You are on page 1of 78

Zvonica

ZLATNA VATRA U PUSTINJI

1
Bocca

Zvonica

1. poglavlje

Vankuver, Kanada
- eik Zajed Fejc je ovde? Gde, ovde? U Vankuveru? - dr Sofija Tornel
drhtavom ruko skide naoare.
To to je drhtala moglo je da bude samo zbog iscrpljenosti. Nikakvo udo
posle sedmonedeljne turneje. Naravno, to nije imalo nikakve veze sa eikom
Zajedom Fejcom, mlaim bratom kralja arifa Fejca, mada je on jedini ovek kome
je uspelo nju da ponizi i uvredi.
Deni, Sofijina asistentkinja, doe do stola, zabrinuta i namrtena.
- Da... ovde je.
- ta podrazumevate pod tim ovde? - Sofijin, inae hladan, glas lako je
zadrhtao.
- Pa... ovde, u hotelu!
- Molim?! - Sofija ponovo stavi naoare i uasnuto pogleda u Deni. Ona je
inae nosila kontaktna soiva, a samo ponekad naoare. - Zato?
- Ni u Portlandu ni u Sijetlu nisu imali vremena za njega, zato je sad ovde objasni Deni pipkajui nervozno svoju bluzu. - Iskreno, ne verujem da bi on
dozvolio da ga odbiju... izgleda da mu je hitno. Navodno, radi se o ivotu i smrti.
O ivotu i smrti... Ba tako je i njen otac preterao u slinoj situaciji. Obojica su
bili od istog materijala skrojeni mada s jednom finom razlikom: Sofijinom ocu se to
vie nije dopadalo.
- Sada ne mogu... - mucala je Sofija.
- Ali u ovom momentu to je ba povoljno...
- Ali neu!
- Hm... Poznajete li ga lino? - upita dvadesettrogodinja Deni.
- Povrno - uzdrano uzvrati Sofija koja nije elela da spominje detalje tog
bolnog i uvredljivog susreta od pre tri godine.
- On fantastino izgleda! - Deni je bila oduevljena, oi su joj sijale, a obrazi

2
Bocca

Zvonica

pocrveneli.
- Mogue - Sofija slee ramenima. - Ali to ne znai da je on dobar ovek. Jesi
li s njim razgovarala?
- Hm, da... On je... u predsoblju.
- ta?! U mom apartmanu?
Pojaalo se crvenilo na Deninim obrazima.
- Znate, pomislila sam da ete odvojiti nekoliko minuta za njega. Medijski
konsultant dolazi za pola sata - im je videla Sofijin izraz lica, urno je dodala: Izgleda da mu je hitno.
Sofija je osetila da je hvata panika. Zajed je ovde, u predsoblju njenog
apartmana?
- Da li sam uinila neto pogreno? - uplaeno upita Deni.
- Ne, ne - Sofiji su se ruke znojile a srce je poelo bre da udara.
Denine oi bile su pune suza pa je Sofiji bilo ao te fine devojke koja je
marljivo radila.
Nije je mogla kriviti jer ju je Zajedov izgled zasenio. Uostalom, Zajed je i nju,
Sofiju, zaarao.
- Pomislila sam... da... bar pet minuta... - mucala je Deni.
Sofija se naslonila rukama na ivicu stola pokuavajui da zaustavi drhtanje.
Vreme nije bilo problem. Problem je bio Zajed Fejc. Nije elela da ga vidi. Ni pet
sekundi.
- Koliko dugo eka? - upitala je na kraju.
- Pola sata.
Jedva primetno Sofija slee ramenima.
- Zato mi to tek sada kaete?
- Ja.. - Deni podie jedno rame. - Mislila sam...
- U redu - Sofija se prekrsti i zabaci srebrnastoplavu kosu preko ramena. Priberite se. Samo pet minuta - glas joj je ponovo postao vrst. - Pobrinite se da on
to potuje.
Zajed je bio u predsoblju apartmana ekajui da ga Sofija Tornel, autor
bestselera i traeni predava na kongresima, psihoterapeut i profesionalni

3
Bocca

Zvonica

provodadija s ugledom iz najvie klase, primi na razgovor.


Provodadija! On zadovoljno iskrivi usne.
Kome bi na um pala ideja da e mrava i nesigurna Sofija Tornel moi da
shvati prirodu seksualne privlanosti ili romantinih veza? Zar Sofija Tornel, to
najogranienije ensko bie koje mu je ikada prilo? Nikada joj se on ne bi obratio
da arif nije tvrdio da je upravo ona posveena tom poslu i veoma efikasna.
I, Zajed danas sigurno ne bi dobrovoljno bio ovde...
Ali desilo se neto nezamislivo: nestao je avion kraljevske porodice, s kraljem
u njemu.
Potresen od bola, Zajed je zatvorio oi. Prvu vest o tome saznao je pre pet
dana i odmah je odleteo u Sark da bi se sa svojim mladim bratom Halidom
konsultovao u vezi sa daljini koracima.
arifova supruga Jeslin bila je toliko okirana da se onesvestila. etvoro dece
ostalo je bez oca.
Atmosfera u palati bila je turobna, svuda alost, strah, tuga i bol. Niko nije
mogao da prihvati to to se dogodilo. Avion je nestao s radara i vie se nije pojavio.
Od nestanka letelice sutra e biti nedelju dana i, u skladu sa zakonom, etrnaestog
dana mora biti imenovan naslednik.
A to je mogao da bude samo Zajed. Ali on nije pripadao Sarku, odavno je
okrenuo leda pustinji. Nije mu prijalo jako sunce, vie je voleo kiu. Nije mu prijalo
da stanuje u palati, radije je boravio u hotelskim apartmanima.
Ali odgovornost nije mogao da izbegne.
- Treba mi - proaputao je Halid dok su se grlili na rastanku. Treba nam,
vrati se kui.
Halid nikad pre ni za ta nije molio Zajeda, niti bilo ko iz familije. arif je za
sve bio odgovoran, on je bio glava porodice, uz iju su se pomo ostali razvijali.
I sad... arif a vie nema, a dotadanji svet raspao se po avovima. Nita vie
ne moe biti kao ranije.
Otvorie se vrata dnevne sobe i u njima se pojavi simpatina, bucmasta
asistentkinja.
- Doktorka Tornel e vas primiti - njeni okrugli obrazi se zacrvenee. - Ali,

4
Bocca

Zvonica

naalost, moe da odvoji samo nekoliko minuta.


- Nema problema - uzvrati on. Tipino za Sofiju Tornel, pomisli.
Pogledao ju je im je uao u dnevnu sobu. S naoarima na nosu sedela je za
stolom i kao da je neto radila na laptopu. Duga plava kosa bila joj je zaeljana iza
uiju. Uglaena i tanana Sofija Tornel delovala je intelektualno i istovremeno kruto i
hladno. Ali u svojoj oblasti bila je vraki uspena i zato mu je sada bila potrebna.
Asistentkinja se povue.
- Dobar dan, eie Fejc - pozdravi ga Sofija poto se vrata zatvorie. Naalost, u velikom sam poslu, ali Deni mi ree da sam vam hitno potrebna.
Njen ton bio je leden, kao i inae. On je stisnuo usne. Ledeni breg, korigovao
je sebe u mislima. Izgleda da ona nije umela drugaije.
- Tako je to, doktorko Tornel. Okamenjenog izraza lica, ona se zavali u naslon
stolice i spusti ruke u krilo.
- I, kako mogu da vam pomognem?
Sofija je bila ljuta na sebe jer je njeno srce poelo bre da udara. Tu nita nije
mogla. A ovog oveka primila je iskljuivo zbog arifa.
- Kada smo se poslednji put videli? - upita ga ona dok joj je prilazio. - Pre dve
godine?
- Tri - Sofija je osetila neto kao strujni udar kada joj je Zajed priao. Bio je
jo atraktivniji nego u njenom seanju. Pored toga, zaboravila je kako je on
delovao na nju. Visok stas, besprekorno graeno telo, u garderobi koja zadivljuje
svakim detaljem. Njen otac, velika filmska zvezda svog vremena, bio je na slian
nain harizmatian.
Zajed je, meutim, bio eik i plejboj, ovek koji je nagomilao milijarde bez
mnogo truda.
Sofija je stisnula usne. Bila je jo uvek besna jer ju je onda povredio. Nije
smela dozvoliti da taj ovek primeti kolika je njegova mo nad njom. Bilo je to
bolno i poniavajue iskustvo u vreme kada je objavljen njen drugi bestseler.
- Tako dugo? - zaudi se on. - ini mi se kao da je jue bilo.
- Pipa je ve dvaput postala majka - Sofijin pogled je mirovao mada je
oseala bol u stomaku. Boe, kako joj je bio odvratan! Nije mogla da ga podnese.

5
Bocca

Zvonica

- Ve? O, bila je veoma vredna. Odjednom se Sofija u mislima vratila u


Vinester, na venanje svoje klijentkinje ledi Pipe Kolins. Zajed je predstavljao svog
starijeg brata arifa koji je bio spreen da prisustvuje venanju.
Kada bi Sofija bila sasvim iskrena, morala bi da prizna da je od prvog
njegovog pogleda bila sasvim izgubljena. Oi kao tamno zlato, kosa crna kao ugalj,
energina, glatko izbrijana brada, lepo oblikovan nos, visoke jagodine kosti...
ovek ija lepota oduzima dah. Ali duboko u sebi prema njemu je bila vrlo
nepoverljiva iako je arifov brat. Izrazito lepim ljudima u principu se ne moe
verovati.
- Bez Sofijine ljubavi ne bismo danas bili ovde - objavila je Pipa tapui
Sofijinu ruku. - Samo njoj mogu zahvaliti to to sam danas s mojim Henrijem.
- Kakva srena okolnost! - sarkastino je primetio Zajed, ali taj podrugljivi ton
dopro je do njenih uiju. Sofija se istog momenta ukoila, to je Pipa odmah
primetila. Meutim, Pipa je bila presrena i nije to shvatila kao zlu nameru, ali je
eika prostrelila pogledom.
- Mislite? Dr Sofija Tornel je istinski talentovana, ja sam njena stota nevesta,
moete li to da zamislite? - Pipa se potom okrenu prema Sofiji: - Da li je to tano,
Sofija?
U tom momentu Pipin novopeeni mu zagrlio je svoju euforinu suprugu, a
Sofija je nakratko ostala sama sa eikom. U nekoliko sekundi ona je osetila da
meu njima vlada nelagodnost a odmah zatim i netrpeljivost.
Zajed ju je potom zamolio da sedne za njegov sto, pa su ostatak veeri
neoekivano proveli zajedno. Trudili su se da askaju, ak su i plesali, a do kraja
veeri su u malom hotelskom baru popili pie.
Sofija se seala svake pojedinosti te veeri, ak i ae sa oran-likerom u
svojoj ruci. Uivala je u Zajedovim primedbama, naizgled su jedno drugom bili
interesantni, ak se smejala njegovim alama na raun svoje stidljivosti.
Prola je venost otkad nijednom mukarcu nije polo za rukom da je izvede,
ak ni oveku iji izgled oduzima dah, kakav je Zajed Fejc, oveku koji je uspeo da
pokrene njena oseanja, da se ona oseti lepom i poeljnom. Zaljubila se u njega do
uiju i bila je ubeena da joj on uzvraa oseanja.

6
Bocca

Zvonica

Posle te veeri oekivala je njegov poziv, ali nije ga bilo. Njegovo pravo
miljenje o njoj nikada ne bi saznala da joj arif nije grekom poslao jedan imejl,
koji je zapravo bio namenjen Zajedu, a to je bio odgovor na Zajedovu poruku. arif
ju je preklinjao da taj imejl izbrie pre no to ga proita.
Ali Sofija je, kao i svako ensko, bila radoznala. A poruka je bila takva da je
mogla izazvati infarkt:
Nasmrt sam se dosaivao te veeri s njom. Jedina mi je uteha bila da radim
dobru stvar, kao i tebi uslugu, to sam inae jedva preiveo. Najgore u svemu jeste
to to sam se ja njoj dopao. Ne bi trebalo da budem pod stresom zato to oseanja
nisu uzajamna. Ona je na mene delovala kao najobinija lutka iz izloga."
- Znai, jo uvek se bavite posredovanjem u sklapanju brakova - ree Zajed
dok se sputao u stolicu naspram nje.
"Bavim se time kao lutka iz izloga", pomisli Sofija. "Obrazi su joj goreli.
Nasmrt sam se dosaivao". Podrhtavale su ruke u njenom krilu.
- Da - ree ona bezizraajnim tonom. Nije volela kada joj neko dira stare
rane. Sreom, on nije znao za greku u slanju imejla. - I, ta mogu da uinim za
vas, eie Fejc?
- Da li presluavate svoju govornu potu? Poslao sam vam bar tuce poruka a
poslao sam vam nedavno i imejl.
Posmatrala ga je nekoliko dugih sekundi. Na njemu je bilo skupo odelo,
skrojeno po meri. Koulja bela kao sneg, bez kravate. Njegova crna kosa bila je
neto kraa.
Pogledala ga je oima napola zatvorenim.
- Mogu li konano da saznam ta vas dovodi meni?
- eleo bih da se oenim, traim enu.
Ovo bi mogla da bude ala. Zbunjeno ga je gledala ne znajui u emu je trik.
Zato se nasmejala.
Meutim, izraz njegovog lica nije se promenio.
- Kako mislite da mogu da vam pomognem, eie?
- Tako to ete izvui vau dokumentaciju, a onda moemo da ponemo.
Prezime mi je Fejc, F-e-j-c, ime Zajed. Treba li i to da vam spelujem?

7
Bocca

Zvonica

- Ne - stisnula je zube. Nije to uradila samo zbog njegovog tona, ve i zbog


njegovog glasa. Bio je isti onakav kakav joj je ostao u seanju: tih i promukao,
gotovo nean.
Nikakvo udo to su ene za njim ludele.
Nikakvo udo to se i ona onda zaljubila u njega.
- Zato toliko urite? - upitala ga je otrije nego to je trebalo. - Pored toga,
mislim da se seam da ste rekli da vam brak nita ne znai.
- Vremena se menjaju - glas mu je bio dublji. - Nemam izbora, zakon je
zakon. Kralj mora da bude oenjen.
- Kralj? - pogledala ga je u oi.
- Tako je zapisano.
Zapisano? Ko? Kakav kralj? U Sarku je arif kralj. Ali moda je u pitanju druga
zemlja ili neko beduinsko pleme, ili neto slino. Sofija je znala da su joj potrebne
prave informacije, ali nije imala volje da ga ispituje. to manje zna o njemu, to
bolje.
- Kao i uvek, sigurna sam u to da vama nije nikakav problem da sebi naete
odgovarajuu suprugu - odbrusila mu je.
- Ali stvar je hitna!
- Razumem - podrugljivo ree ona mada ba nita nije shvatala. Znala je da
ga mrzi i da eli to pre da ga se rei. O emu je razmiljao u svojoj glavi kada se
kod nje pojavio tek tako, nenajavljen? I doao je nju da moli za pomo!
- Onda, jeste li spremni? - upita Zajed.
- Nisam, ni najmanje - odgovori mu ona odluno i pritom se uopte nije
oseala loe. Tanije, uivala je u svojoj nadmoi. - Odreenom partneru nai
odgovarajuu partnerku nije posao od nekoliko minuta. Za to je potrebno vreme.
To je posao koji se mora paljivo i planski uraditi. Osim toga, vi niste pogodan
kandidat za moju agenciju. To, naravno, ne znai da u vas svrstati u beznadene
sluajeve. Naprotiv, ubeena sam u to da emo va problem brzo reiti.
Njegov osmeh sevnuo je kao pogled grabljivice.
- Potrebni ste mi, doktorko Tornel. Mogao sam sve ovo poveriti svojoj majci,
ali traim inteligentnu i emancipovanu suprugu, koja je meni ravna i koja e mi

8
Bocca

Zvonica

potpuno odgovarati, shvatate? Vi imate iskustvo i dobro se razumete u


odgovarajue veze, zato sam siguran da mi moete pomoi.
- To je zabluda - usprotivi mu se ona odluno. - ao mi je - mada joj nimalo
nije bilo ao. Ona ne bi mogla udovoljiti njegovom zahtevu jer oveku kakav je on
nijedna ena na ovom svetu ne bi odgovarala.
Iznenada je pomislila na svoju majku koja je bila poznati engleski model, i
svojevremeno joj je ceo svet zavideo istovremeno joj se divei. Uprkos svemu
navedenom, nije uspela da usrei svog mua.
ulo se kucanje po vratima i Deni je promolila glavu pokazujui svoj runi
sat. eikovo vreme je isteklo. Za petnaest minuta stii e medijski konsultanti, a
Sofija pre toga mora da se presvue. Ustala je od stola.
- Naalost, moram vas zamoliti da odete, eie Fejc, jer moj sledei termin...
- Da li je u pitanju Angela Mos? Sofija ga pogleda irom otvorenim oima.
- Ne znam kako...
- Bila je vaa klijentkinja pre godinu dana. Sigurno se seate one crvenokose,
iji izgled oduzima dah. Bivi model, sada dizajnira rune tane. Niste se setili?
Sofija se, prirodno, seala Angele. Bila je to runa pria u kojoj je eik Fejc
igrao neslavnu ulogu. Sirota Angela bila je potpuno oajna.
Posle dve godine bavljenja ovom profesijom Sofija je shvatila da je ljubav
najjaa droga koju ovek moe konzumirati. Bila je slatka i stvarala je zavisnost.
Ponekad je njen rezultat bio i smrt.
- Ja sam Angelu poslao vama - dodade Zajed bezizraajnog lica - jer sam
shvatio da joj je potrebna struna pomo. Nadao sam se da joj vi moete pomoi.
Sofija ponovo sede u svoju stolicu.
- To ste bili vi? - zatresla je glavom u neverici. Angela joj to nije kazala. - A
zato?
On izvi obe obrve i bespomono podie ruke.
- Morao sam da se pobrinem za nju.
- U tom sluaju, vi imate i savest.
- Nisam je voleo, ali nisam eleo da pati.
Zgroeno ga je posmatrala.

9
Bocca

Zvonica

- Moda bi trebalo da se specijalizujete za beivotne stvari namerno je bila


nemilosrdna.
Jedna crna obrva se podigla.
- Na primer?
- Marionete, robote, lutke, lutke na naduvavanje - jedva primetno se
nasmejala. - Njima ljudski problemi ne mogu nita.
U njegovim oima sevnulo je neto kao iznenaenje. I odmah se ugasilo.
- Vi ste besni.
Poto je Sofija primetila da Deni jo uvek stoji u vratima, gestom joj je dala
do znanja da joj treba jo pet minuta. Onda se okrenula prema Zajedu.
- Nisam besna. Samo ne oseam ni najmanju elju da se druim s vama.
- Zaista? - upita on.
- U redu, biu jasnija - nagnula se prema njemu odluno ga pogledavi u oi.
- Nisam va fan, eie Fejc, a ne alim se na to da imam malo posla. Zato sebi
dozvoljavam da vas kao klijenta odbijem. Nadam se da me neete loe shvatiti.
- A zato me odbijate?
- Ve sam kazala...
- Ne, zbilja me interesuje. Da li mi se tako svetite?
Boe, to je ovaj ovek arogantan!
- O vama mnogo znam, a to oteava sluaj.
- Da li je sve to zbog Angele? Zato to je nisam voleo?
- Zato to vi uopte ne umete da volite - odbrusi mu ona. U momentu kada je
ula svoje rei, bila je u stanju da sebi odsee jezik. Nije joj priliilo da to kae.
To joj je Angela poverila, pa ona nije smela da bude ovako neprofesionalna.
- ao mi je - ispravila se urno. - Bio je to lapsus. Ali sada bi moglo da vam
bude jasno zato ne mogu da radim s vama. Posle Angeline terapije prirodno je da
znam mnogo o vama, pa ne bih smela da dozvolim konflikt interesa.
Mirno ju je posmatrao.
- O kakvim interesima priate?
- O vaim.
- A da li bih smeo ipak da saznam o emu govorite?

