RafaelaR

Anna

RafaelaR

BRENDA JOYCE

Skandalozna
ljubav

Anna

RafaelaR

Ova knjiga posveena je Adamu Matanu,

senioru, roenomu 14. rujna 1991.,
u dva i trideset ujutro.
Dobro doao na svijet, duo.
Kao i obino, to se ve podrazumijeva, knjigu
posveujem i svojemu najboljemu prijatelju, svojoj
najveoj ljubavi, suprugu... Elieju.

Anna

RafaelaR

PROLOG

CLAYBOROUGH, 1874.
Dvorana je bila prepuna gostiju. ivahni glasovi, razdragan smijeh i vedri zvuci gudakog
kvarteta razlijegali su se hodnicima. U prevelikom krevetu, dva kata iznad plesne dvorane,
leao je malen djeak i sluao zvukove koji su odjekivali njegovim domom. Drao je svoje
vrsto stisnute malene ake ispod pokrivaa, besano zagledan u tamu.
Nije volio mrak, ali sada je bio estogodinjak i nije vie bio malo djetece; nee paliti
svjetlo pokraj kreveta. Naprotiv, zagledao se u sjene na zidu, sjene koje su stvarale
staromodne svjetiljke na zidu u hodniku, ija je svjetlost prosijavala kroz vrata koja je
njegova dadilja pozorno ostavila odkrinuta.
Zamiljao je da su te treperave sjene ljudi, a ne udovita; ene u bljetavim draguljima
i mukarci u ponono crnim frakovima. Zamiljao je sebe kao jednoga od njih, ali ne kao
djeaka, ve kao mukarca, pravoga mukarca, snanog i monog poput nekoga od onih
lordova ispod. Snanog i monog poput vojvode, njegova oca. Ne... jo snanijeg. Mnogo
monijeg.
Osmjehnuo se zbog te matarije. Na trenutak se osjeao odraslim. Uto ih je zauo.
Osmijeh mu je ieznuo i naglo se, drhturei, uspravio u sjedei poloaj.
Bili su vani u hodniku, ispred njegovih vrata. Naprezao se da ih moe uti... premda ih
nije elio uti. Glas njegove majke bio je njean, gotovo poput apta. - Nisam oekivala da
e se vratiti. Hajde, daj da ti pomognem.
I glas njegova oca. - Toliko me eli to prije otpraviti u krevet. - U glasu vojvode od
Clayborougha nije bilo nimalo njenosti.
Maleni djeak samo je jo vre stegnuo pokriva. Nije se vie bojao onih sjena.
udovite je sada bilo ispred njegovih vrata, u hodniku.
- to je, Isobel? - elio je znati Francis Braxton-Lowell?
Jesam li te rastuio? Oito si nezadovoljna to me vidi. Boji se da bih se mogao
prikljuiti gostima u vlastitom domu?
- Naravno da nisi - odgovorila je smireno njegova majka. Djeak nije elio ustati iz
kreveta, ali skliznuo je na pod, otpuzao do otvorenih vrata i provirio iza njih.
Vojvoda je bio visok, plavokos, zgodan; njegova majka bila je jo svjetlije kose,
zapanjujue ljepote, otmjena. Njegovo lijepo veernje odijelo bilo je zguvano i bio je
neobrijan, dok je ona bila slika savrenstva u svojoj srebrnoplavoj satenskoj haljini, s
bljetavim dijamantima. Na vojvodinu licu jasno se oitovalo gaenje te se on naglo
okrenuo, posrnuo, i teturajui zaputio niz hodnik. Lice se njegove majke objesilo. Tjeskobno
je pola za njim. Virio je za njima.
Vojvoda je zastao ispred vrata svoje sobe. - Nije mi potrebna tvoja pomo.
- Namjerava li sii dolje u prizemlje?
4

Anna

RafaelaR

- Boji se da u te osramotiti?
- Naravno da ne.
- Kako dobro lae. Zato me ne pozove dolje u prizemlje, Isobel?
Majka mu je bila leima okrenuta pa joj nije mogao vidjeti izraz lica, ali glas joj vie nije
bio onako smiren. - Ako nam se eli prikljuiti, ne bi li se prethodno preodjenuo?
- Moda i hou! - progunao je. Pogled mu se odjednom zaustavio na niski dijamanata
oko njezina vrata. - Nikada dosad nisam vidio taj komad ljepenke.
- Nedavno sam dala da mi ga naprave.
- Doavola ... pa to uope ne nalikuje na ljepilo i staklo!
Isobel nije odgovorila.
Izmeu njih je zavladala napeta tiina. Djeai je otpuzao naprijed i unuo iza
lakiranog molitvenog stola. Obuzeo ga je uasan strah. Vojvoda je razrogaio oi i odjednom
estoko strgnuo dragulje s majina vrata. Isobel je zatomila vrisak.
Djeak je iskoio.
- Ovo je pravo! - povikao je vojvoda. - Boe, pa to su pravi dijamanti! Kuko izdajnika!
Skrivala si novac od mene, zar ne? Vojvotkinja je stajala sleena.
Djeak se takoer sledio, daui neposredno iza nje.
- Jesi li? - viknuo je Francis. - Odakle ti novac za ovo?
Odakle? Prokleta bila!
- Od tantijema - rekla je Isobel, kojoj je glas neznatno zadrhtao. - Upravo smo dobili
nae prve tantijeme od rudarske tvrtke Dupres.
- Najprije si u najam dala moju zemlju bez mojega doputenja - urlao je bijesno Francis.
- A sada jo i moj novac skriva od mene! Nikada ne odustaje, zar ne?
- Kako drukije mogu spasiti tvoju oevinu?
Za nekoga toliko pijanog, Francis se kretao iznenaujuom brzinom i snano udario
svoju suprugu posred lica. Vrisnula je i zavrtjela se, naslonivi se o zid.
- Oduvijek si bila prijetvorna, Isobel, od prvoga dana kad sam te sreo. Prijetvorna i
laljiva! - Ponovno je posrui nasrnuo na nju, podignute ruke.
- Prestani! - povikao je djeak, obgrlivi oca oko koljena. - Nemoj joj nauditi! Nemoj joj
nauditi!
- Prokleta bila, prokleti bili oboje - vikao je Francis, ponovno udarivi svoju enu.
Udarac ju je pogodio posred obraza i ovoga puta sruila se na pod. Djeak je reagirao.
Jogunasto je, iz sve snage, akama udarao oca po bedrima, zaslijepljen bijesom. Mrzio je
svojega oca, do boli.
Kao da njegov sin nije nita drugo doli mali mai lutalica, njegov ga je otac uhvatio za
vrat i odbacio ustranu. Pao je na lea, glavom lupio o pod i na trenutak ugledao zvijezde.
- Krljavo derite! Misli da si odrastao mukarac, je li?
Sutra e te mukarac kazniti zbog toga to se mijea tamo gdje ne treba! - Njegov otac
nadvio se nad njim. - Krljavo prijetvorno derite... isti si kao tvoja majka!
5

Anna

RafaelaR

Djeak je zatreptao kako bi izotrio vid. Njegova oca vie nije bilo. Ali ostale su rijei,
okrutne mrske rijei koje su mu se zadrale u svijesti. Na trenutak je leao drhtei od bola.
Osjeao se kao da ga je netko akom udario u prsa, u srce. Strano ga je boljelo. Ali tu bol
nije izazvao oev udarac. Sklopio je oi, elo mu je bilo oroeno znojem i borio se protiv
samoga sebe, sve dok sve nije jenjalo: bol, poriv da zaplae, mrnja, sve. Dok sve nije
nestalo.
Kada je otvorio oi, ugledao je svoju majku, jo uvijek ispruenu. urno je na sve etiri
pourio prema njoj u trenutku kada se uspravila u sjedei poloaj. Niz obraze su joj se
slijevale suze. - Majko? Jesi li dobro? - Nije zvuao kao dijete; zvuao je kao odrastao
mukarac.
- O, zlato! - vrisnula je Isobel i privila svojega sina u naruje. - Nije to tvoj otac mislio,
nije on to mislio!
Djeak joj je strpljivo dopustio da ga dri u zagrljaju, a potom se odvojio od nje.
Bezizraajno je potvrdno kimnuo, premda je znao da to nije istina, dok je njegova majka
potiho jecala. Znao je da je njegov otac mislio svaku izgovorenu rije, svaku kretnju. Jednako
kao to je znao da ih njegov otac mrzi... da mrzi njega. Ali to nije bilo vano.
Vie ne. Jedna dobra stvar proizila je iz te veeri. Napokon je nestalo one boli. Nauio
je kako ju kontrolirati, kako u otjerati u no. Nauio je kako prigrliti prazninu. A bila je
golema.

Anna

RafaelaR

PRVO POGLAVLJE

DRAGMORE,1898.
Imate posjetitelje, gospo.
- Ali mene nikada nitko ne posjeuje - usprotivila se Nicole.
Aldric ju je pogledao. Njegovo izborano lice bilo je nedokuivo, premda su mu smee
oi sjajile. - Dame Margaret Adderly i Stacey Worthington, gospo.
Nicole je bila iznenaena. Naravno, bilo je pretjerano rei kako nikada nema posjetitelje
jer su joj najbolja prijateljica, vikontesa Serle, te ostalo mjesno plemstvo i njezina obitelj
prilino esto dolazili u posjet. Ali oni se tu nisu ubrajali. Mislila je na injenicu da nije imala
uobiajen skup posjetitelja poput ostalih mladih dama njezina drutvenog stalea. Barem u
posljednjih nekoliko godina. Sve od onoga skandala. to su te dame, koje nikada nije ni
upoznala, mogle eljeti od nje?
- Reci im da u odmah sii. Naredi da im poslue osvjeavajua pia, Aldric - rekla je
bat1eru. Naglo je osjetila trunak uzbuenja.
Aldric je potvrdno kimnuo, no prije nego to se udaljio izvio je jednu grmoliku sijedu
obrvu. - Moda bih trebao napomenuti da e vam trebati nekoliko minuta, gospo.
Shvatila je i zahihotala se, alosno spustivi pogled na svoje muke hlae i blatnjave
jahae izme. Iako je nova era bila na pomolu... dvadeseto stoljee... ene nisu nosile muku
odjeu ak ni onda kada su imale dobar razlog za to. Neke stvari nikada se ne mijenjaju. Dobro da si me podsjetio, Aldric. Ne bih trebala otjerati svoje uvaene posjetiteljice prije
nego to uope doznam zbog ega su dole ovamo.
Jo se uvijek hihoui, ekala je da se Aldric udalji dok je zamiljala ok koji bi te dvije
uzorite dame u prizemlju doivjele da ju ugledaju odjevenu poput mukarca. Ali to se nee
dogoditi.
Nicole je uzdahnula, iskreno u sebi znajui da joj njezin bezbrian stav i prilino
nedolian smisao za humor ne pomau u trenutanoj situaciji... ali podsjetila se da ona
zapravo nije ni bila u nekoj situaciji. Na kraju krajeva, sama je odluila da eli biti na selu.
Dok je nemarno prekapala po ormaru traei pristalo donje rublje, samoj je sebi priznala
kako je bilo lijepo to to su joj te mlade ene dole u posjet. Prolo je mnogo vremena. Ne
znai to da ona nije bila sretna u Dragmoreu. Bila je. Njezin ivot bio je Dragmore, konji i
knjige. To je jednostavno bilo tako, ali doista jest prolo mnogo vremena.
Nicole je najbre to je mogla odjenula kombinaciju arapa i podsuknje. Mrzila je
korzete i odbijala ih je nositi, premda je imala dvadeset tri godine i bosonoga bila visoka
metar i sedamdeset pet. Bila je via od veine ena, a osim toga, tu su bile njezine godine.
Otvoreno je odbijala pokuaj stezanja u struku kao da je bila metar i pedeset visoka, imala
osamnaest godina i jedva pedesetak kilograma. Da ljudi znaju, priali bi. Ljudi su voljeli
7

