EIN EINSTEINOVA SPECIJALNA TEORIJA RELATIVNOSTI SVINJSKA GRIPA

STARA 105 GODINA

Potovane dame i gospodo,
Veina ljudi kada vidi ovaj naslov ciniki se nasmije i nee dalje ni da ita o ovoj
temi, jer poto itav svijet zna da je Einstein bio i bie najinteligentniji ovjek na
svijetu, i sada doe neko poput mene I tvrdi suprotno. Ja se ve 10 godina
borim za to da to vie ljudi sazna za stalno postojanje kritike Teorije relativnosti
ito ve od 1908 godine. Uspio sam mnoge da uvjerim u ovo sto piem, a prije
dvije godine professor fizike u Mostaru (Trenjo) pred 50 uenika, nakon to je
drao predavanje o Einsteinovoj teoriji kae, da je proitao moju knjigu
Einsteinova teorija relativnosti 100 godina lai i da sada misli da je ta teorija
potpuno pogrena.
Radi seo injenici da je Max Plank kao najvei nauni autoritet u Njemakoj, ovu
teoriju bez ikakvih daljnih provjera i diskusija o njoj na silu uveo u kole i
fakultete, a od 1922 god. na naunom kongresu u Leipzigu zabranjuje kritiarima
da uopte dou do rijei. Ti kritiari (Prof. Lehnard, Prof. Gehrcke, Prof. Stjepan
Mohorovii itd itd.) protestuju pred kongresnom dvoranom dijelei posjetiocima
letke u kojima se ale na takvo diktatorsko ponaanje u nauci od strane Max
Planka. Od tada se u prvom redu Plank, Max von Laue, Born brinu za to da
kritiari Teorije relativnosti ne dospiju na fakultete; da novine ne objavljuju
kritine lanke i da izdavake kue ne tampaju kritika dijela.
Da se u Specijalnoj teoriji relativnosti ne radi ni o kakvoj naunoj teoriji, nego o
fantaziji, znali su i u vedskoj 1921 kada Einsteinu za Teoriju relativnosti nisu
dodijelili nobelovu nagradu nego za njegove radove u objanjenju fotoelektrinog
efekta.
O emu se u stvari radi u Specijalnoj teoriji relativnosti vidjet emo u slijedeim
primjerima.
1) Einstein uvodi apsolutno konstantnu brzinu svijetlosti, dok su spram nje
duina i vrijeme relativni. To nas dalje vodi do zakljuaka koji se protive
meusobno. U nauci tj. Fizici, postoje temeljne veliine, tj. duina (d) i
vrijeme (t). Koristei ove dvije konstantne veliine mi izraunamo i znamo
da je brzina svjetlosti c = d/t, c. 300000km/sec. Ako sad ove temeljne
veliine pri kretanju ne ostaju konstantne, kako onda moemo uopte
izraunati brzinu svijetlosti? Einstein kae da se prilikom ravnomjernog
kretanja duine skrauju a vrijeme dilatira. Poto se itav svemir i u njemu
zemlja nalaze u kretanju, onda je po Einsteinu nemogue uopte imati
jednu konstantnu jedinicu duine i vremena, iz ega dalje slijedi da je
nemogue izraunati brzinu svijetlosti.
2) Po Teoriji relativnosti pri velikim brzinama vrijeme dilatira tako da pri
dosegu brzine svijetlosti to vrijeme vie ne prolazi a duina se skrati na
veliinu take. Ako imamo jednu galaksiju koja je od nas udaljena 2
milijarde svjetlosnih godina, onda e svijetlosti trebati 2 milijarde godina
da dode do nas. Poto za svijetlost vrijeme ne prolazi onda slijedi da e u
jednom vremenskom momentu taj svijetlosni zrak biti u svakoj taki

3)

4)

5)

6)

7)

