Professional Documents
Culture Documents
1
Bocca
Zvonica
1. poglavlje
Vankuver, Kanada
- eik Zajed Fejc je ovde? Gde, ovde? U Vankuveru? - dr Sofija Tornel
drhtavom ruko skide naoare.
To to je drhtala moglo je da bude samo zbog iscrpljenosti. Nikakvo udo
posle sedmonedeljne turneje. Naravno, to nije imalo nikakve veze sa eikom
Zajedom Fejcom, mlaim bratom kralja arifa Fejca, mada je on jedini ovek kome
je uspelo nju da ponizi i uvredi.
Deni, Sofijina asistentkinja, doe do stola, zabrinuta i namrtena.
- Da... ovde je.
- ta podrazumevate pod tim ovde? - Sofijin, inae hladan, glas lako je
zadrhtao.
- Pa... ovde, u hotelu!
- Molim?! - Sofija ponovo stavi naoare i uasnuto pogleda u Deni. Ona je
inae nosila kontaktna soiva, a samo ponekad naoare. - Zato?
- Ni u Portlandu ni u Sijetlu nisu imali vremena za njega, zato je sad ovde objasni Deni pipkajui nervozno svoju bluzu. - Iskreno, ne verujem da bi on
dozvolio da ga odbiju... izgleda da mu je hitno. Navodno, radi se o ivotu i smrti.
O ivotu i smrti... Ba tako je i njen otac preterao u slinoj situaciji. Obojica su
bili od istog materijala skrojeni mada s jednom finom razlikom: Sofijinom ocu se to
vie nije dopadalo.
- Sada ne mogu... - mucala je Sofija.
- Ali u ovom momentu to je ba povoljno...
- Ali neu!
- Hm... Poznajete li ga lino? - upita dvadesettrogodinja Deni.
- Povrno - uzdrano uzvrati Sofija koja nije elela da spominje detalje tog
bolnog i uvredljivog susreta od pre tri godine.
- On fantastino izgleda! - Deni je bila oduevljena, oi su joj sijale, a obrazi
2
Bocca
Zvonica
pocrveneli.
- Mogue - Sofija slee ramenima. - Ali to ne znai da je on dobar ovek. Jesi
li s njim razgovarala?
- Hm, da... On je... u predsoblju.
- ta?! U mom apartmanu?
Pojaalo se crvenilo na Deninim obrazima.
- Znate, pomislila sam da ete odvojiti nekoliko minuta za njega. Medijski
konsultant dolazi za pola sata - im je videla Sofijin izraz lica, urno je dodala: Izgleda da mu je hitno.
Sofija je osetila da je hvata panika. Zajed je ovde, u predsoblju njenog
apartmana?
- Da li sam uinila neto pogreno? - uplaeno upita Deni.
- Ne, ne - Sofiji su se ruke znojile a srce je poelo bre da udara.
Denine oi bile su pune suza pa je Sofiji bilo ao te fine devojke koja je
marljivo radila.
Nije je mogla kriviti jer ju je Zajedov izgled zasenio. Uostalom, Zajed je i nju,
Sofiju, zaarao.
- Pomislila sam... da... bar pet minuta... - mucala je Deni.
Sofija se naslonila rukama na ivicu stola pokuavajui da zaustavi drhtanje.
Vreme nije bilo problem. Problem je bio Zajed Fejc. Nije elela da ga vidi. Ni pet
sekundi.
- Koliko dugo eka? - upitala je na kraju.
- Pola sata.
Jedva primetno Sofija slee ramenima.
- Zato mi to tek sada kaete?
- Ja.. - Deni podie jedno rame. - Mislila sam...
- U redu - Sofija se prekrsti i zabaci srebrnastoplavu kosu preko ramena. Priberite se. Samo pet minuta - glas joj je ponovo postao vrst. - Pobrinite se da on
to potuje.
Zajed je bio u predsoblju apartmana ekajui da ga Sofija Tornel, autor
bestselera i traeni predava na kongresima, psihoterapeut i profesionalni
3
Bocca
Zvonica
4
Bocca
Zvonica
5
Bocca
Zvonica
6
Bocca
Zvonica
Posle te veeri oekivala je njegov poziv, ali nije ga bilo. Njegovo pravo
miljenje o njoj nikada ne bi saznala da joj arif nije grekom poslao jedan imejl,
koji je zapravo bio namenjen Zajedu, a to je bio odgovor na Zajedovu poruku. arif
ju je preklinjao da taj imejl izbrie pre no to ga proita.
Ali Sofija je, kao i svako ensko, bila radoznala. A poruka je bila takva da je
mogla izazvati infarkt:
Nasmrt sam se dosaivao te veeri s njom. Jedina mi je uteha bila da radim
dobru stvar, kao i tebi uslugu, to sam inae jedva preiveo. Najgore u svemu jeste
to to sam se ja njoj dopao. Ne bi trebalo da budem pod stresom zato to oseanja
nisu uzajamna. Ona je na mene delovala kao najobinija lutka iz izloga."
- Znai, jo uvek se bavite posredovanjem u sklapanju brakova - ree Zajed
dok se sputao u stolicu naspram nje.
"Bavim se time kao lutka iz izloga", pomisli Sofija. "Obrazi su joj goreli.
Nasmrt sam se dosaivao". Podrhtavale su ruke u njenom krilu.
- Da - ree ona bezizraajnim tonom. Nije volela kada joj neko dira stare
rane. Sreom, on nije znao za greku u slanju imejla. - I, ta mogu da uinim za
vas, eie Fejc?
- Da li presluavate svoju govornu potu? Poslao sam vam bar tuce poruka a
poslao sam vam nedavno i imejl.
Posmatrala ga je nekoliko dugih sekundi. Na njemu je bilo skupo odelo,
skrojeno po meri. Koulja bela kao sneg, bez kravate. Njegova crna kosa bila je
neto kraa.
Pogledala ga je oima napola zatvorenim.
- Mogu li konano da saznam ta vas dovodi meni?
- eleo bih da se oenim, traim enu.
Ovo bi mogla da bude ala. Zbunjeno ga je gledala ne znajui u emu je trik.
Zato se nasmejala.
Meutim, izraz njegovog lica nije se promenio.
- Kako mislite da mogu da vam pomognem, eie?
- Tako to ete izvui vau dokumentaciju, a onda moemo da ponemo.
Prezime mi je Fejc, F-e-j-c, ime Zajed. Treba li i to da vam spelujem?
7
Bocca
Zvonica
8
Bocca
Zvonica
9
Bocca
Zvonica
10
Bocca
Zvonica
- Dobro znate ta sam ovim mislila, eie Fejc - glas joj je postao otriji. Ponovo ste pokuali da objasnite Angeli da vaa veza s njom nije bila prava, kao i
da ne nameravate da se njome oenite. A sve zato to niste sposobni da volite...
- Ali ovde nije re o ljubavi - gledao je u nju netremice.
Deni ponovo proviri kroz vrata.
- ao mi je to ponovo smetam, ali vaa medijska konsultantkinja je ve
ovde, doktorko Tornel. eka dole u predsoblju.
Sofija klimnu glavom ne isputajui Zajeda iz vida. Kada su se vrata zatvorila,
rekla je:
- Moramo da zavrimo.
- Nisam gluv. Zato predlaem da veeras izaemo na veeru da bih mogao da
vam iznesem sve potrebne injenice i razloge.
- Ne! - Sofija se nije mogla setiti da li je ikada bila toliko napeta kao sad. - Ni
u kom sluaju.