Anna

RafaelaR

priati. Nicole je to iz prve ruke znala. Ali u ovom sluaju to nitko nije mogao znati, pa ak i
da dozna, Nicole je bila nepopustljiva.
Nije to bila samo stvar udobnosti. Nicole je bila halapljiva itateljica. Slagala se s nekim
od svojih najdraih spisateljica koje su vie voljele pumperice i dugake turske hlae od
onoga to je trenutano bilo u modi, za to su smatrale da nije zdravo i da stee. Poput
korzeta. Ba kao to je moderno drutvo izmislila pravila lijepog ponaanja izriito zato da
bi ene znale gdje im je mjesto, iz istoga razloga izmislila je i modu.
Na kraju krajeva, od ene u korzetu koja samo to se ne onesvijesti nije se moglo ni
oekivati nita drugo doli da se osmjehuje i die. Takva ena nije mogla trati, jahati, pucati
ni misliti. Takva ena bila je skromna i pristojna. Nicole je bila dovoljno mudra da zna kako
bi tu svoju mudrost trebala zadrati za sebe.
Kada je zavrila s odijevanjem, na trenutak je zastala i nervozno bacila pogled u zrcalo,
svjesna gra u elucu koji se stvorio zbog iekivanja. Mrtila se sama na sebe. Ne znai da
joj se nisu sviale njezina tamnoplava jakna i suknja, jer nije mogla manje mariti za odjeu
nego to je marila, bilo joj je bitno samo da ju ne stee. Drugi aspekti njezina izgleda nisu joj
se svidjeli.
Uzdahnula je. - Gle, a to si oekivala? - upitala je ozbiljno svoj odraz u zrcalu. - Da
bude nia? Da bude plavua? to si ti, glupaa? Ako ljudi donose sud o tebi prema odjei
koju nosi, e pa onda oni ne vrijede ni piljiva boba!
Vrata su se otvorila: - Zvali ste me, gospo?
Nicole se zarumenjela. Uhvate li ju sluge ikada da sama sa sobom razgovara, nikada to
nee preivjeti! - Ah, da, Annie, hoe li mi odnijeti hlae do Sue Anne? Treba ih zakrpati
na lijevom koljenu. - Vedro se osmjehnula priekavi da Annie uzme hlae i udalji se. Potom
se mrtei pogledala. Jo je uvijek bila smijeno visoka i previe tamnokosa. Naslijedila je
sav oev crnomanjast izgled, nita od majke, koja je bila sitna i skladno graena plavokosa
enica. Po naravi nije bila mrzovoljna, ali nije li joj kosa mogla biti barem smea, a ne crna
poput gavrana?
Pomislila je kako je trebala zamoliti Annie da joj pomogne oko kose, a ne izmisliti onu
priu o hlaama, dok je nastojala kroz nju provui ealj, jer gusta valovita masa crne kose
padala joj je do struka i bila neukrotiva bez jo jednog para ruku. Sada je bilo prekasno za to
i Nicole ju je brzo vezala vrpcom otraga. One dvije dame, Adderly i Worthington, ekale su.
Ponovno je osjetila stezanje u elucu. Bude li jo samo minutu due oklijevala, bit e to
doista naoigled nepristojno. Nicole je naglo napustila prostoriju i potrala niz stube,
zaboravivi da je u suknji, sve dok se nije spotaknula, to ju je prisilio na mnogo staloeniji,
damski korak.
U hodniku ispod zastala je doi do daha i smiriti ustreptale ivce. Samoj je sebi rekla da
je glupa... ta samo je primala posjetitelje, ostale djevojke cijeli ivot to ine svakodnevno.
Dok je urno silazila dugakim hodnikom poploanim mramorom, poeljela je da je njezina
majka, kontesa od Dragmorea, kod kue da joj dade dobar savjet. Ali Jane je bila u Londonu,
s Nicolinom mlaom sestrom Reginom, koja se nije eljela osamiti na selu dok je sezona bila
u punom jeku. Nicole je eljela da njezini roditelji dopuste Regini da se uda i zaborave na
injenicu da je njezina starija sestra neudana te da e takva vjerojatno ostati do kraja ivota.
8

Anna

RafaelaR

Zastala je na vratima velikog jarko utog salona. U trenu su se dvije mlade dame koje su
sjedile na poivaljci od arene satinizirane tkanine sledile i prestale s razgovorom. Jedna je
bila plavokosa i savrena, a druga brineta zapanjujue ljepote. Jedan glup trenutak Nicole se
osjeala kao neto egzotino pod povealom, no ubrzo se taj osjeaj izgubio.
Ula je, osmjehujui se. - Dobar dan. Ba lijepo od vas to ste dole.
Obje su djevojke ustale i s neskrivenom znatieljom zurile prelazei pogledom po
Nicolinu visokom tijelu dok su se upoznavale. Nicole se osjeala golemom dok je stajala uz
njih, nadvijajui se nad njihova sitna metar i pedeset visoka tijela. - Lady Shelton - rekla je
ona plavokosa - ja sam lady Margaret Adderly, a ovo je moja prijateljica, lady Stacey
Worthington.
Kada su zavrile s formalnostima, Nicole ih je ponukala da sjednu, s obzirom na to da su
ve bile posluene ajem i keksima. Sjela je njima suelice na naslonja od brokata. Stacey
Worthington pomno ju je motrila. - uli ste za vojvodu? - uzbueno je upitala Margaret.
Mogla je pomisliti samo na jednog ovjeka. - Vojvodu od Clayborougha? - rekla je
Nicole, pitajui se kakve bi veze on mogao imati s bilo ime, posebice s te dvije mlade dame?
- Da! - ozarila se Margaret. - Doao je u posjed Chapman Halla. Nadam se da shvaate
kako vam je susjed!
- Naravno - rekla je Nicole, pomalo zbunjena. Nije znala nita o vojvodi, osim da je
upravo stigao u Chapman Hall, ni dva kilometra udaljen od ulaznih vratnica Dragmorea. Do
prije tjedan dana nije bila ni ula za nj.
- On je moj roak - izjavila je Stacey Worthington. Samodopadno se osmjehnula, kao da
je biti vojvodina roakinja bilo neto od izninme vanosti.
- Prava ste sretnica - uspjela je rei Nicole.
Stacey je promaknuo Nicolin preutan sarkazam. - Poznajemo se od djetinjstva - rekla
je vano. Nicole se osmjehnula.
- Tu je - rekla je Margaret. - Ovaj petak njemu u ast prireujerno maskenbal u Tarent
Hallu. Na kraju krajeva, moramo mu na selu prirediti dobrodolicu kako dolikuje.
- Da, trebalo bi.
- Uvjerena sam da bi, da su kod kue, grof i kontesa imali ast biti domainima takvom
dogaaju, no s obzirom da nisu tu, moja je majka odluila da e to ona uiniti. Nicole je
potvrdno kimnula.
Stacey se osmjehnula. - Znale smo da ste tu, da niste u Londonu. Naravno, bilo bi doista
nedolino ne pozvati vas. Eto, zato smo tu.
Nicole je ukoeno zatreptala. Zapanjilo ju je to to je Stacey rekla i nain na koji je to
izrekla. Upravo je primila najnepristojniji poziv ija je preutna namjera bila jasna, morala
je biti pozvana, bila ona poeljna ili ne. Istodobno je ta mlada ena ukazala na to kako Nicole
nije bila u Londonu s roditeljima i sestrom te sa svim ostalim mladim neudanim vanim
imunim damama koje su tragale za muem. Sljedea skrivena misao bila je jo gora... ona
da nije bila dobrodola u Londonu. to nije bilo istina.
Ne u potpunosti.
- Ah! - bilo je jedino to je Nicole palo na pamet rei.
9

Anna

RafaelaR

Osjeala se dovedenom u neugodnu situaciju, Rijetko kada izlazila je u drutvo...

zapravo, godinama nije izlazila. Je li to ta ena znala? Naravno da je znala. Svi su to znali.
- Naravno, doi ete. - Stacey se osmjehnula. - zar ne?
Nicole se nije mogla osmjehnuti. Bio je to izazov. Nije to bila njezina mata. Osjeala je
gr u elucu. Davno je to bilo. Ljudi su na to dosad zasigurno ve bili zaboravili.
- Dakle? - upitala je Stacey, ne prestajui se osmjehivati.
Nicole se Stacey nije svidjela. Ona druga ena oekivala je od nje da poziv odbije. Svi su
znali da ona rijetko kada izlazi. Osim toga, nisu ju dole pozvati iz prijateljskih pobuda, ve
iz osjeaja dunosti. Bilo bi uasno nedolino da ki grofa od Dragmorea ne pozovu na jedan
tako vaan dogaaj. - Naravno da u doi - rekla je ponosno Nicole, ne osmjehujui se.
Stacey se doimala zaprepateno. Ali nije to bilo nita u usporedbi s izrazom
Margaretina lica. - Hoete? - ciknula je plavua.
Nicole je obuzeo bijes. Jo joj uvijek nije bio jasan Staceyn poriv, no nije to ni bilo vano.
Vaan je bio izazov. - Do petka - rekla je Nicole, ustavi.
Kada su te dvije ene otile, Nicole je poalila to im je dopustila da ju stjeraju u kut. Ali
kako je mogla odbiti izazov koji je Stacey Worthington postavila pred nju? Ljudi su dosad
ve zaboravili, zar ne?

Nakon onoga skandala, Nicole je bila predmetom brojnih runih ogovaranja i

nagaanja, i to ju je boljelo. Njezini roditelji bili su jako ljutiti na nju te ak i da se eljela
sakriti u njihov dom u Londonu, ne bi joj to bili dopustili. Ali ona nije bila kukavica i
nastavila je sezonu kao da se nita nije dogodilo, drei glavu visoko i ne obazirui se na sva
ta glupa piljenja i ogovaranja.
Kada je skandal poeo zamirati, Nicole se povukla. Od svojeg prvog izlaska u drutvo
Nicole nije bila zadivljena balovima i mondenim okupljanjima, soarejama i gala veerama
koje je smatrala beskrajno dugim, uvijek istim i prilino dosadnim.
Uivala je ustajati s izlaskom sunca i provoditi dan jaui i brinui se za Dragmore,
zajedno sa svojim ocem i braom. Dobra knjiga bila joj je mnogo zabavnija od veine takvih
dogaanja.
Protekle etiri godine nisu joj bile nesretne. Nicole je voljela svoju obitelj, voljela je
Dragmore i bila je zadovoljna ivotom kakav je vodila. Zapravo, zbog toga to nije eljela
promijeniti ivot kakvim je ivjela, ponajprije je taj skandal i izazvala.
Ali katkada... obino onda kada je njezina mlaa sestra Regina bila u Londonu s
majkom, odlazei na jednu zabavu za drugom, odjevena u prelijepu svilu dok su joj udvarali
zgodni neenje, Nicole je sestra nedostajala i osjeala se osamljenom te je i sama odjednom
poeljela biti tamo. Regina je uvijek bila ljepotica na nain na koji Nicole to nije bila nikada i
Nicole je znala da je eljela ono to nije mogla imati. Bila je to sitna elja, prolazna. Nicole se
podsjetila na onih nekoliko puta kada je nakon skandala izila s roditeljima. Bila su to
nimalo zabavna vremena, vremena kada su ljudi gledali u nju i prisjeali se, katkada joj se
doaptavajui iza lea. Morala se samo prisjetiti tih vremena i osjeaj sjete proao bi i bio
zaboravljen tjednima unedogled.
10