10
Bocca

Zvonica

- Dobro znate ta sam ovim mislila, eie Fejc - glas joj je postao otriji. Ponovo ste pokuali da objasnite Angeli da vaa veza s njom nije bila prava, kao i
da ne nameravate da se njome oenite. A sve zato to niste sposobni da volite...
- Ali ovde nije re o ljubavi - gledao je u nju netremice.
Deni ponovo proviri kroz vrata.
- ao mi je to ponovo smetam, ali vaa medijska konsultantkinja je ve
ovde, doktorko Tornel. eka dole u predsoblju.
Sofija klimnu glavom ne isputajui Zajeda iz vida. Kada su se vrata zatvorila,
rekla je:
- Moramo da zavrimo.
- Nisam gluv. Zato predlaem da veeras izaemo na veeru da bih mogao da
vam iznesem sve potrebne injenice i razloge.
- Ne! - Sofija se nije mogla setiti da li je ikada bila toliko napeta kao sad. - Ni
u kom sluaju.
- Ni u kom sluaju?
- To ne bi bilo u redu. Ne bih mogla adekvatno da zastupam vae interese... ona duboko udahnu - a takoe nisam sigurna da to elim.
- Od vas ne oekujem udo, doktorko Tornel. Samo vas molim da mi
pronaete odgovarajuu enu.
Polako je ustala sa stolice.
- Izvesti udo bilo bi jednostavnije. Ako se nadala da e ga ovim uutkati,
prevarila se. Glasno se nasmejao.
- A ja sam mislio da ste vi profesionalac.
- Ja to jesam.
- Onda radite svoj posao. To je neto to umete i oigledno jedino u emu ste
ba uspeni.
Zastao joj je dah.
- Ovo je bio udarac ispod pojasa.
- A ta to vi sada radite? Sudite mi bez injenica. Znate li bar zato? Ne traim
vae simpatije, potrebno mi je vae vreme i sposobnost. Ako mi pomognete,
neete zaaliti, dobro plaam.

11
Bocca

Zvonica

- Novac me ne interesuje. Ne bi bilo u skladu s mojim principima da radim za


vas. Nema tog novca za koji bih pristala...
- Nudim pet miliona funti.
Zastala je u udu. Mora da ga nije dobro ula.
- Pet miliona britanskih funti? - ponovi ona zapanjeno. Pa, to je osam miliona
dolara! - To je smeno. Toliko novca nikada ne bih traila a ni primila. Mora da ste
oajni.
- Bolje rei priteran uza zid - objasni on. - Za vas bi to sigurno bio dobar
podsticaj da ostavite principe po strani, zar ne?
- Ne marim mnogo za novac - ree ona neubedljivo dok se u mislima borila sa
sobom. - Radim ono to smatram ispravnim, a novac je sporedan. Ja to radim... glas joj je otkazao. Motivi njenog posla bili su line prirode.
- Molim vas da moj predlog razmotrite kao donaciju vaem istraivakom
centru koji planirate da otvorite u Ouklendu. Ako mi naete enu, finansirau
izgradnju. Recite, zar ovo nije fer predlog? Svi emo biti zadovoljni.
- Problem je u tome to, naalost, nisam sigurna da emo svi biti zadovoljni.
Vaa budua supruga, na primer...
- To ne moete znati - prekide je on dok je ustajao. - Uopte me ne
poznajete. Moda verujete u suprotno, ali kunem vam se da imate pogrenu sliku o
meni - fiksirao ju je prodornim pogledom. - Molim vas da ne donosite ishitrene
zakljuke.
Pre nego to je napustio sobu okrenuo se jo jednom:
- U sedam sati je vaa prezentacija u Fajerstoun Buksu. Biu tamo u devet da
vas pokupim!

12
Bocca

Zvonica

2. poglavlje

Kao to je rekao, Zajed je u devet sati bio u Fajerstoun Buksu, ali ona je ve
otila. Saznao je da je Sofija Tornel potpisivala knjige i da je pre pola sata otila.
Znai, tako. Ledena devica je pobegla. Kako to objasniti kada mu se na
venanju ledi Pipe prikaila kao iak?
Zajed izvue mobilni telefon. Verovatno je Sofija Tornel napustila i grad.
Teko da je odletela na obalu San Franciska, verovatno je u Austriji, na jednom
vanom venanju, o kojem se prialo.
To je Zajed mogao da iskoristi jer je i on pozvan na venanje princeze
Georgine.
Proglaavam vas muem i enom...
Gosti su aplaudirali dok je mladoenja podizao nevestin veo da bi je poljubio.
Na Georgininoj svilenoj venanici svetlucalo je na hiljade rukom uivenih bisera.
Mladenci su se okrenuli zvanicama. Sofija je bila ponosna jer je Georgina
pronala oveka svog ivota.
Baron Ralf fon Klisen bio je za nju idealan partner - jak, nezavisan i
nepokolebljiv, inteligentan i zgodan. Prema svima prijateljski raspoloen, strpljiv i,
po svemu sudei, odgovarao je Georgini. Poelela im je dug ivot. Dug ivot...
Sofija oseti neto kao guenje, a u oima joj se pojavie suze. Celog ivota biti
voljen... Kakva je to srea! Kao dete, Sofija se oseala zatienom i voljenom, a
onda se odnos njenih roditelja poremetio. Oni su bili poznati, pa je njihovom
razvodu dat veliki publicitet. Paparaci su uvek bili blizu, ak su im prislukivani
telefonski razgovori pa su objavljene gotovo sve pojedinosti njihove nesloge.
Sofijini roditelji estoko su se borili za starateljstvo a na kraju je ona shvatila da ni
otac ni majka zapravo nisu imali vremena za nju. Njihova borba imala je samo
jedan cilj: pobedu.
Sofija je koriena kao trofej.
Ljubav je razumna i velikoduna, puna potovanja i blagonaklona. I ba zato
je Sofija volela svoj posao i svoje zvanje, jer su joj omoguili da spaja ljude sa

13
Bocca

Zvonica

zajednikim vrednostima i slinim potrebama.


im je Sofija krenula iz kapele uputivi se kamenim stepenicama na ulicu,
osetila se usamljenom. Napolju je ve bilo mrano i duvao je hladan jesenji vetar.
Sofija je podigla kragnu somotskog ogrtaa dok je prilazila parkiranoj limuzini.
Topli meki tof delovao je uteno. Ekstravagantni crni plat sa srebrnim kopama u
koje su ugraeni brilijanti, nasledila je od majke.
Posle kraeg vremena limuzina je stigla na odredite. Sofija polako ue u
dvorac gde treba da se odri prijem, predade na garderobi svoj omiljeni plat i ode
u sveanu salu. Pred velikim vratima oklevala je momenat dok se nije uverila da
niko na nju nije obratio panju. Njeni roditelji su lepotom i armom oduevili ceo
svet a njome niko nije bio oduevljen. Ali ona to i ne eli, jer je bila ubeena da
samo tako moe da ivi u miru i da kontrolie svoj ivot.
Brzo je popravila nabor na haljini, ula u sveanu salu i - zabezeknula se
instinktivno ustuknuvi korak nazad. Ne, nije se prevarila. To je on, bez sumnje.
eik Zajed Fejc. I sada... o, Boe... izgleda da je krenuo prema njoj.
U trenu je nestala u toaletu za dame da bi razmislila o tome ta da uini.
ta on trai ovde? Znala je odgovor. Molio ju je za pomo a ona ga je odbila.
Zato ju je pratio. Drsko.
Dvadeset minuta nije se usudila da izae iz svog sklonita, ali kada je glasan
tu najavio dolazak mladenaca, shvatila je da joj ne preostaje nita drugo nego da
se vrati.
I tek to je izala iz toaleta, stvorio se pred njom.
- O, kakvo iznenaenje! Kako je prola prezentacija u Vankuveru? - upitao je
cinino.
Sofijino srce poelo je da tue. Nije mogla da progovori.
- uo sam da je bila manja guva nego obino pa ste ranije otili - naglasi on.
- Bili ste razoarani?
Njene oi su sevale od besa. - Ne.
- Ipak nije bilo razloga da onako pobegnete.
Osetila je da joj crvenilo obliva lice.
- Ne mogu da poverujem da ste me ak dovde pratili - s mukom je izgovorila.

14
Bocca

Zvonica

- Nepravedni ste prema meni! Pozvan sam na ovo venanje, pa je re pratio"


suvina.
- A u svakom sluaju, veoma ste tvrdoglavi - odgovori mu ona besno.
Zajed je morao da se nasmeje.
- Kaimo radije odluan - predloi on. - U normalnim prilikama kaem ono to
mislim, zato ni vi ne bi trebalo da komplikujete.
Impresivno je delovao u tamnom fraku, bolje reeno, oaravajue. Taj
tajanstveni stranac s prodornim zlatnim oima...
S mukom je skrenula pogled s njega jer je elela da osmotri zvanice.
- Ako neko ovde komplikuje, to ste vi jer uporno odbijate da prihvatite ne"
kao odgovor.
- Podsetiu vas da ta izjava nije korektna, doktorko Tornel. U Vankuveru ste
me ostavili u uverenju da bismo nas dvoje mogli da obavimo jedan posao.
Dogovorili smo se, a vi ste to izbegli.
Sofija je primetila da je jedan zagrljeni par nestao u nii, oigledno u elji da
se maze, a da ih niko ne vidi. U svim sluajevima poetak je bio takav - osim
njenog. Ona jo nije osetila enju, kao ni elju da s nekim mukarcem bude bliska.
Pokuala je da se ponovo koncentrie na svog sagovornika.
- Zato to sam preokupirana. Ne bi bilo fer prema mojim klijentima ako bih
jo jednog prihvatila. Ionako nemam dovoljno vremena.
- A zato to niste odmah rekli? Uzdahnula je.
- ujte, ja...
- Molim vas, nemojte se pravdati, doktorko Tornel - presee je on. - Hitno mi
je potrebna vaa pomo. Koliko znam, nijedan brak koji je sklopljen vaim
posredovanjem nije razveden. To je vana injenica i zato sam ovako uporan.
Osetila je hladnu jezu niz lea. Re razveden u njoj je izazivala anksioznost.
Advokati. Sudija. Sudsko vee. Odvratne optube. Sedam dugih godina njeni
roditelji vodili su bitku nemilice troei novac. Tokom tog postupka unitili su sve
to im je bilo vano, na kraju i svoju kerku, pa i sebe same.
Do dvadesete godine Sofija je u izvesnoj meri uspela da se oporavi od
stranog razvoda svojih roditelja. injenicu da su njene rane relativno brzo zacelile

15
Bocca

Zvonica

mogla je da zahvali prijateljstvu i velikodunosti kralja arifa Fejca. On se pobrinuo


za to da se ona vrati u kolu, a kasnije joj je omoguio da ode na studije. Samo
zahvaljujui njemu, ona sada radi posao u kojem uiva. Odjednom je osetila
potrebu da bude bezbedna u hotelskoj sobi.
- Mislim da sad moram...
- Neete me i sada ostaviti na cedilu? Psihologu to nimalo ne prilii - dodade
on sarkastino. - Ili moda niste psiholog? Da niste kupili doktorsku titulu?
- ta vam pada na pamet?! - besno je uzvratila.
- Onda treba tako i da se ponaate - osmehnuo se usnama ali ne i oima.
- Pobogu! - vrisnula je tonom kojim se psuje pre nego to se okrenula i urno
otila.
Kolena su joj se tresla. Oseala se kao da je razotkrivena u neemu
neasnom. Najradije bi nestala odavde, ali to nije mogla tek tako, bez rei.
Zajed nije pokuao da je zaustavi. Samo je posmatrao kako mala, u crno
obuena, silueta nestaje u mnotvu sveta.
Ona mu je bila potrebna. Da mu se nije urilo, dozvolio bi svojoj majci da mu
na tacni servira suprugu. Ali bio je u cajtnotu a nije hteo mnogo da se uzrujava.
Zato je eleo da se osloni na Sofiju Tornel.
Otila je i sela na svoje mesto. Zajed nije mnogo oklevao pa je seo pored nje.
Oinula ga je pogledom i siknula:
- Odlazite, ostavite me na miru!
Nonalantno se osmehnuvi, slegnuo je ramenima i dobacio: - Naalost, ne
mogu, znate da mi treba vaa pomo.
Okrenula je glavu levo i desno ugledavi grupu gostiju u kojoj su se izdvajali
kraljevi, princeze, grofovi, zatim poznate linosti iz sveta umetnosti, filma i muzike.
Garderoba je bila primerena prilici, veoma elegantna.
Sofijina haljina bila je jednostavna a Zajed ju je temeljno prostudirao. Da li je
mogue da je se on sea s Pipinog venanja pre tri godine?
- ini mi se da mi je vaa haljina poznata - naglasio je. - Da li sam je video na
vama?
Okrenuvi glavu prema njemu, video je da su joj se obrazi zacrveneli.

16
Bocca

Zvonica

- Da, zato? Zar vam se ne dopada? Zajed je estitao sebi. Sa zadovoljstvom


je posmatrao kako bes varnii s njenog lica, a usne joj podrhtavaju.
- Iskreno, mogao bih da zamislim neto laskavije na vama - odgovorio je ne
trepnuvi.
Stisnula je usne i odmerila ga pogledom.
- Crno svakome pristaje.
- Ne ako u njemu izgleda kao duh. Roze bi vam bolje pristajalo.
Oi su joj bile tamne od besa.
- Nerado u ponoviti, jer oigledno ne moe drugaije: oslobodite me svog
prisustva!
- Ne mogu.
- Ne moete ili neete?
Sofiji zastade dah kad ju je dotaknuo ramenom.
- Oboje.
Njegovo lice bilo je toliko blizu da je razaznala najfinije bore u uglovima
njegovih oiju. Butinom je dodirnuo njenu, a po telu joj se razlila toplina. Odluno
se odmaknula od njega, dovoljno da izbegne direktan telesni kontakt.
- Nisam spremna za to - srce joj je ubrzavalo.
- Moda ete promeniti miljenje kada vam kaem da vas ne molim za sebe.
To je usluga mom bratu, naoj zemlji. U vaim je rukama blagostanje celog
naroda.
Sada je njegova glava bila na samo nekoliko centimetara od njene. Ruka mu
se odmarala na naslonu njene stolice. - Moda ete jo malo razmisliti o ovome,
veoma je vano.
Ukoila se diui duboko da bi se smirila. To je imalo bolan sekundarni efekat
jer je udahnula njegov opojni miris koji je preplavio njena ula i uznemirio nerve.
Pomislila je da e se uguiti. Bila je obuzeta njime. Ovo nije smela dozvoliti
sebi.
Jo na Pipinom venanju slutila je da je on opasan po nju, ali je ipak cele
veeri s njim plesala i askala. Bila je oduevljena, bilo joj je kao nikad dotad. Sada
je mudrija, znala je da on ne bira sredstva da postigne cilj. To je bio njegov stil i

17
Bocca

Zvonica

zato joj je mrzak.


Skoila je sa stolice.
- Najlepe vas molim, eie Fejc, da me ostavite na miru - bila je vrlo
uzbuena.
Pogledala je po sveanoj sali. Kako da najbre stigne do hola a zatim do
garderobe?
Zajed je proitao njenu nameru pa je pokuao da je zadri tako to je poloio
ruku preko njene.
- Smirite se, doktorko Tornel, niste me dobro shvatili.
- Ne mogu! Vi mi to ne dozvoljavate. Zamolila sam vas da me ostavite na
miru!
- Neu vam prilaziti blizu. Ali potrebni ste mi, potrebno mi je...
Dalje nije ula jer je osetila da ju je neko zagrlio.
- Sofija, ta se deava? Sve vreme te posmatram! - ula je Georginin glas kao
kroz maglu. Zahvalno joj je odgovorila zagrljajem.
- Izgleda predivno - ree joj Sofija.
- Nisam videla sreniju nevestu.
- To samo tebi mogu da zahvalim - nasmeja se Georgina. - Pronala si mi
princa na belom konju mada si govorila da takav ne postoji.
Georgina naini korak u stranu da bi Ralf mogao da pozdravi Sofiju.
- Uvek u vam biti zahvalan, doktorko - naklonio se mladoenja.
Odmah zatim Georgina i Ralf okrenuli su se Zajedu da mu zahvale to je
doao.
- Veliko mi je zadovoljstvo - nasmei se Zajed. - U ime svoje familije elim
vam sreu.
- Oh, hvala - Ralfovo lice se uozbilji.
- Zna li se ita o arifu? Upravo smo u vestima uli ta se dogodilo.
- U ovom sveanom trenutku nisam eleo da priam o tome - uljudno ree
Zajed..
Ralf i Georgina se kratko pogledae.
- I avion je zaista bez traga nestao? - Zajed klimnu glavom.

18
Bocca

Zvonica

- A Jeslin? - upita Georgina zabrinuto. - Da li je i ona bila...?


- Nije bila s njim. Sreom, ni deca.
- Jo uvek ne mogu da shvatim - Ralf spusti ruku na Zajedovo rame.
- Naalost, mi tu nita ne moemo uiniti, ali moemo da se molimo.
Najvanije je da ne gubite nadu.
Kada su mladenci otili, Sofija je i dalje zurila u Zajeda.
- Nisam htela da se meam, ali ta ovo znai? ta je sa arifom?
- Ve sam rekao...
- Nita mi niste kazali.
- arifov avion se verovatno sruio u pustinji. Nestao je pre deset dana. Ali
ve sam...
- Ne, to mi niste spomenuli, sigurno - ostala je bez glasa dok su joj oi bile
pune suza. - A ja nita nisam ula. Boe, arif me je mnogo zaduio.

