome porodine brige uop
e i ograniava se time. Isto se tako pravo roditelja nad proiz
voljnoJu djece odreduje svrhom da se ona dre u stezi i odgaja
ju. Svrha kazni nije pravednost kao takva, nego je subjektivne.
moralne prirode, zastraivanje slobode, koja je jo obuzeta u
prirodi, te uzdizanje onoga opega u njihovu svijest i njihovu
volju.
175.
[uz 174]
Stega - pomou autoriteta i. osjetilnosti - Stega - na

podruju osjetilne prirode, prirodne volje - neposredn'O
susretanje na ovom putu ovisnosti - Mo roditelja o kojoj
je ta strana ovisna - Mo ujedno proeta obiajnosnim
motivom - Um svijetli ujedno kroz mutno i u njemu poga
da umnu samostalnost - s time se povezuje djetetova dua
- Mo, pojava obiajnosne moi - u nainu moi . nad
ovisnou djeteta Upravo ovaj autoritet. ovo uvstvo njihove podrede
nosti - Nesamostalnost - Potreba duhovne svijesti spram
njegove prirodne egzistencije - elja da se bude velik u
kojoj se djeca odgajaju.
307
Djeca su po sebi slobodna, a ivot je neposredni opstanak

samo te slobode, ona stoga ne pripadaju ni drugima ni roditelji
ma kao stvari. Njihov odgoj ima, s obzirom na parodini odnos,
pozitivno odreenje: da se obiajnost u njima dovede do nepos
rednog osjeaja, koji je jo bez suprotnosti, i da dua u tome,
kao u temelju obiajnosnog ivota, svoj prvi ivot proivi u lju
bavi, povjerenju i poslunosti - ali zatim, s obzirom na isti od
nos, negativno odreenje da se djeca iz prirodne neposrednosti,
u kojoj se izvorno nalaze, uzdignu do samostalnosti i slobodne
linosti, a time do sposobnosti da istupe iz prirodnog jedinstva
porodice.
(uz 178)
Ropski poloaj rimske djece jedna je od institucija
koja ovo zakonodavstvo najvie kalja, a to vrijeanje obi
ajnosti u njenom najunutamjijem i najnjenijem ivotu
jedan je od najvanijih momenata za razumijevanje svjet

skopovijesnog karaktera Rimljana i njihova pravca prema
pravnom formalizmu. - Nunost da se bude odgojen op
stoji u djeci kao vlastito uvstvo da u sebi, kakva jesu, bu
du nezadovoljna - kao nagon, p da se pripada svijetu
odraslih, koji ona nasluuju kao ndto vile, to je elja da
se odraste. Pedagogija igre uzima ve ono djeje samo kao
Dodatak. Ono to ovjek treba da bude to on nema iz in

stinkta nego to mora tek stei. Na tome se zasniva pravo djeteta
d a bude odgajana. Isto tako je sa narodima u patrijarhalnim
vladavinama: ovdje se ljudi hrane iz magacina i ne smatraju se
.samostalnim i punoljetnim. Poslovi koji se mogu zahtijevati od
zo
308
nto to bi po sebi vrijedilo, daje to tako djeci, pa sniava

nJima i
ebi samoj ono zbiljno na djetinjast oblik, to ga i
sama djeca malo potuJu. Dok ona tako tei da ih u ne
dovrienosti, u .kojo se ona osjeaju, predstavi, naprotiv,
o dovrena 1 da th u tome naini zadovoljnima, dotle
nJihovu pra i v.l.astitu bolj potre.bu smeta i oneiuje,
pa pruzrok.uje diJelom nezatnteresranost i tupost za sup
tancaJalne .od.ose duhon?g svijeta, dijelom prezir ljudi,
J su se nJam kao Jeca. sami predstavili kao djetinjas
w
ti t preznva, a zattm tashnu
1 uobraenost' koja se naslauje vlastitom osobitou.
..,. [uz 175]
. . - da s dje uvala ljuba r?ditelja, a su u njoj
IVJela, - lotm rodatelJtma oduzeti dJeCu da bt se bolje od
gajila, (zti). upropaavnju - No ljubav je roditelja
prema dc1 Je_mstvena. -: nrodna. veza - prirodno jedin
stvo - Dijete pJe na maJlrum grudtma - prima sve od nje,
bez zahvalnosti, bez svijesti - Ovo jedinstvo s ljudima tako
ojeajno .- tj: subjktivitetu kao ovome doivljeno, na
v
ika Osjeaj ljubavt - ova suglasnost s ljudima uinjena
prirodom - Obiajnosni elementi poloeni u subjekt, u
njemu kao ovom hvataju korijen Strogo pravo - i dunost - Subjekt prema linosti sloboda - i graanin drave.
-
. atak. o. dijete ovjek mora biti oen ljubavlju i

poVJerenJem r
odatelJa a ono umno mora se u nJemu pojaviti kao
njegov najvlastitiji subjektivitet. U prvo vrijeme je vaan prete
no majin odgoj, jer obiajnost mora u dijete biti usaena kao
je. Potrebno je primjetili da u cjelini djeca manje vole
osj
rodttej
l e nego roditelji djecu jer djeca idu ususret samostalnosti
i jaaju, iJ!aju. dakle roditelje iza sebe, dok roditelji u djeci po
SJeduju obJektivnu predmetnost njihove veze.
176.
. . B.udui da je brak .samC? nposred!' obiajnosna ideja,
tm&JUi, prema tome, svOJu obJektavnu zbilJnost u prisnosti sub-
309
OBICAJNOST
jektivne nasroJensti i osjeaja, zato u tome iei prva sluajnost

_
nJego
e egzstencrJe. K.o. to ne moe biti prisile da se stupi u
brak. asto tako ne opstOJI mae samo pravno pozitivna veza koja
bi mogla subjekte odrati zajedno kad nastanu oprena i nepri
jateljska uvjerenja i postupci. Potreban je medutim trei obi
ajno.ni.autoritet, koji utvrduje pravo braka, obiajnsnog sup
stanJahtta. spram. pukog mnjenja takvih uvjerenja i spram
sluaJno.sta pu og _pnvremenog raspoloenja itd., te koji to [ras
polenJe] azhk.uJe od totalnog otuenja, pa to otuenje kon
statira da b se tek u tom sluaju mogao rastaviti brat.
liJo (uz 176]
Razrjeenje porodici a) obiajnosno ) nuno
a) sluajnost uvjerenja
) punoljetnost djece
y) prirodno - smru - nasljeds.tvo
Razrjeenje ove ooiedinane poro.dice nastupa ope,

d alJ.e, krvr:o srodstv? ?aje je ova POJedinana razrijee
na - (a) mkakva opca vtse ne opstOJI. - kamo s imovinom?
Osvijestiti no. o?iajnsno, religiozno, pridravanje
ovoga spram mnJenJa 1 sluajnog raspoloenja
- .
Dodatak. Budui da brak poiva samo na subjektivnom

_
sl.ajnom osjeanju, OJ? moe biti razvrgnut. Drava, naprotiv,
mJe podvrgnuta razdvajanju jer poiva na zakonu. Brak svaka
ko. teba biti. neraskidiv, ali to ovdje ostaje samo pri trebanju.
AJa tt me to Je on neto obiajno on ne moe biti raskinut samo
voljom nego samo obiajnim autoritetom, pa bio on crkva ili
.
sud. Ako se dogdtl? tlno otenje, kao na primjer brak.o
lomstvom, onda 1 rehgt;ski autontet mora dopustiti razvod bra
ka.
177.
. Obiajnosno rrjeenje porodice jest u tome da djeca, od
goJena do sloodne hnosti. budu priznata u punoljetnosti kao
pravne osobe t da buu sposobna da imaju djelomice vlastito
.
slobodno vlasmtvo,
djelomice da osnuju vlastite porodice - si-
310
novi kao starjeine, a keri kao ene - da osnuju porodicu u ko

joj je sada njihovo supstancijalno odreenje, spram kojega od
stupa njihova prva porodica kao samo prvi temelj i polazite, a
jo manje ima ikakva prava apstraktum loze.
178.
Prirodno razrjeenje porodice smru roditelja, osobito mu
a, ima za posljedicu nasljedstvo u pogledu imovine; po svojoj
biti stupanje u vlastiti posjed po sebi zajednikog imanja - stu
panje koje s daljim stupnjevima srodstva i u stanju raspadanja
graanskog drutva, to osamostaliuje osobe i porodice, postaje
utoliko neodreenije ukoliko se vie gubi misao jedinstva i uko
liko svaka porodica naputa predanje parodine odnose osni
vajui novu samostalnu porodicu.
Pomisao da se kao razlog nasljedstva smatra okol
nost da smru imovina postaje dobro bez gospodara i da
kao takvo pripada onome koji ga sebi prvi prisvoji. a to e
zaposjedanje zacijelo izvriti veinom roaci kao obino
najblia okolina, pa se taj obini sluaj zatim, radi reda,
pozitivnim zakonima uzdie do pravila - ta pomisao ne
uzima u obzir prirodu poroditnog odnosa.
..,. [uz 178]
Heinec [cius] Ant [tiquitatum Romanorum liber l] p.
530., liberum olim erat, filios uti occidere, ita exheredare. 10
Nasljedstvo. Kao prijelaz vlasnitJva na drugi indivi
dum apstraktno - moe prijei samo voljom - Fichte:
pnmus occupans Pravo djece da budu od toga ishranje
na, odgojena, samo toliko koliko je za to nuno, ne imovi
na - No ukoliko ve odgojena - pretpostavljati volju rodi
telja ili roaka aa.) mogu htjeti nepravo pp) kod daljih
roaka uope ne pretpostavljati apsolutni razlog nasljed
stva - Naslijeeno pravo nesretni kapital - Sve neureeno
a) apsolutni odnos - brak: i djeca - zajedniko imanje
-
..
Slobodnima je nekad priliUo da svoju djecu rubaltine kao i da ih
Ublj\l.t(
OBICAJNOST
3) l
) ako ve ovaj odnos nije apsolutan - meusobna spo

ljanjost - ena jo pripada svojoj porodici - imovina mu
a ili ene pripada porodici - Samostalna osoba za sebe.
Ako (je) nasljedstvo stjecanje bez gore odredenih
vrsta - isto tako bez rada - pojavljuje se stjecanje kao slu
ajnost prosto spoljanjih odnosa - u patrijarhalnom od
nosu jednostavno - ali iznad toga odnosi spoljunje Patrijarfhalni] princip odravanja porodice, - njiho
va poloaja i sjaja - unesen u graansko drutvo, dravu
aa) graansko drutvo - princip imovina - svaka porodica
samostalno - imovinu samo kapital sebi stei radom, dje
Jatnosu pp) Drava - vaenje, imovina - u vezi i s pomo
u veze sa zajednicom - apsolutna veza - ne porodice
lanovi porodice u ovim povezanostima, svrhe - uvjerenje,
najvia svrha razdvojeni - tada sluajni dobitak - iz pri
rodnog - tj. bez znaenja one svrhe - odnosa.
Uvjerenje, ljubav samo u povezanosti porodice koja
zajedno ivi - Bila bi to spoljanja povezanost bez due i
uvjerenja - sluajni dobitak - ujaka [?] naslijediti u isto
noj Indiji Osnova testamenta - razrijeenost - razdvojenost
parodine veze.
a) kod Rimljana ve od rodenja nikakav obiajnosni od
nos - Cicero - jedna ena za drugom, bogatija, Dos, ljep
a - glupa ponovno otjerana.
p) ali dalje - namjesto ove itave sluajnosti kao spolja
nje, prirodne - ona subjektivne proizvoljnosti - Ja ne mo
gu zapovijedati za budunost.
aa) dakako apstraktno
pp) No ja nisam povrijeen neizvriavanjem - Pravo
osoba neposredni opstanak ako nisu meusobno priznate.
-
179.
Tim raspadanjem nastaje sloboda za proizvoljnost indivi
dua da se dijelom njihova imovina uope upotrijebi vie po na-:
hodenju. mnjenjima i svrhama pojedinanosti, dijelom da se,
umjesto porodice odredi. tako rei, krug prijatelj znanaca itd
.
312
GEORG WILHELM FR!t:DRKH HEGEL
pa da se ta izjava s pravnim posljedicama nasljedstva dade

testamentu.
Jealo o?iaj
U stvaranje takvog kga, l! ojmu ?i
, ulazt, po
nosno ovlatenje volje za dtspoztctJU tmovmom
odno
rema .tes
glavito, ukoliko to dovodi sa sobom ve
t?osu za
hottm
tiranju, toliko sluajnosti, poioljosti.
o vrlo
_nest
ent
mo
sebine svrhe itd. da je obtaJnosm _
se te
da
u
jnos
zvol
maglovito. Priznavanje ovlatenja prot
Ol
edu
pov:
_za
o
od
tira postaje, pak, mnogo lake po _
zavs
tohk
tst?
t
anJa
ajnosnih odnosa i za pdla stoJ
z
pot
dOJ
l
Je
ten
ovla
1
ku
pnh
!
nosti, kao to takoder daje
<!msta 1 po
voljnosti i podmuklosti da u takozvaa dobr
tvo IOnako
klone. za sluaj smrti u koJemu moJe vlasm
prestaje biti moje, vee uvjete tatine i gazdinskog muenja.
[uz 179]
.
Amicis omnia commuma. - Apstraktno danv a_nJ :
o taJe JOS
jo neizvreno. onaj koji osavlja u testamentu
- po
laze
rasp
dno
slobo
da
i
bnost
da uiva i ak u sposo
_ o s
koh
stl
ezatn
obav
o
utolik
C?
sljednja volja ima samo
spolJanJI
(doputa), tj. drutvo hoe dopustiti da vat nak
opsta
g
samo
sebe
u
pomo
opstanak - ne s
.
Uasu formalnosti pravo je podruje izlaganja u

majstorstvu oko testamenta - Ograniiti lauulama _ - En
gleski sudovi - sasvim moralno prosudJvanJe to Je po
sljednja volja Da volja .
.
Jer sluajnost - prnzvolJnos t b1! moglo, btl bt
mogue - sluajost valja spozat1 az Jemh vza :- N)ene

okolnosti takve a takve - to v1e takvth, utohko je VJero
jatnije - ijedna okolnost ne ini stvar nunom - takoder
je sluajna
Ak.o otakvim formalnostima opstoji ovisna zbiljnost
ove vaee volje uinjena je ponovo neim sluajnim dru
ge vrste - Ja treba da sve ispunim to im se prohtjelo zahti
jevati Stavljati uvjete nasljeivanja
.
OBI(AJ :-<OST
313
180.
Princip da lanovi porodice postaju samostalne pravne

osobe ( 177) doputa da unutar kruga porodice nastupi neto
od ove proizvoljnosti i razlike prirodnih nasljednika, ali to se
moe dogoditi samo veoma ogranieno, da se ne bi povrijedio
temeljni odnos.
Puka direktna pokojnikova proizvoljnost ne moe se
uiniti principom za pravo da se testira, da se ostavlja u
testamentu, naroito ne ukoliko ona stoji nasuprot sup
stancijalom pravu porodice ija bi samo ljubav, tovanje
spram njenog nekadanjeg lana poglavito mogla biti ona
koja bi nakon njegove smrti uvaila njegovu proizvoljnost.
Takva proizvoljnost ne sadrava za sebe nita to bi treba
lo vie respektirati od samog porodinog prava; naprotiv.
Ostalo vaenje neke dispozicije posljednje volje bilo bi sa
mo u proizvoljnom priznanju drugih. Takvo joj se vaenje,
naroito, moe priznati samo utoliko ukoliko parodini
odnos u kojemu je ona, apsorbirana postaje dalji i nedjelotvomiji. No nedjelotvornost tog odnosa, gdje on zbiljski
opstoji, pripada neobiajnosnome, a proireno vaenje
one proiz.voljnosti spram jednog takvog odnosa sadrava
u sebi slabljenje njegove obiajnosti. - No uiniti tu samo
volju unutar porodice glavnim principom reda nasljeiva
nja, pripadalo je prije spomenutoj okrutnosti i neobiaj
nosti rimskih zakona, po kojima je otac rnogao i prodati
sina, te ako su ga drugi oslobodili, vraao se u vlast oca,
pa je tek nakon treeg osloboenja od ropstva bio zaista
slobodan - po kojima sin uope nije de jure bio punolje
tan i pravna osoba pa je kao vlasnitvo mogao posjedovati
samo ratni plijen. peculium castrense, a kad je onom tros
trukom prodajom i otputanjem izaao iz oeve vlasti, nije
s onima koji su jo ostali u parodinom ropstvu nasljedi
vao bez stavljanja u testament; - isto tako da ena (ukoli
ko nije u brak stupila kao u ropski odnos, in manum con
veniret, in mancipio esset. nego kao matrona) nije pripa
dala toliko porodici koju je sa svoje strane udajom osno
vala i koja je sada zaista njena koliko, naprotiv, onoj iz ko
je je potekla, pa je otuda bila isto tako iskljuena iz naslje-
3 14
ivanja imovine zaista njenih kao to ovi nisu nasljeivati

od nje kao ene i majke. - Da je ono neobiajnosno takvih
i drugih prava kraj osjeaja umnosti koji se nadalje budio
putem njegovanja pravosua, npr. s pomou z
i raza: o bo
norum posscssio (da je od ovoga opet razliito posscssio
bonorum, pripada takvim znanjima koja ine uenog juris
ta) mjesto hereditas, fikcijom da se tilia prekrsti u filius,
bilo mimoieno, ve je gore primijeeno ( 3, bilj.) kao a
losna nunost za suca da se ono umno na prepreden nain
prokrijumari protiv loih zakona, bar s nekim posljedica
ma. S tim je povezana strana nestabilnost najvanij ih in
stitucija i nesreeno zakonodavstvo spram izbijanja zla,
koje odatle proizlazi. - Kakve je neobiajnosne posljedice
ovo pravo proizvoljnosti imalo pri pravljenju testamenta
kod Rimljana, dovoljno je poznato iz povijesti te Luciana i
drugih opisa. U prirodi samog braka, kao neposredne
obiajnosti, lei mijeanje supstancijalnog odnosa, prirod
ne sluajnosti i unutarnje proizvoljnosti; - ako se sada
proizvoljnosti zbog ropskog odnosa djece i drugih spome
nutih i inae s time povezanih odreenja, naposljetku i
zbog lakoe rastave braka kod Rimljana priznaje prednost
spram prava supstancijalnoga, tako da je ak Ciceron a
koliko li toga lijepoga on nije napisao o Honestum i Deco
rum u svojim Officiis i svagdje drugdje! - spekulirao da
otpravi svoju enu kako bi mirazom nove ene platio svoje
dugove - onda je kvarenju obiaja utrt zakonski put, ili su,
naprotiv, zakoni njegova nunost.
Institucija nasljednog prava za odravanje i sjaj po
rodice s pomou supstitucija i poroditnih fideikomisa bilo da su keri iskljune iz nasljedstva u korist sinova ili
ostala djeca u korist starijeg sina. ili ope doputanjem da
nastupi nejednakost - povreduje djelomice princip slobo
de vlasnitva ( 62), a djelomice ona poiva na proizvo
ljnosti, koja po sebi i za sebe nema nikakva prava da se
prizna - poblie na misli da se hoe odrati ova loza ili ku
a, a ne isto tako ova porodica. No nije ova kua ili loza,
nego porodica kao takva jest ideja koja ima takvo pravo,
te se slobodom imovine i jednakou nasljednog prava od
rava obiajnosno oblije isto tako, kako se, tavi!e. paro
die sprotnou odravaju. - U takvim institucijama, kao
-
OB ICAJNOST
315
u ri mskima. uopce je _kriv? hvaeno pravo braka ( 172)

. on potpuno osmvanJ Jedne vlastite
. zbiljske porodi
da Je
ce i da spram toga ono to znai porodica uope, stirps,
gens, postaje samo apstrakcija, koja se s generacijama sve
vie udaljuje i sve manje ozbiljujc ( 1 77). Ljubav, obiaj
nosni moment braka, kao ljubav osjeaj je prema zbiljskim
prisutnim individuama, a ne prema apstrakciji. - Da se
razumska apstrakcija pokazuje svjetskopovijesnim princi
pom Rimskog Carstva, vidi dolje 356. A da visoka poli
tika sfera dovodi pravo prvorodstva i stalne glavnice ipak
ne kao proizvoljnost nego nuno iz ideje drave, o tome
dolje, 306.
-
ruz t80J
Rimski odnos
[uz
180 primjed.)
Htjeti uiniti porodicu nezavisnom od svih spolja
njih sluajnosti - U patrijarhalnom stanju ak promjene u
sretnim prilikama - ovdje treba za to upotrijebiti zakono
davstvo u kojemu je upravo slobodna linost - (punoljet
nost) - princip.
Leno - posjed nikakve vrste - takoder porodi[ni po
sjed] fidejkomisamo - vlasni!tvo kneevske porodice jed
na je od karika lanca s pomou kojega je nastala drava
kao drava - beskonano vano al Vlasnitvo
Pl Neotuivost
Y.l Majorat - nedjeljivost . Zena slui, za upotrebu je muu i da bi se irila porodi, - ako je on mrtav, izgubljena je njena korist, njeno
mjesto - oskudno, ovisi o milosti njegovih sinova ako
ona ima samo keri, ne sinove - zajedniko siromatvo
nju nije zbrinuo. - Teki odnosi, sestre, udovice, ostavlje:
ne na milost i nemilost tekoj, neobiajnosnoj sudbini nije zbrinuo ensku porodicu 2cna nije supruga
al stalna nepunoljetnost - od pokoljenja do pokoljenja
Pl Iskljuivanje keri; - Keri - neJednakost s braom
Stirps (lal.)
deblo, pleme, porodica. - Bilj. prev.
316
GEOR<i WILHt:L.\1 FRlt:DRICH HEGI:L
] l i'
OBICAJSOST
keri kojima je potrebna pomo - jednaka sposobnost da se posjeduje vlasnitvo - Atena, Sparta - Ima iz starine
svoj izvor gdje su plemike keri
a.! nale sklonite i zbrinjavanje u domovima / u udaja
ma bile ograniene na njihov stale, i tako muevima nji
hova stalea nisu bile sJobodne nikakve druge nego ovak
v. enidbe djvojkma bez imovine yl Obiaji uope pat
.
OJarhalno - djelomtce nemtlosrdnost,
neto poput sudbine
- djelomice - posjednik dobra (ima) manje potreba i
svrha da za njih potroi ne kao trgovac, nego kao otac svo
je porodice, da potroi sa svojima -
Prijelaz porodice u gndaosko dru"o
181.
Porodica se razdvaja na prirodan nain, a uglavnom prin
cipom linosti, u mnotvo porodica, koje se meusobno odnose
kao samostalne konkretne osobe i stoga spoljanje. lli momenti
koji su povezani u jedinstvu porodice kao u obiajnosnoj ideji,
koja je jo u njenom pojmu, moraju od njega biti otputeni u sa
mostalan realitet - stupanj diferencije. Izraeno ponajprije ap
straktno, to daje odreenje posebnosti, koja se, dodue ' odnosi
na openitost, tako da je ova - ali jo samo unutarnji - osnov i
stoga na fonnalan nain, koji se samo priinja u posebnome.
Taj refleksioni odnos prikazuje otuda ponajprije gubitak obiaj
no_ti _ili. budui. daJe ona uno orividna (Enciklopedija filo
za. zan., _ 64 1 dalJe, 8 1 1 daljer1 sainjava to pojavni svijet
obiaJnosnoga, graansko drutvo.
Teki odnosi. a/ Sestre siromane / ena u blagos

tanju - u oskudnim okolnostima nakon smrti svog mua,
njeno stanje nema nita osim dostojanstva, matrona.
Dodatak. Kod Rimljana je u ranijim vremenima otac mo
gao razbatiniti svoju djecu kao to ih je mogao i ubiti; kasnije
oboje nije vie bilo doputeno. Ova nedosljednost onog neobiajnog i njegovog pretvaranja u obiajnost nastojala se dovesti
u sistem a ostajanje pri tom sainjava ono teko i pogreno u na
em nasljednom pravu. Testamenti se svakako mogu dopustiti
ali pri tom gledite mora biti to da ovo pravo samovolje nastaje
sa razilaenjem i udaljavanjem lanova porodice ili postaje ve
e, a da se takozvana porodica prijateljstva, koju stvara testa
ment, moe pojaviti samo u nedostatku blie porodice braka ili
djece. Sa testamentom je uope povezano neto neprijateljsko i
neprijatno, jer ja se u njemu izjanjavam ko su oni prema koji
ma sam naklon. Ali naklonost je proizvoljna; ona na ovaj ili
onaj nain moe biti iznuena pritvomou, moe biti povezana
za ovaj ili onaj glupavi razlog, pa se moe zahtijevati da se neko
ko je odreden testamentom podvrgne najveim niskostima. U
Engleskoj gdje su uope udomaene mnoge udne navike, za
testament su povezane mnoge glupave pomisli.
Proirenje porodice kao njeno prelaenje u drugi pri

ncip jest u egzistenciji dijelom njeno mimo proirenje u je
dan narod - naciju, koja time ima zajedniko prirodno
podrijetlo, dijelom skupljanje razasutih porodinih zajed
nica, bilo s pomou vladajue sile, ili dobrovoljnog ujedi
njenja, koje je uvedeno s povezivajuim potrebama i uzaj
minim djelovanjem njihova zadovoljavanja.
Dodatak. Openitost ovdje ima za ishodinu taku samos
talnost posebnosti, pa izgleda da je time na ovom stajalitu iz
gubljena obiajnost, jer za svijest je zapravo identitet porodice
ono prvo, boansko i ono to nalae dunost. Ali sada se javlja
odnos da ono posebno treba da bude ono to je prvo za mene
odredujue, a time je obiajno odreenje ukinuto. AJi ja sam u
tome zapravo samo u zabludi, jer time to vjerujem da ostajem
pry onom posbom, penitost i nunost povezanosti ipak os
taJe ono prvo 1 bttno: Ja sam dakle uope na stupnju privida i ti
me mi moja posebnost ostaje ono odreujue, to znai svrha da
time sluim openitosti koja zapravo zadrava posljednju mo
nada mnom.
" 3. izd. 1 12 i dalji; 1 3 1 i dalji. Bilj. njem. izd.
...
318
GEORG WilHELM
FRIEDRICH HEGEL
Drugi odsjek
GRAANSKO DRUTVO
182.
Konkretna osoba, koja je sebi svrha kao posebna, kao cje
lina potreba i pomijeanost prirodne nunosti i proizvoljnosti,
jedan je princip graanskog drutva - ati posebna osoba, kao
bitno u vezi s drugom takvom posebnosti, tako da se svaka po
sredovana s pomou druge i ujedno naprosto samo oblikom op
enitosti, drugim principom, ini vaeom i zadovoljava.
Dodatak. Graansko drutvo je razlika koja stupa izmedu

porodice i drave, premda njegovo obrazovanje slijedi kasnije
nego obrazovanje drave; jer kao diferencija ono pretpostavlja
dravu koju ono mora imati pred sobom kao neto samostalno
da bi postojalo. Stvaranje graanskog drutva pripada uostalom
modernom svijetu koji svim odreenjima ideje tek doputa da
se pojavi njeno pravo. Ako se drava predstavlja kao jedinstvo
razliitih osoba, kao jedinstvo koje je samo zajednitvo, onda se
time misli samo odreenje graanskog drutva. Mnogi od novih
uitelja dravnog prava ne mogu to dovesti ni do kakvog drugog
nazora o dravi . U graanskom drutvu svako je sebi svrha, sve
drugo mu je nita. Ali bez odnosa prema drugima on ne moe
postii opseg svojih svrha; ovi drugi su zato sredstvo za svrhu
onog posebnog. Ati posebna svrha kroz odnos prema drugom
daje sebi fonnu openitosti i zadovoljava se tako to ujedno za
dovoljava dobrobit drugog. Budui da je posebnost vezana za
uslov openitosti, ona je cjelina tla posredovanja gdje se osloba
daju sve pojedinosti, sve nakane, sve sluajnosti rodenja i sree,
gdje se izlivaju valovi svih strasti, kojima moe upravljati samo
jo um koji ih obasjava. Posebnost ograniena opcnitou, sa
ma je mjera kroz koju svaka posebnost zahtijeva svoju dobrobit.
OBICAJNOST
319
183.
Sebina srha u svom ozbilje ju, uvjetovana tako openi

tou, <?sntv sstem svesrane zavtsn.osti da su subristencija i
dobrbtt Jedmca, .t . nJegov pravm opstanak isprepleteni u
subzrstenctJt, dobrobttl t pravu svih, na tome osnovani i samo u
totpovezanosti.zbiljski i sigrani . - Taj se sistem moe ponaj
pnJe promatrati kao spoljanJa driava - drtava iz nuide i raz
umska drava.
1 84.
Ideja u toj razdvojenosti podjeljuje momentima osebujan
opstanak. - posebnosti pravo da sebe razvije i rairi na sve stra
ne. a openitosti pravo da sebe pokae kao temelj i nuni oblik
posebnosti. kao mo nad njom i kao njenu posljednju svrhu.
Sistem obiajnosti koja je izgubljena u svoje ekstreme jest ono
to sainjava ps_traktn! mment reaiteta ideje, koja je ovdje sa
mo ko relatJvm totalitet 1 unutarnJa nunost u toj spoljanjoj
.
pOJaVI.
podatak. Ovdje je .on obiajno izgubljeno u svojim ek

streIrna a neposrdno Jdmsto P?rodice se raspalo u jedno
mnostvo. Realite J ovdje spolJanJ.OSt, rastvaranje pojma. sa
ostalnost postojeih momenata koJI su postali slobodni . Budu
i a su. se_u graanskom drutvu posebnost i openitost r
asp
ali
m su. tp({
k uzajamno povezani i uslovljeni. Poto izgleda
Jdno tma posla upravo sa onim drugim koje mu je suprotstav
lJeo a sao zamilja da. moe biti tako to se od onog drugog
dt podalJe, syako tpk trna ono drugo za svoj uslov. Tako, na
pnmJer! mnogi s.matraJu plaanje poreza povredom njihove po
ebstt, smatraJu g neim njima neprijateljskim. to povredu
je njthovu svrhu; ah ukoliko se to prifmja istinitim, utoliko se
posebn<?st svrh.e !le moe zaovoljiti bez onog openitog, pa ne
ka emlja.u kojOJ s ne plaaJu nikakvi porezi, ne bi se ni smjela
odhkovata osnaenjem posebnosti. Moglo bi se isto tako initi
a se opeitost bolje r ak? na sebe privlai snage posebnos
ti, kao to Je to, na pnmJer. tzvedeno u Platonovoj dravi: ali
GEORG WILHEL FRIEDRICH HEGEL
OBJCAJNOST
ovo je ponovo samo jedan privid, jer su oboje sam poiJani

jedno sa drugim i preokrenuti edo u drugo. ZahtJJeaJUCt m ?
ju svrhu ja zahtijevam ono opcemto a ovo opet zahtijeva moJU
svrhu.
321
privatnom vlasnitvu ( 46, bilj.) i porodici, a zatim u nje

govu daljem razvoju kao vlastita proizvoljnost i izbor sta
lea itd. Ovaj nedostatak porie takoder veliku supstanci
jalnu istinu njegove drave, pa se ona zbog njega sruatra
obino sanjarijom apstraktne misli, onim to sc esto obi
ava nazivati ak idealom. Princip samostalne, u sebi bes
konane linosti pojedinca, subjektivne slobode, koji se
pojavio unutranje u kranskoj religiji, a spoljdnje - sto
ga povezan s apstraktnom openitou - u rimskom svije
tu, ne stie svoje pravo u onom samo supstancijalnom ob
liku zbiljskog duha. Ovaj je princip povijesno kasniji od'
grkog svijeta i isto je tako filozofska refleksija koja se
sputa do ove dubine kasnija od supstancijalne ideje grke
filozofije.
185.
Posebnost za sebe, s jedne strane kao .za<;tovoljeje svoj_ih
potreba koje se svstrano ispoljaa, zadovOIJenJe luaJ!l proiz
voljnosti i sujekttvnog .ah?de Ja, razara u svoJ. tm uztctma se
be samu i svoJ supstanCtJalnt poJam; s druge stane? kao bsko
nano izazvana, a u potpunoj zavisnosti od spolJanje sluJnos
ti i proizvoljnosti kao i mou openitosi ograniena, ona Je slu
ajno zadovoljenje nune kao 1_ sluaJ e pot:ebe. Gradnsk?'
.
drutvo prua u ovim supr?tnst1m t n_Jtho
u tspreJetanJ p
zor isto tako rasputenost!, btjede 1 zaJedmkog fiztkog 1 obt
ajnosnog propadanja.
Samostalni razvoj posebnosti (usporedi 124, bilj .)
jest moment koji se u strin:t riavama J?Okuje kao n
.
stupajue propadanje obtaJa 1 kao poJednJI razlog. !lJl
hove propasti. Ove drav. igrad e dtjelom a atnJar
halnom i religioznom pnClJ?U, d_tJelom a pnn.ctpu du
hovne ali jednostavne obtajnostt - uopce na Izvornom
priro<i'nom nazoru, nisu mogle izdrati njegovu razdvojenost i beskonanu refleksiju samosvije.sti sbi, pa u
podlegle toj refleksiji. ako .se. poela .PoJaVlJVt, po UVJe
renju. a zatim po zbtlJnosJ, _Jer Je nJihovu JOS )edno.stav
nom principu nedostaJala 1stmsk1 beskonana stla koJa le
i samo u onom jedinstvu to doputa da se suprotnost
uma razvije do svoje potpune snage, pa ju je nadvladao, te
u. njoj tako seb.e oriav i nju u se zajedno_ di. - Plat'?n
u svojoj dravt pnkazuJe supstanCIJalnu obtaJnot nje
noj idealnoj ljepoti i istini, ali on nije mogao s pnnc1pom
samostalne posebn?sti, koji je !l: njego_vo vrije.me prodro u
grku obiajnot, mkako drukiJ .tzat na kraJ ego da mu
suprotstavi sVOJU samo supstanCIJalnu dravu. t da $a po
tpuno iskljui sve do njegovih poetaka to 1h on trna u
,
Dodatak. Posebnost za sebe je ono to je pretjerano i bez

mjerno, a forme ovog pretjerivanja same su bezmjeme. Covjek
k.roz svoju predstavu i refleksiju proiruje svoje poude koje ni
su nikakav zatvoren krug kao instinkt ivotinje, i vodi ih u lou
beskonanost. AJi isto tako je na drugoj strani oskudica i nevo
lja neto bezmjerno, a zamrenost ovog stanja moe se harmo
nino rijeiti samo kroz dravu koja njime ovladava. Ako je Pla
tonova drava htjela iskljuiti posebnost, onda se time nita ne
moe pomoi jer bi takva pomo protivrjeila beskrajnom pravu
ideje da se ono posebno dopusti kao slobodno. U k.rianskoj re
ligiji poglavito je roeno pravo subjektivnosti, kao beskona
nost bitka za sebe, a pri tom cjelovitost ujedno mora sadravati
mo da posebnost stavi u hannoniju sa obiajnim jedinstvom.
186.
No princip posebnosti, upravo time to se on za sebe raz
vija do totaliteta, prelazi u openitost, pa ima samo u njoj svoju
istinu i pravo svoje pozitivne zbiljnosti. Ovo jedinstvo, koje
zbog samostalnosti obaju principa s ovog stajalita razdvojenos
ti ( 184) nije obiajnosni identitet. upravo zbog toga nije kao
sloboda, nego kao nuinost da se posebno uzdigne do ob/iks op
enitosti, te da u tom obliku trai i ima svoje opstojanje.
ll
-
OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
- --------
322
OBlCAJNOST
187.
za sebe do egzistencije - oblik koji je jedino element do

stojan egzistencije ideje . - Obrazovanje je stoga u svom
apsolutnom odreenju oslobaanje i rad vieg oslobada
nja, naime apsolutno prolazite ne vie do neposrednog,
prirodnog, nego duhovnog, isto tako uzdignutog do lika
openitosti beskonano subjektivno supstancijaliteta obi
ajnosti. - To je oslobaanje u subJektu teiak rad protiv
pukog_ subjektiviteta vladanja, protiv neposrednosti pou
de kao i protiv subjektivne tdtine osjeaja proizvoljnosti
nahodenja. To to je ovaj rad teak, sainjava jedan dio
nenakJonost.i koji na nj pada. S pomou tog rada obrazo
vanja, medutim, dogaa se da subjektivna volja sama u se
bi dobiva objektivitet, u kojemu je ona, sa svoje strane, je
dino dostojna i sposobna da bude zbiljnost ideje. - Isto ta
ko taj oblik openitosti, do kojega se razradila i uzdigla
posebnost, ini ujedno razumnost da posebnost postaje is
tinski bitak za sebe pojedinanosti, a time to on openi
tosti daje sadraj, koji je ispunjava, i njeno beskonano sa
moodreenje, sam je u obiajnosti kao onaj koji beskona
no za sebe bitkuje, slobodni subjektivitet. To je stajalite
ono koje pokazuje obrazovanje kao imanentni moment
onoga apsolutnoga i beskonanu vrijednost obrazovanja.
Individue su kao gradani ove drave privatne osob. koe

imaju svoj vlastiti interes za svoju svrhu. ko. s ta svrha JaVlJa.
posredovanjem opega, to im se tako pojavl.J..uJe ka sre'!tvl},
to j
e one mogu dostii samo ukolik? sae svoJe nanJe, htiJenJe
i injenje odreduju na opi nain. ine1 seb lariom. lan ove
povezanosti. Interes ideje u tome to ne lei u svtJCSU ov la
nova graansko& drutva kao k:voaa._jest proces da se n)thov
pojedinanost i prirodnost uzdagne pnrodnor_n nunou, kao .
proizvoljnou potreba, do formalne slobode t fo alne op<:m
.Je subtosti znanja i htijnja. da se u njihovoj posebnosti obr
azu
jektivitet.
Povezano je, s jedne strane, s presta_va-;na o nedu
nosti prirodnog stanja o prostodunost ob1aJa .eobrazo
.
vanih naroda a s druge strane, sa smtslom koj potrebe,
njihovo zadooljavanje. uitke i ugodnosti parttkulamo
tvota itd. smatra apsolutnom syrh!ll kad e obrazo_van;e
ondje smatra neim samo sp
o/janJ1111, neam to pnpada
upropa!tavanju, ovdje kao puk? sredstvo za ne syrhe;
jedan kao i drug1 nazor pokazuje nepoznavanje pnrode
duha i svrhe uma. Duh ima svju zbilJno.st sao po tome
to sebe u sebi samome razdvaja, pa u pnrodmm P<?treba:
ma i u povezanosti ove spoljnje nunoti postavlJa sebt
ovu granicu i konanost, te th upravo. ttme .to op sbe_
unosi u njih prevladava i u to za_dobtva VOJ ob;ktzvm
opstanak. Umna svrha stoga mje m ona pnrona prosto
dunost obiaja niti uici ka? takvi koji se J)?Stlu obrazo
vanjem u razvoju posebnosti, nego. da se Pf!!Odna J?rosto
dulnost tj. dijelom pasivna nn.os dtjelom suovot
znanja i volje, tj. neposrednost 1 poJedm.anost, t je
duh utonuo, ukloni i da prije svega ova nJena spolJan)OSt
.
dobije umnost za koju je sposob naime obk
op mos
ti, razumnost. Samo je na taj nain duh u OVOJ sp
OlJanJOS
ti kao takav udoman i kod sebe. Njova slob
a tak u
njoj opstoji, a on u tom elementu, OJl JC s.ebl stran nje
govu odreenju za slobodu, opstOJI po se1, t"!a posl sa
mo s onim emu je utisnut njegov t 1 to Je d nJg
proizvedeno. Upravo time oblik opmtostJ dolazt u mtsh
-
323
Dodatak. Kao obrazovane ljude moemo razumjeti ponajprije takve koji mogu initi sve ono to ine i ostali. u i koji svoju
partikularnost ne izokreu, dok se kod neobrazovanih pokazuje
upravo ovo, tim to se ponc1.anje ne upravlja prema opim svoj
stvima predmeta. Isto tako onaj ko je neobrazovan moe druge
ljude u odnosu sa njima vrijeati tim to se ne ustruava i nema
nikakve refleksije za osjeanja drugih. On druge ne eli povrije
diti ali njegovo ponaanje nije u saglasnosti sa njegovom vo
ljom. Obrazovanje je daJde dotjerivanje posebnosti da se pona
!a po prirodi stvari. Kada istinska originalnost proizvodi stvar,
ona zahtijeva istinsko obrazovanje, dok se preobraava u neisti
nife neukusnosti koje. padaju na pamet neobrazovanima.
,. oifl.eo otno mjeso; motda e ba

nadopuniti ovako: koji
(sve) mogu uirutJ {predmetom avljeSU.
..
,..
BilJ. n.JCm.
izd.
324
188.
Graansko drutvo sadrava tri momenta:

A. Posredovanje potrebe i zadovoljavanje pojedinca njegovim
radom i radom i zadovoljavanjem potreba svih ostalih sis
tem potreba.
B. Zbiljnost onoga to je u tome sadrano kao openito slobo
dc, wtita vlasnitva pravosuem.
C. Predostronost spram sluajnosti koja zaostaje u onim siste
mima i briga oko posebnog interesa kao neega zajedniko
ga s pomou policije i korporacije.
-
A.
Sistem potreba
1 89.
Posebnost, ponajprije kao ono odredeno spram onoga op

ega volje uope { 60)! jest sujcktivna potrea to svoj o.bjei
.
vitet, tj. zadovoljavan)c, posttze
posredovanjem a) spoljanJth
stvari koje su, medutim, isto tako vlasnitvo i proizvod drugih
potreba i volja i p) djelatn? i radom kao oni"! to osred.uju
izmedu obje strane. Kako Je njena svrha zadovolJavanje subjek
tivne posebnosti, a u vezi s otrebam i s.lobdnom. P!izvo
.
w
ljnou drugih pribavlja
vazenje
opemtostJ, to Je. ovaJ sjaj u.m
nosti u ovoj sferi konanosti razum, strana na kOJU se dolazt u
promatranju i koja ni ono to izmiruje unutar same ove sfere.
Ekonomija drave je znanost koja s ovih gledita ima
svoje ishodite a zatim treba da izloi odnos i kretanje ma
sa u njihovoj kvalitativnoj i kvantitativnoj odreenosti i is
prepletenosti. - To je jedna od znanosti koja je, kao na
svom tlu, nastala u novije vrijeme. Njen razvoj pokazuje
interesantnost kako misao (vidi Smith, Say, Ricardou) iz
beskonanog mnotva pojedinanosti, koje su isprva Jea" Ad.tm Smith, Inquiry into the pature and cause of the wealth of nati
ons, 1776. - lea Blplist y, Traite'd 'economic politique, 1803. - David Ri

CII.tdo, On the principles of political economy and taxation, 1817. - Bilj. njem.
izd.
OBICAJNOST
325
le pred njom, iznalazi jednostavne principe stvari, razum,

koji je u njima djelotvoran i koji njima upravlja. - Kao to
je to, s jedne strane, ono to izmiruje da se u sferi potreba
spozna taj sjaj umnosti to lei i to je djelotvorno u stvari
ma, tako je to, obratno, ono polje gdje razum subjektivnih
svrha i moralnih mnjenja otkriva svoje nezadovoljstvo i
moralnu Illr'Zovolju.
Dodatak. Postoje izvjesne ope potrebe kao .to su jelo, pi
e, odjea itd., a kako e one biti zadovoljene potpuno ovisi od
sluajnih okolnosti. Tamo ili ovdje tlo manje ili vie plodno, go
dine su razliite po rodnosti, jedan ovjek je marljiv drugi lijen;
ali ova zbrka proizvoljnosti iz sebe proizvodi opa odreenja a
ovo to je prividno razoreno i bezmisaono, dri jedna nunost
koja nastupa od sebe . Predmet je dravne ekonomije da se pro
nade ovo nuno, predmet je jedne nauke koja ini ast misli, jer
u masi sluajnosti ona pronalazi zakone. Zanimljivo je vidjeti
kako se posebne sfere grupiraju, imaju uticaj na druge i od njih
bivaju podstaknute ili ometene. Ovo proimanje, u koje se naj-
prije ne vjeruje jer izgleda da je sve preputeno samovolji poje
dinca, vrijedno je pamenja prije svega i ima slinost sa planet
nim sistemom koji oima uvijek pokazuje samo nepravilna kre
tanja ali iji se zakoni ipak mogu spoznati.
a) Vrsta potrebe i zadovoljavanja

190.
ivotinJa ima ogranien .krug sredstava i naina zadovolja
vanja svojih isto tako ogranienih potreba. CovJek i u toj zavis
nosti dokazuje ujedno svoje uzdizanje iznad nje i svoju openi
tost, ponajprije pomnogostrutavanjem potreba i sredstava, a za
tim ralanJivanJem konkretne potrebe i razlikovanjm njenih
pojedinih dijelova i strana koji postaju razlinim partikularizira
nim, a na taj nain apstraktniJim potrebama.
Predmet je u pravu osoba, na moralnom stajalitu
subjekt, u porodici tian porodice, u graanskom drutvu
326
uope graanin (kao bourgeois) - ovdje, sa stajalita po

treba (usporedi 123, bilj.), to je konkretnost predstave to
se zove rovjek; tek je, dakle, ovdje, i zapravo samo ovdje,
rije o rovjeku u tom smislu.
Dodatak. ivotinja je neto partikularno, ona ima svoj in
stinkt i ogranieno sredstvo zadovoljenja koje se ne moe pre

stupiti. Postoje insekti koji su vezani za odredene biljke, druge
ivotinje koje imaju iri krug, koje mogu ivjeti u razliitim kJi
matima; ali, uvijek se javlja neto ogranieno u poredenju sa
krugom kojeg ima ovjek. Potreba stanovanja i odijevanja, nu
nost da se hrana ne ostavlja u sirovom stanju nego da se adek
vatno- pripravlja i da se razori njena prirodna neposrednost, ini
da to ovjek ne posjeduje lagodno kao ivotinja, to, kao duh,
ne smije ni imati na lagodan nain. Razum koji shvata razlike, u
ove potrebe unosi mnogostrukost, pa time to ukus i korisnost
postaju kriteriji prosuivanja, onda i same potrebe time bivaju
obuhvaene. To na koncu nije vie potreba nego mnijenje koje
se mora zadovoljiti, pa upravo u obrazovanje spada to da se
c;,o to je konkretno, rastavi u svoje posebnosti. U raznolikosti
potrebe lei upravo jedno spreavanje pouda, jer ako ovjek
upotrebljava mnogo, onda poriv prema neemu to one iziskuju
nije toJik:o ja a to je znak. da nuda uope nije tako mona.
191.
Isto se tako dij.H i pomnogostruuju sredstva za partiku
larizirane potrebe i uope naini njihova zadovoljavanja - koji
ponovo postaju relativne svrhe i apstraktne potrebe - pomno
.sostruavanje koje ide u beskonanost, to je u upravo istoj mje
n razlikovanJe ovih odreenja i prosudivanj"e prikladnosti red
stava za njihove svrhe profinjenosti.
-
Dodatak. To to Englezi zovu comfortable, neto je posve

neiscrpno i neto to napreduje do beskonanosti. jer svaka
udobnost ponovo pokazuje svoju neudobnost, pa ovi pronala.sci
nemaju kraja. Nek.a potreba stoga nije proizvedena niti od onih
koji je imaju na neposredan nain nego je, tavie, proizvedena
pomou onih koje svojim nastankom trae neki dobitak.
OBICAJNOST
327
192.
Potrebe i sredstva postaju kao realni opstanak bitak za

druge ijim je potrebama i radom zadovoljenje meusobno uv
jetovano. Apstrakcija koja postaje kvalitet potreba i sredstava