Anna

RafaelaR

A sada je ponovno izlazila, i to ne samo izlazila, ve izlazila sama. Ne samo to su njezini

roditelji i Regina bili u Londonu, ve je njezin brat Ed bio u Cambridgeu i Chad poslovno u
Francuskoj. Nije imala pratnju. Dame nisu odlazile na zabave bez pratnje, osim ako nisu bile
prele tridesetu, to nije bio njezin sluaj.
Ali otii e ona na taj maskenbal, pa makar bez pratnje. Uinit e to u visokom stilu i
pokazati onoj snobovskoj Stacey Worthington.
* * *

U petak naveer, zaogrnuta lijepim crvenim vunenim alom, Nicole se zaputila u Tarent
Hall. Bila je silno nervozna kada se napokon nala na putu do tamo. Ranije toga dana
popustila je sumnjama o odlasku bez pratnje, no naposljetku ih je samo snagom volje
odagnala. Bila je izazvana, a ona nije bila kukavica... te e stoga, bilo kako bilo, otii na taj
maskenbal.
Imala je straan osjeaj da e zaaliti zbog te noi. Da je bila pametna, pomislila je sama
za sebe, zaboravila bi bila na Stacey Worthington i ostala kod kue, poput prave dame.
Ali sada je bilo prekasno, pomislila je Nicole, prelazei prstima preko sjajne naranaste
podsuknje i ivopisno ruiaste suknje ispod svojeg ogrtaa. Nikada ona nije bila uzorita, ne
u onom pravom smislu. Oduvijek je bilo neeg divljeg u njoj. Naslijedila je to od oeve strane
obitelji ili je barem tako govorila njezina majka, iako je grof ustrajno tvrdio da je
neobaziranje na konvencije bila karakterna crta Barclayevih. U dobi od dvadeset tri bila je
zrela i dovoljno iskrena prema samoj sebi da u svojoj naravi prepozna tu neobinu crtu i
prihvati ju. Taj divlji dio nje prihvatio je Staceyn izazov te ju je ak i sada poticao da nastavi
bez pratnje, unato tomu to je znala da joj to nije pametno.
Nicole je oduvijek mrzila pravila i konvencije kojima su se sve ene u njezino vrijeme
pokoravale. Na svu sreu, nije bila sama, premda je bila drastino u manjini, predvoena
sufraetkinjama i agitatoricama poput Elizabeth Cady Stanton i njezine tete Grace Bragg. Od
ena se oekivalo da ne ine nita drugo, ve da se dosauju bavei se iskljuivo njenim
enskim poslovima poput araniranja cvijea i slikanja vodenim bojama. Kada ju je njezina
uiteljica pokuala poduiti tim umjetnostima, osmogodinja je Nicole pobjenjela. Ona e
dan provoditi oslikavajui rue dok Chad, Ed i njezin otac jau Dragmoreom, nadzirui
zakupce, seoska imanja i stoku? Nikad!
Naravno, bila je primorana nauiti te poslove, to je nevoljko i uinila, ali u slobodno
vrijeme salijetala je muke lanove svoje obitelji i bilo joj je doputeno prikljuiti im se
nakon uenja, to je bila neuvena sloboda za jednu dobro odgojenu mladu damu. Tijekom
djetinjstva i ranog djevojatva bilo joj je strano ao to nije bila muko... jo jedan sin. Kada
nije bila na konju, jaui sa svojom braom i ocem, moglo ju se nai kako ita sve, od
Byronove romantine poezije do Prave ene Johna Stuarta Millova. Njezina obitelj nikada
nije pomno razmotrila njezine djeake sklonosti, sve dok naglo nije izrasla u pravu enu,
no i tada su se trudili ne obazirati se na njezino nekonvencionalno ponaanje.
Umrli bi da su znali to je inila, ili jo gore, da su ju sada vidjeli.
Imala je samo tri dana vremena da nae bajkovit kostim. Ali taj problem rijeila je
prekapajui po odbaenim stvarima na golemom tavanu svojega doma. Njezina majka, Jane
11

Anna

RafaelaR

Barclay, bila je omiljena kazalina glumica, iako je nekoliko godina nakon ulaska u brak
odustala od obeavajue karijere i posvetila se svojoj djeci, suprugu i Dragmoreu. Gluma joj
je bila u krvi, jer Jane je ila stopama svoje majke, slavne Sandre Barclay, neusporedivo bolje
od svih, i na tavanu su bili kovezi prepuni divnih kostima.
Nicole je odabrala kostim Ciganke. ak je i sama morala priznati da se, s obzirom na
svoju tamnu kosu, u savreno arenoj odjei koju je nala, doimala poput prave. Naravno,
kostim je bio izazovan. Nije bio ba posve primjeren. Bluza joj je veoma sugestivno padala s
ramena i suknje su bile duge samo do koljena. Ali Ciganke su... u to ju je uvjerila
trinaestogodinja Annie... ile bosonoge i u kratkim suknjama. Nicole nije marila. Kada ju
Stacey Worthington i njezina mala prijateljica ugledaju, bit e zaprepatene! Nicole je bila
uvjerena kako nisu ni oekivale da e se ona uistinu pojaviti.
Osmjehnula se kada se zavalila na pliane sjedalo velike crne koije iz Dragmorea koju
je vuklo est sivih konja i koju su pratila etiri lakeja u livrejama. Ne samo to je na bal
dolazila u veoma autentinom kostimu ve je doista postajala uzbuena. Odavno nije bila
vani meu pripadnicima visokoga drutva, a ne pamti kada je bih na nekom kostimiranom
balu.
Kruni prilaz ispred kue od cigle u gregorijanskom stilu bio je prepun kola i koija.
Koija dvostruko vea od one iz Dragmorea skrenula je ispred njih na prilaz. Ta koija bila je
takoer crna i ulatena visokim sjajem te je bljetala na mjeseini. Grb na njoj bio je
ivopisno uoljiv jer osvjetljenje na koiji bilo je takvo da ga nitko ni u kojem sluaju nije
mogao previdjeti, onako pretjerano velikog i reljefno izboenog na obama vratima koije.
Dva lava, jedan crven i drugi zlatan, propinjala su se na stranje noge naspram crno-crvenozlatnog tita, dok je jo jedan zlatni lav reao iznad. Ispod tita, dva propinjua lava stajala
su na srebrnoj vrpci, nosei jednostavan natpis koji je glasio: ast prije svega. Takav grb
savrene izrade mogao je pripadati jedino vojvodi od Clayborougha.
Koiju je vuklo osam velianstvenih crnih konja, s ijih su se uzda vijorile zlatne
perjanice. etvorica lakeja stajala su na stranjoj stubi, predivni u svojim crvenim, crnim i
zlatnim uniformama. Desetak jahaa pratitelja pratilo je vojvodu. Svi su oni bili
velianstveni na usklaenim crvenkastosmeim konjima i u livrejama vojvodinih boja.
Koija je bila dovoljno predivna ak i za kraljevsku obitelj, ali Nicole je znala da joj vojvoda
ne pripada.
Zaustavili su se na prilazu, njezina koija iza njegove. Nicole se naprezala da barem
nakratko vidi toga uvenog gosta. Razaznala je samo visoku monu figuru u fraku boje
ebanovine i crnom ogrtau s grimiznom podstavom koji mu se kovitlao oko ramena dok je
silazio s koije. Zapazila je da je odluio ne pojaviti se u kostimu. Uoila je da nije bio u
pratnji nikakve vojvotkinje.
Pomogli su joj sii s koije i pourila je uza stube prema jarkim svjetlima dvorca. Ulazna
vrata bila su otvorena i sluga u livreji preuzeo je od nje ogrta, ni ne trepnuvi pri pogledu
na njezinu odjeu. Pola je za lakejem do ulaza u plesnu dvoranu. Srce joj je poelo ubrzano
kucati. Kada ju je upitao kako se zove, automatski mu je rekla ime.
Samo na trenutak prisjetila se brojnih soareja i brojnih neuspjeha. Samo se na trenutak
ona odvana strana u njoj povukla i ponovno se osjeala prestraenom.
12

Anna

RafaelaR

Zastala je iza vojvode dok su ga predstavljali. Bio je ak vii nego to je pretpostavljala,

skoro petnaestak centimetara vii od nje, krupnih irokih ramena. Kosa mu je bila preduga
da bi bila moderna, kao da je bio previe zaposlen da bi se jo dodatno gnjavio s odlaskom
brijau. Bila je tamna, zlaana, ali je pri unutarnjem svjetlu ak uspjela zapaziti da je bila
silno proarana dijelovima izblijedjelim od sunca, kao da je veinu vremena provodio vani.
- Hadrian Braxton- Lowell, deveti vojvoda od Clayborougha - intonirao je batler.
Uslijedio je dugaak niz raznih ostalih vojvodinih titula.
Vojvoda je zastao, drei se nestrpljivo i nemamo, ali im je batler zavrio s
predstavljanjem, krupnim korakom zaputio se niz stube do plesne dvorane. Nicole je pola
prema naprijed, gledajui ga, kada ga je jedna prelijepo odjevena ena, oito domaica,
pozdravila.
- Lady Nicole Bragg Shelton - najavio je batler.
Nicole ga nije ula. Srce joj je bilo u grlu. Odjednom je postala vie nego svjesna svojih
golih nogu i bosih stopala. Osjeala se kao da svi pilje u nju, kao to su, naravno, i piljili, jer
upravo su ju bili najavili, i to odmah nakon vojvode. Gomilom se zaulo utiavanje i molila
se da je to zbog vojvode, a ne zbog njezina pojavljivanja na tom maskenbalu.
No uto se i on okrenuo i ugledao u nju.
Nicole je drala glavu visoko uzdignutu. Bosonoga, poput prave Ciganke, s narukvicama
na nadlakticama, kosom koja joj je padala do struka i suknjama koje su joj se motale oko
glenjeva, graciozno je sila niz stube. Ljudi su se poeli doaptavati. Nicole je imala grozan
osjeaj da priaju o njoj.
Bila je u pravu. Nije trebala doi. Nitko nije zaboravio, a njezin kostim bio je veoma
smion, ak i za masku.
Na svu sreu, naas je ugledala Stacey Worthington koja je stajala ispred te gomile,
odjevena u bijelu sveanu haljinu koja je bila savreno pristao kostim. Stacey nije
pogrijeila. Zlobno se smjekala.
Nicole je bila posve zaboravila na Stacey Worthington. Vojvoda je netremice gledao u
nju. Oduzeo joj je dah. Nekako je uspjela doi do svoje domaice, a da se prethodno nije
nasmrt onesvijestila. - Lady Adderly - promrmljala je, naklonivi se.
Vikontesa je trepui gledala u nju. Nicole je na sebi osjeala vojvodin uaren pogled. O, lady Shelton, lijepo od vas to ste doli. Kakav... krasan... kostim.
Nicole se nije mogla osmjehnuti, nije mogla jo ni prodisati. Ali nije joj bilo jasno je li to
bilo zbog toga to je stotinu gostiju glupavo piljilo u nju ili zbog toga to je stajao toliko blizu
nje da je zamiljala kako moe osjetiti vrelinu njegova snanog tijela. - Hvala vam promrmljala je.
- Predivan kostim - rekao je vojvoda leerno i neusiljeno. Nicole se naglo okrenula i
susrela mu pogled. inilo se da pod pod njom propada.
Bio je zgodan. Prijetee zgodan. Prijetee muevan. Prema njemu se doimala poput
patuljka. inilo se kao da njegove tamne oi nareuju njezinima i zaneseno je stajala tamo
kao oparana njegovom moi. - Posebni ste, lady Shelton - rekao je iznenada, odmjerivi ju
pogledom. - Recimo da to smatram osvjeavajuim.
13