19
Bocca

Zvonica

3. poglavlje

Ovo je sve promenilo. Sofija i Zajed nali su se sledeeg jutra u devet u holu
hotela da se dogovore. Da jo jednom pokuaju iz poetka. Sofija se pravdala pred
sobom u dugoj, besanoj noi.
Ona je potovala arifa a Zajed ju je plaio.
Uprkos svemu, obeala je da e pomoi, arifu za ljubav.
Bez arifa i njegove stipendije ne bi mogla studirati na Kembridu. arif je na
univerzitetu est godina bio njen mentor, volela ga je kao brata koga nije imala.
I sada ga je izgubila. Kraljevstvo Sark izgubilo je svoga kralja.
Ona e svakako pomoi Zajedu. Kako ne bi? Ograniila je vreme koje e
provoditi u njegovom drutvu, a za komunikaciju e koristiti mobilni telefon, imejl ili
faks. Sastae se sutra s njim, pripremie beleke, a ostatak posla odradie s
bezbedne distance.
Najvanija je bilo to to Zajed mora to pre da preuzme upravljanje dravom
dok njegov brat ne bude pronaen. arifa moraju pronai. On e se iv vratiti,
mora, jer druga mogunost ne postoji. Zbog svoje ene Jeslin, zbog svoje etvoro
dece ili zbog svoje zemlje.
A to se za Zajeda nikako ne moe rei. arif gotovo nikada nije spominjao
svog brata, a Sofija je, uz ono malo podataka kojima je raspolagala, Zajeda
smatrala crnom ovcom u porodici.
Sledeeg jutra Zajed je uleteo u hol hotela i pogledom potraio Sofiju. Sedela
je, odevena u tamnosivi kostim, za stolom u drugom delu foajea. Kosu je sklonila s
lica zategnuvi je u pansku punu. Radila je neto na laptopu, a noge je elegantno
prekrstila. Zajed je morao da prizna da Sofija ima vrlo lepe noge. Zagledao se u
njih, ini mu se da lepe nije video.
Da bi mogao due da uiva u prizoru, usporio je korak. Suknja joj je dosezala
do kolena, a kroz svetle arape blistala je njena bleda put.
Podigla je glavu, a on je duboko uzdahnuo.
Opet je delovala kruto. Morao je da prizna da ne izgleda loe, ali nije lepa. Ni

20
Bocca

Zvonica

ljupka. Nosila je teke naoare s okvirom od kornjainog oklopa. Usne su joj bile
stisnute a brada energina.
Sofija je bacila pogled na Zajeda dok se sputao u stolicu naspram nje.
- Da li je sve u redu? - upita ga ona.
- Nema novih vesti ako ste na to mislili - odgovorio je.
Klimnula je glavom, mislili su na isto. Zadovoljnog lica, Zajed otvori svoju
akten-tanu i izvadi sveanj dokumenata pruivi ih Sofiji.
- Ovde su moji lini podaci,
Bili su to popunjeni poverljivi formulari za njenu klijentelu.
- Ovo su moji upitnici - ree ona prekorno i iznenaeno.
- Tako je.
- Otkud vam?
Uveren u to da joj ita misli, Zajed odluno zatrese glavom.
- Ne sumnjajte u asistentkinju. Nisam to od nje dobio.
Sofija podie obrve.
- Ne pokuavajte da zatitite Deni...
- Ako morate to da znate, dobio sam ih od Pipe. Poslala mi kopije obrazaca.
Ovde je lini Majers-Brigsov test. Ve sam ga popunio i znam rezultat.
- Oteali ste mi posao - blago je protestovala.
- Ja to drugaije vidim. Morate da mi pronaete odgovarajuu enu, a
najbolje znate kako ete to uiniti prouavanjem tih papira.
Pogledala ga je. Kada su im se pogledi sreli, njeno srce poelo je suludo da
tue i to ju je izbacilo iz ravnotee.
Godinama joj se to nije dogodilo. Poslednji put... ba na Pipinom venanju
kada se zaljubila u Zajeda.
On je nju smatrao smenom i nasmrt dosadnom. Ne smam dozvoliti da mi se
to ponovi, pomislila je. Zajedova ruka se spustila na njen lakat.
- Sve je u redu? - upita on. - Odjednom ste prebledeli.
Odmah se oslobodila njegovog stiska.
- Nema problema, sve je u redu. Ipak, moram vam rei da ovo nee ii tako
brzo.

21
Bocca

Zvonica

U naredna dva sata Sofija je Zajeda podvrgnula detaljnom ispitivanju, to je


on strpljivo podneo. Na poetku treeg sata zazvonio je njegov telefon. Prethodne
pozive je ignorisao, ali sada se javio.
Rekao je nekoliko rei, a zatim je sluao... Zavaljena u naslon, Sofija ga je
posmatrala.
Sada je on prebledeo. Kada je zavrio razgovor, oi su mu bile tamne od bola.
- Da li su pronali olupinu? - upita ona jedva ujno dok je on vraao telefon u
tanu.
- Svi su izgledi da je to arifov avion. Potpuno je izgoreo pa je pouzdana
identifikacija nemogua. Ali pronaena je crna kutija, uskoro emo vie znati.
Sofija nije progovarala ni re, samo ga je posmatrala.
- Moram odmah u Sark, potreban sam tamo. Bio bih vam zahvalan kada biste
poli sa mnom. Izmeu mojih obaveza mogli bismo da nastavimo ovaj na posao.
Nesigurno ga je pogledala. Znala je koliko je opasan taj predlog, ali i da bi bilo
nezahvalno odbiti ga.
Devetnaest minuta kasnije bili su u Zajedovom privatnom avionu.
Dok se avion probijao kroz guste oblake, Sofija je pomislila da nije bezopasno
to to je u putnikom delu sama sa Zajedom Fejcom.
Kada je okrenula glavu, ugledala je Zajeda kako je pomno posmatra.
- Dakle, moemo da nastavimo - rekla je da bi prikrila zbunjenost. - Ispriajte
mi vie o porodici, o svojim sestrama. Da li ste bili bliski s njima?
- Jesam.
Oekivala je da e on rei neto vie, ali je zautao.
- Obe su mlade umrle, zar ne? - upitala je oprezno.
- Tako je. U automobilskoj nesrei u Grkoj - gotovo je proaputao.
- To je bio straan udarac za celu familiju...
On je mrano pogleda.
- Zar je to vano?
- To je deo vae biografije...
- Ne traim veliku ljubav, doktorko Tornel. Treba mi supruga koja ne mora
mnogo da zaviruje u moju duu.

22
Bocca

Zvonica

Sofija je pogledala njegove stisnute pesnice a zatim u njegovo bezizraajno


lice. Bolje je kontrolisao izraz lica nego ruke.
- Ne elite enu koja e vas razumeti?
- Ne. elim enu koja e funkcionisati.
- Za to mnoge ene nee biti zainteresovane.
- Ali uveren sam da ima praktinih ena.
Sofija podie obrve.
- Da li ste ikada eleli da budete kralj?
- To nisam! - malo je oklevao. - Ali ove okolnosti menjaju sve. A kada se arif
vrati.. - nije zavrio reenicu jer mu se grlo stegnulo.
Sofiju je zahvatio talas saoseanja. Sve injenice ukazuju na to da arif
moda nije meu ivima, ali Zajed to nije hteo da prihvati. I ona eli da veruje u to
da je arif iv.
- Da nastavimo ili da napravimo pauzu?
- Da nastavimo.
Stjuardesa ih upitala ta ele. Sofija je zamolila aj a Zajed kafu, nisu hteli
nita da jedu. Avion je zatim uleteo u snane turbulencije. Da bi savladala nervozu,
upitala je Zajeda:
- Navedite mi neke poeljne karakteristike svoje budue supruge - bila je
zadovoljna time to joj je glas miran.
Razmiljao je nekoliko trenutaka.
- Treba da bude inteligentna, uspena - posle krae pauze dodao je: Samouverena i odana. I, po mogunosti, lepa.
Jasno je da njegova ena treba da bude lepa. Svi mukarci ele lepe ene. A
Zajed Fejc je bio ozloglaeni zavodnik.
- ta mislite o manekenki?
- Ne dolazi u obzir, kao ni glumica - kategorino je odbio. - Nita slino.
Zauena estinom njegove reakcije, Sofija podie glavu.
- Zato ne?
Nije primetio njeno iznenaenje.
- Moja ena treba da je inteligentna i obrazovana. Divim se obrazovanim

23
Bocca

Zvonica

enama, pogotovo ako su samopouzdane. Morala bi da bude ljubazna i osetljiva.


Voleo bih kada bi bila uiteljica.
Sofija se nasloni. Uiteljica? Setila se da je arifova ena ranije radila kao
uiteljica.
- Kao Jeslin?
On klimnu glavom. Opet je neto zapisala.
- Da li bi trebala da bude duhovita? Da prati modu? Da ima neke umetnike
sklonosti? Da li oekujete jo neto od svoje budue supruge?
- Zavisi. U svakom sluaju, mora da bude samouverena i nezavisna, to su
prave vrednosti.
- Jaka? ta mislite o tome?
- Duhovno i emocionalno. Ne bih eleo enu koja se pokorava. Ona mora da
ume da se postavi prema meni i mojoj familiji. To znai da mora da ima sopstveno
miljenje. I mora da bude uzor enama iz moje zemlje.
Sofija je zbunjeno utala. Oigledno ga je povrno poznavala. Stjuardesa je
donela pie i tanjir lisnatog testa, voa i sira.
Kada je Sofija ubacila zrno groa i pare sira u usta, shvatila je da od
protekle veeri nita nije pojela. Jutros je bila nervozna, pa je samo popila kafu.
Zajed ju je zaueno posmatrao. Obrisala se platnenom salvetom i pogledala
ga je pravo u oi.
- Da li je sve u redu? Imam li mrvice na usnama?
- Ne. Samo se radujem da vam se ovo dopada. Vi ste tako tanki...
- Takva je bila moja majka - osmehnula se, na ta joj je Zajed uzvratio.
- Verovatno ne jedete dovoljno.
- arif mi je isto to govorio. Imam vrlo osetljiv stomak. Kada sam pod
stresom, ne mogu nita osim aja - a sada je jela s apetitom, ali to je zadrala za
sebe.
im je spomenuto ime njegovog brata, pogled mu dobi mraan izraz.
- Dobro poznajete mog brata?
- Kao to znate, bila sam njegov stipendista na Kembridu. Bez arifove
pomoi ne bih mogla studirati.

24
Bocca

Zvonica

- Znai, zahvalni ste mom bratu? Osetila je crvenilo u obrazima.


- Vie od toga. arif mi na Kembridu nije bio samo mentor, vremenom mi je
prirastao za srce. Mnogo mi je pomogao.
- Kako? - upita Zajed.
- Paljivo me je sluao kada sam priala o svojim poslovnim planovima i za
mene je uvek imao vremena. Verujem da je on tu vrstu angamana smatrao
vanom - primetivi Zajedov skeptini izraz lica, slegnula je ramenima. - Znam da
e udno zvuiti, ali ne mogu da se otmem utisku da sam vaem bratu na izvestan
nain bila potrebna kao i on meni.
- arifu niko nije bio potreban. Sofija podie obrve.
- Stvarno tako mislite?
- On sve zna i na sve ima odgovor.
- Ali to svakako ne bi trebalo da znai da su mu nepoznata oseanja kao to
su gubitak i bol. Ili briga i sumnja.
- Moj brat nikada ne sumnja.
- Ne elite da vaeg brata vide kao ranjivog oveka?
- arif je nepobediv. On je preiveo ovaj udes. Brzo e se vratiti u Sark.
Sofija ga je netremice gledala.
- Pa zato onda elite da se oenite? Zato ne saekate njegov povratak?
- Zato to moram - ree on osorno. - Nai propisi zahtevaju da posle
odreenog vremena naslednik mora biti imenovan.
Sofija je malo razmiljala pre nego to je kazala:
- to vas vie sluam, eie Fejc, sve sam uverenija u to da vam verovatno ne
mogu pomoi. Zato vam treba inteligentna, samouverena, poslovna ena sa
zapada u malom kraljevstvu u pustinji?
- A zato ne?
- Vi ete mnogo putovati. Znam da u Monte Karlu imate kuu. Nameravate li
da vei deo godine tamo provedete?
- Kralj pripada svom narodu.
- A vaa supruga? - Iz njegovog pogleda videlo se da je ne razume.
- Ona pripada njemu.

25
Bocca

Zvonica

Prevukla je rukom preko oiju, bila je iscrpljena. Oseala je da nee nita moi
da uradi, kao i da on to nee shvatiti. Uspena, inteligentna, samouverena, lepa,
jaka ena koja e prihvatiti da se skrasi u pustinji... Postoji li takva ena koja ne bi
imala drugog izbora?
- Znam da ovo ne elite da ujete, ali najradije bih vam preporuila da uzmete
enu iz svog okruenja. ene sa zapada su...
- To ne dolazi u obzir. elim samouverenu, nezavisnu enu. U mom okruenju
ih nema.
- Ali nijedna nee pristati. Za to je potrebno vremena, treba prvo da se
upoznate, zatim vreme meusobnog prihvatanja, to je neka vrsta udvaranja, da bi
ena znala u ta se uputa. A vi hoete sve to da preskoite.
- Naalost, ne preostaje nam nita drugo. Nadoknadiemo sve posle venanja.
- Posle venanja? - ponovi Sofija zbunjeno pa uuta za tren. - Lepo, zasad
imam jo jedno pitanje na koje mi je odgovor vaan. Kakve su prave ene kod vas?
I da li su zakonom zatiene?
- Ne na isti nain kao mukarci, jo nisu. Ali arif je ve pripremio predlog
zakona i to pitanje ima prioritet u reavanju.
- A ta bi bilo ako bi ena, konkretno vaa, dola u konflikt sa zakonom? ta
bi joj se dogodilo?
- Sasvim razumljivo, zatitio bih je.
- A da li bi to bilo izvodljivo?
- Da li mi verujete?
- Treba da me razumete, vaoj buduoj supruzi elim sve najbolje.
- A ja ne elim? - prekide je on ljutito. Gledala ga je irom otvorenim oima,
takvog ga jo nije videla.
- Pa...sad... - zastajkivala je zbunjeno.
- U redu. Smatrajte ovu temu zavrenom - naglo je ustao i nestao u kabini u
zadnjem delu aviona.

26
Bocca

Zvonica

4. poglavlje

Dok joj je srce tuklo pod grlom, Sofija je gledala u zatvorena vrata kabine.
Nije joj bilo jasno zato se Zajed naljutio, ali bilo je oigledno da je ljut na nju.
Rado bi mu se izvinila ili bar pokuala da neto popravi, ali to je bilo nemogue.
Posle nekog vremena stjuardesa joj je donela sve aj. Posle etvrt sata
pojavila se opet, uzela je posluavnik i olju.
- Ubrzo sleemo - osmehnula se Sofiji. - Mogu li jo neto da uradim za vas?
Sofija je odmahnula glavom. im je pilot najavio sletanje, Zajed se vratio na
svoje mesto. Lice mu je bilo kao okamenjeno.
- ao mi je - ree Sofija utueno.
- Niste vi nita pogreno uradili - nije se pomerio.
Sofija se namrtila.
- Nekoliko puta bila sam vrlo direktna.
- Uvek sam cenio iskrenost.
- Postavila sam mnogo pitanja.
- To je va posao.
Ba tako. Sofija je uzdahnula, jo uvek se oseala loe. Zajed je gledao kroz
prozor a ona je grizla donju usnu. Nisu progovorili do sletanja.
Na aerodromu su ih doekali telohranitelji strogih lica i u tamnim odelima.
Sofija je duboko disala kada je izala iz aviona na kasno poslepodnevno sunce. Iz
asfalta je izbijala vrelina. Mada je bio kraj oktobra, jo uvek je bilo trideset stepeni
u hladu. Sofija je pomislila da e se uguiti.
- Uh, to je vrue - mrmljala je kada se Zajed okrenuo prema njoj.
- To je normalno za ovo doba godine.
Sofija ga pogleda. Delovao je mrano i zatvoreno. Utoliko bolje, pomislila je
steui drku aktovke. Distanca je neophodna. Kada su izali na pistu, Zajed
pokaza njenu akten-tanu.
- Nakratko ete je morati predati. Brzo e vam je vratiti.
- Ali u njoj je samo moja dokumentacija...

27
Bocca

Zvonica

- Pravilo je da sluba bezbednosti pregleda sve to ulazi u palatu.


- Ah, naravno - pruila mu je akten-tanu.
Vonja u blindiranom automobilu protekla je u napetoj tiini. Sedeli su jedno
pored drugog na mekim konim seditima. Sofiji se inilo da su previe blizu, ali
nita nije mogla da promeni.
Oseala je teskobu. Iako se njihova tela nisu dodirivala, bila je ubeena da
osea njegovo telo. I to je bila svesnija njegove blizine, bilo joj je sve toplije a srce
u grudima sve bre je udaralo.
im se Zajed okrenuo pogledavi je onim zlatnim oima, osetila je leptirie u
stomaku. Morala je da hvata vazduh jer je u glavi poelo da joj se vrti.
- Ono tamo je Izi - ree on i pokaza glavom.
Sunevi zraci obasjali su grad oblakodera. Redovi lepo oblikovanih palmi
davali su aroban izgled irokim gradskim bulevarima. ene su bile obuene u
karakteristinu lokalnu nonju mada ih je bilo i u zapadnjakoj odei.
Kolona vozila zaustavila se pred masivnom kapijom od kovanog gvozda. Kada
se otvorilo krilo kapije, konvoj je ponovo krenuo. Proli su jo nekoliko prepreka
dok se pred oima nije ukazalo bajkovito zdanje s mnogo ukrasnih vrata i balkona.
Kupole su blistale na jarkom suncu.
- Kraljevska palata - objasni Zajed promuklim glasom.
Kada ga je Sofija pogledala, na licu su mu se ogledali ponos i bol. Brzo je
skrenula pogled na palatu. Pritom je primetila da su se pod jednom kupolom sa
zasvoenim belim ulazom poredali nametenici palate kao komitet za doek.
Zajedu su dubokim naklonom poeleli dobrodolicu. Plafon u hodniku bio je
ukraen udesno lepim mozaikom u tamnoplavoj i zlatnoj boji. Odatle su se u svim
pravcima pruale kolonade skulptura koje su oduzimale dah. Takvu egzotinu
lepotu Sofija dosad nije videla.
- Ovo je arobno - bila je pod snanim utiskom. - Ovde ste odrasli?
Njegove usne se pomerie navie. Bio je to nagovetaj osmeha, ali i razlog za
ubrzanje njenog pulsa.
- Da, ovo je moj dom.
Ponovo je osetila neto kao bol, osetila je da mora da ga zatiti. Zar to nije

28
Bocca

Zvonica

udno? Spontano ga je uhvatila pod ruku, meutim, kad ju je Zajed pogledao,


shvatila je da je to bila greka. Obinim smrtnicima nije dozvoljeno da dodiruju
lanove kraljevske porodice. Postieno je povukla ruku i rekla:
- Trebalo bi da ponem da radim. Pokaite mi gde mogu da se povuem i...
trebae mi moj laptop.
Jedan sluga odvede Sofiju u prostrani apartman s odvojenim prostorijama za
rad i stanovanje, na kraju jedne kolonade. Po niskim garniturama za sedenje
svetlucali su svileni jastuci koji su na kasnom popodnevnom suncu delovali kao
drago kamenje. Vazduh je bio ispunjen mirisom koralne rue.
Kada se okrenula, Sofija je na stepenitu primetila mladu enu koja je za
njom dola. Poklonila se i rekla je na perfektnom engleskom:
- Dobro doli. Ja sam Manar i pobrinuu se za to da se ovde lepo oseate.
Pozovite me im vam neto zatreba. Biu u vaoj blizini, u svakom momentu
spremna da vam pomognem.
- Hvala, Manar, u ovom momentu nita mi ne treba. ekam da mi donesu
laptop.
- Vaa akten-tana je ovde - devojka pokaza rukom na antiku komodu u uglu
sobe, odakle se pruao divan pogled na vrt.
- Odlino - ree Sofija. - Sada imam sve to mi je potrebno.
Manar je oklevala.
- Da li elite prvo da se okupate i presvuete?
Sofija odmahnu glavom. Njen posao ne moe da eka.
- Ne, sasvim mi je dobro ovako.
Ukljuila je laptop pokuavajui da se koncentrie na posao, meutim, nije joj
polazilo za rukom. Zatvorila oi ugledavi Zajedov lepi profil, a onda i njegov
izmueni izraz lica. Nisu u pitanju samo trenutne okolnosti koje su ga prisilile da
sve ovo radi, bilo je tu jo neto. Ali ta?
ta se s njom deava? Zajed je zahtevao da mu pronae odgovarajuu enu.
Zato ne moe da se koncentrie na posao? Moda zato to joj iz nekog razloga taj
zadatak ne odgovara. Ali ona to mora da uradi. Treba joj samo bistra glava.
Meutim, nije mogla da se oslobodi oseanja. Bila su toliko snana da su je

29
Bocca

Zvonica

inila rastrojenom. Oseala ih je gotovo kao telesni bol. Sav ovaj komar samo
zbog njega... Zajeda Fejca.
Naslonila je laktove na radni sto pokrivi lice akama. Ovde je da uini neto
za njega... Obrazovana poslovna ena koja uspeno pomae drugima, ne moe da
pomogne sebi. Smeno!
A morala je to pre da pronae odgovarajuu enu i da otputuje. Jer, Zajed
Fejc je opasan po nju. Ne sme da zaboravi ta se desilo na Pipinom venanju.
Morae dobro da pazi, ne sme dozvoliti da se on ponovo uvue u njeno srce i
povredi stare rane.
Suton je obavio vrt bacajui po njemu senke lavanda plave boje kada je Sofija
konano ubacila podatke u kompjuter. Formiranje Zajedovog profila trajalo je due
nego to je planirala, ali sada je zavrila tu prvu fazu. Saekala je da kompjuter
uzbaci listu kandidatkinja. Trideset, nije loe. Poela je da ih prouava kada je ula
Manar.
- Njegova Visost eli da razgovara s vama. Da li ste zauzeti?
- Naravno - brzo ree Sofija. Provukla je ruku kroz kosu i ustala. A
nameravala je da sredi jo neke detalje, ali Zajed je ve bio tu.
- Imam prve kandidatkinje - ree ona nesigurno. - Ako imate vremena,
odtampau njihove profile, pa moete da ih prouite. Ili elite da to uradimo
zajedno...
- Olupina je identifikovana, bio je to arifov avion - glas mu je bio tih i
bezbojan. - ini se da preivelih nema.
Sofija se sruila u stolicu.
- O, ne - aputala je.
- Leeve nije lako identifikovati - zastao je, grlo mu se stegnulo, a ruke su mu
visile pored tela. Prvi put je na njegovom licu primetila oajanje. - Moraju da se
urade testovi i da se potrae podaci od zubara. Sofija je uasnuto zurila u njega.
- ta je s njegovom enom? Kako je ona to primila?
- Onesvestila se.
Sofija je grizla donju usnu pokuavajui da sprei suze koje su joj ve bile u
oima.