(vidi predanji ) postaje takoder odreenje meusobnog odno
sa individua jedne spram druge; ova openitost kao priznatost
jest moment koji ih u njihovoj partikularizaciji i apstrakciji ini
konkretnima, kao drutvene, potrebama, sredstvima i nainima
zadovoljavanja.
Dodatak. Time da se moram ravnati prema drugim, Qlazi

ovdje forma openitosti. Od drugih dobivamo sredstvo zadovo
ljenja, pa prema tome moram prihvatiti njihovo mnijenje. Ali ja
sam ujedno prinuen da proizvedem sredstvo zadovoljenja za
druge. Dakle, jedno je povezano sa drugim i od njega zavisi.
Utoliko sve partikularno postaje neim drutvenim u nainu
odijevanja, u vremenu za jelo lei izvjesna konvencija koja se
mora prihvatiti jer u ovim stvarima nije vrijedno napora htjeti
pokazati svoj uvid, nego je najpametnije u tome postupati kao
ostali.
193.
Ovaj moment postaje tako posebno svrhovno odreenje za
sredstva za sebe i njihova posjedovanja, kao i za vrstu i nain
zadovoljavanja potreba. On sadrava, dalje, neposredno zahtjev
jednakosti u tome s drugima; potreba ove jednakosti, s jedne
strane, i ono sebe-initi-jednakim (Sich-gleich-machen) opo
naanje, kao i, s druge strane, potreba u tome isto tako opstoje
e posebnosti, da su isticanjem sebe uini vaeom, postaje sa
ma zbiljski izvor pomnogostruavanja potreba i njihova proliti
vanja.
194.
Budui da u drutvenoj potrebi, kao povezanosti nepos
rednih ili prirodnih i duhovne potrebe pdstave, pretefe ova
328
posljednja kao ono to je openito, zato u ovom drutvenom

momentu lei strana oslobadanja da se stroga prirodna nunost
potrebe sakriva, pa se ovjek prema svojem, i to opem mnjenju
i samo nunosti, koju je sam napravio, umjesto samo prema
i
spolja!njoj sluajnosti, odnosi prema unutranjoj, prema proz
voljnosti.
Predstava kao da je ovjek u nekom takozvanom pri

rodnom stanju, gdje bi on imao samo takozvane jednos
tavne prirodne potrebe i za njihovo zadovoljavanje potre
bovao sredstva kakva mu je neposredno pribavljala sluaj
na priroda, da je s obzirom na potrebe ivio u slobodi
jo! bez obzira .na moment oslobadanja koje lei u radu, o
emu kasnije - neistinito je mnjenje, jer prirodna potreba
kao takva i njeno neposredno zadovoljavanje bili bi samo
stanje u prirodu utonule duhovnosti, te time surovosti i ne
slobode, a sloboda lei samo u refleksiji duhovnoga u se
be, njegovu razlikovanju od prirodnoga i njegovu refleksu
na prirodno.
-
195.
329
O BIAJNOST
b) Vrsta rada
196.
Posredovanje da se partikulariziranim potrebama pripre

mi i stekne isto tako primjereno partikularizirano sredstvo jest
rad, koji od prirode neposredno isporuen materijal specificir
za te raznolike svrhe s pomou mnogostrukth procesa. To formt
ranje daje, pak, sredstvu vrijednost i njegovu svrsishodnost, ta
ko da se ovjek u svojoj potronji odnosi prvenstveno prem
ljudskim produkcijama, pa su takvi napon ono to on trot.
Dodatak. Neposredni materijal kojeg nije potrebno pose

no obraivati, sasvim je neznatan: samo se zrak mora pnbav1t1
tako to ga zagrijavamo; samo se voda moe piti onakva kakva
se nalazi. Ljudski znoj i ljudski rad pribavljaju ovjeku sredstvo
potrebe.
197.
To je oslobaanje formalno, budui da posebnost svrha

ostaje osnovni sadraj. Pravac drutvenog stanja na neodreeno
pomnogostruivanje i specificiranje potreba, sredstava i uitaka
koje, kao i razlika izmedu prirodnih i obrazovanih potreba, ne
ma granica - luksuz- isto je tako beskonano poveavanje ovis
nosti i nude koje ima posla s matejom to prua beskonani
otpor. naime, sa spoljdnjim sredstvima posebne vrste, da budu
vlasnitvo slobodne volje, pa tako ima posla s onim apsolutno
tk.im.
U raznolikosti odreenja i predmeta koji interesiraju. raz

vija se teorijsko obrazovanje; ne razvija se samo raznohkost
predstava i znanja nego takoder i pokretnost i brzina predstav
ljanja i prelaenja s jedne predstave na drugu, shvaanje ispreP:'
letenih i opih sveza itd. - obrazovanje razuma uope, a t1me 1
jezika.
Praktitno obrazovanje radom sastoji se u potrebi koja
sebe stvara i navici zaposlenosti uope, zatim ogranienju svog
djelovanja, djelomice prema prirodi materijala, ali djelomice
naroito prema proizvoljnosti drugih i u navici objektivne dje
latnosti i opevrijednih vjetina, navici koja se stie tom stegom.
Dodatak. Diogen u svom cijelom cinikom liku zapravo je

samo proizvod atenskog drutvenog ivota, a ono to ga je de
tenniniralo bilo je mnijenje protiv kojega je njegovo dranje
uope djelovalo. On stoga nije nezavisan nego je samo nastao
_pomou ovog drutva, i sAm je jedan nepristojan proizvod luk
suza. Tamo gdje se on na jednoj strani nalazi na svojoj visini, tu
j takoer Jedko velik i nevolja i odbaenost na drugoj stra
m, a tada Je amzam protzVeden kao suprotnost prefinjenosti.
Dodatak. Barbarin je lijen i razlikuje se od obrazovanog

ovjeka u tome to on u tuposti neto namjerava u potaji, jer se
praktino obrazovanje sastoji b u navici i u potrebi zaposle
nosti. Onaj ko je nespretan kad hoe izmilja uvijek neto novo
jer nije gospodar svog vlastitog ina, dok se spretnim moe na
zvati radnik koji proizvodi stvar onakvu kakva ona treba da bu
de i koji u svom subjektivnom inu ne nalazi nikakav prezir pre
ma svrsi.
330
l98.
Ono ope i objektivno u radu lei, medutim, u apstrakciji,
koja uzrokuje specifikaciju sredstava i potreba, a time ujedno
specificira proizvodnju i stvara podjelu radova. Rad pojedinev
postaje podjelom jednostavniji, a time postaje vea vje!tina u
njegovu apstraktnom radu, kao i koliine njegovih proizvoda.
Ova apstrakcija vjetine i sredstva upotpunjuje ujedno ovisnost
i uzajamnu povezanost ljudi za zadovoljavanje ostalih potreba
do potpune nunosti. Apstrakcija proizvodenja ini rad, nada
lje, sve vie mehanikim, a time na koncu podobnim da ovjek
moe od njega odstupiti. a da na njegovo mjesto moe stupiti
maina.
e) Imovina
199.
U ovoj ovisnosti i uzajamnosti rada i zadovoljavanja po
treba preobraa se subjektivna sebinost u prilog zadovoljava
nju potreba svih drugih u posredovanje posebnog s pomou
opega kao dijalektika kretanje, tako da upravo time to svaki
za sebe stjee, proizvodi i uiva, proizvodi i stjee za uitak osta
lih. Ova nunost, to lei u svestranoj isprepletenosti ovisnosti
svih, sada je za svakoga opa, stalna imovina (vidi 170), koja
za nj sadrava mogunost da s pomou obrazovanja i vje!tine u
tome uestvuje da bi bio osiguran za svoju subzistenciju - kao
to ovo stjecanje, posredovanjem njegova rada, odrava i proi
ruje opu imovinu.
-
200.
Mogunost uestvovanja u opoj imovini, posebna imovi

na, uvjetovana je, medutim, djelomice neposrednim vlastitim
osnovom (kapital), djelomice vjetinom, koja je, sa svoje strane,
opet sama uvjetovana imovinom, a zatim sluajnim okolnosti-
OBJCAJNOST
.Hl
ma! kojih mngoliost . stvar!l r_azliitost. u razvoju ve za sebe

_ pnrod!'th telesmh 1 dovth dispozicija - razlii
neJedn'!kih
tot koJa s u. ovoJ sfn. J?OSebnostt JaVlJa svim pravcima i na
svtm stupnJeVIma, pa JOJ JC s ostalom sluajnou i proizvoljno
u nuna posljedica nejednakost imovine i vjetine individua.
U ideji sadcanom objektivnom pravu posebnosti
duha koje od prirode - elementa nejednakosti - postavlje
nu nejednakost ljudi u graanskom drutvu ne samo da ne
ukid_a eg je proizyod! iz duh.a, pa je uzdie do nejedna
kosti VJetme, tmovme 1 same rntelek:tualne i moralne ob
razovanosti - suprotstaviti zahtjev jednakosti, pripada
praznom razumu, koji tu svoju apstrakciju i svoje treba
da (das S1Ien) zima. ko realno i umno. Ova sfera po
sebnostt. koja sebt zamilja ope, u tom samo relativnom
identitetu s opim zadrava u sebi kako prirodnu tako i
proizvoljnu posebnost, a time ostatak prirodnog stanja.
Nadalje, sistemu ljudskih potreba i njihovu kretanju ima
nentni um jest ono to ga ralanjuje u organsku cjelinu
razlika; vidi idui .
201 .
Beskonano raznovrsna sredstva i njihovo isto tako besko
nno .isprepleteno kretanje u meusobnoj proizvodnji i razmje
m s_abru se .s pmou opnitosti. koja se nalazi u njihovu sad
rtaju, t razl
ikuJU se u op1m masama, tako da se itav sklop iz
.
gradu)e u f!OSebne sisteme potreba, njihovih sredstava i radova,
vrsta 1 naina zadovoljavanja, te teorijske i praktine izobrazbe
.
- u ststeme kojima su dodijeljene individue - do razliitosti sta
Jeia.
podatak. N!lin ujelovanja u opoj movini prepten je

svakoj posebnosti IJ?dtvJda. a opa razhttost uposeblJavanja
gradaskog drutva jest neto nuno. Ako je prva osnova drave
po.rodtca, onda su stalei druga. Ovo je za nju veoma vano jer
pnvatne osobe, premda samoive, imaju nunost da se okrenu
prea drugi.ma. Odje je, dakle. korijen kojim se sebinost po
vezuje sa omm opim, sa dravom, ija briga mora biti to da ova
povezanost bude uspjenija i vra.
332
202.
Stalei se odreduju prema pojmu kao supstancija/ni ili ne
posredni stale, refleksivni ili formalni, a zatim kao opi stale.
203.
a) Supstancija/ni stale ima svoju imovinu u prirodnim
proizvodima nekog tla koje on obraduje - tla koje je sposobno
da bude iskljuivo privatno vlasnitvo, te zahtijeva ne samo ne
odreeno troenje nego i objektivno ureivanje. Spram nadovezivanja rada i stjecanja na pojedine stalne prirodne epohe i za
visnosti dobitka od promjenljive kakvoe prirodnog procesa,
svrha potrebe ini sebe predostroinou za budunost, ali s po
mou svojih uvjeta zadrava nain, subzistancije koja je manje
posredovana refleksijom i vlastitom voljom, i u tome uope sup
stancijalno uvjerenje neposredne obiajnosti, koja poiva na po
rodinim odnosima i povjerenju.
S pravom se pravi poetak i pravo osnivanje drava
postavljalo u uvoenje zemljoradnje pokraj uvoenja bra
ka, budui da onaj princip dovodi sa sobom ureivanje tla
i time iskljuivo privatno vlasnitvo (usporedi t 70, pri
mjed.), pa da skitniki ivot divljaka, koji svoju subzisten
ciju trai u skitnji, dovede do mira privatnog prava i do si
gurnosti zadovoljavanja potrebe. S time se povezuje ogra
nienje ljubavi spolova na brak, a s ovime proirenje te ve
ze do trajnog, u sebi opeg saveza, proirenje potrebe do
parodine brige i proirenje posjeda do porodinog dobra.
Osiguranje, uvrienje, trajanje zadovoljenja potreba itd.
- karakteri, ime se ove institucije ponajprije preporuuju.
nisu nita drugo do oblici openitosti i oblikovanja kako
sebi umnost, apsolutna konana svrha, pribavlja vaenje u
tim predmetima. - Sto za ovu materiju moe biti interesan
tnije od onoga to nam je dao moj vrlo uvaeni prijatelj.
gospodin Creuzer, u tumaenjima koja su isto tako puna
duha kao i uena, .naroito u tetvrtom svesku svoje Mito
logije i simbolike'4 o agronomskim svecanosuma, slikama
----
" Friedrich Crcuzer, Symbolik und Mytholo1ie der a/ten V6/ker, beson
ders der Gricchtn, 4 sveska. 1810/12
OBICAJNOST
333
i svetitima Starih koji su postali svjesni uvoenja zemljo

radnje i s time povezanih institucija kao boanskih ina,
pa im tako posvetlili religiozno tovanje .
Da supstancijalni karakter ovog stalea sa strane za
kona privatnog prava, posebno pravosua, kao i sa strane
pouke i obrazovanja, takoder i religije, povlai za sobom
modifikacije, ne s obzirom na supstancijalni sadraj, nego
s bzirom na oJik i r:uvoj refleksije, dalja je posljedica,
koJa se deava 1 s obztrom na druge stalee.
.
f?oda ak. U naem dobu ekonomija se pokree i na reflek
tlraJ.t nan! kao neka fabka, i tada poprima karakter drugog
stal eza kJl je suptan njegov?j prodnosti. Medutim, ovaj
.
P:VI stalez e sv v1se sadravati nam patrijarhalnog ivota i
.
negov? supstanCIJalno raspoloenje. Ovdje ovjek sa neposred
mm OSJeaJem pnata no to je dto i prihvaeno, za to je
zahvalan Bogu 1 tvl u VJerskom pOVJerenju da e ova dobrobit
pot:ajati. Or:to _to dobija njemu je dovoljno; on troi jer mu se
vl!lca. Ovo JC jednostavno pomiljanje koje nij usmjereno na
tcanJe bo_gatstva; moemo ga nazvati staroplemikim, koje tro
st on to J_est. U ovom staleu priroda je glavna stvar a vlastita
!_llarlJIVOst Je, naprot.iv, ono dreeno! dok je kod drugog stale
za upravo um ono b1tno a pnrodm pro1zvod se moe posmatrati
samo kao materijal.
204.
b) natlijski stalei ima kao svoj posao ureivanje prirod
_ a sredstva s oj subzistencije
nog pro1zvoda pa J.
upuen na

_
SVOJ rad, na reflksl)u 1 razum, kao 1 bttno na posredovanje s po
.
tebama 1 radovtm drugih. Sto on uradi i uiva. treba da zahva
h prvenstveno sebJ samome, svojoj vlastitoj djelatnosti. - Nje
gov se posao oet, ka? rd za pojedinane potrebe na konkretni
.
nain .1 na zahtjev pojedanaca, diferencira na obrtniki stalei
ali kao apsttna zajednika masa rada za pojedinane potrebe
neke openttiJe potrebe, u tvomiarski stale i kao posao me-
334
GEORG WILHELM FRieDRICH HEGEL
usobne razmjene pojedinanih sreds ava, poglavito s pou

opeg sredstva razmjene, novca, u OJemu je apstraktna vnjed
nost svih roba zbiljska, na trgovaki stale.
Dodatak. Individua u staleu zanatlija upuena je na sebe,
a ovaj samoosjeaj najue zavisi o zahtjeva nekog praynos sta11ja. Smisao za slobodu i poredak je zato ne:st<? poglavtto u gra
dovima. Prvi stale. naprotiv, ora malo_ mhtt am: .ono o on
stie dar je neeg stranog, pnrode; ovaj oJaJ zavtsnostl k
njega je neto prvo, a s time se lako povezuje 1 to da. se podnost t
ono ta god da doe od ljudi: Prvi stale je stoga vte sklon po
tinjenosti. drugi vie slobodi.
205.
e) Opi stale ima o svoj posao pe interese drutvenog
stanja : on stoga ora b_ttl os.loboen dtretnog. rada za potrebe

bilo s pomou pnvatne tmovme, bilo na taJ nan da mu drava,
koja zahtijeva njegou dj.elatnost, ad.oknauje tetu, tako da
privatni interes nalazt svoje zadovolJenJe u nJegovu radu za ono
ope.
335
OBICAINOST
objektivno po sebi. jer je po sebi umna; ali pri tome prin

cip subjektivne posebnosti ne dobiva istovremeno svoje
pravo, jer je npr. dodjeljivanje individua staleima prepu
teno vladarima, kao u platonskoj dravi (De Republica,
III, [41 SJ str. 320, ed. Dip, T. VI), ili pukom roenju, kao u
indijskim kastama. Neprihvaena tako u organizaciji cjeli
ne i u njoj nepomirena, subjektivna se posebnost stoga,
budui da se ona takoder javlja kao bitan moment, poka
zuje kao neto neprijateljsko, kao upropatavanje drutve
nog poretka (vidi 185, primjed.), bilo na taj nain da ga
ona rui, kao u grkim dravama ili rimskoj republici, bilo
tako da je ona, ako ima vlast ili se odrava kao religiozni
autoritet - unutarnja pokvarenost i potpuna degradacija,
kao to je to u neku ruku bio sluaj kod Lakedemonjana, a
sada najpotpunije kod Indijaca. No objektivnim poret
kom odrana u primjerenosti njemu, a ujedno u svom pra
vu, subjektivna posebnost postaje principom cjelokupnog
oivljavanja graanskog drutva, razvoja misaone djelat
nosti, zasluge i asti. Priznanje i pravo da se ono to je u
graanskom drutvu i d.riavi nuno s pomou uma, ujed
no dogaa posredovanjem proizvoljnosti jest poblie od
reenje onoga to se naroito u opoj predstavi zove slo
boda ( 121).
-
206.
207.
Stale, kao posebnost koja je sbi postal objektivna! dije

li se tako, s jedne strane, prema poJmu SVOJe o razlike. S
.
.
y p paa mcfJvJd_ua
dru$e strane, kojem posebnm stalezu
! n to
imaju utjecaja narav, roenJe t oklnst, ah posl)edne 1 b,ttno
odreenje lei u subjektivnom mnjenju 1 posebnoj proizvl.Jno_s
ti koja sebi u ovoj sferi daje svoje pravo, svoju zaslugu 1 svoJU
st tako da se ono to se u njoj deava unutraJnjom nunou
ujedno javlja posredovanjem proizvoljnosti pa ima za subjektiv
nu svijest lik da je djelo njene volje.
Individua daje sebi zbiljnost samo ukoliko stupi u opsta

nak uope, dakle u odredenu posebnost, ograniavajui se time
isk/juivo na jednu od posebnih sfera potrebe. Obiajnosno je
uvjerenje stoga u ovom sistemu estitost i stJJ/eko uenje da se
I u ovom se pogJedu pokazuje u pogledu prinipa_

posebnosti i subjektivne proizvolj.nosti azlika u poh
kom ivotu Istoka i Zapada, te antiknog 1 modernog SVIJe
ta. Razdioba cjeline u stalee stvara se kod onih, dodue,
be, i to iz vlastitog odreenja, treba s pomou svoje djelatnosti,

marljivosti i vjetine uiniti lanom jednog od momenata gra
anskog drutva i kao takav se odrati, pa da se samo s pomou
ovog posredovanja s opim valja brinuti za sebe, kao to time
valja biti priznat u svojoj predstavi i predstavi drugih. Morali
tet ima svoje osebujno mjesto u ovoj sferi, gdje vlada refleksija
(individue] o svom djelovanju, svrha posebnih potreba i dobro
biti - te sluajnost u njihovu zadovoljavanju ini dunou ta
koder i sluajnu i pojedinanu pomo.
-
336
GEORG
WILHELM
FRIEDRICH HEGEL
Da se individua ponajprije (tj. osobito u mladosti)

opire predstavi da se valja odluiti za poseban stale smat
ju to ogranienjem svog opteg odredenja i pukom spo.
Jja.n]Om nunou, Jei u apstraktnom miAljenju koje osta
je u .opemu i time nezbiljskome pa ne spoznaje da za to
da b1 opstojao pojam uope stupa u razliku pojma i njego
va realiteta, a time u odreenost i posebnost (v. 7) pa d
ona samo na taj nain moe stei zbiljnost i obiajnosni
objektivitet.
Dodatak. To da bi ovjek morao biti ndto mi razumijemo

da on pripada odreenom staleu: jer neto tako znai da je on
tada neto supstancijalno. Covjek bez stalea je puka privatna
osoba i ne stoji u zbiljskoj openitosti. S druge strane, pojedinac
se u svojoj posebnosti moe drati za ono ope i smatrati da ako
bi uao u neki stale, predao bi se neem niem. Pogrena je
predstava da se neto, ako dobija postojanje koje mu je potreb
no, time ograniava i iznevjerava.
337
OBICAJNOST
ope priznato, znano i eljeno pa da posredovanjem toga zna

noga i eljenoga ima vaenje i objektivnu zbiljnost.
Da se ja shvaa kao opa osoba, u emu su svi
identini, pripada obrazovaniu. miljenju Icao svijest poje
dinca u obliku openitosti. Covjek vrijedi tako jerje rov
jek, a ne jer je idov, katolik.. protestant, Nijemac, Talijan
itd. Ova svijest, kojoj vati misao, beskonano je vana ..:. a
samo je tada nedostatna ako se, poput kozmopolitizma,
fiksira na to da se suprotstavi konkretnom dravnom ivo
tu.
Dodatak. S jedne strane kroz sistem partikularnosti pravo

postaje krajnje nuno kao zatita za posebnost. Ako dolazi i iz
pojma onda ono ipak stupa u egzistenciju. jer je nuno za potre
be. Imati misao prava znai biti obrazovan za miljenje a ne vie
zadravati se u puko ulnom; predmeti se moraju prilagoditi
formi openitosti i sebe isto tako usmjeriti u volju prema nee
mu openitom. Tek nakon to su ljudi pronli raznovrsne po
trebe a njihovo privredivanje se zaplelo u zadovoljavanje, mogu
se obrazovati zakoni.
208.
Princip ovog sistema potreba ima Icao vlastitu posebnost
anja i htijenja openitost koja po sebi i za sebe bitkuje, ope
mtost slobode samo apstraktno, dakle kao pravo vlasnitva u se
bi koje, medutim, ovdje rue nije samo po sebi nego je u svojoj
vaeoj zbiljnosti, kao zatita vlasnitva pravosuem.
B. Pn rosude
209.
Ono rativnt? uzajamg odnsa potreba i rada za njih
.
.
tma ponaJpnJe
svoJU refleksiJU u sebi, uope u beskonanoj li
nosti, (apstraktnom) pravu. No ta sfera relativnoga Icao obrazo
vanje, sama je ono to pravu daje opstanak da bude kao neto
210.
Objektivna zbiljnost prava jest da dijelom bude za svijest,

da se uope zna, dijelom da ima mo zbiljnosti i da vai, te da
se time zna takoder Icao ono o vatee.
a) Pravo kao zakon

211.
Sto j e po sebi pravo. postavljeno je u njegovu objektivnom op
stanku, tj. odredeno s pomou misli za svijest i kao ono to jest i
vai kao pravo, poznato, zakon; a pravo je ovim odreenjem
pozitivno pravo uope.
22
OS,...OVlloE CRTE FILOZOfiJE PRAVA
GEORG ILHELM
338
FRIEDRICH HEGEL
Ndto postaviti kao ope - tj. to kao ope dovesti

svijesti - jes kao Ito je poznato, miJljenje, (usporedi gore
f 13, primjed., i 21, primjed.); time to ono tako sadraj
vraa u njegov najjednostavniji oblik, daje mu njegovu po
sljednju od
re
e
nost. Ono ito je pravo dobiva tek time ito
postaje zakonom ne samo oblik svoje openitosti nego i
svoju istinsku odreenost. Stoga kod predstave o zakono
davstvu ne treba imati pred sobom samo taj jedan moment
da se na taj nain izrie ndto kao pravilo koje vai za sve;
nego unutarnji bitni moment ispred onoga drugoga jest
spoznaja saddaja u njegovoj odredenoj openitosti Sama
obijna prava budui da samo .ivotinje imaju svoj za
kon kao instin dok ga samo ljudi. imaju kao obiaj sadravaju moment da jesu i da se znaju kao misli. Razli
ka izmeu njih i zakona sastoji se samo u tome to se ona
maju samo na subjektivan i sluajan nain, pa su stoga za
sebe neodreenija, a openitost misli mutnija. Osim toga
pomavanje prava s ove ili one strane i uope jest sluajno
vlasnitvo malobrojnih. Obmana je da ona zbog svog obli
ka, to opstoje kao obitaji, imaju prednost da prijeu u i
vot ( danas se, uostalom, najvie upravo tamo govori o ii
votu i o prijelazu u iivot gdje opstoji okovanost u naj
mrtviju gradu i najmrtvije misli -), jer vaei zakoni jedne
nacije time to s'!_ J!_aa_!1i i sakupljeni. ne.Pres.Wu biti nje
nirr obiap. Ako obiaJna prava dOdu dotle da budu sabra
na i sastavljena, Ito se uskoro mora dogoditi kod jednog
naroda koji je samo donekle postigao neku obrazovanos
onda je ta zbirka zato koji e se dakako? budui je pu
ka zbirka., odlikovati svojom neublienou, neodreenoJ
u i nepotpunou. On se naroito time razlikuje od pra
vog takozvanog zakonika !to ovaj pravne principe misao
no shvaa i izrie u njihovoj openitosti, a time u njihovoj
odreenosti. ZemaljSko pravo Engleske, ili ope pravo,
sadrf.aoo je, kao to je poznato, u statutillJJI (formalni za
koni) i u takozvanom nepisanom zakonu; ovaj nepisani
zakon, uostalom, isto je tako napisan. a njegovo manje
mole i mora se stea samo itanjem (mnogo svezaka koje
ispunjaa). No kakva neizmjerna pometnja lei i u tamol-
" A: ajqovi Bilj. ajem. izd.
OBICAJNOST
339
njem. praosud, isto kao ! u stvari, opisuju njegovi poma

vaoa. Om osobtto zapaaJU okolnost da su su budui da
je taj nepisani zakon sadran u decizijama sudilta j suda
ca. na taj nain stalno zakonodavci i da su na autoritet
svojih prethodnika, koji nisu nilta uinili do izricali nepi
sani zakon, isto tako upueni kao i neupu jer oni sami
imaju nepisani zakon u sebi, a stop imaju pravo da sude
o predalnjim odlukama da li jesu ili nisu u skladu s njime.
- Protiv sline pometnje, koja je mogla nastati u kasnijem
rimskom pravosuu iz autoriteta svih mogutih poznatih
Pynih .vj abo je jedan oltrouman izgoyor,
kop nost 1me atiram zakon, a uveo je neku vntu kolegijal
ne ustanove medu lhvno umrlim pravnim uenjacima, s
einom glasova i predsjednikom (vidi Rim. pravna povi
)est(l199] gosp. Hugoa. 354). - Jednoj obrazovanoj naci
ji ili njenom juristikom staleu odrei sposobnost da na
p_ra zakonik:' -jer ne moe iti rije o tome da se napra
VI s1stem novth zakona po nJegovu sadraju, nego da se
S()Ozna. tj. misaono shvati, otojei zakonski sadraj u
njegovoj odreenoj openitosti - s dodatkom primjene na
posebno - bila bi jedna od najveih uvreda koja bi se
mogla uiniti jednoj naciji ili onom staleu.
Dodata.k. Sunce kao i planete takoder imaju svoje zakone
li oi ih.ne znaj; barf?arima upravljaju nagoni, obiaji, osjea
JI, ah om toga ntsu svJesni. Kroz to da je pravo postavljeno i
znan, otpada sva Jajnost osjeanja. mnijenja, forma osvete,
suuti, tvrdoglavosti, 1 tek tako pravo dosee svoje istinsko odre
enje i dolazi _do svoje ti. Tek. nje,ovanjem shvatanja posta
Jemo sposobnt za opemtost.. Posve Je nuno da kod primjene
kona postoe k.olizie gje razum suca ima svoje mjesto, jer bi
mae upravo IzvoenJe bilo odlo posve mainsko. Ako se dolo
do oga da se k.olje otklone time da se mnogo ppusti naho
enJ uca, onda Je ovaj izlaz daleko liji, jer kolizije pripada
JU mtsluna, D;llsleoj svijesti i njenoj dijalektici; ali puka odJub
preko ea bil bi samoolja. Za obiajno pravo se u pravilu b
da Je 0!10 ivotno, ah ova ivotnost, to jest identitet odree
nJa sa subJektom, jo ne sainjava bit stvari; p:ravo mora mislei.
Aluzija n1 spis Vom
htswismuciWt.
Benlfe UIIM:tel' Zdt C1r G1 IIDd Jt,.

Frieclricba Karla VOil Saftaslyja. Hcidelbcq 181'
340
postati svjesno, mora biti sistem u sebi samom i sao k takvo

moe vaiti kod obrazovanih nacija. Kada se u naJnOVIJe doba
narodima osporava poziv zakonodavstvat onda ?VO nije samo
poruga nego sadri i ono neuun? da se '! beskraJnom mnot
postojeih zakona nema povJerenJa _ak m u sposobnost poJedt
naca da ih dovedu u konzekventan ststem, dok upravo sistema
tiziranje, to jest uzdizanje u ono ope, jest beskrajna tenja ve
mena. Isto tako su se zbirke decizija koje se nalaze u Corpus JU
ris smatrale za odlian zakonik koji je napravljen u najopeniti
je smislu, jer se u takvim decizijama jo uvijek zadraa izvj.s
na posebnost i jedno povijesno sjeanje kojeg se ne ehmo nJe
iti. Kako su opake takve zbirke dovoljno pokazuje praksa en
gleskog prava.
212.
U ovom identitetu bitka po sebi i postavljenosti obavezuje
kao pravo samo ?no to je zxon. udui da postavljenost si
. tak. der ono sluaJ
njava stranu tubttka.. u koju moze uCl
v bttt
vlastite volje i druge posebnosti, zato ono to Je zakon oze
u svom sadraju jo razliito od onoga to je po seba pravo.
U pozitivnom je prvu otuda. ?no to je zakonio iz.
vor spoznaje onoga to Je pravo, th zap.rav to. pnJ?ada
_
pravu; pozitivna pravna znanost utohko 1c htston)ska
S
znanost, koja kao svoJ princip ma autoritt .. to se, uota
lomt jo moe dogodtU, stvar J. razua 1 e. se s polja
njeg reda slaganja, konzekvenCIJe_, dalJe pnmJcne . tome
slino. Ako se razum uputa u pnrodu same stvan, onda
teorije, npr. kriminalnog prava, pokazuju to oo ini s
svojim rezoniranjem na osnovu razloga. - Budui da POZI
.
tivna znanost, s jedne strane, nema samo pravo nego 1 nu
nu dunost da isto tako historijske tokove, kao i primjene i
pojedinosti.daih P.ravih odeeja u svim pojedinanos
tima deductra tz nJthovth pozattvmh podataka 1 da poka
njihove konzekvencije, zato se ona, s druge strane, ne srna-
Rijet D&sein smo ovdje ipak morali, budui da je smisleno poveza.

na s rijeju Sein (bitak), prevesti, kao i u 217, sa tubit.U. Bilj. prev.
-
OBICAJNOST
341
je bar apsolutno zatudita, ako to i smatra ubaenim pita

njem u njezin posao, ukoliko sada pita da li je po svim tim
dokazima neko pravno odreenje umno. - Usporedi o raz
umijevanju 3, primj.
213.
Time to stupa u opstanak u obliku postavljenosti, pravo i
po sadraju kao primjena stupa u odnos prema materiji snoaja
i vrsta vlasnitva i ugovora beskonano upojedinjenih i ispreple
tenih u graanskom drutvu - nadalje, obiajnosnih snoaja ko
ji se osnivaju na udi, ljubavi i povjerenju, ili ovih samo utoliko
ukoliko sadravaju stranu apstraktnog prava ( 159); moralne
strane i moralne zapovijedi, koje se tiu volje po njenom naj
vlastitijem subjektivitetu i posebnosti, ne mogu biti predmet po
zitivnog zakonodavstva. Dalju gradu daju prava i dunosti to
proistiu iz samog pravosua, iz drave itd.
Dodatak. U viim odnosima braka, ljubavi, religije, drave,

predmet zakonodavstva mogu postati samo one strane koje su
po svojoj prirodi sposobne da imaju spoljdnjost po sebi. Medu
tim, u tome zakonodavstva razliitih naroda prave veliku razli
ku. Kod Kineza, na primjer, postoji dravni zakon da ovjek
svoju prvu enu treba da voli vie nego druge ene koje ima.
Ako se dokae da ini suprotno, onda ga se kanjava batina
njem. Isto tako se u starijim zakonodavstvima nalaze mnogi
propisi o vjernosti i potenju, koji su neprimjereni prirodi zako
na jer padaju u ono to je posve unutarnje. Samo kod prisege,
gdje su stvari preputene savjesti, estitost i vjernost se moraju
uzeti u obzir kao ono supstancijalno.
2 1 4.
No osim primjene na ono posebno, postavljenost prava
sadrava u sebi primjenljivost na pojedinatan s/utaj. Time ona
stupa u sferu neodreenoga, onoga kvantitativnoga (kvantitativ
noga za sebe, ili kao odreenje vrijednosti prilikom razmjene
342
GEORG WILHELM fRIEDRICH HEGEL
kvalitativnoga za drugo kvalitativno). Pojmovna odreenost da

je samo opu granicu unutar koje jo ima vrludanja. No ono se
mora, radi ozbiljenja, prekinuti ime nastupa. unutar one grani
ce. sluajna i proizvolJna odluka.
U tom zaotravanju opega ne samo do posebnoga
oeso i do upojedinjenos do neposredne primjene. po&fa
vito lei ono asto pozitivno zakona. Ne moe se umno od
rediti niti odluiti primjenom neke odreenosti koja proiz
lazi iz pojma da li bi bila pravedna za neki prijestup tjeles
na kama od etrdeset udaraca ili etrdeset udaraca manje
jedan, ili novana kazna od pet i etiri talira i dva
deset i tri itd. gro ili kazna zatvora od jedne godine ili
tri stotine ezdeset i etiri dana itd., ili jedne godine i jed
nog, dva ili tri dana. Pa ipak je ve nepravednost jedan
udarac vik, jedan talir ili gro, jedna sedmica, jedan dan
zatvora vie ili manje. - Sam je um onaj koji priznaje da
sluajnost, protivurjeje i privid imaju svoju, ali ogranire
nu, sferu i pravo, pa se ne trudi da takva protivurjeja do
vede do izravnanja i pravednosti; ovdje opstoji samo jcH
interes ozbiljenja. interes da uope bude odredeno i odlu
eno, bilo to na koji god nain (unutar jedne granice). To
odluivanje pripada formalnoj izvjesnosti samoga sebe,
apstraktnom subjektivitetu, koji se posve moe drati sa
mo top da on. unutar one.granjce. samo prekida i utvru
je da bi bilo utvrdeno - ili takoder da moe ostati pri tak
vim osnovama odreenja kao lto je otrugli broj ili broj
etrdeset manje jedan. - Sto zakon ne utvruje tu posljed
nju odredenost, koju zahtijeva zbiljnost, nego prepuka su
cu da odlui, ograniavajui ga samo minimumom i mak
simumom. ne ini nilta na stvari, jer je svaki taj minimum
i maksimum samo jedan takav okrugli broj, pa to ne ukida
da sudac onda iskazuje takvo konano, isto pozitivno od
reenje, nego mu to primaje kao nuno.
DodMtak. U zakonima i u pravosuu bitno postoji jedna

strana koja sadri sluajnost a koja lei u tome da je zakon jed
no ope odreenje koje treba biti primjenjeno na pojedinani
sluaj. Ako bi se htjeli izjasniti protiv ove sluajnosti onda bis
mo izaovorili jednu apstrakciju. Ono kvantitativno neke kazne
ne mofe se, na primjer, uiniti adekvatnim nikakvom pojmov
OBICAJNOST
343
no odredenj. a on to se !akoder odreduje po ovoj je strani

h ova proizvoljnost i sama je nuf
uviJ:k neka prorzvoljnost. A
na; i ka se protiv nekog zakC?nika odatle uope argumentira
da on DIJC potpn. onda .se pvt prayo strana na kojoj se ne
moe dosegnub Jedno tspunjenje 1 ko.JC se stoga mora uzeti
onakvom kakva jest.
b) Opstanak zakona
215.
.bveznost spra .zakona ukljuuje od strana prava sa
mosvaJeSti ( 132 sa pnmJed.) nunost da zakoni budu opa: ob
jelodanjeni.
Ojesiti k!le tako visoko, kao to je inio Dionizi

.
Je Tiram. da th nJedan graanin nije mogao itati - ili ih
uk<!pa u pst aparat ueni knjiga, zbirki sudova i
mnjenJ&, obtaJa ttd. to odstupaJu od decizija, te jo k to
me na stranom jeziku, tako da je znanje vaeeg prava pri
tupao samo onima koji su ueno tome prionuli - jedno
JC te uto nepravo. Vladari koji su svojim narodima dali,
P!emda samo ne_oblikovanu, zbirku, kao Justinijall, ali jol
VIe neko zemaljsko pravo kao ureden i odreden zako
i su ne samo najvei njihovi dobroinitelji, pa so ih
ont sa zahvalno slavili. nego su time izvdili i velik dt
pravednosti.
Dodatak. Juri.tiki stale koji ima ebna manja zakona,

.
esto ga smara s_vojtm monopolom pa onaJ ko ruje od zanata ne
treba da sudjelUJe u govoru. Tako su fiZiari uzeli za zlo Ooet
hov ueje o bojama jer nije pripadao zanatu a uz to je bio i
h kao to neko ne treba da bude obuar da bi znao da
PJCSDik. A
li m .cipele priju. isto tak nije J?.Otrebno da pripada zamtu
da b1 1mao znanJe o predmetama kOJI su od opeg interesa. Prayo se odnosi na slobodu, na ono najdostojnije i najsvetije u ov
Jeku. ito. on sam mora znati ukoliko to za njega treba da bude
obavezuJue.
344
216.
Za javni zakonik valja, s jedne strane, zahtijevati jednos

tavna opa odreenja a, s druge, priroda konane grae vod_i ka
beskonanim daljim odreenjima. Opseg zakona treba da Je, s

jedne strane, gotova zatvorena cjelina a, s druge, on je nepreki
nuta potreba novih zakonskih odreenja. Kako ova antinomija.
medutim, pripada u specijaliziranje opih naela, to vrsto a
lje traju, zato time ostaje neokrnjeno pravo na gotov zakomk,
kao na to da su ta opa jedinstvena naela za sebe, razliita od
svog specijaliziranja, razumljiva i postavljiva.
Jedan je glavni izvor zapletenosti zakonodavstva, do
due, taj ako u prvobitne institucije, koje sadravaju ne
pravo, dakle koje su tako prosto historijske, s vremenom
prodre ono umno, po sebi i za sebe pravo, kao to je gore
( 180, primjed.) primijeeno kod rimskih institucija, kod
starog )enskog prava itd. No bitno je uvidjeti da sama pri
roda konane grade donosi sa sobom da kod nje primjena
takoer po sebi i za sebe umnih, u sebi opih odreenja
vodi progresu u beskonano. - Zahtijevati od zakonika
savrienost, da on treba da bude gotov, nesposoban za ne
ko dalje odreivanje - zahtjev koji je naroito njemaka
bolest - te s razloga to nije mogao postati tako savren,
ne dopustiti da doe do neega takozvanoga nsaveno
ga. tj. do zbiljnosti - osniv se a nepoznavanJu m
roe
konanih predmeta, kao to Je pnvatno pravo, u kOJemu JC
takozvana savrenost pereniranje pribliavanja, i na ne
poznavanju razlike izmedu umnoopega i razumnoopega
i njihova primjenjivanja na gradu konanosti i pojeda
nosti, koja ide u besko!).ano. - Les plus grand ennem1 du
bien c'est le mieux11 - jest izraz istinski zdravog ljudskog
razuma spram onoga praznoga, koji rezonira i reflektira.
Dodatak. Potpunost znai potpunu sabranost sveg pojedinanog to pripada ednoj sferi, a u ovom smisu ni jedn uka
i znanje ne moe biti potpuno. Ako se kae da Je filozofiJa 1h ne
b znanost nepotpuna. onda je prihvatljivo shvatanje da se mo
.
" A.
le Meilieur<
OBIAJNOST
ra ekati dok se ona ne proiri jer moe nedostajati ono najbo

lje. Ali na ovaj nain nee nita napredovati, niti e geometrija
koja se smatra zavrenom doi do novih odreenja, niti filozofi
ja koja ima posla sa opom idejom, ali ipak moe biti sve vi.e
specijalizirana. Opi. zak?ni su inae_ uvijek bile set zapovije
di; zato sada, budui da jedan zakomk ne moe b1t1 savren, o
mah izgleda kao nea psurdn_ost ako. se !le donese. aon kO).l
glasi Ne treba ubtJatr. Svak1 zakomk bt mogao bJtt
JO bolJI,
to bi mogla tvrditi dokona refleksija, jer se ono najvelianstveni
je, najljepe, moe zamisliti jo velianstvenijim, viim i ljepim.
Ali neko veliko stablo grana se sve vie i vie a da stoga ne po
staje novim stablom: ipak bi bilo ludo zbog novih grana koje bi
mogle izrasti, ne htjeti posaditi nikakvo stablo.
217.
Kao to u graanskom drutvu pravo po sebi postaje zako

nom, tako i prethodno neposredno i apstraktno opstojanj mo
jeg pojedinanog prava prelazi u znaenje priznatosti kao - op
stajanje u egzistentnoj opoj volji i znanju. Stjecanja i postupci
oko vlasnitva moraju stoga biti poduzeti i opremljeni formom
koju im daje ono opstojanje. Vlasnitvo se, dakle, osniva na
ugovoru i na formalnostima koje ga ine sposobnim za dokaz i
pravomonim.
Prvotne, tj. neposredne vrste stjecanja i titule ( 54 i
dalje) zapravo otpadaju u graanskom drutvu, pa se jav
ljaju samo kao pojedinane sluajnosti_,_ili og.ranie.ni mo
menti. Djelomice uvs.tvo, koJe ostaje pn suojekttvnom,
djelomice refleksija, koja se dri apstrakcije svojih bitnos
ti, koja zanemaruje formalnosti, to ih mrtvi razum sa svo
je strane ponovo moe zadrati spram stvari i poveati ih u
beskonano. - Uostalom, u toku obrazovanja Jei da se od
osjetilne i neposredne forme nekog sadraja dugim i te
kim radom dopre do forme njegove misli, a time do jed
nostavnog izraza, koji mu je prikladan, jer u stanju nekog
tek zapoetog pravnog obrazovanja sveanosti i formal
A :
Ostaje trajno Bilj. njem. izd.
346
nosti su vrlo zamrene i vae vie kao sama stvar nego kao
znak; otuda je u rimskom pravu i bilo zadrano mnotvo
odreenja, a posebno izraza sa sveanosti, umjesto da su
se nadomjestila misaonim odreenjima i njima adekvat
nim iuazom.
Dodatak. Zakon je pravo, postavljen kao ono to je bilo
po sebi. J a neto posjedujem, imam vlasnitvo koje sam uzeo
kao ono to je bez gospodara: to sada mora biti priznato i po
stavljeno jo i kao ono to je moje. U drutw se stoga u odnosu
na vlasnitvo javljaju formalnosti: kao mak za priznavanje dru
gib stavljaju se granini kamenovi otvaraju se knjige hipoteka,
popisi vlasnitva. U graanskom drutvu vlasnitvo najee po
iva na ugovoru ije su formalnosti vrste i odredene. Prema
takvim fonnalnostima moemo se gnuati i misliti da one posto
je samo zato da bi vlastima donosile novac; formalnosti se ak
mogu smatrati neim uvredljivim i znakom nepovjerenja, zato
to vie ne vrijedi stav: jedan ovjek jedna rije; ali ono to je
bitno u formi jeste to da ono ta je pravo po sebi, takoder jest i
postavljeno po sebi. Moja volja je umna, ona vai, a ovo vaenje
treba biti priznato od drugog. Ovdje dakle mora otpasti moja
subjektivnost i subjektivnost drugog, a volja mora postii .sigur
nost, vrstinu i objektivnost, to moe dobiti samo kroz fo1111u.
218.
Time Ito su vlasniltvo i linost u graanskom drutvu za

konski primati i vaei, zloinstvo nije vie samo povreda neega subjektivno-beskonamog nego ope stvari, koja u sebi
vrsto i snano egzistira. Time nastupa gledite opasnosti per
stupka za drutvo, ime se, s jedne strane, pojaava veliina zlo
instva, ali. s druge, ona mo drutva koja je postala sigurna u
samu sebe sniava spoljanju vanost povrede i dovodi stoga ve
u blagost u njegow kanjavanju.
Da su u jednom lanu drutva svi drugi povrijedeni,
ne mijenja prirodu zloinstva po njegovu pojmu, nego po
strani spoljanje egzistencije. strani povrede. koja sada po
gada predstavu i svijest graanskog drutva, a ne samo op-
OBICAJNOST
347
sn31k nepsredn porijedenoga. herojska vremena