Anna

RafaelaR

Jednako tako nenadano okrenuo joj je lea, kimnuo svojoj domaici i krupnim se
korakom udaljio, ostavivi te dvije ene da tamo stoje same.
- Posebni - rekla je lady Adderly, kao da nije mogla povjerovati u to.
Nicolino srce ponovno je poelo ubrzano kucati. Obuzeo ju je neobuzdan ushit. Njegove
rijei shvatila je kao kompliment. Boe... taj je predivan mukarac nju pohvalio!
Osjeala je kako lebdi kroz gomilu. Ljudi su jo uvijek glupavo piljili, ali dok je Nicole
prije mrzila to to bulje u nju, danas su joj u uima zvonile njegove rijei i bila je nesvjesna
svega drugog oko sebe. - Predivan kostim... posebni ste, lady Shelton...
Nicole se zatekla s aom ampanjca u ruci. Puls joj je bio ubrzan i bilo joj je prevrue.
Pogledom je preletjela po gomili. U trenu ga je ugledala. Zaprepastila se kada je shvatila da
on usredotoeno pilji u nju.
Bili su miljama udaljeni. Nije mu mogla jasno vidjeti oi, ali osjeala se kao sprena
njegovim pogledom. Mogla je zapaziti estinu na njegovu licu. Nije mogla odvratiti pogled s
njega, sve dok nije podigao svoju au ampanjca, kao da nazdravlja njoj... ili njima.
Nicole se brzo okrenula. Vojvoda od Clayborougha. Koliko e dugo biti u Chapman
Hallu? Je li oenjen? to se to dogaalo s njom? Pretvorila se u hrpu ustreptalih ivaca i nije
mogla skinuti pogled s njega! Ponovno se zatekla kako pilji u nj.
Sluao je nekolicinu lordova i dama doimajui se kao da je prilino nestrpljiv te da se
dosauje kao kada je prvi put uao u prostoriju. Stacey Worthington bila je pokraj njega i
promatrala ga s oboavanjem. Nicole je osjetila kako ju probada alac ljubomore, duboko,
brzo i uareno. Iznenadila ju je snaga tog osjeaja. Potom se, kao da je osjetio njezin pogled,
vojvoda promekoljio i ponovno ju izravno prostrijelio pogledom. Nicole je znala da bi
trebala spustiti pogled, no nije to uinila... nije mogla.
Razmijenili su pogled prepun naboja.
- Draga Nicole, koliko je vremena prolo!
Nicole je prisilno odvratila pozornost od vojvode u trenutku kada je ugledala kako mu
se usne izvijaju u oito zajedljiv osmijeh. Prepoznala je u sjedokosoj eni markizu od
Hazelwooda i osjetila napetost. Ta ena bila je jedna od onih koji su ju najvie klevetali
nakon skandala.
Ali markiza se sada smjekala, kao da su bile stare prijateljice. - Drago mi je ponovno te
vidjeti, Nicole. Joj, moe ti to zamisliti? Vojvoda kae da si iznimna!
Nicole nije znala kakvu to igru markiza igra, ali nije eljela biti dio nje. - Da, mnogo je
vremena prolo, zar ne? - Glas joj je bio hladan, jer nije bila zaboravila kako ju je ta ena
prije etiri godine povrijedila. - O, mislim da su etiri godine prole... od one soareje u
Castletoneu, Sigurno se sjeate one male sveanosti?
Markiza se zasigurno morala sjeati kako je izvukla svoj rjeit ma i na trakice sasjekla
Nicole pred desetak gostiju u Castletonu. Ila je ak dotle daleko da ju je nazvala
Neprihvatljivom, znajui da Nicole moe uti svaku njezinu izgovorenu rije. Ali sada se
osmjehivala, kao da se ta veer nikada nije ni dogodila.
- Ah, bilo je toliko tih dogaanja - uzdahnula je. Podignula je svoje naoale, prouavajui
Nicolin kostim. - Da - izjavila je potvrdno kimajui. - Sada mi je jasno zato vojvoda tvoj
14

Anna

RafaelaR

kostim smatra nadasve posebnim. Navrati, molim te, kada sljedei put bude blizu
Hazelwooda i pozdravi kontesu i grofa. - Potapavi prijateljski Nicole po ruci, okrenula se.
Nicole je bila osupnuta... i preneraena. Nije ona bila glupa. Znala je da ju je markiza
pozvala samo zato to se vojvoda o njoj pozitivno izrazio. U sebi je ljutito otpuhivala. Da
veeras vojvoda nije bio tu ili da se nije pozitivno izrazio o njezinu kostimu, bi li ona uope
bila imalo prijateljski raspoloena prema njoj? Nicole je bila uvjerena da je odgovor bio ne.
Nicole je popila jo jednu au ampanjca i kretala se uokolo, diskretno traei vojvodu,
u nadi da e naletjeti na nj. Na njezino iznenaenje, mnogi od gostiju traili su nju,
dijelei joj pozivnice. Nije mogla biti zadovoljna. Prvi je put shvatila koliku je mo netko
poput vojvode ispoljavao. Veeras nije pokuao biti njezin zatitnik. Njegova izjava bila je
iskrena, premda neoprezna. Ali odjednom je izgledalo kao da onaj skandal nikada nije ni
postojao.
- Ne doimate se sretnom, lady Shelton - odjednom je iza sebe zaula njegov dubok glas.
Nicole se zgranula. Okrenuvi se naglo, kako bi mu bila okrenuta licem, prosula je
ampanjac koji se prelio preko ruba ae. Stajao je toliko blizu nje da su mu njezine grudi,
prekrivene samo tankom potkouljom ispod svilene bluze, okrznule ruku. Uasnuta
zajapurena divlje je ustuknula, prolivi pritom jo ampanjci.
Pogled u njegovim oima dok je od nje uzimao au bilo je teko proitati. Zapazila je
kako boja njegovih oiju nije posve tamnosmea, ve topla intenzivno zlatna boja erija.
Pomislila je kako se on u neku ruku zabavlja. Ruka kojom je od nje preuzeo au dotaknula
je njezinu. inilo se da joj je samu duu pomilovao. Gorjela je.
- Dopustite mi da dotoim - rekao je. Nije se morao ni pomaknuti jer se iza njega stvorio
sluga s posluavnikom prepunim aa na visoku noicu, punih pjenuca. Vojvoda je uzeo
jednu sebi, a drugu pruio njoj. - Zato ste ljutiti?
Nicole se pokuala brzo pribrati. - Nisam ba ljutita - rekla je oprezno. Ovako izbliza
izgledao je jo vie oaravajue nego izdaleka i uznemiravao ju je uinak koji je imao na nju.
Zatekla se kako pilji u njegove usne i zapitala kako bi izgledalo da ju poljubi. Uasnula se
kada je postala svjesna tijeka vlastitih misli.
- Oito niste ljutiti sada - rekao je, odmjeravajui ju pogledom. Bilo je neega u njegovu
glasu to je od nje smjesta iziskivalo odgovor, neega prisnog, to je Nicole bila previe
neiskusna odrediti. Osjeala je kako su joj se grudi uvrstile, kao da ju je doista dotaknuo. Nisam sada ljutita - prodahtala je.
Glas mu je bio promukao, priguen poput milovanja. - Dobro. Ne bih elio da ste ljutiti
na mene. Ne sada... tek to smo se upoznali.
Bilo je nekakvog znaenja u njegovim rijeima, golemog znaenja. Nicole se bojala i
pretpostaviti kakvo bi ono moglo biti. Poeljela je da mu je izraz lica bio manje nepristran,
manje kontroliran. Izraz njegova lica bio je strog i nedokuiv i pojma nije imala to mu je na
umu i zato ju je potraio. Ali kada su im se pogledi sreli, srce joj je luaki poskoilo. Nikada se ne bih mogla ljutiti na vas - ula je samu sebe kako govori. Potom se zarumenjela
jer je zvuala poput kakve srameljive gospoice, a ba takvu vrstu ena nije mogla
podnijeti.
- Ah, postoji i druga strana koju treba razmotriti, jer pretpostavljam da je va bijes
poput ostatka vas, jednako tako originalan i poticajan.
15

Anna

RafaelaR

Piljila je u nj, nijema, ne znajui to mu na to odgovoriti, ba kao to nije mogla ni

proniknuti kamo sve to vodi.
- Postoji li?
- Ne... ne znam. - Bila je posve izgubljena.
- Ne sumnjam - rekao je. Glas mu se posve utiao: - Ba kao to ne sumnjam da se vaa
originalnost protee daleko izvan javne domene.
Pomislila je na to kako je jahala Dragmoreom odjevena poput mukarca. Tu je barem
bila na sigurnom terenu. Pogled joj je bio izravan i lake je disala.
- Tono, protee se.
Otro je udahnuo i pogled mu je odjednom usplamtio. Nicole je imala jasan dojam da ju
nije shvatio te da je njezinim rijeima pripisao znaenje koje ona nije imala na umu.
Uzrujana njegovim plamteim pogledom, Nicole je potraila posve siguran teritorij za
razgovor. - Sada smo susjedi - rekla je utivo. - Chapman Hall nije daleko od Dragmorea, nije
uope.
- Ba zgodno - uzvratio joj je sarkastino. - Onda e biti dobrosusjedski od mene pozvati
vas u svoj dom, zar ne?
Zarobio ju je pogled tih zlaanih oiju. Nije mogla vjerovati onomu to uje. Osmjehnula
se i nije shvatila zato je ponovno usisao dah. - esto jaem pokraj Chapman Halla - rekla je
srano.
- U to sam siguran. Onda sljedei put kada budete u prolazu, morate se pobrinuti za to
da malo skrenete s puta i navratite pozdraviti. - Njegove rijei nosile su u sebi svu teinu
vojvodine zapovijedi.
- Hou - uzviknula je strastveno Nicole. - Hou!