30
Bocca

Zvonica

- ao mi je - rekao je toplo.
Pa on je to rekao njoj. Vie nije mogla zadrati suze. Nedostajalo joj je
vazduha, u pluima joj je gorelo od bola. Bio je to bol due, koji godinama nije
osetila.
- ao mi je - rekla je guei se. - ao mi je zbog svih vas...
- Sad je na mene red da se dokaem. I to u uiniti - kada je iziao iz senke i
stao na svetlost, primetila je da je na njemu bela odora. Jo ga nije videla u
tradicionalnoj nonji. - Vreme je neumitno. Prekosutra je ustolienje.
- Tako brzo?
- Moete li da mi u roku od etrdeset osam sati pronaete enu?
Uhvatila je Zajedov pogled. Njegovo venanje nije povod za slavlje posle
tragedije. Cela zemlja bie u alosti.
- Moda bismo mogli da proverimo jednu kandidatkinju...
- Neu kandidatkinju, potrebna mi je nevesta. I to brzo.
- Kako mislite da to uradimo za dva dana? Niko ozbiljan to ne moe zahtevati.
Zajed je stao nasred sobe zagledan u rue.
- Pred kralja se postavljaju posebni zahtevi i oekuje se da ih on ispuni - on se
sae, uze jednu ruu iz vaze i pomirisa je. - Ove rue su zasaene posle smrti moje
sestre. arif je tada dao nalog da se napravi memorijalni vrt i svojom rukom
zasadio je dvanaest bunova rua - zatim podie glavu i pogleda Sofiju. - Moram i
ja da podnesem rtvu. To je najmanje to mogu da uinim za svog brata.
Jo uvek s ruom u ruci, Zajed poe prema stepenitu, zastade i ree:
- Videemo se kasnije, na veeri. Ponesite te profile.
- Zar ne biste odmah nakratko bacili pogled?
- Moram da se povezem s Halidom, a i mediji. - odmahnu rukom. - Vidimo se
kasnije.
- Naravno, kad poelite.
Zavladala je tiina. Konano je progovorio toplim i dubokim glasom:
- A ba sam se nadao da e on ovo preiveti. Bio sam siguran...
Sofiji se stegnulo grlo.
- Moda jo nije sve izgubljeno. Zajed je otro pogleda.

31
Bocca

Zvonica

- I vi ste nepopravljivi optimista, ba kao i ja.


- Nada uvek postoji dok se ne dokae suprotno.
On estoko zatrese glavom.
- Ne. Ne elim ponovo da se razoaram - duboko je uzdahnuo. - Videemo se
na veeri, razgovaraemo.
Kada je Sofija zavrila posao, preostalo joj je jo dva sata do veere. Malo se
opruila pre nego to se okupala i oprala kosu. Na kraju je ponovo obukla svoj sivi
kostim. Uostalom, Zajedu je svejedno ta je na njoj. Primeivao ju je kao onaj
tampa u uglu.
Poto je osuila kosu, podigla ju je u punu i obula cipele koje je preko dana
nosila. minke se odrekla a nakit jedva da je nosila. Uvek je bila razumna i
praktina mada je u dubini due ponekad poelela da bar jednom i ona bude lepa.
Tano u devet pojavila se Manar. Sofija uze konu mapu u koju je odloila profile i
poe za sluavkom na drugi kraj palate.
Ula je u mali salon obasjan svetlou svea. Plafon je bio zakrivljen, obojen
plavom bojom kao pono. Na sredini prostorije postavljen je nizak sto, a oko njega
na podu poreani su jastuci u plavim tonovima. Na zidovima su bili umetniki
ukrasi u duborezu.
Poto ju je Manar ostavila, Sofija zastade zadivljena cvetnim motivima na
zidnim paravanima. U to se pojavi Zajed.
- Nisam vas ula - ree ona zbunjeno. Njegova crna kosa presijavala se pri
svetlosti sveca kao oniks, a koa mu je blistala kao tamno zlato.
- Jeste li me dugo ekali?
- Ne. Divila sam se duborezu. On pogleda zidne paravane.
- To su mi najmiliji detalji u palati. Potiu iz Maroka, iz esnaestog veka, i
sluili su u jednom haremu kao paravan.
- Ne udim se - odgovori ona suvo. - Lepim enama trebaju lepe stvari.
Zajed sede na jastue pored stola i pokaza drugo pored sebe.
- Sedite, pa da ponemo. Pocrvenela je kada je, u pokuaju da sedne na
jastuk, malo pridigla suknju pa su joj se videie noge. Spustila je otvorenu konu
mapu s profilima u krilo pokuavajui na taj nain da pokrije golotinju.

32
Bocca

Zvonica

- Ovde su prvih deset predloga - rekla je poslovno. - Ima ih ukupno trideset,


to bi trebalo da bude dovoljno.
On uze ponueni sveanj. Sofija je posmatrala njegov izraz lica dok je itao
imena, razgledao priloene fotografije i zatim itao kratke biografije. utao je dok
sve nije pregledao.
- Nita zasad? - upita ona.
- Ipak mislim da sve to nije loe.
- Divno - rekla je naizgled obradovana, mada to nije bila. elela je da ga
kandidatkinje ne prihvate.
elela je da njegov izbor padne na nju. Na nju? Boe! Otkud joj ovo pade na
pamet? Apsurdno.
Prestani, prekori ona sebe dok joj je on vraao sveanj.
- Interesantan mi je ovaj va eksperiment - ree on. - Prema vaem
miljenju, koja bi mi od ovih ena najvie odgovarala?
Ruka joj je zadrhtala dok je ostavljala sveanj u mapu. Pogledala ga je. Srce
je htelo da joj iskoi iz grudi.
- To ne mogu da vam kaem, ja samo dajem predloge.
- Zato to ne biste mogli da kaete? - prodorno ju je pogledao.
- Zato to sam ja druga osoba.
- ta to znai?
- Da je moj ukus drugaiji, kao i oseaj za osnovne vrednosti.
- Vi to ne moete znati.
Pao joj je na pamet onaj sramni imejl koji je on napisao arifu.
- O, da. Ja to znam, verujte mi odgovorila je odluno.
Zajedu se ote jedan uzdah.
- Ako tako mislite... Ali ja ne traim veliku ljubav, nego...
- Da, znam - obrazi su joj goreli dok je prelistavala sveanj. Odabrala mu je
anet Gardnije, prelepu brinetu, francusko-kanadsku profesorku prava, zatim Saru
O'Leri, zapanjujue lepu urnalistkinju iz Dablina, i izelu Sanez, prelepu brinetu
koja je radila kao bankar u Buenos Airesu. - Evo, ovo su tri jake, uspene i
nezavisne ene. I sve su neobino lepe.

33
Bocca

Zvonica

Ne pokazujui da se ne slae, upitao je:


- Zato ste ba ove odabrali?
Morala je da skrene pogled. Mrzela je sebe jer su joj oi gorele. Mrzela je sebe
jer su se njena oseanja otimala kontroli oblikujui nerealne snove.
- Zato to odgovaraju vaim kriterijumima.
Posmatrao ju je iznenaeno, visoko podignutih obrva.
- Vi ste uzbueni.
- Nisam.
- Zato izbegavate moj pogled?
- Nijedan propis ne nalae da neprekidno moram gledati u vas.
- Ali vidim suze u vaim oima - ree on pomalo zbunjeno.
- Molim? - okrenula je glavu i ujela se za gornju usnu. Nervi su je izdali.
Zajed isprui ruku i vrhom prsta ispod njenog desnog oka obrisa suzu.
- Ovde.
- To nita ne znai - lagala je jer ludo srce nije mogla da kontrolie. Bolno je
udaralo u grudima a ispod onih kapaka pojavilo se jo suza.
- A ta je ovo? - bio je uporan.
- Pa, jedna suza.
- Otkud to?
- Ja sam ena sa oseanjima i ostalim karakteristikama ene. Nisam maina,
eto otkud - glas joj je dobio otar ton. - Moda sam u vaim oima maina za
sklapanje brakova, ali ja to nisam - oslunula je svoje rei i nezadovoljno zatresla
glavom. ta joj treba da sve ovo kae? Poludela je.
- Nikad vas nisam posmatrao kao mainu - usprotivi se Zajed.
- Ne, verujem da niste. Ali zato me smatrate nasmrt dosadnom.
Posle ovih rei zavlada grobna tiina. Zajed je malo utao a zatim je
bezbojnim glasom rekao:
- Znai... vi to znate. Ponovo je pocrvenela.
- arif tu nije kriv, bila je to greka. Volela bih da nikada nisam saznala.
- Zato ste tako uporno pokuavali da izbegnete da radite za mene.
- Vama je to verovatno bilo zabavno, ali meni je bilo bolno...

34
Bocca

Zvonica

Nije joj dozvolio da nastavi. Privukao ju je sebi i pritisnuo usne na njene. Bila
je uplaena i potpuno okirana, pa je pokuala da ga odgurne dlanovima. A onda je
osetila toplinu njegovih grudi, kao i arobni ukus njegovih usana za kojima je toliko
eznula. I - u njoj je nestao svaki otpor.
Zajed je bio odluan, njegove usne nisu poputale. Njegov poljubac bio je sve
snaniji. Bila je i iznenaena i srena kada je shvatila kakvom ju je strau ljubio.
Prirodno, Sofiju su i ranije ljubili, ali ovako nikad. U glavi joj se zamaglilo, obuzela
su je oseanja a najneverovatnije misli proletale su kroz njenu zamuenu svest.
Oslobodi ga se, vikao je onaj glas u njenoj podsvesti, ali njeno bie i telo
odbijali su pomisao na poslunost. Srce joj je udaralo tupo i teko, a niz lea je
oseala hladan znoj. Negde duboko u utrobi osetila je rastereenje ili ispunjenje
davnanje enje koju je dugo potiskivala smatrajui je neostvarljivom. Posle toliko
vremena nestala je ta praznina u njoj. Dolazak sluge okonao je taj iznenadni
poljubac. Nisu ga uli. Zajed se brzo odmaknuo od Sofije. Dok je on priao sa
slugom, ona je pokuala da se sredi. ula je glasove, ali nita nije razumela. Kada
je sluga otiao, on joj je rekao:
- Moram da idem.
Sofija je primorala sebe da ga pogleda pa je zbunjeno promucala:
- U redu.
Zajed neno prevue prstima preko njenog obraza i dodade:
- Moja majka je dobila nervni slom. U bolnici je pa moram do nje.
- Da li je mnogo loe?
- U oku je.
- To ne treba da udi - ekala je da Zajed ustane, ali on je i dalje sedeo
zagledan u nju.
- Onaj imejl... nije... nije se odnosio na tebe.
Sada je i to znala. Ali bol je tako dugo bio u njoj.
- Znam.
- Najmanje sam eleo da te povredim.
Osetila je bol u grudima. Nije elela izvinjenje. elela je samo da sve bude
drugaije, da i ona bude drugaija. Da bude lepa, armantna, poeljna.

35
Bocca

Zvonica

- Shvatam.
- Ali to te je povredilo.
- Ah, prolo je dosta vremena od tada - ree ona, odluna da bude razumna.
- Ovu temu jo nismo zakljuili, ali sada nije pravi momenat...
- Idite sada. Potrebni ste majci, a ja treba da radim - sporo je ustala. - U
meuvremenu u stupiti u kontakt s ove tri kandidatkinje.
I Zajed je ustao, ali su njegovi pokreti u odnosu na njene bili okretni,
elegantni i snani.
- Vratiu se im zavrim posetu.
- To nije potrebno. Imate posla kao i ja. Uostalom, nisam na odmoru.
- Narediu da vam donesu veeru u apartman. Nadam se da niste izgubili
apetit.
- Hvala. A sada treba da poete. Bacio je na nju jo jedan dug pogled pre
nego to je zategnuo svoja iroka ramena i u lepravoj garderobi urno izaao.
Sofija je dugo gledala za njim. Dodala je sebi jo jednu muku, pomislila je na onaj
poljubac i na svoje usne koje su je peckale dok joj je krv i dalje pomamno jurila
kroz vene.

36
Bocca

Zvonica

5. poglavlje

Limuzina je napustila bolniki krug. Zajed je naslonio glavu na koni naslon


sedita zatvorivi oi. Kada je saznao da je njegova majka odglumila kolaps da bi
on doao, odahnuo je ponovo usredsredivi panju na izbor supruge.
A tu je i Sofija...
Zato ju je poljubio? Zato je, za ime sveta, osetio nagon da je poljubi.
Gospoa dr Tornel. Sve do ovog nesrenog momenta nijednom nije osetio elju da
je poljubi. Kako je mogue da ga strast tako neoekivano obuzme?
Sve je bilo drugaije, nego to je mogao pretpostaviti. I ona je bila drugaija.
A znala je za onaj imejl koji je poslao arifu. Mada se vie nije seao teksta, jo
uvek mu je u uima odzvanjao njen cinini ton.
Koprcao se od stida. To nije bilo lepo, pogotovo zato jer nikada nije eleo da
je povredi. Zatvorio je oi. Stideo se sebe. Dugo je ivio sa tom sramotom. Nad
njegovom familijom nadvilo se prokletstvo zbog neega to je on uradio. Bila je to
njegova krivica.
Ponekad su napadi oseanja krivice bili toliko snani da je verovao da e
umreti. Verovatno se zato esto uputao u situacije opasne po ivot. Ipak, Bog ga
jo nije hteo, ali nije mu dozvoljavao ni da ivi.
U Zajedovom ivotu nije bilo odgovornosti, ali jeste razonode. Preputao se
povremenim zadovoljstvima, ak i porocima, ali ni u emu nije video radost. A sada
je ponovo u palati u Sarku. Doao je da zauzme mesto svog brata i da ispata
grehe.
Kada bi mogao da skine prokletstvo i da spase svoju porodicu...
Deset minuta kasnije limuzina ue kroz dugi prolaz pred palatu. Zajed je bio
nervozan. Mada je bilo kasno, morae da navrati do Sofije jer joj je to obeao.
Samo da nije bilo onog poljupca... Da se drao na distanci, ona ne bi otkrila da je
njegova hladnoa zapravo fasada.
Vitka plavua Sofija Tornel nije bila samo trezvena, frigidna naunica, nego
skroz naskroz ena. Bila je to ena koju je on - Boe, da li je mogue - s posebnim

37
Bocca

Zvonica

zadovoljstvom poljubio. Mada je u njenom apartmanu gorelo svetio, nju nije


mogao da vidi. Na stolu su stajali srebrni posluavnici ali, po svemu sudei, ona
veeru nije ni dotakla. Verovatno je zaspala.
Ba kada je nameravao da ode, iza sebe uo je utanje. Okrenuo se i
ugledao Sofiju na drugom kraju prostorije. Sedela je za pisaim stolom, glave
naslonjene na ruku, a pred njom sveanj beleaka. Prstima desne ruke tipkala je po
tastaturi laptopa.
Zajed ue. Na njoj je jo uvek bio onaj kostim. Njena svetla kosa bila je
rasputena i svetlucava, delovala je kao vodopad. Lice joj je bilo pospano, usne
pune i divno oblikovane. Onako oputena, delovala je neno i krhko. Glava joj je
klonula od umora. Ponovo je osetio kajanje. Zato je morao da je poljubi?
- Doktorko Tornel - ree on tiho - najbolje bi bilo da odmah odete u krevet.
Pokrenula se ali se nije probudila. On pokua jo jednom i neno je uhvati za
rame.
- Sofija!
Ovoga puta ula je njegov glas pa je podigla glavu.
- Haj.
Haj. Tipino ameriki, tako neformalno i potpuno razliito od manira dr Sofije
Tornel u normalnim prilikama.
Pogledom je tumarao po njenom nenaminkanom licu. Zadrao se na dugim,
gustim, iznenaujue tamnim trepavicama. Spontano su njegovi prsti kliznuli preko
njenog obraza. Koa joj je bila topla i nena.
- Pono je, treba da spavate. Trgla se.
- Kako je vaa majka?
- Psihiki je rastrojena, histerina i iscrpljena - slegnuo je ramenima. - Ali to
nije nita novo, takva je oduvek.
Podigla je pramen kose s lica.
- Ovo ne zvui ljubazno.
- Nisam obavezan da prema njoj budem ljubazan.
Sofija se namrti.
- Ne dopada mi se va odnos prema majci.

38
Bocca

Zvonica

- Posle vie godina danas sam je prvi put video.


- Zato?
- Ona stalno pokuava da sve ljude iz svog okruenja kontrolie i da njima
manipulie. Bio sam svedok, video sam kako se odnosila prema arifu i njegovoj
porodici. To neu dozvoliti.
- A uprkos svemu danas ste je obili.
- Ipak je ona moja majka - odmahnuo je rukom.
Sofija napui usne.
- ovek bi mogao pomisliti da ste dobar ovek.
- Na sreu, vi to znate bolje.
- Da, na sreu.
Zajed oseti bolno sevanje u grudima.
- Znate, ao mi je to sam vas...
- Zaboravite to.
- Koje, poljubac ili imejl? - on podie jednu obrvu.
- Oboje.
- Tek tako?
- Prihvatila sam da se razlikujemo.
- A poljubac? Mislite da je beznaajan?
- Apsolutno - potvrdi ona. - Vi ste pod stresom, kao i ja. To je bila greka.
Desilo se i sada je gotovo.
- Ali bilo je lepo...
Sofiji udari crvenilo u obraze.
- Nisam primetila.
Nasmejao se. Delovala je provokantno i istovremeno zabavno. Njegova ruka
podigla se sama od sebe pa ju je prstom pomilovao po bradi a zatim i po njenoj
divno zakrivljenoj gornjoj usni. Nerado je ustuknula.
- Ja nisam kandidatkinja, eie Fejc!
Bio je impresioniran ali nije odustao.
- Moda treba da budete.
Naglo je ustala.