(V!dt tragedaJe Stanh) nasu se smatrah gradani povrijedeni
oinstv!ma koje s lanovi kraljevskih kua meusobno
b. - Budui da se zloinstvo, po sebi beskonana
izvdava
povre.mra odjeriti kao opstojanjc po kvalitativnim i
a
z
likama ( 96), to je sada bitno odrede
Jc:vantltatJvnam r
no kao predstava i svijest o vaenju zakona, zato je opas
nost Zfl.gradansko_ drutvo jedno odreivanje njegove veli
_
th takoder jedno od njegovih kvalitativnih odree
i_ne,
nJa. - No taj je kvalitet, ili veliina, promjenljiv sa stanjem
graanskog drutva, i u njemu lei opravdanje da se isto
tako kraa neoliko sua ili jedne repe kazni smru, kao da
s bla'-o kazn kraa.koja iznosi stostruku ili jo vie tak
vth Jednos. Gledtte opasnosti za graansko drutvo,
ukohko se im da ono oteava zloinstva jest tavie
prvnstveno oo to je smanjilo njihovo kajavaje. Kaz
nem kodeks pnpada stoga naroito svom vremenu i stanju
graanskog drutva u njemu.
. Dodatak. Okolnost a zloin poinjen u drutvu izgleda
'le a upko tome se kanJava blae, izgleda da sebi protivrjei.
ako bt, s Jdn strane, za drutvo bilo nemogue ostaviti zlo
.
in nekJenu!l, Jer bt_ on nda bio uspostavljen kao pravo, on
da. budui d_a Je drutvo s1gumo u samo sebe, zloin ipak jest
UVIJek samo Jeda poJednost spram njega, neto nevrsto i izoli
rano. Kroz vrst1nu og dtva zloinsvo zadrava poloaj
_
neega_ puo subJetvn
g koJe azgld da Je. nastalo ne iz svjes
ng htijenja nego IZ l?nrodru potacaJa. vJm shvatanjem zlo
inso zadrava bla! poloaJ p stoga 1 kazna postaje blaa.
Ako J do J?O eba Jo! koleblJlVO, tada se kanjavanjem mo
dati J.'!nmJer, Jer Je ma kazna primjer naspram primjera zlo
.
t!na. A
h u drutw koJe _Je u sebi vrsto, ova postavljenost zlo
insva kao zakon tako_Je slba da se po tom mora mjeriti i uki
danJe ove. posviJenostl zloinstva. Dakle, o!tre kazne po sebi i
za sebe n1su eprayedno nego stoje u odnosu sa stanjem
vreme!'a : neki krimmalna kodeks ne moe vaiti za sva vremena
a zltva su pridl!e egzistencije koje za sobom mogu vui
manje 1h vee odbiJanJe
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEl
e) Sud
219.
Pravo, koje je u obliku zakona poelo da opstoji, jest za
sebe, stoji samostalno nasuprot posebnom htijenju i mnjenju o
pravu, pa ima da pribavi sebi vaenje kao ono openito. Ova
spoznaja i ozbiljenje prava u posebnom sluaju, bez subjektiv
nog osjeaja posebnog interesa, pripada javnoj vlasti, sudu.
Historijski postanak suca i suda moglo je imati oblik
patrijarhalnog odnosa ili sile ili slobodnog izbora ; za po
jam stvari to je sporedno. Uvoenje pravosua od strane
ljubez
i
knezova i vlada smatrati pukom stvari prozvoljne
nosti i milosti, kao to to ini gospodin pl. HaJJer (u svojoj
knjizi Restauracija znanosti o dravi'\ pripada nepromi
ljenosti koja nita ne sluti o tome da je kod zakona i dra
ve rije o tome da su njihove institucije uope kao umne
po sebi i za sebe nune, te da oblik kako su nastale i kako
su uvedene nije ono o emu je rije pri razmatranju njiho
va umnog temeija. - Drugi je ekstrem ovog nazora suro
vost da se pravosue, kao u vrijeme prava jaega, smatra
neuvanim nasiljem, potlaenou slobode i despotizmom.
Pravosue valja smatrati isto tako dunou kao i pravom
javne vlastit to se ne osniva na nekom nahodenju indivi
dua da time neku vlast opunomoi ili ne.
220.
Pravo spram zloinstva u obliku osvete ( l 02) samo je
pravo po sebi, ne u obliku prava, tj. nije u svojoj egzistenciji
pravedno. Mjesto oteene stranke nastupa ono oteeno ope
koje u sudu ima osebujnu zbiljnost pa preuzima progonjenje i
kanjavanje zloinstva,to time prestaje biti samo subjektivna i
en
,. Carr Ldwi;
Haler. Rcs_IJEtinn dt:r Staatwi
ssenschan O!f.er Th.
_
_
on des naturrftchgsJIIgcn Lustands. uer Chmllre des klinst/Jch-biirgeriichn
ntgegengstzt. 6 svezaka. Winterthur 1 816".: 34. = Bilj. njem. izd.
OBICAJNOST
349
sluajna odmazda s pomou osvete, pa se pretvara u istinsko iz

mirenje prava sa samim sobom, u kaznu - u objektivnom pogle
du kao zadovoljenje, zakona koje se ukidanjem zloinstva pono
vo uspostavlja i koji se time kao vaei ozbi/juje, a u subjektiv
nom pogledu zloinca, kao njegova zakona, koji on zna, koji va
ii i za njega i za njegovu zatitu, u ijem izvrenju nad njim on
sam nalazi zadovoljenje pravednosti, samo djelo onoga svojega.
221.
Clan graanskog drutva ima pravo da bude u sudu, kao i
dunost da se stavi pred sud, pa da svoje osporavano pravo uz
me samo od suda.
Dodatak. Poto svaka individua ima pravo da bude u su
du, ona mora poznavati i zakone jer joj ovo ovlaenje inae ne
bi nita pomoglo. Ali induvidua ima i dunost da stane pred
sud. U feudalnom stanju monik festo nije izlazio pred sud, sud
se pozivao i smatralo se da je nepravo suda da monika zove
pred sebe. Ali ovo su stanja koja protivrjee onome ta treba da
bude sud. U novije doba knez mora u privatnim stvarima pri
znati sudove a u slobodnim dravama njihovi procesi se obino
gube.
222.
Pred sudovima pravo dobiva odreenje da mora biti do
kailjivo. Pravni postupak stavlja stranke u poloaj da svojim
dokaznim sredstvima i pravnim razlozima pribave vaenje, a su
ca da se upozna sa stvari. Ti koraci sami su prava, njihov se tok
mora, prema tome, zakonski odrediti, pa sainjavaju takoder bi
tan dio teorijske pravne znanosti.
Dodatak. Covjeka moe uzbuniti to da zna da ima neko
pravo koje mu se osporava kao nedokazivo; ali pravo koje
1mam ujedno mora biti utvrdeno: ja ga moram moi prikazati
dokazati i samo time da ono to je po sebi bivstvujue jest tako:
der i utvrdeno, ono moe da vai u drutvu.
- -
-----
350
223 .
Rascjepkavanju tih postupaka u sve vi!e pojedinane po
stupke i njihova prava, to u sebi nema granica, suprotstavlja se
pravni postupa po sebi ve sredstvo, kao ndto spoljanje svo
joj svrsi. - Ttme Ito strankama pripada pravo da prou kroz ta
kav opseni formaliza koji je njihovo pravo, to njim budui
da on isto tako moe biti uinjen neim Jto je zlo i ak orujem
neprava, valja sudski staviti u dunost - da bi se zatitile stranke
i samo pravo kao susptancijalne stvari, o kojima se vodi, spram
pravnog postupka u njegove zloupotrebe - da se podvrgnu jed
nostavnom sudu (izabranom sudu, pomirbenom sudu) i pokua
ju izravnanja, prije nego to pristupe onome.
Pravitnost sadrava krojenje formalnog prava koje
se zbiva iz moralnih ili drugih obzira i odnosi se ponajpri
je na sadraj pravnog spora. Sudite pravinosti imat e,
medutim, znaenje da ono odluuje o pojedinanom slu
aju, a da se ne dri formaliteta pravnog postupka i naro
ito dokaznih sredstava, kako se zakonski mogu shvatiti,
kao i da odluuje p010 vlastitom interesu pojedinanog slu
aja kao ovoga, a ne u interesu zakonske dispozicije koju
valja uiniti ope'litom.
224.
Kao to javno objavljivanje zakona potpada pod pravo
subjektivne svijesti ( 215), tako potpada i mogunost da se zna
ozbiljenje zakona u posebnom sluaju, naime da se zna tok spo
ljanjih postupaka, pravnih osnova itd., jer je taj tok po sebi jed
na ope vaea stvar, pa se sluaj po njegovu posebnom sadda
ju tie dodue samo interesa stranki, ili opi sadraj tie se pra
va u njemu. a njegova se odluka tie interesa sviju; - javnost
oravosua.
OBICAJNOST
351
Dodatak. Javnost pravosua uzima upravo ovjenost za

ono to je pravo_ i vajano. Jak razlo protiv toga vjeno je bila
.
gospodstvenost az
pravde koJr se ne iele pokazati sva
alaca
vr
kom i sebe smatraju utoitem prava u koje laici ne treba da
prodru. Ali pravu naroito pripada povjerenje koje gradani ima
JU prea njeu. a va strana je on Wi trai javnost pravosua.
Pravo Javnosti po1va na tome da Je svrha suda pravo koje kao
jedna openitost takoder spada u nadlenost openitosti ali ta
da i na tome da gradani stiu uvjerenje da se pravo zbiljski i
presuduje.
225.
U poslu izricanja presude kao primjeni zakona na pojedi
n'!ni sl'!taj razlikuju se dvije strane, pravo, spoznaja sluaja po
DJeovoJ neposrednoj pojedinatnosti, da li opstoji ugovor itd.,
. izvren postupak koji oteuje i tko je bio njegov poini
da h Je
tlj, a u kazneno"!. pravu refle_ksija kao odreenje postupka po
nJegovu supstanc'./alnom, zloinakom karakteru ( l J9, bilj.)
drugo, supsumaciJa sluaja pod zakon ponovnog uspostavljanja
prava, pod ime se u kaznenom pravu razumije kazna. Odluke o
ove. obje razliite strane razliite su funkcije.
U rimskom sudskom ustrojstvu javljalo se razlikova
nje ovih funkcija u tome to je pretor odluivao u sluaju
da se stvar odnosi ovako ili onako i to je on za istraiva
nje tog odnosa postavljao posebnog judexa . - Karakte
riziranje postupka po njegovu odreenom zloinakom
kvalitetu (da li je npr. ubojstvo ili umorstvo) iest u engles
kom pravnom postupku preputeno miiljenju ili proizvolj
nosti tuioca, a sud ne moe prihvatiti nikakvo drugo od
reenje ako on ono karakteriziranje smatra neispravnim.
Meusobne deliberacije* lanova suda o osudi to

treba da padne jesu izjave jo posebnih mnjenja i nazora,
dakle po svojoj prirodi nita javno.
----
A: tta.ltoder
Lat.. dogovaranja. ruudiYanje. premi.janja.
- BiJj. prev.
Judex (lat.)
sudac. - Bilj. prev.
352
OBIC AJNOST
226.
l
l
l
t
\t
t
primjerene metode - koja, pri pokuaju da je za sebe ob

jektivno odredi, vodi do polovinih dokaza i u daljoj istin
skoj konzekvenciji, koja ujedno u sebi sadrava formalnu
nekonzekvenciju, do izvanrednih kazni- ima sasvim drugi
smisao nego istina jednog umnog odreenja ili postavke
iju je gradu sebi. razum ve apstraktno odredio. Pokazati
pak, da valja spoznati takvu empirijsku istinu jednog do
gaaja u pravom juristikom odreenju suda, jer da u ovo
me lei svojstveni kvalitet za to i time iskljuivo pravo po
sebi i nunost, sainjavalo je glavno gledite u pitanju ko
liko valja formalnim juristikim suditima pripisati sud o
faktu kao o pravnom pitanju.
.
Napose vodenje itavog toka istraivanja, zatim pravnih

posmpaka stranaka koji su sami prava ( 222), a onda i druga
strana pravne izjave (vidi predanji )jesu posao svojstven juris
tikom sucu, za kojega se, kao za organ zakona, sluaj mora pri
praviti do mogunosti supsumpcije, tj. uzdignuti iz njegova rc
javnog empirijskog svc;>jstva do priznate injenice i do ope kva
lifikacije.
227 .
Prva strana, spoznaja sluaja u njegovoj neposrednoj poje
dinanosti i njegovo kvalificiranje, ne sadrava za sebe izricanje
osude. Ona je spoznaja kakva pripada svakom obrazovanom
ovjeku. Ukoliko je za kvalifikaciju postupka bitan subjektivni
moment uvida i namjere onoga to postupa (vidi I I dio), a do
kaz se ionako ne tie predmeta uma ili apstraktnog razuma, ne
go samo pojedinanosti, okolnosti i predmeta osjetilnog zora i
subjektivne izvjesnosti, te stoga u sebi ne sadrava nikakvo ap
solutno subjektivno odreenje, utoliko je ono posljednje u odlu
ci subjektivno u vjerenje i savjest (animi sententia), kao to je do
due s obzirom na dokaz koji se osniva na izjavama i uvjerava
njima drugih, zakletva, subjektivno, ali posljednje potvrivanje.
Kod predmeta o kojemu je rije glavna je stvar uoiti
prirodu dokazivanja do kojega ovdje stoji i razlikovati ga
od spoznavanja i dokazivanja druge vrste. Dokazati umno
odreenje, kakvo je sam pojam prava, tj. spoznati njegovu
nunost, zahtijeva drukiju metodu nego dokaz geometrij
skog pouka. Kod geometrijskog je pouka, nadalje, figu
ra odreena razumom i apstraktno ve napravljena pri
mjereno zakonu; ali kod empirijskog sadraja, kakva je
neka injenica, _srada je sooznavanja dani osjetilni zor i
osjetilna subjektivna izvjesnost, te izricanje i uvjeravanje o
toj izvjesnosti - u emu je pak djelatno zakljuivanje i
kombiniranje iz takvih izjava, svjedoanstava, okolnosti i
sl. Objektivna istina, koja proizlazi iz takve grade i njoj
353
. . Dodatak. Ne postoji ni jedan razlog da se prihvati da ju

psuki sudac sa.m treba da utyrdi stanje stari, budui da je _to
stvar svak opceg obrazovanJa, a ne samo JUristikog: prosudi
vanje starija stvari po!azi od empirijskih okolnosti, od svjedo
anstva o radnjama i tome slinih opaanja, ali tada opet od i
njenica iz kojih se moe zakljuiti o djelovanju, a koje ga ine
i jesvjeraatnim ili nevjerovatnim. Ovdje treba da se stekne zv
.
nosc; nikakva istina u viem smislu,-koja je neto posve vjeno :
ova izvjesnost ovdje je subjektivno uvjerenje, savjes4 a pitanje
je: koju formu treba da dobije ova izvjesnost u sudu- Zahtjev
priznanja sa strane zloinca, koji se obino nalazi u njemakom
prayu, _i ma istinu U:. tOf!t> da se time daj zadovoljenje pravu
.
subjektivne samoVIJeStl; Jer to ta govon sudac ne mora biti
razliito u samosvijesti, i tek ako je zloinac priznao, u presudi
protiv njega nema nieg stranog. AJi ovdje se javlja tekoa u to
me a zloinac moe poricati, a time se ugroava interes praved
nosti. Ako sada ?Pe trea da vai subjektivno uvjerenje suca,
onda se ponovo JaVlJa izvJesna krutost u tome to se ovjek vie
ne promatra kao slobodan. Posredovanje je sada u tome da se
zahtijeva da presuda o krivici ili nedunosti treba da se donese
iz due zloinca, - porota.
228.
Pravo samosvijesti stranke u sudskoj je presudi s te strane
to je ta presuda supsumcija kvalificiranog sluaja pod zakon,
H
- OSVNE CRTE FJLOZOflJE PRAVA
354
ouvano s obzirom na zaKon time da je zakon poznat, pa je time

i u, da je pravni
zakon same stranke, a s obzirom na supsumcJ
postupak javn. o s obzi:o na olu.u o posenom, subjek
tJa spoznaJa pada u one
tivnom i spolJanJem sadrza)u stvan,
prve strane naznaene u 22. nli ono pravo .voje zaovo
ljenje u povJerenJ.'! prema s'!bJektJyJtetu ono.ga kOJl odlu!-!Je. To
povjerenje temelJ.t se na!oto na Jednakosti stranke s nJtme po
njenoj posebnosti, stalezu t sl.
Pravo samosvijesti, moment subJekt ivne slobode,
moe se smatrati supstancijalnim gleditem u pitanju o
nunosti javnog pravosua i takozvanh poroa. N to se
gledite reduira mo. itno to se u o_bhku osno_st1 mo
navesti za te mstttuctJe. Prema drugim obzmma t razloz
ma o ovim ili onim prednostima ili tetnostima moe biti
prepirke ovako i onako - oi o svi razlzi. rezonia
nja, sekundarni i neodluUJUCt, th pak uz.ett tz .drugth,
moda viih sfera. Da bi pravosue po sebt mogh dobro
vriti isto juristiki sudovi, moda bolje nego druge. insti
tucije o toj se mogunosti utoliko ne radi, premda bt se ta
mogunost dala uzdii do vjerojatnosti, tavie, ak do
nunosti ukoliko je to, s druge strane, uvijek pravo samos
vijesti, kja zadrava pri tome svoje zahtjeve i nali ih ne
zadovoljenima. - Ako je znanje prava po k.akvoct .onoga
to sainjavaju zakoni u svom opsegu, nadalJe znnJe toa
sudskih postupaka i mogunost da se pravo pratt, vlasms
tvo jednog stalea koji je sebe uinio iskljuivim takoder 1
s pomou tenninologije koja je za one o ijem je pravu ri
je strani jezik, onda lanovima graanskog drutv, koji
su za subzistenciju upueni na svoju djelatnost, SV(e v!as
!
tito znanJe i htijenJe, ostaje strano ne samo on naJhptJe 1
.
najvlastitije nego i ono to je u tome supstanciJalno t um
no pravo, pa su stavljeni pod tutorstvo, ak u neku vrstu
ropstva spram takvog stalea. Ako oni, dodue, imaju pra
vo da na sudu budu prisutni tjelesno, s nogama (in judicio
stare), onda je to malo ako ne treba da budu prisutni du
hovno, sa svojim vlastitim znanjem, a pravo koje oni stje
u ostaje za njih spoljanjom sudbinom.
OBICAJNOST
355
229.
U pravosuu vraa se graansko di'Wtvo, u kojemu se ide

ja izgubila u posebnosti i razdvojila u diobi unutrunjega i spo
ljdnjega, svojem pojmu, jedinstvu po sebi bitkujuug opega sa
subjektivnom posebnou, aJi ova u pojedinanom sluaju, a
ono u znaenju apstraktnog prava. Ozbiljenje tog jedinstva u
proirenju na cijeli opseg posebnosti, ponajprije kao relativnog
ujedinjenja sainjava odreenje policije, a u ogranienom ali
konkretnom totalitetu korporaciju.
Dodatak. U graanskom drutvu openitos
t ja samo nu
nost: u onosu poteba, sao pravo ao talcvo_.iest_
ono to je
vrso. Alt to prav<;> Jan pu'! omeeru krug, odnosi
se samo na
zat1.tu o_n oga o Ja tmam; pravu kao takvom dobrobit
je neto
spolJane. U ststemu potreba ova dobrobit je ipak
jedno bitno
odrenJe. Ono <;>penito dakle, koj je najprije
samo pravo,
!
pr
mlo se n.ad CIJelo polJe posebnosti. Pravednost je ono to je
vehko u graanskom drutvu: dobri zakoni daju drav
i da cvje
ta a slobodno vlasnitvo je temeljni uslov njenog sjaja
; ali
to sam potpuno zapleten u l??seb!'ost Ja moram zahtijev time
ati pra
vo da se u. ovom_sklopu zaht!Jea 1 moaa oosebna dobro
bit. Tre
ba se uzeti u obzi.r oa dobrobit, moja posebnos
t, a to se aoga
da uz pomo pohCIJe t pomou korporaciJe.
C. Pol/dp i korpondp
230.
U sistemu potrebA subzistencija i dobrobit svakog poje
dina jet kao 11}08!-'nost, ija je zbiljnost uvjetovana njegovom
poaoJjno!u 1 pnrodnom posebnolu isto tako kao i objektiv
mm ststemom potrebA; pravosuem je ponitena povreda vlas
nitva i linost. No u posebnosti zbiljsko pravo sadrava kako to
da su ukinute s/ua,jnosti prava jdne .i.li druge svrhe i da je is
.
poslovana nesmetana stgumost
osoba i vlasniltva, tako i to da
356
je osiguranje subzistencije i dobrobiti pojedinca - da je posebna

dobrobit odredena i ozbi/jena kao pravo.
a) Policija
231.
Mo koja osigurava ono ope ostaje ponajprij. ukoliko je
_ og
posebna volja jo princp za Jedn ili dg svrhu Jem1ce
raniena na krug sluaJnosti, a djelomtce Je spoljasn]I red.
232.
Osim zloinstva, koje opa vlast treba spreavati ili doves
ti do sudskog postupka - osim sluajnosi kao proizvojnosti zla
_
- doputena proizvoljnost za sebe pavth postupaka 1 pnvat
e
upotrebe vlasnitva takoder e poiJ_anJe onost pram dgth
.
pojedinaca, kao i spram ostah J3Vnt upr:ha
anJa nek zaJe
_
nike svrhe. Po toj opOJ sra1 postaJu pnvatn P?tup. slua
nost koja istupa ispod moJe stle, pa moe sluatl th sluz1 drugi
ma na tetu ili nepravo.
233.
To je, dodue, samo mogunst tte, ali da stvar nta e
teti, nije kao sluajn<;>st takodr mta vte od f!lOunostt to J
.
strana ncprava koja Je u takvtm postupetma 1 t1me posljednji
razlog policijskog krivinog pravosua.
OBlC'AJNOST
357
ne, takoder ni s obzirom na zloinstvo, to je sumnjivo ili nije

sumnjivo, to treba zabraniti ili nadzirati, ili potedjeti od zabra
na. nadzora i sumnje, istrage i polaganja rauna. Poblia odre
enja daju obiaji, duh ostalog uredenja, svagdanje stanje,
opasnost trenutka itd.
Dodatak. Ovdje se ne mogu postaviti nikakva vrsta odre
enja niti povui apsolutne granice. Sve je ovdje lino; javlja se
subjektivno mnijenje, a duh uredenja, opasnosti vremena, treba
da saopte blie okolnosti. U ratnim vremenima, na primjer,
moe se tetnim smatrati neto to inae nije tetno. Kroz ove
sluajnosti i preko samovoljnih linosti policija postaje neto
mrsko. U vrlo obrazovanoj refleksiji ona se moe usmjeriti na to
da sve mogue uvue u svoju oblast jer se u svemu da nai neki
odnos kroz koji neto moe postati tetno. U tome policija moe
posao obavljati vrlo pedantno i ometati uobiajeni ivot indivi
dua. Ali ovdje se ne moe povui objektivna granina linija o to
me koja je to neprilika.
235.
S neodreenim pomnogostruavanjem i prepletanjem
dnevnih potreba u pogledu dobav/janja i razmjene sredstava za
njihovo zadovoljavanje, na ije se nesmetane mogunosti svaki
oslanja, kao i u pogledu istraivanja i raspravljanja o tome, koja
valja po mogunosti to vie skratiti, nameu se strane to su od
zajednikog interesa, a, ujedno, za sve posao jednoga - i sred
stva i pripreme koje mogu biti za zajedniku upotrebu. Ti opi
poslovi i ope korisne pripreme pospjeuju nadzor i predostro
nost javne moi.
236.
234.
Odnosi spoljanjeg opstanka padaju u razumsku besko
nanost; stoga nema po sebi nikakve granice to je tetno a to
Razliiti interesi proizvoaa i potroaa mogu meusob

no kolidirati, pa ako se ispravni odnos, dodue, sam od sebe us
postavlja u cjelini, izjednaavanje potrebuje takoder i regulira
nje, koje stoji iznad obaju i koje se poduzima svjesno. Pravo na
358
takvo reguliranje onoga pojedinanoga (npr. procjenjivanje arti

kala najopenitijih ivotnih potreba) lei u tome da se javnim iz
laganjem robe, koja je od sasvim ope i svakodnevne upotrebe,
ne nudi toliko jednoj individui kao takvoj, nego njoj kao opoj,
publici, ije pravo da ne bu.d prev3lrena istaivanj.e robe, kao
opi posao, moe zastupan 1 za DJ se bnnutt neka Javna vlas.t.
Posebno su, medutim, nuni opa predostronost i rukovoenJe
uslijed onoSf:i velikih .indtrijskih na spolanjim okol
nostima 1 dalektm kombtnaCtJama, to th u njthovoJ povezanosti
ne mogu sagledati individue koje su upuene i vezane uz onu
sferu.
Spram slobode obrta i trgovine u graanskom dru
tvu drugi je ekstrem zbrinjavanje, kao i odreenje rada
svih, s pomou javnog uprilienja - kao otprilike i stara iz
rada piramida i druga udovina egipatska i azijska djela,
koja su za javne svrhe bila stvorena, bez posredovanja ra
da pojedinca njegovom posebnom proizvoljnou i njego
vim posebnim interesom. Ovaj interes poziva onu slobodu
protiv vieg reguliranja, ali, ukoliko je on vie slijepo
udubljen u sebinu svrhu. utoliko mu je vie potrebno tak
vo reguliranje da bi bio vraen opemu i da bi se shvatile i
ublaile opasne trzavice i trajanje razmaka, u kojemu bi
trebalo da se izravnaju kolizije na putu nesvjesne nunos
ti,
Dodatak. Policijski nadzor i predostronost imaju svrhu

da posreduju individuu sa opom mogunmu koja postoji za
dostizanje individualnih svrha. Ona mora da vodi brigu o uli-
nom osvjetljenju, mostogradnji, taksaciji dnevnih potreba kao i
o zdravlju. Ovdje su sada vladajua dva glavna nazora. Jedna
tvrdi da policiji pripada nadzor nad svim, drugi, da policija ov
dje nema ni!ta da odreduje jer se svako ravna prema potrebama
drugog. Pojedinac svakako mora imati pravo da na ovaj ili onaj
nain zaradi svoj kruh, ali na drugoj strani i publika treba da za
htijeva pravo da ono to je potrebno bude postignuto na valjan
nain. Obje strane se trebaju zadovoljiti a sloboda radinosti ne
smije biti od one vrste da bude ugroeno ono to je openito bo
lje.
359
237.
Ako, dakle, individue imaju mogunosti uestvovanja u
opoj imovini i ako im je ona osigurana javnom moi, onda ta
mogunost, bez obzira to ta sigurnost mora ostati nepotpuna,
jo sa subjektivne strane ostaje podvrgnuta sluajnostima, i to
utoliko vie ukoliko vie pretpostavlja uvjete vjetine, zdravlja,
kapitala itd.
238.
Porodica je ponajprije supstancijalna cjelina, kojoj pripa
da predostronost prema ovoj posebnoj strani individue, kako u
pogledu sredstava i vjetina da bi se iz ope imovine moglo [ne
to] za sebe stei tako i [u pogledu} njene subzistencije i zbrinja
vanja u sluaju da nastupi nesposobnost. No graansko drutvo
trga individuu iz ove veze, otuuje meusobno njene lanove i
priznaje ih kao samostalne osobe; ono supstituira, nadalje, spo
ljanju neorgansk.u pn roou i oinsko tlo, na kojemu je pojedi
nac imao svoju subzistenciju, onim svojim, te podvrgava opsto
janje ak itave porodice zavisnosti od njega sluajnosti. Tako
je individua postala edo graanskog druscva, koj e od nje isto
tako zahtijeva kao to ona na nj ima prava.
,
DodaUJk. Porodica svakako treba da brine za kruh poje

dinca ali je ona u graanskom drutvu neto podreeno i po
stavlja samo temelj; ona vie nema tako obuhvatnu djelotvor
nost. Graansko drutvo je, tavie, udovina mo koja ovjeka
privlai k sebi i od njega zahtijeva da radi za nju i da sve ini
preko nje i njenim posredstvom. Ako ovjek na taj nain treba
da bude lan graanskog drutva, onda on isto tako ima prava i
zahtjeve prema njoj, kao to ih je imao u porodici. Graansko
drutvo mora tititi svoga lana, braniti njegove interese, kao to
je pojedinac duan potovati zakone graanskog drutva.
360
Gl.:ORG WILHELM FRIEDRICH
36 1
HEGEL
239.
241.
Ono u tom karakteru ope porodice ima dunost i pravo,

spram proizvoljnosti i sluajnosti roditelja, da nadzire i utjee
na odgoj ukoliko se on odnosi na sposobnost da se postane la
nom drutva, naroito ako treba da ga dovre ne roditelji, sami
nego drugi - takoder se utoliko za to mogu izvriti zajednike
pripreme da vre taj nadzor i utjecaj.
Dodatk. Granica izmedu prava roditelja i graanskog
drutva ovJe s te_ko moe povui. Roditelji obino dre da u
vezt_ s odgojem tmaJU potpunu slobodu i da mogu initi sve to
uop mogu. Poed sve javnosti odgoja, glavna pozicija obino
_
dolazt od rodltelJa,
pa su oni oni koji vrite na uitelje i slube
nike, jer se roditeljska proizvoljnost postavlja protiv njih. Up
rko tome. drutvo ima pravo da prema svojim provjerenim na
zonma pn tom postupi tako da roditelje prisili da djecu alju u
kolu, da ih cijepe protiv boginja itd. U ovo spadaju sporovi ko
ji u Francuskoj postoje izmedu zahtjeva slobodne nastave, to
znai izmedu samovolje i roditelja i nadzora drave.
No isto tako kao proizvoljnost mogu i sluajne, fizike

okolnosti i okolnosti koje lee u spoljanjim odnosima ( 200)
upropastiti individue do siromatva, stanja koje, im ostavlja po
trebe graanskog drutva i koje ih - time to im je ono ujedno
oduzelo prirodna sredstva za ivot ( 217 i uino dalu l?.?ve
zanost porodice kao loze ( J 81) - naprotJV vJe th manje hsava
svih prednosti drutva, sposobnosti stjecanja vje!ina i obrazo
vanja uope, takoder i pravosua, brige za zdravlje, esto ak 1
utjehe religije itd. Opa vlast preuzima mjesto porodice kod si
.
romanih, isto tako u pogledu njihove neposredne nestatce,
kao i lijene nastrojenosti, zlobe i drugih poroka to izviru iz tak
vog poloaja i osjeaja neprava.
240.
Na !st ain ima ono unos! i pravo da one koji su rasip
no!u .um!tdi Sigurnost svoJe subztstencije i subzistencije svoje
porodJce uzme pod starateljstvo i da mjesto njih izvrava svrhu
drutva i njihovu svrhu.
Doda U Ateni je postojao zkon da svaki graanin
_. ; saa imamo shvatanje
mora polot raun o ome od ea ":
da se ovo nakoga ne tte. Svaka mdtvtdua je svakako, s jedne
strane z seb ali s dge sran_e je i lan u sistemu graanskog
dru!Va 1 !ohko svakt ovje _lf!l!l pravo da od njega zahtijeva
sub.ZlstnetJU, on ga mora tititi 1 od samog sebe. To nije samo
umaranJe od gladt, o u treba d se radi, nego ire stajalite
da se ne treba dopustih da nastaje olo. Poto je graansko
drutvo duno da ishranjuje individue, ono ima pravo da ih
podstie da brinu za svoju subzistenciju.
242.
Ono subjektivno siromatva i uope nude svake vrste, ko
joj je ve u svom prirodnom krugu izvrgnuta svaka individua,
zahtijeva i subjektivnu pomo isto tako u pogledu posebnih
okolnosti, kao i naravi i !jubavi. Ovdje je mjesto gdje moralitet
kraj svih opih priprema nalazi dosta posla. No kako to poma
ganje za sebe i u svom djelovanju ovisi o sluajnosti, drutvo te
i za tim da u nudi i pomoi iznae i pripremi ono ope, te da
onu pomo uini nepotrebnom.
Sluajnost milostinje zaklada, kao i paljenja kandila
pred ikonama itd., nadopunjuje se javnim sirotinjskim us
tanovama, bolnicama, ulinom rasvjetom itd. Milosru jo
dovoljno preostaje da za sebe djeluje, pa je to neispravan
nazor ako ono tu pomo nude hoe da zadri samo po
sebnosti due i slutajnosti svog moralnog shvaanja i zna
nja, pa da se osjea oteeno i povrijeeno obaveznim op
im odredbama i zapovijedima. Javno stanje treba, napro
tiv, smatrati utoliko savrenijim ukoliko individui manje
preostaje da radi za sebe po svom posebnom mnjenju, u
usporedbi s onim to je ureeno na opi nain.
...
362
243.
Ako se graansko drutvo nalazi u nesmetanoj djelatnosti,
onda je ono unutar samoga se.be u progrsinom_ portu p_uan
stva i industrije. - Uop vanJem sveze ljud usljed nJahovih_po
.
treba i uopavanjem nama da .se za _te potebe spreme 1 ndo
_
nesu sredstva, poveava se, na JednoJ tra! nago_mil va!!Je b
,
gatstva - jer se iz ove dvost!'llke opcemto
t1 Izvla_navct do_b
tak - kao .to se, na drugOJ stram, povecava upojedmJavanJe 1
ogranienost posebnog rada i time zavisnost i nuda klaa kj
.
je vezana uz taj rad, s ime je povezana nesposobnost osJeCaJa 1
uivanja daljih sposobnosti, a naroito duhovnih prednosti gra
anskog drutva.
"!
244.
Opadanje velike mase ispod mjere izvjesnog naina sb
zistencije, koji se za jednog .lana ?va sam po sbt euhr
kao nudan - i time do gubttka osJeCaJa prava, estttostt 1 asu
da se opstoji vlastitom djelatnou i radom - dovodi do tvar
nam
nja oloa, to opet ujedno donosi sa sobom da se na laks1
u malo ruku koncentriraju nesrazmjerna bogatstva.
Dodatak. Najnii nain subzistencije, subsistencija oloa
nastaje sama od sebe: ovaj minimum je ipak veoma razliit kod
razliitih naroda. U Engleskoj i najsiromaniji vjeruje da ima
svoje pravo; to je neto drugaije od onoga kako su u drugim
zemljama time zadovolj';li siromasi. B.ijeda. po sbi nikoga n.e i
ni oloem: on se odreduje tek kroz OSJeanje koje se povezuJe sa
siromdtvom, kroz unutarnju pobunu protiv bogatih, protiv
drutv vlasti itd. Nadalje, s tim je povezano da ovjek koji je
ostae lakoul!la!' prezir_e rad, kao na pri
upuen na slajnost
mjer lazarom u NapulJu. T1me u svjetml nastaJe zlo, da ona ne
ma potovanja da svoju subzistenciju ostvari svojim adom, a
ipak ostvarenje svoje subsistencije postavlja ko svoje pravo:
Naspram prirode ni jedan ovjek ne m.oe tvrditi neko prav, ah
.
u stanju drutva oskudica odmah dob1.va onnu neprava. OJ Je
.
uinjeno ovoj ili onoj klasi Vano pttanJe kako uklomh s1ro-
363
OBICAJNOST
matvo, jest pitanje koje poglavito pokree

drutva.
mui moderna
245.
Ako se bogatijoj klasi nametne direktni teret, ili ako u d. gom javnom vlasnitvu (bogae bolnice! zaduie. smostam)
opstoje direktna sredstva to b1 masu koJa se pnmte suomatvu
trebala da odre u stanju njenog urednog naina ivota, onda bi
i bez posredovanja rada bila osigurana subzistencija onih koj
oskudijevaju, to bi bilo protiv princia graanskog. rua 1
osjeanja njegovih individua o nJihoVOJ samostalostt 1 asti; ili' ako bi dolazila posredovanjem rada (uz to pngodno), onda
bi se povealo mnotvo proizvoda, u ijem se obilju, a nedostat
ku odgovarajuih potroaa koji sami proizvode, _upravo i sasto
jalo zlo, koje se na oba naina samo poveav. Ttm se pokau
.
je da pri probilju bogatstava graansko drutvo nl)c
do ol}no
bogato, tj. da mu vlastito bogatstvo nedostaje da otklom pre
komjemost siromatva i stvaranje oloa.
...
Ove se pojave mogu uvelike studirati na primjeru
Engleske, kao i poblie posljedice koje su imale .takse z
sirotinju, neizmjerne zaklade i isto tako bezgraruno pn
vatno dobroinstvo, a prije svega pri tome takoder ukida
nje korporacij . Kao najirektnije sredstv ovdje se (naro
ito u SkotskoJ) spram stromatva - kao 1 posebn spram
zbacivanja stida i asti, subjektivnih baza drutva, 1 spram
lijenosti i rasipnosti itd, odakle proizlazi olo - pokualo
da se siromasi prepuste svojoj sudbini i da se upute naJav
no prosjaenje.
246.
Ovom svojom dijalektikom graansko drutvo prerasta e
be. prije svega ovo odredeno drutvo, da bi izvan sebe u drug1m
364
GEORG WILHELM FRJEORICH HEGEL
narodima koji zaostaju za njim po sredstvima to ih ono ima na

pretek, ili uope po umjenosti itd., potrailo potroaa i time
potrebna sredstva za subzistenciju.
OBICAJNOST
365
odvratnije i nasramnije predrasude; - i kako sve velike na

cije, koje u sebi tee za viim, tee za morem.
248.
247.
Kako je za princip porodinog ivota uvjet zemlja, vrsto

tlo i zemljite, tako je za industriju more onaj element koji je
oivljava prema spolja. U pomami za stjecanjem, time to ona
to stjecanje izlae opasnosti, uzdie se ujedno nad njega i mijea
uvrivanje na grudi zemlje i na ogranienim krugovima gra
anskog ivota, njegove uitke i prohtjeve s elementom tenosti,
opasnosti i propasti. Tako ona, nadalje, s pomou tog najveeg
medija povezivanja, dovodi udaljene zemlje u vezu prometa,
pravnog odnosa koji uvodi ugovor, u kojemu promet sebi ujed
no nalazi najvee sredstvo izgradnje, a trgovina svoje svjetsko
historijsko znaenje.
Da rijeke nisu prirodne granice, kao kakve su u novije vri
jeme trebale da vae, nego da one, a isto tako i mora, tavi
e povezuju ljude i da je netana misao kad Horacije kae
(Carm . I, 3):
----abscidit
Prudens Oceano dissociabili
,---Terras/1
ne pokazuju samo doline rijeka koje su nastanjene jednim .
plemenom ili narodom nego npr. i ostali odnosi Grke, Jo
nije i Velike Grke - Bretanje i Britanije, Danske i Nor
veke, Svedske, Finske, Livonske itd. - a posebno takoder
i suprotnost slabe povezanosti stanovnika obale sa stanov
nicima iz unutranjosti zemlje. - Kakva obrazovna sred
stva, medutim, lee u povezanosti s morem, za to neka se
uporedi odnos prema moru onih nacija u kojima je pro
cvala umjenost s onima koje su sebi uskratite brodarenje
pa su, kao Egipani, Indijci, u sebi otupjeli i utonuli u naj'' ,, ... jedan mudri Bog razdvojio je kopna od negostoljubivog mora... .
Bilj. njem. izd.
Ova proirena veza prua takoder srdstvo za ko/nizaci

ju, na koju - sporadiku ili sistematsku - ba nana1_1o tzgrad
. o o dJIomice Jednom dt
no graansko drutvo i pomou koje
jelu svog sanovnitva q a. n?vom tu pnbaviJa ovrtak k poro

_
_ l omice sebt samome pnbavlJa novu po
dinom pnnctpu,
a dje
trebu i polje svoje radinosti.
Dodatak. Graansko drutvo je nagnano na to da osnuje
kolonije. Prirataj stanovitva ve za sebe i ovo dejstvo; ali
ako proizvodnju premauje potreba za ?.trosnJom psebno on
da nastaje mnotvo koje ne moe P?.shct zadovolJenJ.e potrea
svojim radom. Sporadina kolomaCtJa se. osebn? zbtva u Nje
makoj. Kolonisti odlaze u Arnef:lU,. RustJU, osau bez veze sa
svojom domovinom i ne dnose JOJ mkakye kor:su. Druga vrs!a
. od prve, este ststematska. NJu
kolonizacije, potpuno razhlta
.
.
svjesno podstie drava reguliranjem valJamh nama provoe
nja. Ovaj nain kolonizacije se . nogo.struko ogdao kod Sta
. b10 stvar grada
rih a naroito kod Grka kod kOJih teki rad mJe
nina ija se djelatnost, tavie, okretala javnim stvarima. Ako je
sada stanovnitvo poraslo toliko da je nastala poreb brige za
njega, onda se omladina alje u novu oblas koJa Je dJelom p
y
sebno odabrana a ijelom preputena sluaJU nalazenJa.
U novi
jim vremenima kolonijama se nije priznalo pra_vo jednao pra
stanovnika zemlje mtice, pa su iz vog anJa nastal ! rtov1 t
_ t pa
konano emancipacije, kako pokaz.uJe poVIJest englesth
skih kolonija. Osloboden.je kolonia se Sa,!llO . po sebt _POkazuje

w
kao najvea korist za matinu zemlJu, kao sto Je pustanJe
robova
na slobodu najvea korist za gospodara.
249.
Policijska predostronost ozbiljuje i odrava ponajprije

ono ope to je sadrano u posebnosti graanskog drutva kao
366
spoljanji red i ustanova za zatitu i sigurnost masa od posebnih

svrha i interesa, koji opstoje u ovome opemu, kao to ona kao
vie upravljanje nosi predostronost prema interesima ( 246)
to vode izvan tog drutva. Budui da po ideji sama posebnost
ono ope, to je u njenom imanentnom interesu, ini svrhom i
predmetom svoje volje i svoje djelatnosti, zato se obiaj'nosno
kao ono imanentno vraa u graansko drutvo; to sainjava od
reenje korporacije.
b) Korporacija
250.
Zemljoradnitki stalei ima u supstancijalitetu svog poro
dinog i prirodnog ivota u sebi samome neposredno svoje kon
kretno openito, u kojemu on ivi; opi stalei ima u svom odre
enju openito za sebe kao svrhu svoje djelatnosti i kao svoje
tlo. Sredina izmedu obaju, obrtniki stale, upuena je bitno na
posebno, pa joj je stoga osobito svojstvena korporacija.
25 1 .
Rad graanskog drutva raspada se po prirodi svoje po
sebnosti na razliite grane. Budui da takvo po sebi jednako po
sebnosti poinje egzistirati kao zajedniko u zadruzi, zato na
svoju posebnost upravljena, sebina svrha ujedno sebe shvaa i
djeluje kao ope, a lan graanskog drutva, po svojoj posebnoj
vjetini, lan je korporacije, ija je opa svrha time sasvim kon
kretna i nema drugog opsega do onoga koji lei u zanatu, vlasti
tom poslu i interesu.
252.
Korporacija im po tom .odrede.nju, pod nadzorom ope
. pravo da se bnne
mot,
za SVOJe vlasttte unutar sebe ukljuene
OBICAJNOST
367
interese, da lanove uzima po objektivnom svojstvu njihove

vjetine i estitosti u broju koji sebe odreduje opim sklopom i
da za svoje pripadnike snosi brigu spram posebnih sluajnosti,
kao i za obrazovanje do sposobnosti da se njoj dodijele - uope
da se zauzima za njih kao druga porodica, a ovaj poloaj ostaje
neodreeniji za ope; od individua i njihove posebne potrebe
udaljenije graansko drutvo.
Zanatlija se razlikuje od nadniara, kao i od onoga
koji je spreman za jednu pojedinanu sluajnu slubu.
Majstor, ili onaj koji to eli postati lan je zadruge ne za
pojedinanu sluajnu zaradu nego za itav opseg, ono op
e njegove posebne subzistencije. - Privilegiji, kao prava
jedne, u korporaciji obuhvaene grane graanskog dru
tva, i pravi privilegiji po svojoj etimologiji time se medu
sobno razlikuju to su ovi potonji izuzeci od opih zakona
po sluajnosti, a oni prvi samo zakonski uinjena odree
nja, koja lee u prirodi posebnosti neke bitne grane samog
drutva.
253.
U korporaciji ima porodica ne samo svoje vrsto tlo kao
sposopnou uvjetovano osiguranje subzistencije, vrstu imovi
nu, nego je oboje takoder priznato, tako da lan jedne korpora
cije svoju valjanost da je on neto, i svoje poteno izdravanje i
napredovanje, nije prisiljen prikazati s pomou nekih daljih
spoljanjih pokazivanja. Tako je isto priznato da on pripada
jednoj cjelini koja je sama lan opeg drutva i da ima interese i
nastojanja za nesebinu svrhu te cjeline; - on tako u svojem sta
leiu ima svoju ast.
Institucija korporacije odgovara utoliko svojim osi
guranjem imovine uvoenju zemljoradnje i privatnog vlas
nitva u jednoj drugoj sferi (203, primj.). - Ako valja pod
izati tube na luksuz i rasipnost zanatlijskih klasa, s ime
j e povezano stvaranje oloa ( 244), onda pri drugim uzro
cima (npr. posao, koji postaje sve vie mehaniki) - ne va
lja previdjeti obiajnosni razlog kako on u gornjemu lei.
368
Ako nije lan jedne ovlatene korporacije (a korporacija je

ovlatena samo kao zajednica), pojedinac je bez staleke
asti, reduciran svojim izoliranjem na sebinu stranu zana
ta, njegova subzistencija i uivanje nije nita stalno. On e
time traiti da svoje priznanje stekne spoljanjim izlaganji
ma svog uspjeha u svojem zanatu, izlaganjima koja su bez
granina1 jer ne ivi prill\iereno svojem staleu, budui da
stale ne egzistira ... jer egzistira u graanskom drutv-:.: a
mo ono zajedniko to je zakonski. konstituirano i priznato
- nema, dakle, nikakvog njemu primjerenog opeg naina
ivota. - U korporaciji pomo koju prima sirotinja gubi
ono svoje sluajno, kao i ono svoje to s nepravom ponia
va, a bogatstvo u svojoj dunosti spram svoje zadruge gubi
oholost i zlobu, koju ono moe pobuditi, i to oholost u
svom vlasniku, a zlobu u drugima - estitost zadobiva svo
je istinsko priznanje i ast.
254.
OBICAJSOST
Svetinja braka i ast u korporaciji dva su momenta

oko kojih se kree dezorganizacija graanskog drutva.
Dodatak. Ako su u novije vrijeme ukinute korporacije,

smisao je toga da pojedinac treba da brine za sebe. Ali ako se
moe ovo i dodati, onda se kroz korporaciju ne mijenja obaveza
pojedinca da stvori svoj prihod. U nim modernim dravama
gradani imaju samo ogranien udio u opim poslovima drave ;
nuno je pak da se obiajnim ljudima dopusti, izvan njihove pri
vatne svrhe, jedna opa djelatnost. Ono ope koje mu modema
drava uvijek ne prua, on nalazi u korporaciji. Ranije smo vi
djeli da individua, brinui za sebe, u graanskom drutvu radi i
za druge. Ali ova nesvjesna nunost nije dovoljna: ona postaje
svjesnom misleom obiajnou tek u korporaciji. Nad njom
svakako mora biti vii nadzor drave, jer bi ona inae okotala,
biJa bi u sebe zatvorena, potonula bi u bijedno esnafstvo. Ali po
sebi i za sebe korporacija nije nikakav zatvoren esnaf: ona je,
tavie, pravljenje obiajnim zanata koji stoji pojedinano, i nje
govo primanje u krug u kojemu on dobija snagu i dostojanstvo.
U korporaciji lei samo utoliko ogranienje takozvanog
256.
prirodnog prava da se obavlja svoja vjetina i time stekne to se

dade stei ukoliko je ona u tome odreena za umnost naime os
loboena, priznata, osigurana od vlastitog mnjenja i sluajnosti,

vlastite opasnosti, kao i opasnosti za druge, te ujedno uzdignuta
do svjesne djelatnosti za zajedniku svrhu.
369
Svrha korporacije kao ograniena i konana ima svoju isti
n - kao i u policijskom spoljanjem ureenju opstojee dijelje

nJe i njegov relativni identitet - u po sebi i za sebe opoj svrsi i
njenoj apsolutnoj zbiljnosti; sfera graanskog drutva prelazi

otuda u dravu.
255.
Grad i selo - prvi kao sjedite graanskog obrta, ref

leksije koja u sebi nestaje i upojedinjuje, drugo pak kao
sjedite obiajnosti koja se osniva na prirodi - individua
koja u odnosu prema drugim pravnim osobama posreduju
svoje samoodravanje i porodica sainjavaju oba jo ideal
na omenta uope iz koji drava proizlazi kao njihov
.
.
.
zbilJski. onov. - TaJ razvoJ neposredne obiajnosti kroz
razdaJanJe graanskog drutva sve do drave koja se po
kazuJe kao njihov istinski osnov, i samo takav razvoj jest
znanstveni dokaz pojma drave. - Budui da se u toku
znanstvenog pojma drava javlja kao rezultat time to se
Pored porodice sainjava korporacija drugi, u graan

skom drutvu zasnovani obi6ljnosni korijen drave. Prva sad
rava momente subjektivne posebnosti i objektivne openitosti
u supstancija/nom jedinstvu ; druga, medutim, ove momente,
koji su ponajprije u graanskom drutvu podijeljeni na poseb
nost - u sebi to se reflektira - posebnost potrebe i uivanja i
apstraktnu pravnu openitost, ujedinjuje na unutamji nain, ta
ko da je u tom ujedinjenju posebna dobrobit kao pravo i ozbi
ljena.
4
OSNOV,....E CRTE FILOZOFIJE PRAVA
370
nadaje kao istinski osnov, zato se ono posredovanje i onaj

privid isto tako ukidaju u neposrednost.
U zbiljnosti je stoga drfsvs naprotiv uope ono prvo,
unutar kojega se porodica tek izgrauje do graanskog
drutva, a ideja drave same jest ona koja dirimira u ta
oba momenta; u razvoju graanskog drutva zadobiva
obiajnosna supstancija svoj beskonsni oblik, koji u sebi
sadrava oba momenta; l . beskonano razliko vanje do
po-sebi-bit.kujueg bitka u sebi samosvijesti i 2. oblik op
nitosti, koji je u stvaranju, oblik misli, kojim je duh sebi
u zakonima i institucijama, njegovoj pomiljenoj volji, ob
jektivan i zbiljski kao organski totalitet.
Trei odsjek
DR2:AVA
257.
Drava je zbiljnost obiajnosne ideje - obiajnosni duh

kao oigledna sama sebi jna, supstancijalna volja, koja o sebi
misli i sebe zna, pa to to ona zna i ukoliko ona to zna takoder i
izvrava. U obiaju ima ona svoju neposrednu, a u samosvijesti
pojedinca, u njegovu znanju i djelatnosti svoju posrednu egzis
tenciju, kao to i ova s pomou uvjerenja u njoj, kao svojoj biti,
svrsi i proizvodu svoje djelatnosti, ima svoju supstanciJalnu slo
bodu.
Penati su unutarnji, nii bogovi, narodni duh {Atena)

- boansko to sebe zna i hoe; pijetet je osjeaj i obiaj
nost koja s.e unosi u osjeaj polit ika vrlina htijenja po
sebi i za sebe pomiljene svrhe.
-
Tj. samosvijest 'pojedinca. -
Bilj. red.
OBICAJNOST
371
258.
Draa kao zb!!inst sustancijaJne volje, koju ona ima

u posebnoJ. amosvJ)estJ, uzdtgnutoJ do njene openitosti, jest
ono po sebJ 1 za sebe umno. To supstancijalno jedinstvo jest ap
olut.n epokretna samosvrba, u kojemu sloboda dolazi do svo
jeg naJVteg prava, kao Ito ta konana svrha ima najvie pravo
spram pojedinca, ija je najviia duinost da budu lanovi drave.
Ako se drava zamijeni graanskim drutvom i ako
se njeno odreenje stavlja u sigurnost i zatitu vlasnitva i
osoe slobode, onda je interes pojedinaca kao takvih
kJna sv!ha. kojoj su oni ujedinjeni, a iz toga isto tako
shjet da je brtt lan drafve neto proizvoljno. - No ona se
savt dr:ukije odnosi prema individui; budui da je ona
objkttym. duh, zato sam inviua ima objektivitet, isti
nu 1 obaJns smo.ukolike nJen lan Ujedinjenje kao
tkvo sam je tstt!'Skt .sadraj 1 yrha, pa je odreenje indi
v1dua da tve op1m IVOtom; nJihovo dalje posebno zado
voljavanje, djelatnost, nain dranja ima taj supstancijali
tet i opu vanost kao svoju polaznu taku i rezultat. mn<?st optoJi, apstrktn uzeto, uope u jedinstvu ope
mtostl 1. POJedmanost, kJe sebe proimaju, a ovdje kon
kretno, po sadraJu, u Jedmstvu objektivne slobode tj. op
e supstancijalne volje i subjektivne slobode kao individu
alnog znanja ! njegove volje, oja t!ai posebne svrhe - pa
stog po obhu u postupaJU Oje see odreduje prema
zamieum, tJ. o1m koma . naelima. - Ova je ideja
p se1 .' za. seb VJet 1 num bttak duha. - Sto pak jest
1il koje je btlo htstonJ.sko postanje drave, ili, tavie, sva
ke .Pebne .drav, Djeni. prav i odredenj.a, da li je po
naJpnJe protzala tz patnJarhalnth odnosa, IZ straha i po
vjrenja, iz korporacije itd., i kako se to na emu se osni
vaJu tak y prava shvtilo i uvrstilo u svijesti kao boan
sko pzttJvno pravo 1 ugovor, navika i tako dalje, ne tie
se tdeJe dr:ave sa.me, nego je, s obzirom na znanstveno
spoznavanJe o kojemu je ovdje jedino rije, kao pojava
.
Naime zbiljnost. - Bilj. prev.
372
historijska stvar; s obzirom na autori tet neke zbiljskP. dra

ve, ukoliko on ulazi u razloge, oni su uzeti iz oblika prava
koja vae u njoj. - Filozofsko promatranje ima posla samo
s onim to je od svega toga unutranje, s pomiljenim po
jmom. U pogledu istraivanja ovog p oj ma bila j e Roussea
uova zasluga to je princip koji je ne samo po svojem obli
ku (kao otprilike socijalni nagon, boanski autoritet) nego
i po sadraju msao,
i
i to miljenje samo, naime volju po
stavio kao princip drave. No time to je on volju shvaao
samo u odreenom obliku pojedinatne volje (kao kasnije i
Fichte), a opu volju ne kao ono po sebi i za sebe umno
volje, nego samo kao ono zajednitko, to proizlazi iz ove
p oj edinane volje kao svjesne: zato ujedinje nje pojedina
ca u dravi postaje ugovorom, koji ima tako za temelj nji
hovu hotiminost, mnjenje i proizvoljno, izriito pristaja
nje, a zatim slijede dalje, prosto razumske konzekvencije,
koje razaraju ono boansko to po sebi i za sebe b itkuje i
njegov apsolutni autoritet i velianstvo. Doavi do v lasti,
te su apstrakcije zbog toga proizvele, dakako, s jedne stra
ne prvi, otkad znamo za ljudski rod, udesni prizor da us
tav jedne velike zbiljske drave zapone sasvim ispoetka i
od misli prevratom svega opstojeega i danoga, i da mu
hoe da dade kao bazu samo ono toboie umno, s druge
strane, budui da su to samo bezidejne apstrakcije, one su
taj poku!aj uinile najstranijim i najotrijim dogaajem.
- Protiv principa pojedinane volje valja podsjetiti na os
novni pojam da je objektivna volja ono po sebi u svom po
jmu umno, spoznali je i htjeli je u svom nahodenju poje
dinci ili ne: - da ono suprotno, znanje i htijenje, subjekti
vitet slobode, koji u je jedino zadran u onom principu,
sadrava samo jedan, a time jednostran moment ideje um
ne volje, koja je to samo time to je isto tako po sebi kao
to je za sebe. - Druga opreka misli da se drava shvati u
spoznaji kao neto po sebi umno jest da se spo/jalnjost po
jave, sluajnosti nude, potrebnosti zatite, snage, bogat
stva itd. ne uzimaju kao momenti historijskog razvoja, ne
go kao supstanc1ja drave. Ovdje je takoder pojedinanost
u
A: ,.toji (6u). l...asson i Hoffmeister: tono suprotno' znanje i htijenje'
subjektivitet slobode, lr.oji....c
OBICAJNOST
373
i n divid a oj a sanj ava princip spoznaje, ali ak ni misao

ove poJedmnostl, no, naprotiv, empirijske pojedina
nosu po_ sOJlm slua:Jmm svojstvima, snazi i slabosti, bo
gatu 1 snomatvu 1td. Tkva pomisao da se previdi po
seb1 1 za sebe bcskonatno 1 umno u dravi i da se misao
protjera sh':anja njen_e unutarnje prirode zacijelo se
n.1 kada mlpoJaVJla _tako ..isto kao u BcsJau!Jlslil nanos
draVI<< gosma pl. HaJ/era. - isto, Jer u svim-pOku
saJJma. da se sh":at bit dr!lve - bili principi koliko mu
. .
_ - sama ta_amjera da se drad rago Jednostram 1h povrsm
v pojmi! dovodi sa sobom misli, opa odree nja ; alC ov
Je se SVJsno ne _samo. oustalo od umnog sadraja, koj i
Jdrava, t od oblika m1S1, nego se na jedno i n a drugo j u
nsa sa . strastveno m estnom. Jedan dio, kako uvjerava
gospo pl. Haller, proenog djelovanj a njegovih naela
zahvalJUJe ta RestauraCIJa, dakako, okolnosti da se o n
nao u prikazu rijei ti svih misli i da je tako bez misli u
;ednom komadu nao dati cj_linu; jer na ovaj nain ot
pada zaren?st t smetnJa? koJI sl?e dojam nekog prika
za, u koJ.mu Je sa sluaJmm pomiJeano opominjanje na
supstancJalno, s prosto empirijskim i spoljanjim sjeanje
na ope . mno, pa e tako u sferi oskudnog i besadraj
_
nog pnSJeca
onoga VIega, bskonanoga. - Taj je prikaz
s?ga takode_r konzekventan Jer kako se umjesto supsta n
CtJalnoga uz1ma sfera sJuaJnoga kao bit drave' zato se

ko!lzekvencija pri k.vom sadraju sastoji upravo u potpu
n?J nekonzekvencJ . Jene besmislenosti, koja bez osvrta
nJa neprestan? tee 1 koJa se, u protivnome od onoga to je
upravo odob nla, tsto tako dobro osjea.
----
Fusnota . str. )48.