16

Anna

RafaelaR

DRUGO POGLAVLJE

Vojvoda od Clayborougha vratio se u Chapman Hall oko ponoi vie nego razdraljiv.
Mrzio je biti nazoan na tim sveanostima jer nije imao ama ba nikakvih iluzija o tom zato
su ga ljudi pozivali na domjenke. Narav mu je bila samotnika i popularnost mu se temeljila
samo na tituli, bogatstvu i moi. Nije imao ba mnogo potovanja za Adderlyjeve i njima
sline, koji su laskajui mu oblijetali oko njega i po njegovu miljenju ispadali prave lude
inei to.
Nikada mu se nisu sviali beskonani balovi i soareje u kojima je, kako se inilo, veina
njemu ravnopravnih plemia istinski uivala. Smatrao ih je traenjem vremena. Njega je
oduvijek zanimalo neto posve drugo. Posljednjih dvanaest godina, nakon navrene
osamnaeste, upravljao je golemim imanjima Clayborougha, dok je njegov otac Francis, osmi
vojvoda, nakupio dug koji se naposljetku popeo do zapanjujueg iznosa od milijun funti.
Dok je Francis uivao u svim svojim potocima, njegov sin nastojao je upravljati posjedima u
vrijeme ekonomske krize. Imanja Clayboroughovih protezala su se na gotovo dvjesto tisua
hektara i sastojala se od gotovo stotinu seoskih gospodarstava. Posjedi su bili ratrkani po
Sussexu, Kentu, Derbyshireu, pa ak i Durhamu. Poput veine plemstva, vojvoda je
bogatstvo i egzistenciju temeljio na poljoprivredi. Britanci su u nekoliko proteklih
desetljea pretrpjeli silnu tetu u nemogunosti da se nadmeu s proizvodima koje su eli
strojevi i koji su se uvozili iz Amerike. Poljoprivreda je stotinama godina bila sr bogatstva
obitelji Clayborough i trebalo je vie od discipline i napornoga rada da bi se borilo protiv
plime koja se okrenula protiv toga.
Bile su potrebne hrabre, inovativne i potpuno nove strategije. Dok je Francis dane
provodio u kartakim salonima, a noi sam Bog zna gdje, pronicljiv mlad nasljednik ulagao
je u trgovinu, nekretnine u Londonu i financije. Ali Francisovi dugovi nastavili su se gomilati
i postali su straan troak posjedima.
Ti dani bili su sada okonani. Vojvoda nije osjeao ni trunak aljenja zbog toga to je
njegov razvratan otac prije dvije godine umro... u krevetu, s osobom koja nije bila njegova
ena, te pritom jo u pijanom stanju. Tu najprljaviju pojedinost... da je ta Francisova
ljubavnica zapravo bila mladi... uinkovito je zatakao njegov sin prije no to je uspjela
nastati jo vea teta. Ponaanje njegova oca nije bila nikakva tajna. Nije vojvoda po tom
pitanju imao ni najmanje iluzija. Bio je uvjeren da je cijelo drutvo znalo kakav je ovjek bio
osmi vojvoda, ba kao to su znali da je on bio njegova suta suprotnost.
Njegov otac uivao je u svim zabavama i lovu, balovima i sveanostima tijekom vikenda,
nikada ne odlazei na poinak prije zore niti se ustajui prije podneva. Vojvoda je ustajao u
zoru i na poinak obino odlazio prije ponoi. Poslovi su od njega zahtijevali stalnu budnost
i znalo se da radi dokasna u no. Nije se tu radilo iskljuivo o disciplini, ve dijelom i o
gorljivoj ambiciji za koju je bio uvjeren da je potjecala od majine strane obitelji. De
Warenneovi su bili poznati po pronicljivom smislu za posao, kojega je ak udova vojvotkinja
od Clayborougha imala u izobilju. Kada se vojvoda po prvi put zadubio u poslovanje
Clayboroughovih, radio je zajedno sa svojom majku, zadivljen njezinim upravljanjem
posjedima posljednjih dvaju desetljea, bez imalo mueve pomoi.
17

Anna

RafaelaR

Veeras je bio razdraljiv zato to je bilo kasno i za sutra je imao krcat dnevni raspored.
Ustat e kao obino, s izlaskom sunca. Nije bio neovjean, premda se inilo kako mnogi to
misle za nj. Ne zaspi li ubrzo, sutra e biti umoran. Veer je bila pravi gubitak vremena i
energije.
Uao je u Chapman Hall. ekali su ga njegov batler Woodward i osobni sluga Reynard, u
ijoj je pratnji bio glavni lakej Jakes. Woodward je preuzeo njegov crni grimizom
podstavljeni ogrta, a da vojvoda to nije ak ni zapazio. - Hoete li trebati jo neto, Vaa
Milosti?
- Idi spavati, Woodwarde - odmahnuo je, dajui mu znak da ga otputa. Pomislio je kako
veer ipak nije bila potpuno protraena i puls mu se ubrzao. Slika Ciganke ivopisno mu je
treperila u mislima. - Ne trebam ni tebe, Reynarde. Hvala ti, Jakes. Laku no.
Reynard i Jakes izgubili su se, ali Woodward se nakaljao vojvoda je zastao prije nego
to je odskakutao uza stube. Izvio je obrvu.
- Veeras je stigla udova vojvotkinja, Vaa Milosti. Bilo je neoekivano, ali snali smo se
nekako i smjestili ju u onu plavu sobu u zapadnom krilu. inila nam se u najboljem stanju,
Vaa Milosti.
- Bravo - rekao je. Dok je koraao uza stube, mrtio se.
Zaboga, to li je njegova majka tu radila? Znao je da nije bilo nita strano, jer da je bilo,
udova vojvotkinja doekala bi ga budna, nemirno koraajui, bez obzira na kasni sat. Ali
udoviini posjedi bili su u Derbyshireu, odakle vonja nije bila ba jednostavna, a ako je
dola iz svojega doma u Londonu, znailo je to gotovo poludnevno putovanje. Nije dola
samo popriati s njim... imala je neto vano na umu.
Ali to e morati priekati do sutra. Sutra. Osjetio je napetost u tijelu. Hoe li krajnje
zavodljiva lady Shelton navratiti u prolazu? Usne su mu se izvile u osmijeh i bilo je to prvi
put te veeri da se iskreno osmjehnuo u intimi glavne spavae sobe koju je dijelio samo s
ruskim hrtom, koji je sada razdragano mahao repom, pozdravljajui svojega gospodara.
Razodjenuo se. Jo je uvijek bio zaprepaten njezinim priznanjem da je bila jednako
originalna intimno i u javnosti i ponovno ju je, po tisuiti put, zamislio golu u svojem
krevetu, kako ga opkorauje i prodire, ciganski strastveno. U svojoj mati bio je donekle
pasivan, onako kako nikada nije bio u stvarnom ivotu. Ta matarija uzbudila ga je do
nepodnoljivosti, premda nije bio od onih koji su se preputali sanjarenju.
Bila je vie nego originalna, bila je smiona. Pretpostavljao je kako je usto bila jo
lakomislena. Naravno, znao je da je bila u nekakvom srodstvu s grofom od Dragmorea
kojega je poznavao, divio mu se i potovao ga. Nicholas Shelton bio je uvelike poput njega
samoga, ustrajan i discipliniran radnik i pametan poslovan ovjek. Je li mu ona bila snaha?
Moda nekakva roakinja?
Oito je bila udana, jer nije bila nekakva mladica, a njezina smionost i dolazak u
kostimu bez pratnje to mu je nadasve potvrdilo. Vojvoda je bio naviknut na to da mu se
udane ene bacaju pred noge i ine sve to je u njihovoj moi ne bi li mu se uvukle u krevet.
Premda nije uivao u kockanju, alkoholu i ostalim razvratnim poslovima, nikada nije mogao
odbiti lijepu enu, iako se rijetko kada trudio biti progonitelj. Uvijek je imao neku
ljubavnicu, ali vrlo brzo umorio bi se u tim vezama te ih je stoga neprestano mijenjao. Bio je
18

Anna

RafaelaR

uvelike svjestan svog ugleda bezobzirnog enskara, no to ga nije muilo... jer barem nije bio
homoseksualac poput njegova pokojnog oca.
Sinulo mu je kako bi lady Shelton bila prava ljubavnica. Nije ju dobro poznavao, ali imao
je taj osjeaj. Naalost, budui da je bila udana, uzeti ju za ljubavnicu nije dolazilo u obzir pa
e se morati zadovoljiti samo avanturom. Obino su njegovi predasi s udanim enama bili
ak krai nego odnosi s ljubavnicama. Rijetko kada imao je vremena za potajne sastanke
kakve je udana ena zahtijevala, obino ju je bilo dovoljno samo jednom ili dvaput okrenuti.
Lady Shelton zainteresirala ga je malo vie od toga... smatrao je kako nekoliko noi ne bi
odgovaralo nijednom od njih dvoje.
Uzdahnuo je, uznemiren zbog neugodnosti koje bi mu to prouzrokovalo.

Udova vojvotkinja takoer je bila ranoranilac, to ba i nije bilo pomodno. Isobel de

Warenne Braxton-Lowell tu je plebejsku naviku stekla u prvim godinama braka, jo iz
vremena kada je Francis prvi put naslijedio oevinu nakon smrti sedmoga vojvode. Nije joj
trebalo veoma dugo da uvidi kako Francis nema namjeru mijenjati svoj razvratan nain
ivota. Kada su se rauni poeli gomilati na hrpu, naposljetku je u najam uzela tajnika koji je
vodio brigu o njima. Bio je neugodan ok doznati da su sredstva oajniki oskudna te da
posjedi propadaju, ali to nije bilo nita u usporedbi s neugodnim okom kakav je bio njezin
brak. No bio je to tek poetak.
Netko je morao upravljati golemom vojvodinom. Taj netko postala je Isobel, i to je on,
u tom postajala sve umjenija, to je Francisov bijes prema njoj postajao sve vei.
Bilo je tek prolo est kada joj je Woodward natoio aj iz posrebrenog ajnika koji je
ukazivao na poloaj prethodnih vlasnika Chapman Halla, jednako rjeito kao to su tomu
svjedoili zaputeni posjedi i otrcani hrastovi podovi. Nitko od poznanika udove vojvotkinje
nije se koristio srebrnim tanjurom, posebice ne nekim potamnjelim i ulupljenim.
Unato vremenu, vojvotkinja je bila odjevena u otmjen plav dnevni kostim, haljinu s
visokim ovratnikom i puf rukavima koji su se od lakta do zapea suavali. Struk joj je bio
iznimno uzak, suknja zvonolika i straga plisirana. Isobel je imala pedeset etiri godine, ali
stas joj je bio kao u dvadesetogodinjakinje i probirljivo je pazila na nj. Jednako joj je tako,
osim bora u kutovima ivopisno plavih oiju i crta karaktera oko usana, koa bila glatka
poput bjelokosti i pomou posebnih krema sjajna. Lice joj je bilo savreno jajoliko, visokih
jagodica, aristokratsko, ono koje se dobro dri. Jo je uvijek bila zgodna i privlana. U
mladosti je bila prava ljepotica. Sada je, u skladu sa skupocjenom svilenom plavom haljinom
na sebi, imala visee naunice od safira i jednu iroku dijamantnu narukvicu zapanjujue
ljepote, protkanu s jo nekoliko safira. Na desnoj ruci bljetao joj je jedan velik safir, s dva
mala rubina sa strane. Nije nosila vjenano prstenje. Zapravo, osjetila je olakanje kada ga je
napokon mogla pokopati zajedno s preminulim suprugom.
- Mislio sam da u te nai gore - zapazio je vojvoda, krupnim korakom uavi u
prostoriju u usko pripijenim jahaim hlaama, izmama i komotnoj bijeloj koulji. - Dobro
jutro, majko. - Priao joj je i poljubio ju u obraz.
- Dobro jutro. - Isobel ga je promotrila kada je sjeo pokraj nje na zaelje izbrazdanog
stola od mahagonija. Dok ga je promatrala, osjeala je silan ponos. Bio joj je jedinac i zaela
ga je razmjerno kasno u braku, sedam godina nakon vjenanja, u dobi od dvadeset etiri.
19

Anna

RafaelaR

Nije bila oduevljena samo njegovim zapanjujue dobrim izgledom, kao ni njegovim
muevnim ponaanjem, ve svime u svezi njega. Bio je astan ovjek, sin kakvim bi se svaka
majka ponosila, onoliko snaan, poten i odgovoran koliko je Francis bio slab, nepoten i
neodgovoran. Naravno, znajui ono to je ona znala, znajui cijelu istinu, ujedno je bila
tuna jer je u tom snanom mukarcu ipak nazirala snudenog djearca koji nikada nije
imao onakvo djetinjstvo kakvo je trebao imati.