- Ni u kom sluaju?
- To ne bi bilo u redu. Ne bih mogla adekvatno da zastupam vae interese... ona duboko udahnu - a takoe nisam sigurna da to elim.
- Od vas ne oekujem udo, doktorko Tornel. Samo vas molim da mi
pronaete odgovarajuu enu.
Polako je ustala sa stolice.
- Izvesti udo bilo bi jednostavnije. Ako se nadala da e ga ovim uutkati,
prevarila se. Glasno se nasmejao.
- A ja sam mislio da ste vi profesionalac.
- Ja to jesam.
- Onda radite svoj posao. To je neto to umete i oigledno jedino u emu ste
ba uspeni.
Zastao joj je dah.
- Ovo je bio udarac ispod pojasa.
- A ta to vi sada radite? Sudite mi bez injenica. Znate li bar zato? Ne traim
vae simpatije, potrebno mi je vae vreme i sposobnost. Ako mi pomognete,
neete zaaliti, dobro plaam.
11
Bocca
Zvonica
12
Bocca
Zvonica
2. poglavlje
Kao to je rekao, Zajed je u devet sati bio u Fajerstoun Buksu, ali ona je ve
otila. Saznao je da je Sofija Tornel potpisivala knjige i da je pre pola sata otila.
Znai, tako. Ledena devica je pobegla. Kako to objasniti kada mu se na
venanju ledi Pipe prikaila kao iak?
Zajed izvue mobilni telefon. Verovatno je Sofija Tornel napustila i grad.
Teko da je odletela na obalu San Franciska, verovatno je u Austriji, na jednom
vanom venanju, o kojem se prialo.
To je Zajed mogao da iskoristi jer je i on pozvan na venanje princeze
Georgine.
Proglaavam vas muem i enom...
Gosti su aplaudirali dok je mladoenja podizao nevestin veo da bi je poljubio.
Na Georgininoj svilenoj venanici svetlucalo je na hiljade rukom uivenih bisera.
Mladenci su se okrenuli zvanicama. Sofija je bila ponosna jer je Georgina
pronala oveka svog ivota.
Baron Ralf fon Klisen bio je za nju idealan partner - jak, nezavisan i
nepokolebljiv, inteligentan i zgodan. Prema svima prijateljski raspoloen, strpljiv i,
po svemu sudei, odgovarao je Georgini. Poelela im je dug ivot. Dug ivot...
Sofija oseti neto kao guenje, a u oima joj se pojavie suze. Celog ivota biti
voljen... Kakva je to srea! Kao dete, Sofija se oseala zatienom i voljenom, a
onda se odnos njenih roditelja poremetio. Oni su bili poznati, pa je njihovom
razvodu dat veliki publicitet. Paparaci su uvek bili blizu, ak su im prislukivani
telefonski razgovori pa su objavljene gotovo sve pojedinosti njihove nesloge.
Sofijini roditelji estoko su se borili za starateljstvo a na kraju je ona shvatila da ni
otac ni majka zapravo nisu imali vremena za nju. Njihova borba imala je samo
jedan cilj: pobedu.
Sofija je koriena kao trofej.
Ljubav je razumna i velikoduna, puna potovanja i blagonaklona. I ba zato
je Sofija volela svoj posao i svoje zvanje, jer su joj omoguili da spaja ljude sa
13
Bocca
Zvonica
14
Bocca
Zvonica
15
Bocca
Zvonica
16
Bocca
Zvonica
17
Bocca
Zvonica
18
Bocca
Zvonica
19
Bocca
Zvonica
3. poglavlje
Ovo je sve promenilo. Sofija i Zajed nali su se sledeeg jutra u devet u holu
hotela da se dogovore. Da jo jednom pokuaju iz poetka. Sofija se pravdala pred
sobom u dugoj, besanoj noi.
Ona je potovala arifa a Zajed ju je plaio.
Uprkos svemu, obeala je da e pomoi, arifu za ljubav.
Bez arifa i njegove stipendije ne bi mogla studirati na Kembridu. arif je na
univerzitetu est godina bio njen mentor, volela ga je kao brata koga nije imala.
I sada ga je izgubila. Kraljevstvo Sark izgubilo je svoga kralja.
Ona e svakako pomoi Zajedu. Kako ne bi? Ograniila je vreme koje e
provoditi u njegovom drutvu, a za komunikaciju e koristiti mobilni telefon, imejl ili
faks. Sastae se sutra s njim, pripremie beleke, a ostatak posla odradie s
bezbedne distance.
Najvanija je bilo to to Zajed mora to pre da preuzme upravljanje dravom
dok njegov brat ne bude pronaen. arifa moraju pronai. On e se iv vratiti,
mora, jer druga mogunost ne postoji. Zbog svoje ene Jeslin, zbog svoje etvoro
dece ili zbog svoje zemlje.
A to se za Zajeda nikako ne moe rei. arif gotovo nikada nije spominjao
svog brata, a Sofija je, uz ono malo podataka kojima je raspolagala, Zajeda
smatrala crnom ovcom u porodici.
Sledeeg jutra Zajed je uleteo u hol hotela i pogledom potraio Sofiju. Sedela
je, odevena u tamnosivi kostim, za stolom u drugom delu foajea. Kosu je sklonila s
lica zategnuvi je u pansku punu. Radila je neto na laptopu, a noge je elegantno
prekrstila. Zajed je morao da prizna da Sofija ima vrlo lepe noge. Zagledao se u
njih, ini mu se da lepe nije video.
Da bi mogao due da uiva u prizoru, usporio je korak. Suknja joj je dosezala
do kolena, a kroz svetle arape blistala je njena bleda put.
Podigla je glavu, a on je duboko uzdahnuo.
Opet je delovala kruto. Morao je da prizna da ne izgleda loe, ali nije lepa. Ni
20
Bocca
Zvonica
ljupka. Nosila je teke naoare s okvirom od kornjainog oklopa. Usne su joj bile
stisnute a brada energina.
Sofija je bacila pogled na Zajeda dok se sputao u stolicu naspram nje.
- Da li je sve u redu? - upita ga ona.
- Nema novih vesti ako ste na to mislili - odgovorio je.
Klimnula je glavom, mislili su na isto. Zadovoljnog lica, Zajed otvori svoju
akten-tanu i izvadi sveanj dokumenata pruivi ih Sofiji.
- Ovde su moji lini podaci,
Bili su to popunjeni poverljivi formulari za njenu klijentelu.
- Ovo su moji upitnici - ree ona prekorno i iznenaeno.
- Tako je.
- Otkud vam?
Uveren u to da joj ita misli, Zajed odluno zatrese glavom.
- Ne sumnjajte u asistentkinju. Nisam to od nje dobio.
Sofija podie obrve.
- Ne pokuavajte da zatitite Deni...
- Ako morate to da znate, dobio sam ih od Pipe. Poslala mi kopije obrazaca.
Ovde je lini Majers-Brigsov test. Ve sam ga popunio i znam rezultat.
- Oteali ste mi posao - blago je protestovala.
- Ja to drugaije vidim. Morate da mi pronaete odgovarajuu enu, a
najbolje znate kako ete to uiniti prouavanjem tih papira.
Pogledala ga je. Kada su im se pogledi sreli, njeno srce poelo je suludo da
tue i to ju je izbacilo iz ravnotee.
Godinama joj se to nije dogodilo. Poslednji put... ba na Pipinom venanju
kada se zaljubila u Zajeda.