Navedena)e knJt&a. zbog oznaenog karaktera originalne vrste. Zlovo
lJa Pl.c:va mogla bt .za sebe_ mati .ndto plemenito ukoliko se oo raestio na ma
lo pnJe naye.ene knve e.onJ, koJe potjeu naroito od Rousse6ua. a uJ)avnom
na pokuJ JIhova rehztranJa. No gospodin pl. Haller, da bi se spasio' bacio se
u. eo rohvno, to Jt tpuni nedostatak misli i pri emu zbog toga ne mote
b1t1 nJei o nekom sadraJu; - nai me, u najte!u mdnju spram svih zdona. u
konodavstva! svakog formvno i.ukonsti odredenog pr-.vll. Mr1nja prema uko
nu, zakof!Skl odreenom pvu JC$l iibolet po kojemu se oituju i po kojemu se
nepo,grdtvo. mogu spoatt u. tome to su fanatizam, slaboumnost i licemjerstvo
dobnh namra, obuklt se ot u lto '1'!1 drago. - OriJinalnost, kao Jto je ova ha
.
.
lerovsa. UJelt JC:
P
Je
vnjedna poJava, pa u za one svoje itaoce koji jo& ne
poznaJu knJIJU navesti ponelto za ogled. Pono je gosp. pl. Haller (str. 2-42 i da.
374
OBICA.JNOST
375
Dodatak. Drava po sebi i za sebe je obiajna cjelina, oz

biljenje slobode, a apsolutna svrha uma je da sloboda hude
zbiljska. Drava je duh koji stoji u svijetu i sebe u njemu realizi
ra sa svijeu, dok se on u prirodi realizira samo kao ono drugo,
kao duh koji spava. On je drava samo kao prisutan u svijesti,

kad sebe samog zna kao egzistirajui predmet. Kod slobode se
ne mora poi od pojedinanosti, od pojedinane samosvijesti
nego samo od biti samosvijesti, jer' znao to ovjek ili ne, ova bit
Ije, I sv.) postavio svoje glavno naelo tda, naime, kao ko u nd:ivome vee istis
kuje manJe, moato slabaJno itd., tako i meu iivotin,Pm., a zatim i medu ljudi
ma ponovo dolazi isti zakon, pod plemenitijim tikom (a esto, dakako, i ncple
menitim), te tda je to vjeni, nepromjenljivi bolji red da moniji vlada, da mora
vladati i da t uvi)ek vladati : - ve sc iz toga vidi a isto tako iz onoga to slije
di, u kojem se sm1slu ovdje misli mo, ne mo pravednog ili obieajnosnos, neso
slueajna sila prirode; - tako on to, dakle, dalje potvruje, a izmeu druJih tu
loga takoer 1 time (str. 365 i dalje) tda je to priroda. s mudroJu vrijednom div
ivo opleme
ljenja tako uredila da upravo osjeaj v/utite ndmonosli neodolj
njuje lwakter i potpomate razvoj upravo onih vrlina koje su najnutnije za pod
reene. On pita s mnogo lkolsko-retorikog izvoenja da li su to u cafitvu
znanosti jaki lli slabi koji zloupotrebljavaju autoritet i povjerenje za niske koris
toljubive svrbe i za upropa.tivanje vjernika, nisu li medu pravnicima majstori u
znanosti legulc:ji i rabulisti koji varaju nadu klijenata, koji bijelo ine crnim a
crno bijelim, koji zakone zloupotrebljavaju kao vehikl neprava, a one kojima je
potrebna zaltica dovode na prosjaki lcap, te kao gladni orlovi razdiru nevino
jsnje itd. Ovdje zaboravlja gosp. pl. H. da on takvu retoriku navodi upravo za
podupiranje postavke da vladlavitu monijih treba da bude vjeni red boji, red
po kojemu orao razdire nevino janje, da, dakle, poznavanjem zakona moniji i
ne sasvim pravo da one vjernike kojima je potrebna wtita pljakaju kao slabe.
No suvile bi se zahtijevalo da sc povetu dvije misli tamo gdJe se ne nalazi nijed
na. - Po sebi se razumije da je gosp.pl. Haller neprijatelj :ukonika; graanski
su zakoni. po njemu. uopte jednim d1jclom nepotrebni budui da sc po stbi
razumiju iz prirodlJib u.kona, - otkad ima ddava, u!tedjclo bi se mnogo mu
ke, koja se upotrijebila za zakonodavstvo i zakonite i koja sc, povrh top, upot
rebljava za studij zakonskOJ prva. da se ovjek odvajkada pomirio s temeljnom
misli d. u sve to po ubi ruumije -
dru
gim dijelom zakoni zapravo nisu dani
nim sucima da da bi sc upoz
privatnim 010bama, ne10 kao instrukcije
nali s voljom sospodatovom. Pravosude aonako nije (1. sv. str. 297; l. dio, str.
2S4. i posvuda) dubost ddavc, nego dobrotinstvo, naime pomo motnijih, pa
je napt'Oilo dopunsko; medu sredstvima za osipraaje prava ono n.ije najsavrle
nije, ltavile, tlilumo i nizvo, sredstvo koje nam nali noviji pravmci jedi
no ostavljaju odm.ajua nam tri drup rv., upravo ona koja IJa,i'brt i Djsi
lumi.it roth k ciQu i koja je, osim onop. vjeka dala ljubuD priroda za osi
Ill/Uje ve,nme.robode - a ta tri su (Ito bi ovjet mislio?) J. vlastito
pridd;aYUJe i utuY(jivaoje prirodnos zakona. 2. otpor spram oeprava. J. bfiel
adje viJe nema pomoi. (Kako su pravnici ipak ae)jubemi u usporedbi s lju
beznom prirodom!) No prirodm boi.truti zakon Ito p je (l. sv. str. 292) svako
me dala beskrajno dobra priroda jest: tPoltuj u svakome sebi ravnosa (po auto
prinpu ft!O-:aJo bi p1$iti: tuj ono&!.koji d Dije yan, nego koji je mo
DlJI); ne vrijeda) IUbd onop kOJI te ne vrij<a; ne zahtiJevaj nilta Ito ti on ni
je dubll (Ito JC oo du!an7), da jol vile: Ljubi svog blifnjea i koristi mu Jdje
mofd. - UddivQjc ovog uton treba da bude ono Ito bi zakonodavstvo 1 us
tav uinilo suvimim. Bilo bi vrijedno vidieti kako to sebi aosp. pl. H. obia!!i!_Vll
to su bez obzira na to usaivanje ipak dolh na svijet zakonodavstva i ustavi!
U 3. svesku, str. 362. i dalje, dolazi gospodin autor na takozvane nacionalne
slobode, tj. pravne i ustavne zakone nacija; svako zakonski odreden prao
. zakoiUDla,
znailo bi u ovom velikom smislu jednu slobodu; - on We o tim
meu ostaloga, da je njiho sadraj obino vrlo be?;Da pda. u knJI-.
aama takvim dokumentarnim slobodama mole pndavatl vehka vnJednOSt.
Kad se zatim, vidi da su nacionalne slobode o kojima govori autor zapravo na
cional slobode njemakih dravnih sta.leb, slobode enJIC$ke nacije - Charta
magna, koja se, meutim, malo tita i zbog
izraup mje mi
je bill of rights itd. - sloboda madarske naczjc ltd.; onda se &>vjek udi kad
dona kako su posjedi, inae smatrani tako vafnima, ndto beznaajno i se
kod tih na?ja samo u knjigma pridaje vrijcdnost. nj!hovim on.ima, kOJ! su
konkurirah re dnevno 1. svaki sat, u svemu, konkunraJU za svaki komad odJete
koje nose individue, sati koad kruha koji oni jedu. - Gospodn pl. Haller,
da jo! to navedemo, b1o Je osob1to nesklon p&kom opem ukoD
iJ:u_ (l sv.,
185. i dalje), jer su nefilozofske' zablude (bar JOI ne Kmtov. filoz.o
fi.J&, na kOJU
je gosp. pl. Halle najogoreniji) doe .ri tome
du ostalim naroito zato Ito Je u nJemu nJe o dd.aVI, dravnOJ amovuu, svm
drave, poglavaru dr!ave, o dumostim poglavara, dr:a sl itd.
Najgore je gospodinu pl. Halleru ,.pravo da se za podmJten}e drbmib
oporezuje privatna imovina osoba, njihova radinost, proizvodi ili potrolnja; Jer
time ni sam kralj. budui da ddavna imovina nije kvalificirana kao privatno
vlasniitvo vladara, nego kao dravna imovina, a tako ni pruskipadMH nemaju
vik nita vlastitoga ni svoje tijelo ni svoje dobro, pa su SVI podanici r.UOIISD ro
bovi, jer - oni nt smiju uskratiti s/Jdbu drUvilf.
Pri svoj toj nevjerojatnoj sirovosti moaao bi &>vjek biti pnut najveom
jstvo .-!*
smijdno!u s kojom gosp. pl. Haller opisuje neimavo dovol
otkriima (l sv., predgovor), - radost kakvu moie da OSJeta samo PtiJite)J tati
ne kad nakon potenog istraiivanja zaijeizvjC$DOSt daj_!, Ido rea ldakako,
tako rei!). pogodio odluku prirode, rijei samog Boga (rijet
razlikuje,
!tavik, svoje objave vrlo izriito od odluka prirode i prirodnoJ vjeka) - ka
ko je od samog udivljenja htio da padne na koljena, a tz njeg
o
vih su oei
ju pote
k
li potoci suza radosniC&, pa je u njemu otada nastao tivi reliliozitet.
ju - jet to JC
pt Haller mogao bi naprotiv iz reliJ!oziteta bo najteu kamu bot
ono najtee !to &>vjeka moie zadcstti - oplakivati to Ito se je od
i UDI
nosti, od po!tivanja zakona i od spoznaje kako .je bcskonaoo. nmo. bofnsko
da su dunosti dr!avc i pravo aradana zakonski odredeni, bo i pravo ddave i
dunosti sradana, toliko udaljio da mu se ono apsurdno podmee bo rijo4 bol
USflih
svo Dt:v}erop. uj, me:
S':O
-Gosp.
milljcnja
p.
,. Kod Hallera: >tOOvofiloz.ofd:ef<.'- Bilj. njem.izd.
376
se realizira kao samostalna mo u kojoj su pojedinane indivi

due samo momenti: da drava postoji, to je kretanje Boga u svi
jetu, njegov osnov je mo uma koji se ozbiljuje kao volja. U ide
ji drave ne moraju se u vidu imati posebne drave, ne posebne
institucije, tavie, mora se posmatrati ideja za sebe, ovaj zbilj
ski bog. Svaka drava, - smatrali je mi, prema zakonima koje
ima, loom, prepoznali mi u njoj ove ili one nedostatke, - uvijek
ima, osobito ako pripada obrazovanim dravama naeg doba,
bitne momente svoje egzistencije u sebi. Ali poto je lake pro
nai nedostatke nego shvatiti ono afirmativno, lako se zapada u
greku da se zaborave pojedine strane unutarnjeg organizma sa
me drave. Drava nije nikakvo umjetniko djelo, ona stoji u
svijetu a time u sferi samovolje, sluaja, zablude; ravo ponaa
nje ja mogu defigurirati po mnogim stranama. Ali najruniji
ovjek, zloinac, bolesnik i bogalj, jo je uvijek ivui ovjek;
ovo afirmativno, ivot, postoji uprkos nedostataka, a ovdje se
radi o ovom afirmativnom.
OBICAJNOST
377
Sveta alijansa, ali s u oni uvijek samo relativni i ogranieni, kao

vjeni mir. Svejedini apsolutni sudac koji 1.. vijek vai i protiv
onog posebnog, jest po sebi i za sebe bivstvujui duh koji se u
svjetskoj pCvijesti prikazuje kao ono openito i kao djelatni rod.
A. Unutsrnje prro drare
260.
Drava je zbiljnost konkretne slobode; a konkretna slobo
da sastoji se u tome da osobna pojedinanost i njeni posebni in
teresi isto tako imaju svoj potpuni razvoj i priznanje svog prava
pravo;
(u sistemu porodice i graanskog drutva), kao to s pomou sa

mih sebe djelomice prelaze u interes opega, a djelomice sa zna
njem i voljom priznaju to ope kao svoj vlastiti supstancija/ni
duh, pa su za nj djelatni kao za svoj konani cilj. tako da ni ono
ope ne vai i ne izvrava se bez posebnog interesa, znanja i hti
jenja, niti individue ive kao privatne osobe samo za ovo poto
nje, a da im htijenje nije ujedno u opemu i za ope, imajui
djelatnost koja je svjesna te svrhe. Princip modernih drava ima
tu neuvenu snagu i dubinu da daje da se princip subjektiviteta
dovri do samostalnog ekstrema osobne posebnosti, a istovre
meno moe ga vratiti u supstancijalno jedinstvo i da tako u nje
mu odri samo to jedinstvo.
Dodatak. Drava kao zbiljska bitno je individualna drava

a osim toga i posebna drava. Individualitet se treba razlikovati
od posebnosti: on je moment same ideje drave, dok posebnost
pripada povijesti. Drave kao takve su nezavisne jedna od dru
ge a odnos, dakle, moe biti samo spoljanji, tako da neto tree
to povezuje mora biti iznad njih. Ovo tree sada je duh koji se
bi daje zbiljnost u svjetskoj povijesti i jest njihov apsolutni su
dac. Mnoge drave mogu, dodue kao savez u neku ruku obra
zovati sud za druge, mogu se uspostaviti savezi kao, na primjer,
Dodatak. Ideja drave u novije vrijeme ima osobenost da

drava nije ozbiljenje slobode po subjektivnoj proizvoljnosti ne
go po pojmu volje, to jest, po svojoj openitosti i boanskosti.
Nesavrene drave su one u kojima je ideja drave jo skrivena i
gdje njena posebna odreenja nisu dola do slobodne samostal
nosti. l! drvama klai ne.tarne svako e ve nalazi openi
_
tost! ah part1kulnet JO. mJe b.to odnJeen 1 osloboen i za op
.
cemtost, to znat, JO mJe vracen opoj svrsi cjeline. Bit nove
drave je to da je ono openito povezano sa punom slobodom
posebnosti i dobrobiti individua, da se, dakle, interes porodice i
graanskog drutva mora sabrati u dravi, ali da openitost
svrh ne moe napredovti be vlastitog znanja i htijenja poseb
_ mora sauvali SVOJe pravo. Ono openito
nosti koJa
mora biti
259.
Ideja drave ima
a) neposrednu zbiljnost, pa je individualna drav!'- kao or
ganizam koji se odnosi na sebe
ustav ili unutarnje dravno
-
b) ona prelazi u odnos pojedinane drave prema drugim

dravama - spoljanje driavno pravo;
e) ona je opa ideja kao rod i apsolutna mo spram indivi
dualnih drava, duh koji sebi u procesu svjetske povijesti daje
svoju zbiljnost.
378
GEORG
WILHELM
FRIEDRICH HEGEL
potvreno na djelu. ali subjektivitet na drugoj strani biti posve

ivo razvijen. Kao ralanjena i istinski organizirana drava se
treba posmatrati samo kroz to da oba momenta postoje u njiho
voj snazi.
261.
Spram sfera privatnog prava i privatne dobrobiti, porodice
graanskog drutva, drava je, s jedne strane, spoljanja nu
nost i njihova via mo, ijoj su prirodi podvrgnuti i od koje za.
vise njihovi zakoni, kao i njihovi interesi; ali, s druge strane,
ona je njihova imanentna svrha, pa joj je snaga u jedinstvu nje
ne ope konane svrhe i posebnog interesa individua, u tome da
oni utoliko imaju spram nje dunosti ukoliko istovremeno ima
ju prava ( 155).
i
Ve je gore u 3, primjed., primijeeno da je misao o

zavisnosti napose i privatnopravnih zakona od odredenog
karaktera drave i filozofski nazor da se dio promatra sa
mo u svom odnosu prema cjelini, uzeo na oko naroito
Montesquieu u svom glasovitom djelu Duh zakona, poku
avajui da to u pojedinostima i izvede. - Budui da je
dunost ponajprije dranje spram neega to je za mene
supstancijalno, po sebi i za sebe ope, a pravo, naprotiv,
opstanak uope toga supstancijalnoga, dakle strana njego
ve posebnosti i moje posebne slobode, zato se oboje na
formalnim stupnjevima pojavljuje podijeljeno na razliite
strane ili osobe. Drava, kao ono obiajnosno, kao proi
manje supstancijalnoga i posebnoga. sadrava da je moja
obavezatnost spram onoga supstancijatnoga ujedno opsta
nak moje posebne slobode, tj. da su u njoj dunost i prava
ujedinjeni u jednoj te istoj vezi. No kako, nadalje, u dravi
razJiiti momenti ujedno dolaze do svog osebujnog oblija
i realiteta, a time ponovo nastupa razlikovanje prava i
dunosti, to su oni time to su po sebi, tj. formalno identi
ni, ujedno po svom sadrtaju raz/ititi. U onome privatno
me i moralnome nedostaje zbJ1jska nunost veze pa je, pre
ma tome, opstojea samo apstraktna jednakost sadraja;
to je u tim apstraktnim sferama jednome pravo, treba da
bude pravo i drugome, a to je jednome dunost, treba da
OBICAJNOST
379
bude dunost i drugome. Onaj apsolutni identitet dunosti

i prava zbiva se samo kao jednaki identitet sadraja, u od
rdenju da j .ovaj sadraj sam posve opeit, naime, prin
Cip dunosti 1 prava, osobna sloboda ovjekova. Robovi
nemaju stoga nikakve dunosti, jer nemaju prava; i obrat
no (ovdje nije rije o religioznim dunostima). - No u
konkreoj id.eji, koja se razvija u sebi, razlikuju se njeni
moment1, a njena odreenost postaje ujedno razliiti sad
raj; u rodici nea sin prea ocu prava stog
i
sadraja
kao to 1ma dunosti, a gradanm spram vladara i vladavi
ne .nema. pv 1tog sadraj kao t im dunosti. - Onaj
poJam UJedm;en;a dunostt 1 prava jest ;edno od najvani
jih odreenja i sadrava unutarnju snagu drava. - Ap
straktna strana dunosti ostaje kod toga da posebni interes
treba previdjeti i izagnati kao nebitan, ak kao nedostojan
moment. Konkretno promatranje, ideja, pokazuje moment
posebnosti isto tako bitnim, a prema tome, njegovo zado
voljenje upravo nunim; individua mora u svom ispunja
vanju dunosti na bilo .koji nain nai svoj vlastiti interes,
svoje zadovoljenje ili raun, a iz njegova odnosa u dravi
mora mu izrasti neko pravo, ime opa stvar postaje nje
gova vlastita posebna stvar. Posebni interes uistinu ne tre
ba da se stavlja na stranu ili ak suzbija, nego ga treba sta
viti u suglasnost s onim opim, ime se odrava on sam i
o.no ope. Individua, po svojim dunostima podanik, nala
ZI kao graanin u njihovu ispunjenju zatitu svoje osobe i
vlasnitva, uzimanje u obzir svoje posebne dobrobiti i za
dov.oljenje svoje supstancijalne biti, svijest i samoosjeaj
d Je _lan ove cjeline, a u tom izvravanju dunosti kao
djela 1 poslova za dravu ova se odrava i opstoji. Po ap
straktnoj strani bio bi interes onoga opega samo taj da se
njegovi poslovi, djela .koja ono zahtijeva, izvriavaju kao
duno5ti.
0'datak .u dravi je po srijedi jedinstvo openitosti i po
sebnost:. U tanm dravama subjektivna svrha je uope bila jed
o sa hti.JCDjf!l drave, u modernim vremenima, naprotiv, zahti
Jvamo vlastiti nazor, vlastito htijenje i savjest. Stari nisu imali
'm!ta u ovm Sf!1islu, ono .(>Osljenj jima je bila dravna volja.
Dok u BZ!Jatsktm despotiJama md1v1dua u sebi nema nikakvu
.
.j
380
unutarnjost i nikakvo opravdanje, u modernom svijetu ovjek

hoe da bude potovan u svojoj unutarnjosti . Povezanost du
nosti i prava ima podvostruene strane u tome da ono ta dra
va iziskuje kao dunost, jest neposredno pravo individue poto
nije ba nita drugo nego organizacija pojma slobode. Odrede
nja individualne volje su kroz dravu dovedena do objektivnog
postojanja i tek kroz nju dolaze do svoje istine i ozbiljenja.
Drava je jedini uslov postizanja posebne svrhe i dobrobiti.
262.
Zbiljska. ideja, du. k?ji se sam razdvaja u dvije idealne
sfere svog pon:ta, J?.Orodtu 1 g.radansko dru_tvo, kao i svoju ko
na.nost, da b1 IZ .nJh?va tdealltta za sebe b10 beskonani zbilj
skt duh, d odJ IJJe akle, tlm sfer!lma materijal ove svoje
>nane zbtl nou. mdlytde . kao mnostvo, _tako da se to dodje
_ :U. pOJemcu POJaVIJ1;1JC posredovan em okolnosti, proiz
lJtVnJe
1.
volJnosti 1 vlastitog obztra nJegova odreenJa ( 185. i primjed.).
Dodatak. U Platonovoj dravi subjektivna sloboda jo ne

vai jer vlast individuama jo dodjeljuje poslove. U mnogim ori
jentalnim dravama ovo dodjeljivanje se dogaa roenjem.
Subjektivna sloboda koja se mora uzeti u obzir, zahtijeva medu
tim slobodni izbor individua.
263.
U ovim sferama, u kojima njegovi momenti*, pojedina
nost i posebnost, imaju svoj neposredni i reflektirani realitet
duh je kao njihova objektivna openitost to u njih sjaji, ka
mo onoga umnga.u nnosti ( 1 84), naime, kao u predanje
mu razmotrene mstltuCI]e.
Tj. momenti duha.
Primj. red.
OBICAJNOST
381
. Dodata.k. Drava kao duh razdvaja se u posebna odreenJa svoga poJma, u posebne naine postojanja. Ako hoemo na
vesti primjer iz pnrode onda je to nervni sistem koji osjea na
osebujan nain: apstraktni je moment biti kod sebe i u tome
imti identitt oga sebe. Analiza osjeta sada, pak, pokazuje
dVIje strane 1 dlJeh se tako da se razlike pojavljuju kao cijeli sis
temi: prvi je apstraktno osjeanje, ono dranje kod samoga se
b, rigueno retnj u sebi, reprodkcija, unutarnje samohra
nJenJe, producuanJe 1 probava. DrugJ moment je da ovaj bitak
kod samoga sebe ima moment diferencije, ima nasuprot sebe
ono izlaenje vani. Ovo je iritabilitet, ono izlaenje osjeta vani.
vo sainjava vlastiti sistem, a postoje nie ivotinjske klase ko
Je su obrazovale samo ovo a ne duevno jedinstvo osjeta u sebi.
Ako ove prirodne odnose uporedimo sa odnosima duha, onda
se porodica moe povezati sa senzibilitetom a graansko dru
tvo sa iritabilitetom . Ono tree je drava, nervni sistem za sebe
organizam u sebi; ali on je iv samo ukoliko su oba momenta'
ovje .Porodica i adnsk.o d!llto, u njemu razvijeni . Zakoni
k.<?JI nJt a upv!JaJU Jesu mstttuCtJe onoga umnog koje u njima
JJa: A
h, temelj, J?Osljedja istina ovih institucija jeste duh koji
tm Je opa svrha . SVJesm predmet. Porodica je dodue i obiaj
a, samo s='rh nJe kao nana; u graanskom drutvu je, napro
tlv, razdvaJanJe ono to Je odredujue.
264.
. ndividue mn?tva, b'!dui da su one same duhovne priro
de t hme sadravaJu u seb1 dvostruki moment naime ekstrem
pojedinanosti, koja za sebe zna i hoe, te ekstem openitosti
koJa zn. i hoe ono supstacijalno, pa stoga dolaze do prav
ovJh oJJU strana smo utohko uoliko su isto tako zbiljske i
kao pnvae osobe 1 kao supstanCIJalne osobe - postiu u onim
sferma dtjeom nel-!osr.dno .ono prvo, dijelom ovo drugo na taj
_
natn da o u mstttu
tJma, ka onme po sebi bitkujuemu
opmu svojth posbmh mtersa, trnaJU svoju bitnu samosvijest,
a _dtjelom da one nJlrn _pruaJu na opu svrhu upravljen posao j
djelatnost u korporactJI .
382
265.
Te institucije u posbnom sainjavaju ustaY, tj. razvijenu
i ozbiljenu umnost, pa su zato vrsta baza drave, kao i povjere
nja i nastrojenosti individua prema njoj te kameni temeljci javne slobode, jer je u njima posebna sloboda realizirana i umna,
pa time u njima samima po sbi opstoji ujedinjenje slobode i
nunosti.
Dodatak. Ve je ranije primijeeno da svetost braka i insti

tucije, u emu se graansko drutvo pojavljuje kao obiajno, sa
injava vrstinu cjeline, to znai, da je ono ope ujedno stvar
svakog, kao onog posebnog. Ono o emu se radi jeste to da se
zakon uma i posebne slobode proimaju i da moja posebna
svrha postaje identina sa onim opim, inae drava stoji u zra
ku. Samoosjeaj individua sainjava njihovu zbiljnost a njihova
vrstina je identitet onih dviju sticma. Cesto se govorilo da je
svrha drave sree gradana: to je svakako istina: ako njima nije
dobro, njihova subjektivna svrha nije zadovoljena; ako ne nala
ze da je posredovanje ovog zadovoljenja drava kao takva, onda
ona stoji na slabim nogama.
266.
No duh nije sebi objektivan i zbiljski samo kao ova nu
nost i kao carstvo pojave nego kao njihov idcalitt i kao ono nji
hovo unutarnje; tako je ta supstancijalna openitost sama sebi
predmet i svrha, a time je isto tako ona nunost sebi u liku slo
bode.
267.
Nunost u idealitetu je razvoj ideje unutar nje same; ona
je kao subjektivni supstancijalitet politiko uvjerenje, a kao ob
jektivni, za razliku od onoga, organizam drave, prava polititka
drava i njn ustav.
383
OBICAJNOST
Dodatak. Jedinstvo slobode koja sebe hoe i zna, jest naj

prije kao nunost. Ono supstancijalno ovdje je sada kao subjek
tivna egzistencija i individua; ali drugi nain nunosti je organi
zam, to znai, duh je proces u samom sebi, ralanjuje se u sebi,
postavlja razlike u sebi kroz koje sainjava svoje kruenje.
268.
Politiko uvjerenje, patriotizam uope, kao izvjesnost koja
je istinita (puka subjektivna izvjesnost ne proizlazi iz istine, pa
je samo mnjenje), te htijenje koje je postalo navikom samo je re
zultat u dravi opstojeih institucija, u kojima umnost zbiljski
egzistira, kao to se ona, postupanjem koje je njima prikladno,
potvruje. - Ovo je uvjerenje uope povjerenje (koje moe pri
jei u manje ili vie obrazovani uvid) - svijest da je moj supstancijalni i posebni interes u interesu i svrsi nekoga drugoga (ovdje
drave) sauvan i sadran kao u odnosu prema meni kao poje
dincu - ime taj drugi za mene upravo nije vie neposredno dru
gi, pa sam >>ja u ovoj svijesti slobodan.
Pod patriotizmom esto se razumijeva samo raspolo
enje za izvanredn rtve i postupke. On Je, medutim, u
bitnosti uvjerenje koje je u obinim stan.hma i ivotnim
odnosima naviklo da zajednicu zna kao supstancijalni te
melj i svrhu. Ova svijes koja se pri obinom ivotnom to
ku sauvala u svim odnosima, upravo je ona na kojoj se
zatim osniva i raspoloenje za neobine napore. No kako
su ljudi esto radije velikodll!ni nego pravedni, to se oni
lako uvjeravaju da imaju- onaj izvaredni patriotizam da bi
sebi tu istinsku nastrojenost utedjeli ili da bi opravdali
njezin nedostatak. Ako se nadalje nastrojnost smatra
onim to za sebe moe uiniti poetak i proizai iz subjek
tivnih predstava i misli, onda se nastrojenost zamjenjuju s
mnjenjem, jer je ono uz taj nazor lieno svog istinskog te
melja objektivnog realiteta.
Dodatak. Neobrazovani ljudi uivaju u rezoniranju i ku

enju jer pokuda je laka ali je teko poznavati dobro i njegovu
384
unutarnju nunost. Poetniko obrazovanje uvije . poinje s.a

kudenjem, potpuno obrazovanje, pak, u sva.kom v ono pm
tivno. U religiji je isto tako skoro reeno da Je ovo ono SU)v
jerje, ali je beskrajno tee pojmiti istinu o ome. PoJana polt
ka nastrojenost treba se, dakle, razJik<_>att od oog sto lJudi IS
_ za
tinski hoe, jer oni zapravo hoe stv.n znutra aJ e drze
.
jedi nosti i uivaju u tatini onoga htiJenJa razu!llJ - bolJe. LJu
di imaju povjerenje u to da drava mor pos!oJatl. t a sey::- u
njoj moe ostvariti posebni interes, ah nav1ka 1m nevtdiJtVt_m
ono na emu poiva naa cijela egzistencija. Ako. neko nou 1.z:
lazi na ulicu siguran, ne pada u na pamet da bt t mogi b1t1
drugaije jer je navika sigumos1 postat drugom p r<?do p
ravo se ne razmilja o tome da Je ovo djelo posebmh mstttuCJJa.
Cesto se pomilja da je drava povezana sa nasiljem:. ali ?no to
je postojano samo je temeljni osjeaj poretka kojeg ImaJU svt.
269.
OBICAJNOST
385
organizam, kao to je kroz predikate jednako malo shvaena

priroda Boga, iji ivot ja, ta-.ie, moram opaati u samome se
bi.
270.
Da je svrha drave opi interes kao takav, a u tome, kao

svojoj supstanciji, odranje posebnih interesa, jest: l . njena apstraktna zbiljnost ili supstancijalitet: ali ovaj je 2. njena nuinost
kad se on dirimira u pojmovne razlike njene djelatnosti koje su
po onom supstancijalitetu isto tako zbiljska vrsta odreenja, si
Je itd.; i 3. ali upravo je taj supstancijalitet duh koji je prolao
kroz oblik obrazovanja, duh koji sada zna i hoe. Drava stoga
zna to hoe, i zna to u svojoj openitosti, kao milljeno; ona
rljeluje i postupa stoga po znanim svrhama, poznatim naelima i
po zakonima koji tc nisu samo po sebi nego i za svijest; te isto
tako, ukoliko se njeni postupci odnose na opstojee okolnosti i
odnoaje, po njihovu odreenom poznavanju.
Svoj posebni odredeni sadraj uzia natrojenost. i rzli

itih strana organizma drave. Taj orgamzam Jest razvoJ tdeJe u
njene razlike i njihovu objektivnu zbiljnost. Te razluene strane
tako su razliite vlasti i njihovi poslovi i djelatnosti, ime se ne
prestano na nuni nain, i to time t su. one odrdene prirodom
pojma, proizvodi i odrava ono ope ttme to Je o_no tso tak<_>
pretpostavljeno njegovoj proizvodnJI; - ovaJ orgamzam Je polJ
Ovdje je mjesto da se dotaknemo odnosa driave pre

ma religiji, jer se u novije vrijeme tako esto ponavlja da je
religija temelj drave i jer se to tvrdi takoder i s pretenzi

jom kao da bi s njome bila iscrpena znanost drave - a ni
jedna tvrdnja nije vie podesna da proizvede tako mnogo
zbrke, tavie, da zbrku uzdigne ak do uredenja drave,
do oblika koji bi trebalo da ima spoznaja. Prije svega mo
e se initi sumnjivim da se religija preporuuje i trai po
glavito i za razdoblja javne bijede, rastrojenosti i ugnjeta
vanja, pa da se na nju upuuje kao utjehu zbog nepravde i
kao nadu za naknadu gubitka. Ako se onda, nadalje, smat
ra uputstvom religije da se bude ravnoduan spram svjet
skih interesa, toka i poslova zbiljnosti, a drava je, medu
tim, duh koji stoji u svijetu: onda se ini da upuivanje na
religiju ili nije podesno da interese i posao drave uzdigne
do bitne ozbiljne svrhe, ili se, s druge strane, ini da u
dravnoj upravi sve valja prikazati kao stvar ravnodu!ne
proizvoljnosti, bilo da se samo govori kao da su u dda.vi
svrhe strasti, nepravedne sile itd., ono !to vlada, ili da tak
vo upuivanje na religiju hoe dalje da vrijedi sAmo za se-
tiki ustav.
Dodatak. Drava je organizam, to znai, razvitak ideje
prema njenim razlikama. Ove razliite strane jesu razliite vlasti

i njihovi poslovi i djelatnosti, ime se ono op.e neprestano pro
izvodi na nuan nain i sebe odrava tako to Je pretpostaviJeno
ba u svojoj produkciji. Ovaj organizam je politiko uredenje;
ono vjeno proizlazi iz drave, ao to se kroz nju <_>drava. Ao
se oboje raspada, ako se razlitte strane oslobaaju, onda mJe
postavljeno jedinstvo koje ih proizvodi. Njima pristaje bajka
stomaku i ostalim organima. Priroda organizma je ta da ako svt
dijelovi ne prelaze u identitet, ako se jedan postavlja kao samos
talan, sve mora propasti. Sa predikatima, naelima itd., ne stie
se daleko u prosuivanju drave koja mora biti shvaena kao
S
- OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA
386
OBICAJNOST
ski lik i organizaciju svijeta. Oni koji ele ostati kod obli
ka religije spram drave dre se kao oni koji misle da u
spoznaji imaju ono pravo, samo ako uvijek ostanu pri biti
i ako od te apstrakcije ne idu dalje do opstanka, ili kao oni
(vidi gore 140, primjed.) koji hoe samo apstraktno do
bro, pa pridravaju za samovolju da ona odredi to je do
bro. Religija je odnos prema apsolutnome u obliku uv
stva. predstave, vjere, a u njezinu centru koji sadrava sve,
jest sve samo kao neto akcidentalne, takoer i kao neto
to nestaje. Ako se tako tog oblika vrsto drimo i u pogle
du drave da je on i za nju ono to bitno odreduje i vai,
onda je ona, kao organizam koji je razvijen do opstojeih
razlika, zakona i ustanova, izvrgnut" na milost i nemilost
kolebanju, nesigurnosti i poremeenju.'Ono objektivno i
ope, zakoni, umjesto da budu odredeni kao opstojei. i
vaei, dobivaju odreenje neega negativnoga spram
onog oblika, koji obavija sve ono odredeno i koji upravo
time postaje ono subjektivno, a za vladanje ljudi proizlazi
posljedica : pravedniku nije dan nikakav zakon; budite po
boni, pa moete inae initi to god vas volja - moete se
prepustiti vlastitoj proizvoljnosti i strasti, a druge, koji od
toga rrpe nepravdu, moete uputiti na utjehu i nadu religi
je, ili jo gore, odbaciti ih i prokleti kao nereligiozne. Uko
liko,. medutim, to negativno dranje ne ostane samo unu
tarnje uvjerenje i nazor, nego se obrati zbiljnosti pa u njoj
poinje vaiti, nastaje religiozni fanatizam, koji, kao i poJi
tiki, progoni sve dravne ustanove i zakonski red kao gra
nice koje stjenjavaju i koje su neprimjerene onome unu
tamjemu, beskonanosti due, smatrajui, prema tome,
privatno vlasnitvo, brak, odnose i poslove graanskog
drutva itd. nedostojnima ljubavi i slobode uvstva. No
kako se ipak mora odluiti za zbiljski opstanak i postupa
nje, to nastupa isto to i kod subjektiviteta volje uope, ko
ji sebe zna kao ono apsolutno ( 140), da se odluuje na
osnovu subjektivne predstave. tj. mnjenja i nahodenjs pro
izvoljnosti. - Ali istinito spram ovoga istinitofa, koje se
obavija u subjektivitet osjeaja i predstavljanJa, jest og
romno prekoraivanje unutarnjega u spoljalnje, malte
uma u realitet, oko ega je radila itava svjetska povijest i
s pomou kojega je rada obrazovano ovjeanstvo zadobi-
be. i da zahtijeva odreivanje .i rukovane pavo. ao o

bi se smatralo porugom kad bt s sav ?SJeaJ prot1v .m)e
odbacio time to potlaeni nalazi svOJU utjehu u rehgtJl, ts
to tako ne treba zaboraviti da religija moe poprimiti oblik
koji ima za posljedicu .ajsur'?vije .robova!lje pd okovima
predrasude i degradactJU ovjeka 1spod tvottnJe (kao kod
Egipana i Indijaca koji potuju ivotinje kao so)a via
bia). Ta pojava moe, u najmanju ruku, upozontt na to
da ne treba govoriti o religiji sasvim oenito i da je spram
nje, kakva je u izvjesnim likovima, naprotiv ptrebna o
koja spasava i koja se auzima za pra. ua t samosviJeS
ti. - No bitno odreenje o odnosu rehgtJe t drave namee
se samo ukoliko se podsjetimo njenog pojma. Religija ima
kao svoj sadraj apsolutnu istinu, a time pada. u nu i ono
.
spoz
najvie uvjerenja. Kao zor, uvstvo, restavlJaJU;Ca
koja
se
bavi
bogom
ko
bezgrammm
tem
lJem
1 uz:
naja
rokom, o kojemu sve .ovist, sa?rava on zahtev da se 1

shvati u tom odnosu 1 da u nJemu post1gne nJegovu po
tvrdu, opravdanje, uvjerenje. Drava i akoni,. ao i u
nosti, zadobivaju u ovom odnosu za sVIJest najvte obtstt
njenje i najviu obaveznost; jer ak drava, zakoni du
nosti u svojoj su zbiljnosti nto od:redeno, to prelazt u vt:
u sferu kao u svoj temelJ (Enctklop. filozof. znanost
(1817], 453):21 Stoga. religija_ sadra_v tkoder mesto kOJ
u svim promjena_J!la t u gub1tk zb!.lJsktb vrh. tn!eresa 1
posjeda prua sVIJest o nepromJenlJtVome 1 naJVIOJ slobo
di i zadovoljstvu. Ako sad religija tako sainjava temelj
to sadrava ono obiajnosno uope i poblie prirodu
drave kao boansku volju, onda je to ujedno samo temelj
to ona jest, a ovdje je ono u emu se oje razilaz.c:. Dra.v
je boanska volja kao prisutan duh, koJI se razv11a u zbti.J
u 3. izdanie. f 1
Bilj._njem. izd. _
Religija ima poput $poznaje i znanosti za svoj princip vlastiti oblik, razli
l:it od oblika drave. Oni stoga ulaze u dravu, djelomice u odnosu sredstva_ ob
ruovanja i vjerenja, djelomice ukoliko u ino samosvrhc, te stan d ma.
. pnmJenJUJU; u
ju spolja!njt opstanak. U oba pogleda pnne1p1 se drave na njth
kon
tpunoj
raspra
drf.avi
o
j
moraju
se
sfere! ao .um
motrit
one
po
. om mJU
JetOSt, puki prodni odnost tt taoer v. t poloaJU koJ.e
U:
.
ddavi ali ovdje, u ovoj raspravt, gdJe se pnnctp drave u SVOJOJ vlastitOJ sfen
provodi po svojoj ideji, moe se samo uzgred govoriti o njihovim principima i
primieni prava ddave na nj&h.
387
zs
388
GEORG WILHELM
FRIEDRICH
HEGEL
OBICAJNOST
lo zbiljnost i svijest umnog opstanka, dravnih ustanova i

zakona. Od onih koji trae Gospodina - pa se u svom ne
obrazovanom mnjenju uvjeravaju <la neposredno imaju
sve, mjesto da sebi nametnu posao da svoj subjektivitet uz:
dignu do spoznaje istine i do znanja objektivnog prava t
dunosti - moe proizai samo razaranje svih obiajn
nih odnosa. ludorija i odvratnost. - nune konzekvenCIJe
uvjerenja religije koja ostaje iskljuivo kod svojeg oblika,
pa se tako okree protiv zbilje i istine koja opstoji u obliku
onoga opega, zakona. No nije nuno da to uvjerenje tako
ide do ozbiljenja; ono sa svojim negativnim stajalitem, na
svaki nain, moe ostati i kao neto unutarnje, pokoravati
se uredbama i zakonima te ostati pri odanosti i uzdisanju
ili preziranju i eljenju. Ne snaga, nego slabost uinila je
nae vrijeme religioznost polemikom vrstom pobonosti,
bilo da je povezana s pravom potrebom, ili samo i s neza
dovoljenom tatinom. Svako _je - nmjes da se vlastito
_ p dvrg_ne
mnjenje svlada radom studlJa 1 vlastitO htijenje
_
stezi pa da se ono tako uzd1gne do slobodne poslusnost1 najjftinije odrei se spoznaje objektivne istine, sauvati
uvstvo potitenosti i time uobraenosti, pa zahtijevati go
tovo sve od pobonosti da bi se prozrela priroda zakona i
dravnih uredenja i sudilo o njima, te navelo kakvi bi tre
bali i morali biti, i to zato to to dolazi iz pobona srca, na
nepogreiv i nepovrediv nain; jer time to namjere i
tvrdnje religiju ine osnovom, ne moe im se nita zamje
ti ni zbog njihove plitkoe ni zbog njihove nepravednosti.
Ukoliko je, medutim, religija, ako je istinska, bez takvog
negativnog i po1P.mikog pravca spram drave, pa je, na
protiv, priznaje i potvruje, utoliko ona, nadalje, ima za
sebe svoje stanje i svoje ispoljavanje. Posao njenog kulta
sastoji se u postupanjima i uenju; ona treba za to imanja
i vlasnitvo, kao i individue posveene slubi zajednice .
Time nastaje odnos drave i crkvene zajednice. Odreenje
je tog odnosa jednostavno. U prirodi je stvari da drava is
punjava dunost da ukazuje svaku potporu zajednici za
njenu religioznu svrhu i osigura zatitu, tavie, budui da
je religija moment koji nju integrira kao ono najdublje uv
jerenje, ona treba da zahtijeva od svih svojih pripadnika
da se dre jedne crkvene zajednice - uostalom, bilo koje,
389
jer se drava ne moe uputati u sadraj, ukoliko se on od

