ZDRAVSTVENO VELEUILITE

SESTRINSTVO

MINELA KOVAEC

NAJEE INFEKCIJE GORNJIH DINIH PUTOVA U DJEJOJ DOBI

ZAVRNI RAD

ZAGREB, 2015.
ZDRAVSTVENO VELEUILITE

SESTRINSTVO

NAJEE INFEKCIJE GORNJIH DINIH PUTOVA U DJEJOJ DOBI

ZAVRNI RAD

MINELA KOVAEC

PROF. DR. SC. ANDREA

CVITKOVI-ROI

ZAGREB, 2015.

SADRAJ
1.

UVOD............................................................................................................... 1

2.

OSOBITOSTI DINIH ORGANA U DJEJOJ DOBI..................................................3

3.

4.

2.1.

Frekvencija i tipovi disanja.........................................................................5

2.2.

Kaalj......................................................................................................... 6

KLASIFIKACIJA I KLINIKA SLIKA........................................................................8

3.1.

Hunjavica (akutni rinosinusitis) i akutni rinofaringitis................................9

3.2.

Akutni adenoiditis (retronazalna angina).................................................10

3.3.

Paranazalni sinusitis................................................................................ 11

3.4.

Angina (akutni tonzilofaringitis), akutni faringitis....................................12

3.5.

Akutna upala srednjeg uha (lat. otitis media)..........................................14

3.6.

Sindrom krupa......................................................................................... 14

SPECIFINOSTI BOLESTI PREMA DOBNIM SKUPINAMA...................................15

4.1.

5.

Procjena poviene tjelesne temperature prema dobi djeteta...................18

ULOGA MEDICINSKE SESTRE..........................................................................20

5.1.

Osobitosti zdravstvene njege djeteta oboljelog od respiratorne infekcije 20

5.2.

Pruanje psiholoke potpore....................................................................23

ZAKLJUAK........................................................................................................... 25
Popis literature:.................................................................................................... 26

SAETAK
Infekcije gornjih dinih putova kao to su hunjavica, poznatija kao
prehlada, upala drijela (faringitis), upala srednjeg uha (lat. otitis media),
angina (akutni tonzilofaringitis), te sindrom krupa jedne su od najeih u
infekcija u djejoj dobi koje su prikazane u ovom radu. Infekcijom mogu biti
zahvaeni: nos (rinitis), drijelo (faringitis), grkljan (laringitis), uho (otitis),
sinusi (sinusitis), glasnice (epiglotitis) i dunik (trahitis).
Epidemioloke analize posjeta djece lijeniku primarne zatite
pokazale su da vie od 50% djece dolazi zbog akutnih respiratornih
infekcija. U prvih 5 godina ivota djeca godinje prebole u prosjeku od 6 do
9 akutnih infekcija dinih organa, a meu njima ak 10% djece preboli i do
12 infekcija na godinu.
Iz gore navedenih informacija zakljuuje se da su infekcije gornjih
dinih putova velik javnozdravstveni problem, pogotovo u djejoj dobi iz
razloga to su ona zbog svoje konstitucije i smanjenog imuniteta
podlonija nastanku i razvitku bolesti, te zbog toga to esto borave u
zatvorenim prostorima (vrtii, kole). Komplikacije bolesti mogu biti s teim
posljedicama nego u odraslih.
Kod djece postoje i neke razlike u anatomskim strukturama, stoga se
u jednom poglavlju obrauju te razlike, odnosno osobitosti dinih organa u
djejoj dobi. Spomenuta je i frekvencija disanja i tipovi disanja kod djece,
te je obraen i pojam kalja i temperature kao jednih od simptoma i
znakova infekcije gornjih dinih putova.
Najei uzronici tih infekcija su virusi i bakterije. Prikazane su
specifinosti bolesti prema dobnim skupinama djece (novoroene,
dojene, predkolsko dijete i kolsko dijete) te je napisan osvrt na razliit
pristup

dijagnostici

lijeenju,

odnosno,

objanjene

su

klinike

laboratorijske razlike izmeu bakterijskih i virusnih infekcija, principi

lijeenja te racionalna primjena antibiotika.
Posebno

poglavlje

posveeno

je

ulozi

medicinske

sestre

zbrinjavanju hospitaliziranog djeteta sa nekom infekcijom gornjeg dinog

sustava, pri emu je poseban naglasak stavljen na davanje odgovarajue

psiholoke potpore djetetu pri davanju terapije, dijagnostikim postupcima

i boravku u bolnici.
Kljune rijei: infekcije gornjih dinih putova, djeja dob, virusi, bakterije,
uloga medicinske

sestre

1. UVOD
Kao uvodni dio u obradu teme koje se tie infekcija dinih putova,
podsjetimo se anatomske grae i fiziologije sustava dinih organa (lat.
apparatus respiratorius). Taj sustav ima temeljnu zadau dovoenja
izvanjskoga (atmosferskoga) zraka u plua, gdje se u plunim mjehuriima
izmjenjuju plinovi (poglavito kisik i ugljini dioksid) izmeu udahnuta zraka
i krvi (tzv. izvanjsko disanje). Stoga, dini sustav se dijeli na provodne
dine putove i sredinji dini organ plua, a prikljueni su mu miii
prsnoga koa i oit. Vana injenica je da ljudske stanice bez kisika
propadaju ve nakon pet do deset minuta (1). Pojam disanja obuhvaa tri
procesa: ventilaciju ili disanje (udisanje kisika i izbacivanje ugljikovog
dioksida), vanjsko disanje (izmjenu plinova izmeu plua i krvi) i unutarnje
disanje (razgradnja hrane, uz koritenje kisika i proizvodnju ugljikovog
dioksida) (2).
U medicinskoj literaturi esta je i jednostavna podjela dinog sustava
na gornje dine putove te donje dine putove. Gornji dini putovi sastoje se
od

dinih

putova

od

nosnica

do

glasnica

grkljanu,

ukljuujui

paranazalne sinuse i srednje uho. Donji dini putovi pokrivaju nastavak

dinih puteva iz dunika koji se dijeli na lijevi glavni bronh koji vodi u lijevo
pluno krilo i desni glavni bronh koji vodi u desno pluno krilo.
Tablica 1. Podjela gornjih i donjih dinih putova
GORNJI DINI PUTOVI
Dini putovi
Nosni
sinusi
(lat.
paranasales)
drijelo (lat. pharynx)
Glasnice
Eustahijeva cijev (srednje uho)
Grkljan (lat. larynx)

DONJI DINI PUTOVI

Plua (lat. pulmones)
sinus Dunik (lat. trahea)
Dunice (lat. bronchus dexter et
sinister)
Bronhioli
Alveole

Taj vrlo vaan aparat u naem tijelu moe vrlo lako biti podloan
raznim infekcijama jer je respiratorni sustav jedan od najotvorenijih
organskih sustava prema okolinim imbenicima, u neprekidnoj je

komunikaciji s vanjskom sredinom te je izloen velikom broju razliitih

uzronika. Posljedice takvih infekcija nisu ograniene samo na respiratorni
sustav, ve imaju sistemski uinak zbog mogueg produljenja upale,
odnosno same bolesti, to dovodi do smanjene funkcije plua. Spomenute
infekcije moemo podijeliti na:
1) infekcije gornjeg dinog sustava,
2) infekcije donjeg dinog sustava.
Tema ovog rada su najee infekcije gornjih dinih putova. One su,
u velikom broju sluajeva, zarazne bolesti i jedan od vodeih razloga
traenja lijenike pomoi u primarnoj zdravstenoj zatiti. Infekcije gornjih
dinih putova predstavljaju dvije treine svih infekcija, te su najee
infekcije modernog doba. Prosjek

oboljevanja

odraslog ovjeka

od

respiratornih infekcija godinje iznosi 3 do 5 puta. U djece je taj podatak i

vei, kod zdravog, imunokompetentnog djeteta prosjek oboljevanja iznosi
6 do 8 puta godinje, dok su najee infekcije virusne etiologije u 60-80%
sluajeva (3). Gledajui ukupne djeje bolesti, 50% svih bolesti u djece
ispod 5 godina, i 30% bolesti u djece u dobi od 5 do 12 godina su upravo
gore spomenute infekcije dinih putova. Viestruki faktori odreuju
uestalost i prirodu ove bolesti. Ti faktori su: prethodno ope stanje
djeteta, okolini faktori, te uzronici same bolesti (4). Uzevi te podatake u
obzir, infekcije dinih putova pripadaju i kategoriji najeih bolesti
ovjeanstva.
Kao to je navedeno u saetku, infekcijom mogu biti zahvaeni: nos
(rinitis),

drijelo

(faringitis),

grkljan

(laringitis),

(sinusitis), glasnice (epiglotitis) i dunik (trahitis).