On je nju smatrao smenom i nasmrt dosadnom. Ne smam dozvoliti da mi se
to ponovi, pomislila je. Zajedova ruka se spustila na njen lakat.
- Sve je u redu? - upita on. - Odjednom ste prebledeli.
Odmah se oslobodila njegovog stiska.
- Nema problema, sve je u redu. Ipak, moram vam rei da ovo nee ii tako
brzo.
21
Bocca
Zvonica
22
Bocca
Zvonica
23
Bocca
Zvonica
24
Bocca
Zvonica
25
Bocca
Zvonica
Prevukla je rukom preko oiju, bila je iscrpljena. Oseala je da nee nita moi
da uradi, kao i da on to nee shvatiti. Uspena, inteligentna, samouverena, lepa,
jaka ena koja e prihvatiti da se skrasi u pustinji... Postoji li takva ena koja ne bi
imala drugog izbora?
- Znam da ovo ne elite da ujete, ali najradije bih vam preporuila da uzmete
enu iz svog okruenja. ene sa zapada su...
- To ne dolazi u obzir. elim samouverenu, nezavisnu enu. U mom okruenju
ih nema.
- Ali nijedna nee pristati. Za to je potrebno vremena, treba prvo da se
upoznate, zatim vreme meusobnog prihvatanja, to je neka vrsta udvaranja, da bi
ena znala u ta se uputa. A vi hoete sve to da preskoite.
- Naalost, ne preostaje nam nita drugo. Nadoknadiemo sve posle venanja.
- Posle venanja? - ponovi Sofija zbunjeno pa uuta za tren. - Lepo, zasad
imam jo jedno pitanje na koje mi je odgovor vaan. Kakve su prave ene kod vas?
I da li su zakonom zatiene?
- Ne na isti nain kao mukarci, jo nisu. Ali arif je ve pripremio predlog
zakona i to pitanje ima prioritet u reavanju.
- A ta bi bilo ako bi ena, konkretno vaa, dola u konflikt sa zakonom? ta
bi joj se dogodilo?
- Sasvim razumljivo, zatitio bih je.
- A da li bi to bilo izvodljivo?
- Da li mi verujete?
- Treba da me razumete, vaoj buduoj supruzi elim sve najbolje.
- A ja ne elim? - prekide je on ljutito. Gledala ga je irom otvorenim oima,
takvog ga jo nije videla.
- Pa...sad... - zastajkivala je zbunjeno.
- U redu. Smatrajte ovu temu zavrenom - naglo je ustao i nestao u kabini u
zadnjem delu aviona.
26
Bocca
Zvonica
4. poglavlje
Dok joj je srce tuklo pod grlom, Sofija je gledala u zatvorena vrata kabine.
Nije joj bilo jasno zato se Zajed naljutio, ali bilo je oigledno da je ljut na nju.
Rado bi mu se izvinila ili bar pokuala da neto popravi, ali to je bilo nemogue.
Posle nekog vremena stjuardesa joj je donela sve aj. Posle etvrt sata
pojavila se opet, uzela je posluavnik i olju.
- Ubrzo sleemo - osmehnula se Sofiji. - Mogu li jo neto da uradim za vas?
Sofija je odmahnula glavom. im je pilot najavio sletanje, Zajed se vratio na
svoje mesto. Lice mu je bilo kao okamenjeno.
- ao mi je - ree Sofija utueno.
- Niste vi nita pogreno uradili - nije se pomerio.
Sofija se namrtila.
- Nekoliko puta bila sam vrlo direktna.
- Uvek sam cenio iskrenost.
- Postavila sam mnogo pitanja.
- To je va posao.
Ba tako. Sofija je uzdahnula, jo uvek se oseala loe. Zajed je gledao kroz
prozor a ona je grizla donju usnu. Nisu progovorili do sletanja.
Na aerodromu su ih doekali telohranitelji strogih lica i u tamnim odelima.
Sofija je duboko disala kada je izala iz aviona na kasno poslepodnevno sunce. Iz
asfalta je izbijala vrelina. Mada je bio kraj oktobra, jo uvek je bilo trideset stepeni
u hladu. Sofija je pomislila da e se uguiti.
- Uh, to je vrue - mrmljala je kada se Zajed okrenuo prema njoj.
- To je normalno za ovo doba godine.
Sofija ga pogleda. Delovao je mrano i zatvoreno. Utoliko bolje, pomislila je
steui drku aktovke. Distanca je neophodna. Kada su izali na pistu, Zajed
pokaza njenu akten-tanu.
- Nakratko ete je morati predati. Brzo e vam je vratiti.
- Ali u njoj je samo moja dokumentacija...
27
Bocca
Zvonica
28
Bocca
Zvonica
29
Bocca
Zvonica
inila rastrojenom. Oseala ih je gotovo kao telesni bol. Sav ovaj komar samo
zbog njega... Zajeda Fejca.
Naslonila je laktove na radni sto pokrivi lice akama. Ovde je da uini neto
za njega... Obrazovana poslovna ena koja uspeno pomae drugima, ne moe da
pomogne sebi. Smeno!
A morala je to pre da pronae odgovarajuu enu i da otputuje. Jer, Zajed
Fejc je opasan po nju. Ne sme da zaboravi ta se desilo na Pipinom venanju.
Morae dobro da pazi, ne sme dozvoliti da se on ponovo uvue u njeno srce i
povredi stare rane.
Suton je obavio vrt bacajui po njemu senke lavanda plave boje kada je Sofija
konano ubacila podatke u kompjuter. Formiranje Zajedovog profila trajalo je due
nego to je planirala, ali sada je zavrila tu prvu fazu. Saekala je da kompjuter
uzbaci listu kandidatkinja. Trideset, nije loe. Poela je da ih prouava kada je ula
Manar.
- Njegova Visost eli da razgovara s vama. Da li ste zauzeti?
- Naravno - brzo ree Sofija. Provukla je ruku kroz kosu i ustala. A
nameravala je da sredi jo neke detalje, ali Zajed je ve bio tu.
- Imam prve kandidatkinje - ree ona nesigurno. - Ako imate vremena,
odtampau njihove profile, pa moete da ih prouite. Ili elite da to uradimo
zajedno...
- Olupina je identifikovana, bio je to arifov avion - glas mu je bio tih i
bezbojan. - ini se da preivelih nema.
Sofija se sruila u stolicu.
- O, ne - aputala je.
- Leeve nije lako identifikovati - zastao je, grlo mu se stegnulo, a ruke su mu
visile pored tela. Prvi put je na njegovom licu primetila oajanje. - Moraju da se
urade testovi i da se potrae podaci od zubara. Sofija je uasnuto zurila u njega.
- ta je s njegovom enom? Kako je ona to primila?
- Onesvestila se.
Sofija je grizla donju usnu pokuavajui da sprei suze koje su joj ve bile u
oima.
30
Bocca
Zvonica
- ao mi je - rekao je toplo.
Pa on je to rekao njoj. Vie nije mogla zadrati suze. Nedostajalo joj je
vazduha, u pluima joj je gorelo od bola. Bio je to bol due, koji godinama nije
osetila.
- ao mi je - rekla je guei se. - ao mi je zbog svih vas...
- Sad je na mene red da se dokaem. I to u uiniti - kada je iziao iz senke i
stao na svetlost, primetila je da je na njemu bela odora. Jo ga nije videla u
tradicionalnoj nonji. - Vreme je neumitno. Prekosutra je ustolienje.
- Tako brzo?
- Moete li da mi u roku od etrdeset osam sati pronaete enu?