nosi na ono unutarnje predstave. Drava, koja je u svojoj
organizaciji izgraena, pa je stoga snana, moe se u tome
vladati utoliko liberalnije, te potpuno previdati pojedinos
ti koje bi u nju dirale pa i u sebi izdravati zajednice {pri
emu to, dakako, zavisi od broja) koje religiozno ak i ne
priznaju direktne dunosti spram nje, time to, naime, la
nove te zajednice preputa graanskom drutvu s njego
vim zakonima pa je zadovoljna s pasivnim ispunjavanjem
direktne dunosti spram nje koje je posredovano moda
preobraajem i razmjenom . - Ukoenija, ali to lei u pri
rodi te strane isto tako spram drugih sasvim graanskih
postupaka (vidi g"re 234). Ukoliko se religiozno zajed
nitvo individua uzdigne do zajednice, korporacije, stoji
ona uope pod policijskim vrhovnim nadzorom drave. No samo uenje ima svoje podruje u savjesti, stoji u pra
O kvelcerima, anabaptistima itd. moe sc rei da su samo aktivni lano

vi graanskog drutva, a kao privatne osobe stoje s
a
o u privatno saobraaju
prema drugima, pa su ak u ovom odnosu oprotem od zakJetve: d1rek:tne _dui
nosti spram drtave ispunjavaju oni na pasivan nain, pa se uglavnom pristaJe da
je jedna od najvanijih dunosti, koju oni direktno osporavaju, da se dmva b
ni od neprijatelja, ispuni zamjenom s pomou drugih poslova. Spram takv1h
sekta drava u pravom smislu pokazuje toleranciju. jer kako ne priznaju dufnos
ti spram nje, one ne mogu zahtijevati pravo da budu njeni lanovi. Kad su se
jednom u sjeveroamerikom Kongresu jae pozabavili ukidanjem ropstva crna
ca, jedan je delegat z
i junih provincija tano odvratio: Priznajte vi nama Ctn
ce, mi emo vam priznati k:vekere.< - Samo inom svojom snaaom moe drava
previdjeti i trpjeti takve anomalije pa se pri tome prepustiti osobito moa obiaja
i unutarnje umnosti svojih institucija da e one, ukolilr::o drava u tome ne priba
vi strOJO vaenje svojim pravima. smanj
iti i svladati razliku. Koliko JOd se mo
da imalo fonnalnoJ prava protiv tidova u pogledu podjeljivanja'i samih Jra
danskih prava, budui da bi oni sebe trtbali smatrati ne samo kao posebnu reli
gioznu stranku nego i kao pripadnike tudeg naroda, toliko je vika koja se podig
la s ovog i drugih gledita previdjela da su oni prvenstveno ljudi i da to nije sa
mo neki povlini, apstraktni kvalitet ( 209, primjed.) neao da u tome leti to da s
pomou priznatih graanskih prava, tavie, nastaje samoosjeaj da u graan
skom drutvu vafe kao pravne osobe, a iz tog beskonanog, od svega druaoga
slobodnog korijena zahtevamo izjednaenje naina miljenja i uvjerenja. Na
protiv bi se odvajanje koJe se predbacuje .2.idovima odrtalo, pa bi s pravom po
stalo krivnjom i prijekorom dravi koja ih iskljuuje; jer bi drava time porekla
svoj princip, objektivnu instituciju i njenu mot (usporedi 268, primjedba na
koncu). Tvrdnja o tom iskljuivanju, poto je mislila da u najviem $lupnju ima
pravo, poltazala se i u iskustvu kao najlua, poslupak vlada, naprotiv, kao ono
mudro i vrijedno.
390

vu subjektivne slobode samosvijesti - sfere unutranjosti
koja kao takva ne sainjava podruje drave. Ipak i drava
ima jedno uenje, jer njene ustanove i ono to u dravi va
i liko, meutim, crkvena zajednica posjeduje vlasnitvo i
vrii ostale postupke kulta, imajui za to u slubi individue,
prelazi ona iz onoga unutarnjega u svjetovno, a time na
podruje drave, pa se tako postavlja neposredno pod nje
ne zakone. Zakletva, ono obiajnosno uope, kao i odnos
braka dovode, dodue, sa sobom unutarnje proimanje i
uzdizanje uvjerenja, koje pomou eliije dobiv soju
najdublju potvrdu. Buduct da su obtaJnosm odnost bttno
odnosi zbiljske umnosti, zato valja u njima prije svega ut
vrditi prava te umnosti, kojima se pridruuje crkvena po
tvrda kao samo unutarnja, apstraktnija strana. U pogledu
daljih izjava, koje polaze od crkvene ujedinjenosti, u utc
nju ono unutarnje vie pretee ono spoljanje nego u po
stupcima kulta i drugih s time povezanih ponaanja, gdje
se pravna strana u najmanju ruk odmah za sbe P.Ojavlju
je kao stvar drave; (crkve su seb1, dakako, pnsvoJIIe tako
er izuzimanje svojih slubenika i njihova vlasnitva od
vlasti i sudske nadlenosti drave, ak sudsku nadlenost
nad svjetovnim osobama u redmetim u kojia .- kao to
.
su stvari rastave braka, stvan zakletve ttd. - rehgtja konku
rira). - Policijska je strana, s obzirom na takve postupke,
dakako, neodre - uope kao pravno, ustav itd:! bitno o
stoji u obliku misli kao zakon, a kako ona ntJ mehan
zam, nego je umni ivot samosvjesne slobod, 1stem ob!
ajnosnog svije zato je uvjerenje, .zati 1 njeova s-.:a
jest u nalims, bitan momenat u zbilJSkOJ dravi. UenJe
crkve nije opet prosto neto unutarnje savjesti, nego je ko
uenje, naprotiv izjava, i ujedno izjava o neom .sadraj
koji je najue povezan s obiajosni naehma 1 zakom:
_ Drava 1
ma drave Ili se neposredno ue njih samth.
crkva ovdje se, dakle, direktno poklapaju ili su jedna pro
tiv druge. Razliitost obaju podruja crkva moe dovest!
do tre suprotnosti da ona, koja u sebi sadava apslut l
sadraj religije, promatra duhovno uope, ttme pak 1 <;>bt7
ajnosni element kao soj dio, a dravu kao mehamlo
aparat za neduhovne, spoljanje svh.e, sebe ko carstvo
boje ili u najmanju ruku kao put th predvorJe za to, a
OBICAJNOST
391
dravu kao carstvo svijeta, tj. onoga promjenljivoga i ko

nanoga, pa sebe na taj nain shvaa kao samosvrhu, a
dravu samo kao puko sredstvo. S ovom pretenzijom po
vezuje se zatim u pogledu nauavanja zahtjev da drava u
tome dopusti crkvi ne samo potpunu slobodu nego da bez
uvjetno potuje njeno nauvanj kao nauava.n ma kak
vo ono bilo, jer to odreenje pnpada samo njOJ. Kao to
drava dolazi do te pretenzije iz irokog razloga da je du:
hovni element uope njezino vlasnitvo, a kako znanost 1
spomaja uope takoer stoje na tom podruju izgraujui
se za sebe, kao i crkva, u totalitet vlastitog principa, tako
se zatim za znanost koja smatra da s jo veim pravom stu
pa i na mjesto same crkve, zahtijeva ona ista nevisnost .o
dravi, koja samo kao sredsto treba da se bnne za nJu
kao samosvrhu. - Za ovaj je odnos, uostalom, svejedno da
li su individue i predstojnici koji se posveuju slubi za
jednice dotjerali do egzistencije koja je izdvojena iz dra
ve tako da su samo ostali lanovi podvrgnuti dravi, ili da
li inae stoje u dravi, pa je njihovo crkveno odreenje sa
mo strana njihova stalea koju oni dre odvojeno od d
ve. - Ponajprije valja primijetiti da je takav odnos u veu s
predstavom o dravi, po kojoj a svje oeje
sa
mo u zatiti i sigurnosti ivota, vlasmtva a prol
ZVOlJnostt
svakoga, ukoliko ne povreuje ivot, vlasni!tvo i proizvolj
nost drugoga, pa se drava tako smatra samo kao. tanova
nude. Element ovoga viega duovog P? 1 Z!l.sebe
b k.ao
istinitoga, na taj je nain kao subjekt1vru rehgaozatet i
teorijska znanost postavljena s one strane ve koja, kao
laik po sebi i za sebe. ima .samo d repektira, a tako no
pravo obiajnosno posve tspada 1z nje. Da . su opstOJa
povijesna vremena i stanja barbarstva kad JC svaka vta
duhovnost imala svoje sjedite u crkvi, dok je drf.ava bila
samo svjetovna vladavina nasilja, proizvoljnosti i strasti, a
ona apstraktna suprotnost glavni princip zbiljnosti (vidi
358), to pripada povijesti. No suvie je slijep -i plitak po
stupak da se ovaj poloaj oznai kao istinski primjeren
a
ideji. Razvoj je te ideje, naprotiv, ka istiu .pokazao o
je duh, kao slobodan i uman, po seb1 obtaJnOSADt a tstin
ska ideja zbiljska umnost pa da je to ona koja egzistira kao
drava. Nadalje je isto tako proizilo iz te ideje da obiaj-
392
nosna stina
i
u idej i za misaonu svijest, kao sadraj prera
den u oblik openitosti, opstoji kao zakon
da drava
uopte zna svoju svrhu. da je spoznaje i da je s odreenom
svije i po naelima pokazuje djelom. Kao to je gore
primijeeno, religija ima pak ono istinito kao svoj openiti
predmet, ali kao dani sadraj koji u svojim osnovnim od
redenjim nije spoznat miljenjem i pojmovima; isto je ta
ko odnos individua prema ovom predmetu obaveza koja
se osniva na autoritetu, svjedotanstvo vlastitog duha i srca
u kojemu je sadran moment slobode jest vjera i osjeaj.
Filozofski je uvid ono to spoznaje da crkva i drava ne
stoje u suprotnosti sadraja istine i umnosti, nego u razlici
oblika. Ako stoga crkva prelazi na nautavanje (ima i bilo
je takoder crkava koje su imale samo kult te drugih kod
kojih je on bio glavna stvar, a nauavanje i obrazovanje
svijest samo sporedne stvari) pa se njihovo nauavanje tie
objektivnih nate/a misli obiajnosnoga i umnoga, onda
ona u tom oitovanju neposredno prelazi na podruje
drave. Prema njenom vjerovanju i njenom autoritetu nad
obiajnosnim, pravom, zakonima, institucijama, prema
njenom subjektivnom uvjerenju, drava je, naprotiv, ona
koja zna; u njenom principu sadraj bitno ne ostaje kod
oblika uvstva i vjerovanj nego pripada odreenoj misli.
Kao !to se sadraj koji po sebi i za sebe bitkuje, javlja u li
ku religije kao poseban sadraj, kao uenja to su svojstve
na crkvi kao religioznoj zajednici, tako ona ostaju izvan
podruja drave (u protestantizmu nema ni sveenstva, ko
je bi bilo iskljuivi uvar crkvenog uenj jer u njemu ne
ma laika). Budui da se obiajnosna naela i dravni pore
dak uope odvlae na podruje religije pa se ne samo da
du nego i treba da se postave u odnos prema njoj, zato taj
odnos, s jedne strane, daje religioznu potvrdu dravi; s
drufe strane dravi ostaje pravo i oblik samosvjesne. ob
jektivne umnosti, p ravo da joj pribavi vaenje i da protiv
oiz1aze iz subjektivnog lika istine, kakvim
tvrdnja koje pr
se god uvjerll vanjem i autoritetom ona obavijala, odgovori
tvrdnjama. Budui da je princip njenog oblika kao ono
openito u l;>itnosti misao, zato se takoder zbilo da je s njene strane proiwla sloboda miljenja i znanosti (a jedna je
crkva, tc.vie. spalila ordana Bruna, dok je Galileju dala
-
OBICAJNOST
393
da na koljenima moli oprotenje zbog prikaza koperniko

skog Sunteva sistema itd.
Na njenoj strani ima stoga svoje mjesto takoder i
znanost; jer znanost ima isti element oblika kao i drava,
njoj je svrha spoznavanje, i to misaone objektivne istine i
umnosti Misaono spoznavanje moe, dodue, iz znanja ta
koder pasti u mnjenje i rezoniranje na osnovu razloga pa
se, obraajui se obiajnosnim predmetima i organizaciji
drave, postaviti u protivurjetje spram nj i hovih naela, i
to moda takoder s istim pretenzijama kao to crkva ini
za ono njoj svojstveno, da u svom mnjenj u i uvjerenju bu
de slobodna kao u umu i pravu subjektivne samosvijesti.
Princip tog subjektiviteta znanja gore je ( 140, primjed.)
bio razmotren ; ovamo pripada samo primjedba da, s jed.
Laplace, Darstellung des Weltsystems{Exposition du systeme du mon

de, Paris 1 796) V knjiga, 4. gl.: ,,Kad je Galilej objavio otkria (kod kojih mu je
celeslcop bio od pomoi, svjetlosne pojave Venere itd.), pokazao je on ujedno da
su ona neporecivo dokazala kretanJe Zemlje. No predstavu je tog kretanja skup
kardinala proglasio heretikom, a Galilej, njen najpoznatiji branilac, pozvan
i makao strogom zatvoru. pred Inkviziciju i prisiljen da je opozove kako bi z
Kod tog ovjeka od duha strast je :z.a istinom jedna od najsnanijih strasti. Gali
lej, uvjeren na osnovu svojih vlastitih promatranja u kretanje Zemlje, dugo je
vremena mislio na novo djelo, u kojemu je odluio da razvije sve dokaze za to
kretanje. No da bi ujedno izmakao pro&onu. ija bi rtva morao biti, izabrao je
on sredstvo da ih prikae u oblileu dijalop izmeu tri osobe: vidi se, dakako, da
je prednost bila na strani branitelja lcopemilc.anskog sistema : ali kako se Galilej
nije izmedu njih odluio dajui prigovorima Ptolomejevih pristalica toliko vaf
nosti koliko je to samo bilo mogue, zato je dakako smio vati da nee biti
ometan u uivanju mira, to su ga zasluiili njegova visoka starost i njegovi rado
vi . U svojoj sedamdesetoj godini bio je ponovo pozvan pred Tribunal Inkvizici
valo drugo opozivanje njegovih milje
je; zatvorili su p u zatvor, &dje se zahtije
nja pod prijetnjom kazne to je odredena za heretika, koji je ponovo otpao. Da
na mu je na potpis ova formula zakletve odricanja: 11Ja Galilej, to sam se u svo
joj sedamdesetoj godini nmo osobno pred sudom, kleei i upravljajui oi na
sveto Evanelje. to ga svojim rukama dotiem, zaklinjem se da proklinjem pro
ldetstvom, s estitim srcem i istinitom vjerom besmislenost, lanost i heretinost
uenja o okretanju Zemlje itd.<< Kakav je to bio trenutak vidjeti asnog starca,
poznatog po dugom ivotu, posveenom samo istraivan u prirode, kako protiv
uvjerenja svoje vlastite savjesti, na koljenima porie zakletvom istinu, koju je
dokazao s uvjerljivom snagom! Sud Inkvizicije osudio ga je na doivotni zatvor.
Godinu dana nakon toga bio je, na zalaaanje vojvode od Firence, osloboen. Umro je 1642. Njegov gubitak talila je Evropa koja je bila prosvijeena njego
vim radovima i rasrena zbog osude koju je donio omraeni Tribunal protiv jed
noga tako velikog ovjeka. lnjemaClci prcvod od 17971
394
GEORG WILHELM
FRIEDRICH HEGEL
ne strane, drava moe biti beskonano ravnoduna spram

mnjenja - upravo ukoliko je to samo mnjenje, subjektivni
sadraj i stoga, naduvalo se bilo koliko, nema u sebi prave
sile i snage - isto kao to slikar koji se na svojoj paleti dri
triju osnovnih boja moe biti ravnoduan sprarr. kolske
mudrosti o sedam osnovnih boja. No s druge strane, mora
drava uzeti u zatitu objektivnu istinu i naela obiajnos
nog ivota spram tog mnjenja loih naela, ukoliko je ono
postalo opim opstankom koji nagriza zbiljnost, bez obzi
ra koliko formalizam bezuvjetnog subjektiviteta:. uzima za
svoj osnov znanstveno polazite same naune ustanove
drave htio uzdii i okrenuti u pretenziji neke crkve protiv
nje, kao to u cjelini drava spram crkve, koja iziskuje
bezgranini i bezuvjetni auton"tet, treba obratno da uini
vaeim formalno pravo samosvijesti na:' vlastiti uvid, uv
jerenje u ono i uope miljenje o onome to treba da vai
kao objektivna istina.
Moe se jo spomenuti jedinstvo drave i crkve, od
reenje koje se takoer u novije vrijeme mnogo pretresalo
i postavljalo kao najvii ideal. Ako je njihovo bitno jedin
stvo jedinstvo istine naela i uvjerenja, onda je isto tako
bitno da je tim jedinstvom poela posebno da egzistira
razlika izmedu njih u obliku svijesti . U orijentalnom des
potizmu opstoji ono tako esto eljeno jedinstvo crkve i
drave, ali time ne opstoji drava - ne samosvjesno, duha
jedino dostojno oblije u pravu, slobodnoj obiajnosti i
organskom razvoju . - Da bi, nadalje, drava, kao obiaj
nosna zbiljnost duha koji sebe zna, poela da opstoji, nu
no je njeno razlikovanje od oblika autoriteta i vjerovanja;
ali ta razlika nastupa samo ukoliko crkvena strana u sebi
samo poinje da se dijeli: samo je, tako drava nad poseb
nim crkvama zadobila openitost misli, princip njihova
oblika, pa ga dovodi do egzistencije. Da bi se to spoznalo,
mora se znati ne samo to je openitost po sebi nego to je
njena egzistencija. Otuda je utoliko pogreno da bi bilo ili
da je bilo za dravu odvajanje crkve nesrea, jer je drava
.. A: subjektivitet. koji...
Protiv drave. - Bilj. red.
" A: t'ancc
OBICAJNOST
395
samo s pomou odvajanja mogla postati ono to je njeno

odreenje, samosvjesna umnost i obiajnost. Isto je tako
to ono najsretnije to se crkvi moglo desiti za njenu vlasti
tu slobodu i umnost i to se moglo desiti misli za njenu
slobodu i umnost
Dodatak. Drava je zbiljska a njena se zbiljnost sastoji u
tome da se interes cjeline realizira u posf.bne svrhe. Zbiljnost je
uvijek jedinstvo openitosti i posebnosti, rastavljenost openi
tosti u posebnost koja s_e pjavljuj kao saf!lotalna, premda
nosi i odrava samo u CJehm. Ukollko, ovo Jedmstvo ne postOJI,
nije neto zbiljsko, premda bi egzistencija mogla biti prihvae
na. Loa drava je ona koja puko egzistira; bolesno tijelo tako
der egzistira ali nema istinski realitet . Ruka koja je zakrljala jo
izgleda kao ruka i egzistira a da zbiljski ne postoji; istinska
zbiljnost je nunost: ono to je zbiljsko u sebi je nuno . Nunost
rzse sastoji u tome da je cjelina derimirala u razlike pojma i da
ovo derimirano predstavlja jedno vrsto i postojano odreenje
koje nije mrtvo nego se uvijek proizvodi u razlaganju. Savrenoj
dravi bitno pripada svijest, miljenje; drava stoga zna ta hoe
i to zna kao neto miljeno. Budui da znanje svoje mjesto ima
u dravi, ovd
Je ga ima i znanost a ne u crkvi. Uprkos tome u no
Jijim vremenima se mnogo govorilo o tome da se drava treba
->dvojiti od religije. Drava je razvijeni duh i svoje momente iz
uosi na svjetlo svijesti; kroz to da ono to lei u ideji stupa u
predmetnost, drava se pojavljuje kao neto konano i tako se
pokazuje kao jedna oblast svjetovnosti, dok se religija pokazuje
kao oblast beskonanosti. Time drava izgleda kao ono to je
podreeno a budui da ono to je konano ne moe postojati za
sebe, to onda znai da ono ima potrebu za crkvom kao osno
110m . Kao konano ono nema nikakvog opravdanja i tek kroz
ieligiju ono postaje sveto i pripadno onom beskonanom. Ali
ovo posmatranje stvari u najveoj je mjeri jednostrano. Drava
je svakako bitno svjetska i .konana, ima posebne svrhe i poseb
ne vladavine, ali to da je drava svjetska, samo je jedna strana, i
samo bezduhovnom opaanju drava je puko konana. Jer,
drava ima oivtjujuu duu a ovo oivotvorenje je subjektivitet
koji je upravo stvaranje razlika, ali, s druge strane, i odravanje
u jedinstvu. U religijskom carstvu takoder postoje razlike i ko
nanosti. Kae se da je Bog trojedin: tu su dakle tri odreenja
OBJCAJNOST
396
ije je jedinstvo tek duh. Ali ako se odavde boanska priroda

shvati konkretno, onda je to sluaj samo kroz razlike. U bojem
carstvu pojavljuju se konanosti kao i u onom svjetskom, a da je
svjetski duh, to znai drava, samo konaan, jest jedostrano
shvatanje jer zbiljnost nije nita neum no. Loa drava Je svaka
ko samo svjetska i konana ali umna drava je beskonana u se
bi. Drugo ja kad se kae da drava svoje opravdanje treba da
uzme iz religije. Kao i u religiji ideja je duh u unutarnjosti udi,
ali ista ideja je ona koja sebi daje zbiljnost u dravi i sebi u zna
nju i htijenju pribavlja postojanje i zbiljnost. Ako se sada kae
da bi se drava morala temeljiti na religiji, to moe znaiti da
ona mora poivati na umnosti i iz nje proizilaziti. Ali ovaj stav
se moe krivo razumjeti tako kao da bi ljudi iji je duh vezan ne
kom neslobodnom religijom, time bili najskloniji poslunosti.
Kranska religija je, pak, religija slobode. Ona se svakako mo
e izokrenuti na taj nain da se kao slobodna preokree na ne
slobodnu, poto je zarobljena praznovjerjem. Ako sada ovo zna
i da individue moraju imati religiju da bi njihov vezani duh u
dravi tim vie mogao biti podinjen, onda je to loi smisao sta
va: misli li se da ljudi trebaju uvaavati dravu, ovu cjelinu iji
su oni ogranci, onda se to svakak dogaa kroz filozofsk_i .uid
njenu bit; ali ukoliko on nedostaje onda tome moe vodttl 1 reli
giozna nastrojenost. Tako drava moe imati potrebu za religi
jom i vjerom. Ali drava se bitno razlikuje od religije time da
ono ta ona zahtijeva, ima oblik pravne dunosti i time da je
svejedno u kojoj vrsti udi se ona ispunjava. Polje religije je, na
protiv, unutarnjost, i kao to bi drava.. ako bi se pozivala na r
ligiozni nain, ugrozila pravo unutarnJosti, tako se crkva koj
djeluje kao drava i koja namee kazne, izvrgava u tiransku reb
giju. Trea razlika koja je s time povezana, jeste da je sadraj re
ligije skriven i ostaje skriven, a time su ud, osjeanje i predstava, tlo na kojem on ima svoje mjesto. Na ovom tlu sve ima for
mu subjektiviteta, a drava, naprotiv, ozbiljuje i svojim odrede
njima daje vrsto postojanje. Ako bi se sada religiozitet htio ui
niti vaeim u dravi, onako kako je uobiajen, da bude na nje
nom tlu, on bi oborio organizaciju drave, jer u dravi razlike
imaju irinu uzajamne razdvojenosti; u religiji, naprotiv, sve se
uvijek odnosi na t...-i.dlitet. Ako bi sada ovaj totalitet htio zahvati
ti sve odnose drave, on bi bio fanatizam; on bi htio u svakoj
posebnosti imati cjelinu a ro ne bi mogao drugaije nego razara-
397
njem onog posebnog, jer fa.. nizam je samo u lOf!le da e ne do:

.
puste posebne razlike. Ako -e kae >>da pobonima niJe dat m
kakav .zakon onda ovo nije nita drugo nego iskaz onog fana
tizma. Jer pobonost, ondje gdje stupa a jeto drave, ne. o
e izdrati ono odredeno i razara ga. S tlm Je Jednako u vezt 1 to
ako pobonost doputa da odluuje savjest, unutarnjost, i nije
odredena razlozima. Ova unutarnjost se ne razvija prema razlo
zima i ne polae nikakav raun. Ako dakle pobonost treba da
vai kao zbiljnost drave, onda su svi zakoni rastureni a zakono
davao je subjektivni osjeaj. Ovaj osjeaj moe biti puka samo
volja, a da li je samovolja mora se spoznati samo na osnou rad
nji ; ali ukoliko oni postaju radnjama, zapovijesti ma, om dobi
vaju oblik zakona, to upravo protivrjei onom subjektivom
osjeaju. Bog koji je predmet ovog osjeaja mogao bi se takoder
uiniti onim odredujuim, ali Bog je opa ideja a u ovom osje
aju je ono neodreeno koje u njemu nije sazrelo da odredi_ ono
to u dravi postoji kao razvijeno. Upravo to da je u dravi sve
vrsto i osigurano, jeste ansa protiv samovolje i pozitivnog
mnijenja. Religija kao takva ne smije, dakle, biti ono to uprav
lja.
271.
Politiki ustav jest pravo: organizacija drave i proces nje

nog organskog ivota u odnosu prema sebi samoj, u kojemu ona
voe momente razlikuje unutar same sebe pa ih razvija u opsto
JanJe.
Drugo, ona je kao individualitet isxljuno. Jedno, koje se
time odnosi prema drugima, dakle svoje odreenje okree
spram spolja i po ovom odreenju postavlja svoje opstojee raz
like unutar sebe samoga u njihovu idealitetu.
Dodatak. Kao to je iritabilitet u ivom organizmu sa

mom, po jednoj strani neto unutarnje, ono to pripada organiz
mu kao takvom, tako je ovdje odnos prema spoljanjosti jedan
pravac u unutarnjost. Unutarnja drava kao takva jest civilna
vlast, pravac prema vani militama vlast, ali koja je u dravi od
redena strana u njoj samoj. Da se sada obje strane nalaze u rav-
398
notei, to sainjava glavnu stvar u nastrojenosti drave. Katkada

je civilna vlast posve ugaena i poiva samo na militamoj vlasti,
kao u doba rimskih careva i pretorijanaca; katkada, kao u mo
dernim vremenima, vojna vlast proizilazi samo iz civilne vlasti,
ako su svi gradani duni da budu pod orujem.
/. Unutarnje ureenje za sebe

272.
Ustav je uman ukoliko drava svoju djelotvornost u sebi
razlikuje i odreduje po prirodi pojma, i to tako da je svaka od

tih vlasti sama u sebi totalitet time to u sebi djelotvorno ima i
sadrava druge momente, te to oni, budui da izraavaju razli

ku pojma, ostaju upravo u svom idealitetu i sainjavaju samo
individualnu cjelinu.
U ustavu je, kao i u samom umu, u novije vrijeme
ugledalo svjetlo svijeta bezbroj brbljanja, a u Njemakoj
su to uinili najbljutavije oni koji su bili uvjereni da najbo
lje razumiju to je ustav, iskljuujui ak sve druge, a prije
svega vlade, pa su smatrali da imaju za to neodbacivo ov
latenje, jer je trebalo da religija i pobonost budu temelj
svih tih njihovih plitkosti . Nije udo da je to brbljanje
imalo za posljedicu da su umnim ljudima postale odvratne
rijei um, prosvijeenost, pravo itd., kao i ustav i sloboda;
i valjalo se stidjeti jo uestvovanja u razgovoru o politi
kom ustavu. No ovjek se od te prezasienosti, u najmanju
ruku, moe nadati tome da postaje openitije uvjerenje da
filozofska spoznaja takvih predmeta ne moe proizai iz
rezoniranja, iz svrha, razloga i koristi, a jo mnogo manje
iz udi, ljubavi i oduevljenja, nego samo iz pojma i da bi
se oni koji boansko smatraju nepojmljivim a spoznaju is
tinitoga nitavnim poslom morali uzdrati da uea u raz
govoru. to oni iz svoje udi i svojeg oduevljenja proizvo
de u pogledu neprobavljivih brbljanja ili okrepe, u najma
nju ruku ne moe imati pretenzije na filozofsku panju.
Od predstava koje kurziraju valja spomenuti u vezi s
269 one o nuinoj diobi vlasti drave, nadasve vano od-
OBICAJNOST
399
reenje koje se s pravom, ukoliko je, naime, bilo shvaeno

u svom pravom smislu, moglo smatrati kao garancija javne
slobode - predstava o kojoj, medutim, upravo oni koji
misle da valja govoriti iz oduevljenja i ljubavi nita ne
znaju i nita ne ele znati; - jer u njoj upravo lei moment
umne odreenosti. Princip diobe vlasti sadrava, naime,
bitni moment razlike, realne umnosti; ali kako to apstrak
tni razum shvaa, lei u tome dijelom krivo odreenje me
usobne apsolutne samostalnosti vlasti, dijelom jednostra
nost da njihov medusobni odnos treba shvatiti kao negati
van, kao meusobno ograniavanje. U ovom razgovoru
postaje to neprijateljstvom, strahom od svake to jedna
proizvodi protiv druge kao protiv nekog zla, s odreenjem
da joj se suprotstavi f'da se tim pl"otivuutezima prouzrokuje opa ravnotea, ali ne ivo jedinstvo. Samo samoodre
enje pojma u sebi, ne neke druge svrhe i koristi, jest ono
to sadrava apsolutno postanje razliitih vlasti pa je samo
zbog toga dravna organizacija kao ono to je u sebi umno
i odraz vjenog uma. - Kako se pojam, a zatim na konkre
tan nain ideja sami po sebi odreduju i time apstraktno
postavljaju svoje momente openitosti, posebnosti i poje
dinanosti, valja spoznati iz logike - dakako ne one uobi
ajene. Uope uzimati ono negativno za polazite, te htije
nje zla i nepovjerenje spram ovoga uzimati kao prvo, pa iz
te pretpostavke, koje [kao uslov njihove) djelotvornosti po
trebuju samo uzajamne prepreke,Z5 karakterizira po misli
negativni razum, a po uvjerenju nazor oloa (vidi gore
244). Sa samostalnou vlasti, npr. kako su one bile nazva
ne - egzckutivne i zakonodavne vlasti - neposredno je po
stavljeno, kako se to takoder u velikome vidjelo, ruenje
drave, ili ukoliko se drava bitno odrava, borba da jedna
vlast sebi podvrgava drugu, ime ona ponajprije prouzro
kuje jedinstvo, kakvo god ono inae bilo, spasavajui sa
mo tako ono bitno, opstojanje drave.
Dodatak. U dravi se ne mora htjeti nita osim onog to je

izraz umnosti. Drava je svijet koji je sebi napravio duh; on sto
ga ima odredeni tok koji bivstvuje po sebi i za sebe. Koliko es" Lasson: ))da se jedinstvo pojmi samo kao djelatnost meusobnih pre
prekacc.
400
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEOEL
to se ne govori o mudrosti boga u prirodi; ali ne mora se vjero

vati da je fiziki prirodni svijet neto vi nego svijet uha, j_er
kao to je duh uzvien iznad prirode tako Je drava uzd1gnuta tz
nad fizikog ivota. Drava se zato mora potovati kao neto ze
maljsko-boansko i mora se uvidjeti da ako je teko pojmiti pri
rodu, neuporedivo tee je shvatiti dravu. Od najvee je vanos
ti da smo u novijim vremenima openito stekli odredene nazore
o dravi i da smo se veoma zaposlili govorenjem i pravljanjem
ustava. Ali s time jo nije gotovo; nekoj umnoj stvari je potreb
no da pribavi i um nazora, da se zna ta je bitno i da ono to
nam pada u oi uvijek ne sainjava ono bitno. Tako dravne vla
davine svakako moraju biti razliite, ali svaka mora po sebi ob
razovati cjelinu i u sebi sadravati i druge momente . Kada se
govori o razliitoj djelotvornos vlasti, ne mora se pasti u udo
_
vinu zabludu da se ovo razum&Je tako kao da bt svaka vlast tre
bala za sebe postojati apstraktno, budui da se vlasti, tavie,
trebaju razliovati samo kao m?menti .P<?jma. Ako, . !laprotiv,
razlike postoJe apstraktno po sebt, onda Je Jasno da dVIJe sams
talnosti ne mogu sainjavati jedinstvo ali svakako moraju proiz
vesti borbu ime se ili naruava cjelina ili se putem vlasti pono
vo uspostalja jedinstvo. Tako je u francusoj revoluciji zao
nodavna vlast as gutala takozvanu egzekutlvnu, as egzekuuv
na zakonodavnu, pa je ovdje moda neukusno potavljati mo
ralni zahtjev harmonije. J er ako se stvar baca na cud onda se
svakako utedio svaki trud; ali ako je obiajni osjeaj takoder
nuan onda on ne treba iz sebe odreivati vladavine drava.
Ono emu se radi jest, dakle, to da budui da su odreenja
vlasti po sebi cjelina, sve one u egzistenciji sainjavju cijeli o
jam. Ako se obino govori o tri vlasti, zaono.davnOJ, egzekuttv
noj i sudskoj, onda prva odgov.ara o_pellosn, ru$a posebno
ti, ali sudska nije ono tree poJma, jer nJena pojedmanost lez1
izvan onih sfera.
b) supsumcija posebnih sfera i pojedinanih sluajeva

pod* ope - upravna vlast;
e) subjektivitet kao posljednja voljna odluka .-. kneevsa
vlast, u kojoj su razliite vlasti ?buhvaen indtvtduato e
dinstvo, koje je, dakle, vrhunac t poetak CJehne - konstJtUCIO
nalna monarhija.
Izgradnja drave u konstitucionalnu monarhiju jest

djelo novijeg svijeta, u kojemu je supstancijalna ideja do
bila beskonaan oblik. Povijest tog produbljivanja duha
svijeta u sebi, ili to je isto, ta slobodn3; izradnja, ': kojoj
ideja svoje momente - a to su samo nJem momentt - ot
puta iz sebe kao totalitete, sadravajui ih upravo time u
idealnom jedinstvu pojma u kojemu opstoji realna umnost
- povijest ovog istinskog lika obiajnosnog ivota stvar je
ope svjetske povijesti.
.
.. .
.
..
Stara razdioba ureenJa u monarhiJU, anstokracJjU 1
demokraciju ima za svoj temelj jo nepodij!Jeno supstn
cijalno jednstvo, oje jo nij dlo do syo)e unutarnje
razlikovanJa (razVIJene orgamzactJe u seb1) 1 time do dubi
ne i konkretne umnosti. Stoga je za onp stajalite starog
svijeta ova razdioba iinita i ispravna; jer razlika, kao u
onom jo supstancija!nom jedinstvu to u sebi nije napre
dovalo do apsolutnog razvoja, bitno je spo/janja i pojav
ljuje se ponaJprije kao razlika broja (Enciklop. filozof.
znan. 821') onih u kojima treba da bude imanentno ono
supstancijalno jedinstvo. Ovi su oblici, koji na taj nain
pripadaju razliitim cjelinama, u kostiucionalnoj monar
hiji snieni do momenata; monarh Je jedan; s upravnom
vlau nastupaju neki, a sa zakonodavnom vlau mnotvo
uope. No takve prosto kvantitativne razlike, kao to je re
eno samo su povrne i ne naznauju pojam stvari. Isto
tako 'nije bilo podesno kad se u novije vrijeme tako mnogo
govorilo o demokratskom, aristokratskom elementu u mo
narhiji, jer ta odreenja, koja se pri tome misle, upravo
273.
vlast:
Politika drava cijepa se tako u supstancijalne razlike:

a) vlast da se odredi i utvrdi ono ope - zakonodavna
401
OB ICAJNOST
,..
U HofTmeisterovu izdanju (str. 23S) stOji namjesto 11pod.c (unter) i

(und), ali radi se, vjerojatno, o tamparsltoj are. jer bi und u ovom kontek
stu bilo besmisleno, a i u Lassonovu (str. 221) i u Gloknerovu (str. 371) izdanju
na tom miestu stoji .''unter. - Op. prev.
3 izdanje, 132 - Bilj. njem. izd.
26 - OSNOVNE C"-Tt FILOZOFUE PitAVA
402
OBICAJNOST
ukoliko su u monarhiji, nisu vie neto demokratsko i aris

toknttsko. - Ima predstava o ureenjima gdje _je odoo
postavljena samo apstrakcija drave to vlada 1 zapovtJe:
da, a ostavlja se neodu.nim i. mtra ao .spordno d l!
.
na vrhu te drave stojt )t:dan, 1h v
ie nJih, 1h svJ - ))Svt tl.
pravu3,
l
Prirodnom
svom
ichte
u
F
oblici kae tako
tre
je
dio st/ 196. jesu ako postoji samo jedan eforat (to
h to ju je on iznaao protiv najvie vlas
bal bitl protute
ti), u skladu s pravom i mogu proivesti. i. odrati ope pra
vo u dravi. - Takav nazor (kao 1 onaJ tznalazak eforata)
.
potjee iz ranije napomenute plitoe pojm o ravi
jednom sasvim jednostavnom stanJU drutva maJu te. rzh
ke dakako malo ili nikakvo znaenje, kao to Mo)SlJa u
svm zakoodavstvu za sluaj da narod trai kralja nije
dodao dalje nikakve izmjene institucija, nego .samo. zapo
vijed za kralja da ne treba da bu?e mnogobrono nJegovo
konjanitvo, njegove ene, te. nJegovo zlato 1 srebro (5.
Mojsijeva knjiga, 17, 16 i dalJe). - Moe se, uotal.om, u
jednom smislu svakako kazati da su takoer za tdeJu ona
tri oblika ravndu!na (ukljuujui i monathJjskJ: u ograni
enom smislu, naime u koji se postavlja poed apstorat
skoga i demo.tskog_aJ, a.i u sprotnom sm.slu, Jer sv1 a
jedno nisu pnmJerem 1deJ1 u njeno. razvJU, te oa n
jednome od njih ne bi mogla posua svo).e pravo 1 liJ
nost. Stoga je postalo sasvim uzaludno koJI b1 me n;1ma
bio najbolji; - o takvim obicima mo.e se g.ovont sam
historijski.- Inae se, medutim, mora 1 u ovOJ stvan, kao 1
u tako mnogo drugih, priznati duboki Montesquieuov po
gled u njegovu uvenu navdenju principa tih olika va
davineJ ali ovo se navoenJe, da bt se poznala nJegova iS
pravnost, ne smije krivo razumjeti. Kao to je poznato, on
navodi kao princip demokracije krepost, jer doista poiva
takvo uredenje na uvjerenju kao samo supstancijalnom
obliku, u kojemu umnost volje, koja po sebi i za sebe bit
kuje, u njemu jo egzistira. No kad Montesquieu dodaje
da je Engleska u sedamnaestom stoljeu dala lijep prizor
da se pokau kao nemoni napori za podizanje demokra.. Gruodlage des N..turredlts, 1796 ( 16)
Dc J'csprit des lois l, l. III
403
cije, jer da je nedostajala vrlina u voda - te kad on, nada

Ije, dodaje da jaa slavoljublje onih ija je ud za to pod
obna te gramzljivost svih kad krepost nestane u republici.
pa da onda drava, opi plijen. ima svoju snagu u moa ne
kih individua i u raspu!tenosti svih - onda treba na to pri
mijetiti da u jednom izgraenijem stanju drutva i u razvo
ju i oslobaanju moi posebnosti nije dovoljna krepost
poglavara ddave, pa je potreban drugi oblik umnog zako
na nego to je oblik uvjerenja, kako bi time cjelina imala
snagu da se zajedno dri i da se dopusti snagama razvijene
posebnosti da prue svoje pozitivno kao i svoje negativno
pravo. Isto tako treba odstraniti krivo razumijevanje, kao
da bi time to je u demokratskoj republici uvjerenje kre
posti supstancijalni oblik. u monarhiji ovo uvjerenje bilo
proglaeno nepotrebnim ili ak uvjerenjem koje valja od
baciti, te uz to kao da bi krepost i zakonski odredena dje
lotvornost u jednoj raJanjenoj organizaciji bile medu
sobno suprotstavljene i nepomirljive. - Da je u aristokra
ciji prinCip umjerenost, donosi sa sobom ovdje zapoeto
odvajanje javne moa i privatnog interesa, to se ujedno ta
ko neposredno dodiruju da je to urednje u sebi na pragu
da neposredno postane najsurovije stanje tiranije ili anar
hije (neka se pogleda rimska povijest) i da se uni!ti. Odatle to Montesquieu ut spoznaje kao princip monar
hije, ve se po sebi namee da on ne razumije patrijarhal
nu ili uope antiknu monarhiju, niti onu koja se razvila do
objektivnog ustava, nego teuda/nu monarhiju, i to ukoliko
su odnosi njenog unutarnjeg dravnog prava utvreni u
jama individua i
pravnom P.rivatnom vlasni!tvu i privilegi
korporaciJA. Budui da se u ovom uredenju dravni ivot
osniva na privilegiranoj linosti ijem je nahodenju pre
puten velik dio onoga to mora biti uinjeno za opstoja
nje drave, ono objektivno tih izvriavanja nije postavljeno
u dunost, nego u predstavu i mnjenje, pa je tako ono to
dravu odrava, umjesto du.fnosti, sama last.
.,
Drugo se pitanje lako ukazuje: tko treba da stvori us

tav? Ovo se pitanje ini jasno, ali se ipak pri pobliem raz
matranju odmah pokazuje besmislenim. Jer ono pretpos
tavlja da ne opstoji nikakav ustav i da je, prema tome, na
404
GliORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
okupu samo neka puka atomistika gomila individua. Ka

ko gomila, da li s pomou sebe ili drugih, da li s pomou
dob misli ili sile, dolazi do ustava, moralo bi njoj ostati
preputeno, jer s gomilom pojam nema nikakva posla. Ako ono pitanje medutim, pretpostavlja ve opstojei us
tav, onda stvaranje znai samo promjenu, a sama pretpos
tavka jednog ustava sadrava neposredno da se promjene
mogu zbiti samo na ustavotvoran nain. - No uope je up
ravo bitno da se ustav, premda je proizaao u vremenu, ne
smatra kao ndto stvoreno; jer on je, naprotiv, bie po sebi
i za sebe, koje stoga valja smatrati kao ono boansko i po
stojano, te iznad sfer onoga to je stvoreno.
Dodatak. Princip novijeg svijeta uope je sloboda subjek

tiviteta da se sve bitne strane koje su prisutne u duhovnom tota
Jitetu, razvijaju dolazei do svoga prava. Polazei od ovog staja
Jita jedva se moe postaviti uzaludno pitanje koja je forma bo
lja, monarhija ili demokratija. Moe se samo rei da su jednos
trane forme svih dravnih uredenja koje nisu u stanju da u sebi
podnesu princip slobodnog subjektiviteta i koje ne znaju da od
govore jednom izobraenom umu.
274.
Budui da je duh samo onako zbiljski kako sebe zna i bu
dui da je drava kao duh jednog naroda ujedno zakon koji pro
lima sve njene odnose, obiaj i svijest njenih individua, zato us
tav nekog odredenog naroda uope zavisi od naina i obrazova
nosti njegove samosvijesti; u tome lei njegova subjektivna slo
boda i prema tome, zazbiljnost ustava.
Jednom narodu htjeti a priori dati neki, premda po
njegovu sadraju vie ih manje uman ustav - ta pomisao
predvia upravo moment po kojemu bi on bio neto vie
nego stvar misli. Svaki narod ima stoga ustav koji mu je
primjeren i koji mu pripada.
Dodatak. U svom ustavu drava mora proeti sve odnose.