uho

(otitis),

sinusi

Najei uzronici tih

infekcija su virusi i bakterije. Od virusa to su: rinovirusi, koronavirusi,

influenca (gripa), parainfluenca, adenovirusi, te RSV (respiratorni sincicijski
virus). Najei bakterioloki uzronici su: S. pneumoniae, H. influenzae i
M. cattarrhalis koje uzrokuju gnojne upale, te M. pneumoniae, C.
pneumoniae, C. psittaci, L. pneumophila, C. burnetti (5).
Uz nabrojene bakterijske uzronike, vano je napomenuti da su
infekcije gornjih dinih putova uglavnom virusne bolesti koje su najee
samoizljeive, kratkotrajne i imaju vrlo dobru prognozu oporavka. Jedino se

gripa, odnosno influenca, koja se svake godine pojavljuje epidemijski,

svrstava u kategoriju teih bolesti i moe imati ozbiljnije posljedice, koje su
izraenije kod starijih ljudi i ljudi s kroninim bolestima.
Dijagnoza infekcija dinih putova najee se postavlja samo na
osnovi klinikih simptoma i epidemiolokih podataka. Toan etioloki uzrok
se teko i vrlo rijetko postavlja. To je teko izvedivo zbog brojih virusnih
uzronika, dugotrajnosti samog postupka i visine trokova, pa i same
moebitne nedostupnosti laboratorija. U dijagnostici je od presudnog
znaaja potvrditi radi li se o virusnom ili bakteriolokom uzroniku zbog
upotrebe, odnosno neupotrebe antibiotika u lijeenju.
Kod lijeenja je vano napomenuti da se akutne infekcije gornjih
dinih putova koje su uzrokovane virusima lijee simptomatski, djelujui na
simptome, a ne na uzronika bolesti, kao to je to u infekcijama koje su
uzrokovane bakterijama, stoga je upotreba antibiotika u lijeenju infekcija
gornjih dinih putova uzrokovanih virusima neopravdana. Ako je u
suprotnom bakterijska infekcija dokazana (npr. strepkokna angina, upala
srednjeg uha), upotreba antibiotika je indicirana, kao i kod lijeenja
moebitnih komplikacija virusnog oboljenja.
U djece je pristup dijagnostici i lijeenju infekcija gornjih dinih
putova drugaiji nego kod odraslih ljudi zbog razlika u njihovoj anatomiji,
razvojnoj dobi, te zbog injenice da lijeenje mora biti prilagoeno dobi
djeteta (npr. odabir lijeka, doza lijeka).

2. OSOBITOSTI DINIH ORGANA U DJEJOJ DOBI

Kako bi razumijeli dobne granice i terminologiju vezanu uz nju,
potrebno je podijeliti djecu prema razvojnoj dobi, a ona glasi:
1) novoroene,

odnosno

novoroenaka

dob

je

razvojno

razdoblje djeteta od roenja do prvih 28 dana ivota,

2) dojene, odnosno dojenaka dob je razdoblje od roenja do
kraja prve godine ivota (6),

3) predkolska dob obuhvaa razdoblje od poetka druge do kraja

este godine (tu postoji jo podjela na mlau i stariju
predkolsku dob),
4) kolska dob obuhvaa poetak sedme godine do poetka
puberteta (djevojice do 10 god., a djeaci do 12 god. ivota),
5) pubertet obiljeavamo od pojave sekundarnih spolnih obiljeja
do spolne zrelosti,
6) adolescencija obiljeavamo od spolne zrelosti do kraja rasta i
razvoja (kod djevojica je to 16-18 godina ivota, a kod djeaka
18-20 godina ivota) (7).
Dob koja ima najvie osobitosti to se tie dinih organa je
novoroenaka i dojenaka dob. Prsni ko u dojenadi je mekan jer rebra
nisu jo okotala. Rebra su poloena horizontalno, interkostalni su miii
slabo razvijeni tako da je glavni inspiratorni mii u dojenadi dijafragma, a
disanje je gotovo iskljuivo abdominalno. Dok kontrakcija dijafragme u
odraslih iri prsni ko, u dojenadi ga zbog smjera rebara suava.
Dojenad najvei dio dana lei, pri emu je zbog pritiska trbunih
organa dijafragma kranijalnije poloena pa je smanjen volumen toraksa, a
sputanje dijafragme pri inspiriju je oteano.
Plua dojenadi u usporedbi s pluima odrasle osobe slabije su
rastezljiva, a zrani putovi djeteta mnogo su ui nego u odrasle osobe tako
da zadebljanje sluznice traheje za 1 mm (npr. upalnim edemom) smanjuje
presjek lumena traheje dojeneta za 75%, dok u odrasle osobe isto takvo
zadebljanje sluznice smanjuje persjek samo za 20%.
U dojeneta najvei otpor prolasku zraka pruaju bronhioli, dok je u
odraslih otpor kroz bronhiole zanemariv u odnosu prema ukupnom otporu
strujanja zraka kroz dine putove. U dojeneta svako dodatno suenje
bronhiola npr. upalnim edemom moe izazvati njihovo zatvaranje u
ekspiriju.
Skraeno, tekoe disanja u dojenadi potjeu zbog:
1)
2)
3)
4)
5)

njihovog mekanog toraksa,

slabe rastezljivosti plua,
velikog otpora struji zraka u bronhiolima,
sklonosti zatvaranju bronhiola, te
poveane sklonosti iscrpljenju miia dijafragme (7).

Slika 1. Anatomske osobitosti gornjeg dinog sustava u djece

2.1. Frekvencija i tipovi disanja

Pri pregledu dojeneta i djeteta s bolestima dinih organa te kod
takvog mjerenja frekvencije disanja vano je promatrati dijete dok je
ono mirno, najbolje dok sjedi u majinom naruju. Kako bi se ustanovili
eventualni problemi kod disanja i dinih organa, potrebno je izbrojiti
frekvenciju disanja (broj udisaja), uoiti ritam disanja, potraiti znakove
dispneje te posebnu pozornost obratiti na uestalost i obiljeja kalja.
Normalna frekvencija disanja prema dobi djeteta je:

Novoroene: < 60/min.,

Dojene: < 50/min.,
Rana predkolska dob (2. godine): < 40/min.,
Predkolska i kolska dob: oko 20/min.

Ubrzanje frekvencije disanja nastaje zbog uzbuenja djeteta, uz

povienu tjelesnu temperaturu, uz svaku teu hipoksiju, u Kussmaulovu
acidotinom disanju i, ono to je bitno za ovaj rad, kao znak bolesti
bronha ili plua.

Frekvencija i amplituda disanja obiljeavaju i neke posebne tipove

disanja kao to su:

Kussmaulovo acidotino disanje koje oznaava poveana

frekvencija, amplituda i to to nema razmaka izmeu ekspirija i

slijedeeg inspirija,
periodino disanje

koje

oznaava

periodiko

poveanje

amplitude disanja uz povremene krae prekide koji su manji od

10 sekundi,
Cheyne-Stokesovo disanje koje je periodiko disanje koje
nalazimo uz akutne bolesti mozga, neka otrovanja i uz zastojnu

insuficijenciju srca, te
grevito disanje koje karakteriziraju pojedinani greviti udasi
uz maksimalni inspirij izmeu kojeg su duge pauze apneje
(terminalno bolesna djeca).

Kod infekcija dinih putova bitno je spomenuti i subjektivni pojam

dispneje, oteanog
disanja na koje se starije dijete moe poaliti. Kod predkolske djece i
dojenadi definicija
dispneje kao takva ne moe se upotrijebiti jer nam dijete ne moe rei
to ga mui, te se zato oslanjamo na niz objektivnih znakova koji
upuuju na dispneju, a to su: tahipneja, inspiratorne retrakcije,
stenjanje u ritmu disanja, klimanje glavicom u smjeru fleksije u ritmu
disanja i irenje nosnica u svakom inspiriju (7).