8)

istovremeno na tom svom putu od 2 milijarde godina, a itav taj put bi bio
u jednoj taki!!! Da ova glupost nije u nauci bila bi smjena.
Kada teorijski fiziari objanjavaju Specijalnu teoriju relativnosti kau
slijedee:Poto je rezultat Michelson-Morley eksperimenta 1887 bio 0
(NULA), jedini zakljuak je morao biti da je brzina svijetlosti apsolutno
konstantna. Meutim rezultat tog eksperimenta nije bio 0 (NULA) nego je
postojala interferencija 2 svijetlosna zraka kojom je mjerena brzina zemlje
oko sunca ito od 5-8km/sec. a ne 0km/sec. Rezultat eksperimenta je bio
negativan a ne 0 (NULA), to je ogromna razlika jer se zbog ovog rezultata
ne moe izvesti zakljuak o apsolutno konstantnoj brzini svijetlosti.
Da bi objasnio negativan rezultat M.M. eksperimenta engleski fiziar
FitzGerald 1897 predlae da se rukav MM aparata koji se kree u pravcu
kretanja zemlje oko sunca neto skrati zbog pritiska etera ili eterskog
vjetra. 1905 Einstein uvodi to skraivanje duina pri kretanju u Teoriji
relativnosti a istovremeno izbacuje eter iz nauke!!!? ??
U nauci za svaku posljedicu mora postojati i neki uzrok. Ovdje smo vidjeli
da se u nauku uvodi teorija o skraivanju duine u pravcu kretanja za koju
ne postoji nikakav uzrok. Tako isto Einstein ne navodi ni uzrok za dilataciju
vremena!!!
Paradoks braa bliznaci relativisti objanjavaju na slijedei nain:Kada
jedan brat putuje raketom velikom brzinom, onda vrijeme kod njega prolazi
sporije nego na zemlji i kada se vrati nakon npr. 1 godine, na zemlji e ve
proi npr. 30 godina. Meutim Einstein uvodi u teoriju takozvani princip
relativiteta u kojem se moe tvrditi da brat u raketi miruje a onaj na zemlji
se skupa sa zemljom velikom brzinom udaljava od rakete, tako da bi sada
brat na zemlji morao biti mlai!? Poto su ovu neloginost relativisti i sami
uoili, tako oni pokuavaju nekim drugim glupostima ispraviti ono to se
ispraviti ne moe, pa kau da e u stvari oba brata vidjeti da kod svakog od
njih vrijeme prolazi sporije ali u momentu kada brat u raketi pr povratku
prema zemlji pone ubrzavati, tada e kod njega vrijeme sporije prolaziti,
tako da e ipak on pri povratku na zemlju biti mlai. Stvarno je za
nevjerovati koliko se ulae kriminalne energije da bi se gluposti koje je
Einstein uz pomo Max Planka servirao svijetu, barem koliko toliko uinile
ukusnim za vijerne potroae. Meutim u Specijalnoj teoriji relativnosti se
radi samo o RAVNOMJERNOM KRETANJU. Kako to sada da u teoriju trpaju
ubrzano kretanje? Ako se pri povratku prema zemlji , pri ubrzanju, vrijeme
produuje, onda je logino, da se to vrijeme pri koenju rakete moralo
skraivati, tako da pri povratku na zemlju bude isto.
Ako pitamo jednog filozofa za definiciju vremena i da li je uopte mogue
da se to neto to mi zovemo vrijeme produuje i skrauje, odgovor e biti,
da ne moe, jer vrijeme nije neka stvar nego nas subjektivni osjeaj
kretanja materije, tj. rotacije zemlje oko svoje osovine i oko sunca. Da za
brau bliznace, po Einsteinu, vrijeme razliitom brzinom prolazi, znailo bi
da njih dvojica moraju mjeriti potpuno razliit broj zemljinih oscilacija ako
osovine i oko sunca.
O kakvoj se teoriji radi govori i injenica da danas postoje dvije vrste
relativista koji se ne mogu dogovoriti, da li su efetci skraivanja duina i
dilatacije vremena stvarni ili se samo priinjavaju? (Da neto sto se
priinjava moe biti dio nauke je vie nego alosno.) Tako se institut fizike u