Uhvatila je Zajedov pogled. Njegovo venanje nije povod za slavlje posle
tragedije. Cela zemlja bie u alosti.
- Moda bismo mogli da proverimo jednu kandidatkinju...
- Neu kandidatkinju, potrebna mi je nevesta. I to brzo.
- Kako mislite da to uradimo za dva dana? Niko ozbiljan to ne moe zahtevati.
Zajed je stao nasred sobe zagledan u rue.
- Pred kralja se postavljaju posebni zahtevi i oekuje se da ih on ispuni - on se
sae, uze jednu ruu iz vaze i pomirisa je. - Ove rue su zasaene posle smrti moje
sestre. arif je tada dao nalog da se napravi memorijalni vrt i svojom rukom
zasadio je dvanaest bunova rua - zatim podie glavu i pogleda Sofiju. - Moram i
ja da podnesem rtvu. To je najmanje to mogu da uinim za svog brata.
Jo uvek s ruom u ruci, Zajed poe prema stepenitu, zastade i ree:
- Videemo se kasnije, na veeri. Ponesite te profile.
- Zar ne biste odmah nakratko bacili pogled?
- Moram da se povezem s Halidom, a i mediji. - odmahnu rukom. - Vidimo se
kasnije.
- Naravno, kad poelite.
Zavladala je tiina. Konano je progovorio toplim i dubokim glasom:
- A ba sam se nadao da e on ovo preiveti. Bio sam siguran...
Sofiji se stegnulo grlo.
- Moda jo nije sve izgubljeno. Zajed je otro pogleda.
31
Bocca
Zvonica
32
Bocca
Zvonica
33
Bocca
Zvonica
34
Bocca
Zvonica
Nije joj dozvolio da nastavi. Privukao ju je sebi i pritisnuo usne na njene. Bila
je uplaena i potpuno okirana, pa je pokuala da ga odgurne dlanovima. A onda je
osetila toplinu njegovih grudi, kao i arobni ukus njegovih usana za kojima je toliko
eznula. I - u njoj je nestao svaki otpor.
Zajed je bio odluan, njegove usne nisu poputale. Njegov poljubac bio je sve
snaniji. Bila je i iznenaena i srena kada je shvatila kakvom ju je strau ljubio.
Prirodno, Sofiju su i ranije ljubili, ali ovako nikad. U glavi joj se zamaglilo, obuzela
su je oseanja a najneverovatnije misli proletale su kroz njenu zamuenu svest.
Oslobodi ga se, vikao je onaj glas u njenoj podsvesti, ali njeno bie i telo
odbijali su pomisao na poslunost. Srce joj je udaralo tupo i teko, a niz lea je
oseala hladan znoj. Negde duboko u utrobi osetila je rastereenje ili ispunjenje
davnanje enje koju je dugo potiskivala smatrajui je neostvarljivom. Posle toliko
vremena nestala je ta praznina u njoj. Dolazak sluge okonao je taj iznenadni
poljubac. Nisu ga uli. Zajed se brzo odmaknuo od Sofije. Dok je on priao sa
slugom, ona je pokuala da se sredi. ula je glasove, ali nita nije razumela. Kada
je sluga otiao, on joj je rekao:
- Moram da idem.
Sofija je primorala sebe da ga pogleda pa je zbunjeno promucala:
- U redu.
Zajed neno prevue prstima preko njenog obraza i dodade:
- Moja majka je dobila nervni slom. U bolnici je pa moram do nje.
- Da li je mnogo loe?
- U oku je.
- To ne treba da udi - ekala je da Zajed ustane, ali on je i dalje sedeo
zagledan u nju.
- Onaj imejl... nije... nije se odnosio na tebe.
Sada je i to znala. Ali bol je tako dugo bio u njoj.
- Znam.
- Najmanje sam eleo da te povredim.
Osetila je bol u grudima. Nije elela izvinjenje. elela je samo da sve bude
drugaije, da i ona bude drugaija. Da bude lepa, armantna, poeljna.
35
Bocca
Zvonica
- Shvatam.
- Ali to te je povredilo.
- Ah, prolo je dosta vremena od tada - ree ona, odluna da bude razumna.
- Ovu temu jo nismo zakljuili, ali sada nije pravi momenat...
- Idite sada. Potrebni ste majci, a ja treba da radim - sporo je ustala. - U
meuvremenu u stupiti u kontakt s ove tri kandidatkinje.
I Zajed je ustao, ali su njegovi pokreti u odnosu na njene bili okretni,
elegantni i snani.
- Vratiu se im zavrim posetu.
- To nije potrebno. Imate posla kao i ja. Uostalom, nisam na odmoru.
- Narediu da vam donesu veeru u apartman. Nadam se da niste izgubili
apetit.
- Hvala. A sada treba da poete. Bacio je na nju jo jedan dug pogled pre
nego to je zategnuo svoja iroka ramena i u lepravoj garderobi urno izaao.
Sofija je dugo gledala za njim. Dodala je sebi jo jednu muku, pomislila je na onaj
poljubac i na svoje usne koje su je peckale dok joj je krv i dalje pomamno jurila
kroz vene.
36
Bocca
Zvonica
5. poglavlje
37
Bocca
Zvonica
38
Bocca
Zvonica
39
Bocca
Zvonica
40
Bocca
Zvonica
Sofiji Tornel ljubav o kakvoj ni sanjala nije... telesnu ljubav koja je vea od svake
nauke.
- Moj zadatak je da vam naem suprugu. Zato sam ovde - dodala je osorno.
- Tano - on malo istegnu vrat, pogleda njene noge, pa razbaruenu kosu i
zatim rumene obraze. Pritom je morao da se ne nasmeje.
- Onda se slaemo - hrabrila je sebe. - Zaboraviemo ovu glupost i nadalje
neemo dozvoliti sline greke. Na odnos je poslovan, a ja sam ovde...
- Uasno sam se prevario u vama - prekide je on. - Moram da vam kaem da
ste vrlo interesantni i neverovatno privlani, pre svega kada ste ljuti. ivot je pun
izazova. A vi ste, doktorko Tornel, tako zakopani i zbunjeni, za mene nesvakidanji
izazov - potom se okrenuo ostavivi je samu.
Sofija ode do bele sofe i nemono se spusti na nju. Dograbila je jastuk boje
rubina pritisnuvi ga na grudi. Zakopana. Zbunjena. Kako moe ovako da se
ponaa? Kakva arogancija. Tipino za Zajeda Fejca. Grizla je usne i pokuala da ne
misli na to kako je poljubio i kako je njeno telo reagovalo. I kako je zamislila sebe
golu u njegovom naruju...
Ni u krevetu Sofija nije uspela da se opusti. Prevrtala se a zatim je odluila da
neto proita. Meutim, nije uspevala da se koncentrie. Bilo je jasno - problem je
Zajed, onaj njegov poljubac od kojeg je jo uvek bila uzbuena. Taj poljubac nije
bio obian, pamtie ga. Grejao je jae od vatre. elela ga je opet iako nije bila
preterano zainteresovana za seks. Iz nekog razloga verovala je da bi sve to sa
Zajedom bilo drugaije. Uostalom, s njim je ba sve bilo drugaije.
Kada je pored njega, ona nije bezoseajna i hladna. Naprotiv. A negde duboko
u njoj bila je velika praznina. Oseala je glad za neim, ali nije shvatala za im.