Slika 2. Tipovi disanja i grafiki prikaz frekvencije i amplitude disanja

2.2. Kaalj
Kaalj je jedan od najeih simptoma koji ukazuje na infekcije dinih
putova. Prema nekim posebnim obiljejima kalja esto se moe
zakljuiti lokalizacija, a ponekad i sama bolest koja ga izaziva.
Postoji 5 vrsta kalja:
1) Faringealni kaalj koji obino suh i nije osobito jak, karakterizira
ga suho kaljucanje. Uz akutni faringitis, kaalj u dojenadi katkad
moe dovesti do povraanja sluzi ili netom uzetog obroka mlijeka.
U

predkolske

kolske

djece

kroninom

hipertrofijom

adenoidnih vegetacija ili kroninim sinusitisom kaalj nastaje

zbog cijeenja sekreta iz nosa i epifarinksa niz farinks, osobito u
jutarnjim satima prije ustajanja.
2) Salve grevitog suhog kalja u napadima na koje se nadovezuje
snaan stridorozni, zvuni inspirij (hroptanje), obiljeje su kalja
hripavca. U dojenadi i manje djece esto se na to nadovezuje
povraanje. Sline salve suhog, podraajnog kalja u dojenadi
(ali bez hripanja i bez povraanja) tipine su za kaalj uz cistinu
fibrozu.
3) Laringealni kaalj obiljeen je promuklou glasa. Kod difterinog
krupa, bolesti koja je danas iskorijenjena, kaalj je bio potpuno
afonian, a u tzv. pseudokrupu (subglotinom laringitisu), koji je i
danas esta bolest, kaalj je poput lavea psa, glasan, ali
promukao.
4) Dvoglasni (bitonalni) kaalj rijedak je, ali vaan znak stenoze
glavnog bronha ili traheje oteenim limfnim vorom ili stranim
tijelom, a oznaen je istodobnom pojavom jednog dubokog
promuklog tona i jednog visokog piskavog tona.
5) Suzdrani kaalj nastaje u djeteta u teoj dispneji ili uz pleuralnu
bol, a prepoznaje se po izrazitu naporu djeteta da potisne refleks
kalja. Via se u nekim oblicima pleuropneumonije (7).

Dakle, kaalj moe biti posljedica upalnog odgovora na razne

infekcijske uzronike,
alergijski proces, a isto tako moe biti i posljedica nekog mehanikog,
kemijskog ili toplinskog podraaja receptora za kaalj. Upalni podraaj
izaziva edem i hiperemiju dinih putova (npr. pri obinoj prehladi,
laringitisu, traheitisu, bakterijskom i virusnom bronhitisu, bronhiolitisu),
ali podraaj moe biti i u alveolama. Mehanike podraaje izazivaju
aspiracija stranog tijela i udahnute estice praine, kao i pritisak na
dine

putove.

Kemijski

su

podraaji

posljedica

udisanja

raznih

podraljivih plinova (dim cigarete).

Akutni napadaji kalja mogu biti prouzroeni virusnim infekcijama,
kao to su akutni tranheobronhitis ili pneumonitis, ili bakterijskom
bronhopneumonijom. Kaalj koji je popraen akutnom epizodom vruice
i promuklou obino je uzrokovan virusnim laringotraheobronhitisom.
Najei uzronik kroninog kalja je postnazalni iscjedak (8).
Tablica 2. Infekcije koje su ei uzroci kalja u djece
sinusitis

tonzilitis

laringitis

laringotraheitis

traheobronhitis

bronhiolitis*

(krup)*
akutni bronhitis

pleuritis

pneumonija*

tuberkuloza

bronhiektazije

(pluni pertusis

apces)
*ivotno ugroavajui uzroci kalja

Dakle, najvei broj djece s akutnim napadajima kalja ima infekciju

gornjih dinih putova, astmu, bronhiolitis ili upalu plua. U dojenadi i
male djece u kojih je kaalj povezan s guenjem, moe se raditi o
aspiraciji

stranog

tijela.

Napadaji

kalja

popraeni

perioralnom

cijanozom, apnejom ili povraanjem nakon kalja, mogu upuivati na

hripavac. Kaalj poput lavea s inspiracijskim stridorom ili bez njega,
upuuje na akutni laringotraheitis kako je ve spomenuto.

Krepitacije, hropci i tii ili promijenjen um disanja upuuje na

infekciju donjih dinih putova. Sipnja upuuje na astmu ili bronhiolitis,
rjee na aspiraciju stranog tijela. Kronini kaalj u djece moe upuivati
na to da imaju reaktivnu bolest dinih putova, alergijski rinitis ili
sinusitis. Kronini kaalj s anamnestikim podacima o recidivirajuim
pneumonijama ili bronhitisu moe upuivati na imunodeficijenciju,
anatomsko oteenje ili anomaliju dinog puta. U mlae dojenadi
guenje nakon hranjenja upuuje na gastroezofagealni refluks (9).

3. KLASIFIKACIJA I KLINIKA SLIKA

Uzronici respiratornih infekcija su virusi i bakterije. Jedan te isti
uzronik moe izazvati razliite klinike slike, ali isto tako razliiti oblici
infekcija, npr. prehlada (engl. common cold), mogu biti izazvani razliitim
uzronicima. Stoga je povezivanje infekcije s njezinim uzronikom teak
zadatak, koji se u svakodnevnoj ambulantnoj praksi ne radi iz ve
spomenutih

razloga

uvodu

(ekonominost,

nepristupanost

laboratorija...). Iz tog razloga se u svakodnevnom radu lijenici najee

oslanjaju na klasifikaciju koja se temelji na anatomskoj rasprostranjenosti
upale dinih organa, na lokalnom klinikom nalazu, na simptomima
infekcije te epidemiolokim podacima.
Simptomi bolesti variraju od sasvim blage, prolazne hunjavice do
tekih oblika pneumonitisa izazvanih virusom influence (gripa). Djeca su
zbog svoje konstitucije osjetljivija na infekcije uzronicima upala dinih
putova nego odrasle osobe. Vjerojatnost da e se nakon izloenosti
virusima ili bakterijama vezanim za infekcije gornjih dinih putova razviti
kliniki uoljiva bolest jest 1:1 ili 1:2 za dojenad, a 1:4 ili 1:5 u starije
djece i odraslih.
U veini sluajeva glavni uzrok oboljevanja male djece od takvih
infekcija jest nedostatak specifine imunosti na pojedine uzronike u
dojenadi i predkolske djece. Tu je zanimljivo spomenuti i opeuvrijeeno
miljenje u narodu da izlaganje hladnoi uzrokuje prehladu (npr. odlazak
na dvorite mokre kose), to danas, u uvjetima suvremenog ivota nema

bitnog utjecaja na nastanak akutne respiratorne infekcije. Glavni uzroci su,

kao to je ve navedeno, virusi i bakterije koje se prenose sa bolesne na
zdravu osobu, odnosno dijete.
Vano je napomenuti i da jedan te isti virus moe izazvati razliite
klinike slike u djece iste ili potpuno razliite dobne skupine (npr. jedno
dijete moe imati blagu upalu nosne sluznice, dok e kod drugog djeteta
isti virus izazvati najteu sliku akutnog bronhiolitisa ili pneumoniju).
U slijedeim podnaslovima objanjene su najee infekcije gornjih
dinih putova u djece te je prikazana njihova klinika slika.

3.1. Hunjavica (akutni rinosinusitis) i akutni rinofaringitis

Hunjavica, najpoznatija kao prehlada, je prvenstveno upala sluznice
nosa koja se moe proiriti i na drijelo (akutni rinofaringitis). Poinje
osjetom peckanja i arenja u nosu i drijelu na to se kroz nekoliko sati
nadovezuje kongestija nosa te sekret iz nosa. esto je praena
kihanjem. Izmeu drugog i sedmog dana bolesti sekrecija iz nosa
postaje mukopurulentna, da bi u drugom tjednu bolesti simptomi obino
nestali. Opi simptomi bolesti mogu biti blaa glavobolja, vrlo blaga
zimica (uz tek neznatno i prolazno povienu temperaturu) i osjeaj ope
malaksalosti. Kaalj se pojavljuje u 60-80% djece (niti kaalj, niti gnojni
sekret ne znae razvoj bakterijske infekcije) (7). Djeca obole i do 10
puta godinje. Trajanje bolesti je obino 3-5 dana i rijetko se moe
zakomplicirati

akutnim

gnojnim

sinusitisom

ili

akutnom

upalom

srednjega uha. Tijek je uglavnom bezopasan.