- Bojim se i upitati - rekao je vojvoda kada mu je Woodward natoio jaku crnu kavu. to te dovodi ovamo?
Umjesto odgovora, Isobel je upitala: - Kako je bilo sino? - Drugi sluga donio im je
tanjure s jajima, slaninom i dimljenom haringom.
Vojvoda se neznatno osmjehnuo - Po obiaju, vraka gnjavaa.
Promatrala ga je pitajui se to mu znai zadovoljan smijeak, a potom ljubazno
zahvalila Woodwardu dok je izlazio iz prostorije. Ostali su sami. - Brine me Elizabeth,
Hadriane.
Na spomen njegove zarunice, vojvoda je zastao s podignutom vilicom. - to nije u
redu? - Da si moda vie vremena proveo s njom, ne bi morao ni pitati - rekla je obzirno
Isobel.
Vojvoda je spustio srebrni jedai pribor na tanjur. - Mora netko upravljati
Clayboroughom, majko, od svih ljudi ti bi to najbolje trebala znati.
- Znam - ali putovi vam se sve manje i manje kriaju i znam da ju to mui. Vrijea ak.
Vojvoda je smrknuto piljio. - Onda sam nemaran - rekao je naposljetku. - Ne bih ju
povrijedio, ne namjerno. Toliko je bila zaokupljena tim drutvenim vrtlogom u Londonu da
sam smatrao kako je sretna. Nije mi na pamet palo da bih joj mogao... hm... nedostajati.
- Naravno da je sretna u Londonu, ali ti si joj zarunik. Za nekoliko mjeseci bit ete
vjenani. Poinju govorkanja.
- Jesi li mi to dola rei?
- Ne, vidjela sam ju prekjuer, Hadriane, i dok se nastoji pretvarati da je sve onako kako
bi trebalo biti, posve je jasno da joj nije dobro.
- Bolesna je?
- Bojim se da jest. Veoma je blijeda i smravjela je. Naposljetku sam ju izravno upitala,
trebalo mi je malo vremena da ispipam... zna ti kakva je Elizabeth, nikada nikoga ne eli
opteretiti. Boe oslobodi! Ali naposljetku mi je priznala kako se cijelo vrijeme osjea
iscrpljeno i premda ne jede nita manje, izgubila je na teini, toliko da sve svoje haljine
mora dati prekrojiti. Ponukala sam ju da ode lijeniku, ali nasmijala mi se i rekla kako je to
samo iscrpljenost te da e proi.
- Gle, ne zvui mi kao da je rije o nekakvoj stranoj situaciji, majko, jer u protivnom bi
otila lijeniku. Za par tjedana bit u u Londonu, im ovdje zavrim s poslom. Istrait u to i
bude li joj trebalo lijeenje, budi sigurna da e ga dobiti.
Isobel je znala da je mislio svaku izgovorenu rije, jer uvijek je uspio provesti svoje
namjere. Iako je poput veine mukaraca imao ljubavnice, znala je da e biti dobar mu.
Kada je bio s Elizabeth, uvijek je bio uglaen, ljubazan i utiv i nije to bila nikakva igra... ve
20

Anna

RafaelaR

njegova narav. Nikada joj nita nije odbio, ak ni zahtjev za odlazak na neka dogaanja, iako
ih je posve oito mrzio i bio veoma zaposlen ovjek. Ni u kom pogledu nije bio uvredljiv i
svoje avanture drao je veoma diskretno.
Isobel je znala da mu je Elizabeth bila draga, jer bili su roaci. Zapravo, Hadrian je imao
dvanaest, a Elizabeth dvije godine kada su se zaruili. Isobel je znala da Hadrian ne osjea
nikakvu arku ljubav prema Elizabeth, marei za nju onoliko koliko bi netko mario za
sestru, jednako kao to je znala da Elizabeth njega istinski voli, i to ne onako kako bi netko
volio brata. Ali to se nje, naravno, nije ticalo. Najvanije od svega bilo je to da su Hadrian i
Elizabeth bili prijatelji te da e ju Hadrian uvijek uvaavati i potovati. Isobel je vidjela
dovoljno svijeta da bi znala kako prijateljstvo nije bilo lo temelj za brak. Samo rijetki bili su
dovoljno sretni da uope doive ljubav, a kamoli da vole svojeg suprunika. Odlutala je u
neko drugo vrijeme, na neke druge obale, i rastuila se. No taj trenutak brzo je proao.
Vojvoda je jeo brzo, razmiljajui o onom to je uo od svoje majke. Nije bio u panici,
premda Isobel nedvojbeno jest, jer inae ne bi prevalila sav taj put do Chapman Halla.
Njegov prvi zadatak kada se vrati u London bit e popriati s Elizabeth o njezinu zdravlju i
nee ga moi prevariti ako uistinu pobolijeva. Osim toga, potrudit e se zbog nje i biti joj
pratnja za kazalite i ostale sline gluposti. Jo je jednom udova vojvotkinja bila u pravu i
osjetio je grizoduje. Postao je previe zadubljen u poslove oko imanja te poeo
zanemarivati svoju zarunicu. Nije mu to bilo svojstveno, jer ako je dobro izraunao, nije ju
vidio ve vie od mjesec dana. Nije bilo isprike za to. Kada budu u braku, odluio je kako
nee dopustiti da se sve odvija po istom obrascu.
Vojvoda se ispriao rekavi da se ide pozabaviti obnovom Chapman Halla, koji je bio u
otuno zaputenom stanju. Kada se udaljio od stola, misli su mu ponovno odletjele k onoj
drskoj Ciganki nalik eni kakva je bila lady Shelton. Sino je poput neke bijedne propalice
oijukao s njom, premda nikada nije flertovao. Zapravo ju je salijetao. Pozvao ju je ovamo, u
Chapman Hall i sada poalio zbog toga. Iako e Isobel vjerojatno sutra otii, nikako joj nije
mogao dopustiti da se susretne s lady Shelton, buduom ljubavnicom. Bio bi to vrhunac
nedolinosti i nepotivanja. Nije ba sasvim jasno razmiljao sino, ako je uope bilo to
mislio. Ta ga je spoznaja uznemirila.

Vojvoda je jutro proveo zavravajui izvjee o jednom malom posjedu, veliine tek
nekih dvadesetak hektara, koji je nekada bio samo ladanjska kua prethodnim vlasnicima.
Vratio se u Hall na vrijeme za ruak, janjetinu s umakom od mente, koji je pojeo sa svojom
majkom. Isobel je bila na jahanju... bila je strastvena jahaica... i rekla mu je kako se
sljedeeg jutra namjerava vratiti u London.
Ispriao je svojoj majci neke svoje planove vezane uz Chapman Hall i Isobel je, kao
uvijek, bila revnosno zainteresirana za sve to je imalo veze s upravljanjem vojvodinom.
Upravo su zavravali s jelom kad se pojavio Woodward i najavio posjetitelja.
Vojvodi nije trebalo rei tko je stigao... znao je. Ali Woodward ga je ozbiljno obavijestio
da je posjetitelj lady Nicole Shelton, premda ga on gotovo nije ni uo. Njegova ga je majka
podozrivo pogledala, rekavi: - Lady Nicole Bragg Shelton iz Dragmorea, Hadriane?

21

Anna

RafaelaR

Veoma blago rumenilo oblilo mu je visoke jagodice kada je nenadano ustao: Dogovorio sam jahanje - rekao je odsjeno, dajui do znanja da prekida svako daljnje
ispitivanje. Pourio je van, ostavivi ju da iznenaeno gleda za njim.
Woodward ga je poveo do malog salona koji je vodio do predvorja s podom poploanim
kriljevcem. Vrata su bila otvorena i, kada ju je ugledao, vojvoda je usporio korak. U njem se
javila ona iskonska potreba i postao je muko koje uhodi. Sjedila je na poivaljci i smjesta
ustala. Pogledi su im se prikovali.
Danas nije bila divlja Ciganka, ali na neki nain bila je jo zamamnija nego sino. Na sebi
je imala tamnozeleno jahae odijelo s odgovarajuim eirom. Kosa joj je bila podignuta
ukosnicama i uklonjena s oiju. Drala je jahai bi i crne jahae rukavice koje je u ruci
uvrtala.
- Drago mi je to si dola - rekao je tiho, zaustavivi se ispred nje. Pogledom je preao
preko njezinih iznimno lijepih crta lica. Istina, bila je u svakom pogledu onoliko zapanjujue
lijepa kakva mu je ostala u sjeanju. Nije se tu radilo o njegovoj podivljaloj mati.
Naklonila se, no on ju je u tom sprijeio, pridigavi ju natrag. - Molim te, bez
formalnosti. Drim da bi to s obzirom na okolnosti bilo smijeno, ne misli li tako?
Trepui ga je pogledala. Zapazio je kako su joj oi bile blijede, gotovo srebrne. Pitao se
je li ga uope ula i je li ga uope razumjela. Katkad ga je zbunjivala svojom zajapurenou i
zbunjenou, kao da nije iskusna dama. Ili je moda bila jednako poraena tjelesnom
privlanou koja se silno osjeala izmeu njih, kao to je, kako se doimalo, bio on.
- Hvala, Vaa Milosti - rekla je tihim hrapavim glasom.
Zauo je u hodniku korake i ukoio se, znajui da se pribliava udova vojvotkinja. Nije
bilo otmjenog izlaza iz te situacije. Morat e ih upoznati. Vojvoda je stegnuo vilicu.
Isobel je ula u predvorje, doimajui se uznemirenom. Pogledom je prelazila od
posjetiteljice do njega. Vojvoda je pomislio da joj je u pogledu proitao negodovanje, to ga
je uznemirilo, ba kao to ga je uznemirila injenica da je tu zatekla lady Shelton. - Lady
Shelton, udova vojvotkinja od Clayborougha - rekao je slubeno, niim u glasu ne odajui da
neto nije u redu.
Dvije ene izmijenile su pozdrave. Isobel je rekla: - Hoete li nam se prikljuiti na aju,
lady Shelton? Woodwarde, molim te, donesi nam neto osvjeavajue.
Vojvoda ju je prekinuo, vrsto uhvativi Nicole za nadlakticu. - ao mi je majko, ali kao
to sam ti ve rekao, dogovorili smo jahanje.
Prije nego to je Isobel uspjela ustrajati na tom da ostanu, a prema izrazu njezina lica
bilo mu je jasno da e pokuati, izveo je svoju gou iz salona i proveo ju kroz predvorje. Lijep je dan, teta bi bilo ne iskoristiti ga - zapazio je, pomislivi na to kako e ubrzo
iskoristiti ono to mu je ona nudila.
- Na... naravno - promucala je Nicole, uzrujana tako naglim izlaskom. Bacila je pogled
preko ramena. Vojvoda nije ni sumnjao da njegova majka jo stoji tamo na trijemu, znajui
tono to mu je na umu, zaprepatena injenicom da on to nimalo ne skriva.
I sam je bio zaprepaten. No to mu nee promijeniti namjere. Nipoto.
22