Potsdamu izjasnio da se ne radi o stvarnim efetcima. Ako se ne radi o

stvarnim efetcima, emu onda uopte slui ta teorija? Poto je i sam
primjetio te neloginosti u teoriji, tako Einstein sam nekada govori da su to
stvarni efetci tj. injenice koje nam namee nae svakodnevno iskustvo
(1911 Zrich), nekada koristi slijedee rijei; duine nam se priinjavaju
krae. On se nikada do kraja ivota nije izjasnio o tome.
9) Zakrivljeni prostor oko masivnih tijela u optoj teoriji relativnosti je jo
jedan Einsteinov biser kojeg je potvrdio Sir. Eddington u njegovoj
ekspediciji u Africi. On je slikao zvijezde pri pomraenju sunca i uporedivao
ih sa drugim slikama tog dijela neba i navodno dokazao da se njihova
svijetlost zakrivljuje kada prolazi pored sunca. Ta svijetlost mora proi kroz
sunevu atmosferu, koja je3 do 5 miliona kilometara velika i pritome se
mijenja njen pravac kretanja. Na njegovim fotografijama su zvijezde bile
pomjerene na sve strane, tj. i prema suncu, i od sunca i paralelno sa
suncem, tako da je i najvei relativist dananjice Steven Hawking rekao da
se iz tih fotografija ne moe izvesti zakljuak kakav jeSir Eddington izveo.
Sir Eddington je i prije njegove ekspedicije znao da bi pozitivan rezultat bio
jedna svijetska senzacija i zato je rezultat i bio pozitivan. O kakvom se
prevarantu radi govori i njegov odgovor na pitanje novinara, da li je istina
da samo 3 ovjeka na zemlji razumiju Teoriju relativnosti? Na to on
odgovara:Razumije Einstein, razumijem ja, ako je trei?
Svatko ko ovo proita e vidjeti da je ovo sto piem logino i zato otvoreno traim
od fiziara-relativista da se izjasne o ovim problemima i injenicama koje negiraju
Teoriju relativnosti. Naravno da bi se oni radije bavili mojom personom, nazvali
me antisemitom ili nekim ko nije razumio o emu se u Teoriji relativnosti radi,
samo radi toga da bi sprijeili diskusiju o ovim neloginostima u teoriji.
Tako relativisti sugeriraju ljudima da se ta teorija ne moe razumjeti zdravom
ljudskom pameti, a koju pamet trebaju da koriste, oni ne kau. Tako se isto u
javnim medijima nee uti da postoji ikakva kritika ito ve od 1908 god. Od 1922
zahvaljujui Max Planku se profesorima na fakultetu zabranjuje da uopte
spominju tu kritiku. Plank i relativisti utiu na medije da nita ne piu o toj kritici,
o emu se naunici ve 1931 ale, (vidi 100 autora protiv Einsteina).
Herbert Dingle, najvei relativist i predsjednik drutva astronoma u Velikoj
Britaniji je u Encikopledija Britanica napisao tekst o Einsteinovoj teoriji
relativnosti. Ba zbog Paradoksa brace bliznaci on poinje u tu teoriju da sumnja i
onda postaje protivnik. Kada jepoeo pisati kritike tekstove o teoriji relativnosti
novine prestaju da objavljuju njegove lanke. Tako on zavrava na nekom vrstu
suda gdje se odluuje o njegovoj daljnjoj sudbini i bude skinut sa njegove
funkcije!? Relativisti na tom sudu kau da se bez Einsteinove teorije ne moe
raunati kretanje elementarnih estica u akceleratorima, i da se masa estica
poveava onako kako je to Einstein predvidio. Formule koje se koriste u raunanju
kretanja el. estica nisu nita drugo nego Bradlyjeve formule kojima je on u 18
vjeku izraunao brzinu svijetlosti , jer pri poveanju brzine kretanja elementarnih
estica ne raste masa nego opada koliina primljene energije od strane magneta,
jer se ta energija prenosi brzinom svijetlosti

Kada uzmemo sve ovo u obzir sa koliko se kriminalne energije sakriva i pokuava
sakriti postojanje kritike Teorije relativnosti, onda ja mogu biti i prezadovoljan sa
odranom prezentacijom moje knjige u Mostaru prije 2 godine, iako se ta knjiga
sada moe u samo 2-3 knjizare u Bosni da nade.
Mnogo pozdrava!
Jelovac Seadin
Gelsenkirchen - Njemaka
seadin@gmx.de