Uzronici su razliiti respiratorni virusi, ponajprije rinovirusi i
koronavirusi koji se lako prenose s ovjeka na ovjeka kapljinim putem,
respiratorni sincicijalni virus (RS-virus), virusi parainfluence, virusi
influence, neki adenovirusi i neki enterovirusi.
Komplikacije su akutni gnojni sinusitis i akutni otitis medija (upala
srednjeg uha). Protezanje znakova upale na drijelo, larinks, traheju i

donje dine putove i nije komplikacija, nego prirodni tijek bolesti u

odreenom postotku bolesne djece.
Lijeenje

obuhvaa

simptomatske

mjere,

etiolokog

lijeenja

hunjavice i akutnog virusnog rinofaringitisa nema. Dijete bi se trebalo

odvojiti od veih skupina djece da nepotrebno ne iri infekciju. Kapi za
nos (sljezov korijen, fizioloka otopina) razrjeuju gust sekret u nosu i
olakavaju njegovo odstranjenje, ali nemaju drugih specifinih uinaka.
Vazokonstriktorne kapi izazivaju prolaznu dekongestiju sluznice nosa,
pa je za to vrijeme nakratko poboljana drenaa paranazalnih sinusa i
Eustachijeve cijevi, ali nakon toga u pravilu slijedi jaka reaktivna
hiperemija. Lokalna primjena kortikosteroidnih kapi nema u akutnoj
hunjavici realne podloge. Vano je napomenuti da je primjena
parafinskog ulja ili masti u nos tetna i zabranjena u male djece, zbog
opasnosti od aspiracije i nastanka lipoidne pneumonije. Uporaba nosnih
dekongestiva za sustavnu primjenu u djece je kontraindicirana.

3.2. Akutni adenoiditis (retronazalna angina)

Ova infekcija oznaava se i kao streptokokoza. Disanje kroz nos je
praktiki onemogueno, uz relativno blagu sekreciju iz nosa, ali uz
obilan sluzavo-gnojni iscjedak niz drijelo, karakteristian unjkav
govor, povremene boli u uima, podraajni kaalj i zadah iz usta.
Vidljiva sekrecija iz nosa uope ne mora biti prisutna. Cervikalni limfni
vorovi uz stranji rub sternokleidomastoidnog miia oteeni su i bolni.
Uzronik je -hemolitiki streptokok skupine A.
Opi simptomi bolesti su blijedilo i cendravost, odbijanje hrane,
nemiran san uz

umjereno povienu temperaturu. Bolest traje

nekoliko dana, ali se nelijeena moe otegnuti i na nekoliko tjedana.

Lijeenje je isto kao i za streptokoknu anginu.

3.3. Paranazalni sinusitis

Sinusitis oznaava upalu sluznice sinusa. Postaje kliniki bitan kao

samostalna bolest tek kada se na akutnu virusnu infekciju nadovee
sekundarna bakterijska infekcija.
Postoji niz imbenika koji potpomau pojavu i odravanje te
bakterijske infekcije. To su ponajprije opi konstitucionalni uzroci koji
utjeu na nosnu i sinusnu sluznicu: alergija, cistina fibroza, imunosni
defekti, sindrom nepokretnih cilija. Na to se nadovezuju lokalni
anatomski uzroci koji ometaju drenau paranazalnih sinusa i slobodno
disanje kroz nos (npr. devijacija nosnog septuma, polipi, strano tijelo...).
Vani su i vanjski uzroci: iritacija prainom, dimom, plivanje i ronjenje,
te

relativno

est

medikamentni

rinitis

zbog

zlouporabe

vazokonstriktora.
Ako hunjavica predugo traje ili ima preteku kliniku sliku, treba
pomiljati na upalu sinusa. Simptomi su iscjedak iz nosa, suh ili
produktivan kaalj, ee nou, neugodan zadah, rjee bol na podruju
lica ili glavobolja. Vruica je uglavnom odsutna ili je blaga. Ako
spomenuti simptomi traju do 4 mjeseca, rije je o subakutnom
sinusitisu, poslije tog vremena govori se o kroninom sinusitisu.
Najei uzronici akutnog i subakutnog sinusitisa u djece su
pneumokok

(30-40%), Haemofilus

influenzae

(20%) i Moraxella

catarrhalis (20%). Stafilokok i anaerobi su izniman bakterioloki

uzronik akutnog sinusitisa u djece.
Simptomi su: sluzavognojni iscjedak iz nosa ili niz drijelo, eritem i
edem nosne sluznice, eventualna bolna osjetljivost na odgovarajuim
mjestima lica i zadah iz usta.
Kod dijagnostike, rentgenska slika nije glavna i odluujua metoda
zato to moe biti i lano negativna. Istie se vea korist od
kompjutorizirane tomografije sinusa.

Lijeenje sinusitisa obuhvaa primjenu antibiotika (i antimikrobika) i

to onih koji e prvenstveno djelovati na najea tri spomenuta
uzronika. Potrebno je napomenuti da je stopa samoizljeenja akutnog
sinusitisa u djece najmanje 40% to treba uzeti u obzir kad se odluuje
o primjeni antibiotika.

3.4. Angina (akutni tonzilofaringitis), akutni faringitis

Pod

akutnim

podrazumijevamo

tonzilofaringitisom,
akutnu

upalu

sluznice

odnosno
drijela

anginom,
Waldeyerova

limfatinog faringealnog prstena koji se sastoji od nakupina limfnog

tkiva, dvije faucijalne tonzile, nazofaringealne tonzile, lingvalne tonzile i
razbacanog tkiva u farinksu. Prisustvo ili odsustvo tonzila ne smanjuje
osjetljivost,

uestalost

infekcija,

tok

bolesti

komplikacije.

tonziloektomirane djece obino se ne govori o angini, nego o akutnom

faringitisu.
Glavni simptom angine je bol u drijelu, osobito pri gutanju, iako
iznimno ima i akutnih upala drijela angina, bez boli. Postoje i
objektivni znakovi upale drijela.
Akutni faringitis u pravom smislu se odnosi na upalu drijela (grla,
gue).
Etioloki i patogeneloki, razlikujemo:

primarnu anginu, i
sekundarnu anginu.

Primarna je kada su upala drijela i tonzila prva, glavna i jedina

lokalna manifestacija bolesti. Uzronici tih angina su -hemolitiki
streptokok

veliki

broj

tzv.

respiratornih

virusa:

adenovirusi,

parainfluenca, kokseki, respiratorni sincicijalni i drugi. Iz kulture brisa

drijela mogu se katkad nai i i drugi patogeni mikroorganizmi kao to
su H. Influenzae, pneumokok i stafilokok. Nalaz tih bakterija u djeteta s
anginom u pravilu ne znai da su oni uzronici upale, nego je posrijedi
primarno virusna angina tijekom koje su se te bakterije razmnoile zbog

promijenjenih lokalnih uvjeta u drijelu. to se tie lijeenja, u jednoj

studiji koja je provedena na 98 djece sa dotinom anginom, djeca koja
su bila lijeena penicilinom 10 dana, njih 62 je bilo izlijeeno, dok njih
35 nije (10).
Sekundarna angina nalazi se u odreenom broju bolesti kod koje ona
nije primarna dijagnoza, nego klinikom slikom dominiraju opi
simptomi (npr. morbili, rubeola) ili simptomi drugih organskih sustava,
npr.