Napoleon je, na primjer, htio Spancima a priori dati ustav, to
OBICAJNOST
405
je, pak, ilo dosta loe. Jer ustav nije neka puka tvorevina: on je
rad stoljea, ideja i svijest onog umnog, ukoliko je ono razvijeno
u jednom narodu. Stoga ni jedan ustav puko ne stvaraju subjek
ti. Ono to je Napoleon dao Spancima bilo je umnije od onoga
to su imali ranije a oni su to ipak odbacili kao neto njima stra
no, budui da jo nisu za to obrazovani. Narod prema svom us
tavu mora imati osjeaj svog prava i svoga stanja, on inae moe
postojati kao neto spoljanje ali nema nikakvog znaaja i ni
kakve vrijednosti. U pojedincu se. naravno, esto moe nalaziti
potreba i enja za boljim ustavom, ali neto je posve drugo da
je cijela masa proeta jednom takvom predstavom, i to slijedi
tek kasnije. Sokratov princip moraliteta, unutarnjost, u njego
vim je danima [bio] proizveden ali njegovom postajanju opom
samosvijeu pripada vrijeme.
a) Kneevska vlast
275.
Kneevska vlast sadrava tri momenta totaliteta u sebi (
272), openitost ustava i zakona, savjetovanje kao odnos poseb:
noga spram opega i moment posljednje odluke kao samoodre
enja u koje se sve ostalo vraa i odakle uzima poetak zbiljnos
ti. To apsolutno samoodreenje sainjava princip razlikovanja
kneevske vlasti kao takve, to ga ponajprije valja razviti.
Dodatak. Poinjemo sa kneevskom vlau, to znai sa

momentom pojedinanosti jer ona sadri tri momenta drave
kao totalitet u sebi. Ja je, naime, ono najpojedinanije i najop
enitije. U prirodi je takoder najprije neto pojedinano. ali rea
litet, ne-idealitet, razdvajanje, nije ono to bivstvuje po sebi, ne
go razliite pojedinanosti postoje jedna pored druge. U duhu
je, naprotiv, sve ono razliito samo kao idealno, kao jedinstvo.
Drava je tako, kao ono duhovno, izlaganje svih svojih mome
nata ali je pojedinanost ujedno duevnost i oivljujui princip'
suverenitet koji u sebi sadri sve razlike.
406
OBICAJNOST
407
276.
278.
J . Osnovno je odreenje politike drave supstancijalno

jedinstvo kao idealitet njenih momenata, u kojemu su
a) posebne vlasti i njihovi poslovi isto tako ukinuti kao i
odrani i samo tako odrani ukoliko nemaju nikakvog nezavis
nog ovltitenja, nego samo takvo i toliko koliko je odredeno u
ideji cjeline - ukoliko polaze od njene moi pa su njeni lanovi
kao jednostavnog sopstva onog supstancijalnog jedinstva.
Ova oba odreenja, da posebni poslovi i vlasti drave nisu

ni z sebe ni u posebnoj volji individuA samostalni i vrsti, nego
da imaju svoj posljednji korijen u jedinstvu drave kao svom
jednostavnom sopstvu, sainjavaju suverenitet drave.
Dodatak. Sa ovim idealitetom momenata je isto kao i sa

ivotom organskog tijela: on je u svakoj taki, u svim takama
postoji samo jedan ivot i u tome nema nikakve protivrjenosti.
Odvojena od toga svaka taka je mrtva. To je takoder idealitet
svih pojedinanih stale vlasti i korporacij toliko koliko su
oni pozvani da postoje i da budu za sebe. S time je kao i sa sto
makom u onom organskom koji sebe stavlja i za sebe ali ujedno
biva ukinut i sakrificiran i prelazi u cjelinu.
277.
) Posebni poslovi i djelotvornosti drave su kao njeni bit

ni momenti njoj svojstveni pa su uz individue s pomou kojih se
vrie i pokazuju vezani ne po njihovoj neposrednoj linosti, nego
samo po njihovim opim i objektivnim kvalitetim a stoga su
povezani s posebnom linou kao takvom na spoljdnji i slua
jan nain. Dravni poslovi i vlasti ne mogu stoga biti privatno
vlasniltvo.
Dodatak. Djelatnost drave je povezana za individue; ali

one nisu ovlalene na prirodan nain da se brinu za poslove ne
go po njihovom objektivnom kvalitetu. Sposobnostt spretnost,
karakter pripada posebnosti individue: ona mora biti odgojena i
obrazovana za neki posebni posao. Zato neka sluba ne moe
biti niti prodana niti naslijedena. U Francuskoj su se parlamen
tarna mjesta nekada mogla prodavati, u Engleskoj armiji oficir
ski poloaii mogu se orodavati jo! i danas u izvjesnoj mjeri, ali
to je bito povezano ih je jo povezano i sa srednjovjekovnim us
tavom izvjesnih drava koji sad postepeno isezava.
To je suverenitet prema unutra, on ima jo i drugu

stranu, onu prema spolja (vidi dolje). U negd&Jnjoj feudal
noj monarhiji bila je drava suverena, dakako, prema spo
lja. ali prema unutra ne samo da monarh nije bio suveren
nego ni drava nije bila suverena. Djelomice su bili (uspo
redi 273 primjedba) posebni poslovi i vlasti drave i gra
anskog drutva obuhvaeni u nezax.isnim korporacijama
i zajednicama, pa je cjelina bila stoga vie agregat nego or
ganizam, a djelomice bili su oni privatno vlasnitvo indivi
dua, pa je stoga ono to je trebalo da oni ine s obzirom na
cjelinu postavljeno u njihovo mnjenje i nahodenje. Idea
lizam koji sainjava suverenitet jest isto odreenje po ko
jemu animalnom organizmu njegovi takozvani dijelovi ni
su dijelovi, nego udovi, organski momenti, pa je njihovo
izoliranje i opstojanje -za-sebe bolest (vidi Enciklop. filo
zof. znan., 293);'2 isti princip koji se u apstraktnom po
jmu volje (vidi idui , primjed.) javio kao negativitet koji'
se odnosi na sebe, a na taj nain kao openitost koja sebe
odreduje u pojedinanost ( 7), u kojoj je svaka posebnost
i odreenost ukinuta, apsolutni osnov koji sam sebe odre
duje; da bi se ona shvatila, mora se uope vladati pojmom
n.onoga to je supstancija i istinski subjektivitet poiq1a. Budui da je suveremtet tdealltet svakog posebnog ovi8J
tenja zato je vrlo blizu krivo razumijevanje koje je isto ta
ko vrlo uobiajeno, da se to ovlatenje smatra pukom mo
i i praznom proizvoljnou, a suverenitet istoznanim s
despotizmom. No despotizam oznauje uope stanje beza
konitosti, gdje posebna volja kao takva, bila ona jednog
monarha ili jednog naroda (ohlokracija), vai kao zakon
ili, tavie, umjesto zakona, dok naprotiv. suverenitet u za
konskom, konstitucionalnom stanju sainjava moment
-
3.
izd. 371. Bilj. njem. izd.
408
i7aliteta posebnih sfera i poslova, da, naime takva sfera

mJe net neaisno neto _t<? je samostalno u svojim
svrhama 1 namtma dJelovanJa 1 to se samo u sebe udub
ljuje, eg da je u ti srama i .nainia djelovanja odre
.
dena 1 ovtsna o svrsi CJelme (kOJa Je opcenito nazvana ne
odredenim izrom dobrobit drave) . Ovaj idealitet javlja
.
se na dvostkt na1. - U mirnom stanju nastavljaju po
sebne sfre 1 posloyt put. zadoyoljavanja svojih posebnih
pslov 1 svrha! J?a 7 to dJelom tee nain nesvjesne nunos
ti stvan, po kOJOJ Jlhova sebinost prelazi u prilog medu
S<?bno orayanJU i odravaju cjeline (vidi 1 83), ali
.
odozgo ono to ih isto ta
dJelomtce Je direktno djelovanje
ko neptano vraa k svrsi cjeline i prema tome i ograni
va (vtdl: upravna vlast 289), kao to ih i prisiljava da
dtret rade .z <?dravanje ali u stanju nude, bilo unu
.
tamJe 1h spoiJaSnJe, suve:enttet Jest onaj u iji se jednos
_
.
tavm poJam utapa orgamzal'!l koji on_dje postoji u svojim
.
.
posebnottma, pa )e u eremtetu pOvJeren spas drave uz
rtvoyanJe onog sto Je mae opravdano, gdje, dakle, onaj
1deahzam posta;e svoja osebujna zbiljnost (vidi dolje
321).
.
279.
2: uverenitet, ponajprije samo opa misao ovog idealite
ta, egztsttra samo .kao samom sebi izvjestan subjektivitet i kao
apstratno, te uto.hko .neosnovano samoodreenje volje, u koje
mu lei ono posljednJe odluke. To je ono individualno drave
kao tky, o)a je sama u to e je'!na. Subjektivitet je, medutim,
u sVOJOJ 1sttm samo kao subjekt, hnost samo kao lice a u usta
vu koji je uzapredo':'ao do realn .umnosti ima svaki od triju
momenat PJrna ':'oJe za sebe zbiljsko odvojeno oblije. Stoga
moment CJehne koJI apsolutno odluuje nije individualitet uop
e, nego jedna individua, monarh.
Imanentn! rzvoj jedne znanosti, izvoenje njenog

.
_
tJt
avog sadrt_aja Jednosta
vnog pojma (- inae jedna
znaost, u naJmnJU ruku, ne zasluuje ime filozofske zna
nost. -) pkaJe.oo osebujno da se jedan te isti pojam
ovdJe volJa koJa Je Isprva, jer je to poetak, apstraktna -
409
OBICAJNOST
odrava, a svoja odreenja, i tO isto tako samo s pomou

sebe samoga, zgunjava dobivajui na :aj nain konkretan
sadraj. Tako je to osnovni moment ponajprije u nepos
rednom pravu apstraktne personalnosti, koji se dalje razvio
s pomou svojih razliitih oblika subjektiviteta, a ovdje u
apsolutnom pravu, dravi, potpuno konkretnom objektivi
tetu volje, on je persona/nose driave, njena izvjesnost sebe
same - ovo potonje to sve posebnosti ukida u jednostav
nom sopstvu, raskida s odmjeravanjem razloga i proturaz
loga, izmedu kojih se uvijek moe kolebati, te ih s pomou
onoga: }a hou, Ijeava, zapoinjui svaki postupak i
zbiljnost. - Personalnost i subjektivitet uope, ima, medu
tim, nadalje, kao ono to se beskonano odnosi spram se
be, upravo samo istinu, i to svoju najbliu neposrednu isti
nu, kao osoba, subjekt to bitkuje, a bie* za sebe jest isto
tako upravo jedno. Personalnost je drave zbiljska samo
kao jedno lice, monarh. Pers<'nalnost izraava pojam kao
takav, lice sadrava ujedno njegovu zbiljnost, a pojam je
samo s tim odreenjem ideja, istina. - Neka takozvana
moralna osoba, drutvo, zajednica, porodica, bila ona ne
znam kako u sebi konkretna, linost je samo kao moment,
apstraktno u sebi: ona u tome nije dospjel.a do istine svoje
egzistencije. No drava je upravo taj totalitet u kojemu
momenti pojma postaju zbiljnost po svojoj vlastitoj istini.
- Sva ova odreenja ve su raspravljena za sebe i u svojim
oblikovanjima u itavom toku .. ove rasprave, ali ovdje ih
ponavljamo zato to se ona, dodue, lako priznaju kao po
sebna oblikovanja, ali se ponovo ne spoznaju i ne shvaa
ju upravo ovdje gdje dolaze u svojem istinskom poloaju,
ne pojedinano nego po svojoj istini, kao momenti ideje. Pojam monarha stoga je najtei pojam za rezoniranje, tj.
za refleksivno razumsko promatranje, jer ono ostaje u po
jedinanim odreenjima, a stoga, zatim, i poznaje samo
razloge, konana gledita i izvoenje iz razloga. Tako ono,
U originalu: )> fur sich seindes Subjekt, und das fOr sich Seinde...
Das Seinde prevodio sam stalno sa bie, pa sam ga tako ostavio i u ovom kon
tekstu, premda na ovom mjestu ne pokazuje dovoljnu smislenu i jeziku poveza
nost sa subjektom !to >>za sebe bilkujc. - Bilj. prev.
U prvom izdanju (i kod las$0na - str. 229, ali ne i kod Glocknera str. 382) mjesto >>tok(( ( Vtrlaul) stoji " Vor/au((< (izmak, preticanje). - Bilj. prev.
GEORG WILHELM FRfWRICH HEGEL
410
zatim, prikazuje dostojanstvo monarha kao neto to je iz

vedeno ne samo po svom obliku nego i po svom odrede
nju; naprotiv, njegov je pojam da on ne bude neto izvede
no, nego upravo ono to iz sebe zapoinje.
Stoga se s time najblie slae predstava da se pravo
monarha valja smatrati kao osnovano na boanskom auto-.
ritetu, jer je u tome sadrano ono njegovo bezuvjetno. No
poznato je kakva su se kriva razumijevanja uz to povezala,
i zadaea je filozofskog razmatranja da se pojmi upravo
ovo boansko.
Su verenitet naroda moe se izrei u smislu da je na
rod uope spram spolja neto samostalno i da sainjava
posebnu dravu, kao narod Velike Britanije, ali da narodi
Engleske ili Skotske, Irske ili Venecije, Genove, Ceylana
itd. nisu vie suvereni narodi otkada su prestali imati za
sebe vlastite knezove ili vrhovne vlade. - Moe se tako ka
zati j o suverenitetu prema unutra da on rezidira u narodu
ako se samo uope govori o cjelini, potpuno isto onako
kao to je prije ( 277, 278) pokazano da dravi pripada
suverenitet. No suverenitet naroda, uzet kao u suprotnosti
spram suvereniteta koji. egzistira u monarhu, jest obini
smisao u kojemu se u novije vrijeme poelo govoriti o su
verenitetu naroda - u toj suprotnosti suverenitet naroda
pripada zbrkanim J:QisliJI\a kojima u osnovu lei pusta
predstava o narodu. Ii. narod, uzet bez svog monarha i
bez raAlanjenosti cjeline koja je s time upravo nuno i ne
posredno povezana, jest bezoblina masa - koja vie nije
drava i kojoj vie ne pripada nijedno od odreenja to
opstoje samo u cjelini u sebi oblikovanoj, - suverenitet,
uprava, sud, vlast, stalei ili bilo to drugo. Time to se
takvi momenti, koji se odnose na neku organizaciju,
dravni ivot, pojavljuju u jednom narodu, prestaje on biti
ta neodreena apstrakcija to se u zgoljnoj opoj predstavi
zove narodom. Ako se pod suverenitetom naroda razu
mije oblik republike, i to odredene demokracije (jer se pod
republikom shvaaju ostale raznolike empirijske mjeavine, koje ionako ne pripadaju filozofskom razmatranju),
onda je djelomice gore (kod 273, u biljeci) reeno ono
to je potrebno. a djelomice ne moe, spram razvijene ide
je, biti vie rijei o takvoj predstavi. - U jednom narodu
-
OBJCAJNOST
411
koji nije predstavljen ni kao patrijarhalno pleme ni u ne

razvijenom stanju, u kojemu su mogui oblici demokracije
ili aristokracije (vidi ov. primj.), niti inae u nekom proiz
voljnom i neorganskom stanju, nego koji se umilja kao u
sebi razvijen, istinski organski totalitet, u tom je narodu
suverenitet kao linost cjeline, a ova u realitetu koji je pri
mjeren njenom pojmu kao osoba monarha.
Na malo prije zabiljeenom stepenu, na kojemu je
uinjena razdioba uredenja u demokraciju, aristokraciju i
monarhiju, na stajalitu supstancijalnog jedinstva koje jo
u sebi ostaje, koje jo nije dolo u sebi do svog beskona
nog razlikovanja i produbljenja, ne istupa moment po
sljednje voljne odluke to sama sebe odreduje kao ima
nentan organski moment drave za sebe u vlastitu zbilj
nost. Uvijek mora, dodue, takoder i u onim neizgraenim
oblicima drave, ili kao u monarhijama koje onamo pripa
daju, ili kao to se uzdie u aristokracijama, a naroito u
demokracijama, u dravnicima, vojskovoama. biti za se
be opstojei individualni vrhunac, sluajnou i posebnom
potrebom okolnosti; jer svaki postupak i zbiljnost ima
svoj poetak i svoje izvoenje u odluujuem jedinstvu
jednog vode. No ukljuen u dalje valjano sjedinjenje vlas
ti, mora takav subjektivitet odluivanja biti djelomice slu
ajan po svom nastanku i nastupanju, a djelomice uope
podreen; stoga nije negdje drugdje nego s one strane tak
vih uvjetovanih vrhova moglo leati nepomijeane, isto
odluivanje, fatum koji odluuje spolja. Kao moment ide
je moralo je to poeti da egzistira, ali hvatajui korijena iz
van Jjudske slobode i njenog kruga koji obuhvaa drava.
- Ovdje lei podrijetlo potrebe da se posljednja odluka o
velikim stvarima i za \lane momente drave potrai od
proroita, demona (kod Sokrata}, iz utrobe ivotinja, hra
ne i leta ptica itd. - odluka koju ljudi, ne shvaajui jo
dubinu samosvijesti i ne doavi jo iz istote supstancijal
nog jedinstva do tog bitka za sebe - jo nisu imali snage
da vide unutar ljudskog bitka. - U demonu Sokratovu (us
poredi gore 138) moemo vidjeti poetak da se volja, ko
ja se prije toga premjeta samo s one strane sebe same,
premjestila u sebe spoznavi sebe unutar sebe - poetak
slobode koja sebe zna, i time istinske slobode. Ova realna
412
sloboda ideje, budui da je ona upravo to, da se dade sva

kem momentu umnosti njegova vlastita, prisutna samos
vjesna zbiljnost, jest ona to prema tome, funkciji svijesti
dodjeljuje izvjesnost koja odreduje sebe samu i koja sai-.
njava vrhunac u pojmu volje. No ovo posljednje samood
reenje moe samo utoliko pasti u sferu ljudske slobode
ukoliko ima poloaj vrhunca, koji je za sebe izdvojen i uz
vien nad svako oposebljavanje i uvjet, jer samo tako ono
je po svom pojmu zbiljsko.
Dodatak. U organizaciji drave, ovdje to znai u konstitu
cionalnoj monarhiji, pred sobom ne moramo imati nita drugo
nego nunost ideje u sebi: sva druga gledita moraju iseznuti.
Drava se mora posmatrati kao velika arhitektonska graevina,
kao hijeroglif uma koji se pokazuje u zbiljnosti. Sve to se, dak
le, odnosi samo na korisnost, spoljanost itd., treba da se isklju
i u filozofskom razmatranju. Pretstava lako poima da drava
koja je volja koja sebe odreduje i koja je savrena volja, sada
jest ono posljednje sebe-odluivanje. Ono to je tee jeste da se
ovo ja hou(< shvati kao Jinost. Time se ne eli rei da monarh
smije djelovati samovoljno: tavie, on je vazan za konkretni
..,sadraj savjet, a ako je konstitucija vrsta_di)ndon vie nea .
ta da ini nego da potpie svoje ime. Ali ovo _ime je vano: to je
vrh iznad kojeg se ne moe izai. Moglo bi se rei da je organ
sko raslanjivanje ve prisutno u lijepoj demokraciji Atene, ali
mi isto tako vidimo da su Grci posljednju odluku uzimali iz po
sve spoljanjih pojava, iz proroanstava, iz utroba rtvenih ivo
tinja, iz krila ptica, i da su se drali prirode kao moi koja ob
javljuje i izgovara ta je ljudima dobro. U ovom dobu samosvi
jest jo nije dola do apstrakcije subjektiviteta. jo nije dola do-.
ti."e da o onome o emu treba odluiti sam, ovjek mora izgovori
ti jedno ja hou(<. Ovo ja hou sainjava veliku razliku sta
rog i modernog svijeta i tako svoju vlastitu egzistenciju mora
imati u velikoj graevini drave. Ali ovo odreenje se posmatra
naalost samo kao spoljanje i proizvoljno.
280.
Ovo posljeanje sopstva dravne volje je u toj svojoj ap
strakciji jednostavna i otuda neposredna pojedinanost, u sa-
OBIAJNOST
413
mom njenom pojmu lei odreenje prirodnosti, monarh je stoga

bitno kao ova individua apstrahiran od svakog drugog sadraja,
a ta je individua na neposredan prirodni nain, po prirodnom
roenju, odredena za ast monarha.
Ovaj prijelaz od pojma istog samoodreenja u ne
posrednost bitka i time u prirodnost isto je spekulativne
prirode, njegova spoznaja pripada stoga logikoj filozofiji.
To je, uostalom, u svemu onaj isti prijelaz koji je uope
poznat kao priroda volje i proces da se sadraj iz subjekti
viteta (kao predstavljene svrhe) prevede u opstanak ( 8).
No osebujni oblik ideje i prijelaza koji se ovdje promatra
jest neposredno preobraanje istog samoodreenja (jed
nostavnog pojma samoga) u jedno Ovo [ein Dieses] i pri
rodni opstanak, bez posredovanja posebnog sadraja (svrhe u postupanju). U takozvanom ontolokom doka
zu o opstanku boga isto preobraanje apsolutnog pojma u
bitak jest ono to je u novije vrijeme sainjavalo dubinu
ideje a to se u najnovije vrijeme prikazuje kao ono nepoj
mljivo -:- ime se, medutim. budui da je istina samo j in
stvo pojma i opstanka ( 23), odustalo od spoznavanja tstl
ne. Time to svijest razuma nema tog jedinstva u sebi i to
nstaje pri rastavljanju obaju momenata istine, priznaje
ona moda u ovom predmetu jo neku vjeru u ono jedin
stvo. No time to se smatralo da predstava monarha sas
vim pripada obinoj svijesti, razum ovdje utoliko vie os
taje pri svom rastavljanju i posljedicama koje iz toga pro
istiu, svojoj pameti to rezonira te porie onda da je mo
ment posljednje odluke u dravi po sebi i za sebe (tj. u um
nom pojmu) povezan s neposrednom prirodnou; odatle
ponajprije slijedi sluajnost te veze, a otuda to se apsolut
na razliitost onih momenata tvrdi kao ono umno slijedi,
nadalje, neumnost takve veze, tako da se uz to povezuju i
druge konzekvencije to naruavaju ideju drave.
-
Dodatak. Kada se esto protiv monarha tvrdi da ono to

ide preko njega zavisi od sluajnosti, kao to se dogaa u dra
vi, budui da monarh moe biti loe obrazovan, budui da mo
da nije vrijedan da stoji na njenom vrhu i da je besmisleno da
jedno takvo stanje egzistira kao umno, - onda ovdje ba nije ni
tavna prctpostaka da se radi o posebnosti karaktera. U jednoj
414
savrenoj organizaciji radi se samo o vrhu fonnalnog odluiva

nja, i jednom monarhu treba samo jedan ovjek koji kae )>Da((
i koji stavlja taku na l ; jer vrh treba biti takav da posebnost ka
raktera nije ono to je od znaaja.n Ono ta monarh jo ima u
ovoj posljednjoj odluci jest neto to, pripada partikularitetu
kojega se to ne smije ticati. Svakako mogu postojati stanja u ko
jima ovaj partikularitet nastupa sam, ali tada drava jo nije po
tpuno izobraena m jo nije dobro konstruirana. u nekoj dobro
ureenoj monarhiji, zakonu samom pripada objektivna strana, a
monarh mu treba pridodati samo ono subjektivno Ja hou<c
281.
Oba momenta u svojem nepodijeljenom jedinstvu, po
sljednje bezrazlono sopstvo volje i time tako bezrazlona egzis
tencija, kao odreenje preputeno prirodi - ova ideja onog pro
izvoljnou nepokrenutoga sainjava velianstvo monarha. U
tom jedinstvu lei zbiljsko jedinstvo drave, koje je samo tom
svojom unutarnjom i spoljanjom neposrednou izuzeto iz mo.
gunosti da bude povuen- u sferu posebnosti, njene pro_ o
nosti, svrha i nazora da bude tzuzeto iz borbe fakcija protiv a cija oko prijestolja, te slabljenja i razbijanja dravne siJe.
Pravo koje se stjee roenjem i nasljedno pravo sai

njavaju temelj legitimiteta. ne kao temelj pukog pozitiv
nog pava, nego ujedno u ideji. - Da je vrsto utvrdenim
nasljeivanjem prijestolja, tj. prirodnom sukcesijom, one
moguena borba stranaka u sluaju upranjenosti prijesto
lja, jest strana koja je s pravom odavna uinjena vaeom
za njegovu nasljednost. Ova je strana ipak samo posljedi
ca. a uinjena razlogom, povlai velianstvo u sferu rezou u drugom izdanju ovo mjesto glasi: U jednoj potpunoj organizaciji
drave, rada. se samo o vrhu fonnalne odluke i o prirodnoj vrstini protiv stta&ti.
Stoga se sa nepravom od monarha zahtijeva objektivno svojstvo: on treba samo
da kae a i da stai taku !'a I. Jer vrh treba da bude takav da posebnost ka
raktera !'IJC on? to JC aaJno. Ovo odreenje mo!'rha je umno jer je primje
reno poJmu; alt budui da se ono tdko moe shvat1t1, esto se dogaa da se ne
uvida umnost monarhije. Monarhija mora u samoj sebi biti vrsta, i ta mo
narh---<<
OBICAJNOST
415
mcanja pa ona njemu, iji je karakter ova b*!zrazlona ne

posrednost i posljednji bitak-u-sebi [Insichsein], ne daje za
njegovo obrazloenje njemu imanentnu ideju drave, nego
njega, jednu od njega razliitu misao, moda
i
neto zvan
dobrobit drave ili naroda. Iz takvog odreenja moe, da
kako, slijediti s pomou terminusa mediusa nasljednost,
ali ono doputa druge mediuse terminuse i time druge za
kljuke - pa valja samo imati na umu kakvi su se zakljuci
izvukli iz te dobrobiti (salut du peuple). - Stoga i smije sa
mo filozofija misaono razmatrati to velianstvo, jer svaki
drugi nain istraivanja, a ne onaj spekulativni beskona
ne, u sebi samoj zasnovane ideje ukida po sebi i za sebe
prirodu velianstva. Lako se priinja da je izborna drava
najprirodnija predstava, tj. ona je najblia plitkosti misli;
budui monarh treba da se brine za stvar i interese naroda,
zato bi takoder moralo biti preputeno izboru naroda ko
me on eli staviti u dunost brigu za svoju dobrobit, i sa
mo iz tog stavljanja u dunost nastaje pravo upravljanja.
Ovaj nazor, kao i predstave o monarhu kao najviem i
novniku drave, predstave o ugovornom odnosu izmedu
njega i naroda itd. polazi od volje kao nahodenja, ronjenja
i proizvoljnosti mnogih od odreenja koje, kao to je
odavna razmotreno, u graanskom drutvu vai kao prvo
ili, tavie, sebe samo eli uiniti vaeim, ali nije ni prin
cip porodice, a jo manje drave, pa uope stoji nasuprot
ideji obiajnosti. - Da je izborna drava, naprotiv, najloi
ja institucija, proizlazi za rezoniranje ve iz posljedica ko
je se za nju, uostalom, pojavljuju samo kao neto mogue i
vjerojatno, ali uistinu bitno lee u ovoj instituciji. Po priro
di odnosa, naime, da je u izbornoj dravi partikularna vo
lJa ona koja posljednja odluuje, ustav postaje izbornom
kapitulacijom, tj. dravne vlasti na diskreciju partikularne
volje, odakle proizlazi pretvaranje posebnih dravnih vlas
ti u privatno vlasnitvo, slabljenje i gubljenje suverentiteta
drave, a time njeno unutarnje raspadanje i spoljanje ru
enje .
-
Dodatak. Ako elimo shvatiti ideju monarha, onda se ne

moemo zadovoljiti time da kaemo da je Bog postavio kralje
va,- jer je on napravio sve pa i ono najloije. l sa gledita koristi
416
se e dolazi daleko pa se uvijek nanovo mogu pokazivati nedos

t ac r . Jednako malo pomae ako monarha posmatramo kao pozi
tivno_ pravo. _Da imam vlasnitvo jest nuno ali ovaj posebni po
_
Je sluaJan pa se onda javlja i pravo da jedan mora stajati
SJed
na vrhu, ako se pravo posmatra kao apstraktno i pozitivno. Ali
ovo pravo postoji po sebi i za sebe kao potreba koja se osjea i
kao potreba stvari. Monarsi se ba ne odlikuju tjelesnom sna
gom ili duhom, a ipak milioni doputaju da oni njima vlatlaju.
Ak sda kaemo da su ljdi dopustili da se upravlja protiv nji
hovth mteresa, svrha, namjera, onda je ovo besmisleno jer ljudi
nisu tako glupi: to je njihova potreba. to je unutarnja mo ideje
koja ih same na to prisiljava protiv njihove prividne svijesti i od
ava u ovom odnosu. Ako tako monarh nastupa kao vrh i kao
diO ustava, onda se mora rei da jedan narod koji je po koren u
stavu nije identian sa knezom. Ako se u nekoj provinciji, ko
JOm se zavladalo u rau, dogodi ustanak, onda je to neto drugo
nego pobuna u nekoj dobro organiziranoj dravi. Oni koji su
porobljeni, ustankom nisu protiv njihovih kneeva, oni ne vre
nikakav zloin protiv drave, jer sa gospodarom oni nisu u sklo
pu ideje, nisu u unutarnjoj nunosti ustava, - postoji samo ugo
vor a nikakav dravni savez. >>Je ne- suis pas votre prince, je suis
votre maitre, odvratio je Napoleon izaslanicima Erfurana.
OBICAJNOST
417
( 95 do l 02) sreli, i to d a se odrede kao najvia zloinstva, [kao

i} posebni nain postupanja [protiv njih} itd.*.
Dodatak. Pomilovanje je oprost kazne koje ipak ne ukida

pravo. Ono tavie, ostaje a pomilovani je i sada kao i prije zlo
inac; milost ne kazuje da on nije poinio nikakav zloin. Ovo
ukidanje kazne moe se dogoditi kroz religiju jer se ono to se
dogodilo moe od duha u duhu uiniti onim to se nije dogodi
Jo. AJi ukoliko se ovo dogaa u svijetu, ono svoje mjesto ima sa
mo u velianstvu i moe pripadati samo bezrazlonoj odluci.
283.
Ono drugo to je sadrano u kneevskoj vlasti moment je
op
e. Ukoliko to pone posebno da egzistira, najvii savjetodavni
poloaj i individue su ono to monarhu donose na odluivanje
sadraj tekuih dravnih poslova ili zakonskih odreenja - koja
postaju nuna iz opstojeih potreba - s njihovim objcktiYnim
stranama, razlozima odluke, zakonima koji se na to odnose,
okolnostima itd. Odabiranje individua za ovaj posao, kao i nji
hovo odstranjivanje, budui da one imaju posla s neposrednom
osobom monarha, pada u njegovu neogranienu proizvoljnost.
posebnosti ili odrednog sadraja i njegove supsumcije pod
282.
Iz suvereniteta monrha proistie pravo pomilovanja zlo.
.
_
maca1 jer samo njemu pnpada ozbiljenje moi duha da uinje
no pretvori u neuinjeno te da u opratanju i zaboravljanju po
niti zloinstvo.
Pravo pomilovanja _jedno je od najviih priznanja velian
stva duha. - To pravo popada, uostalom, primjenama ili retlek
Sii!Ja odrede.nja vie sfere n jednu prethodnu. - Isto takvim pri
mJenama pnpadaJu, medu.llm, posebn_e nanosti, koje svoj pred
.
met treb d rasprave u Jego _emptnJskom opsegu (usporedi
270, pnmjed.). - Tak.vtm pnmjenama pripada takoer da se
povrede drave uope, ili suvereniteta, velianstva ili linosti
vladara, supsumiraju pod pojam zloinstva, s kojim smo se prije
284.
Ukoliko je ono objektivno odluke, poznavanje sadraja i
okolnosti, zakonski i ostali odredbeni razlozi, jedino sposobno
za odgovomost, tj. za dokazivanje objektiviteta i ukoliko otuda
moe pripasti savjetu koji se razlikuje od monarhove line volje
kao takve, ovi su savjetodavni poloaji ili individue podloni sa Sva tri standardna izdanja razlikuju se u zavrietku ove retenic:e. Hof
fmeister (.str. 250) umjesto ,.verfahrung.sart (nain postupanja) stavlja Verfah
rensartft. o. kao i
on (str. 235}, doda rijei koje su stavljene u uJlate za
grade ))sow1e<< (Icao 1) 1 >tdagegenc (protiv njih). Tih umctnutih rijei nema u
Bilj. prev.
Glocknerovu izdanju (str. 392).
21
OSNOVE CRTE FILOZOFIJE PitAVA
41M
OBICAJNOST
zlika _u _odred_enju i obliku, nego je samo razlika u veoj

1h manJOJ vlastt. Tako odrava i stvara svaki dio, time to
ebe odrfav&;, samo sebe, te u tome ne ujedno druge, pa
u a za nezavisnu samostalnost sve momente potpuno u se
bl samome. U organskom odnosu, u kojemu meusobno
toje lanovi a_ne dije!ovi, svaki oddava druge time to on
IspunJava sVOJU vlastitu sferu; svakome je za vlastito sa
anje . supst
ancijalna svrha i proizvod isto tako
m v
odranJe_drugi lanoa. aranje za koje se pita, bilo za
uvricnje nasiJ_ednost_l _pnjeS?lJa,..,kneevske vlasti uope,
za l?rav_ednst, Javnu sl?bo?u ltd., jesu osiguranja s poino
u tnstltUCIJS. Kao subjektivne garancije mogu se smatrati
J
l uav narodat -afB;kter, k.ltve1 vlast itd., ali im se go
yon o '!stavu, nJe Je o objektiVmm garancijama, instituci
Jama, lJ. ? oganski ukrienim momentima, koji se meu
s<?bno -VJctJU. Tako su Javna slob?da uope i nasljeiva
nje . PJtOJa meusobne garanciJe i stoje u apsolutnoj
veZI, JCr.Je J!lvna slboda umni ustav, a nasljeivanje vla
darsk vlastt, kako Je pokazano, moment koji lei u njego
vu poJmu.
mo odgovornosti ali vlastito velianstvo monarha, kao posljed

nji odluujui subjektivitet, uzvieno je nad svaku odgovornost
za upravne postupke.
285.
Trei moment kneevske vlasti tie se onoga po sebi i za
sebe ope&t. koje u subjektivnom pogledu opstoji u savjesti mo
narha, a u objektivnom u cjelini ustava i u zakonima; kneevska
vlast pretpostavlja utoliko druge momente, kao !to i svaki od
ovih pretpostavlja nju.
286.
Objektivna garancija kneevske vlasti, pravne sukcesije
prema nasljednosti prijestolja itd., lei u tome da isto tako kao
to ova sfera ima svoju zbiljnost izdvojenu iz drugih momenata
odredenih s pomou uma, imaju i druga za sebe osebujna prava
i dunosti svojih odreenja. Svaki lan, odravajui se za sebe,
odrava u umnom organizmu upravo time druge u njihovoj osebujnosti.
Da-se monarhijsko uredenje uzdiglo do nasljednosti
prijestolja, utvrdene prvorodstvom, tako da je ono time
svedeno na patrijarhalni princip iz kojega je historijski
proilo, ali u viem odreenju kao apsolutni vrhunac or
ganski razvijene drave, to je jedan od kasnijih rezultata
povijesti, koji je za javnu slobodu i umno uredenje najva
niji, premda se, kao to je prije reeno, moda potivao, ali
se esto najmanje razumijeva. Negdanje puke feudalne
monarhije, kao i despocije, pokazuju stoga u povijesti tu
mijenu pobuna, nasilja vladara, unutarnjih ratova, propas
ti kneeskih individua i dinastija, te unutarnju i spolja.
nju opu pusto i razaranje to iz toga proizlazi, jer je u
takvom stanju dioba dravnog posla, budui da se njihov
dio prenosi na vazale, paJe itd., samo mehanika, pa nije
419
b) Upravna vlast
287.
Od odluke razlino je izvoenje i primjena kneevskih od
uka, uope produava!lje. i odravanje u istom stanju onoga to

J ve odluno, opsOJeih zakona, ustanova, zavoda za zajed
ntke svrhe 1 sl. OvaJ posao supsumcije uope obuhvaa u sebi

upf'Svna vlt, P<!d kojom su isto tako obuhvaene i sudske i po
lm'tke vlastt, koje se .neposred.no odse na ono posebno gra
anskog drutva, te ine vaeim opi mteres u tim svrhama.
Zajedni posebni i f!tresi kji pripadaju graanskom

drutvu, leei tzvan po seb1 1 za sebe bitku.iuc oPenitosti sa27
420
me drave ( 256), imaju svoju upravu u koryorcijama ( 251)

.
zajednica i ostalih ni.mnja i stlea, te nJ!hovah poglavasta
va, starjeina, upravitelJa 1 tome sho. Ukohko. u tl .P.oslovt, a
koje se oni brinu, s jedne strane, P!?vatno vlamstvo mteres tt h
posebnih sfera, pa se s te strae nJihov atontet osmva takoder
na povjerenju njihovih k.ih drugoa. .graanstv, a s druge
strane moraju ti krugovt bati podreem vtt mtere_stma .rav.
utoliko e za popunjenje tih mjesta proiza
. opemto f!11JeanJe
izbora tih interesenata i neke vie potvrde tth odreenJa.
OBICAJNOST
421
stojnika onima koji treba da im budu podreeni, njihova

raznovrsnija ovisnost itd. No ova vlastita fera moe se
smatrati kao preputena momentu fonnalne slobode, gdje
vlastito spoznavanje, zakljuivanje i izvoenje, kao i male
strasti i uobraavanja imaju svoje poprite da se pokau i to utoliko vie ukoliko je za ono openitije drae manje
vaan sadraj posla, koji se time kvari, manje dobro, mu
nije obavlja itd. te ukoliko muno ili glupo staranje za ta
kav triav posao po sebi vie stoji u direktnom odnosu
prema zadovoljenju i mnjenju o sebi to se iz toga crpe.
289.
Pridrtavati se opeg interesa drave i pridravati se onoga
zakonskoga u tim posebnim prvima, te svoditi i na ono, ah! i
jeva staranje s pomou poslamka upravne vlasti, egzeku!vmh
dravnih inovnika i viih savjetodavnih, utoliko kolegijalno
konstituiranih nadletava, koja se sastaju u najviim vrhovima,
koji se dotiu monarha.
Kako je graansko drutvo poprite _individlnog
privatnog interesa svih prot!v vih, tako o.vdje opstJ kon
flikt tog interesa sa zaje.dmktm P?Semm poslovaa, t
konflikt ovih poslova zaJedno s omm tntereso. prou VJ
ih gledita i naredaba drave. Duh korporactJ, kOJI se
stvara u ovlaAtenju posebnih sfera, prelazt u seb1 samome
ujedno u duh drave time t? m je draya redstvo odra
vanja posebnih svrha. Ovo Je taJna patr_tottzma graan s
te strane to oni dravu znaju kao svu supstanCIJU, .JC
ona odrava njihove posebne sfee, njJhovo ovlaten) J
autoritet, kao i njihovo blagostanJe. U duhu korporaciJe,
budui da on neposredno sadrava ukorijenjenost poseb
noga u o, jst utolik dbina i snaga drave t. rh ona
.
ima u uvjerenJU. UpravlJanje poslovtma korpractJe .s po
mou njihovih vlastitih predstojnika -.budu d om, do:
due, poznaju i imaju pred sobom sve vt3:sut tnterese t
.
poslove, ali nepotpunije vezu udaiJemjth uvJta opa gl
dita - bit e esto nevjeto, osim to tome pndonose dalJe
okolnosti, npr. blii privatni dodiri i ina jednakost pred-
290.
U poslu upravljanja nalazi se istovremeno podjela rada (
Organizacija
oblasti ima utoliko formalnu, ali teku zada
198).
u da se odozdo gdje je graanski ivot konkretan ovaj upravlja
na konkretan nain, ali da je taj posao podijeljen na svoje ap
straktne grane, s kojima postupaju posebne oblasti kao razliita
sredita, ija se djelotvornost prema dolje, kao i u najvioj up
ravnoj vlasti, ponovo stapa u konkretan pregled .
Dodatak. Glavna taka o kojoj se radi u upravnoj vlasti je

podjela poslova: ona se tie prijelaza od onog openitog u ono
posebno i pojedinano a njene poslove treba razdvojiti na razli
ite ogranke. AJi ono to je teko jest to da se oni prema gore i
prema dolje ponovo spajaju . Jer, policijska i sudska vlast, na
primjer, se dodue razilaze ali se ponovo susreu u nekom po
slu. Izvjetaj koji se ovdje primjenjuje esto se sastoji u tome da
se imenuje dravni kancelar, predsjednik vlade, ministarski sav
jet, da bi se time pojednostavila vrhovna uprava. Ali time tako
der sve e opet polaziti odozgo i od ministarske vlasti a poslovi
e, kako se kae, biti centralizirani. Sa ovim je povezana najvea
lakoa, brzina, djelotvornost za ono ta se treba doga!iti za op
e dravne interese. Ova uprava bila je uvedena u francuskoj re
voJuciji, razraena u Napoleona i danas jo postoji u Francus
koj. Tome nasuprot, Francuskoj nedostaju korporacije i komu
ne, to znai krugovi u kojima se susreu posebni i opi interesi.
U srednjem vijeku ovi su krugovi svakako dobili isuvie veliku
422
samostalnost, bili su drave u dravi i ponaAali su se kruto kao

za sebe postojee korporacije; ali ako ovo i ne mora biti sluaj,
ipak se moe rei da u zajednicama lei jedinstvena snaga dri
va. Ovdje vlada udara na opravdane interese koje mora respek
tirati i ukoliko administracija takvim interesima moe biti samo
korisna, ali ih mora i nadzirati, individua nalazi zatitu ostvare
nja svojih prava, pa se tako njen partikularni interes povezuje sa
odranjem cjeline. Od izvjesnog vremena organizacija je uvijek
postavljana odozgo a ovo organiziranje je bilo glavno nastoja
nje, ali ono nie, ono masovno cjeline je manje ili vie lako pu
teno kao neorgansko; a ipak je od najvee vanosti da to posta
ne organskim, jer samo tako je ono mo,_vlast, inae je se1mo go
mila, mnotvo rasprenih atoma. Opravdana vlast postoji samo
u organskom stanju posebnih sfera.
291.
Poslovi su upravljanja objektivne, za sebe po svojoj sup
stanciji ve odlue:.le prirode ( 287), pa treba da se izvode i oz
biljuju s pomou individua. Izmedu poslova upravljanja i indi
vidua ne opstoji nikakva neposredna prirodna veza, individue
stoga nisu odredene za njih prirodnom linou i roenjem.
Kao njihovo odreenje za te poslove objektivni je moment
spoznaja i dokaz njihove sposobnosti - dokaz koji dravi osigu
rava njenu potrebu i kao jedini uvjet ujedno svakom graaninu
osigurava mogunost da se posveti opem stanju.
292.
Subjektivna strana da se ova individua izmedu vie njih kojih, budui da ovdje ono objektivno ne lei u genijalnosti
(kao npr. u umjetnosti), nuno ima neodreeno vie, medu koji
ma davanje prvenstva nije nita apsolutno odredljivo - izabere i
imenuje za neki poloaj i opunomoi za vodenje jednog posla,
ova veza individue i slube. kao dviju za sebe meusobno uvijek
sluajnih strana, pripada kneevskoj vlasti, kao i najsuverenijoj
dravnoj vlasti koja odluuje.
OBICAJNOST
423
293.
Posebni poslovi drave koje monarhija predaje oblastima
sainjavaju jedan dio objektivne strane suvereniteta, koji se na
lazi u monarhu ; njihova odredena razlika isto je tako dana pri
rodom stvari ; pa kako je djelatnost oblasti ispunjavanje duDos
ti, tako je njihov posao takoder pravo koje je uzeto iz sluajnos
ti.
294.
Individua koja je suverenim aktom ( 292} vezana uz je
dan slubeni poziv upuena je na svoje ispunjavanje dunosti,
ono supstancijalno svog odnosa, kao na uvjet ove veze u kojoj
individua kao posljedicu tog supstancijalnog odnosa nalazi
imovinu i osigurano zadovoljstvo svoje posebnosti ( 264), te os
loboenje svojeg spoljanjeg poloaja i slubene djelatnosti od
ine subjektivne ovisnosti i utjecaja.
Drava ne ra.una na samovoljna, proizvoljna djela
(npr. pravosue to su ga vrili vitezi lutalice), upravo zato
to su proizvoljna i samovoljna, pridravajui za sebe izvo
enje djela po subjektivnim nazorima, isto kao i proizvolj.
no neizvravanje i izvoenje subjektivnih svrha. Drugi ek
strem prema vitezu lutalici bio bi u pogledu dravne slu
be ekstrem dravnog sluge, koji bi bio vezan uz svoju slu
bu prosto po nudi, bez istinske dunosti i isto tako bez
prava. - Dravna sluba zahtijeva, tavie, rtvovanje sa
mostalnog i proizvoljnog zadovoljavanja subjektivnih
svrha dajui upravo time pravo da se ono nade u djelu ko
je je primjereno dunosti, ali samo u njemu. U tome lei s
te strane povezanost opeg i posebnog interesa, koja sai
njava pojam i unutarnju vrstou drave ( 260). - Slube
niki odnos takoder nije nikakav ugovomi odnos ( 75),
premda opstoji dvostruka suglasnost i izvriavanje obiju
strana. Slubenik nije pozvan za neko pojedinano izvda.
vanje slube kao opunomoenik, nego stavlja u ovaj odnos
glavni interes svoje duhovne i posebne egzistencije. Isto
424
GEORG WILH cL:\1 FRIEDRICH HEGEL
tako nije to po svom kvalitetu spoljanja, samo posebna

stvar koju bi on imao da izvrava i koja bi njemu bila po
vjerena, vrijednost je jedne takve stvari kao ono unutarnje
razliita od njene spoljanjosti pa se jo ne povreuje pri
neizvravanju stipuliranoga ( 77). No ono to dravni
slubenik treba da izvrava jest, onako kako je to neposredno, vrijednost po sebi i za sebe. Nepravo _neizvrava
njem ili pozitivnom povredom (postupak koji JC suprotan
slubi, a to su i jedno i drugo) stoga je povreda samog op
eg sadraja (uspor. 95, negativno beskonani sud), a
stoga prijestup ili takoer zloinstvo. - Osiguranim zado
voljavanjem posebnih potreba otklonjena je spoljanja ne
volja, koja moe izazvati da se sredstva za to potrae na ra
un slubene djelatnosti i dunosti. U opoj dravnoj vlas
ti nalaze oni koji su opunomoeni za njene poslove zatitu
spram druge subjektivne strane, spram privatnih strasti
onih kojima se upravlja i iji se privatni interes itd. napro
tiv vrijeda pridavanjem vanosti onome opemu.
295.
Osiguranje drave i upravljaa spram zloupotrebe vlasti

od strane oblasti i njihovih inovnika lei, s jedne strane. nepos
redno u njihovoj hijerarhiji i odgovornosti a, s druge strane, u
ovlatenju zajednica, korporacija, s pomou kojih se spreava
mijeanje subjektivne proizvoljnosti u vlast, koja je povjerena
inovnicima, te s pomou kojih se u pojedinanom ponaanju
nedovoljna kontrola odozgo dopunjava odozdo.
U ponaanju i obrazovanju inovnika nalazi se taka
gdje zakoni i odluke uprave dotiu pojedinanost, dobiva
jui vaenje u zbiljnosti. To je, dakle, mjesto od kojeg zavi
si zadovoljstvo i povjerenje gradana prema upravi, kao i
izvravanje Bi slabljenje i spreavanje njenih namjera s te
strane da osjeaj i uvjerenje, vrstu i nain izvoenja isto
tako lako visoko cijene koliko i sam sadraj onop to tre
ba da se iz'vede, sadraj koji ve za sebe moe sadravati
teret. U neposrednosti i linosti tog doticaja lei da kon-
OBICAJNOST
trola odozgo s te strane postie nepotpunije svoju svrhu,

koja takoder u zajednikim interesu inovnika kao stalea
koji se zbija protiv potinjenih i protiv pretpostavljenih,
moe nai tekoe, ije otklanjanje - naroito kod uglav
nom inae jo nesavrenih institucija - zahtijeva i oprav
dava vie mijeanje suvereniteta (kao npr. Fridrika I l u oz
loglaenom sluaju Mtillera Arnolda).
296.
No da nestrastvenost, pravednost i blagost ponaanja po

stane obiajem, stoji u vezi djelomice s direktno obiajnosnim *
i misaonim obrazovanjem, koje s onim to uvjebavanje takoz
vanih znanja o predmetima te sfere - potrebna poslovna vjeba,
zbiljski rad itd. - ima u sebi mehanikoga, odrava ravnoteu;
veliina je drave glavni moment kojim se isto tako slabi va
nost porodinih i drugih privatnih veza, kao to i osveta, mrnja
i druge takve strasti postaju nemonije i time ruplje; u bavljenju
s velikim interesima, koji opstoje u velikoj dravi, propadaju za
sebe te subjektivne strane i stvara se navika opih interesa, na
zora i poslova.
297.
lanovi uprave i dravni inovnici sainjavaju glavni dio

srednjeg stalea, kojemu pripada obrazovana inteligencija i
pravna svijest mase jednog naroda. Da taj srednji stale ne zauz
me izolirani poloaj neke aristokracije, i da obrazovanje i vjeti
na ne postanu sredstvom proizvoljnosti i gospodstva, postie se
institucijom suvereniteta odozgo prema dolje i pravima korpo
racije odozdo prema gore.
Tako se nekad pravosue, iji je objekt vlastiti inte
res svih individua. pretvorilo u instrument dobitka i gos U originalu...Siue... hllngt mit der...siulichen. Ovdje je takoder vidljivo
zasto sam siulich prevodio ho obiajnosno, a ne. kako je ko<l nas uobiaje
no, udoredno, ili ak. to je suprotno Hegelovu shvaanju tog pojma a prema
tome i neispravno. mor
alno. - Bilj. prev.
426
podarenja time to se poznavanje prava sakrilo u uenost i

strani jezik, a poznavanje pravnog postupka u zamreni
fonnalizam.
Dodatak. U srednjem staleu kojemu pripadaju dravni

slubenici, jest svijest drave i istaknuto obrazovanje. Stoga on
ini i njen temeljni stub u odnosu na pravinost i inteligenciju.
Drava u kojoj ne postoji srednji stale, stoga jo ne stoji ni na
kakvom visokom stupnju. Tako je, na primjer, u Rusiji koja ima
jednu robovsku masu i drugu koja vlada. Jedan od glavnih inte
resa drave jest da se obrazuje ovaj srednji stale, ali ovo se mo
e dogoditi samo u organizaciji koja je onakva kakvu smo je vi
djeli, naime pomou ovlatenja posebnih krugova koji su rela
tivno nezavisni, i kroz jedan svijet slubenika ija se samovolja
lomi na onima koji su ovlateni na taj nain. Djelovanje prema
opem pravu i navika ovog djelovanja je posljedica suprotnosti
koju .obrazuju za sebe samostalni krugovi.
e) Zakonodavna vlast
298.
Zakonodavna vlast tie se zakona kao takvih ukoliko po
trebuju dalje odreivanje, te unutarnjih poslova koji su po svom
sadraju posve openiti. Ova je vlast sama dio ustava, koji joj je
pretpostavljen, a utoliko po sebi i za sebe lei izvan njenog di
rektnog odredivanja, ali se dalje razvija u usavravanju zakona i
u progresivnom karakteru opih upravnih poslova.
Dodatak. Ustav mora po sebi i za sebe biti na vrstom tlu
na kojemu stoji zakonodavna vlast i on stoga ne mora biti tek
sainjen. Ustav dakle jest, ali on isto tako bitno postaje, to zna
i, on napreduje u obrazovanju. Ovo napredovanje jedno je mi
jenjanje koje je neupadljivo i nema formu promjene. Kad je, na
primjer, imovina kneeva i njihovih porodica u Njemakoj naj
prije bila privatno dobro i kada se, pak, bez borbe i otpora pre
tvorila u dravno dobro, to znai u dravnu imovinu, to je dolo
otuda to su kneevi osjetili potrebu nedjeljivosti dobara i to su
OBICAJNOST
427
zahtijevali garanciju za nju od pokrajina i pokrajinskih skupti

na i tako je upleli u nain postojanja imovine nad kojom sad vi
e nisu imati dispoziciju. Na slian nain je ranije car bio sudac
i lutao je carstvom izriui pravo. Kroz puko prividno napredo
vanje obrazovanja postalo je krajnje nuno da car sve vie i vie
ovu sudaku slubu preputa drugima, pa se tako napravio pre
laz sudske.vlasti od osobe kneza na kolegije. Tako je, dakle, da
lje obrazovanje nekog stanja prividno mirno i neprimjetno. Na
kon dugog vremena ustav na ovaj nain dolazi do jednog posve
drugog stanja nego ranije.
299.
Ovi se predmeti u pogledu individue odreduju poblie s
dvije strane: <x) kakvu korist one imaju s pomou drave i to
imaju da uivaju i ) to one njoj treba da ine. Pod onim su
obuhvaeni privatnopravni zakoni uope, prava zajednica i kor
poracija i sasvim openite ustanove, te indirektno ( 298) cjelina
ustava. No ono to treba da se ini moe se samo time to se to
reducira na novac kao egzistentnu opu vrijednost stvari i djela,
odrediti na pravedan nain i ujedno tako da posebni poslovi i
slube koje moe da izvri pojedinac idu posredovanjem njego
ve proizvoljnosti.
Sto je predmet opeg zakonodavstva i to treba da
bude preputeno odreenju administrativnih oblasti i re
guliranju uprave uope, dade se, dodue, openito tako
razlikovati da u prvo pripada samo ono to je po sadraju
posve openito, zakonska odreenja, a u drugo posebnost,
te vrsta i nain egzekucije. No to razlikovanje nije potpu
no odredeno ve zbog toga to zakon, da bi bio zakon a ne
puka zapovijest uope (kao: ))ne ubij, uspor. s bilj. k
140, s. 1 3 1 . itd.), mora u sebi biti odreden; ali to je on od
reeniji, utoliko se njegov sadraj vie pribliava sposob
nosti da se takav kakav jest izvri. Medutim, odreenje ko
je bi ilo tako daleko ujedno bi zakonima dalo empirijsku
stranu koja bi u zbiljskom izvravanju morala biti pod
vrgnuta promjenama, to bi nakodilo karakteru zakona.
U samom organskom jedinstvu dravnih vlasti Jei da je to
jedan duh koji utvrduje ono ope, te da ga on dovodi i iz