( HUNDERT AUTOREN GEGEN EINSTEIN)

Izdato od: Dr: Hans Izrael, Dr. Erich Ruckhaber, Dr. Rudolf Weinmann.
Verlag Leipzig 1931
PREDGOVOR
-To je jedinstveni sluaj u duhovnoj istoriji ovjeanstva, da se jedna teorija, kao kopernikansko
dijelo predstavlja i slavi, koja u sluaju njezine vrijednost, nikada i nije u stanju da promjeni nasu
sliku svijeta i prirode; u ijem biu lei, da je tako teka i neshvatljiva za veinu, zbog ega je
njezina popularnost i ne shvatljiva.
Sugestivna sila jednog, stalno plakatiranog imena, kao i pogrena slika i pogreno shvatanje te
mistino-mone rijei Relativitet, snobistiko udjenje polujasnih paradoksija savijaju i lome
jednostavni i beznadeni razum.
Slobodni razum i jos nezaraena nauka je ve od poetka protestirala, izrazavali su sumnju i
postavljali pitanja. Oni su jednostavno uvijek bivali u potpunosti sa sporednim ciljevima izbjegavani
i odbacivani.
Tako su Einsteinovi protudokazi na Lanardove poznate kritike Einsteinovih teorija (1918), o
glavnim protivrjenostima bile razmatrane veoma malo ili nikako. Slino se desilo na Nauheimer
skupu naunika 1921 godine.
Povodom Leipziske centralne proslave 1922 godine, budu konano 19 fiziara, matematiara i
filozofa, prisiljeni na jedan zajedniki protest, u kojem se izmedju ostalog kae: (Vi potpisnici,
medju kojima Lenard, Gehrcke, Lipsius, Palagyi, Mohorovii, Fricke, Vogtherr, Kremer,
Lothigius), duboko se zale zbog zaluivanja javnog miljenja, zbog predstavljanja Teorije
relativnosti kao rijeenja zagonetke svijeta dok se injenice sakrivaju u mraku, da mnogi i ak
poznati uenjaci ta tri podruja iztraivanja, Teoriju relativnosti, ne samo kao jednu nedokazanu
hipotezu posmatraju, nego je ak potpuno odbijaju kao jednu iz temelja pogrenu fikciju.
Sve ovo je bilo jedva poznato.
Mnogobrojne novine, koje su bile u stanju da taj glas obja njenja i kritike, ili barem sumnju, pred
stotinama hiljada ljudi objavi, izgledaju kao da su se zaklele, da od te kritike prika u barem i jedu
jednostavnu rije.

Slino, na alost vrijedi i za dranje mnogobrojinih izdavakih kua, a njima se pridruuje od