serozni

meningitis

generalizirana

upala

(enteroviroze),

limfnih

vorova

akutni

(infekciozna

gastroenteritis,
mononukleoza,

tularemija) i dr.
Uzevi u obzir sve navedeno, najbitnija stavka kod dijagnosticiranja
angine jest ta da se ustvrdi da li je angina uzrokovana nekim virusom ili
je rije o -hemolitikom streptokoku, kako bi se pravodobno i tono
odredila terapija (antimikrobni lijekovi kao prevencija komplikacija
streptokokne bolesti).
Jedna od bitnih injenica koje je dobro znati jest ta da akutni
faringitis sa povienom temperaturom ili bez nje je najee uzrokovan
virusima. Bakterije su relativno rijei uzronici, a meu njima hemolitiki steptokok iz grupe A. Izvan epidemije streptokokne infekcije
ne prelaze 15%. Druge bakterije mogu proliferirati za vrijeme virusnih
infekcija, pa se nau u kulturi faringealnog brisa, dok su difterija i
gonokok danas veoma rijetki u naoj sredini.
Virusne angine mogu se oitovati istim opim simptomima kao i
streptokokna angina, ali nastup obino nije tako nagao.
Virusne angine:

nastaju postepeno (obino 24h poslije opih simptoma sa

arenjem , boli u drijelu i hiperemijom)

tonzile mogu biti oteene sa gnojnim eksudatom
limfni vorovi obino nisu bolno osjetljivi
sekrecija iz nosa i kaalj
leukocitoza je od manje koristi (kod virusnih infekcija

moe se kretati od 6000-30000)

traje od 1 do 5 dana
komplikacije su rijetke
nema etiolokog lijeenja

Streptokokne (bakterijske) angine:

simptomi su glavobolja, abdominalna bol, povraanje,

visoka temperatura
bol u grlu je jaka
rinitis, kaalj, promuklost, konjuktivitis su rijetki
prisutan je eritem toznila (u 2/3 sluajeva bez eksudata)
limfni vorovi su osjetljivi na palpaciju
trajanje 1-4 dana, ali moe biti i do 15 dana
lijeenje je penicilinom

Kao to je navedeno, postoje razlike izmeu virusne i bakterijske

infekcije, ali su znaci i simptomi toliko ispreplitani da je esto i
nemogue razlikovati na osnovi klinike slike.

Slika 3. Upalni proces na krajnicima, drijelu i grkljanu

3.5. Akutna upala srednjeg uha (lat. otitis media)

Sluznica srednjeg uha nastavak je sluznice epifarinksa i Eustachijeve
cijevi, pa se svaka upala u tom podruju moe protegnuti i na srednje
uho. Akutni gnojni otitis medija treba uvijek smatrati akutnom
bakterijskom infekcijom, iako u oko etvrtine bolesne djece kultura
eksudata dobivena iz srednjeg uha ostaje sterilna.

Uzronici

su

na

prvom

mjestu

influence, moraksela kataralis te

pneumokok,

zatim

hemofilus

-hemolitiki steptokok. Slijede

piogeni stafilokok, E. coli, proteus i druge piogene bakterije.

Klasini simptomi gnojne upale srednjeg uha su penetrantna
pulzirajua i trajna bol, obino u jednom uhu, visoka temperatura, uz
odgovarajui otoskopski nalaz. esto mu prethodi ili ga prati hunjavica i
drugi znakovi respiratornog katara.
Akutni gnojni otitis medija lijei se u djece antibiotikom koji zahvaa
spomenuta tri uzronika (u pravilu amoksicilin 10 dana).

3.6. Sindrom krupa

Naziv krup (engl. croup) dolazi od onomatopejske kotske rijei koja
oznaava kretanje. Kao krup se danas oznaava svaka akutna upalna
opstrukcija

larinksa

koja

se

oituje

inspiratornim

stridorom,

inspiratornom dispnejom, promuklou i tipinim laringealnim kaljem.

Sindrom krupa javlja se kod slijedeih bolesti:
1)
2)
3)
4)
5)

Difterije larinksa (tzv. Pravi ili difterini krup)

Akutni kataralni laringitis
Akutni spastini laringitis (pseudokrup, subglotini laringitis)
Maligni opstruktivni laringotraheobronhitis
Perakutni flegmozni epiglotitis

Kod kataralnog laringitisa akutna je upala larinksa uzrokovana

praktiki

svim

poznatim

respiratornim

virusima

malo

veom

zastupljenou virusa parainfluence. Bolest poinje postepeno, u

poetku kao hunjavica ili rinofaringitis. Simptomi su: vruica, glavobolja,
malaksalost.
Akutni spastiki laringitis ili pseudokrup akutna je upala larinksa i
subglotikih struktura. Uzronici su isti kao i kod kataralnog laringitisa.
Veina tegoba se javlja naglo, uz koje prethodi hunjavica. Karakterizira
ga glasan, otean inspiratorni stridor (poput lavea psa).
Kod

malignog

opstruktivnog

laringotraheobronhitisa

dolazi

do

opstrukcije larinksa i bronha zbog izuzetno obilne i ilave upalne

eksudacije u larinks i bronhe. Uzrok su infekcije virusima parainfluence i

influence. Bolest poinje naglo. Simptomi su visoka temperatura,

malaksalost, bljedilo i slabost cirkulacije.
Perakutni

flegmonozni

epiglotitis

rijetka

je

upala

epiglotisa

ariepiglotinih nabora uzrokovana hemofilusom influence tipa B. Ima

vrlo nagao poetak, a simptomi su visoka temperatura, malaksalost i
guenje.

Glas

nije

promukao,

nego

priguen

supralingalnom

opstrukcijom.

4. SPECIFINOSTI BOLESTI PREMA DOBNIM

SKUPINAMA
Sve gore navedene bolesti imaju svoje specifinosti prema dobnim
skupinama djece. Kod nekih dobnih skupina simptomi su izraeniji. U
tablici su navedene najee infekcije gornjih dinih putova ovisno o jaini
simptoma i karakteristikama prema dobnim skupinama:
Tablica 3. Prikaz infekcija gornjih dinih putova vezano uz osobitosti
prema dobnim skupinama
NOVOROENE
Hunjavica
Etmoidni i

DOJENE

PREDKOLSKO

KOLSKO DIJETE

Hunjavica
Otitis medija

DIJETE
Hunjavica
Akutni adenoitis

Hunjavica
Frontalni sinusitis

maksilarni
sinusitis
Otitis medija

(streptokokoza)
Maligni

Sfenoidni sinusitis

opstruktivni
laringotraheobron
hitis
Angina
Otitis medija
Kataralni laringitis
(izraeniji
simptomi)
Maligni
opstruktivni
laringotraheobron
hitis

Angina

Perakutni
flegmonozni
epiglotitis

Kao to je navedeno, dini sustav u djeteta je jo nerazvijen te stoga

kod djece postoje neke specifinosti, to se tie etiologije, ali i lijeenja i
simptoma. Tahipneja i inspiratorne retrakcije najvaniji su simptomi
dispneje u novoroenadi i dojenadi. Normalna frekvencija respiracija kod
zdravog novoroeneta iznosi 40-50 udisaja u minuti (11). Normalna
temperatura iznosi 36 C, mjerena oralno 36,5 C, a rektalno 37,5 C (12).
Kod kalja, za dojenad i malu djecu specifino je to to se uz njega esto
nadovezuje povraanje. Neke od karakteristika novoroenakog razdoblja
su i velika sposobnost diobe stanica, zbog ega je smanjena otpornost na
rendgensko zraenje to je bitno napomenuti vezano za dijagnostike
postupke. Funkcija nekih organa nije tako dobra kao u kasnijem razvoju.
Na poetku ivota, novoroene ima malu otpornost od pasivne imunosti
majke,

ali

se

aktivna

otpornost

postupno

razvija

(13).

Zato

je

novoroenad veoma podlona razvoju infekcija.