39
Bocca

Zvonica

- Nije vreme za alu - odbrusila mu je. - Krizna je situacija.


Iznenada je zavoleo njen stil... ak previe. Delovala je tako estoko... tako...
strasno.
- Zaista tako mislite?
- Da - ree ona odluno i energinim pokretom ruke zabaci kosu preko
ramena. A njene grudi podizale su se i sputale ispod jakne kostima.
Uza sve to nije delovala samo aokasto i strasno, nego i seksi. Pogledao je
njena bosa stopala a zatim i noge. ta bi ovek s ovako lepim nogama mogao...
Ljubio bi joj kolena, pa vrat, a kada bi od strasti poela da drhti, znao bi ta bi
dalje...
A drhtala bi, znao je on dobro. Ba kao to je znao da Sofija Tornel nije
onakva kakvom se predstavlja.
- Poto sam proveo tri naporna sata u drutvu moje majke, veoma sam
svestan krizne situacije. Ali, uprkos svemu, i ja sam ovek a vi ste ena...
- Ne! - pocrvenela je. - Mislim, da, naravno da sam ena, ali ne za vas. Nisam
va tip i to nikad neu biti. Sve je to u vezi sa zakonima privlanosti.
Ponovo je poeleo da pod prstima oseti njene meke usne.
- Kakvi su vam to zakoni privlanosti?
- To istraujem - sklonila je plavi uvojak s lica. - To je nauka o hemiji"
romantine ljubavi. Radi se o jo nepoznatoj snazi koja u mozgu izaziva
hormonalnu lananu reakciju.
- I verujete da moj mozak ne moe da smatra vas poeljnom?
- Tako je.
On iskrivi usne.
- Vi sigurno znate...
- Znam da su mukarci skloni spontanoj seksualnosti, ali to nema veze s
istinskom privlanou ili sa kompatibilitetom. I ba zato radimo na vaem sluaju,
eie Fejc. Nae kljune rei jesu: kompatibilitet, sinergija, brak.
Klimnuo je glavom mada ju je sluao samo jednim uhom. U momentu kada je
ona spomenula seksualnu spontanost, njegove misli su nevoljno odlutale... Kada
mu ne bi bila hitno potrebna supruga, s najveim zadovoljstvom pokazao bi on dr

40
Bocca

Zvonica

Sofiji Tornel ljubav o kakvoj ni sanjala nije... telesnu ljubav koja je vea od svake
nauke.
- Moj zadatak je da vam naem suprugu. Zato sam ovde - dodala je osorno.
- Tano - on malo istegnu vrat, pogleda njene noge, pa razbaruenu kosu i
zatim rumene obraze. Pritom je morao da se ne nasmeje.
- Onda se slaemo - hrabrila je sebe. - Zaboraviemo ovu glupost i nadalje
neemo dozvoliti sline greke. Na odnos je poslovan, a ja sam ovde...
- Uasno sam se prevario u vama - prekide je on. - Moram da vam kaem da
ste vrlo interesantni i neverovatno privlani, pre svega kada ste ljuti. ivot je pun
izazova. A vi ste, doktorko Tornel, tako zakopani i zbunjeni, za mene nesvakidanji
izazov - potom se okrenuo ostavivi je samu.
Sofija ode do bele sofe i nemono se spusti na nju. Dograbila je jastuk boje
rubina pritisnuvi ga na grudi. Zakopana. Zbunjena. Kako moe ovako da se
ponaa? Kakva arogancija. Tipino za Zajeda Fejca. Grizla je usne i pokuala da ne
misli na to kako je poljubio i kako je njeno telo reagovalo. I kako je zamislila sebe
golu u njegovom naruju...
Ni u krevetu Sofija nije uspela da se opusti. Prevrtala se a zatim je odluila da
neto proita. Meutim, nije uspevala da se koncentrie. Bilo je jasno - problem je
Zajed, onaj njegov poljubac od kojeg je jo uvek bila uzbuena. Taj poljubac nije
bio obian, pamtie ga. Grejao je jae od vatre. elela ga je opet iako nije bila
preterano zainteresovana za seks. Iz nekog razloga verovala je da bi sve to sa
Zajedom bilo drugaije. Uostalom, s njim je ba sve bilo drugaije.
Kada je pored njega, ona nije bezoseajna i hladna. Naprotiv. A negde duboko
u njoj bila je velika praznina. Oseala je glad za neim, ali nije shvatala za im.
Posle Zajedovog poljupca njeno telo se probudilo i nedvosmisleno je izraavalo
svoje potrebe. Ostala je bez rei. Bilo je jasno: njeno telo eznulo je za njim. Za
nju je to bilo sasvim novo oseanje koje ju je ponelo u divne snove. A znala je da
se nee ponoviti.
Zaspala je tek pred zoru. Rano se probudila s glavoboljom i prvo jutarnje
sunce doekala je bosa pored prozora. Nije elela da se obue. Vezala je
razbaruenu kosu, natakla naoare, udobno se smestila na kau i otvorila laptop.

41
Bocca

Zvonica

Proverila je da li se neka kandidatkinja odazivala porukama koje je prethodne


veeri poslala.
Dosad nije nijedna. udno. Nije osetila razoarenje, nego olakanje. A
praktino je bilo jedva zamislivo da za tako kratko vreme pronae enu koja bi bila
spremna da se uda za Zajeda. U svakom sluaju, nijedna ne bi ispunila njegove
visoke zahteve. Jedva je uspela neto da abelei kada je ula korake. Verovatno je
to Manar, nosi doruak, pomislila je. Meutim, nije bila Manar. Bila je to ena koju
Sofija nije pre videla. Brineta, obuena u jednostavnu haljinu krem boje. Tuno se
osmehnula naklonivi se Sofiji.
- Molim da mi oprostite jer sam bila loa domaica. ao mi je, trebalo je ranije
da vas pozdravim, ali... Ja sam Jeslin Fejc...
- Vaa Visosti! - Sofija je skoila i pola arifovoj supruzi u susret. Nije znala
ovdanje obiaje pa nije bila sigurna kako treba da pozdravi kraljicu. - Nadam se da
ete mi oprostiti to ne poznajem vae obiaje i to u sigurno uiniti mnogo
greaka. Ovde sam se obrela iznenada, bez pripreme. Ubeena sam da ste
obaveteni o okolnostima mog dolaska, kao i da ete mi oprostiti to to ne znam da
li treba da vam se poklonim ili da kleknem pred vama.
Jeslin podie ruku u znak pozdrava a zatim je spusti.
- Ni jedno ni drugo. Naalost, u ovom tekom trenutku to ne rade ni deca.
Sofija je primetila koliko je kraljica iscrpljena. Ispod njenih oiju bile su tamne
senke.
- Stvarno mi je ao.
Jeslin je pokuala da se nasmei ali je iskrivila lice u runu grimasu.
- On mora da se vrati jer bez njega nita ne umem.
- Sedite - Sofija joj pokaza rukom kau. - Izvinite to se nisam obukla, volim
ujutro da radim u pidami.
- Poznata mi je ta navika - odgovori kraljica. - Ranije sam u spavaici
ispravljala domae zadatke - sela je naspram Sofije. - Da li ste dorukovali?
- Ne, ja...
- Nisam ni ja. Ako vam ne smeta, rado bih vam pravila drutvo. Oseam
potrebu da s nekim porazgovaram. Naravno, ako to vama ne smeta.

42
Bocca

Zvonica

Sofija je osetila veliku simpatiju i duboko saoseanje prema arifovoj eni.


- Naprotiv, bilo bi mi drago - ree ona toplo. I bilo joj je drago.
Jeslin se sae i pritisnu dugme ispod stola. Gotovo odmah pojavila se
sluavka.
- ta mogu da uinim za vas, Visoanstvo?
- Mehta, donesite nam kafu. I moda keks? To bi zasad bilo dovoljno.
Poto se mlada ena povukla, Jeslin pogleda unaokolo.
- Due vreme nisam bila ovde. Kada sam prvi put dola u palatu, smestili su
me ba ovde. Da li ste bili u vrtu?
- Ne, ali to sam planirala za danas posle podne.
Kraljica zamiljeno klimnu glavom.
- To je bilo njihovo kraljevstvo, znate li?
- O kome priate? Jeslin je tuno pogleda.
- O bliznakinjama Jamili i Aman. Ovaj prostor retko je korien. Mislim da
posle njihove smrti osim mene i vas niko ovde nije stanovao.
Sofija je bila iznenaena.
- Sprijateljili ste se sa obema?
- O, da. Bile smo kolske drugarice, a tokom studija stanovale smo zajedno.
Bile smo u Grkoj na odmoru kada se nesrea dogodila - stisnula je usne. - Umrle
su u razmaku od nedelju dana. Tada sam upoznala arifa, u bolnici, dan pre nego
to je Aman umrla - obrisala je suze. - Njega ne mogu da zaboravim. Bez njega ne
mogu iveti, shvatate li? On mi je sve. ula sam da ste i vi poznavali arifa.
Sofija se svojski trudila da ne zaplae.
- Da, imala sam sreu da dobijem stipendiju pa sam studirala na Kembridu.
arif mi je bio izvanredan mentor i vrlo velikoduan prijatelj.
Jeslin je ozareno pogleda.
- A, sad mi je jasno. Vi ste ste bili ona studentkinja psihologije, o kojoj je
esto priao?
- Verovatno.
- A sada ste se nali vi i Zajed. Zar to nije divno? arif je imao obiaj da kae
da loe stvari imaju dobru stranu. Ko zna, moda je bio u pravu.

43
Bocca

Zvonica

Sofija nije najbolje razumela ta je Jeslin mislila pod onim nali" ali nita nije
pitala.
Malo kasnije stigla je Mehta nosei kafu, a za njom Manar s bokalom svee
ceenog soka od pomorande i inijom mirisnog hrskavog lisnatog testa u rukama.
Kada se pola sata kasnije pojavio Zajed, Jeslin i Sofija bile su udubljene u razgovor.
Zajed je pozdravio Jeslin poljubivi je u oba obraza, a onda se okrenuo prema
Sofiji primetno raspoloen.
- ta bi s onim sivim kostimom?
Sofija je zaboravila da je jo uvek u pidami i pogubila se od stida.
- Nisam stigla da se obuem - odgovorila je crvena u licu.
- Nemam nita protiv vaeg kostima, ali nije pogodan za ove temperature ree on.
Pre nego to je mogla da mu odgovori, obrati joj se Jeslin:
- Ne elim dalje da vam smetam. Bilo mi je vrlo prijatno - ustala je. Zatim je
poljubila Zajeda u oba obraza a Sofiji se nasmeila u znak pozdrava. - Kasnije u s
decom otii na bazen. Ako vam odgovara, pridruite nam se. Deca e poludeti od
radosti kada upoznaju svoju strinu - potom je namignula Zajedu i Sofiji ostavivi ih
same.
- ta je to kraljica rekla? - promuca Sofija guei se. - Strinu?
- Tako sam i ja razumeo.
- Neto je pogreno shvatila ili nismo dobro uli - Sofija raspusti kosu.
- Ne znam...
- ta to znai? Nije mi jasno kako je dola na ideju da mi... da mi... - u oku
je prestala da die. - Ona zna ko sam, a sigurno zna i razlog mog boravka ovde.
utanje se produilo. Sofijini nervi odjednom su se zategnuli do pucanja.
Zajed se okrenu prema njoj, slee ramenima i ree:
- Jasno je da je ovo bio nesporazum, kao to je jasno da je ona vas prihvatila
kao moju izabranicu.
- Kako se to dogodilo?
- Tako to sam najavio da u za nekoliko dana dovesti verenicu. Tada nisam
znao da u vas povesti sa sobom.

44
Bocca

Zvonica

Sofija ga je zapanjeno gledala.


- I sada svi misle da sam ja vaa verenica?
- Verovatno i zato to u ovom delu palate stanuju iskljuivo lanovi porodice.
- O, ne! - Sofija pokri lice rukom, zastade, a onda se okrenu prema Zajedu. Odmah morate da razjasnite ovaj nesporazum. Pre svih, kraljica to treba da zna.
- Ali u cilju pronalaenja moje ene nismo napravili nijedan korak - on sede i
prekrsti ruke. - Vidim da moramo ispoetka.
- Ba sam i ja to pomislila - uzela je papire. - Moda u vaem okruenju
postoji

pogodna

kandidatkinja,

ena

koju

poznajete...

moda

porodina

prijateljica...
On zamiljeno klimnu glavom.
- Da... ba tako... porodina prijateljica, to ba dobro zvui, koja nas due
poznaje. To ne bi bilo loe - on se nae i uze komad lisnatog testa iz inije. - To bi
bilo idealno.
- Dobro, znai, slaemo se - Sofija neto zapisa. - Da li vam je jo neko pao
na pamet, da pokuamo da smislimo jo neku listu.
On odmahnu rukom.
- Nema potrebe. Ve sam odluio.
- O, to je bilo brzo. I? - osmehnula se iekujui.
Uzvratio joj je osmeh.
- Iznenadiete se.
- Mislite?
- Siguran sam - zastao je pre nego to je nastavio: - Moj izbor je zapravo pao
na vas.
Srce joj je zamalo stalo. Kako? ta je to rekao?
- O... oprostite?
- Moj izbor ste vi, doktorko Tornel. Vi ste savreni za mene. Obrazovani ste,
nezavisni i uspeni. Uza sve to, due vreme ste porodina prijateljica. Od ovog
momenta moj problem je reen. Sofija skoi, a kolena joj klecnue.
- Da li ste pijani?
- Popio sam samo kafu.

45
Bocca

Zvonica

- eie Fejc...
- Mislim da je vreme da oslovljavate imenom.
- eie Fejc. - ponovi ona otro.
- Hajde da ne murimo pred oiglednim injenicama. Nas dvoje smo ve
zaljubljeni jedno u drugo.
U Sofijinoj glavi vladao je haos. Sela je na kamenu stepenicu.
- Ne, mi to nismo. Ni pod kakvim okolnostima! ta mi ovo radimo? - ona
rukom pokaza hodnik. - Odmah da ste otili i razjasnili ovaj nesporazum! Odmah!
- Po vaem ponaanju jasno mi je da ste prihvatili moj izbor, inae se ne biste
usudili da mi ovako nareujete. Odmah da vam kaem, spreman sam da
finansiram istraivaki centar za vau delatnost. Jasno vam je da o novcu ne treba
da razmiljate.
Uplaila se da e pasti u nesvest. Da li ovaj ovek ozbiljno misli sve ovo to je
rekao? Obeava joj novac ako se uda za njega?
Obema rukama naslonila se na stepenicu na kojoj je sedela. U njenoj glavi se
zamaglilo.
- Mi... neemo se... venati. Mirno ju je pogledao.
- Dobro znate da ste ena kakvu traim. Znate u kakvoj sam situaciji, znate
formalne razloge zbog kojih moram da se oenim. Vi ste najkvalifikovanija od svih
kandidatkinja koje ste mi predloili. Inteligentni ste i interesantni pa e naa deca
biti...
- Gospode Boe! Rekli ste naa deca?
- Prirodno je da za sve to ima vreme na. Jo uvek se nadam da emo pronai
arifa. im se on vrati, biete slobodni.
- Vi sve ovo mislite ozbiljno - aputala je preneraeno. Ustala je i teturajui se
pola u pravcu spavae sobe.
- I nemojte da brinete - doviknu on za njom. - Udvaranje sledi posle
venanja.
Kada je prela prag, okrenula se jo jednom. Stajao je na istom mestu, miran,
hladan i samouveren. Najgore joj je bilo to to nije mogla da mu kae da je lud. A
dobro je poznavala simptome ludila. Dodue, kod njega ih nije primetila ali bio je

46
Bocca

Zvonica

udno slep za realnost.


- Ako odbijete da razgovarate s kraljicom, sama u to uiniti - ree ona otro.
- Ovo je besmislica - ula je u spavau sobu i tiho zatvorila vrata za sobom.

47
Bocca

Zvonica

6. poglavlje

Kad je Zajed otiao, Sofija je grozniavo razmiljala ta sad da radi. Za nju je


sve ovo bilo nezamislivo. Zar da se uda za oveka koji ju je pre nekoliko godina
prezirao? Samo zbog privrenosti arifu? Ne.
Morala bi odmah da popria s kraljicom. im Jeslin sazna istinu, Zajed e je
ostaviti na miru. Ali ne bi bilo u redu da Jeslin zamara svojim problemom. Jo malo
e razmisliti.
Zatvorila je oi. ta da uini da sirotoj Jeslin olaka ivot? Udaja za Zajeda ne
dolazi u obzir. Nikako.
Mada je duboko u sebi oseala... ma, dobro, bila je pomalo zainteresovana, ali
to nikada ne bi otvoreno priznala. Moda zainteresovana nije pravi izraz. Bolje je
rei polaskana. Od prvog susreta ona je Zajeda smatrala veoma privlanim, ak
neodoljivo privlanim, a on sada hoe njome da se oeni. Moda bi trebalo ozbiljno
da razmotri njegov predlog. A kako kada zna da e mu tek posluiti u odreenu
svrhu? Ne, mora da porazgovara s Jeslin, i to odmah.
Sofija nije zatekla Jeslin na bazenu, nego u dejoj sobi, gde je arifova kerka
iz prvog braka igrala monopol. Mali Tahir pokuavao je da joj pomogne. Obe
devojice glasno su negodovale. Kraljica je samo telesno bila prisutna, u mislima je
sigurno bila na drugom mestu.
Sofija je ustuknula na pragu. Ve dve nedelje ova familija je u agoniji.
- Mama - oglasi se dvogodinji Tahir koji je ugledao Sofiju. - Mama, tamo.
Jeslin se trgnula a zatim pogledala u pravcu u kojem joj je sin pokazivao.
- O, Sofija, uite. Nisam vas ula - osmehnula se a mali Tahir popeo se u
njeno krilo.
Sofija je primetila da je kraljici ruka drhtala dok je sklanjala Tahirovu crnu
loknu.
- Devojke! - pozva ih kraljica glumei raspoloenje. - Hou da vam predstavim
nekoga posebnog. Ovo je Sofija Tornel, ena kojom e se va stric sutra oeniti.
Zar to nije divno?