nedavno ak i radio. Tako je moglo da se masama sakrije, da je Teorija relativnosti daleko udaljena
od toga da bude jedna sigurna nauna teorija osim jedan kompleks sa protuvrijenim tvrdnjama,
koje su nemogue. Takoe nije bilo poznato da su ve duhovni oevi Einsteina, Mach i Michelson,
odbili Teoriju relativnosti.
Takoe nije poznato da je broj protivnika i njihov znaaj, dosta porastao. Takoe upada u oi
nesasluana injenica, da niti od Einsteina a ni od njegovih komentatora i slijedbenika, ak ni
najmanji pokuaj nije poduzet, da se sa tim sve eim argumentima protivnika suele i njih
pobiju.
Jedno otvoreno pismo profesora Kraus iz Praga, Einsteinu i Laue (1925) u kojem logikom trai
odluujui odgovor na to odluujue pitanje, ostaje potpuno nezapaeno. Jo prije toga su Prof.
Kraus i Prof. Gehrke sprijeavani da u novinama Zeitschrift fr Physik i u Logos, ispolje svoje
sumnje i tako otkriju slabosti Einsteinovih teorija.
Tako kongres naunika prirodoslovaca u Innsbrucku, nije elio nikakvo izlaganje protiv Teorije
relativnosti, poto je godinu prije sam Einstein na tom mijestu drao predavanje o njegovim
teorijama. Ba zbog toga to je Teorija relativnosti postala ili napravljena, ne samo dio nauke,
nego je postala neto to se tie openitosti i ire publike, jer hoe da potpuno promjeni nau
sliku svijeta, bila je dunost organizatora kongresa da se dre neutralnosti i dozvole sve druge
govore i pitanja koja se kose sa njom, tj. trebali su da budu u slubi istine.
asopisi i novine su trebale da imaju dunost, da razmjenu miljenja ne sabotiraju.
Svrha ovog izlaganja i izdavanja je teroru einsteinovaca pokazati jedan pregled o broju i teini
protivnika Einsteinovih teorija, kao i iznjeti mnoge protivargumente.
Mi smo svijesni, da e protivna strana se prihvatit nekih naih slabijih argumenata kao i neke
protuvrijenosti argumenata od autora kritiara, da bi izbjegli objanjavanje mnogih jaih
argumenata, i tako itavu kritiku Teorije relativnosti, narodu prikazali kao potpuno neodrivu.
Osim toga, mi smo ve odavno ustanovili da jedno jedinstveno i autentino predstavljanje Teorije
relativnosti, ne postoji ni meu samim relativistima. Sam Einstein se esto gubio u
protuvrijnostima (vidi pitanje Etera, hod satova, objanjenje brzine svijetlosti itd.), koje na drugoj
strani stoje u suprotnosti sa objanjenjima od Mie, Reichenbach, Thirring, Born, Freundlich,
Sommerfeld, Riebesell, Weyl, Schlick, Planck, Petzold i drugih, dok na drugoj strani i sami ovi
autori se izmeu sebe ne slau sa mnogim objanjenjima Teorije relativnost. (Vie o ovome
moete proitati u radovima od Gehrcke, Kraus, Lenard, Lipsius, Linke itd.).
ak i o elementarnim pitanjima kao to je vrijeme, stvarnost, kontrakcija prostora, vlada jedna
duboka nejasnoa kao i nesuglasica i razliito miljenje, medju samim slijedbenicima Einsteinovih
teorija. I meu nama, kritiarima Teorije relativnosti postoje neke nesuglasice, ali sigurno smo
jedinstveni u pogledu glavnih argumenata koji, suprotnosti i nemogunost Einsteinovih
argumenata iznose na svijetlo dana.
Ali kod jednog nezavisnog i pravednog ispita ovog naeg materijala, itaocu e biti mnogo lake
da vidi ta i kakve se suprotnosti kriju iza tog navodno najveeg intelektualnog dostignua ljudske
misli.

IZDAVAI

A b r a h a m, M. (Pariz), 1. Theorie der Elektronen. Leipzig-Berlin 1923, 2. Bd., S.364, 386. - 2.