vodi do njegove odredene zbiljnosti. - U dravi prije sve
ga moe udariti u oi da od mnogih vjetina, dobara, djelatnosti, talenata i beskonano raznolikih ivih moi, koje
u njima lee i koje su ujedno povezane s uvjerenjem, dra
va ne zahtijeva neko direktno izvravanje, nego trai za se
be samo jednu mo, onu to se javlja kao novac. - Djela
koja se odnose na obranu drave od neprijatelja pripadaju
tek dunosti idueg odjeljka. No uistinu novac nije poseb
na mo pored drugih, nego je on njihova openitost, ukoli
ko one sebe proizvode u spoljanjost opstanka, u kojoj se
mogu shvatiti kao stvar. Samo na ovom najspoljanijem
vrhuncu mogua je kvantitativna odreenost i time pra
vednost i jednakost djela. - Platon daje u svojoj Dravi da
starjeine dodjeljuju individue posebnim staleima i da im
odreduju njihove posebne poslove (uspor. J 85. bilj.); u
feudalnoj monarhiji morali su vazali isto tako izvravati
neodreene slube, ali takoder u njihovoj posebnosti, npr.
sudsko zvanje itd.; radovi na Orijentu, u Egiptu za ogrom
ne arhitekture itd. isto su tako posebnog kvaliteta itd. Tim
odnosima nedostaje princip subjektivne slobode da je sup
stancijalno injenje individue, koja je u takvim poslovima,
po svom sadraju, ionako posebnost, posredovano njenom
posebnom voljom; pravo koje je mogue samo s pomo
u zahtjeva izvravanja u obliku ope vrijednosti i koje je
osnov to je prouzrokovao taj preobraaj.
OBJCAJNOST
429
time na vidjelo stavljen respekt pred subjektivnom slobodom da

se nekoga moe uzeti u onome u emu on moe biti uzet.
300.
U zakonodavnoj su vlasti kao totalitetu prije svega djelot
vorna dva druga momenta: monarhijski. kao onaj kojemu pripa
da najvia odluka - upravna vlast kao savjetodavni moment, s
konkretnim poznavanjem i pregledom cjeline u njenim mnogos
trukim stranama i zbiljskim naelima, koja su se u tome ustalila,
kao i s poznavanjem potreba poglavito dravne vlasti, - kona
no staleki element.
Dodatak. Pogrenim shvatanjima drave pripada i to da se

lan vlade, kao to ini konstituirajua skuptina, eli iskljuiti
od zakonodavnih tijela. U Engleskoj ministri moraju biti lano
vi parlamenta a ovo je ispravno utoliko to lanovi vlade trebaju
stajati u vezi a ne u suprotnosti sa zakonodavnom vlau. Pred
stava takozvane nezavisnosti vlasti u sebi nosi temeljnu zabludu
nezavisne vlasti ipak trebaju ograniavati jedna drugu. Ali kroz
ovu.nezavisnost ukida se jedinstvo drave, koje treba zahtijevati
prije svega.
Dodatak. Dvije strane ustava odnose se na prava i poslove

individua. to se tie poslova, oni se gotovo svi reduciraju na
novac. Vojna dunost sada je gotovo jedini J ini posao. U rani
jim vremenima ono konkretno individua daleko vie se uzimalo
u obzir a one su pozivane na rad prema njihovoj umjenosti.
Kod nas drava kupuje ono to joj treba a ovo se najprije moe
pojaviti kao apstraktno, mrtvo i bezduno, pa moe izgledati
kao da bi drava pala budui da se zadovoljava apstraktnim po
slovima. Ali u principu nove drave lei to da je sve to indivi
dua ini, posredovano njenom voljom. Ali pravednost jednakos
ti moe daleko bolje biti ostvarena novcem. Onaj ko je talenti
ran bio bi inae vie oporezovan nego onaj ko talenta nema, ka
da bi se radilo u konkretnoj sposobnosti. Sada je, pak, upravo
301 .
Stalekom je elementu odreenje da opa stvar ne samo
po sebi nego i za sebe, tj. da u njoj dode do egzistencije moment
fonnalne slobode, javna svijest kao empirijska openitost nazo
ra i misli mnogih.
Izraz: mnogi obtolloi oznauje empirijsko openi
i
tost ispravnije nego onaj uobiajeni: sv. Jer ako e se rei
da se po sebi razumije kako se prije svega pod tim svi, u
najmanju ruku, nije mislilo na djecu, ene itd onda se ti
me jo vie po sebi razumije da nije trebalo upotrebljavati
i
sasvim odreden izraz: sv, gdje je rije jo o neemu sas
vim neodredenome. - Uope krui tako neizrecivo mnogo
.
430
GEORG WILHELM F:RIEDRICH HEGEL
neispravnih i krivih predstava i izreka o narodu, ustavu i

staleima da bi bila uzaludna muka htjeti ih prikazati, ras
praviti i ispraviti. Predstava koju prosta svijest prije svega
obino ima pred sobom o nunosti ili korisnosti konkuren
cije stalea otprilike je prvenstveno ta da bi poslanici iz
naroda, ili ak narod, najbolje morali razumjeti ono to
njemu najbolje slui, i da on nesumnjivo ima najbolju vo
lju za to najbolje. Sto se tie prvoga, to je mnogo vie slu
aj da rije narod, ukoliko se njome oznauje poseban dio
lanova jedne drave, izraava dio koji ne zna to hoe.
Znati to se hoe, te, jo vie, to hoe po sebi i za sebe bit
kujua volja, um, jest plod dublje spoznaje i uvida, to up
ravo nije stvar naroda. - Jamstvo, koje u staleima lei za
ono ope najbolje i za javnu slobodu, ne nalazi se, kad se
malo razmisli, u njegovu posebnom uvidu - jer najvii
dravni inovnici imaju nuno dublji i sveobuhvatniji uvid
u prirodu ustanova i potreba drave, kao i veu vjetinu i
naviku za te poslove, pa mogu bez stalea initi ono najbo
lje, kao to takoer na stalekim skuptinama neprestano
moraju initi najbolje - nego ono lei djelomice, dakako,
u nekom dodatku uvida poslanika, poglavito u djelovanje
inovnika koji stoje podalje od nadzora viih mjesta i na
roito u prijekim i specijalnim potrebama i oskudicama
to ih imaju pred sobom u konkretnom zoru, a djelomice
da se u onom djelovanju to ga dovodi sa sobom cenzura
mnogih, i to javna cenzura koju treba oekivati, ve unap
rijed upotrijebi najbolji uvid u poslove i planove, koje tre
ba predoiti pa da se urede u skladu samo s najistijim
motivima - prinuda, koja je isto tako djelotvorna za same
lanove stalea. No to se tie posebno dobre volje stalea
za ono ope dobro, ve je gore ( 272, primjed.) primijee
no da pripada nazoru oloa, stajalitu onoga negativnoga
uope, da se kod uprave pretpostavlja zla ili manje dobra
volja: - pretpostavka koja bi ponajprije, ako bi trebalo da
se na nju odgovori u istom obliku, imala za posljedicu rek
riminaciju da su stalei, budui da proizlaze iz pojedina
nosti, privatnog stajalita i posebnih interesa, skloni da
upotrijebe svoju djelatnost za te interese na tetu opih in
teresa, jer su, naprotiv, drugi momenti dravne vlasti ve
za sebe postavljeni na stajalite drave i posveeni opoj
OBICAJNOST
431
svrsi. to se, prema tome, uope tie garancije koja naroi

to treba da Jei u staleima, i svaka druga dravna institu
cija dijeli to s njima da bude garancija javne dobrobiti i
umne slobode, a medu njima opstoje insititucije kao to su
suverenitet monarhov, nasljednost prijestolja, sudsko us
trojstvo itd., u kojima ta garancija lei jo u mnogo jaem
stupnju. Osebujno pojmovno odreenje stalea valja stoga
traiti u tome to u njima subjektivni moment ope slobo
de, vlastiti uvid i vlastita volja sfere, koja je u ovom prika- .
zu nazvana graanskim drutvom, poinje egzistirati u od
nosu prema dravi. Da je ovaj moment odreenje ideje
razvijene do totaliteta, ova unutarnja nunost, koja se ne
smije zamijeniti sa spoljanjom nunou i korisnou, sli
jedi, kao svuda, iz filozofskog gledita.
Dodatak. Poloaj uprave prema staleima ne treba biti bit

no neprijateljski, a vjera u nunost ovog neprijateljskog odnosa
tuna je zabluda. Uprava nije nikakva partija kojoj je suprot
stavljena druga, tako da bi obje trebale mnogo izgubiti i iscrpiti
se, a ako neka drava doe u jedno takvo stanje onda je to ne
srea i ne moe se raunati kao zdravlje. Nadalje, poreze koje
odobravaju stalei ne treba smatrati poklonom koji se daje dra
vi, nego oni se odobravaju kao ono najbolje samih onih koji da
ju pristanak. Ono ta sainjava osebujni znaaj stalea jeste da
drava time stupa u subjektivnu svijest naroda i da poinje sud
jelovati u njoj.
302.
Promatrani kao posrcni organ, stalei stoje, s jedne stra
ne, izmedu uprave uope i, s druge strane, naroda raziuenoga u
posebne sfere i individue. Njihovo odreenje zahtijeva od njih
isto tako smisao i uvjerenje driave i uprave, kao i interesa po
scbnih krugova i pojedinaca. Taj poloaj ima ujedno znaenje
posrednitva, koje je zajedniko sa organiziranom upravnom
vlasti, da se ni kneevska vlast ne pojai izolirana i time kao pu
ka vladarska mo i proizvoljnost, niti da se izoliraju posebni in
tresi jedn.ica, korporacija i indiiua, ili jo ie, da pojedin
CI ne bt doh do toga da predstavlJaJU mnotvo 1 gomilu, a time
do neorganskog mnjenja i htijenja i puke masovne vlasti protiv

organske drave.
Najvanijim logikim uvidima pripada da jedan od
redeni moment koji, stojei u suprotnosti, ima poloaj ek
strema prestaje to biti time to je on ujedno sredina pa je
organski moment. Kod predmeta koji se ovdje promatra
utoliko je vanije da se istakne ova strana, jer najel:im,
ali najopasnijim predrasudama pripada da se stalei pred
stavljaju s gledita suprotnosti spram vlade, kao da bi to
bio njihov bitni poloaj. Organski, tj. primljen u totalitet,
staleki se element pokazuje samo s pomou funkcije po
sredovanja. Time je sama suprotnost sniena na privid.
Kad se ona ne bi, ukoliko se pojavljuje, ticala samo po
vrine, nego kad bi zbiljski bila supstancijalna suprotnost.
tada bi drava poela propadati. Znak da protivurjeje ni
je ove vrste, proizlazi po prirodi stvari na taj nain ako se
njegovi predmeti ne tiu bitnih elemenata dravnog orga
nizma, nego specijalnih i sporednijih stvari, a strast, koja
se ipak vezuje uz taj sadraj, postaje stranarstvom zbog
prosto subjektivnog interesa, moda zbog viih dravnih
poloaja.
Dodatak. Ustav je bitno sistem posredovanja. U despot
skim dravama gdje postoje samo kneevi i narod, narod djelu
je, ako djeluje, kao razarajua masa protiv organizacije. Ali na
stupajui organski, gomila svoje interese proima na nain koji
je primjeren pravu i poretku. Ako, naprotiv, ovo sredstvo ne po
stoji, onda e ono sebe - iskazivanje mase uvijek biti divlje. U
despotskim dravama despot stoga potuje narod, a njegov bijes
pogaa uvijek samo okolinu. U njoj narod takoder plaa samo
male dabine koje se u jednoj ustavnoj dravi daju vlastitom
svijdu naroda. Ni u jednoj zemlji se ne plaaju tolike dabine
kao upravo u Engleskoj.
OBICAJNOST
433
djela_tnosti u stalekm elementu .ko_nodavne vlasti dolazi pn'

va!m stalez do polmtog_ na_enJa t djelotvornosti. On se stoga
_ pojavttt m kao puka nerazluena masa niti
pn tome ne moze
kao mnotvo razrijeeno o njegove atome, nego kao ono to on
ve jes, name stal koji je razliit s obzirom na supstancijalni
odnos 1 OJ_ se osnva n_a posebmm potrebama i radu kojim se
one namtruJu ( 201 1 dalJe). Samo se tako u tom pogledu istinski
vezuje ono u dravi zbiljsko posebno uz ope.
To se ne slae s jednom drugom uobiajenom pred
stavom da bi se privatni stale, budui da se u zakonodav
no vlti uzdi_e do ea u op_oj stvari, morao kod toga
poJaVttt u <?hkl! po)edmaca, tlo to da biraju zamjenike
za tu funkCIJU, btlo da ak svakt treba da kod toga dade je
dan glas. Ovaj atomistiki, apstraktni nazor nestaje ve u
por?d.ici, kao i graanskom drutvu, gdje se pojedinac po
JaVlJUJe samo kao lan neega opega. A drava je bitno
ognizacija ta.vih lanova koji su za sebe krugovi, i u
nJOJ ne treba ntjedan momenat da se pokae kao neorgan
sko mnotvo. Mnogi kao pojedinci, to se rado razumijeva
pod narodom, jesu dakako neki skup, ali samo kao mno
to - neoblikovana masa, ije bi gibanje i djelanje upravo
_ samo elementarno, bezumno, divlje i strano.
ttme btlo
Ci.m se u pogleu. ustava jo uje kako on govori o narodu,
moe se ve unaprijed znati
toJ neorganskoJ CJelokupnosti,
da se mogu oekivati samo openitosti i krive deklamacije.
- Predsta.-a koja u onim krugovima ve opstojee zajedni
e - gdje one stupaju_ u oo politiko tj. a stajalite naj
e konkretne opemtost1 - opet razrJeUJe u mnotvo in
i
v
dividua upravo time rastavlja meusobno graanski i poli
tiki iyot, pa stavlja ovaj, tako rei, u zrak., jer bi njegova
baza_ da samo apstrakta pojedianost proizvoljnosti i
mnJenJa, dakle ono sluaJnO, a ne Jedan po sebi i za sebe
vrsti i opravdani temelj. - Premda su u predstavama ta
?zvanih .torija stalei 1radanskog drutva uope i stale
u po1It1kom_ zanu dal_ek rvjeni, jezik je ipak
JO zadrao to SJedlDJenJe, koje Je pnJe 1 onako opstojala.
303.
Opem staleu, koji se poblie daje na slubu upravljanja,

neposredno je odreenje da ono ope ima za svrhu svoje bitne
Mitle se staldi i stvpiejna. - Bilj. prev.

21
- OSNOVNE CRTE FlLOZOfliE PilAV
434
304.
anjim ferama:
Razliku stalea. koja opstoji e u pred
sadr!va P?litikstale!k::=fl:t
redenju. e ov
ili monarbijsko
.JJSf o;;;; tofti spram knee;skogutJo
m ef!lpln
st sug/asnou,
e u ko emu jedino lei mog
pnnclpa uop
suprotstavlJa
og
ljsk
st neprijate
a .prema .tome tsto tak mog.uno
nain umnim
taj
na
postaje samo
nja - taj apstrktm. poloared
njegovo po:
to
302)
uz
odnos_om (za;u.tk::' ust ra. iKbilj.
kneev
ske vlasti
strane
sa
ako
gzi i
srednitvo po j
takoder
mora
tako
e,
enj
m ;OO ve ima to odre
a odre
prem
nut
okre
biti
jedln njihov moment .
f;::e
e.
dm
sre
nt
aenju da bitno egzistira kao mome
:an;,:}s-
305.
princip oji
od stalea graanskog druta sa!'aya
an
Jed
d
.
pohttkl .nos, !latme
b odoban da se konstituira u taja por
Je
od1n1 v?t s _ob
e Jrodne obiajnosti, ija je bazed, te .ak
s otm zajed:
i:om na subzistenciju, zemljini posj
bnost, tlJCnJe, koje na se
niko s obzirom na njegovu pos
ava kneevs
poiv, i prirodno odreenje, koJe u sebt sadr
element.
OBICAJNOST
435
da slobodno disponiraju cijelim svojim vlasnitvom. dijelom da

ga po jednakosti ljubavi prema djeci znadu kao prijelazno na
njih; - imovjna postaje tako neotuivo, majoratom optereeno
nasljedno dobro.
Dodatak. Ovaj stale ima htijenje koje postoji vie za sebe.
U cijelosti se stale posjednika dobara razlikuje na njegov obra
zovani dio i na seljaki stale. Uz to, objema staleima je suprot
stavljen stale zanata kao ovisan od potrebe i upuen na nju, i
opi stale kao bitno ovisan od drave. Sigurnost i vrstina ovog
stalea moe biti jo uveana institucijom majorata koja je, pak,
poeljna samo u politikom pogledu jer je s time za politiku
svrhu povezana jedna rtva, da bi prvorodeni mogao nezavisno
da ivi. Utemeljenje majorata Jei u tome da drava ne treba da
rauna samo na puku mogunost uvjerenja nego na neto to je
nuno. Uvjerenje sada svakako nije povezano sa imovinom ali
relativno nuna povezanost je u tome da onaj ko ima samostal
nu imovinu nije ogranien vanjskim okolnostima i tako moe
nastupati neometano i raditi za dravu. Ondje gdje u tome ne
dostaju politike instjtucije, ustanovljavanje i potpomaganje
majorata nije nita drugo nego lanac koji je stavljen slobodi pri
vatnog prava kojoj mora pristupiti ili politiki smisao ili koja
ide ususret svom ponitenju.
307.
306.
ie kosntiuira
politiki poloaj i znaenje on s pobl
visna od davne. tmo
ukoliko je njegova imovina isto tako neza
ude za dobttom l pro
vine kao i od nesigurnosti zanata, odo_dpo
onaklonst1 ':'Pavne
menl"ivosti posjeda uope - k.ako le,blag
ak ukollko Je pro
mi {ako i od blagonaklonost gomurne pa
da to odredeJ.e po
tiv vlastite proizvoljnosti utvena
ana, dtJelom
th
zvani lanovi tog stalea nemaJu pravo drug grad
Za
Tj. u apstraktnom poloaju.
Bilj. red.
---
Pravo ovog dijela supstancijalnog stalea na taj je nain,

dodue, s jedne strane utemeljeno na prirodnom principu poro
dice, ali ovaj je ujedno tekim rtvama preokrenut za po/ititku
svrhu, ime je ovaj stale bitno upuen na djelatnost za tu svrhu,
i zbo toga takoder, bez sluajnosti nekog izbora, roenjem po.
zvan 1 ovlaten za to. Time on ima vrsti supstancijalni poloaj
izmedu subjektivne proizvoljnosti ili sluajnosti obaju ekstrema
i kako on (vidi preda!nji ) u sebi nosi usporedbu momenta kne:
evske vlasti! !ako, uostalom, s drugi etremom takoder dijeli
rte. potrebe 1 rsta prava, te tako postaJe UJedno oslonac prijesto
lja 1 drutva.
- ------
436
308.
U drugom dijelu stalekog elementa pripada pokretna
strana 1radanskog drutva, koja moe, spoljanje zbog mnotva
njegov1h lanova, ali bitno zbog prirode njihova odreenja i za
poslenja nastupiti s amo s pomou poslanika. Ukoliko su ovi
opunomoeni od graanskog drutva, neposredno je jasno da
graansko drutvo to ini kao ono to ono jest dakle ne kao
atomistiki ralanjeno na pojedince, koji se ne okupljaju bez
daljeg odranja na jedan as samo za neki pojedinani i privre
meni akt, nego kao ralanjeno u svoje ionako konstituirane za
druge, opine i korporacije, koje na taj nain dobivaju politiku
vezu. U njihovu ovlatenju za takvo izaslanstvo, koje saziva kne
evska vlast, kao i u ovlatenju prvog stalea da se pojavi (
307), nalazi egzistencija stalea i njihove skuptine konstituira
nu, osebujnu garanciju.
-
Da svaki pojedini treba da uestvuje u vijeanju i

rjeavanju u opim poslovima drave, jer su oni svi lano
vi drave, a njeni su poslovi poslovi svih, u kojima oni
imaju pravo da budu sa svojim znanjem i voljom - ta
predstava. koja je demokratski element bez ikakvog um
nog oblika htjela postaviti u dravni organizam, koji je to
samo s pomou takvog oblika, tako je bliska zato to ona
ostaje pri apstraktnom odreenju da se bude lan drave,
a povrno miljenje dri se apstrakcije. Umno promatra
nje, svijest ideje, jest konkretno, pa se utoliko poklapa s is
tinskim praktilkim smislom, koji sam nije nita drugo ne
go umni smisao, smisao ideje - ali koji ipak ne valja zami
jeniti pukom poslovnom rutinom i horizontom neke ogra
niene sfere. Konkretna je drava u svoje posebne krugove
ralanjena cjelina; lan drave jest lan jednog takvog
staleia; samo u tom svom objektivnom odreenju moe
on u dravi doi u obzir. Njegovo ope odreenje uope
sadrava dvostruki moment, da bude privatna osoba, te,
kao onaj koji misli, da bude isto tako svijest i htijenje ono
ga opega; ova svijest i htijenje, medutim, samo tada nisu
prazni, nego ispunjeni i zbiljski iivi ako su ispunjeni po
sebnou - a ova je posebni stale i odreenje; ili: indivi
dua jest rod, ali ona ima svoju imenentnu opu zbiljnost
OBIAJNOST
437
kao najblii rod. - Svoje zbiljsko i ivo odreenje-za ono

<;JPe postie ona otuda ponajprije u svojoj sferi korporaci
Je, opine itd. ( 25 l), pri emu joj je ostalo otvoreno da
svojom vjetinom stupi u svaku korporaciju za koju se os
posobi, pod to spada takoder i opi stale. Druga pre
tpostaka, koja l i u predstavi da sYi treba da uestvuju u
dravmm poslovama, pretpostavka da se, naime svi razu
miJI! u te poslove, jest isto tako neslana kao to s ona, bez
oztra na to, esto moe uti. No u javnom je mnjenju (vi
di 3 16) svakome otvoren put da ispolji i trai pravo za
svoje subjektivno miljenje o opemu .
309.
-udui da. se izasl3lnstvo lje za savjetovanje i rjeavanje
o opc1m poloVIm, sf}'u.sao mu_Je da s , s pomou povjerenja,
odrede za nJ. tkve a dtvadue koJe se bolJe razumiju u te poslove
nego J?slamcJ, kao _to da e trae pravo za posebni interes jed
ne peme, orporact P?ttv opeg interesa, nego uglavnom za
ovaJ potoJI s'?ga IJe nJihov odnos da budu mandatari koji su
.
utoliko manje ukoliko
?punomocm th kOJI prenose mstrukcije,
Je od:edenJe. zbra da bude iva skuptina. koja se meusobno
_
1 UVJerava, te zajedniki savjetuje.
obavJestava
. .
Do_datk.. Ako se uvodi reprezentacija onda u tome lei to

da se pntaJaJe ne ,trea dooditi preko svih nego preko opu
nomoemka, Jer poJedmac vae ne konkurira kao beskonana
os?ba. Reprezentacija e temelji a J?OVjeren)u; ali po jerenje je
y
nesto. dr:ugo nego kad Ja kao ovaJ dajem SVOJ glas. MaJor
itet gla
sva .Je. 1sto tako protivan naelu da u onom ta me mora obave
ztvt, Ja _kao ovaJ trebam biti prisutan. Povjerenje prema nekom
ovJeku tma f!lo tako to se njegov uvid smatra takvim da on sa
moJo.m tva P;>stul?a ao s sojom stvari o svom najboljem
p
znanju . savjesti . ncp 1?0Jedmane subjektivne volje, dakle,
otpada, Jer se pvjernJe tie stvan, naela nekog ovjeka nje
goog ponaanJa, nJegovog djelovanja njegovog konkrtnog
smisla upe.. Zato se radi o tome da onaj ko stupa u stalek
i
element, ama Jedan karakter, jedan uvid i jednu volju koja odgo-
438
vara njegovoj zadai da bude pozvan opim poslovima. Ne radi

se, naime, o tome da individua dolazi do rijei kao apstraktno
pojedinana, nego da se njeni interesi uine vaeim u jednoj
skuptini u kojoj se razmatra ono openito. Da bi izaslanik ovo
ispunio i prenio, potrebna je garancija biraa.
3 10.
Garancija svojstava i uvjerenja, koja odgovaraju toj svi jer nezavisna imovina zahtijeva sve prav?. ve .u Pty?m diJelu
stalea - pokazuje se kod drugog dtjela, kOJI prmzlaza 1z p_okret
no'- i promjenljivog elementa gradanskg f?tva, nrott po
w
sluzba
zbiljskom voenju poslova u poglava ilt v!l!m
ma steenom i djelom potvreno uvjerenju, VJetm.t .1 poznava
nju ustanova i interesi drave te tt me obrazovanom 1 tskuanom
poglavarskom razumijevanju i razumijevanju drave.
Subjektivno mnjenje po sebi lako nalazi zahtje tk
ve garancije ako j<:, s obziom na takozva_i narod, ut?Jen
.
w
nepotrebnim tavtse,
ozda k .utvrIJtvm. No drzava
ima kao svoje odreenje ono sto Je objektivno, a ne sub
jektivno mnjenje i njegovo samopovjerenje; individue mo
gu za nju biti samo ono to je kod )ih objektivno spoznat
ljivo i iskuano, a ona kd ovo$ dtjela. taleko eleenta
utoliko viJe treba da paza ukohko ovaj trna svoJ konjen u
interesima i poslovima koji su upravljeni na ono posebno,
gdje sluajnost, promjenljiv?st i _proiol)nst imju soje
pravo da se pokau. - Spoljanji UVJet, IJesna amoyma,
pojavljuje se, uzeta prosto za sebe, kao Jednostram ek
strem spoljanjosti spram drugoga, isto tako jednostrano
ga samo subjektivnog povjerenja i mnjenja biraa. Jedan,
kao i drugi sainjava u svojoj apstrakciji kontrast spram
konkretnih svojstava, koja su potrebna za savjetovanje o
dravnim poslovima i koja su sadrana u odreenjima to
su naznaena u 302. - Ionako je pri izboru za poglavar
stvene i druge slube zadruga i opina svojstvo imovine
ve sfera gdje je ona mogla izvriiti svoje djelovanje, naro.
- -
- - -
----
OBJCAJNOST
439
ito ako se neki od tih poslova vre besplatno, a direktno s

obzirom na staleki posao ako lanovi ne primaju plau.
3 1 1.
Izaslanstvu koje polazi od graanskog drutva nadalje je
smisao da poslanici poznaju njegove potrebe, tekoe, posebne
interese i da njima samima pripadaju. Budui da ono po prirodi
graanskog drutva polazi od njegovih razliitih korporacija (
308), a jednostavni nain ovog toka nije smetan apstrakcijama i
atomistikim predstavama, izaslanstvo ispunjava neposredno
ono gledite, a biranje je ili uope neto suvino, ili se reducira
na neznatnu igru mnjenja i proizvoljnosti.
Sam po sebi pokazuje interes da se medu posJanici
ma nalaze individue za svaku posebnu veliku granu dru
tva, npr. za trgovinu, za tvornice itd., koje ju temeljito po
znaju pa joj sami pripadaju; - u predstavi praznog neod
reenog biranja preputena je ta vana okolnost samo slu
ajnosti. Svaka takva grana ima, medutim, spram druge is
to pravo da bude reprezentirana. Ako se poslanici smatra
ju kao reprezentanti, onda to ima organski umni smisao
samo u tom sluaju ako nisu reprezentanti pojedinaca, ne
go mnotva, reprezentanti jedne od bitnih sfera drutva,
reprezentanti njegovih velikih interesa. Time reprezentira
nje takoder nema vie to znaenje da jedan bude na mjes
tu nekoga drugoga, nego je sam interes u svom reprezen
tantu zaista prisutan, kao to je reprezentant tu za svoj
vlastiti objektivni element. - O biranju s pomou mnogo
pojedinaca moe se jo primijetiti da nutno, naroiio u ve
likim dravama, nastupa ravnodunost spram davanja
svog glasa, koji u mnotvu ima neznatan uinak, pa se oni
koji imaju pravo glasa, ma kako im veliali i visoko pripi
sivali to pravo, ne pojavljuju na glasanju - tako da iz tak
ve institucije, naprotiv, slijedi suprotnost njenog odree
nja, a izbor pada u vlast malobrojnih, jedne stranke, dakle
posebnog, sluajnog interesa, koji je upravo trebalo neut
ralizirati.
'
GeORG WILUtLM FRIEDRICH HEGEL
440
441
OBICAJNOST
3 1 2.
3 1 5.
Od dvije strane koje su sadrane u stalekom elementu (

modifikaciju, a ka
ko osim toga jedan moment ima osebujnu funkciju posredova
nja unutar tih sfera, i to izmedu onih koje egzistiraju, to za taj
moment proizlazi i odvojena egzistencija, staleka se skuptina
tako dijeli u dvije komore.
Otvaranje te prilike za upoznavanje ima tu openitiju stra

nu da javno mnjenje tako tek dolazi do istnskih
i
misli i do uvida
u stanje i pojam drave i njezine poslove, a tek na taj nain do
sposobnosti da o tome razumnije sudi; zatim da takoder upozna
i potuje poslove, talente, vrline i okretnost dravnih oblasti i i
novnika. Kao to ti talenti u takvoj javnosti dobivaju snanu
priliku za razvoj i poprite visoke asti, tako je ona opet lijek
spram uobraenosti pojedinaca i gomile, te sredstvo obrazova
nja za njih, i to jedno od najznatnijih.
3 1 3.
Dodatak. Javnost stalekih skuptina jedan je veliki pozo

rini prizor koji izvrsno obrazuje graane a narod u njemu naj
ee upoznaje ono istinito svojih interesa. U pravilu vlada pre
tstava da svi ve znaju ta bi bilo dobro za dravu i da to u sta
lekoj skuptini samo dolazi do rijei, ali se uistinu dogaa up
ravo suprotno: tek tu se razvijaju vrline, talenti, spretnosti, koje
treba da slue kao obrasci. Takve skuptine su svakako optere
ujue za ministre koji sami moraju biti spremni na vic i obdare
ni rjeitou da bi predusreli napade koji su ovdje usmjereni
protiv njih; ali javnost je ipak najvee sredstvo obrazovanja za
drvne interese uope. U jednom narodu gdje se ovo zbiva, po
kazuje se jedna posve drugaija ivotnost u odnosu na dravu u
kojoj nema staleke skuptine ili koja nije javna. Tek upoznava
njem svakog od njihovih koraka, skuptine su povezane sa
onom irinom javnoga mnijenja. pa se pokazuje da je ono to
neko kod kue sa svojom enom ili prijateljima uobraava, ne
to drugaije od onoga ta se dogaa u velikoj skuptini gdje
jedna visprenost prodire drugu.
305, 308) iznosi svaka na vijeanje posebnu
Tim razdvajanjem ne samo da zrelost odluke s pomou ve

ine instancija postaje sigurnija pa se odstranjuje sluajnost ras
poloenja momenta, kao sluajnost koja moe da primi odluku
veinom broja glasova, nego staleki element naroito manje
dolazi u priliku da stoji direktno nasuprot upravi, ili u sluaju
da se posredniki moment takoder nalazi na strani drugog stale
a, vanost se njegova nazora utoliko pojaava ukoliko se po
javljuje kao nestranakiji, a suprotnost tog stalea kao neutrali
zirana.
314.
Budui da institucija stalea nije odreenje da se s pomo

u nje o poslu drave po sebi najbolje posavjetuje i zakljuuje s
koje strane oni sainjavaju samo neki prirataj { 301), nego ka
ko se njihovo ra.zlino odreenje sastoji u tome da u njihovu
suznanju, suradnji i suodluivanju o opim poslovima, s obzi
rom na lanove graanskog drutva koji ne uestvuju u upravi,
postigne svoje pravo moment fonnalne slobode, zato prije svega
moment opeg znanja dobiva svoje proirenje javnou stale
kih raspravljanja.
316.
Formalno, subjektivna sloboda da pojedinci kao takvi

imaju i ispoljavaju svoje vlastite sudove, mnjenja i savjete o op
im poslovima javlja se u zajednitvu, koje se zove javno mnje
nje. Ono po sebi i za sebe ope. supstancijalno i istinito vezano
je u tome sa svojom suprotnou, onim za sebe osebujnim i po-
..
GEORG WILI-IELM FRIEDRICH HEGEL
442
sebnim mnjenja mnogih; taje ezistencija_stoga c;> PStoje proti

vurjeje sebi samoj, spoznavanje kao poJava: bitnost ISto tako
neposredno kao i nebitnost.
Dodatak. Javno mnijenje je neorganki nain kako e. on
to misJi i hoe jedan narod, moe spoznat!. no to se zliJa t
ni vaeim u dravi, svakako se mora postt n organs ni,
a ovo je sluaj u ustavu. Ali u svim vrememma javno mIJenje je
_
bila velika mo a to je posebno u naem vemen u kojemu pn
ncip subjektive slobod. ima ovu vnost 1 naaJ. On ta sad
.
treba da vai vte ne vazt pomou stle, manJe kroz nav1ku 1 obJ
aje, ali svakako kroz uvid i razloge.
317.
Javno mnjenje sadrava stoga u sebi vjene supstancijalne

principe pravednosti, istinski saddaj i rezultat itavog .ustava,
zakonodavstva i op.eg stanja uope, .u obliku !dravog /judsog
razuma' kao obiajnosne osnove koJa prolazi kroz sve u hku
predrasuda, kao to sadrava i istinske potrebe i. ispravne te
dencije zbiljnosti. - Ujedno kao to ovo uutraJe stpa u SVI
,
jest, dolazei do predstave u opctm stavoJma_, djelomtce z. se
be, djelomice u svrhu konkretnog rezomranJa o dogadaJtma,
propisima i odnosia drav, t o sjeanim potrbma, tako
nastupa itava sluaJnost mnJenJa, njegovo neznanje 1 preokre
tanje, krivo poznavanje i prosudivanje. Budui a se P.ri tome
radi o svijesti o osebujnosti nazora i poznavanJa, to JC neko
mnjenje to osebujnije to je loiji njego sadrj; jer on loe
jest ono u svom sadraJU posve posebno 1 osebuJno, dok Je um
no, naprotiv, po sebi i za sebe ope, a osebujnost ono u emu
mnjenje sebi neto uobraiava.
Stoga ne valja smatrati za razliitost subjektivnih na
zora ako se jednom kae:
Vox populi, vox dei;
a drugi put (kod Ariosta, npr.):
----
Ili kod Goethea [Poslovicel

Zuschlaaen kann die Masse,
Da ist sie respektabel;
Urte/ien 1elintt ihr miseral.
Doslovan prijevod :
Udarali zna masa
Tu je ona respektabilna
Suden,ie jojpdno uspijev.
OBJCAJNOST
443
Che'l Volgare ignorante ogn' un riprenda

E parti phi di quel che meno intenda.14
Oboje lei osobito u javnom mnjenju; budui da su
u njemu tako neposredno ujedinjeni istina i beskonana
zabluda, to se ili jedno ili drugo ne uzima istinski ozbiljno.
Cini se da je teko razlikovati to se uzima ozbiljno; a tako
e i doista biti ukoliko se drimo neposrednog ispoljava
nja javnog mnjenja. Budui da je, medutim, supstancijali
tet ono njegovo unutarnje, samo se on uzima istinski
ozbiljno; ali on se ne moe iz njega spoznati, nego se upra
vo zato to je supstancijalitet spoznaje samo iz sebe i sam
za sebe. Koliko se god u ono to se misli unijelo strasti i
kako se god ozbiljno tvrdilo ili napadalo i osporavala, to
nije nikakav kriterij za ono o emu se doista, radi: ali ovo
mnjenje bi se najmanje dalo sloiti u tome da njegova oz
biljnost nije nita ozbiljno. - Jedan je veliki duhu postavio
pitanje za javni odgovor: da Ji je doputeno varati narod.
Moralo se odgovoriti da se narod ne da prevariti u pogle
du svojeg supstancijalnog temelja, biti, i odredenog karak
tera svog duha, ali u pogledu naina kako on duh zna i ka
ko po tom nainu prosuuje svoje postupke, dogaaje itd.
- biva od samoga sebe prevaren.
Dodatak. Princip modernog svijeta zahtijeva da se, ono

lto svako treba da prizna, njemu pokazuje kao neto opravdano .
Ali osim toga svako jo hoe da ima pravo iznijeti svoje mJje
nje i imati uspjeha. Ako je on izvrio svoju dunost, to znai od
dao rije, onda on po ovom zadovoljenju svoga subjektiviteta
ak puno podnosi. U Francuskoj se sloboda govora uvijek ini
la daleko manje opasnom nego utnja, jer utnja proizvodi strah
da emo ono lto tmamo protiv neke stvari zadrati u sebi, dok
rasuivanje sadri izlaz i zadovoljenje prema onoj strani na ko
joj, uostalom, stvar lake moe razvijati svoj tok.
Orlat1do furioso XXVIII,
l : ))Da narod neznalica kudi svakog /1 naj
ele aovori o onome u Ita se najmanje razumije. - Prim. njem. izd.
Fridrih Veliki.; Naaradno pitanje Berlinske akademije 1778, koje je

podstakao d'AJamber
u
..
444
3 1 8.
Javno mnjenje zasluuje stoga da se isto tako potuje kao i

da se prezire, ovo potonje zbog njegove konkretne svijesti i ispo
ljavanja, ono prvo zbog njegova bitnog osnov. k?ji se, vi ili
manje pomuen, u onom konkretnom samo pnmJa. Budut da
javno mnjenje u sebi nema mjerilo razlikovanja ni sposobnosti
da supstancijalnu stranu u sebi uzdigne do odredenog znanja,
nezavisnost od njega prvi je formalni uvjet za neto veliko i um
no (u zbiljnosti kao i u znanosti). Ovo moe, sa svoje strane, biti
sigurno da e se javno mnjenje kasnije s njime pomiriti, priznati
ga i uiniti jednom od svojih predrasuda.
Dodatak. U javnom mnjenju je sve, i ono loe i ono istini
to, ali, nai u njemu ono istinito stvar je velikog ovjeka. Onaj
ko kae i ispunjava ono to njegovo vrijeme hoe i iskazuje, ve
liki je ovjek vremena. On ini ono to je unutarnje i bit vreme
na, on je ozbiljuje, - i ko ne razumije da javno mnjenje, onako
kako ga ovdje-ondje uje, nije za prezir, nikad nee postii ono
veliko.
319.
Sloboda javnog priopivanja (ije je sredstvo, tampa, is

pred drugoga usmenog govora, ima prednost po dalekosenom
doticanju, dok, naprotiv, zaostaje iza njega po ivosti) - zadovo
ljavanje onog zajedljivog nagona da se kae i da se kazalo svoje
mnjenje direktno je zatieno policijskim i pravnim zakonima i
propisima, koji njegove pretjeranosti djelomice spreavaju, a
djelomice kanjavaju; indirektno je, pak, zatieno u nekoe
nju koje se naroito osniva na umnosti uredenja, vrstoi upra
ve, a zatim takoder i javnosti staleki h skuptina - na ovome po
sljednjemu, ukoliko se u tim skuptinama izrie valjan i obrazo
van uvid u interese drave a preputa drugima da kau ono ma
nje znaajno, oduzima im se uglavnom mnjenje da bi takvo ka
zivanje bilo od ):>bite vanosti i uinka: ali nadalje u ravno
dunosti i preziru spram plitkog i pakosnog govorenja u koje se
nuno uskoro srozava.
OBJCAJNOST
445
Definirati slobodu tampe kao slobodu da se govori

i pie to se hoe, bilo bi paralelno tome kao da se sloboda
uope oznai kao sloboda da sc ini to se hoe. - Takvo
govorenje pripada jo sasvim neobrazovanoj sirovosti i
povrinosti predstavljanja. Uostalom, po prirodi stvari nije
nigdje sluaj da se formalizam tako uporno dri i da se ta
ko malo dade pouiti kao u ovoj materiji. Jer predmet je
ono najprolaznije, najposebnije, najsluajnije mnjenja u
beskonanoj raznolikosti sadraja i obrata; iznad direk
tnog pozivanja na kradu, umorstvo, bunu itd. lei umjet
nost i obrazovanje oitovanja, koje se za sebe pojavljuje
kao posve ope i neodreeno, aJi dijelom ujedno skriva
jedno sasvim odredeno znaenje, a dijelom povezano je s
konzekvencijama koje nisu doista izraene i za koje ne sa
mo da se ne moe odrediti to da li su ispravno izvedene
nego ni to da li je u onom izjavljivanju trebalo da budu
sadrane. Ova neodredljivost grade i oblika ne da da zako
ni o tome postignu onu odreenost koja se zahtijeva od
zakona, pa ini od suda, budui da ovdje prijestup, ne
pravda, povreda imaju najposebniji najsubjektivniji lik,
ujedno posve subjektivnu odluku. Osim toga je povreda
upravljena na misli, mnjenje i volju drugih i oni su ele
ment u kojemu se ona ozbiljuje; ali ovaj element pripada
slobodi drugih, i otuda ovisi o njima da li je postupak, koji
oteuje, zbiljski in. - Spram zakona moe se stoga isto
tako pokazati njihova neodreenost kao to se za izjavu
mogu iznai obrati i oblikovanja izraza, ime se zaobilaze
zakoni ili tvrdi da su sudaka odluka subjektivan sud.
Nadalje se moe nasuprot tome, ako se izjavljivanje smat
ra inom koji povreduje, ustvrditi da to nije in, nego isto
tako samo mnjenje i miljenje kao samo kazivanje; tako se
u jednom dahu iz pukog subjektiviteta sadraja i oblika, iz
beznaajnosti i nevainosti pukog mnjenja i kazivanja, za
htijeva njegova nekanjivost, pa se upravo za ovo mnjenje
kao za moje, i to najduhovnije vlasnitvo, i za kazivanje
kao za izjavljivanje i upotrebljavanje ovog mog vlasnitva
zahtijeva visoko potovanje i painja! Ono supstancijal
no, medutim, jest i ostaje da su zloinstva greke s najraz
nolikijim stupnjevima: povreda asti individua uope, kle
veta, pogrda, preziranje uprave, njenih slubenika i inov-
446
nika, naroito kneeve osobe, ruganje zakonima, poziva

nje na pobunu itd. Vea neodredljivost to je takvi postup
ci dobivaju elementom u kojemu su izjavljeni ne ukida
onaj njihov supstancijalni karakter, pa ima stoga samo za
posljedicu da subJektivno tlo na kojemu su oni izvrieni
odreuje i pn"rodu i lik reakcije; ovo tlo prijestupa upravo
je ono koje u reakciji, bilo ona odredena kao policijsko
spreavanje ili kao naroita kazna, ini subJektivitet nazo
ra, sluajnost i sl. nunou. Formalizam Je ovdje, kao i
uvijek, prionuo uz to da iz poJedinanih strana koje pripa
daju spoljanjoj pojavi i iz apstrakcija koje on odatle crpe
mudrovanjem ukloni supstancijalnu i konkretnu prirodu
stvari. Znanosti ipak, budui da se one, ako su, naime,
inae znanosti, isto tako ne nalaze na tlu mnjenja i subjek
tivnih nazora, kao to se ni njihovo prikazivanje ne sastoji
u umijeu obrata, aluzija, polovinih izraza i skrivanja, ne
go u nedvosmislenom, odreenom i otvorenom izraava
nju znaenja i smisla - ne potpadaju pod kategoriju onoga
to sainjava javno mnjenje ( 316). - Uostalom, budui
da su inteligencija, naela, mnjenja drugih, kako je malop
rije primijeeno, element u kojemu nazori i njihove izjave
kao takvi postaju izvren postupak i poinju zbiljski da eg
zistiraju, ova strana postupka, njeno istinsko djelovanje i
opasnost za individue, drutvo i dravu (usporedi 218),
zavisi i od kakvoe tog tla, kao to je iskra baena na hrpu
baruta od sasvim drukije opasnosti nego baena na
vrstu zemlju, gdje netragom nestaje. - Kako otuda znan
stvena izjava ima svoje pravo i svoje osiguranje u svojoj
gradi i sadraju, nepravo izjave takoder moe postati osi
gurano, ili u najmanju ruku biti podnoeno u preziranju u
koje je ono sebe prebacilo. Jedan dio takvih, za sebe tako
der zakonski kanjivih prijestupa moe doi na raun one
Nemezine* vrste koju je prisiljena da vri unutarnja ne
mo, to se osjea pritisnuta nadmonim talentima i vrli
nama, kako bi spram takve nadmoi dola do same sebe i
vlastitoj nitavnosti ponovo pribavila samosvijest, kao to
su rimski vojnici svojim imperatorima u trijumfalnom
ulasku, za surovu slubu i poslunost, a naroito zato to
-
Nemeza - botica osvete. - Bilj. prev.
OBICAJNOST
447
se njihv ime ije ubraja!. u onu ast, porugljivim pjesa

mama _1Zigravah bezazleniJU Nemezu, ;>a su se s njima
. u neku vrstu ravnotee. Ona loa i pakosna Neme
stavlJali
z.a lia":a se s.v g efkta preziranjem pa se time, kao i pub
lika koJa satnJava Jedan krug oko takvog posla, ogrania
ya na bez.naajnu zluradost i vlastito prokletstvo, to ga
1ma u seb1 .
320.
.
Subektivjtet ..oji s ko . razrjee.nje_ opstojeeg dravnog
ivota naJspoljanJIJe pojavljUJe u mnJenJu i rezoniranju koje
hoe a. uii. vae?m svoju lajnost i koje upravo tak sebe
.
:UI, _astmski Je zbtlJan
- SVOJOJ protivnosti, subJektivitetu kao
1dent1nom sa .spst.nctJalom _volj? kji sainjava pojam
kneevse vlasti J kOJI, kao rdea!Jtet CJeline, JO nije do sada ste
kao svoJe pravo i poeo da opstoji.
f!odatak. Subjektivitet smo ve jednom posmatrali kao
vrh drzave .u monarh . Dru$a strana je ona u kojoj se subjektivi
et _pokuje. smovolJno u Javnom mnjenju kao spoijanjoj po
J Vl. Subjekttvltet monarha po sebi je apstraktan, ali on treba bi
tl ndt konk r:et o i kao tavo idea!itet koji se izliva preko cjeli
ne. rzava m1ra_Je ao dJ postoje sve grane graanskog ivo
ta, ah v? postJaJe maJU Jedna pored druge i jedna izvan dru
ge, pro1zllazet tz Ideje CJehne. Ovo proizilaenje mora doi do
poJave i kao idealitet cjeline.
ll. Suverenitet prema
vani
321.
Suyerenitet prema unutra je taj idealitet utoliko ukoliko su
moment .duha _i njegove. zbiljnosti, drave, razvijeni u svojoj
nufnostJ 1 ukohko opstoje kao njegovi lanovi. No duh kao u
OBICAJNOST
448
449
slobodi beskonalno negativni odnos prema sebi je upravo tako

bitno bitak-za-sebe. (Fur-sich-sein], koji .je opstojeu razliku u
.
sebe primio, pa je time iskljuiv. Drava trna u ovom odrdenJu
individualitet koji je bitno kao individua, a u suverenu Je kao
zbiljska neposredna individua ( 279).
322.
Individualitet kao iskljuivi bitak-za-sebe pojavljuje se
od kojih je syaa samostal
na spram drugih. Budui da u tOj samostalnsl b1tak-z-sebe
zbiljskog duha opstoji, on je prva sloboda .1 naJvta ast njihova
naroda.
324.
Ovo odreenje, kojim su interes i pravo pojedinca postav
ljeni kao moment koji nestaje, jest ujedno ono pozitivno, naim,
njihova ne sluajnog i promjenljivo. nego po Sf!bi i sebe b1.t
kujueg individualiteta. Ovaj odnos 1 njegovo pnznanje otuda)
njihova supstancijalna dunost - dunost da se, u2 opasnost 1
rtvovanje svog vlasnitva i ivota, bez obzira na njiovo mnje
nje i na sve ono to je po sebi obuhvaeno u opsegu_ 1vota - ?d
ri ovaj supstancijalni individualitet. nezavisnost 1 suverenitet
drave.
kao odnos prema drugim dra vam.
Veoma je pogreno kad se pri zahtijevanju tog rtvo