Isto tako, vei rizik od infekcija imaju predkolska djeca koja borave
u vrtiima, a vezano uz to kui esto donose nove infekcije gdje zaraze
stariju djecu.
Djeca su openito osjetljivija na infekcije uzronicima upala. Do
razvojnog doba kolskog djeteta, dijete godinje preboli u prosjeku od 6-9
akutnih infekcija dinih organa (7).
Akutna hunjavica u novoroenadi i dojenadi izaziva tekoe
disanja jer oni ne znaju trajno disati na usta. Alergijski rinitis javlja se
iznimno u dojenadi, a u pravilu tek u starije predkolske i kolske djece
koja su esto optereena obiteljskom anamnezom atopijskih bolesti.
Streptokokoza, odnosno retronazalna angina, specifina je za djecu
u dobi od 1 do 3 godine. Uz rinofaringitis, posebno se istie upala
adenoidnih vegetacija koju moe uzrokovati -hemolitiki steptokok iz
grupe A.
U novoroeneta razvijeni su samo etmoidni sinusi i zaetak
maksilarnog sinusa. Druge se paranazalne upljine razvijaju postupno

tijekom djetinjstva. Zbog toga se u dojeneta javljaju iskljuivo etmoidni i

maksilarni sinusitis, sfenoidni sinusitis od predkolske dobi, a frontalni
sinusitis tek u kolskog djeteta.
Kod akutnog faringitisa, prvi simptom kod dojenadi i male djece
moe biti odbijanje hrane zato to ona ne znaju lokalizirati i izvijestiti o
boli.
Otitis medija je est kod dojenadi i djece gdje je Eustachijeva cijev
relativno kratka i iroka, a njezin smjeru dojeneta koje preteno lei
pogoduje prodiranju i retenciji sekreta iz epifarinksa u tubu. 10% djece
mlaih od 3 mjeseca imaju epizodu otitis medija (14). Djeca s rascjepom
nepca i eljusti, djeca s drugim displazijama i malformacijama eljusti ili
lica, kao i djeca s Downovim sindromom zbog svojih su anatomskih
osobitosti posebice sklona otitisu. Meutim, dojenje djeteta smanju
incidenciju otitisa u dojenadi. Boravak u vrtiima poveava rizik od otitisa
medija u prve 3 godine ivota, kao i izlaganje puenju. Pritisak tragusa u
dojenadi kao metoda dokazivanja bolesti se izbjegava jer nije objektivno
mjerljiva.
Kod kataralnog laringitisa, koji se javlja u bilo kojoj ivotnoj dobi, u
mlae predkolske djece uoava se klasini sindrom krupa s inspiratornim
stridorom, dispnejom, promuklou i laringealnim kaljem, dok u starije
djece inspiratornog stridora i dispneje obino nema (samo promuklost i
kaalj).
Akutni spastiki laringitis se javlja vie puta u jednog te istog djeteta
tijekom prvih nekoliko godina ivota, uz infekcije razliitim respiratornim
virusima.
Maligni opstruktivni laringotraheobronhitis je rijetka, ali teka bolest
dojenake i rane predkolske dobi u kojoj pored znakova opstrukcije
larinksa postoji i opstrukcija bronha s ekspiratornom dispnejom. Zahtijeva
hitnu hospitalizaciju djeteta u ustanovi u kojoj postoji mogunost
intenzivnog lijeenja.
Perakutni flegmozni epiglotitis se javlja u predkolske djece s vrlo
naglim poetkom simptoma. Iza baze jezika vidi se oteeni rub epiglotisa.
Bolest zahtijeva hitni primitak djeteta na otorinolaringoloki odjel.

4.1. Procjena poviene tjelesne temperature prema dobi

djeteta
Povienu tjelesnu temperaturu veemo uz neke infekcije gornjih
dinih putova, a ona je i najei zvuk alarma za roditelje koji tada djecu
vode lijeniku. Stoga ju valja spomenuti s obzirom da je ona jedan od
prvih simptoma. Uglavnom bez poviene tjelesne temperature ili tek s
neznatnom

subfebrilnou

manifestira

se

upala

nosne

sluznice,

hunjavica. Uz povienje tjelesne tjelesne temperature protjee nekoliko

virusnih upala gornjih dinih putova, a uzrokuju ih virus influence i
parainfluence, adenovirusi (72%), ECHO-virusi i Coxsackie-virusi, kao i
razni

drugi,

ali

rjee

(15).

Roditelji

postavljaju

pitanje

vezi

najoptimalnijeg mjesta za mjerenje temperature, a kod lijenika se

postavlja pitanje koja je najbolja antipiretska terapija. Mora se paziti na
djetetovu dob, toksinost i ope stanje djeteta.
Prikazana je i analizirana procjena poviene tjelesne temperature
kod djece prema dobi, objanjeni njezini najei uzroci i postupanja.
NOVOROENE
Neke studije zakljuuju da je bakterijemija prisutna kod 12% do
14% kod novoroenadi s temperaturom, odnosno djece mlae od 6
tjedana starosti (16) (17).
Tijekom poroaja, mnogo novoroenadi se zarazi streptokokom grupe
B. 50% novoroenadi sa tjelesnom temperaturom veom od 37.8 C i
manjom od 38.3 C ipak nije imalo nikakvu znaajniju bolest ili infekciju
(18).
DOJENE
Dojenad mlaa od 3 mjeseca imaju 21 puta vei rizik od ozbiljne
infekcije u usporedbi sa starijim djetetom. Dr. Pantell je proveo
istraivanje koje je dalo slijedee rezultate: od 1,341 bolesne i zdrave
djece koje je posjetilo ordinaciju veina njih je imala tjelesnu

temperaturu izmeu 37.8 C i 38.2 C. Temperature vee od 38.3 C

nisu bile uobiajene za djecu ispod 3 mjeseca starosti. Zanimljivo je da
ni jedno dijete nije imalo temperaturu veu od 40 C (18).
Zakljuak bi bio da neka djeca s temperaturom ne bi trebala
odmah

biti

hospitalizirana.

Trebalo

bi

dobro

prouiti

djetetovu

anamnezu i napraviti detaljan fiziki pregled, naravno, sa kompletnim

laboratorijskim nalazima (kompletna krvna slika, urinokultura...). Ako
neki od tih rezultata upuuje na bakterijsku ili virusnu infekciju potrebna
je hitna hospitalizacija (19).
MALO DIJETE
Etioloki gledano, velika veina respiratornih bolesti ima kao
simptom temperaturu. Jedna studija raena je na djeci do 24 mjeseci
starosti koja su imala tjelesnu temperaturu 40 C ili viu. Rezultati koji
su znaajni za infekcije dinog sustava su prikazani u tablici (20).
Tablica 4. Uestalost odreene bolesti u djeteta s temperaturom
Bolest

Postotak

otitis media

36,9%

pneumonija

15,5%

krup

1,5%

bakterijemija

6,1%

KOLSKO DIJETE

Najei uzronici infekcije kod djece predkolske dobi (do 9

godina

starosti)

su:

Streptococcus

pneumoniae

Hemophilus

influenzae. esti patogeni su i: streptokoki grupe A, Staphylococcus

aureus i drugi.
Antipiretska terapija ukljuuje acetaminophen (10 do 15 mg/kg)
svakih 4 do 6 sati, te ostala terapija ovisno o infekciji.

5. ULOGA MEDICINSKE SESTRE

Neka djeca e zbog ozbiljnosti simptoma i klinike slike infekcija

gornjih dinih putova morati biti hospitalizirana. Kod respiratornih bolesti
velika je mogunost da e u bolnikim uvjetima biti potrebna primjena
kisika, pa je bitno napomenuti da se kod pripreme za davanje kisika treba
tono odrediti koncentracija kisika primjerena dobi djeteta. Za pravilnu
primjenu terapije treba monitorirati brzinu otkucaja srca djeteta, ritam
disanja, napor, boju, stupanj svijesti i treba oitavati pulsni oksimetar (12).
Uloga medicinske sestre je tada usmjerena na njegu djeteta,
praenje njegovog cjelokupnog psihofizikog stanja i davanje potpore,
pritom imajui u vidu psiholoki aspekt razvoja i specifinosti vezanu za
njegovu dob. Prikazane su i opisane te specifinosti prema dobi, te su
opisane osobitosti zdravstvene njege djece koja su oboljela od infekcija
gornjih dinih puteva.

5.1. Osobitosti zdravstvene njege djeteta oboljelog od

respiratorne infekcije
ASPIRACIJA SEKRETA
Aspiracija sekreta je postupak koji je vrlo bitan kod zdravstvene
njege djeteta oboljelog od infekcije gornjih dinih putova iz razloga to
je kongestija nosa jedan od vodeih simptoma kod nekih infekcija (npr.
kod hunjavice). Nazalna sukcija vri se ukoliko medicinska sestra kod
djeteta primjeti obilan sekret u nosu (moe se izvriti i oralna sukcija
zbog sluzi u grlu), a mora se obaviti ukoliko je dijete u stadiju smanjene
svijesti

koja

tada

onemoguuje

prirodnu

sposobnost

ienja

uobiajenog sekreta.
Kod dojeneta se koristi balonasta sisaljka koja je korisna i kod
nazalne i oralne sukcije. Medicinska sestra treba posebnu pozornost
obratiti na refleks povraanja kod izvoenja samog postupka.
Ako je dijete u svjesnom stanju, medicinska sestra treba
pridravati djetetovu glavu u neutralnom poloaju. Uzglavlje kreveta
trebalo bi biti povieno na 30-40. Zidni prikljuak za sukciju se ukljui i
namjesti do nivoa koji je odredio lijenik.