Posle Zajedovog poljupca njeno telo se probudilo i nedvosmisleno je izraavalo
svoje potrebe. Ostala je bez rei. Bilo je jasno: njeno telo eznulo je za njim. Za
nju je to bilo sasvim novo oseanje koje ju je ponelo u divne snove. A znala je da
se nee ponoviti.
Zaspala je tek pred zoru. Rano se probudila s glavoboljom i prvo jutarnje
sunce doekala je bosa pored prozora. Nije elela da se obue. Vezala je
razbaruenu kosu, natakla naoare, udobno se smestila na kau i otvorila laptop.
41
Bocca
Zvonica
42
Bocca
Zvonica
43
Bocca
Zvonica
Sofija nije najbolje razumela ta je Jeslin mislila pod onim nali" ali nita nije
pitala.
Malo kasnije stigla je Mehta nosei kafu, a za njom Manar s bokalom svee
ceenog soka od pomorande i inijom mirisnog hrskavog lisnatog testa u rukama.
Kada se pola sata kasnije pojavio Zajed, Jeslin i Sofija bile su udubljene u razgovor.
Zajed je pozdravio Jeslin poljubivi je u oba obraza, a onda se okrenuo prema
Sofiji primetno raspoloen.
- ta bi s onim sivim kostimom?
Sofija je zaboravila da je jo uvek u pidami i pogubila se od stida.
- Nisam stigla da se obuem - odgovorila je crvena u licu.
- Nemam nita protiv vaeg kostima, ali nije pogodan za ove temperature ree on.
Pre nego to je mogla da mu odgovori, obrati joj se Jeslin:
- Ne elim dalje da vam smetam. Bilo mi je vrlo prijatno - ustala je. Zatim je
poljubila Zajeda u oba obraza a Sofiji se nasmeila u znak pozdrava. - Kasnije u s
decom otii na bazen. Ako vam odgovara, pridruite nam se. Deca e poludeti od
radosti kada upoznaju svoju strinu - potom je namignula Zajedu i Sofiji ostavivi ih
same.
- ta je to kraljica rekla? - promuca Sofija guei se. - Strinu?
- Tako sam i ja razumeo.
- Neto je pogreno shvatila ili nismo dobro uli - Sofija raspusti kosu.
- Ne znam...
- ta to znai? Nije mi jasno kako je dola na ideju da mi... da mi... - u oku
je prestala da die. - Ona zna ko sam, a sigurno zna i razlog mog boravka ovde.
utanje se produilo. Sofijini nervi odjednom su se zategnuli do pucanja.
Zajed se okrenu prema njoj, slee ramenima i ree:
- Jasno je da je ovo bio nesporazum, kao to je jasno da je ona vas prihvatila
kao moju izabranicu.
- Kako se to dogodilo?
- Tako to sam najavio da u za nekoliko dana dovesti verenicu. Tada nisam
znao da u vas povesti sa sobom.
44
Bocca
Zvonica
pogodna
kandidatkinja,
ena
koju
poznajete...
moda
porodina
prijateljica...
On zamiljeno klimnu glavom.
- Da... ba tako... porodina prijateljica, to ba dobro zvui, koja nas due
poznaje. To ne bi bilo loe - on se nae i uze komad lisnatog testa iz inije. - To bi
bilo idealno.
- Dobro, znai, slaemo se - Sofija neto zapisa. - Da li vam je jo neko pao
na pamet, da pokuamo da smislimo jo neku listu.
On odmahnu rukom.
- Nema potrebe. Ve sam odluio.
- O, to je bilo brzo. I? - osmehnula se iekujui.
Uzvratio joj je osmeh.
- Iznenadiete se.
- Mislite?
- Siguran sam - zastao je pre nego to je nastavio: - Moj izbor je zapravo pao
na vas.
Srce joj je zamalo stalo. Kako? ta je to rekao?
- O... oprostite?
- Moj izbor ste vi, doktorko Tornel. Vi ste savreni za mene. Obrazovani ste,
nezavisni i uspeni. Uza sve to, due vreme ste porodina prijateljica. Od ovog
momenta moj problem je reen. Sofija skoi, a kolena joj klecnue.
- Da li ste pijani?
- Popio sam samo kafu.
45
Bocca
Zvonica
- eie Fejc...
- Mislim da je vreme da oslovljavate imenom.
- eie Fejc. - ponovi ona otro.
- Hajde da ne murimo pred oiglednim injenicama. Nas dvoje smo ve
zaljubljeni jedno u drugo.
U Sofijinoj glavi vladao je haos. Sela je na kamenu stepenicu.
- Ne, mi to nismo. Ni pod kakvim okolnostima! ta mi ovo radimo? - ona
rukom pokaza hodnik. - Odmah da ste otili i razjasnili ovaj nesporazum! Odmah!
- Po vaem ponaanju jasno mi je da ste prihvatili moj izbor, inae se ne biste
usudili da mi ovako nareujete. Odmah da vam kaem, spreman sam da
finansiram istraivaki centar za vau delatnost. Jasno vam je da o novcu ne treba
da razmiljate.
Uplaila se da e pasti u nesvest. Da li ovaj ovek ozbiljno misli sve ovo to je
rekao? Obeava joj novac ako se uda za njega?
Obema rukama naslonila se na stepenicu na kojoj je sedela. U njenoj glavi se
zamaglilo.
- Mi... neemo se... venati. Mirno ju je pogledao.
- Dobro znate da ste ena kakvu traim. Znate u kakvoj sam situaciji, znate
formalne razloge zbog kojih moram da se oenim. Vi ste najkvalifikovanija od svih
kandidatkinja koje ste mi predloili. Inteligentni ste i interesantni pa e naa deca
biti...
- Gospode Boe! Rekli ste naa deca?
- Prirodno je da za sve to ima vreme na. Jo uvek se nadam da emo pronai
arifa. im se on vrati, biete slobodni.
- Vi sve ovo mislite ozbiljno - aputala je preneraeno. Ustala je i teturajui se
pola u pravcu spavae sobe.
- I nemojte da brinete - doviknu on za njom. - Udvaranje sledi posle
venanja.
Kada je prela prag, okrenula se jo jednom. Stajao je na istom mestu, miran,
hladan i samouveren. Najgore joj je bilo to to nije mogla da mu kae da je lud. A
dobro je poznavala simptome ludila. Dodue, kod njega ih nije primetila ali bio je
46
Bocca
Zvonica
47
Bocca
Zvonica
6. poglavlje
48
Bocca
Zvonica
49
Bocca
Zvonica
je predstavila kao strinu Sofiju, za ime Boje! A Takija je traila da saekamo dok
se njen tata vrati...
Izgledala je slomljeno i bespomono.
- Kako sam mogao da u vama vidim hladnu i bezoseajnu osobu? - ree on
zamiljeno. - Sve bih dao kada bih mogao da vidim arifa kako ulazi na ova vrata.
Zaista sve. Ali uzalud, zato moram da uradim ono to bi arif od mene oekivao.
Zato ste mi potrebni. Bez vas ne mogu da zauzmem njegovo mesto.
- Ne bez mene, nego bez supruge.
- Ali vi ste ta koju elim i koja mi je potrebna.
Polako je podigla glavu.
- Treba mi malo vremena - proaputala je.
Hteo je jo neto da kae, ali je samo klimnuo glavom.
- Predlaem da se vidimo na uini posle podne. Tada ete mi saoptiti odluku.
- Ne moe tako brzo.
- Ali mora. Vreme leti.
- U redu, rei u vam posle podne - glas joj je bio otar iako je bila iscrpljena.