vanja drava promatra samo ka_o grad!lnso dtvo, a_kao
njena konana svrha samo OSiguranJe 1vota 1 vlasniltva
individua; jer to se osiguranje ne postie rtvovanjem ono
ga to treba da se osigura; - naprotiv. - U naznaenome
lei obiajnosti moment rata, koji ne valja smatrati kao ap
solutno zlo i kao puku spoljdnju sluajnost, koja, prem
tome ima sama svoj sluajni razlog u bilo emu; u strasti
ma viastodraca ili naroda, u nepravednostima itd., uope
u neemu to ne treba da bude. Onome to je .od prirode
sluajno dogaa se ono sluajno, i upravo suda uprao
jest, prema tome, nunost, ko t ':ope pojam t fioofija
lezne, pa u njOJ, kao
ine da gledite puke sluajnostt I
prividu, spoznaju nJenu bit, nuost. Nuno je a SC; on:o
konano, posjed i tvot, postavlja kao on slujno, Jer JC
to pojam onoga konanoga. Ova nunost una. s jedne strane, lik pri?dne sile, sve konno je so. i plazn.
No u obiajnosnom btu, draVI, oduzeta Je priroda ova st
la, a nunost je uzdignuta do djela sobode, do eega bi
ajnosnoga ; - ona P?laz
ost postaje prolaenJ!m, kOJe se
,
v.las
teli, a negativitet, koji let u osnovu. supstanctjalmm
.
titim individualitetom obi?inosne b!tl - at kao sn
.
.
1 stvan posta}C ozbilj
kojemu ispraznost prolazruh dobara
na, ispraznost koja inae obiava biti neka spasonosna
fraza. jest na taj .nain m?ment _u kojmu ideaJite poib
noga dobiva svoJe pravo postaje zbilJnost; - on 1ma VJie
.
.
znaenje da s pomou nJega, kao !to sam to Jednom
dru-
Oni koji govore o eljama neke ukupnosti, oja sai

njava jednu vie ii manje sal'!lostanu drav, te .1m vlas
titi centar - o elJama da se 1zgub1 ovo sredtte 1 nJegova
samostalnost da bi s nekim drugim sainjavala jednu cjeli
nu. znaju malo o prirodi ukupnosti i samoosjeaju koji
ima narod u svojoj nezavisnosti. - Prva vlast u kojoj dra
ve povijesno nastupaju jest zato ova samostalnost uope,
premda je i sasvim astraktna nema ikaa dalji un.u
tarnji razvoj; stoga pnpada OVOJ tzvomoJ pOJaVt da na DJe
nom vrhu stoji individua, patrijarh, plemenski poglavar
itd.
323.
U opstanku pojavljuje se tako ovaj negativni odnos drave
spram sebe kao odnos neega drugoga prema neemu drugome
i kao da bi ono negativno bilo neto spoljanje. Egzistencija
ovog negativnog odnosa ima stoga lik nekog dogaaja i isprep
letenosti sa sluajnim dogaajima koji dolaze spolja. No ona je
njegov najvii vlastiti moment - njegova zbiljska beskonanost,
kao idealitet svega konanoga u njemu - strana u kojoj supstan
cija, kao apsolutna mo spram svega pojedinanoga i posebno
ga, spram ivota, vlasnitva i njegovih prava, kao i spram daljih
krugova. dovodi njihovu nitenost do opstanka i svijesti .
29
OSNOVNE CRTE Fll.OZOFUE l'ttAVA
..
OBICAJNOST
GEORG WILHElM FRIEDRICH HEGEL
450
nego nacije koje su u sebi nesnoljive. ratom prema vani dobiva

ju mir u onom unutarnjem. Kroz rat je vlasnitvo svakako ugro
eno. ali ova realna nesigurnost nije nita drugo nego kretanje
oje je f!UDO. S proyj.edaonice _ujeo kako se mnogo govo:
n o nestpmostt, tdtlnt 1 nepostojanost vremenskih stvari ah
svako pn tom misli, ma kako bio pogoen: ja u ipak zadati
ono moje. Ali ako ova nesigurnost sada zbiljski dolazi do rijei
gom prilikoml' izrazio, >drava odrava obiajnosno

zdravlje narodA u njihovoj indiferenciji spram uvcliva
nja konanih odreenja, kao to kretanje vjetrova uva
more od trulca u koji bi ga stavilo trajno mirovanje, kao
to bi i narode stavio u nj trajni ili ak vjeni mif(<. - Da to
je to, uostalom, samo filozofska ideja, ili kao to se obia
va drukije izraziti, opravdanje providnosti, a da je za zbil
jske ratove potrebno jo jedno drugo opravdanje, o tome
kasnije:. - Da su jedan te isti idealitet onaj koji u ratu dola
zi na vidjelo kao da u nekom sluajnom odnosu lei pre
ma spolja, i onaj po kojemu su unutranje dravne moi
organski momenti cjeline, javlja se u povijesnoj pojavi, iz
medu ostaloga, u liku da su sretni ratovi sprijeili unutra
nje nemire i uvrstili unutrunju dravnu mo. Pojave koje
upravo ovamo pripadaju jesu: da narodi koji ne ele pod
nijeti ili koji se boje suvereniteta prema unutra bivaju od
drugih podjarmljeni, pa su se s toliko manje uspjeha i as
ti potruditi za svoju nezavisnost to su manje mogli doi
prema unutra do prvog uredenja dravne vlasti (njihova je
sloboda umrla od straha pred umiranjem); - da drave ko
je nemaju garancije svoje samostalnosti u svojoj oruanoj
moi, nego u drugim pogledima (kao npr. drave koje su
prema susjedu nesrazmjerno male), mogu opstojati uz
unutarnje uredenje koje za sebe rie bi jamilo ni mir spram
unutra ni spram spolja itd.
u formi husara sa sjajnim sabljama, i ako je to ozbiljno, onda se

ona ganuta okrepa due koja je sve pretskazala, okree tome da
baci kletvu na osvajae. Ali uprkos tome, ratovi se vode tamo

gdje lee u prirodi stvari; ddave ponovo provaljuju a govorka
nje postaje nijemo pred ozbiljnim ponavljanjima povijestL
325.
Budui da je rtvovanje za individualitet drave supstanci
jalni odnos svih i time opa duinost, ono ujedno simo, kao jed
na strana idealiteta spram realiteta posebnog opstojanja, posta
je jednim posebnim odnosom, pa je njemu posveen jedan vlas
titi stale, stald hrabrosti.
326.
Dodatak. U
miru se graanski ivot vie iri, sve sfere se
Meusobne razmirice izmedu drava mogu imati kao

predmet bilo koju posebnu stranu njihova odnosa; posebni dio
koji je posveen obrani ddave i ima svoje glavno odreenje za
te razmirice. Ukoliko, medutim, drava kao takva, njena samos
talnost, doe u opasnost, dunost poziva sve njene graane na
njenu obranu. Ako je tako cjelina postala mo, pa je iz svog
unutarnjeg ivota u sebi istrgnuta prema napolje, onda time ob
rambeni rat prelazi u osvajaki rat.
uauruju a to je za dugi period jedno propadanje ljudi; njihove
partikularnosti postaju sve vrie i okotavaju. Ali zdravlju pri

pada jedinstvo tijel a ako dijelovi u sebi postaju kruti, onda je
smrt tu. Vjeni mir se esto zahtijeva kao ideal u koji bi ovje
anstvo moralo dospjeti. Kant je tako predlagao jedan savez
i gladiti sporove drava, a Sveta alijansa
vladara koji bi trebalo z
je imala namjeru da bude otprilike takav institut. Samo drava
je individua a u individualitetu je bitno sadrana negacija. Ako
se, dakle, jedan broj drava i uini porodicom, onda ovo udru
tenje kao individualitet mora sebi kreirati jednu suprotnost i
proizvesti neprijatelja. Narodi iz ratova ne izlaze samo ojaani
U: 0 manstvenim obrad.ma prirodno1 prava svez. l, tamo lako od
stupanje od do.>slovnoc teksta. - Bilj. njem. izd.
451
Da oruana sila drave, redovna vojska, i odreenje

za posebni posao njene obrane postane stalelom, jest ista
nunost kojom drugi posebni momenti, interesi i poslovi,
postaju brakom, zanatskim, dravnim, trgovinskim itd.,
staleima. Rezoniranje koje, vrludajui po razlozima amo-
452
GEORG WILHELM FRIEDRICH
HEGEL
OBIAJNOST
tamo, razmatra veu prednost ili veu tetnost uvoenja

redovne vojske, a mnjenje se rado odluuje za ovo poto
nje, jer je tee shvatit.i jam tvari go pojedinane !
spoJjdnje stran! a zatu, Jr se mteret t svrhe posenostt
(trokovi sa SVOJim posljedtcama, veim namettma ttd.) u
svijesti graanskog drutva vie cijene nego ono to je po
sebi i za sebe nuno, to na taj nain vai samo kao sred
stvo za one interese i svrhe posebnosti.
nosti: odriCJJnje samo, ali kao egzistenciju slobode; najviu sa

mostalnost bitka za sebe, ija je egzistencija ujedno u mehanit
nosti nekog spoljanjeg reda i s/uibe potpunu poslunost i od
bacivanje vlastitog mnjenja i rezoniranja, dakle odsutnost vlasti
tog duha, i najintenzivniju opsenu trenutnu prisutnost duha i
odlunosti - najneprijateljskije, a pri tome najosobnije postupa
nje protiv individua, pri potpuno ravnodunom, tavie, dobrom
raspoloenju spram njih kao individua.
-
Staviti ivot na kocku, dakako da je vie nego samo

bojati se smrti, ali po tome je to puko negativno. i nema
stoga za sebe nikakvog odreenja i vrijednosti ; - ono po
zitivno, svrha i sadraj, daje tek znaenje toj odvanosti ;
razbojnici, ubojice, sa svrhom koja je zloinstvo, pustolov
sa svrhom koju je u svom mnjenju sebi stvorio itd. imaju
takoder onu odvanost da stave ivot na kocku. - Princip
modernog svijeta, misao i ono ope, dao je hrabrosti vii
lik, tako da se ini da je njeno ispoljavanje mehanikije i
kao da nije in ove posebne osobe. nego samo kao in la
na cjeline - isto tako da se ona ne priinja kao upravljena
protiv pojedinih osoba, nego protiv neprijateljske cjeline
uope, dakle osobna odvanost priinja se kao neosobna.
Onaj je princip zato pronaao vatreno ondje, pa nije neko
sluajno pronalaenje tog oruja izmijenilo prosto osobni
lik hrabrosti u apstraktniji.
327.
Hrabrost je za sebe formalna vrlina, jer je ona najvia ap
strakcija od svih posebnih svrha, posjeda, uitka i ivota u slo
bodi, ali ona je ova negacija na spoljanji zbiljski nain, pa p
spoljavanje, kao ispunjenje, nije po sebi samome duhovne pn
rode, ne moe unutarnje uvjerenje biti ovaj ili onaj razlog, pa ni
njegov zbiljski rezultat takoder ne moe biti za sebe, nego samo
za druge.
Dodatak. Vojniki stale je stale openitosti kojemu pri

pada odbrana drave i koji ima dunost da do egzistencije dove
de idealitet po sebi, to znai da sebe rtvuje. Hrabrost je svaka
ko razliita. Odvanost ivotinje, razbojnika, hrabrost radi asti,
viteka hrabrost, jo nisu prave forme. Istinska hrabrost obrazo
vanih naroda je spremnost na rtvovanje u slubi drave, tako
da individua ini samo jednog medu mnogima. Ne lina odva
nost nego ukJjuivanje u ono openito jeste ono to je ovdje va
no. U Indiji je pet stotina ljudi pobijedilo dvadeset hiljada koji
nisu bili sposobni, ali koji nisu bili raspoloeni da djeluju pove
zano u jedinstvu sa drugim.
329.
Spoljnja je usmjerenost drave u tome to je ona individu
alni subjekt. Njen odnos prema drugima pripada Jcnefevskoj
vlasti, kojoj stoga neposredno i jedino pripada da zapovijeda
oruanom moi, da odrava odnose s drugim dravama putem
poslanika itd., da zakljuuje rat i mir i druge ugovore.
328.
Sadraj hrabrosti kao uvjerenje lei u istinski apsolutnoj
konanoj svrsi, suverenitetu drave; - zbiljnost te konane
svrhe, kao djelo hrabrosti, postaje posredovanjem predanosti
osobne zbiljnosti. Taj lik sadrava stoga otrinu najviih suprot-
453
,(
Dodatak. U gotovo svim evropskim zemljama individualni

vrh je kneevska vlast koja se brine za odnose prema vani. Ta
mo gdje su staleki ustavi moe se postaviti pitanje, ne bi li rat i
mir trebali zakljuivati stalei, a u svakom sluaju, da li e oni
zadrati svoj uticaj naroito u pogledu novanih sredstava. U
..
455
454
Engleskoj, na primjer, ne moe se voditi nikakav nepopularan

rat. Ali ako se misli da su kneevi i kabineti podreeni strasti vi
e nego skuptine, i stoga tee da odluku o ratu i miru stave u
ruke skuptina, onda se mora rei da esto cijele nacije vie ne
go njihovi kneevi mogu biti oduevljene i ostraene. U Engleskoj je narod vie puta navaljivao na rat i u izvjesnoj mjeri prinu
dio ministre da ga vode. Pittova popularnost dola je otuda to
je on znao pogoditi ono to je nacija tada htjela. Tek kasnije je
rasldadivanje ovdje proizvelo svijest o tome da je rat bio besko
ristan i nepotreban i da je zapoet bez prorauna sredstava.
Drava, osim toga nije u odnosu samo sa jednim nego sa mno
gim; a ozbiljenja odnosi postaju tako delikatna da se mogu
obavljati samo sa vrha.
B.
Spoljmje praYo drbYe

330.
Spoljanje pravo drave polazi od odnosa samostalnih

draa; ono to u njemu jest po sebi i za sebe dobiva stoga oblik
ono'a treba da<< (Sollen), jer na razliitim suverenim vo/jama
po6vs da je ono zbiljsko.
. Dodatak. Drave nisu privatne osobe nego potpuno sa
mostalni totaliteti po sebi, pa se tako njihov odnos postavlja
druaaije nego puko moralni i privatnopravni. Cesto se drave
ele imati privatnopravno i moralno. ali kod privatnih osoba
poloaj je takav da one iznad sebe imaju sud koji realizira ono
Ito je prvo po sebi. Sada dodue neki dravni odnos treba biti
pravan i po sebi, ali u svjetovnosti ono po sebi bivstvujue treba
da ima i vlast Budui da sada ne postoji nikakva vlast koja od
lutuje protiv ddave Ito je pravo po sebi, i koja ozbiljuje ovu od
luku, onda se u ovom odnosu mora uvijek ostati kod trebanja.
Odnos drtava je odnos samostalnosti koje se meusobno stipu
liraju: ali ujedno stoje iznad ovih stipulacija.
331.
Narod kao drava je duh u svojoj supstancijalnoj umnosti

i neposrednoj zbiljnosti, stoga apsolutna mo na zemlji; neka je
drava, dakle, spram druge u suverenoj samostalnosti. Da bude
kao takva za drugu, tj. da bude od nje priznata, jest njeno prvo
apsolutno pravo. No to je pravo ujedno samo formalno, pa je
zahtjev tog priznanja drave, prosto to je ona drava, apstrak
tan. Da li je ona tako doista neto to po sebi i za sebe bitkuje,
zavisi od sadraja, ustava, stanja, a priznanje kao ono koje sad
rava identitet obaju poiva isto tako na nazoru i volji dge.
Kao to pojedinac nije zbiljska osoba bez relacije
prema drugim osobama ( 7 1 i inae), isto tako ni drava
nije zbiljska individua bez odnosa prema drugim drava
ma ( 322). Legitimitet jedne drave i poblie njene kne
evske vlasti, ukoliko je drava okrenuta prema vani, s jed
ne je strane odnos koji se odnosi sasvim prema unutra
(jedna drava ne treba da se mijea u unutranje poslove
druge drave) - a s druge strane, mora se on isto tako bit
no upotpuniti priznavanjem drugih drava. No to prizna
nje zahtijeva garanciju da drava takoder treba da priznaje
druge koje nju treba da priznaju, tj. da e ih potivati u nji
hovoj samostalnosti, a utoliko njima ne moe biti ravno
duno to se zbiva u njenoj unutranjosti. Cak se postavlja
pitanje, npr. kod nomadskog naroda, uope kod takvoga
koji stoji na niem stupnju kulture, ukoliko se on moe
smatrati dravom. Religiozno gledite (nekad kod idov
skog naroda, muhamedansk.ih naroda) moe sadravati jo
jedno dublje suprotstavljanje, to ne doputa opi identi
tet koji pripada priznavanju.
Dodatak. Kad je Napoleon prije mira kod Campoformia
rekao: ))Francuska Republika ne treba nikakvo priznavanje,
kao to ni Sunce nema potrebu da bude priznato, onda u ovim
rijeima ne lei ni!ta vile nego upravo snaga egzistencije koja
ve sa sobom nosi jamstvo priznavanja a da ono i nije izgovore
no.
..
456
OBICAJNOST
457
332.
334.
Neposredna zbiljnost u kojoj se drave jedna spram druge

specificira se u mnoge odnose, ije odreenje proizlazi iz obo
strane samostalne proizvoljnosti, pa time ima formalnu prirodu
ugovora uope. Grada je tih ugovora ipak beskonano manje
raznolika nego u graanskom drutvu. u kojemu pojedinci u
najm.nogostrukijem pogledu stoje u meusobnoj ovisnosti, dole
su, naprotiv, samostalne drave cjeline koje se prvenstveno u se
bi zadovoljavaju.
Stoga se spor drava, ukoliko posebne volje ne nad spo

razum, moe odluiti samo ratom. No koje povrede - koJe mo
gu lako i mnogo puta nastupiti na svom vrlo irokom podruju i
pri mnogostranim odnosima svojih pripadnika - valja smatrati
odredenim raskidom ugovora ili povredom priznanja i asti, os
taje neto po sebi neodredljivo, jer jedna drava svoju besko
nanost i ast moe staviti u svaku od svoje pojedinanosti, pa
je utoliko vie sklona toj razdraljivosti ukoliko se jedan snani
individualitet dugim unutarnjim mirom vie nagoni na to da se
bi potrai i stvori gradu djelovanja prema napolje.
333.
Naelo je medunarodnog prava, kao opeg prava koje po
sebi i za sebe treba da vai izmedu drava, za razliku od poseb
nog sadraja pozitivnih traktata, da treba da se oddavaju trak
tati na kojima se osnivaju meusobne obaveze drava. No kako
njihov odnos ima kao princip njihov suverenitet, one su utoliko
u prirodnom stanju jedna spram druge, a njihova prava nemaju
svoj u zbiljnost u jednoj opoj volji, koja se konstituira u mo
nad njima, nego u njihovoj posebnoj volji. Ono ope odreenje
ostaje stoga pri onome ))treba da (Sollen) pa stanje postaje izmjenjivanje odnosa koji je u skladu s traktatima i njegova uki
danja.
Izmedu drave ne opstoji nikakav pretor nego, u naj
bolju ruku, izabrani sudac i posrednik, a ovaj takoder slu
ajno, tj. po posebnim voljama. Kantova predstava nekog
vjt:mog mira putem saveza drava, koji izravnava svaki
spor, i koji kao mo, priznata od svake pojedine drave,
otklanja svaku neslofnost, pa time onemoguuje odluku
ratom, pretpostavlja suglasnost drava, koja bi se osnivala
na moralnim, religioznim ili drugim temeljima i obzirima,
uope uvijek na posebnim suverenim voljama, a na taj na
in ostala bi optereena sluajnostima.
335.
Osim toga ne moe drava kao ono duhovno uope ostati
pri tome da eli voditi rauna samo o zbiljnosti povrede, nego
torne pridolazi predstava jedne takve povrede Icao opasnosti Ico
ja prijeti od jedne druge drave, s povezivanjem i opadanjem
veih ili manjih vjerodostojnosti, nasluivanja namjera itd. kao
uzr<>k razdorima.
336.
Time to su drave u svojem odnosu samostalnosti jedna
spram druge kao posebne volje i to se na tome osniva vaenje
samog traktata, dok je posebna volja cjeline, po svom sadrtaju,
njena dobrobit uope, zato je ovo najvii zakon u njenom dra
nju prema drugima, utoliko vie to je ideja dravne uprave to
da je u njoj ukinuta suprotnost prava, kao apstraktne slobode, i
ispunjavajueg posebnog sadraja, dobrobiti, a prvo priznanje
drava ( 331) odnosi se na njih kao konkretne cjeline.
458
337.
Supstancijalna dobrobit drave je njena dobrobit kao po
sebne drave u njenom posebnom interesu i stanju, te isto tako
u osebujnim spoljanjim okolnostima s posebnim odnosom
traktata; upravljanje je time posebna mudrost, a ne opa pro
vidnost (usporedi 324, primjedba) - kao to svrha u odnosu
prema drugim dravama i princip za pravednost ratova i trakta
ta nije opa (filantropska) misao, nego zbiljski povrijeena ili
ugroena dobrobit u svojoj odreenoj posebnosti.
Svojevremeno se mnogo govorilo o suprotnosti mo
rala i politike i o zahtjevu da ova druga treba da bude u
skladu s prvim . Ovamo pripada samo da se o tome openi
to primijeti da dobrobit neke drave ima sasvim drugo op. ravdanje nego dobrobit pojedinca, a obiajnosna supstani
cija, drava, nema svoj opstanak, tj. svoje pravo, neposred
no u apstraktnoj, nego u konkretnoj egzistenciji, te da sa
mo ta konkretna egzistencija moe biti princip njenog po
stupanja i ponaanja, a ne jedna od mnogih opih misli,
koje se smatraju moralnim zapovijedima. Nazor o tobo
njem nepravu, to ga politika uvijek ima u toj tobonjoj
suprotnosti, osniva se jo mnogo vie na plitkosti predsta
va o moralitetu, o prirodi drave i njenim odnosima prema
moralnom gleditu .
338.
U tome da se drave kao takve meusobno priznaju ostaje

takoder i u ratu, stanju bespravlja, sile i sluajnosti, neka veza u
kojoj one, bitkujui po sebi i za sebe, jedna za drugu vae, tako
da je u samom ratu rat odreden kao neto to treba da bude pro
lazno. On sadrava time meunarodno pravno odreenje da se
u njemu odredi mogunost mira, tako npr. da se potuju posla
nici, i uope da se on ne vodi protiv unutarnjih institucija i mir
nog porodinog i privatnog ivota, ne protiv privatnih osoba.
Dodatak. Noviji ratovi zato se vode ljudski a osoba nije u
mrnji naspram osobe. Lina neprijateljstva se najvie javljaju u
OBJCAJNOST
459
predstraam, ali u.vojsci kao vojsci, neprijateljstvo je neto ne

.
odredeno koje uzmte pred dunou, kOJU svako potuje u dru
.
gom
339.
Inae se mdusobni odnosi ii-ratu (npr. da se zarobljava),
te ono to u . mtru neka drava priznaje pripadnicima druge
drave u .Pytma za. privatno ophoenje, itd . , prvenstveno osni
ya na-obi)tma naCIJa kao unutarnjoj openitosti ponaanja ko
Ja se odrava pod svim okolnostima.
D_od'!tak. vropske nacije obrazuju jednu porodicu po op
em pnnctpu DJlh?vo zakonodavstva, njihovim obiajima, nji
hovom obrazoanJu. 1 tako se P.O ovoe moicira narodnop
ravno pna!anJe u jednm stanJu u koJemu Je mae uzajamno
nanoJe zla ono !Jadajue. Odnos drava prema dravama je
koleblJty : ne posOJl pretor kji vi. pmirenje;.vii pretor je sa
mo opt 1 po seb 1 za sebe btvstVUJUI duh,. svJetski duh.
340.
Meusobnom odnosu drava, jer one u tome jesu kao po
sebne, pnpada vrlo burna igra unutarnje posebnosti strasti, inte
ra,. svrha, lenata i vrlina, sile, neprava i poroka, kao i spo
J
! UDJe slJnosti, koji e pojavljuu najveim dimenzijama tgra u kOJOJ se sama oblaJnosna CJelina, samostalnost drave
izlae suajnot!. Principi su narodnih duhova, zbog svoje po:
seost . u kOJOJ. su kao egzistencijalne individue objektivno
zblljske 1 samosvjesne - uope ogranieni, a njihove su sudbine
i djela 1:1 vojem meusonom ?dnosu pojavna dijalektika ko
nanosti tth duhova, tz .koJe op1 duh, duh svijeta, proizvodi isto
tak sebe ao neogranyenoga ka.to upravo on svoje pravo a njegovo J prvo naJvte - na nJima vri u svjetskoj povijesti
kao u posljednjem sudu.
..
OBICAJNOST
461
460
C. SYjetska povijest
341.
Elementi opstanka opeg duha, koji je u umjetnosti zor i
slika, u religiji uvstva i predstava, u filozofiji ista slobodna mi
. sao, jest u svjetskoj povijesti duhovna zbiljnost u svom potpu
nom opsegu unutranjosti i spoljanjosti. Ona je sudite, jer u
njenoj po sebi i za sebe bitkujuoj openitosti jesu ono posebno,
penati. graansko drutvo i duhovi naroda u svojoj raznolikoj
zbiljnosti samo kao ono idealno, a kretanje duha u tom elemen
tu jest da to prikae.
Ovamo pripada pitanje o perfektibilitetu i odgoju

.
ljudskog od. Oni .koji. su tvrdili taj perfektibilitet neto
su nasluivah o pnrod1 duha, o njegovoj prirodi da je
lvibSa. orou"COV zakon njegova bitka, pa da je shvaajui
to. on jes.vii lik ngo ona) koji sainjava njegov bitak. A
onua ko odbacuJU tu rusao duh je ostao prazna rije,
kao 1 pOVIJest - povrna tgra slujnih, takozvanih samo
mehanikih tenja i strasti. Ako oni pri tome izrazima pro
vidnost i plan providnosti takoder izraavaju vjeru u neko
yie .upravljanje. onda to ostaju neipunjene predstave, jer
1 1zn1t0 smatraJu ptan prov1dnost1 neim njima nespoz
natljivim i nepojmljivim.
344.
342.
Svjetska povijest, nadalje, nije puki sud njegove* moi, tj.
apstraktna i bezumna nunost neke slijepe sudbine, nego, jer je
duh po sebi i za sebe um, a bitak-za-sebe uma u duhu jest zna
nje, ona je sama iz pojma njegove slobode nudan razvoj mome
nata uma i time njegove samosvijesti i njegove slobode - izlaga
nje i ozbiljenje opeg duha.
Drave, narodi i individue u tom poslu svjetskog duha

pod1zu .u v?.m I?D_e_bf!OI}! odreenom principu, koji u njihovu
ureden.1.u 1 ClJeoJ snm DJthova. stanja i!lla svoje izlaganje i zbilj
n st koJe su svesm, a adubem u nJen mteres, oni su ujedno ne
s.vJsno ode 1 lanov1. nog unutarnjeg posla, u kojem nestaju
.
u hkov1, ! du seb1 1 z sebe prireuje i izrauje sebi prije
Jaz U SVOJ IdUI VJ1 StupanJ .
w
345.
343.
Povijesti je duha njegov in, jer on je samo ono to ini, a
njegov in jest da sebe, i to ovdje kao duh, uini predmetom
svoje svijesti, da sebe, izlaui se za sebe, samoga shvati. Ovo je
shvaanje njegov bitak i princip, a dovravanje nekog shvaanja
ujedno je njegovo oposebJjavanje i njegov prijelaz. Duh koji,
formalno izraeno, iznova shvaa ovo shvaanje, i to je isto,
koji iz oposebljavanja ide u sebe, duh je vieg stupnja prema se
bi nego to je bio u onom prvom shvaanju.
Tj. duha.
Bilj. prev.
Pravenos i vrlina,. neravo, .sila i porok, talenti i njihova

.
.
.
djel. male t vehe strast!, knvnJa 1 nevmost, divota individuaJ.
o 1 nan;>dnc:-g 1vota sar:nostaln<?s.t, srea i nesrea drava i po
JC:dac. 1maJu u sfen SVJesne zbilJnosti svoje odredeno znae
nJ t '.:"Jdost, pa nalaze u tome svoj sud i svoju pravednost
ah Ja Je J a neJ?otpun.a. Svjetska povijest spada izvan ovih
gled1st.. u .OJOJ onaJ num moment ideje svjetskog duha, koji je
sa.anJl. nJen .stpaj. dobia svoje apsolutno pravo, a narod
koJ u nJemu tvJ 1 nJegova djela dobivaju svoje izvravanje i sre
u 1 slavu .
462
OBJCAJNOST
463
346.
348.
Budui da je povijest oblikovanje duha u obliku dogadaja,

neposredne prirodne zbiljnosti stupnjevi razvoja opstoje kao
neposredni prirodni principi, a ovi su, budui da su prirodni
principi, kao mnotvo, kao jedan izvan drugoga, dakle nadalje
tako da jednom narodu pripada jedan od njih - njegova geog
rafska i antropolo/ka egzistencija.
. !'Ja .Ju svih post.upk. akl. i on.i vjetskohistorijskih,

stOJe md1v1d'!e ao subjekttVJttl k?Jl obtlJUJU ono spstancijal
n ( 279, pnmjdba). Kao ovtm 1vosttma supstanciJalnog ina
S':Jetskog dua 1 tk?. nposrdn identinima s njime, on je za
nJt sae sknven 1 IJe tm obJekt 1 svrha ( 344); oni takoder ne
!flaJU njegou t 1 hvalu u svom suvremenom svijetu, niti u
Javnom mnjenJu potomstva. nego kao formalni subjektiviteti
imaju samo kod tog mnjenja svoj udio kao besmrtnu slavu.
347.
349.
Na onaj narod kojemu takav moment pripada kao prirod

ni princip preneseno je njegovo izvravanje u toku samosvijesti
svjetskog duha koja se razvija. Ovaj je narod u svjetskoj povijes
ti vladajui za tu epohu - a on mote ( 346) u njoj samo jednom
tiniti epohu. Spram ovog njegova -apsolutnog prava, da bude
nosilac sadanjeg razvojnog stupnja svjetskog duha, bespravni
su duhovi drugih naroda pa u svjetskoj povijesti, kao oni ija je
epoha prola nita vie ne znae.
Specijalna povijest jednog svjetskohistorijskog naro
da sadrava dijelom razvoj njegova principa od njegova
djejeg skrivenog stanja do njegova procvata, gdje sada,
doavi do slobode obiajnosne samosvijesti, zahvaa u
opu povijest - dijelom takoder razdoblje raspadanja i
propadanja; - jer tako se oznauje u njemu nastajnje jed
nog vieg principa kao samo onoga negativnoga njegova
vlastitoga. Time se nagovjetava prijelaz duha u onaj prin
cip i na taj nain svjetske povijesti na neki drugi narod razdoblje poev od kojega je onaj narod izgubio apsolutni
interes, pa on tada vii princip, dodue, takoder pozitivno
prima u sebe i unosi sebe u nj, ali se u njemu, kao neemu
prihvaenome, ne dri s imanentnom ivou i svjeinom
- moda gubi svoju samostalnost, moda se takoder na
stavlja ili dalje vue kao posebna drava ili krug drava pa
se, prema sluaju, natee u, raznoJikim unutarnjim pokua
jima i spoljanjim borbama.
Narod prije svega jo nije drava, a prijelaz porodice, hor

de, ple-;nna, gmie itd. u stanje drave sanjava u njoj formal
_
no. reahztran) tdeJe .uope. Bez .te forme .nJem.u kao obiajnos
noJ supstanciJI, koJa je to po seb1, nedostaje ObJektivitet da u za
ko! '!la kao zamiljenim odredenji_ma openito i opevaee op
stOJI 1 za druge, pa se zato ne pnznaje, njegova samostalnost
bez objektivne zakonitosti i za sebe vrste umnosti samo formal:
na, nije suverenitet.
Takoder i. u obinom rdstavljanju ne zovemo pat
..
,nJarhalno stanJe ustavom mtt narod . u tom stanju dra
vom, pa ni njegovu nezavisnost suverenitetom. Otuda pred
poetak zbiljske povijesti pada s jedne strane bezinteresna
potmula nevinost, a s druge strane hrabrost formalne bor
be priznanja i osvete (usporedi 331 i str. 66).
"'
350.
. . pso!utn!> j pr_avo. idej7 da nastupa u zakonskim odrede .
nJim 1 o.bJktlvmm n st!tUCIJaa, polazei od braka i zemljo
ad!lJe (ytdJ. . 203, pnmJed.), btlo da se oblik ovog ozbiljenja
IdeJe POJaVlJUJe kao boansko zakonodavstvo i dobroinstvo, bi-
..
464
lo kao sila i nepravo; - ovo pravo jest pravo heroja na osnivanje

drava.
351.
Iz istog se odreenja dogaa da civilizirani narodi druge

narode koji za njima zaostaju u supstancijalnom momentu dra
ve (stoarski lovake narode, zemljoradniki oba itd.) smatraju
za barbare i da s njima postupaju kao s barbarima, sa svijeu o
nejednakom pravu, a njihovu samostalnost smatraju neim for
malnim.
Otuda u ratovima i sporovima koji proizlaze u tak
vim odnosima moment da su to borbe priznanja u pogledu
je-tfnog odredenog sadraja sainjava oznaku koja im daje
zn!i'!enje za svjetsku povijest.
OBICAJNOST
Dru_g_i je. prini anje .to s ptancijalnog duha, tako da

.
a.k - za seb
e.' kao ivi njeJe on pozmvm sadrzaj 1 tspunjenJe a bJt
gov oblik lijepi obiajnosni individualitet.
Trei je produbljivanje u sebe znajueg bitka - za - sebe
do apstraktne openitosti i time do beskonane suprotnosti
spram objektiviteta koji je, na taj nain, isto tako napu!ten od
duha.
. Princip atvrt'!S obJikovanja jest preobraanje ove suprot
. utranjosti primi svoju istinu i konkret
nosti. duha da u sV?JOJ.u
nu 1t, l?a da u Ojekttvtteu bude kod kue i izmiren, a budui

da je taj duh, kojt se ratiO k .svom prvom supstancijalitetu, iz
beskonane suprotnostt vraem duh, on treba da proizvodi i zna
tu svoju istinu kao misao i svijet zakonite zbiljnosti.
354.
Prem ta etiri principa teiri su svjetska historijska car
.
2. grtko, 3. nmsko, 4. germansko.
stva: l . on;entalno,
35 2.
Konkretne ideje, duhovi naroda, imaju svoju istinu i odre

enje u konkretnoj ideji kako je ona apsolutna openitost u
svjetskom duhu, oko ijeg prijestolja stoje kao izvritelji njegova
ozbiljavanja, kao svjedoci i ukrasi njegove velianstvenosti. Bu
dui da je on kao duh samo kretanje svoje djelatnosti, za sebe
treba apsolutno da zna i da time svoju svijest treba da oslobodi
od oblika prirodne neposrednosti i da dode k samome sebi, zato
ima tetiri principa oblikovanja te samosvijesti u toku njenog os
lobaanja - etiri svjetskohistorijska carstva.
355.
l.
353.
U prvome kao neposrednom oitovanju princip mu je lik

supstancijalnog duha kao identitet, a lik u kojemu pojedina
nost ostaje uronjena u svoju bit i za sebe neopravdana.
Orijentalno carstvo
. Prvo )e carstv. azo o vijetu oji polazi od patrijarhalne

.
pnr<?dne .cJehne, koJt je .nezdlferenct.an, supstancijalan, u koje
mu Je svjetovno upravljanJe teokractJa, vladalac takoder veliki
sveenik ili. bog.' ravni ustav i zakonodavstvo ujedno religija,
ao to su 1 reh_ozne i .moralne zapovijedi, ili, tavie, navike
1sto tako rm 1 pravm zakoni. U sjaju ove cjeline bespravno
prpada ltvtdalna linost, spoljanja je priroda neposredno
bozaska th ne.l kras bga, a povijest .zbiljnosti poezija. Razli
ke koJe s razVIJaJu u razhne strane obtaja, upravljanja i dra
ve postaju, .namJesto zaona, kraj jedostavnog obiaja, nc
.
zgral?e op1me! praznovJeme ceremontJe - sluajnosti osobne
vlastt J proavOIJnog vladanja, a ralanjivanje u stalee - pri
rodna postoja!lost asta. Orijentalna je drava stoga !iva samo
u svom kretanJu, koje - jer u njoj samoj nije nita stalno, a Ito je
JO
OSNOVNE CRTE FILOZOFUE PRAVA
466
OBICAJNOST
467
357.
post_ojan, okaenjeno je :- ide prema napolje i postaje elemen

tarnim bijesom 1 pustoenjem; unutarnji je mir privatni ivot i
utapanje u slabost i iznemoglost.
Moment jo supstancijalne, prirodne duhovnosti u
stvaranju ddave, koji je kao oblik u povijesti svake drave
apsolutno polazite, istaknut je i pokazan povijesno kod
posebnih drava, a ujedno s dubokim smislom i uenou
u spisu: 0 propasti prirodnih drava, Berlin, 18, 12. (od
g. dr Stuhra) pa je time utrt put umnom promatranju povi
jesti ustava i povijesti uope. Princip subjektiviteta i sa
movjesn slobode tamo je. pokazan i u germanskoj naciji,
pa Ipak, urne to rasprava tde samo do propasti prirodnih
drava, taj se princip samo i vodi dotle gdje se on dijelom
pojavljuje kao nemirna pokretljivost, ljudska proizvoljnost
i propadanje, a dijelom u svom posebnom liku kao ud
pa se nije razvio do objektiviteta samosvje.nog supstanci :
jaliteta, do organske zakonitosti.
].
U ovom carstvu dovdava se razlikovanje do beskonanog

rki obiajnosnoa tivta ekstreme os!> bJ?e privatne samos
VIJeSt! . apstraktn e opmtostJ. uprotsaVIJJe. poevi od sup
stanJalnog nazora anstoetJe pttv pnncipa slobodne li
nosti u emotskom o bku! razviJa se prema onoj strani do
prazno--:Jerstv 1 do utvrd1vanJ hlde gramljive vlasti, a pre
ma ovoJ stram do pokvarenosti SVJetme, pa se raspadanje cjeli
e ariav u. opoj nesre i smr:ti <?biajnosnog ivota, u emu
mavauhttl nodA umt u Jedans nekog Panteona, svi
PJedanct sni.taaJ se na pnvatne osobe 1 na jednake, s formal
mm pravom koJe tme ddi na okupu samo apstraktna proizvolj
nost to sebe goni u udovinost.
.
358.
4.
356.
2.
Ortko carstvo
Ovo carstvo ima ono supstancijalno jedinstvo konanoga i

beskonanoga, ali samo kao misteriozni, u tamno sjeanje, u
spilje i slike tradicije potisnut osnov, koji je iz duha to sebe raz
likuj proizveen u. individualnu dhovnot i u prirodno svjetlo
znnJa, te .umJeren 1 preobraen u lJepotu 1 slobodu i vedru obi
Jst. T&_me se ovom odreenju_ otvara sebi princip osobnog
mdiVIduahteta, VIe ne kao u seb1 samome zaokupljen, nego
sadran u svom idealnom jedinstvu ; - djelomice se, stoga, raspada cjelina u krug posebnih narodnih duhova, s jedne strane
posljednja voljna odluka nije jo stavljena u subjektivitet samos:
vijesti, koja bit.kuje za sebe, nego u usku mo, koja je via i iz
va nje.(usporedi 9, P!"jed_ba), a s druge strane posebnost
koJa pnpada potrebi JO DIJe pnhvaena u slobodu ' nego je iskljuena u ropstvo.
Rimsko carstvo
Germansko carstvo
Iz to gubitka sebe samoga i. svog svijeta, te njegove bes

.
bh, z &to se smatralo da Je spreman narod izraelski, u
kraJne
sebe pottsnuu. ub hva ekstre svog apsolutnog negativi
teta, prekretniCI kOJa batkuJe po seba 1 za sebe, beskonatni pozi
tivitet ove svoje unutraAnjosti, princip jedinstva boanske i ljud
ke. prirode, pomirenJ ojktiv!le itne i slobode, koje su se po
Jd un_ur samosvtJeSI 1 subjektiVIteta, pa se prenosi na nor
diJSki pncnap germanskih naroda da on izvri to pomirenje.
359.
nutranjost principa, kao joJ apstraktno izmirenje i raz.
.
9eenJc .svake. suprtnostt, ununjot, koja .egzistira u osjea
JU .ko VJ ljuba': t nada, Ja SVOJ draJ da ga uzdigne do
zbt!Jnosti 1 OSVJes os, do sVjetovnog carstva koje po
Jazt od udt, VJernosti 1 zajednace slobodnih, te koje je u ovom
..
468
'
svom subjektivitetu isto tako carstvo za sebe bitkujue grube

proizvoljnosti i barbarstva obiaja - nasupro. .n.ekom on_ostra
nom svijetu, nekom intelektualnom carstvu, IJI JC sadraJ, svakako ona istina njegova duha, ali kao jo nepomi/jena obavije
na je' u barbarstvo predstava, pa se, kao duhovna mo nd zbil
jskom udi, odnosi spram nje kao neslobodna strana stla.
360.
Dok ono duhovno - u tekoj borbi tih carstava koja su u
razlici ! je ovdje dobila svoju apsolutnu suprotnost, a ujed
se korijene u jednom jedinstvu - egzistenciju svog neba, u zbtiJ
nosti i predstavi, degradira na zemaljsku oyostvaost i na bi
nu svjetovnost, dok ono svjetovno, naprotiv, svoJ apstraktm bttak-za-sebe uzdie do misli i principa umnog bitka i znanja, do
umnosti prava i zakona, dotle se po sebi suprotnost. izgubila u
lik bez sri. Sadanjost je odbacila svoje barbarstvo 1 nepravnu
proizvoljnost, a istina svoju on?stra!lost, tak?. da je _istisko
mirenje postalo objektivno, koJe drzavu raZVIJa u sl t k u 1 u zbilJ
nost uma u kojoj samosvijest nalazi zbilnost sv?g supsta9jal
nog znanja i htijenja u organs_km. razVOJU! kao sto !l reh_ IJI a
lazi osjeaj i predstavu t SVOJe tsttn kao: tealne btnostt, a1 u
znanosti slobodnu shvacenu spoznaJu te 1stme kao Jedne te tste
u svojim manifescijama koje se nadopunjavaju, u driavi, pri
rodi i idealnom svijetu.
POSEBNI LIST ZA FILOZOFIJU PRAVA
(Harvard-Univ. bib/., USA)

a) to je pravo, znati, to - zakoni
p) Znak. su stari, ilavi - malo se tko ovjekovjeio time to zako
nodavci njihova naroda Granitno postolje, crte ivota naroda - Onijesu. i nitko ne
zna otkada - botanski autoritet - dani y) Kasnije pitanje, to je po sebi pravo [?]
Studirati a) teorijski - tj. u miljenju Umno pravo - tj. mBljenje i u sebi nuno - ovo na polju,
u regiji miljenja - apsolutna svrha - to je svetije od prava
kr(alja) - Relativni zakoni gospodara Je Ii um(no) da kralj rod(enjem)
Pozitivno - Sto ljudi sami uviaju, pravo - i da to oni ho
e, pri tom da je njihova volja - Histor. - Duh istjerati
instinktivno, krtica Prirodno pravo spram drutva i drave - tj. pojam ne dopire tako daleko; iz spoljanjega: Pn"roda pojedinatna volja.
umjet. - proizvoljnost - potuje ljude boanski.
Zakoni a) jesu misli
p) priroda vlada ivotom ljudi.
y) Sloboda - spram njih - Plat. stvar - Ind. - nt. spram
svog roda 61 Pozit., Mogunost, Jedan um, Jedno pravo - kako?
suprotnost - treba da bude, odnos volje
El Filoz(of) danas spram svakog autoriteta - Ne kao filo
zofija prirode zas{niva] to to jest - egzistira
samo volja po sebi Dijete, crnac. Indijac
teorijski interes, nego
praktitld
djelomice izmiriti sa
sadanjou, djelomice
prosuditi -
5/
teorij. Jedan zakon (?)

Sumn u bitak zakona.
Upravo mnogovrsno
aa) Bitak odakle onaj njegova duha iz
njegova duha
p) samo volja:
- - - - --

Hegel Osnovne Crte Filozofije Prava Obicajnost PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Hegel Osnovne Crte Filozofije Prava Obicajnost PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

.

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

VESELIN MASLESA- tSVJETLOST

p; Subjektivitet je dalje u odreenju samosvijesti Jest

Suglasnost (volja kao u sebi opa)- da ja- koji mis

. <?biajno.st je idja slobode kao ivo dobro koje u samos

Jednostavno formalno odreenje - sloboda: - Ap

Sveto to povezuje duhove, bilo to makar samo lako

Samo dvije strane, forme

OSNO\'Nt; CRTE FILOZOFIJE PRAVA

WILHELM FRIEDRICH HEGEL

Doda/d. U cjelini obiajnosti prisutan je i objektivni kao

momenti obijnosne mo koje upravljaju !ivotom individua,

Dodatd. Polto obiajna odreenja sainJavaju pojam slo

. . P) Sustancija ebe ma u. ovoJ sv?joj z_biJ.i.skoj SIJ111osvijesti

[Obiajni zakoni} jesu - isto tako po sebi - kao to

D!'- je ono obiajnosno .sistem !ih oredenja ide. to sa:

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

otigledno popdno naveden: Hdaspes ':'mJesto Hydames; l> pnodatl.

Ne mogu poloiti raun, nikakvu savjest, nikakvo

(u rukopisu:) Etiki- umjesto moralno - obiajnosno

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

druge obiajriosne odnose, k.ao i na dobrobit i mnjenje.

Sto bi ovjek morao initi, koje su to dunosti to ih

GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

kOJI stoje nasuprot, kao kod Aristotela, koji posebnu vrli

njene vlastitosti i jednog prirodnog naina d je:

vidua vie stvar

Erschc:int das lti'ITctic:, als die ailgc:meine Handlungswe1se derselben

.:. als Sitte .

CfORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL

Dodatak. Kao to priroda ima svoje zakone, kao to ivoti

ObiQ.jnosni je supstancija/itet na taj nain doao do svog

Pravo individua na njihovo subjektivno odreenje za slo

{u rukopisu:) Sokratu.- Bilj.njem. izd.

WILHEL1 RIEDRlCH HEGEL

individueTreba da obrazuje svoju matu, svoje misli, svoje

Pedagoki pokuaji da se ovjeka izvue iz op-

eg ivota savremenosti i da ga se izobr<izi na selu (Rousseau u

zakoni svijeta. Ako se i obrazovanje omladine mora odvijati u

Pravo individue na njenu posebnost isto je tako sadrano

mou mene samoga

Ne prosto : Drugi imaju prava, ja sam njima jednak,

Apsolutno posredovanje, opstanka onoga supstanci

U ovom ident itet u ope i posebne volje poklapaju se tako

apstraktnom pravu imam ja pravo, a netko drugi dunost

koje obvezuju, odnosi prema sup

Rob ne moe imati dunosti a samo sl oboda n

Dodatak. Ono obiajno nije apstraktno kao dobro, nego u

<IEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEl

dva gledita: ili da se polazi od supstancijalnosti ili automatski

yi Dioba posla - Svi momenti supstancijalnoga i

C. sebe uzima natrag i skuplja u svrhu i zbiljnost supstan

W!LHEL\1 fRIEDRICH HEGEL

Dodatak. Ljubav znai uope svijest moga jedinstva sa ne

Pravo koje pripada pojedincu na temelju jedinstva porodi

nje- ili pravo protiv izdvajanja- razrjeavanje- to je pra

Dodatak. Pravo p-orodice se zapravo sastoji u tom da njeli

OSII."OV:--. CRH fiLOZOFIJE PRAVA

(j EORG Wl LH EL'.l FR l ED RICH H E<l E L

ajno ne smije imati. Brak sc stoga treba blie odrediti. tako da

Dodatak. Brak je bitno obiajni odnos. Ranije je, posebno

, 3. izd. 220 i dalje., 366 i dalje.