Postupak aspiracije sekreta iz nosa izvodi se: upotrijebi se jedna

ista i jedna sterilna

rukavica, sterilna rukavica se stavlja na

dominantnu ruku kojom se tada sukcijski kateter umetne u djetetovu

nosnicu i aspirira 5-10 sekundi (ne due zbog opasnosti od hipoksije),
tada se njeno kateter zarotira kako bi se uklonio sav sekret. Dubina
uvoenja katetera ovisi o dobi djeteta. Nakon sukcije, kateter se ukloni,
a po potrebi se postupak ponovi.
Kod djeteta sa snienim stupnjem svijesti potrebno je primjeniti
duboku sukciju kako bi se uklonio nagomilani sekret. Kod duboke sukcije
postupak je isti, jedino se kateter uvodi ispod hipofarinksa i u traheu
(12).
INHALACIJA
Inhalacije fiziolokom otopinom sa dodatkom lijeka ili bez su
djelotvorne kod lijeenja infekcija gornjih (npr. laringitis), ali i donjih
dinih putova (npr. kod bronhitisa). Koriste se kod kongestije nosa i kod
prisutnog kalja.
Najbolju pomo

za sve vrste kalja predstavlja inhalacija sa

fiziolokom otopinom. Ova metoda se primjenjuje vie puta tijekom

dana, a medicinska sestra roditeljima treba naglasiti da nema tetnih
uinaka na djetetovo zdravlje. Inhaliranje se preporuuje jer para
dovodi do znojenja, olakava kaalj, potie izbacivanje sekreta iz nosa i
vlai iritiranu sluznicu nosa i grla. Koritenje vrue inhalacije moe biti
pak kontraproduktivno, jer toplina poveava protok krvi i otok sluznica.
Kod ureaja za inhalaciju, inhalatora, lijek se raspruje u obliku
sitnih estica, a koristi se kako bi lijek uao to dublje u dini sustav. U
odnosu na klasino primijenjen lijek (sirup ili sprej), inhalator ima tu
prednost da omoguuje da lijek ciljano djeluje na respiratornu sluznicu,
koristi se manja doza lijeka i praktiki nema neeljenih nuspojava.
Mijeanjem lijeka s fiziolokom otopinom u inhalatoru vlai se sluznica
respiratornog sustava, to olakava iskaljavanje zbog

smanjivanja

sluzi. Inhalacijom se pored vlaenja postie i ienje sluznice, to

predstavlja vaan dio imunoloke obrane.

Uestalost inhalacija ovisi o klinikoj slici, kao i o dobi djeteta. Kao

lijekovi za inhalacije najee se koriste beta2-agonisti, kortikosteroidi i
njihove kombinacije, a ponekad se mogu nadodati i lijekovi koji
pospjeuju iskaljavanje. Lijenik e odluiti da li je djetetu potrebna
inhalacija lijekova koji ire dine putove. Ako se radi o bolesti da su dini
putovi uski, upaljeni i ispunjeni sluzi, onda treba u inhalatoru koristiti
lijekove koji sprjeavaju upalu.
Medicinska sestra treba biti na raspolaganju roditeljima i otvorena
za njihova pitanja, te im objasniti gore navedene prednosti inhalacije te
objasniti sam postupak inhaliranja.
POSTURALNA DRENAA
U posturalnoj drenai koristi se poloaj tijela djeteta pri kojem se
pomou sile tee obavlja drenaa sekreta. Pojedini dijelovi plua su
drenirani upravo pomou gravitacije i to istjecanjem sluzi sa zahvaenih
bronhiola u bronhe i traheu. Dijete se namjeta u odreeni poloaj
ovisno koji dio plua treba drenirati (npr. desni gornji reanj ili lijevi
donji reanj).
U sluaju da je dijete podlono prekononom zadravanju sluzi,
zaepljenju dinih puteva i kaljanju, drenaa se obino primjenjuje
prije jutarnjeg obroka i prije spavanja. Drenaa je bitna kod djece koja
imaju obilni ispljuvak ili su izloena zadravanju bronhialnog sekreta.
Posturalnu drenau mogue je olakati izvoenjem metoda
perkucije i vibracije. Perkusija se izvodi tako da se sa skupljenim
dlanovima lupka po prsnom kou, ime se proizvode vibracije u prsima
koje istiskuju nagomilani sekret. Medicinska sestra mora zaobliti ruke i
ostaviti prste spojenima tako da u tom poloaju prianjanju na prsni ko,
tada mora opustiti zglobove i lupkati prsni ko dlanom 3-5 minuta.
Dijete treba potaknuti na duboki udah i kaalj nakon perkusije. Vibracija
je primjena silaznog vibrirajueg pritiska. Vri se pritiskom ravnog dijela
dlana preko podruja koje se drenira, te se taj postupak ini samo za
vrijeme izdisaja. Medicinska sestra treba rei djetetu da duboko die na
nos i izdie na usta, tada treba na prsni ko djeteta poloiti jednu ruku

na drugu te taj dio tijela vibrirati upirui i oputajui ruke 10-15

sekundi, te treba dijete potaknuti na kaalj izmeu vibracija. Postupak
se izvodi 10-15 minuta.
Nakon zavretka posturalne drenae medicinska sestra treba
provjeriti djetetove vitalne znakove i stanje respiracije te dokumentirati
promjene.
EDUKACIJA I SAVJETOVANJE RODITELJA
Medicinska sestra mora biti upoznata sa svim smjernicama koje bi
koristile djeci koja su oboljela od infekcija gornjih dinih putova, a koje
roditelji mogu napraviti kod kue, a to su: koritenje pumpica za nos,
kapi za nos, ovlaivaa zraka, te prilagoditi djetetovu prehranu (npr. kod
gripe preporua se riblja juha zato to je bogata visokovrijednim
bjelanevinama i solima koje dijete gubi prekomjernim znojenjem) (21).
to se tie okoline djeteta, treba paziti na ist i vlaan zrak - ne
pregrijavati prostoriju u kojoj dijete boravi, ee je prozraivati, a ako
je vanjska temperatura via od "nule", nema magle ili vjetra - slobodno
se dijete moe izvoditi na svjei zrak u etnju ili igru (22).
Kod djece koja su oboljela od krupa, medicinska sestra treba
preporuiti da dijete odmara glas, ali i cijelo tijelo, da pije puno
tekuine, da udie paru uzavrele vode (inhalacija). Dijete treba odvesti
do prozora i omoguiti mu da udahne to vie zraka zato to hladni ili
vlani zrak smanjuje oteknue grkljana. Roditelji trebaju dijete stalno
poticati na uzimanje tekuine, i laganiju hranu rasporeenu u manje
obroke, ali ee.
Roditelje treba educirati da djecu oboljelu od infekcija dinih
putova dre dalje od zadimljenih i zagrijanih prostorija jer to dodatno
nadrauje sluznicu.

5.2. Pruanje psiholoke potpore

DOJENE

Dojene ne razumije pojam vremena i ekanja. Glavni nain

komunikacije i sueljavanja sa stresom je pla.
Medicinska sestra moe ublaiti stres kod djeteta spremnim
udovoljavanjem djetetovim potrebama, komunikacijom s puno topline i
to vie dodira, osiguravanjem ugodne okoline sa to manje nepoznatih
lica, povremenim igranjem s djetetom te ukljuivanjem roditelja u njegu
djeteta ako je to mogue.
MALO DIJETE (1-3 GODINE)
Nain suoavanja sa stresnom situacijom (npr. bolniko okruenje,
injekcije i sl.) djeteta te dobi ovisi o njegovom zdravstvenom stanju,
stupnju pripremljenosti na stresno iskustvo, o ponaanju roditelja u
stresnim situacijama i sl.
Medicinskoj sestri se preporua pripremiti dijete za stresno
iskustvo (npr. vaenje krvi) neposredno pred dogaaj, a ne dan ranije
jer dijete te dobi nema jo razvijen pojam o vremenu. Vano je biti
blizak djetetu, emocionalno ga podrati i kroz verbalnu, a naroito kroz
neverbalnu komunikaciju, treba uputiti roditelje kako da se ponaaju jer
dijete imitira njih. Treba prihvatiti protest, regresiju i tjeskobu zbog
odvajanja od roditelja kao normalne reakcije djeteta u stresu.
PREDKOLSKO DIJETE
Za predkolsko dijete tipina je pojava obrambenih mehanizama
(npr. regresije) ili straha od odvajanja, ali protest kao reakcija na stres je
manje prisutan kod djece starije od 5 godina. Iskustvo djece ove dobi je
bogatije, naroito verbalno, pa bolje izraavaju svoje potrebe i
frustracije, koriste se matom, a u krajnjem sluaju uvijek nalaze
utoite u regresiji. Ovise o dnevnim ritualima i imaju jaku potrebu da
pobIjede u situaciji.
Medicinska sestra moe dopustiti djetetu da prividno odluuje
samo o sebi, strukturirati njegu u obliku dnevnih rituala, uobliiti
zahtjeve u obliku natjecanja (npr. Da li e popiti lijek dok izbrojim do 3