Nita nije kako treba.
- Otpratiu Vas do apartmana.
- Ne, samo kaite kuda treba da idem.
Njihovi pogledi su se sreli. Gutali su oima jedno drugo. Posle nekoliko
sekundi napete tiine Zajed podie obe ruke u znak pristanka.
Mora da je Sofija bila zaspala jer ju je Manar dozivala da ustane da bi je
podsetila na dogovor sa Zajedom.
- Zvala sam vas ranije da biste imali vremena da se obuete - ree joj
sluavka.
Sofija se uspravi u krevetu i protrlja oi.
- ta se deava?
- Imate jo pola sata - Manar ju je posmatrala. - Moda ne elite da se
obuete za uinu. Na terasi je toplo.
- To nije loa ideja ali, naalost, nemam izbora - ree Sofija zevajui.
- O, varate se, doktorko Tornel. Poite sa mnom. Va miraz, stigao je iz
50
Bocca
Zvonica
Dubaija... sada je u dnevnoj sobi. Njegova Visost kae da danas moete odatle
izabrati garderobu.
Sofija bosonoga poe stepenicama prema salonu u kojem je vladao haos.
Svukud po podu bile su razbacane torbe za kupovinu, obe sofe pretrpane
kartonskim kutijama punim garderobe, a na niskom stolu desetine kutija s
cipelama. Dok je silazila niza stepenice, Sofija je na kutijama i torbama proitala
nazive poznatih dizajnerskih kua.
Nesigurno je podigla poklopac jedne kutije u kojoj je videla roze koktelhaljinu. Kroz providni papir sledee kutije ugledala je predivan svetloroze kardigan
s brilijantskim dugmadima.
Zadravajui dah, otvorila je sledeu kutiju u kojoj je bila koralnocrvena
svilena plisirana haljina, s tankom zlatnom niti oko struka. Otvorila je jo jednu
kutiju, u njoj je bila prelepa uska suknja, bledoroze sandale i torbica od krokodilske
koe.
Sve te stvari bile su mladalake i nene, a krojevi su naglaavali figuru.
Sofija je retko plakala, ali danas su joj drugi put pole suze na oi. Zar je
Zajed stvarno pomislio da e se njoj ovo dopasti? Odea je vana, ona pokazuje
drutveni status, mo. Ovom odeom Zajed pokuava da je transformie u ljupku
enicu, ali ona nije njegova igraka.
- Zar vam se ne dopadaju nove haljine? - upita je Zajed kada je pola sata
kasnije izala na terasu.
Sofija je raspustila kosu, a sivi kostim dopunila je bisernom ogrlicom. To su
jedini ustupci na koje je spremna.
- Sve je roze, Visosti - sela je na ponueno joj mesto.
- Zar ne volite roze?
- Zar vam tako izgledam? - mrko ga je pogledala.
Prvo ju je gledao pravo u oi, zatim njene usne, pa vrat i dekolte. Na njenim
grudima pogled mu se zadrao nepristojno dugo.
- Vi ste ljupka ena...
- Molim vas, eie Fejc.
- ... ali odbijate da to pokaete - nasmejao se. - Zar nije trebalo da
51
Bocca
Zvonica
preskoimo persiranje?
- Vie bi mi odgovoralo kada biste nastavili da me oslovljavate sa dr Tornel.
On iskrivi usne, a njegove zlatne oi izazivaki zasijae.
- Shvatam. Ako vas to ini srenom, rado u vas i u krevetu tako oslovljavati.
Crvena u licu, Sofija odgurnu au vode od sebe.
- To bi bilo suvino, Zajede - naglasila je njegovo ime.
Glasno se nasmejao, to ga je uinilo jo privlanijim.
- Sjajni ste, Sofija. Vi ste ukusno voe s opasnim bodljama.
Na sreu, posluena im je hrana pa Sofija nije rekla ono to je nameravala. Sa
raskone trpeze Sofija je uzela tek nekoliko zalogaja.
Meutim, Zajed se nije alio na nedostatak apetita. U jednom momentu
primetio je da ga Sofija zamiljeno posmatra.
- ovek ne sme da robuje brigama - ree. - Zato svi treba da nauimo da
razdvajamo oseanja i razum. Problema e u ivotu uvek biti.
- Dosad sam se u ivotu poprilino namuila. I uvek sam bila zadovoljna i
uspena.
- Uspeni jeste, a zadovoljni ete tek biti. Niega se neete odrei kada se
udate za mene. A dobijate mua, porodicu i kraljevstvo. I kao udata ena moete
da budete uspeni. Ili da ete kao majka moi neto vie da postignete?
- Ne, to ne verujem - u njenom glasu uverena, uspena, saoseajna. To su
ba osetio se slab drhtaj. - Ako bih sad, u ovim posebnim okolnostima, pristala na
brak, za decu se sigurno ne bih odluila. Nisam talentovana za materinstvo.
Naslonio se utke je posmatrajui. Kada bi mogao da joj objasni da je razume
bolje nego to ona pretpostavlja... I on je odavno smatrao da na ovom svetu ima
dovoljno dece.
- Deca mi nisu prioritet - dodao je mirno. - arifov sin Tahir e od mene na
svoj dvadeset peti roendan preuzeti tron, a posle njega njegova deca.
- Znai da bi na brak bio vremenski ogranien?
- Pod uslovom da se arif vrati. Ako ne... - nije imao snage da zavri reenicu.
Sofija ustro zavrti glavom.
- Sigurno neu provesti s vama narednih dvadeset godina.
52
Bocca
Zvonica
53
Bocca
Zvonica
7. poglavlje
54
Bocca
Zvonica
- Ko je to izabrao?
- Kada sam posetio majku, navratio sam u butik pored klinike - stisnuo je
usne. - Nadam se da nisam pogreio.
Nita nije rekla. Kada je konano ula da su se vrata za njim zatvorila, poela
je da die. Dakle, Zajed je zaista opasan po nju. Preostala joj je nada da iz Sarka
nee otii slomljenog srca. Stisnula je desnu aku u pesnicu prislonivi je na srce.
Bolelo je...
Dok je hrabro brisala suze, podigla je poklopac na kutiji koju joj je Zajed
upravo doneo. Samo nekoliko sekundi kasnije pogled joj je zastao na fantastinoj
perjanoj veernjoj haljini tirkizne boje. Pojaao se plamen u njenim oima. Boja
haljine, iako intenzivna, sasvim joj je odgovarala. Ruke su joj drhtale dok ju je
odmotavala. Donji deo bio je od sirove svile, obloen tankim slojem ifona.
Sofija ode do ogledala i zastade u udu. Materijal je svetlucao kao vodena
povrina zahvaena malim talasima, na kojoj su se igrali sunevi zraci. Haljinu je
zavolela na prvi pogled.
Nikada se Sofija nije trudila da garderobom istakne izgled, meutim, ovoga
puta poelela je da, moda samo veeras, bar jednom u ivotu, bude lepa. Ali im
je postala svesna svojih misli, opomenula je sebe da je povrna, ali uprkos tome,
ideja joj se uinila uzbudljivom.
Poto se okupala, umotana u paperjasti bademantil otila je u susednu
spavau sobu. Ve je bio od fine svile, zadivljujue elegantan i uzbudljivo erotian.
Ovakve stvari Sofija nikada nije kupovala. Ve je bio mek i prijatan. Skliznula je u
njega i uzbueno otila do ogledala. Ovaj in smatrala je maloumnim, ali je ipak
odmeravala svoju figuru.