Anna

RafaelaR

TREE POGLAVLJE

Nicole se pokuala jo jednom osvrnuti preko ramena kada ju je vojvoda poveo niz niske
stube, to dalje od kue. Udova vojvotkinja ispratila ih je iz kue i zaprepateno negodujui
gledala za njima. Nicole se obeshrabrila. Vojvodina je majka posve oito bila nezadovoljna
zanimanjem njezina sina za nju. Sigurno je, poput svih ostalih, znala sve o Nicolinoj prljavoj
prolosti.
Potom su joj njegove promukle prisno izgovorene rijei odagnale svaku pomisao na
udovu vojvotkinju. - Nadao sam se da e doi danas, Nicole.
Bili su u konjunicama kada je naredio timaritelju da im izvede konje. Nicole ga je
gledala irom otvorenih oiju, pogleda prikovanog za njegove lijepe crte lica. Nazvao ju je
Nicole. Sve se odvijalo nevjerojatnom brzinom, kao ostvaren san.
Sino nije mogla zaspati. U mislima joj je lebdjela njegova slika i prisjeala se svake
rijei koju joj je uputio tamo na maskenbalu. Nicole se nikada prije nije zanimala ni za
jednog mukarca, no sada je shvaala privlanost izmeu spolova. To to je ona osjeala nije
moglo biti nita drugo doli ljubav.
- Nadam se da ti ne smeta to te zovem imenom.
- Kako bi mi moglo smetati? - promrmljala je, dok su joj od njegova glasa i pogleda kroz
tijelo prolazili trnci.
- Dobro, onda emo odbaciti sve formalnosti pa me moe zvati Hadrian.
- Hadrian - proaptala je, ne mogavi odvratiti pogled.
Kada se timaritelj pojavio s njihovim konjima, on se odmaknuo od nje provjeriti kolan
na svojem konju. Nicole je iskoristila prigodu da na njem nagosti oi. Sino je bio poletan i
neporecivo muevan u veernjem odijelu, no danas je izgledao jo muevnije. Njegove su
mu jahae hlae nainjene od najfinije i naj meke jelenje koe poput druge koe pristajale
uz snana bedra. Kada se ponovno okrenuo prema njoj, brzo je spustila pogled, molei se da
nije zapazio kako pilji u nj, tako poudno... tako drsko.
Jahali su du staze koja je vodila kroz polja. Udijelio joj je kompliment to se tie ukusa
za konja, divei se njezinoj istokrvnoj kestenjastoj kobili. Nicole je obino opkoraeno
jahala vlastitog konja, vatrenog istokrvnog pastuha. Ali danas se ogluila o svoje sklonosti
jer je sasvim oito eljela ostaviti dobar dojam. Zbog njega je jahala u enskom sedlu. Dvije
sluavke pomagale su joj odjenuti se i napraviti frizuru i cjelokupno odijevanje potrajalo je
dva beskrajno duga sata. Pomislila je kako je bio zadovoljan njome... isplatilo se.
Chapman Hall sada je bio daleko iza njih, izgubljen iza drvoreda debelih visokih
hrastova. Staza je vijugala kroz umu. Ispred njih se prostirao proplanak i uborio potok. Proeimo - rekao je nenadano vojvoda i glatko skliznuo na tlo.
Nicole nije marila za to to su inili i zaustavila je kobilu, kada je on, zaobiavi ju,
priao do njezine strane. Skliznula je... ravno u njegovo naruje.
Iznenaeno se ukipila kada su mu se ruke sklopile oko njezinih nadlaktica i kada su im
se koljena dotaknula. Priekao je mnogo due no to prilii, a potom se odvojio od nje.
23

Anna

RafaelaR

Potom se osmjehnuo, kao da ju nije ni bio zagrlio. To mu je u potpunosti promijenilo

neugodan izraz lica.
Nicole je bila zadihana. Kako se takav mukarac mogao zanimati za nju? Ali zanimao se,
jer nije li joj ve rekao kako se nadao da e ona toga dana doi u Chapman Hall?
- Hoemo li proetati? - upitao je.
Nicolin jezik bio je svezan. Uspjela je potvrdno kimnuti, nadajui se kako on nee
pomisliti da je prava glupaa. Pokuala je smisliti neku pametnu temu za razgovor, no uto
su joj, kad ju je uzeo za ruku, misli izgubile svu suvislost.
inilo se da je izmeu njih zavladala napeta tiina dok su besciljno lutali du obala
potoka. Vojvoda je od nje preuzeo uzde te sada vodio oba konja. Nicole je bila vie nego
nijema i srce joj je silno lupalo. Nikada u ivotu nije bila svjesna nekog mukarca na nain
na koji je bila svjesna vojvode od Clayborougha. Ali morala je rei neto. U protivnom e on
pomisliti da je ona samo jedna obina glupaa, opinjena ena kreten.
Sigurno je osjetio njezinu nelagodu kada je sam progovorio, prekinuvi tiinu toga
poslijepodneva. - Doima se vjetom jahaicom.
Bila je mnogo vie nego vjeta, ali skromnost se kod jedne dame smatrala vrlinom. Jesam - sloila se s njim. Tragala je za jo neim to bi rekla. Na kraju krajeva, ako nije mogla
razvezati razgovor na temu konja, o em je onda uope mogla razgovarati? - Ve... veoma
volim jahati.
Pogledao ju je iskosa. - I ja volim jahati.
Promijenio je glas i teko je progutala. Gotovo kao da je bilo nekog drugog znaenja u
njegovim rijeima. - Jaem gotovo svakodnevno.
Piljio je u nju. - Jae li pitomo ili opasno, Nicole? - Govorio je priguenim glasom.
Zatreptala je. Uspjela je pomisliti na to kako je vie voljela jahati vratolomnom brzinom
preko lovita. - Opasno. - Nije mogla proniknuti kamo vodi taj razgovor.
- Opasno - ponovio je sporo. Zaustavio se. Zaustavila se i ona jer ju je jo uvijek vrsto
stiskao za ruku. - Kako opasno?
- Ne... ne znam. - ivcirao ju je njegov pogled. Kao i boja njegova glasa.
- Smatra li opasno uzbudljivim?
Nije bilo nieg uzbudljivijeg od skoka preko metar i pol visine u velikoj brzini. - Da proaptala je. Stisak oko njezine ruke pojaao se. Na trenutak se uinilo da on ne uspijeva
progovoriti. - Uvelike se razlikuje od ostalih. Nikada nisam upoznao neku enu koja bi
priznala da ju privlai opasnost razbibrige.
Nicole je zatreptala, pogledavi ga. Bio je to kompliment, barem je ona to tako smatrala,
premda je jedva uspijevala razmiljati uope.
- Hoemo li nastaviti? - proaptala je.
- Kao partneri u jahanju?- uzvratio je.
- P... partneri u jahanju - promucala je, ne mogavi vjerovati pravoj srei koja ju je
zadesila, ne shvaajui ga u potpunosti. - V... voli li i ti lov?
Jo joj se vie pribliio i, zaustavivi se, uzeo ju za drugu ruku. Nicole je razrogaila oi.
vrsto joj je stiskao dlanove. Nije se mogla udaljiti od njega, sve i da je eljela... to nije.
24

Anna

RafaelaR

- Ne, sve do danas - rekao je oporo. - Koliko si dobra jahaica, Nicole?

Nicole nije vie mogla razmiljati. Kada ju je okrenuo i uzeo u naruje, znala je...
jednostavno je znala... da e ju poljubiti. - Ve... veoma dobra - proaptala je.
- Zamiljam da si nenadmana - rekao je. Rukama je kliznuo do njezinih laktova i tijela
su im se dotaknula.
Nicole nitko prije nikada nije poljubio. Zapravo, nikada nije ni pomiljala to bi to
moglo biti privlano u tom da neki mukarac svoje usne prisloni uz njezine... sve do sino.
Sino je sanjarila o njegovim poljupcima, beskrajno se i besramno pitajui kako li e to
izgledati i, sada e, zaboga, doznati.
- Gotovo je s pretvaranjem - rekao je. - elim te, Nicole. Silno te elim.
Nicole gotovo nije mogla vjerovati u to to uje. Dotaknula su im se bedra, njezine grudi
okrznule su prednjicu njegove koulje. Potom su mu se usne spustile na njezine. Poljubac je
bio spor, njean i ugodan.
Nicole je osjetila kako ju ispunjava arka udnja dok ju je zavodio drakao usnama. Bila
je napeto priljubljena uz njega i njezina gorljivost bila je prirodna i neduna. Stisak njegovih
ruku u trenu se pojaao do te mjere da ju je gotovo zaboljelo. Pritisak njegovih usana
odjednom se promijenio i sada ju je prodirao.
Nicole je teko uzdahnula i priljubila se uz njega, od nonoga prsta do grudi. Ruke su
mu bile prikovane oko nje. Usne su mu bile estoke, gotovo okrutne, zahtijevajui
trenutanu predaju. Otvorila mu se i ostala zaprepatena kada joj je njegov jezik prodro u
usta. Dok je harao tamo, svladala ju je strastvena udnja.
Ispunjena nenadanom oajnikom potrebom, dotaknula mu je jezik svojim jezikom.
Trenutano je reagirao i zajeao.
Spustio je ruke prema njezinim guzovima. vrsto ih je zgrabio i pridigao ju, prislonivi
ju uz dugaku i vrstu batinu svoje mukosti. Gladno drhturei u njegovu naruju, Nicole se
poela maevati s njim. vrsto je stiskala nabore na njegovoj koulji, divlje se privijajui i
priljubljujui uz njega.
Naglo ju je polegao u travu pokraj potoka i legao na nju. Kada se smjestio navrh nje i
kada se njegova golema mukost nala uz njezine slabine. Nicole je vrisnula, bespomono
osjetivi omamu i ugodu. Dok se izvijala uz njega, osjeala je kako joj zadie suknje.
- Ubrzo, Nicole, ubrzo - rekao je hrapavim glasom. - Obeavam ti da u ti dati sve to
eli, jahat u te onako kako te nitko dosad nije jahao...
Nicole gotovo nije ni mogla razmiljati kada je njegova ruka kliznula preko njezina
koljena, oskudno pokrivenog tankom tkaninom ispod sukanja i podsukanja, a potom preko
njezina bedra. Kada je premjestio usne na njezin vrat, promekoljila se i zajeala kada joj se
kamen odjednom zario u zatiljak. Naglo je otvorila oi i zdrav razum vratio joj se svom
silinom. Leala je na leima, napola u travi, napola u blatu, dok se vojvoda od Clayborougha
prema njoj ponaao na nain na koji se nikada ne bi smjelo ponaati prema jednoj dami.
Nije eljela da on prestane. Iako joj je svijest izvikivala snano upozorenje, ruke su joj
uronile u gustu dugu zlaanu kosu na njegovu zatiljku. Premda je znala da ne smije nastaviti
s tim pokuajem, jeala je i udarala ga dok joj je nastavljao visoko milovati unutranjost
bedara. Samo tanak pamuk ipkanih gaica dijelio je njegovu kou od njezine. Ruka mu je
25

Anna

RafaelaR

pola navie i poeo je razvezivati abice na njezinoj jahaoj jakni. To je vojvoda od