ili nee to uspjeti?), te mu treba pruiti emocionalnu podrku verbalno

i neverbalno.
KOLSKO DIJETE
Dijete kolske dobi ima ve dovoljno iskustva u sueljavanju sa
stresom iako jo ui. Tipino je koritenje obrambenih mehanizama, to
je normalno, ali dobro je poticati direktno sueljavanje sa stresom. U
sluaju neuspjenog sueljavanja sa stresom mogua je somatizacija
(glavobolje, bolovi u trbuhu, tikovi), pa ak i depresija u sluajevima
velikih gubitaka.
Medicinska sestra moe pruiti vanu podrku u otklanjanju
osjeaja

bespomonosti

tako

da

potie

djetetovo

razumijevanje

situacije. Treba pripremiti dijete za stresne dogaaje kroz prola stresna

iskustva, dopustiti mu da izrazi svoje emocije kroz igru, crtee i sl. Treba
poticati samozbrinjavanje, odluivanje, ali pomoi mu kad to trai,
poticati mentalne i tjelesne aktivnosti koliko je to dozvoljeno (npr.
natjecanja) (23).

ZAKLJUAK
Nakon obraenih poglavlja u ovom radu, zakljuak je da e infekcije
gornjih dinih putova i dalje ostati jedan od vodeih razloga posjeta male
djece obiteljskim lijenicima zbog komplikacija koje nose sa sobom.
Bakterijski i virusni uzronici e uvijek biti prisutni u naoj okolini, a zbog
svoje konstitucije i smanjenog imuniteta djeca e im uvijek biti podlona.
Vano je, pri kraju ovog rada, spomenuti veliku ulogu prevencije i
sprjeavanja ovakvih infekcija. Najznaajnije preventivne mjere u cilju
sprjeavanja oboljevanja od infekcija gornjih dinih putova jesu u domeni
odravanja mjera djeje i okoline higijene. Naime, uzronici akutnih
respiratornih bolesti prenose se direktnim kontaktom (kaljanje, igra u
djejoj dobi i sl.), i indirektnim kontaktom (preko predmeta zajednike

upotrebe

npr.

igrake).

Najbolja preventivna mjera, kada je rije o zaraznim bolestima, jest

cijepljenje. S obzirom da infekcije gornjih dinih putova mogu prouzroiti
vie stotina infektivnih uzronika, za sada, naalost postoji tek manji broj
cjepiva.
Medicinska sestra u radu sa djecom sa infekcijama gornjih dinih
putova mora dobro poznavati etiologiju i tijek odreene bolesti, treba
poznavati razlike u manifestacijama bolesti i njenim specifinostima prema
djejoj dobi, te kod zdravstvene njege djeteta treba znati postupke vezane
uz aspiraciju, drenau i davanje kisika u bolnikim uvjetima, a roditeljima
treba savjetovati postupanje s djetetom kod kue (ienje nosa, ovlaivai
zraka, uzimanje tekuine i sl.).
Isto tako, vrlo vano je roditeljima predkolske i kolske djece
napomenuti da dijete oboljelo od infekcije gornjih dinih putova ne dovode
u vrti ili kolu dok dijete ne ozdravi, kako se ostala djeca ne bi zarazila.
Vano im je objasniti razliku izmeu virusnih i bakterijskih infekcija, te da
se kod virusnih infekcija dijete ne smije lijeiti antibioticima. Roditelji bi
trebali biti upoznati i sa razliitim oblicima kalja kako bi na vrijeme mogli
prepoznati o kojoj infekciji gornjih dinih putova se radi, te bi trebali biti
svjesni injenice da lagan porast temperature u djejoj dobi bez ostalih
simptoma infekcije nije uvijek razlog za odlazak lijeniku.

Popis literature:
1) Keros P., Peina M., Ivani-Kouta M. Temelji anatomije
ovjeka. Zagreb: Naprijed; 1999.
2) Stockley C., Rogers K. Rjenik biologije. Zagreb: Andromeda;
2006. 70-71.
3) Mibatov tefanovi I. Infekcije dinih putova u djece. Zagreb:
Klinika za pedijatriju KBC-a Sestre Milosrdnice Zagreb; 2010.
4) Goh D., Shek L., Wah L.B. Acute respiratory tract infections in
children: Outpatient management. The Children's Medical

Insitute.

1999.;

Dostupno

na:

http://www.nuh.com.sg,

pristupljeno 1. lipnja 2015.

5) Fehir ola K. Virusne infekcije i upale gornjih dinih putova.
2014.; Dostupno na: http://www.inpharma.hr, pristupljeno 1.
lipnja 2015.
6) Fili B., Haina J., Despot Luanin J., Menda Lj., Mojsovi Z.,
Pavi J., Turuk V. Sestrinska skrb o djetetu U: Mojsovi Z. i
suradnici.

Sestrinstvo

zajednici.

Zagreb:

Zdravstveno

veleuilite Zagreb; 2006. 53-54.

7) Mardei D. i suradnici. Pedijatrija. Zagreb: kolska knjiga;
2003.
8) Metrovi J. Hitna stanja u pedijatriji. Zagreb: Medicinska
naklada; 2011.
9) Braunwald E., Ivanevi . Kaalj. U: Ivanevi ., Rumboldt Z.,
Bergovac M., Silobri V., Bruketa D., (ur.) Principi interne
medicine. Split: Placebo; 1997.
10)
Brook I. Role of beta-lactamase-producing bacteria in the
failure of penicillin to eradicate group A streptococci. Pediatr.
Infect. Dis., 1985;4:491-495.
11)
Dickason E.J., Olsen Schult M. Maternal-Infant Nursing
Care. Mosby, 1990.
12)
Turuk V. Zdravstvena njega majke i novoroeneta,
nastavni tekstovi. Zagreb: Zdravstveno veleuilite Zagreb;
1996.
13)
Prpi I. Kirurgija. Zagreb: Medicinska naklada; 1996.
14)
Klein J.O., Schlesinger P.C., Karasio R.B. Management of
the febrile infant three months of age or younger. Pediatr.
Infect. Dis., 1984;3:75.
15)
ivkovi R. Interna

medicina.

Zagreb:

Medicinska

naklada; 1997. 96-97.

16)
Radetsky M. The clinical evaluation of the febrile infant.
Prim Care, 1984.;11:395.
17)
Amio J., Alpent G., Reisner S.H. Fever in the first month of
life in Israel. J Med Sci, 1984;5:447.
18)
Pantell R.H., Naber M., Lamar R. Fever in the first six
months of life: Risks of underlying serious infection. Clinical
Pediatric: 1980;19:77-82.

19)

Barkin

R.

The

Emergently

Ill

Child:

Dilemmas

in

Assessment and Management. Ohio, Lippincott Williams and

Wilkins, 1987.
20)
Pediatrics in Review. American Academy of Pediatrics;
1979.
21)
Verbanac D. Gripa i prehrana. 2014.; Dostupno na:
http://www.plivazdravlje.hr/centar/prehrana/12/Gripa.html,
pristupljeno 25. srpnja 2015.
22)
Zima Z. Bronhitis u

djece.

2014.;

Dostupno

na:

http://www.poliklinika-helena.hr/teme/19-bronhitis-u-djece,
pristupljeno 25. srpnja 2015.
23)
Despot Luanin J. Uvod u razvojnu psihologiju. Nastavni
tekstovi. Zagreb: Zdravstveno veleuilite Zagreb; 2006.