Zavodljivo, gotovo lepo.
Haljina joj je jo lepe pristajala, kao da je za nju skrojena. Ako bi bila
potena, morala bi da prizna da joj se dopalo sve to je videla u ogledalu. Bez
sumnje, bila je to ona, Sofija. Nije to bila nakinurena lutka, nego odrasla, lepa,
samouverena ena. Gornji deo haljine bio je ukoso skrojen, desno rame golo dok je
preko levog bila iroka traka od ifona. Duina haljine bila je tano do njenih
stopala.
55
Bocca
Zvonica
56
Bocca
Zvonica
57
Bocca
Zvonica
dah. Istog momenta bilo joj je jasno koliko se u njemu prevarila. Njeno srce poelo
je jae da udara. Da li e moi da odri obeanje koje mu je dala?
Zajed je izgledao tako kraljevski da joj se neto u grudima pokretalo svaki put
kada ga je pogledala. Ona ga voli. Ona ga voli? Da. Jo uvek ga voli.
Jo jednom je duboko udahnula. Svi pogledi bili su uprti u njih i ona se
stresla.
Kao da joj ita misli, Zajed je uze za ruku i ree dubokim glasom:
- Ja sam s tobom. Kunem se da te cele veeri neu ostaviti. Ne bih to uinio ni
kada bi se arif pojavio.
Pokuao je da mu glas zvui tiho i umirujue, ali na pomen arifovog imena
zastade joj knedla u grlu.
- Eh, kada bi on doao...
Njegove oi potamnee od bola.
- Da, kad bi...
Ruku pod ruku krenuli su kroz velianstvena dvokrilna vrata u veliku sveanu
salu sa zlatnim plafonom. Sofija je srce oseala u vratu dok su ili du dugih stolova
prekrivenih stolnjacima od brokata, postavljenih zlatnim i srebrnim detaljima.
Skupoceni kristal, teki srebrni escajg i delikatni porcelan blistali su uz svetlost
stotina upaljenih svea. Vazduh je bio pun tekog mirisa belog ljiljana, uvezanog u
ekstravagantne bukete a stolovi prefinjeno ukraeni. Cela sala mirisala je tako
neodoljivo da je Sofija bila ba iznenaena.
Dok su se pribliavali najduem stolu u proelju, srce je htelo da joj iskoi.
Bila je toliko nervozna da je Zajedovu ruku jae stisnula. A on je bio topao i
snaan, miran i samouveren. Ona se oseala kao da je u brodu koji tone, u strahu
da e se svakog asa udaviti.
Nije se udavila, ni tada ni tokom sledea tri sata. Mada su joj ruke drhtale kao
jasika dok je Zajed pokuavao da joj na prst stavi vereniki prsten pred svim tim
ljudima. Uplaila se da e mu prsten iskliznuti iz ruke.
Zajedove usne zadovoljno su se pokrenule kada je odluno uzeo Sofijinu ruku
i stavio prsten na njen prst. Prsten je bio prelep, s velikim plavim dijamantom
uokviren sitnim utim i smeim brilijantima.
58
Bocca
Zvonica
59
Bocca
Zvonica
60
Bocca
Zvonica
61
Bocca
Zvonica
8. poglavlje
Iza Sofije je ostala nemirna no, inilo joj se da uopte nije spavala. Bilo joj je
drago kad joj je Manar u svitanje servirala doruak.
- U mojoj zemlji nevesti se pred venanje farbaju ruke i noge kanom - ree
sluavka poto je servirala kafu i lisnato testo. - elite li da vam pomognem da to
uinite?
Sofija otpi povei gutljaj jake kafe.
- U vaoj zemlji? Znai li to da niste iz Sarka?
Manar se raspoloeno osmehnu.
- Ja nisam, ali moj mu jeste, on radi za princa Halida.
Sofija sluajno pogleda prema vratima i ugleda Jeslin.
- Smetam li? - upita kraljica.
- Nikako, ba se radujem. Dobro jutro, Visosti - Sofija stade pored malog stola
da bi propustila Jeslin u sobu. Zatim je poljubi u oba obraza u znak pozdrava. Kako ste?
- Uzbuena sam zbog venanja - odgovori Jeslin tiho.
Sofija oseti knedlu u grlu. Jeslin je bila vrlo ljubazna.
- Neto sam vam donela - dodade kraljica i prui Sofiji mali paket uvijen u
svileni papir. - Svaka mlada na venanju treba da nosi neto pozajmljeno i neto
plavo. To bi trebalo da vam donese sreu.
Sofija je bila dirnuta. Poela je da otpakuje mali paket. Ugledala je kao sneg
belu kambrik maramicu. Kad ju je razmotala, ugledala je umetniki izraena slova
S i F, izvezena tamnoplavim koncem.
- To, u stvari, pripada arifu - dodade Jeslin nesigurno. - Poto znam koliko
vas ceni, pomislila sam da bi ovo bio nain da i on uestvuje na dananjem
venanju.
Sofija uze maramicu koja joj je znaila mnogo vie nego to je Jeslin slutila.
- Uinili ste mi ovaj dan posebnim, Visosti - Sofija uze Jeslininu ruku.
- Sofija, od danas smo nas dve jetrve i od sveg srca elim da budemo
62
Bocca
Zvonica
prijateljice - Jeslin zagrli Sofiju. - Neu vam smetati, znam da treba jo mnogo toga
da uradite. elim da znate da sam uvek tu za vas i... Za ime Boga, ne sluajte
traeve. Zajed nije proklet, kako on to esto naglaava.
Opet ta re, ovoga puta iz Jeslininih usta.
Sofija nije htela nita da zapitkuje.
- Pripremila sam vam kupatilo - ree Manar. - Ako ne ponemo odmah,
neete biti spremni na vreme. Za dva sata poinje obred.
Venanje je bilo kratko i jednostavno. Sofija i Zajed stajali su jedno pored
drugog u salonu za prijem, gde su razmenili zavete i prstenje. Bio je to formalan
postupak s obaveznim svedocima, u uskom porodinom krugu.
Zajed je Sofiju jo jednom iznenadio novom haljinom. Bila je predivna,
srebrnosiva s uskim gornjim delom, trietvrt rukavima i ravnom suknjom do poda.
Glamurozna ali uzdrana, Sofiju je podseala na holivudsku modu etrdesetih
godina prolog veka. Prirodno, Manar je odmah znala koja frizura ide uz tu haljinu.
A sada - bila je venana.
Venana? Sofija je pomislila da sanja.
Veera je prireena za sedamdeset gostiju, meu kojima su bili bivi ameriki
predsednik i britanski eks-premijer. Protekla je brzo a Sofija je u drutvu takvih
gostiju dobila vrtoglavicu, meutim, pravu vrtoglavicu izazvao je Zajedov pogled.
Gledao ju je esto i upadljivo. I svaki put je osetila lupanje svog srca kada bi ga
pogledala pravo u oi. Nikada je nijedan mukarac nije tako poudno gledao.
Poudno.
Obrazi su joj bili vreli a od strujanja krvi gotovo je ogluvela. Nagnuo je glavu
prema njoj.
- Jedva ekam da ostanemo sami - proaputao je.
Sofiji zastade dah. Prsti joj utrnue, dlanovi je zasvrbee, ak joj je i prsten
bio teak.
- Veera e potrajati najdue jo sat vremena - dodade on. - Ali nemoj mene
da se plai, nema razloga.
Ona prkosno podie bradu i uzvrati:
- ega da se plaim? Nije mi prvi put.