48
Bocca

Zvonica

Devojice su ustale i poklonile se s potovanjem. Njihove crne oi sijale su od


radoznalosti.
Jeslin ih je predstavila: starija Jinan odmah je htela da zna da li e to biti
tradicionalno ili zapadnjako venanje.
Sofija je bila paralizovana. Dola je u nameri da razjasni nesporazum, a
zapala je u poziciju da ne moe ni re da kae.
Konano, devetogodinja Takija prekinu utanje.
- Zar neete saekati da se na tata vrati?
Za tren u sobi zavlada tiina, odmah zatim rasplakae se. Kraljica je plakala
prigueno, a Saba i Jinan tiho su jecale, dok je mali Tahir glasno plakao. Samo je
Takija pokazala Sofiji krupne lepe oi i stisnute usne.
Mada je Sofija mrzela sentimentalnost, prizor ju je potresao do sri. Deca ne
bi trebalo da budu ovoliko nesrena.
- Bez vaeg tate venanje sigurno nee biti lepo kao to bi bilo s njim - toplo
je rekla Sofija.
- Ja bih radije da saekamo - insistirala je Takija.
- Svi bismo to eleli - umea se Jeslin. - Ali zemljom neko mora da vlada.
Moramo vaem stricu Zajedu biti zahvalni. I va tata odobrava to to on radi.
- I da se oeni strinom Sofijom? - htela je da bude sigurna Saba.
Jeslin se osmehnu sa suzama u oima.
- Da, kralj mora da bude oenjen. Sofija je oseala da gubi prisebnost.
Promucala je izvinjenje i urno napustila sobu. Tek to je zatvorila vrata, suze
su joj zamaglile pogled, pa se izgubila u lavirintu kolonada. U tom trenutku pred
nju je iskrsnuo Zajed.
- Bio sam u vaem apartmanu - ree on.
- Upravo dolazim od kraljice - odgovori mu Sofija rukom briui suze.
- Vi plaete! ta se dogodilo?
- Kraljica i deca su neuteni. Zemlja je bez vladara, a vi nameravate da
preuzmete odgovornost - obrazi su joj bili vlani od suza. - Kaite mi ta treba da
uinim? Da kaem da je sve ovo nesporazum i da ne nameravam da se udam za
vas? Da nee biti venanja i da zemlja nee dobiti novog kralja? Kraljica Jeslin me

49
Bocca

Zvonica

je predstavila kao strinu Sofiju, za ime Boje! A Takija je traila da saekamo dok
se njen tata vrati...
Izgledala je slomljeno i bespomono.
- Kako sam mogao da u vama vidim hladnu i bezoseajnu osobu? - ree on
zamiljeno. - Sve bih dao kada bih mogao da vidim arifa kako ulazi na ova vrata.
Zaista sve. Ali uzalud, zato moram da uradim ono to bi arif od mene oekivao.
Zato ste mi potrebni. Bez vas ne mogu da zauzmem njegovo mesto.
- Ne bez mene, nego bez supruge.
- Ali vi ste ta koju elim i koja mi je potrebna.
Polako je podigla glavu.
- Treba mi malo vremena - proaputala je.
Hteo je jo neto da kae, ali je samo klimnuo glavom.
- Predlaem da se vidimo na uini posle podne. Tada ete mi saoptiti odluku.
- Ne moe tako brzo.
- Ali mora. Vreme leti.
- U redu, rei u vam posle podne - glas joj je bio otar iako je bila iscrpljena.
Nita nije kako treba.
- Otpratiu Vas do apartmana.
- Ne, samo kaite kuda treba da idem.
Njihovi pogledi su se sreli. Gutali su oima jedno drugo. Posle nekoliko
sekundi napete tiine Zajed podie obe ruke u znak pristanka.
Mora da je Sofija bila zaspala jer ju je Manar dozivala da ustane da bi je
podsetila na dogovor sa Zajedom.
- Zvala sam vas ranije da biste imali vremena da se obuete - ree joj
sluavka.
Sofija se uspravi u krevetu i protrlja oi.
- ta se deava?
- Imate jo pola sata - Manar ju je posmatrala. - Moda ne elite da se
obuete za uinu. Na terasi je toplo.
- To nije loa ideja ali, naalost, nemam izbora - ree Sofija zevajui.
- O, varate se, doktorko Tornel. Poite sa mnom. Va miraz, stigao je iz

50
Bocca

Zvonica

Dubaija... sada je u dnevnoj sobi. Njegova Visost kae da danas moete odatle
izabrati garderobu.
Sofija bosonoga poe stepenicama prema salonu u kojem je vladao haos.
Svukud po podu bile su razbacane torbe za kupovinu, obe sofe pretrpane
kartonskim kutijama punim garderobe, a na niskom stolu desetine kutija s
cipelama. Dok je silazila niza stepenice, Sofija je na kutijama i torbama proitala
nazive poznatih dizajnerskih kua.
Nesigurno je podigla poklopac jedne kutije u kojoj je videla roze koktelhaljinu. Kroz providni papir sledee kutije ugledala je predivan svetloroze kardigan
s brilijantskim dugmadima.
Zadravajui dah, otvorila je sledeu kutiju u kojoj je bila koralnocrvena
svilena plisirana haljina, s tankom zlatnom niti oko struka. Otvorila je jo jednu
kutiju, u njoj je bila prelepa uska suknja, bledoroze sandale i torbica od krokodilske
koe.
Sve te stvari bile su mladalake i nene, a krojevi su naglaavali figuru.
Sofija je retko plakala, ali danas su joj drugi put pole suze na oi. Zar je
Zajed stvarno pomislio da e se njoj ovo dopasti? Odea je vana, ona pokazuje
drutveni status, mo. Ovom odeom Zajed pokuava da je transformie u ljupku
enicu, ali ona nije njegova igraka.
- Zar vam se ne dopadaju nove haljine? - upita je Zajed kada je pola sata
kasnije izala na terasu.
Sofija je raspustila kosu, a sivi kostim dopunila je bisernom ogrlicom. To su
jedini ustupci na koje je spremna.
- Sve je roze, Visosti - sela je na ponueno joj mesto.
- Zar ne volite roze?
- Zar vam tako izgledam? - mrko ga je pogledala.
Prvo ju je gledao pravo u oi, zatim njene usne, pa vrat i dekolte. Na njenim
grudima pogled mu se zadrao nepristojno dugo.
- Vi ste ljupka ena...
- Molim vas, eie Fejc.
- ... ali odbijate da to pokaete - nasmejao se. - Zar nije trebalo da

51
Bocca

Zvonica

preskoimo persiranje?
- Vie bi mi odgovoralo kada biste nastavili da me oslovljavate sa dr Tornel.
On iskrivi usne, a njegove zlatne oi izazivaki zasijae.
- Shvatam. Ako vas to ini srenom, rado u vas i u krevetu tako oslovljavati.
Crvena u licu, Sofija odgurnu au vode od sebe.
- To bi bilo suvino, Zajede - naglasila je njegovo ime.
Glasno se nasmejao, to ga je uinilo jo privlanijim.
- Sjajni ste, Sofija. Vi ste ukusno voe s opasnim bodljama.
Na sreu, posluena im je hrana pa Sofija nije rekla ono to je nameravala. Sa
raskone trpeze Sofija je uzela tek nekoliko zalogaja.
Meutim, Zajed se nije alio na nedostatak apetita. U jednom momentu
primetio je da ga Sofija zamiljeno posmatra.
- ovek ne sme da robuje brigama - ree. - Zato svi treba da nauimo da
razdvajamo oseanja i razum. Problema e u ivotu uvek biti.
- Dosad sam se u ivotu poprilino namuila. I uvek sam bila zadovoljna i
uspena.
- Uspeni jeste, a zadovoljni ete tek biti. Niega se neete odrei kada se
udate za mene. A dobijate mua, porodicu i kraljevstvo. I kao udata ena moete
da budete uspeni. Ili da ete kao majka moi neto vie da postignete?
- Ne, to ne verujem - u njenom glasu uverena, uspena, saoseajna. To su
ba osetio se slab drhtaj. - Ako bih sad, u ovim posebnim okolnostima, pristala na
brak, za decu se sigurno ne bih odluila. Nisam talentovana za materinstvo.
Naslonio se utke je posmatrajui. Kada bi mogao da joj objasni da je razume
bolje nego to ona pretpostavlja... I on je odavno smatrao da na ovom svetu ima
dovoljno dece.
- Deca mi nisu prioritet - dodao je mirno. - arifov sin Tahir e od mene na
svoj dvadeset peti roendan preuzeti tron, a posle njega njegova deca.
- Znai da bi na brak bio vremenski ogranien?
- Pod uslovom da se arif vrati. Ako ne... - nije imao snage da zavri reenicu.
Sofija ustro zavrti glavom.
- Sigurno neu provesti s vama narednih dvadeset godina.

52
Bocca

Zvonica

- Tanije, dvadeset tri. Ipak, jo jednom podvlaim da ste mi potrebni.


Siguran sam da biste bili vrlo korisni u reformisanju naeg sistema, posebno u
promociji jednakosti polova. Bili biste veoma popularni medu enama.
- Sve to moete i bez mene.
- Ali to bez vas ne bi bilo ni pola zadovoljstva.
- Zadovoljstva? Pomisao na venanje sa mnom verovatno vam je uasna. Ne
ispunjavam ni polovinu vaih kriterijuma - ona prui ruku prema bledoroze tani od
krokodilske koe, koju je uzela s gomile. Iz nje izvue presavijeni papir i spusti ga
na sto. - Sluajte me paljivo.
Nije skidao pogled s nje. Obrazi su joj bili rumeni a oi blistave. Usne su joj
lako podrhtavale. Kada mu je proitala listu svojih uslova, on podie ruku.
- Sad mi je jasno da ste ba onakva ena kakvu elim. Mudra, snana,
samosve osobine koje elim.
- A, ne! Mnogo se varate, sigurno nisam ena koju traite. Ukoliko se izjasnim
da sam spremna da se udam za vas, bie to iskljuivo iz linog interesa - zastao joj
je dah jer je i sama bila okirana svojim reima, a njegov izraz lica bio je miran.
Znai, mogla je da nastavi.
- Ne traim potpunu slobodu, ali vama je hitno potrebna supruga - bilo koja.
Spremna sam da vam pomognem, ali pod utvrenim uslovima.
- Tako sam i mislio. Sluam...
- elim istraivaki centar... i novac - ree ona odluno. Gledala ga je pravo u
oi. Pored toga, elim i dalje da radim, a neu se odrei svog devojakog
prezimena kao ni prebivalita u San Francisku.
U tom momentu shvatio je da eli da je poljubi, da ponovo oseti njene meke
usne i njenu nepokornost. ak i ako ovaj brak nije iz ljubavi, znao je da e u njemu
biti mnogo strasti.
- A ta ja dobijam? - upita on tiho.
- Dobija suprugu - iz njenih plavih oiju sevale su varnice. - To si hteo, zar
ne?

53
Bocca

Zvonica

7. poglavlje

Sofija je pokuala da izabere odgovarajuu veernju haljinu. I mada joj


nijedna nije odgovarala jer su bile leprave, ivih boja i uz telo, za sat vremena
treba da se pojavi na banketu u ast sutranjeg venanja. Zajed joj je rekao da e
joj ovom prilikom predati vereniki prsten.
Venanje e se odrati pre podne dok je znatno skromnija ceremonija
krunisanja planirana za predvee istog dana.
Zajedova majka veeras nee doi jer je jo uvek na klinici, kao ni ena eika
Halida Fejca, koja je u devetom mesecu trudnoe. Zajedova majka nadala se da e
bar prisustvovati venanju.
U mnotvu sveta i radoznalih pogleda, Sofiji se od uzbuenja zgrio eludac.
Nije volela da bude u centru panje osim kada je u pitanju posao. A danas mora
samo lepo da izgleda.
Ali kada bi bar imala neku prihvatljivu haljinu, samo da ne izgleda ovako - kao
neiivljeni devojurak.
ula je tiho kucanje po vratima njene spavae sobe. Kada ih je otvorila, Zajed
je stajao pred njom.
- Ovde ima jo neto - pruio joj je kutiju upakovane odee. - Nisam znao da
ne voli roze.
Oklevala je trenutak a onda je ironino upitala:
- A ta je to? Nebo plava mirovna ponuda? - preuzimajui torbu, prsti su im
se dodirnuli. Bilo je to kao da je dodirnula eravicu.
- Moglo bi se tako nazvati - oi su mu blistale od raspoloenja i zadovoljstva.
- Tu je i odgovarajui aksesoar: cipele, nakit, ve.
Ve? Leptirii su zaigrali. Pazei da on to ne primeti, podigla je obrve.
Gospode! Bila je preosetljiva na toplotu koju je on u njoj izazivao jednim jedinim
pogledom.
- Ve?
- Pomislio sam da moda eli da obue neto posebno ispod ove haljine.

54
Bocca

Zvonica

- Ko je to izabrao?
- Kada sam posetio majku, navratio sam u butik pored klinike - stisnuo je
usne. - Nadam se da nisam pogreio.
Nita nije rekla. Kada je konano ula da su se vrata za njim zatvorila, poela
je da die. Dakle, Zajed je zaista opasan po nju. Preostala joj je nada da iz Sarka
nee otii slomljenog srca. Stisnula je desnu aku u pesnicu prislonivi je na srce.
Bolelo je...
Dok je hrabro brisala suze, podigla je poklopac na kutiji koju joj je Zajed
upravo doneo. Samo nekoliko sekundi kasnije pogled joj je zastao na fantastinoj
perjanoj veernjoj haljini tirkizne boje. Pojaao se plamen u njenim oima. Boja
haljine, iako intenzivna, sasvim joj je odgovarala. Ruke su joj drhtale dok ju je
odmotavala. Donji deo bio je od sirove svile, obloen tankim slojem ifona.
Sofija ode do ogledala i zastade u udu. Materijal je svetlucao kao vodena
povrina zahvaena malim talasima, na kojoj su se igrali sunevi zraci. Haljinu je
zavolela na prvi pogled.
Nikada se Sofija nije trudila da garderobom istakne izgled, meutim, ovoga
puta poelela je da, moda samo veeras, bar jednom u ivotu, bude lepa. Ali im
je postala svesna svojih misli, opomenula je sebe da je povrna, ali uprkos tome,
ideja joj se uinila uzbudljivom.
Poto se okupala, umotana u paperjasti bademantil otila je u susednu
spavau sobu. Ve je bio od fine svile, zadivljujue elegantan i uzbudljivo erotian.
Ovakve stvari Sofija nikada nije kupovala. Ve je bio mek i prijatan. Skliznula je u
njega i uzbueno otila do ogledala. Ovaj in smatrala je maloumnim, ali je ipak
odmeravala svoju figuru.
Zavodljivo, gotovo lepo.
Haljina joj je jo lepe pristajala, kao da je za nju skrojena. Ako bi bila
potena, morala bi da prizna da joj se dopalo sve to je videla u ogledalu. Bez
sumnje, bila je to ona, Sofija. Nije to bila nakinurena lutka, nego odrasla, lepa,
samouverena ena. Gornji deo haljine bio je ukoso skrojen, desno rame golo dok je
preko levog bila iroka traka od ifona. Duina haljine bila je tano do njenih
stopala.

55
Bocca

Zvonica

Prava sirena, pomislila je osmehujui se svom odrazu. Moda su se ovako


oseale sve lepe ene, ali Sofiji je ovo bilo sasvim novo. Tada je poela da
raspakuje i druge stvari: prelepe sandale s visokim potpeticama, brilijantski nakit,
srebrne narukvice i duge minue s brilijantima. Od uzbuenja joj se zavrtelo u
glavi.
A ipak se oseala dobro.
Zajed je stajao u kolonadi pred sveanom salom, pozdravljao je goste koji su
pristizali, ali je uvek jednim okom budno pratio Sofiju. Prilino je okasnila, to nije
tipino za nju, pa je bio ozbiljno uznemiren pomislivi da se ona iz nekog razloga
predomislila.
Kada se Sofija neto kasnije pojavila u nabranoj haljini i rumenih obraza,
odahnuo je.
- Izvinjavam se, ali opet sam zalutala - rekla je a videlo se da je uzbuena. Dvaput sam pogreno skrenula.
- Nije strano - umirivao ju je. - Ti si nova kraljica, moe da radi ta poeli.
- Ni u kom sluaju. Uvek sam insistirala na tanosti - klimnula je glavom tako
energino da su se zatresli srebrnoplavi uvojci koji su uramljivali njeno lice.
Ovakvu je Zajed jo nije video. Kosa joj je bila zaeljana unazad pa se kao
zlatna kruna presijavala iznad njenog ela. Na vratu je bila savijena u elegantnu
pansku punu, a neposluni pramenovi davali su posebnu dra njenom
nasmejanom licu. Jasno mu je bilo da je ovu maginu frizuru za princeze napravila
Manar svojim vetim prstima.
Sofija je izgledala kao morska boginja.
- arobna si - ree oduevljeni Zajed. Divio se njenom preobraaju. Kao da je
iz senke izala na svetlost.
- Hvala - uzvrati mu ona osmehom, ali ipak je bila zbunjena.
Kada je uhvatio njen pogled, video je da je boja njenih oiju u neverovatnom
skladu s bojom haljine. Odjednom je osetio snanu elju koja je nadolazila kao
povodanj. eleo ju je. I sam je bio iznenaen snagom te enje. Nije mogao da se
seti kada je poslednji put ovako snano poeleo enu. Moda princezu Ajlu. Kasnije
nita slino.

56
Bocca

Zvonica

U tom momentu iza njega odjeknu muki glas.


- Hoe li me upoznati, Zajede?
On se okrenu i ugleda svog mlaeg brata Halida koji je, kao i Zajed, nosio
tradicionalnu nonju od slonovae i zlata, ali bez pripadajueg dela preko glave. I
dok je Zajed upoznavao Sofiju i Halida, u mislima je odlutao princezi Ajli. I to nije
bilo nita novo. Oseaj krivice pratio ga je na svakom koraku liavajui ga svih
ivotnih radosti.
S druge strane, nije to hteo da zaboravi. Nije mogao i nije trebalo. Jer, on je
bio kriv za Ajlinu smrt...
Nije vie bio gospodar svojih ula. Slep od besa, jurio je palatom i, riui kao
bik, pobacao je na pod dragocene antike vaze. Gnev i alost izraavao je vritei, i
uvek je naglaavao da Ajla nije bila kriva, nego da je on traio pravdu. Njegov otac,
braa i preplaene sluge jedva su ga zadrali da Ajlinog mua ne pozove na dvoboj.
Zajedova e za osvetom bila je tolika da nije uo savete lanova svoje familije, pa
su ga mesecima drali zatvorenog u palati sve dok se nije umirio. Tada je u njemu
umro deak koji je Ajlu potovao i voleo. Ostao je ovek koji je bio snaan, lep, brz,
ali slomljen i iznutra prazan. ovek koji je hteo sve i nita, ovek koji je bio proklet
i koji je svojoj porodici stvarao probleme.
Prvo je izgubio sestre. Zatim oca. I sad arifa.
Kada e se ovaj tragini niz prekinuti? Kada e loa zbivanja konano biti
zamenjena lepim? Kada?
Halid je ivo diskutovao sa Sofijom. Oigledno je da su odmah pronali
zajedniki jezik. Halid je bio zainteresovan za istoriju i arheologiju.
Kada je Zajedu signalizirano da je vreme za poetak sveanosti, Halid se
pozdravio i seo sa Jeslin i decom. Sveano osvetljenje dalo je posebnu atmosferu
dok je orkestar tuem najavio dolazak budueg kraljevskog para.
- Spremna? - upita Zajed gledajui Sofiju. Gledao je u enu koja je zasluila
drugaiji ivot od ovoga koji joj je ponudio. I, pre svega, zasluila je boljeg oveka
od njega, zapravo oveka koji e je voleti iskreno i od sveg srca.
Sofija, koja je do tog momenta bila iznenaujue mirna, gledala je u lepo
Zajedovo lice. Kada je u njegovim oima primetila mueniki izraz, zastao joj je

57
Bocca

Zvonica

dah. Istog momenta bilo joj je jasno koliko se u njemu prevarila. Njeno srce poelo
je jae da udara. Da li e moi da odri obeanje koje mu je dala?
Zajed je izgledao tako kraljevski da joj se neto u grudima pokretalo svaki put
kada ga je pogledala. Ona ga voli. Ona ga voli? Da. Jo uvek ga voli.
Jo jednom je duboko udahnula. Svi pogledi bili su uprti u njih i ona se
stresla.
Kao da joj ita misli, Zajed je uze za ruku i ree dubokim glasom:
- Ja sam s tobom. Kunem se da te cele veeri neu ostaviti. Ne bih to uinio ni
kada bi se arif pojavio.
Pokuao je da mu glas zvui tiho i umirujue, ali na pomen arifovog imena
zastade joj knedla u grlu.
- Eh, kada bi on doao...
Njegove oi potamnee od bola.
- Da, kad bi...
Ruku pod ruku krenuli su kroz velianstvena dvokrilna vrata u veliku sveanu
salu sa zlatnim plafonom. Sofija je srce oseala u vratu dok su ili du dugih stolova
prekrivenih stolnjacima od brokata, postavljenih zlatnim i srebrnim detaljima.
Skupoceni kristal, teki srebrni escajg i delikatni porcelan blistali su uz svetlost
stotina upaljenih svea. Vazduh je bio pun tekog mirisa belog ljiljana, uvezanog u
ekstravagantne bukete a stolovi prefinjeno ukraeni. Cela sala mirisala je tako
neodoljivo da je Sofija bila ba iznenaena.
Dok su se pribliavali najduem stolu u proelju, srce je htelo da joj iskoi.
Bila je toliko nervozna da je Zajedovu ruku jae stisnula. A on je bio topao i
snaan, miran i samouveren. Ona se oseala kao da je u brodu koji tone, u strahu
da e se svakog asa udaviti.
Nije se udavila, ni tada ni tokom sledea tri sata. Mada su joj ruke drhtale kao
jasika dok je Zajed pokuavao da joj na prst stavi vereniki prsten pred svim tim
ljudima. Uplaila se da e mu prsten iskliznuti iz ruke.
Zajedove usne zadovoljno su se pokrenule kada je odluno uzeo Sofijinu ruku
i stavio prsten na njen prst. Prsten je bio prelep, s velikim plavim dijamantom
uokviren sitnim utim i smeim brilijantima.