Die neue Mechanik. Scientia XV, 1914
A d l e r, Fr. Ortszeit, Systemzeit, Zonenzeit. Volksbuchhandlung
A l l i a t a, G. (Locarno), Verstand kontra Relativitt. Leipzig 1922.
A n d e r s o n, W. (Dorpat), Astronomische Nachr., 212 u. 214
B a l s t e r, W. Der Fehler in der Einsteinischen RTH. Hillmann, Leipzig 1928.
B e c h e r, E.. Prof. (Mnchen), Weltgebude. S. 183 ff.
B e c k e r, A. Prof. (Radiologisches Institut Heidelberg).
B e n e d i c k s, K., Prof. (Stockholm).
B e r g s o n , H., Prof. (Paris), Dure et simultanit propos de la thorie dEinstein. Paris
1921.
B o t t l i n g e r, K. F., 1 Jahrb. Rad. u. Elektr., XVII, 1920.-2. Astron. Nachrichten., 211, 1920.
B u c h e r e r, A.H., Die Planetenbewegung u. allg. Kritik d. Einsteinschen RTH. Rhrscheid,
Bonn 1924.
B u d d e, E. Prof. (Halle), 1. Kritisches zum Rel.-Pr. Verhandl. D. Philos. Ges., XVI, 1914. 2
Ber. D. Physik. Ges., 1919.
D e n n e r t, E., Prof. (Godsberg).
D i n g l e r, H., Prof. (Mnchen). -1. Grundlagen d. Physik. 1919.
-2. Krit. Bemerkungen z. D. Grundl. d. RTH. Leipzig 1921.
-3. RTH u. konomieprinzip, Hirzel, 1922. -U. v. a.
D r e c h s l e r, J., Grundwissenschaftliches z. Einschteinschen RTH. Grundw., 2. Bd., 1921.
E h r e n f e s t, P., Prof. (Leyden), Zur Krise d. Lichttherhypothese. Springer, 1913.
F r i c k e, H., Reg.-Rat (Berlin), 1. Der Fehler in Einsteins RTH.
Heckner, Wolfenbttel 1920. -2. Phys. Zeitschrift, 1921, S. 636 bis 639.
-3. Warum wir
Einsteins RTH abweisen mssen. Nya Dagligt Allehanda, bersetzt von Lothigius, Stockholm.
F r i e d r i c h, G., Die falsche RTH Einsteins. Osnabrck 1920.
F r i s c h e i s e n-K h l e r, M., Prof. Das Zeitproblem. Jahrb. f. Phil., 1913.
G a r t e l m a n n, H., 1. Zur Relativittslehre. 1920.
-2. Wirckliche u. scheinbare Bewegung. Ann. d. Phil., 1927, 6 Bd., Heft 8.

G a w r o n s k y, D., 1. Die RTH Einsteins im Lichte d. Phil. Haupt, Bern 1924.

Gehalt d. spez. RTH. Engelhorn, Stutgart 1925.

-2. Der physik.

G e h r c k e, E., Prof. (Berlin), 1. Die RTH, eine wissenschaftl. MASSENSUGESTITION,

Arbeitsgem. d. Naturf., 1 Heft, 1920.
-2. Die gegen RTH erhobenen Einwnde. Naturwiss., I., 1913.
-3. Eine Reihe von Aufstzen in: Verhandl. d. Philos. Ges., 1911, 1912, 1918, 1919; Sitzungsber.
d. Akad. d. Wiss., Mnchen 1912; Naturw., 1919, 1921 (Uhrenparadoxon); Kantstudien, 1914;
Zeitschr. f. Techn. Ph., 1920, 1921, 1923; Astron. Nachr., 1923; Kosmos, 1924; Beitr. z.
Philosophie d. d. Ideal., 2. Bd., 1. Heft, 1921 1922.
G e p p e r t, H., Ist die Welt absolut oder relativ? Reiff, Karlsruhe 1923.
G i l b e r t, L., Das Rel.-Pr., die jngste Modennarrheit d. Wiss. Breitenbach 1914.
G l e i c h, G. Von (Ludwigsburg), 1. Astron. Nachr., Bd. 236, S. 165, 1929, Invariantentheorie u.
Gravitation.
-2. Zeitschr. f. Phys., Bd. 44, S. 118, 1927, Bem. z. d. Gravitationsgleichungen d. allg. RTH.
-3. Ebenda. Bd. 47. S. 280, 1927. Zur Definition d. Zeitbegriffs.
-4. Ebenda, Bd. 50, S. 725, 1928. Zur Physik d. Schaubilder.
-5. Ebenda. Bd. 56. S. 262. 1929, ber die Grundl. d. Einsteinschen Gravitationstheorie.
G r o s s m a n n, E., Astron. Nachr., 214, 1921.
H r i n g, Th., Prof. Philos. D. Naturwiss. Paetel, Berlin 1923.
H a m e l, G. Prof. (Berlin), Zur Einsteinschen Gravitationstheorie. 1921.
H a r t w i g, Prof. (Bamberg).
H i r z e l, I. E. G., RTH....a.d. Leipziger Zentenarfeier. Neues Winterthurer Tageblatt, 1922, Nr.
285 290.
H f l e r, A., Didaktik d. Himmelskunde.
I s e n k r a h e, C., Prof. Zur Elementaranalyse d. RTH. Vieweg, Braunschweig 1921.
J o v i c i c, ber d. Wert d. RTH. Wien 1924.
K a r o l l u s, Fr. Prof. (Brnn), Wo irrt und was bersieht Einstein? Winiker, Brnn 1921.
K i r s c h m a n n, A. (Leipzig), Wundt und die Relativitt. Beitr. z. Phil. d. d. Ideal., 2 Bd.,
Schlussheft, 1922.
K l a g e s, L., (Kirchberg), 1. Der Geist als Widersacher der Seele, 2. Bd. -2. Die Lehre vom
Willen, S. 791 bis 797.
K r a u s s e, A. (Eberswalde).
K r e m e r, I., -1. Einstein und Weltanschauungskrise. Styria, Graz u. Wien 1921.
Reichspost, Wien, 10. 12. 1922. -3. Grazer Volksblatt, 20.6.1923.