63
Bocca
Zvonica
64
Bocca
Zvonica
65
Bocca
Zvonica
66
Bocca
Zvonica
67
Bocca
Zvonica
9. poglavlje
68
Bocca
Zvonica
se i snano je zagrizla gornju usnu da ne bi pokazala koliko joj prija sve to on radi.
- Ti ovo zaista ume - proaputala je prigueno dok je Zajed usnama klizio po
njenom vratu.
- A ti ima tako lepo i podatno telo - uzvrati on pre nego to ju je neno
ugrizao za rame a zatim vrelim poljupcima prekrio vrat i bradu.
Oseala se velianstveno dok se uvijala pod njegovim usnama, dok se trzala i
jecala.
- Zar zaista tako misli?
- Da - odgovori on toplo. - Ne mislim nego sam siguran - dok su njegove usne
nastavljale nemirnu igru, rukom je polako otkopavao sitnu sedefastu dugmad na
njenoj haljini. Nekoliko sekundi kasnije haljina je skliznula s njenih ramena.
Srameljivo se privila uz njega zagnjurivi lice u udubljenje izmeu njegovog
vrata i ramena.
- Ne treba da se stidi preda mnom - ree joj on neno.
- Takva sam.
- Besmislica - uzvrati on i okrenu je u prema sebi. Ona mu brzo okrenu lea.
Podigao joj je kosu i kratko ju je poljubio u vrat dok je rukom niz lea klizio do
grudnjaka. Otkopao ga je uvebanim pokretom. Kada je osetila da su joj grudi i
leda bez delia garderobe, uhvatila ju je jeza a bradavice joj se ukrutie. Pokrila je
grudi rukama, bila je izgubljena.
Htela je neto, a nije znala ta. Jo poljubaca? Nenosti? Ili neto da smiri
uzavrelu krv?
Kada su njegove nemirne ruke s njenih lea prele na grudi, Sofija je od oka
refleksno zatvorila oi. Njenom telu ovo je bilo sasvim novo, nepoznato. Zatvorenih
oiju koncentrisala se na doivljeno ulno zadovoljstvo. Zajed je milovao njena
najosedjivija mesta, a ona se prepustila blaenstvu.
Milovao ju je i draio, uivao je u svakoj njenoj radosti i bio je srean to je
uspeo da na svakom kvadratnom centimetru njene koe izazove poar, a ona je
grizla usne i stiskala zube dok je njeno telo elelo jo... jo...
A kada je pomilovao njene bradavice, bila je van sebe. Nesvesno se privila
celim telom uz njega osetivi dokaz uzbuenog mukarca. U tom momentu se
69
Bocca
Zvonica
izgubila.
Ni on vie nije mogao da eka. Kolenom joj je razmaknuo butine pa je osetila
njegovu vrelinu. Bio je snaan i strastan, ona je bila bespomona, ali je elela sve
to i ni za ta na svetu ne bi dozvolila da se to prekine. Nekako je od poetka znala
da e sve biti ovako zagonetno, ulno, zapanjujue erotino.
Njegove ruke klizile su po njenom telu, a haljina je uzmicala nanie. U tome
mu je i ona nesvesno pomogla pa se njena haljina nala na podu. Na njoj su ostale
samo gaice.
Obavio ju je vrsto jednom rukom dok je druga nezadrivo klizila prema
njenim gaicama. Neno ju je pomilovao po donjem delu stomaka, a prstom je
pronaao njeno najosetjivije mesto. Trgnula se, zajecala i odmah se pridigla. Posle
samo nekoliko sekundi vratila mu se s nemom molbom da nastavi zapoeto.
Od sledeeg njegovog poteza zamalo je izgubila prisebnost. Oslonila se
rukama iza svojih lea i jo je malo rairila noge.
- Molim te da brzo zavri to to si zapoeo - jecala je. - Inae u se potpuno
izgubiti.
Podigao ju je sa sebe i u rekordnih pet sekundi zbacio je sa sebe svu
garderobu. Oboje su bili potpuno nagi i on je vrati u svoje krilo, licem okrenutu
prema sebi. Uhvatila ju je panika i pokuala je da se oslobodi.
- Ne, neemo tako - protestovala je. - Ja to ne mogu, ne mogu...
- Moe. elim da me gleda. Tako e videti ta treba da radi zajedno sa
mnom - uhvatio je njeno lice obema rukama strasno je poljubivi, kao da je
njegova svojina. Na neki nain to je bilo tano. Duboko u sebi Sofija je oseala da
e mu uvek pripadati. To je zapravo bio razlog njenog straha jer je shvatila koliku
mo on ve ima nad njom.
Jo jednom ju je poljubio pre nego to ju je podigao. Kada je poeo da je
sputa, Sofija je vrisnula, okirana veliinom njegove mukosti. Za nju je to bilo
neto sasvim novo. Neuveno... Ona nije navikla na neto ovakvo...
- Samo polako - mrmljao je on usana prislonjenih uz njene, pri emu ju je
rukama drao ispod kukova sve dok se ona nije na to navikla. - Ti to moe.
estoko je zatresla glavom, a zatim je obavila ruke oko njega zagnjurivi
70
Bocca
Zvonica
71
Bocca
Zvonica
72
Bocca
Zvonica
73
Bocca
Zvonica
74
Bocca
Zvonica
75
Bocca
Zvonica
10. poglavlje
Sledeeg dana Sofija je Zajeda ekala celo pre podne, ali o njemu nita nije
ula. Kako je vreme odmicalo, bilo joj je sve tee, a njen nemir sve jai. Potonula
je u haos svojih oseanja, bila je potpuno bespomona.
Satima je bila sama. On je nestao, ali je znala gde je. Ipak, on je zasluio vie
razumevanja, to je Sofija morala da prizna. Sada bi morala da mu se izvini, inae
ne bi valjalo. Zajed je bio iskren, nije on lo ovek. Nije joj obeao nita to nije
nameravao da ispuni.
Tek kasno posle podne stiao se njen bol. Sela je za radni sto i ba tada je
Zajed uao u njen apartman. Umotan u beli sari, izgledao je umorno.
- Smetam li? - upitao je.
- Ne - pokuala je da se osmehne. - Kako si proveo dan?
- Naporno. Razgovarao sam sa Halidom i Jeslin o arifovoj sahrani.
- elim da ti se izvinim za ono sino - poe ona. - Pogreila sam, bila sam
sebina i nepromiljena.
- Ti si nevesta, a na dan venanja satima si bila sama. Ni u najboljem
raspoloenju to ti se nije moglo dopasti.
Pao joj je kamen sa srca. Izaao joj je u susret. Njena napetost nestade.
Boe, on je divan.
- ta kae na to da odemo na veeru? Mogli bismo da promenimo okolinu. U
sedam?
Pristala je bez razmiljanja.
Ve u pola sedam Sofija je nervozno pogledala na sat. Manar joj je
posavetovala da obue dugu roze haljinu. Kosu je raspustila po ramenima.
Trud se isplatio, pomislila je Sofija kada je Zajed tano u sedam uao u njen
apartman zadivljeno je odmerivi od glave do pete. Na njemu je bilo crno odelo,
bela koulja u kombinaciji s tamnom kravatom.
- Izgleda oaravajue - zadovoljno se osmehnuo.
- Hvala. Izgleda da i moja odbojnost prema roze boji iezava.
76
Bocca
Zvonica
dana
nedelja
askali
su
izbegavajui
da
razgovaraju
77
Bocca