58
Bocca

Zvonica

- Samo kad nije roze - nervozno se osmehnula.


Zajed sloi na licu grimasu.
- Morao sam da pravim novi raspored kada sam uo da mrzi odreenu boju.
Tek u pola dva ujutro ispratio je Zajed Sofiju do njenog apartmana. utao je.
Sofiju je obuzelo snano uzbuenje i jedva je disala.
Oni e se sutra venati... Sutra e verovatno otii s njim u njegovu spavau
sobu. Mada u poslednjih nekoliko godina nita lepe nije mogla zamisliti od ovoga
to joj se deava, oseala je strah. Njeno iskustvo s mukarcima bilo je ogranieno
da bi mogla mirno da oekuje ono to sledi.
Iznenada je osetila elju da bude sama. Htela je da se sakrije u sebe da bi
ponovo bila ona neupadljiva Sofija.
Zajed ima sve to ovek poeleti moe. Pa kako je mogue da on poeli nju,
Sofiju, za enu? Uinila ga je radoznalim pa je u njoj video izazov. On nije
sposoban da voli, to je znala iz pouzdanog izvora. Uostalom, to je i sam priznao...
Drhtala je od straha. Gospode, zato je sebi ovo dozvolila? Tek kada su stigli
na kraj kolonade, bilo joj je lake na srcu. Uskoro e biti u svojoj spavaici, daleko
od Zajeda i ovog oseaja predstojee propasti.
Poto ju je dopratio u apartman, Zajed nije pokazivao nameru da ode. Uao je
u slabo osvetljenu dnevnu sobu zamiljeno etajui gore-dole. Onda je irom
otvorio balkonska vrata pa se ulo tiho itanje vode u fontani.
- eli li neto da me pita u vezi sa sutranjim danom? - upita on promuklo.
- Ne.
- Mislim da ti je sve jasno. Pre podne je venanje, a posle podne nas
ostavljaju same. Dalje zna?
Sela je na belu sofu i podigla noge.
- Ve zamiljam.
- Na brak je pravno valjan samo ako bude konzumiran.
Srce joj je zastalo.
- Ali moemo da se pretvaramo da smo tako postupili.
On se nasloni na otvorena balkonska vrata i stisnu usne.
- Nije mi dozvoljeno da laem, to je u vezi sa karmom.

59
Bocca

Zvonica

- Zato bi tako mala la izazvala boji gnev?


Prevukao je rukom preko usana.
- Zar bi bila u stanju da slae? - upita on mrano a Sofija se odjednom
najei.
Prekrstila je ruke i uhvatila se akama za ramena.
- Zvui kao da si imao loe iskustvo. Zajed nakratko zatvori oi, zatim
ponovo pogleda u nju.
- Male lai su opasnije. Deluju nevino i glupo, zatim klize jedna za drugom
neprimetno, pa su ponekad smrtonosne.
Ponovo je prevukao rukom preko usana. U njegovoj glavi iskrsnula su
seanja, mrana kao no.
- Sutra u se zavetovati da u te tititi, potovati i da u ti biti veran. vrsto
sam odluio da sve to odrim. To znai da e, dok traje na brak, biti jedina ena
koju u voleti, i da drugih ena osim tebe neu imati.
Sofija je mirno sedela i sluala. Oseala je teinu njegovih rei, a istovremeno
je bila ubedena da to nije ni u kakvoj vezi s njom. Nosio je neku tajnu u sebi, bez
namere da je bilo kome otkrije.
- Pored ostalog, injenica je da te uopte ne poznajem - ree ona nesigurno. Za mene si dosad bio samo bogati plejboj, a sada poinjem da uviam da si ipak
neto drugo.
Sumorno se nasmejao.
- Samo nemoj da pone da u meni gleda junaka jer to nisam.
- Dobro, ta si ti?
Stajao je u vratima a onda je polako poao prema njoj. Hod mu je bio
neverovatno gibak, a njegov pogled otar, gotovo fatalan.
- Ja sam crna ovca familije - ree on u momentu kada joj je priao.
Sofijino srce poe jae da udara. Priao joj je toliko blizu da je mogla glavu da
nasloni na njegove grudi. Gledali su se u oi.
- Ali kad ima sve to ovek poeleti moe, zato sebi dozvoljava da bude
crna ovca u porodici?
Prstima je uhvatio njenu bradu malo joj okrenuvi glavu, da bi je pogledao s

60
Bocca

Zvonica

profila. Njena koa gorela je pod njegovim dodirom.


Poto joj nita nije odgovorio, tiho ga je upitala:
- Da li si ti lo ovek, Zajede?
Bez upozorenja on je privue sebi i vrsto zagrli.
- Moe biti sigurna da nisam - aputao joj je pa je osetila njegov vreli dah. Ali sam proklet.
Sofija zadrhta.
- Molim te, nemoj to nikada vie da kae.
Zajed rukom obuhvati njen struk i privue je sebi. Osetila je konture
uzbuenog mukog tela.
- Kunem ti se da u te u svim prilikama tititi - njegove usne lutale su njenim
obrazima sputajui se do njenih usana. - Tu je ukljuena i zatita od mene - zatim
se obruio na njene usne, kao neko ko umire od elje. Ljubio ju je strasno i
poudno. Dok mu je uzvraala na isti nain, oseala je da su je kolena izdala i da bi
sigurno pala da je on nije drao.
Sve je odjednom zaboravila, zahvatila ju je neopisiva strast od koje je
uzdrhtala. Krv joj je kuljala kroz vene kao uarena lava. Izgubila je oseaj i za
prostor i za vreme jer je sve bilo nevano osim vatre u kojoj je toliko uivala.
Posle nekog vremena Zajed podie glavu i prevue prstom preko njenih vrelih
obraza.
- Isuvie si dobra za ivot sa mnom - ree on ogoreno. - Ali ne mogu da
izbegavam obaveze. Sve ovo moram da uradim za arifa, a nita ne mogu bez
tebe.

61
Bocca

Zvonica

8. poglavlje

Iza Sofije je ostala nemirna no, inilo joj se da uopte nije spavala. Bilo joj je
drago kad joj je Manar u svitanje servirala doruak.
- U mojoj zemlji nevesti se pred venanje farbaju ruke i noge kanom - ree
sluavka poto je servirala kafu i lisnato testo. - elite li da vam pomognem da to
uinite?
Sofija otpi povei gutljaj jake kafe.
- U vaoj zemlji? Znai li to da niste iz Sarka?
Manar se raspoloeno osmehnu.
- Ja nisam, ali moj mu jeste, on radi za princa Halida.
Sofija sluajno pogleda prema vratima i ugleda Jeslin.
- Smetam li? - upita kraljica.
- Nikako, ba se radujem. Dobro jutro, Visosti - Sofija stade pored malog stola
da bi propustila Jeslin u sobu. Zatim je poljubi u oba obraza u znak pozdrava. Kako ste?
- Uzbuena sam zbog venanja - odgovori Jeslin tiho.
Sofija oseti knedlu u grlu. Jeslin je bila vrlo ljubazna.
- Neto sam vam donela - dodade kraljica i prui Sofiji mali paket uvijen u
svileni papir. - Svaka mlada na venanju treba da nosi neto pozajmljeno i neto
plavo. To bi trebalo da vam donese sreu.
Sofija je bila dirnuta. Poela je da otpakuje mali paket. Ugledala je kao sneg
belu kambrik maramicu. Kad ju je razmotala, ugledala je umetniki izraena slova
S i F, izvezena tamnoplavim koncem.
- To, u stvari, pripada arifu - dodade Jeslin nesigurno. - Poto znam koliko
vas ceni, pomislila sam da bi ovo bio nain da i on uestvuje na dananjem
venanju.
Sofija uze maramicu koja joj je znaila mnogo vie nego to je Jeslin slutila.
- Uinili ste mi ovaj dan posebnim, Visosti - Sofija uze Jeslininu ruku.
- Sofija, od danas smo nas dve jetrve i od sveg srca elim da budemo

62
Bocca

Zvonica

prijateljice - Jeslin zagrli Sofiju. - Neu vam smetati, znam da treba jo mnogo toga
da uradite. elim da znate da sam uvek tu za vas i... Za ime Boga, ne sluajte
traeve. Zajed nije proklet, kako on to esto naglaava.
Opet ta re, ovoga puta iz Jeslininih usta.
Sofija nije htela nita da zapitkuje.
- Pripremila sam vam kupatilo - ree Manar. - Ako ne ponemo odmah,
neete biti spremni na vreme. Za dva sata poinje obred.
Venanje je bilo kratko i jednostavno. Sofija i Zajed stajali su jedno pored
drugog u salonu za prijem, gde su razmenili zavete i prstenje. Bio je to formalan
postupak s obaveznim svedocima, u uskom porodinom krugu.
Zajed je Sofiju jo jednom iznenadio novom haljinom. Bila je predivna,
srebrnosiva s uskim gornjim delom, trietvrt rukavima i ravnom suknjom do poda.
Glamurozna ali uzdrana, Sofiju je podseala na holivudsku modu etrdesetih
godina prolog veka. Prirodno, Manar je odmah znala koja frizura ide uz tu haljinu.
A sada - bila je venana.
Venana? Sofija je pomislila da sanja.
Veera je prireena za sedamdeset gostiju, meu kojima su bili bivi ameriki
predsednik i britanski eks-premijer. Protekla je brzo a Sofija je u drutvu takvih
gostiju dobila vrtoglavicu, meutim, pravu vrtoglavicu izazvao je Zajedov pogled.
Gledao ju je esto i upadljivo. I svaki put je osetila lupanje svog srca kada bi ga
pogledala pravo u oi. Nikada je nijedan mukarac nije tako poudno gledao.
Poudno.
Obrazi su joj bili vreli a od strujanja krvi gotovo je ogluvela. Nagnuo je glavu
prema njoj.
- Jedva ekam da ostanemo sami - proaputao je.
Sofiji zastade dah. Prsti joj utrnue, dlanovi je zasvrbee, ak joj je i prsten
bio teak.
- Veera e potrajati najdue jo sat vremena - dodade on. - Ali nemoj mene
da se plai, nema razloga.
Ona prkosno podie bradu i uzvrati:
- ega da se plaim? Nije mi prvi put.

63
Bocca

Zvonica

- Zar nisi devica?


Osetila je kako joj je krv jurnula u obraze. ta je on oekivao?
- E pa, shvati! - besno je prosiktala. - Meni je trideset godina!
Krajevi usana mu se pomerie, kao da se trudio da izbegne osmeh.
- Ne uznemiravaj se time. Imamo vremena. I oboje emo od svega toga
poneto dobiti, zar ne?
Zajed nije mogao da odvoji pogled od njenog lica. Bila je oaravajua. Koja
ena danas ume da pocrveni?
- Mislim da treba to pre da odemo odavde - ree ona i stisnu usne.
- Zar ne misli da je dobro odvojiti vreme za ljubav?
Ona mu dobaci mraan pogled i strogo ree:
- O ljubavi nema govora. Nazovimo to jednostavno - seksom.
Zajed je odjednom osetio veliko olakanje. Bila je jednostavna, divna i
poeljna. I uzbuena. Bila je savrena. Nezamenljiva.
Posle sat vremena obreli su se u Zajedovom apartmanu. Sofija je ostala bez
rei, impresionirana vrednim tapiserijama po zidovima, luksuznim divanima i
zlatom vezenim tamnoplavim zavesama koje su leprale na povetarcu.
Kada se okrenula, kroz jedna otvorena vrata ugledala je ogromni krevet s
baldahinom. Brzo je odvratila pogled.
- eli li au ampanjca? - Zajed pokaza ampanjac u kofi s ledom, spreman
za ovu priliku.
- Da, vrlo rado - jednom rukom pritisnula je svoj stomak u pokuaju da sprei
lepranje leptiria.
- Sedi - ponudi joj on dok je otvarao bocu.
Sela je na jedinu stolicu u sobi. Zajed se osmehivao. Zategnula je ramena i
pritisnula krst na grudima.
On napuni dve kristalne ae i prui joj jednu.
- iveli! - ree ona raspoloeno i podie au.
Zajed se duboko zagleda u njene oi.
- Za na dug i srean brak.
- Za na dug i srean brak - ponovi ona, ali znatno sveanije. uo se zvuk

64
Bocca

Zvonica

kristala i Sofija otpi gutljaj. Zastala je a onda rekla: - Mmm, ba je dobro.


- U normalnim prilikama ne pije? - upita je on i zavali se naspram nje na
plavi somotski divan. Delovao je oputeno. Pomislila je da bi bilo dobro da se
ugleda na njega. Popila je jo jedan gutljaj.
- Ne - spustila je au.
- Zato?
- Ovo ovde je tvoj ivot. Moj je sasvim drugaiji.
- Nisi mi priala o roditeljima - suzio je oi. - Oni su bili poznati?
- Da, pre svega po nedostatku samokontrole - otpila je jo jedan povei
gutljaj pre nego to je polupraznu au ostavila na stoi.
Njegov pogled jo uvek je poivao na njenom licu.
- Ne shvatam zato se krije? Veoma si lepa ena a sve si uunila da te niko
ne primeti.
Potiskujui paniku, odgovorila je:
- Lepota nije sve. Rano sam nauila da izgled nije vaan. Istinska lepota dolazi
iznutra. Tako sam mogla da upoznam ljude i da im pomognem da saznaju ta ih
vezuje za druge ljude.
- uo sam od Pipe da svaki susret ureuje prema strogo utvrenim
pravilima. ak je i seks regulisan.
- Izgleda da je seks jedino o emu razmilja - ree ona otro, pri emu je
vrsto stisnula ake da se ne bi videlo da je uzbuena.
Kada se nasmejao, u uglovima njegovih oiju ocrtale su se sitne bore.
- U ovom momentu razmiljam. I kako ne bih kada izgleda zavodljivo. Ne
krijem da mi je drago to sam s tobom i iskreno se nadam da me nee pogreno
shvatiti.
Prekrstila je nogu preko noge pre nego to je kazala:
- U redu je to to Pipa kae. Uvek zamolim klijente da se u prvih pet susreta
odreknu seksa. Sve ostalo preputeno je njima.
- Zato ba pet? I zato su potrebna pravila za to?
- Zato to seks menja odnos u vezi. Veina ena zaljubi se u mukarca s kojim
je spavala. Mukarci su drugaiji..

65
Bocca

Zvonica

- Veruje li da e seks promeniti tvoja oseanja prema meni? - upita on


mirno.
Otvorila je usta, pa ih je zatvorila a onda je rekla:
- Pa... sad... sumnjam.
- Zato?
- Ni sa jednim mukarcem s kojim sam spavala nisam osetila bliskost - eto, i
to je kazala. Slegnula je ramenima oekujui reakciju, ali je on utao ispitivaki je
posmatrajui. - A ta je s tobom? Da li e pred svoje imenovanje prvi put spavati
sa enom? - upitala je osorno.
- Ne. Ali kada me ve pita, rei u ti iskreno - nisam to esto radio. Nije moj
stil.
- Zato? Mukarci su prema seksu...
- I ene su - presee je on. - Ali smatrao sam da je dobro kada ovek sebe
bolje upozna - zatim je ustao i priao joj. Rukama ju je veto podigao, seo je na
njeno mesto a nju spustio sebi u krilo. - Ovako je mnogo bolje - zadovoljno je
zakljuio. - Teko mi pada da priamo o seksu dok si daleko.
Sofija se ukoila, osetila je... Zbunila se, a njemu je bila interesantna upravo
takva.
- ta je sad?
- Ti si... tako si blizu.
- Uskoro u ti biti jo blii - odgovori on ozbiljna lica, ali sa zadovoljnim sjajem
u oima.
Pripremao se za zadovoljstvo. Njeno srce je poskoilo. Stisnula je pesnice da
bi zadrala podrhtavanje.
- Onda, obavimo to - rekla je. Ponovo je ula njegov uzdrani smeh.
Kako moe toliko da mu odoleva? Sofija nije mogla da odvoji pogled od
njegovog lica. Nijedan ovek ne bi trebalo ovako dobro da izgleda. To zaista nije
fer. Nikakvo udo to je smekala. Uivao je istraujui detalje njenog lica: savreni
obrazi, lepo oblikovan mali nos, divna, izrazito senzibilna gornja usna...
- Tvoje lice je savreno - mrmljao je. Gledala ga je u oi.
- Shvata li ta sam ti rekla?

66
Bocca

Zvonica

- Mhm. Mada jo nisi odluila da li e me voleti ili bi trebalo da me mrzi?


Crvenilo joj je nadolazilo u obraze.
- Da te mrzim, Visosti? To bih mogla jer imam dobro opravdanje.
Bio je bezobrazno spreman da se nasmeje.

67
Bocca

Zvonica

9. poglavlje

Samo trenutak kasnije uozbiljio se, a njegove oi i dalje su izazivaki blistale.