-2.

K r e t s c h m a n n, E., ber d. physik. Sinn d. Rel.-Postulate. Ann. d. Phys., 4. Folge, 53. Bd.
1917.

K r i e s, J. v., Prof., 1. Logik, S. 702. -2. Kants Lehre v. Zeit und Raum in ihrer Beziehung zur
mod. Physik. Naturw., 12. Bd., 1924.
L a u e r, H. E. (Wien).
L e c h e r, E., Prof., Neues Wiener Tagesb., 22.9.1912.
L e n a r d, P., Prof. (Heidelberg), -1. ber Relativittsprinzip, ther, Gravitation. Hirzel, Leipzig
1921. -2. ber ther und Urther., Leipzig 1922. -3. (gemeinsam mit F. Schmidt), Achter
Ttigkeitsbericht d. Radiologischen Instituts d. Universitt Heidelberg. Zeitschr. f. Techn.
Physik, Bd. 6, Nr. 3, 1925.
L e o p o l d, C., Aktionen. Hillmann, Leipzig 1927.
L i p s i u s, F., Prof. (Leipzig), -1. Die logische Grundl. der spez. RTH. Ann. d. Phil., 2. Bd., 3.
Heft, 1921. -2. Wahrheit und Irrtum in d. RTH. Siebeck, Tbingen 1927.
M a c h, E., Prof. s. berweg IV, S. 396.
M a i e r, H., Prof. (Berlin), Wahrheit und Wircklichkeit. Siebeck, Tbingen 1926.
M a u t h n e r, Fritz (Berlin).
M o h o r o v i c i c, S., Prof. (Zagreb)
-1. ther, Materie, Gravitation und RTH., Zeitschr. f. Phys., Bd. 18,
S. 34 1923.
-2. Die Einsteinsche RTH. De Gruyter, Berlin 1923
-3. Beziehungen zu d. Lorentzschen u. d. Galileischen Transformat.Gleichungen. Ann. d. Phys., 67. Bd., 1922.
N y m a n, A., Einstein Bergson Vaihinger. Ann. d. Phil., 6. Bd., 6./7. Heft, 1927.
P a i n l e v e, P., Comptes Rendus, Bd. 173, S: 677 ff., Paris 1921.
P a l ag y i, M., Prof. Zur Weltmechanik. Barth, Leipzig 1925.
P ec z i, G., Kritik d. RTH. Einsteins. Tyrolia, Innsbruck 1923.
P f a f f, A. (Mnchen), Fr und gegen das Einsteinsche Prinzip. Huber, Mnchen 1921.
P o d e c k, (Berlin), Achtuhr-Abendblatt, Berlin, 13.3.1929.
P o i n c a r e, Prof. (Paris), Letzte Gedanken. Paris.
P r e y, A., Prof. (Prag Sternwarte).
R a s c h e v s k y, N. Von, Prof., Krit. Unters. z. d. physikal. Grundl.
d. RTH. Zeitschr. f. Phys. Bd. 1923.
R e h m k e, J., Prof. (Greifswald).
R e i c h e n b c h e r, E., -1. Ann. d. Phys., Bd. 52, 1917.
-2. Naturw., Bd. 8, 1920; u. a.

R i e d i n g e r, (Jena), -1. Gravitation u. Trgheit. Zeitschr. f Phys., 19. Bd., Heft 1, 1923 -2. Die
Stellung d. Uhr in d. RTH. Ebenda, 12. Bd., Heft 5.
R i p k e K h n, L. (Berlin), Kant kontra Einstein. Verffentl. d. deutsch. Phil. Ges., Erfurt
1920.
R o t h e, R., Zeitschr. f. Physik. U. chem. Unterricht, 30. Bd., S. 267, 1917.
R u p p, E. (Heidelberg) Radiologisches Institut.
S a g n a c, G. (Paris), Comptes Rendus, Bd. 157, S. 708, 1410, 1913.
S c h u l t z, J., Fiktionen d. El.-Lehre. Ann. d. Phil., 1921.
S c h w i n g e, O., Eine Lcke i. d. Term. u. v . d. Einsteinschen RTH., Puhla, Berlin-Steglitz.
1921.
S e e, T. A., Prof. (U.S.A.),
226, 401, 1926.

-1. Foucault und Einstein. Science, 58, 1923.

-2. Astron. Nachr.,

S e e l i g e r, H. Von, Prof. (Mnchen).

S e l e t y, Fr., Unendlichkeit d. Raumes u. allg. RTH. Ann. d. Phys., 73. Bd., 1929.
S i t t i n g, (Magdeburg).
S t i c k e r s, I. (Luzern), Die wahre RTH. d. Phys u. d. Migriffe Einsteins. Breitenbach, 1922.
S t r a s s e r, H. (Bern), Einsteins spez. RTH, eine Komdie d. Irrungen. 1923.
T h e d i n g a, Eddo (Berlin), -1. Einstein und wir Laien. Hillmann, Leipzig 1922. -2. Einsteins
Wunderglaube. Ebenda, 1927.
T h i r y, R. (Strassburg), Revue gen. d. Sciences pures et appliques, 1922
T o m a s c h e k, R. (Radiologisches Institut, Heidelberg), ber Aberration u.
Absolutbewegung. Ann. d. Phys., 4 Folge, 4. Bd.
T r i b e l, H. (Berlin)
T u m m e r s, J. H. (Nymegen), Die spez. RTH. Einsteins u. d. Logik. Hillmann, Leipzig 1929.
D e l W e c h i o, (Rom).
W c h t e r, F.
W e i n s t e i n, M. B., Prof. (Kowno), -1. Die Grundgesetze der Natur. Barth, Leipzig 1911.
Die Physik der bew. Materie u. d. RTH. Barth, Leipzig 1913.

2.

W e s t i n, O. E., Prof. (Stockholm), Einsteins RTH. Fahlcrantz, Stockholm 1921.

W i e c h e r t, J. E., Prof. (Gttingen), Relativittsprinzip u. ther, Phys. Zeitschr., 12. Bd., 1911.
W i e n, W., Prof. Die RTH vom Standpunkt d. Phys. u. Erk.-Lehre.
Barth, Leipzig 1921.
W i e n e r, O. H., Prof. (Leipzig), Das Grundgesetz d. Natur u. d. Erhaltung d. abs.
Geschwindigkeit im ther, Leipzig 1921.

W i t t i g, H. (Magdeburg), Die Geltung d. RTH. Sack, Berlin 1921.

W o d e t z k y, I., Prof. Debreczin), Astron. Nachr., 217. Bd., 1922.
W o l f, M., Prof. (Eberswalde), Astron. Nachr., 212. Bd., 1920.
Z b o r i l, I., Prof. (Bratislava), WURZEL VON
1924.

1 v / c oder die RTH im Lichte d. Warheit.

Z i e g l e r, J. H. (Zrich), Das Ding an sich und das Ende der sog. RTH. Zrich.
Z i e h e n, Th., Prof. (Halle), -1. Kritischer Bericht ber die Literatur 1915-1925, Jahrb. d. Phil.,
Bd. 3, Berlin 1927, Abschn. Naturphilosophie, S. 186 ff. -2. Grundl. d. Naturphilosophie, S. 67
ff., Leipzig 1922.
Z l a m a l, H. Das Verhltnis d. Einsteinschen RTH z. exakten Naturforschung. Braumller,
Wien und Leipzig.