- Ali ne vidi samo jednu sitnicu: da tvoje telo pria drugu priu.
Sofija se zaledila shvativi da jo uvek sedi u njegovom krilu.
- Moje telo?
- Mhm - on je pomilova po leima. - Tvoje telo uiva u mom dodiru, kao to
ja uivam kada si mi ovako blizu.
- To je zabluda.
- Zar veruje u to to si rekla? - on je okrenu sebi da moe u lice da je gleda.
Njene noge zaljuljae se na jednu stranu, a njena ramena on pritisnu uza svoje
grudi.
- Da - ree ona a srce je htelo da joj iskoi.
Kaiprstom je klizio po konturama njenog lica, a zatim je prste provukao kroz
njenu kosu. Uzbuivao ju je njegov dodir. Probudio je u njoj elju. Neno joj je
masirao lice i vrat. Bio je to pravi oseaj blaenstva, pa se oputeno naslonila na
njega. Jezikom tela - to je bilo poverenje.
Zanimljivo, Zajedu se nije urilo. Kako to, kada su svi mukarci obino vrlo
nestrpljivi. Oigledno je uivao neno dodirujui njeno osetljivo telo. Milovao ju je
po vratu, po ramenima, leima, dok se nije sasvim opustila. Zabacio joj je kosu da
bi joj video lice.
- Vi ste vanredno lepa ena, princezo Fejc.
Radoznalo je podigla obrvu.
- Princeza?
- Da, a uskoro e biti moja kraljica.
Nije znala da li je to zbog njegove iritantne blizine ili zbog njegove nenosti,
tek, oseala se kao opijena.
- Ne mogu da se setim ba nikoga ko bi delovao manje kraljevski od mene.
Neno joj je provlaio prste kroz kosu.
- A ja to vidim sasvim drugaije - ree on i poljubi je u vrat pored uha. Stresla

68
Bocca

Zvonica

se i snano je zagrizla gornju usnu da ne bi pokazala koliko joj prija sve to on radi.
- Ti ovo zaista ume - proaputala je prigueno dok je Zajed usnama klizio po
njenom vratu.
- A ti ima tako lepo i podatno telo - uzvrati on pre nego to ju je neno
ugrizao za rame a zatim vrelim poljupcima prekrio vrat i bradu.
Oseala se velianstveno dok se uvijala pod njegovim usnama, dok se trzala i
jecala.
- Zar zaista tako misli?
- Da - odgovori on toplo. - Ne mislim nego sam siguran - dok su njegove usne
nastavljale nemirnu igru, rukom je polako otkopavao sitnu sedefastu dugmad na
njenoj haljini. Nekoliko sekundi kasnije haljina je skliznula s njenih ramena.
Srameljivo se privila uz njega zagnjurivi lice u udubljenje izmeu njegovog
vrata i ramena.
- Ne treba da se stidi preda mnom - ree joj on neno.
- Takva sam.
- Besmislica - uzvrati on i okrenu je u prema sebi. Ona mu brzo okrenu lea.
Podigao joj je kosu i kratko ju je poljubio u vrat dok je rukom niz lea klizio do
grudnjaka. Otkopao ga je uvebanim pokretom. Kada je osetila da su joj grudi i
leda bez delia garderobe, uhvatila ju je jeza a bradavice joj se ukrutie. Pokrila je
grudi rukama, bila je izgubljena.
Htela je neto, a nije znala ta. Jo poljubaca? Nenosti? Ili neto da smiri
uzavrelu krv?
Kada su njegove nemirne ruke s njenih lea prele na grudi, Sofija je od oka
refleksno zatvorila oi. Njenom telu ovo je bilo sasvim novo, nepoznato. Zatvorenih
oiju koncentrisala se na doivljeno ulno zadovoljstvo. Zajed je milovao njena
najosedjivija mesta, a ona se prepustila blaenstvu.
Milovao ju je i draio, uivao je u svakoj njenoj radosti i bio je srean to je
uspeo da na svakom kvadratnom centimetru njene koe izazove poar, a ona je
grizla usne i stiskala zube dok je njeno telo elelo jo... jo...
A kada je pomilovao njene bradavice, bila je van sebe. Nesvesno se privila
celim telom uz njega osetivi dokaz uzbuenog mukarca. U tom momentu se

69
Bocca

Zvonica

izgubila.
Ni on vie nije mogao da eka. Kolenom joj je razmaknuo butine pa je osetila
njegovu vrelinu. Bio je snaan i strastan, ona je bila bespomona, ali je elela sve
to i ni za ta na svetu ne bi dozvolila da se to prekine. Nekako je od poetka znala
da e sve biti ovako zagonetno, ulno, zapanjujue erotino.
Njegove ruke klizile su po njenom telu, a haljina je uzmicala nanie. U tome
mu je i ona nesvesno pomogla pa se njena haljina nala na podu. Na njoj su ostale
samo gaice.
Obavio ju je vrsto jednom rukom dok je druga nezadrivo klizila prema
njenim gaicama. Neno ju je pomilovao po donjem delu stomaka, a prstom je
pronaao njeno najosetjivije mesto. Trgnula se, zajecala i odmah se pridigla. Posle
samo nekoliko sekundi vratila mu se s nemom molbom da nastavi zapoeto.
Od sledeeg njegovog poteza zamalo je izgubila prisebnost. Oslonila se
rukama iza svojih lea i jo je malo rairila noge.
- Molim te da brzo zavri to to si zapoeo - jecala je. - Inae u se potpuno
izgubiti.
Podigao ju je sa sebe i u rekordnih pet sekundi zbacio je sa sebe svu
garderobu. Oboje su bili potpuno nagi i on je vrati u svoje krilo, licem okrenutu
prema sebi. Uhvatila ju je panika i pokuala je da se oslobodi.
- Ne, neemo tako - protestovala je. - Ja to ne mogu, ne mogu...
- Moe. elim da me gleda. Tako e videti ta treba da radi zajedno sa
mnom - uhvatio je njeno lice obema rukama strasno je poljubivi, kao da je
njegova svojina. Na neki nain to je bilo tano. Duboko u sebi Sofija je oseala da
e mu uvek pripadati. To je zapravo bio razlog njenog straha jer je shvatila koliku
mo on ve ima nad njom.
Jo jednom ju je poljubio pre nego to ju je podigao. Kada je poeo da je
sputa, Sofija je vrisnula, okirana veliinom njegove mukosti. Za nju je to bilo
neto sasvim novo. Neuveno... Ona nije navikla na neto ovakvo...
- Samo polako - mrmljao je on usana prislonjenih uz njene, pri emu ju je
rukama drao ispod kukova sve dok se ona nije na to navikla. - Ti to moe.
estoko je zatresla glavom, a zatim je obavila ruke oko njega zagnjurivi

70
Bocca

Zvonica

glavu u njegove grudi.


- Ne, ne mogu. Ne znam kako to da podnesem.
- To sam ja, najdraa.
Stisnula je oi jo jae.
- Ali ba to je problem!
- Nije mogue da me se plai?
Uinilo joj se da je osetila duboku frustraciju u njegovom glasu i odmah je
zaalila zbog svojih rei. Najmanje je elela da ga povredi.
- Ne plaim se tebe. Plaim se da u te zavoleti...
Nije se pomerao a ona nije bila sigurna u to da li on die.
- Ali neko bi morao da me voli - konano progovori on posle itave venosti.
Sofijino srce bolno je udaralo. Podigla je glavu pogledavi ga u oi. Izgleda
zapanjujue dobro, a istovremeno je beskrajno usamljen. A oboje su bili tu... u
vrstom zagrljaju.
Gornja usna joj je zadrhtala.
- Dozvoli da ja to pokuam - aputala je drei njegovo lice rukama. Poljubila
ga je na nain na koji je on ljubio nju, strasno, poudno i oajniki.
Potrebna je ovom oveku, a potreban je i on njoj. Njeno srce se otvorilo ime
joj je omoguilo da osea i neto drugo osim straha. Njeno srce se otvorilo za njega
a istovremeno se to dogodilo i njenom telu, koje je s njegovim telom postalo jedno.
Usne na usnama, njegove ruke na njenim kukovima, njeni prsti u njegovoj kosi...
Oseaj sree i zadovolj stva rastao je do momenta kada se sve otelo kontroli. A
tada osim njih niko vie nije postojao. Svakog momenta s novom snagom stiskali
su se jedno uz drugo srca su im udarala, svaki nerv im je vibrirao. Sva njihova ula
bila su fiksirana samo na jedno. Njeno uzbuenje je uvek iznova raslo sve dok nije
iezlo u ogromnom vrtlogu.
Nejasno je Sofija shvatila da se Zajed opustio kada je poslednjim trzajem
duboko prodro u nju. Odjednom se opustio, a ona je i dalje bila obuzeta snanim
oseanjima. Nita slino u ivotu nije doivela. Bilo je neverovatno.
Iscrpljena, naslonila se na njega. Njeno vrelo i znojavo telo drhtalo je posle
oka izazvanog zadovoljstvom. Ostala je tako jo neko vreme dok je Zajed nije na

71
Bocca

Zvonica

rukama preneo u spavau sobu. Paljivo ju je poloio na krevet i spustio se pored


nje.
- A sad? - upita ona.
On postavi jednu ruku pod njenu glavu, a drugom je privue sebi.
- Sada emo spavati - odgovori joj toplo.
Kada se probudila, bila je sama u mranoj sobi. Ustala je i bosa pola u
dnevnu sobu. Tamo nije bilo nikoga, ali je primetila da je njihova odea paljivo
sloena na stoiu izmeu dve sofe.
Zajed nije bio u krevetu. U vazduhu se oseao miris losiona posle brijanja.
im je taj miris prodro u njen nos, osetila je nenost i novi talas uzbuenja. U
kupatilu je videla vlaan frotirski pekir pa joj je bilo jasno da se on istuirao,
obrijao ali i nestao.
U tom momentu pala joj je na pamet ceremonija krunisanja, sveanost na
kojoj nije bilo dozvoljeno prisustvo ena. Sigurno je sada tamo.
Bilo joj je teko iako je znala da ne treba tako da se osea. Bilo joj je teko jer
je s njim upoznala ar ljubavne igre, jer je s njim otkrila zapanjujua oseanja za
koja nije znala da postoje. Sve je to u njoj bilo svee, pa nije bilo nikakvo udo to
joj on nedostaje, to ga eli svakim deliem svoga bia i tela.
Oseala se praznom. I svega se plaila. Bilo joj je ao to mu uz telo nije
poklonila i srce.
Poto se okupala, Sofija se vratila u svoj apartman.
Bilo je kasno kada je doao Zajed. Sofija ga nije primetila i nastavila je da radi
na laptopu odgovarajui na internet potu.
- Ljuta si - ree on kada joj je priao blizu.
Nije se ni pomerila od monitora.
- Samo sam zaposlena. Otkad sam ovde, zanemarila sam klijente.
- Manar kae da nita nisi jela.
- Nisam bila gladna.
- Stvarno? E, to ne verujem.
Pogledala ga je u oi.
- Moda nisam raspoloena da opet jedem sama.

72
Bocca

Zvonica

- Moda se osea zanemarenom?


- Ne oseam se zanemarenom, ali kao da sam u klopci.
Kada je seo pored nje na kau, ona se odmaknula. Pogled joj je pao na
njegove duge noge i to je podseti na sva nedavno doivljena uzbuenja. Fasciklu s
dokumentacijom stavila je izmeu njega i sebe. Pobrinue se da se to poslepodne
ne ponovi.
Bilo je kasno, a ona je bila gladna, povreena i besna. Njemu to poslepodne
nije mnogo znailo.
- Mogu li znati zato si neraspoloena? - upitao je smireno. Sklopila je laptop.
- Nestao si bez rei.
- Spavala si a ja sam morao na ceremoniju krunisanja. Znala si to.
Prekrstila je ruke.
- Zato me nisi probudio ili mi bar ostavio poruku?
- Sad sam ovde.
- Satima te nije bilo.
- Razlog ti je poznat.
- Da, znam! - zgrabila je jastuk kojim ga je besno udarila. - Znam. Uredno si
sproveo sve take sa dnevnog reda: venanje, konzumaciju braka a zatim i
ceremoniju krunisanja. Sada si kralj. Postigao si svoj cilj. Za tebe je ovo bio veliki
dan. Zar ti treba jo neto?
Njegove oi se smraie a vilini miii su se stezali i oputali.
- Da, bio je to veliki dan, ali iscrpljujui. Mora li da igra ovu predstavu?
Ponaa se kao moja majka.
Borila se za vazduh, kao da ju je pesnicom udario u stomak. Posle nekoliko
sekundi uspela je da se pribere.
- Molim te, oprosti mi zbog ove predstave - rekla je kada je bila sigurna da je
glas nee izdati. - Rekao si da je ovo bio dug dan.
- Onda idemo na spavanje. Sutra e ti sve izgledati drugaije.
- U pravu si - nasmejala se. On je uhvati za ruku.
- Idemo.
Pogledala je u njegovu ruku pa u lice.

73
Bocca

Zvonica

- Radije bih ovde spavala. On nakratko zatvori oi.


- Sama?
- Da - progutala je knedlu. - U sluaju da to tebi ne smeta...
Zajed napravi korak unazad.
- U sluaju da mi to ne smeta - ponovi on udnim, podrugljivim tonom.
Posmatrao ju je mranim pogledom, sastavljenih obrva. Stisnuo je usne a zatim
rekao: - Ovo je naa prva brana no, Sofija.
- Znam - poelela je da vrisne.
- Pa? Zar ne bi trebalo da smo zajedno? Ili emo odmah svako svojim putem?
- Ali mi nismo zajedno! To je bio seks i to je jedino to nas vezuje. Ne vidim
razlog zato bih spavala s tobom. ta sam ja tebi, Zajede?
On podie ramena.
- Ti si moja ena.
- Samo na papiru - uzvrati ona jedva ujno.
- To je vie nego na papiru. Obeao sam da u te paziti i tititi, i da te neu
varati. ta jo hoe?
Ljubav, htela je da kae. Prijateljstvo. Ali nijednu re nije izgovorila. Nije ona
slaba, ali traila je nain da mu se priblii.
Grudi su joj gorele a u glavi vladala konfuzija. Kada bi imala malo vie
vremena... Kad bi on seo pored nje i dao joj ansu da se smiri. Kako da mu objasni
da njena reakcija nije bila histerina, nego borba s dubokim strahovima. O tome ni
sa jednim mukarcem nije razgovarala, jer joj to dosad nije bilo potrebno. A sada
je elela da mu se poveri.
Zajed to nije shvatio. tavie, bio je ljutit. To ga je navelo da se povue u
svoju ljuturu. Odluila je da popusti. Pruila je ruke prema njemu u nemoj molbi
da ostane s njom i da sve ovo razjasne.
Zajed pogleda u njene oi, zatim u njene ruke i zatrese glavom.
- Ne, Sofija, ne podnosim ovakve predstave. elim enu koja mi nee praviti
scene. Ba iz tog razloga elim jaku i samouverenu enu - okrenuo se i poao
prema vratima.
Sofiju obuzee panika i oajanje. Mora ga pozvati da se vrati. Moli ga da

74
Bocca

Zvonica

ostane. Moli ga. Moli ga najlepe to ume, moda e delovati.


Ali Sofija nije umela da moli. Nije mogla ni glas da ispusti moleivim tonom.
Zajed je zastao pred vratima i okrenuo se.
- Moemo da pokuamo ujutro jo jednom - opomenu je ledenim glasom. Kao
to su je nekada opominjali njen otac i njena majka.
Sa suzama u oima klimnula je glavom.
- Laku no, Sofija.
Bolno zajecavi, zagrlila je jastuk. Upravo je to bila situacija koje se plaila.
Ljudi koji se okrenu i odu. Uplakane ene koje ostaju. Iritirani mukarci s lanim
strpljenjem. Propale ene.
Boe, kuda sve to vodi? Kada bi sve moglo da bude kao ranije, kao da se nita
nije desilo.
Sofija se rasplakala. Slomio joj je srce, jedva je malo bolji od njenih roditelja.
I ovo e se zavriti na isti nain ako ne bude pazila.

75
Bocca

Zvonica

10. poglavlje

Sledeeg dana Sofija je Zajeda ekala celo pre podne, ali o njemu nita nije
ula. Kako je vreme odmicalo, bilo joj je sve tee, a njen nemir sve jai. Potonula
je u haos svojih oseanja, bila je potpuno bespomona.
Satima je bila sama. On je nestao, ali je znala gde je. Ipak, on je zasluio vie
razumevanja, to je Sofija morala da prizna. Sada bi morala da mu se izvini, inae
ne bi valjalo. Zajed je bio iskren, nije on lo ovek. Nije joj obeao nita to nije
nameravao da ispuni.
Tek kasno posle podne stiao se njen bol. Sela je za radni sto i ba tada je
Zajed uao u njen apartman. Umotan u beli sari, izgledao je umorno.
- Smetam li? - upitao je.
- Ne - pokuala je da se osmehne. - Kako si proveo dan?
- Naporno. Razgovarao sam sa Halidom i Jeslin o arifovoj sahrani.
- elim da ti se izvinim za ono sino - poe ona. - Pogreila sam, bila sam
sebina i nepromiljena.
- Ti si nevesta, a na dan venanja satima si bila sama. Ni u najboljem
raspoloenju to ti se nije moglo dopasti.
Pao joj je kamen sa srca. Izaao joj je u susret. Njena napetost nestade.
Boe, on je divan.
- ta kae na to da odemo na veeru? Mogli bismo da promenimo okolinu. U
sedam?
Pristala je bez razmiljanja.
Ve u pola sedam Sofija je nervozno pogledala na sat. Manar joj je
posavetovala da obue dugu roze haljinu. Kosu je raspustila po ramenima.
Trud se isplatio, pomislila je Sofija kada je Zajed tano u sedam uao u njen
apartman zadivljeno je odmerivi od glave do pete. Na njemu je bilo crno odelo,
bela koulja u kombinaciji s tamnom kravatom.
- Izgleda oaravajue - zadovoljno se osmehnuo.
- Hvala. Izgleda da i moja odbojnost prema roze boji iezava.

76
Bocca

Zvonica

Bila je presrena. Seli su u crnu limuzinu s zatamnjenim staklima.


Narednih

dana

nedelja

askali

su

izbegavajui

da

razgovaraju

nesporazumu. Svesna da je bila preterano hirovita, ljutila se na sebe. Istovremeno


se divila Zajedu i njegovoj toleranciji, njegovoj umenosti da opravda njene
nepromiljene postupke, pa se u tom momentu nije oseala krivom ni pred sobom
ni pred njim...
Tri meseca kasnije Sofija je s muem boravila u San Francisku, gde je odrala
oprotajno predavanje. Kada su se vratili u hotel, prelistala je "ikago tribjun" i
srce joj je poskoilo od uzbuenja. Jo jednom je proitala tekst. arif je iv?
Preiveo je avionsku nesreu? Glava joj je bila kao u stomaka bunilu. Ovo se granii
s udom.
- Boe, Jeslin i deca mora da su presreni. A Zajed? Zajed...
Obrisala je suze. Pokuala je ponovo da se koncentrie na lanak. Zaboravila
je na muninu u stomaku. Teko povreenog arifa izvukli su iz olupine aviona
nomadi koji su se sluajno zatekli u blizini. Nisu znali o kome je re, jer je arif
izgubio pamenje. eik Halid Fejc uo je neke glasine u pustinji o tome. etiri
nedelje uporno je tragao i pronaao je arifa zbrinutog u bolnici.
Zajed je primetio da se Sofija esto hvata za stomak i da se udno ponaa i
zato ju je odveo u bolnicu.
- Hm - mumlao je lekar koji je sondom ultrazvunog aparata prelazio preko
njenog stomaka.
- Kao da ujem dva pulsa. Stanite, stanite... O, blizanci.
- Blizanci? - pobledela je Sofija. - To je nemogue!
- Nije nemogue - usprotivi se Zajed oduevljeno. - U naoj porodici bilo je
blizanaca... Jamila i Aman.
Najzad su poeli da se raduju lepim vestima. Zajed je telefonom od svog
mlaeg brata dobio potvrdu da je vest iz novina tana. Pourili su u Sark da podele
radost sa porodicom ali i da im kau da ima jo radosnih vesti.
Sofija je pre mesec dana saznala da je u drugom stanju, ali je to zadrala za
sebe. Bila je zbunjena i nije znala da li da se raduje. Ipak, duboko u dui osetila je
titraje sree...

77
Bocca

You might also like