Clayborougha, uspjela je mahnito pomisliti i poeljela je ne samo ostaviti dobar dojam ve
mu postati enom.
Ta potreba postala je neodoljiva, snanija od bilo koje druge potrebe te ga je zgrabila za
zapee u namjeri da ga zaustavi, povlaei ga. - Nemoj, molim te! Nemoj ovako!
U trenu se primirio. Nije se ni za djeli sekunde pomaknuo, no bio je to samo trenutak
odvojenosti da predahne. Unato ugodnoj agoniji u kojoj joj se tijelo nalazilo, unato
pomahnitaloj uzavrelosti u njezinim ilama, Nicole se odjednom posve pribrala,
razmiljajui suvislo. Znala je, u to nije nimalo dvojila, da je otila predaleko. Nijedna dama
ne bi uinila to to je ona uinila, niti bi dopustila to to je ona dopustila. Obuzeo ju je oaj koji
je odagnao sve osim njezine udnje za njim.
Iznenada se otkotrljao s nje i uspravio u sjedei poloaj. Nije ju ni pogledao. - Oprosti, u
pravu si.
Nije to oekivala. Nicole je nakratko sklopila oi, osjetivi olakanje. Molila se da
njegova isprika znai da ju nee osuditi kao nemoralnu. Kada ih je otvorila, stajao je iznad
nje, zagledan u nju. Izraz lica bio mu je nepronicljiv, zbog ega je izgledao jo vie prijetee
nego prije. Pokuala mu je neto proitati iz pogleda, ali oi su mu bile mrane i kapci
sputeni te joj je to bilo nemogue.
Ispruio je ruku koju je zajapurena Nicole prihvatila. Brzo ju je povukao, pomogavi joj
da se pridigne na noge.
Pravila je pravu predstavu od skidanja praine sa sukanja, samo da mu ne bi morala
ponovno susresti pogled. Bojala se doznati to je uistinu mislio, bojala da se upravo srozala
u njegovim oima. Kako bi drukije moglo biti? Ona, kojoj nikada prije nije bio stalo do toga
to bi neki mukarac mogao misliti o njoj, provela je sate i sate pripremajui se za ovaj
susret, da bi na kraju sve pokvarila svojom razuzdanou. - Nisi ti kriv - rekla je, briui
haljinu. Imala je neodoljiv poriv zaplakati.
- Trebalo mi je biti jasno - rekao je smireno, ne skidajui pogled s nje. Nijedna dama ne
zasluuje da ju se okrene u praini poput kakve mljekarice.
Iznenaena, brzo je podignula pogled prema njemu. Ponovno mu nita nije mogla
proitati iz nepronicljiva izraza lica. Ali osjetila je nadu u prsima. - Ljuti... ljuti li se na
mene?
Na trenutak joj se uinilo da mu je zapazila treptaj u oima. - Ne ljutim. - Zastao je. Nijedan mukarac ne moe se naljutiti na tako lijepu enu.
Preplavilo ju je olakanje i umalo je klonula. Osjeala je veliko olakanje te nije ni
uspjela zapaziti usiljen ton njegovih rijei. - Misli... da sam lijepa?
Odjednom se doimao zbunjenim. Potom se osmjehnuo, ali nije to bio osmijeh kakav joj
je uputio prije toga. Bio je ironian. - Naravno da te smatram lijepom, draga moja. Da ne
znam da nije tako, pomislio bih da si nesigurna u sebe. - Nasmijao se. - Ako ustraje na
laskanju, udovoljit u ti.
Neto se bilo dogodilo, ali Nicole nije sa sigurnou znala to. Zapazila je cinizam u
njegovu pogledu. Nije bila sigurna ni u njegovu iskrenost, no uto se prisjetila kako ju je
poljubio... nije bilo niega neiskrenog u tom.
26

Anna

RafaelaR

- Doi sutra u Chapman Hall. - Nije to bila zamolba. - Poslijepodne. ekat u te.
Nicole je potvrdno kimnula, irom razrogaenih oiju, drhturei, ujedno potitena i
radosna. - Doi u.
Spustio joj je na usne brz poljubac. - Bolje je da se sada vrati u Dragmore. Otpratit u te
do mjesta s kojeg e vidjeti kuu.
Nicole je potvrdno kimnula. Bila je toliko oarana njime da joj nije preostalo nita
drugo, nego sloiti se.
Vojvoda od Clayborougha vrsto je zauzdao samoga sebe kada se vratio u Chapman
Hall, nametnuvi si istu onu strogu kontrolu koju je provodio sve od kada je doslovno
okrenuo Nicole Shelton. Bio je uznemiren, ak uzrujan. Nije mogao porei to to se dogodilo.
Bio je ovjek koji se mogao disciplinirati, ali izgubio je glavu... svaki trunak eline kontrole
koju je posjedovao. Umalo je tamo u travi bludniio s lady Shelton. Navela ga je da u trenu
izgubi kontrolu nad sobom, to mu se nije svidjelo. Da stvar bude jo gora, bio je sav u
iekivanju njihova sljedeeg ljubavnog susreta. Zapravo, vojvoda nije bio netko tko je
sanjario o nekoj eni, ni o bilo em.
Ali ve je planirao po povratku u London prekinuti vezu sa svojom trenutanom
ljubavnicom, gospodinom Holland Dubois. Dosadila mu je ovoga posljednjeg mjeseca pa ju
je posjetio samo pet-est puta. Da lake podnese prekid, obasut e ju s nekoliko dragulja i
pozamanom svotom novca. Nije ba jedva ekao to obaviti, jer ljubavnice su u pravilu
nepogrjeivo postajale bijesne kad je veza bivala okonana, no nee ona imati problema u
nalaenju drugog zatitnika s obzirom na to da je bila veoma lijepa, veoma susretljiva i
veoma vjeta.
Moda bi se mogao malo due zadrati u Chapman Hallu. Umjesto da se via s Holland,
bit e u krevetu s lady Shelton. Ponovno je stegnuo vilicu. lzluivala ga je sama pomisao na
ono to e se dogoditi i shvatio je kako je bio opasno blizu tomu da se slijepo zaljubi u nju.
Teko se oslobodio misli o njoj.
Zaprepastio se kada je, im je sjahao i predao pastuha glavnomu timaritelju, Isobel
strala niz stube Chapman Halla i pristupila mu korakom pobjenjela vojnika. - Hadriane rekla je odluno - ui, razgovarat emo.
Znao je da e ga doekati protivljenje zbog toga to je u rezidenciji trkarao za enama
i, premda je zasluio, nije bio raspoloen to sluati. - Majko, smijem li te podsjetiti na to da
nisam desetogodinji djeak? - Zvuao je previe ljubazno.
- Ne treba me na to podsjeati, Hadriane - obrecnula se. Naglo se zaputila natrag
prema kui, ne priekavi vidjeti ide li on za njom.
Vojvoda je uzdahnuo i odluio naaliti se s njom. Previe je godina dok je bio dijete
stajao i bespomono gledao kako se otac beutno i okrutno ponaa prema njoj, a da joj
sada ne bi popustio, ma koliko god to glupo bilo. Zlostavljanje je naposljetku prestalo tek
kada mu je bilo etrnaest godina. Dotada je bio ve gotovo sto osamdeset centimetara visok,
nekoliko centimetara vii od svojega oca Francisa, te otprilike jednake teine. Bili su
jednako snani, ali Francis nije imao onu mo bijesa koju je imao Hadrian. Nije bilo prvi put
da je pokuao sprijeiti oca da mu ne zlostavlja majku. Jo kao dijete pokuao je stati izmeu
njih, ali dobio je samo nekoliko bolnih amara koje je Francis bio namijenio Isobeli. Kada je
narastao, pokuaji da obrani majku doekani su ibom. Kada mu je bilo etrnaest, svako je
27

Anna

RafaelaR

dostavljanje prestalo, kako ono koje je bilo upueno njegovoj majci, tako i oni amari koje je
pretrpio kada bi se pokuao umijeati, jer Hadrian je jednim odlunim udarcem pogodio
Francisa u eljust, prouzrokovavi da se ovaj pred njim srui. Nastavio ga je tui i zadao mu
jo dva udarca, dok nije bio hladno zadovoljan injenicom da se Francis nikada vie nee
usuditi pokuati nauditi njegovoj majci. I nije se usudio.
Stoga e ju sada, koliko mu god mrsko bilo njezino uplitanje, sasluati strpljivo, s
mnogo potovanja.
Isobel je hitro zatvorila vrata male zaputene knjinice, to im je omoguilo potpunu
intimu. - Jesi li skrenuo s uma?
- Na to tono misli? - Kao da nije znao.
- Hadriane. Dovoljno je nedolino imati ljubavnicu, ali, za boga miloga, Nicole Shelton!
Kako si mogao?
esto ulo upozorilo ga je na neposrednu opasnost. - Bojim se da proputam neto
vano.
- Jesi li ju upropastio? - Isobel je neuvijeno zahtijevala odgovor. - Ako jesi, njezin e te
otac Shelton ubiti, bez obzira tko si!
- Majko - rekao je sporo, premda su mu misli bjeale. - Mislim da ne trebamo
raspravljati o mojim... hm... indiskrecijama.
- Jesi li ju upropastio? - vrisnula je Isobel.
U njem je kiptio bijes. - Naravno da ju nisam upropastio - odbrusio je. - Ta dama nije
neka mladica i ne shvaam tvoje zanimanje za to.
- Nije mladica, ali jest Sheltonova ki, Hadriane, i ne prilii ti da... da... vreba nevine!
Hadrian se povukao. - Oprosti, ali nije nevina. Bojim se da ne raspravljamo o istoj dami.
- Raspravljamo o lady Nicole Bragg Shelton, najstarijoj keri Dragmorea, i bila ona
usidjelica ili ne bila, bio to skandal ili ne bio, ne moe ju upropastiti!
Dok je piljio u nju, boja mu je polako nestajala s lica. - Usidjelica?
- A nego to si ti mislio?
- Mislio sam - zaustio je, a potom se zaustavio. - Neudana je? - Nije mogao vjerovati.
- Neudana je! Trebala se prije etiri godine udati za lorda Percyja Hempsteada, ali nikad
se nije pojavila na vjenanju, ostavivi tog sirotog ovjeka da stoji sam tamo pred oltarom.
Bio je to straan skandal, koji joj je, posve razumljivo, unitio izgled za ostale brakove.
Naravno, pritom mislim na neki drugi pristojan brak. Shelton joj je mogao kupiti mua, ali
kakav bi on mukarac bio? Oboje poznajemo Sheltona i ne vjerujem da bi se kompromitirao
na takav nain. Osim toga, Nicole je prava udakinja ili se barem tako pria za nju. Jo je
samotnija od tebe. Veinu vremena provodi u Dragmoreu, rijetko kada izlazei van u
drutvo. Tko bi ju mogao kriviti za to? Sama sam vidjela kako su ju okrutno odbacili nakon
toga skandala. Jesi li ju upropastio, Hadriane?
Bio je u oku. Bio je zgroen pogrekom koju je umalo poinio. Bio je opasno blizu tomu
da upropasti mladu damu. Ali reagirala je na nj kao da je iskusna ena, no sada se posve
jasno uspio prisjetiti kako se zbog rumenila i zbunjenosti inila nesigurnom i nedunom. Ali
otkud je mogao znati? Dola je na maskenbal bez pratnje i u izazovnom kostimu. Nije li
oijukala s njim? Ili je pogreno protumaio svaku njezinu nijansu? Je li ga namjerno
28

Anna

RafaelaR

navela... ili je bio neobazriv grabeljivac? - Nisam ju upropastio - rekao je ukoeno, a potom
krupnim korakom iziao iz prostorije.

Nicole je poeljela da se njezina najbolja prijateljica, Martha Huntingdon, vikontesa

Serle, vrati iz Londona jer nije imala nikoga kome bi se mogla povjeriti u svezi vojvode.
Gotovo je bilo posve za ne povjerovati da je njoj, onako previsokoj i nezgrapnoj, koja nikada
nije imala uspjeha kad bi izlazila, a potom upropatenoj onim skandalom, udvarao
karizmatian i zgodan vojvoda od Clayborougha! Nije li ba to inio? Pozvao ju je u svoj
dom, i to ne jednom, ve dvaput. I poljubio ju je. Nije li ga jednako tako snano privlaila kao
to je on privlaio nju? Nisu li svi njegovi postupci ukazivali na to da joj se udvara?
Nicole je znala da je odve neiskusna kada je bila rije o mukarcima, ali bila je gotovo
uvjerena da e ju upitati da se uda za nj, i to ubrzo. Sanjarila je o tom kako e ju zaprositi,
sanjarila o tom da bude njegova vojvotkinja. Vidjela se s njegovim djetetom u naruju i
vidjela njega kako se njeno osmjehuje dok promatra nju i to djetece.
Ono malo sumnje to je imala, ono siuno sjeme zbunjenosti, ono nejasno prisjeanje
na njegov ironian osmijeh i hladan ton, zagurala je u najskrovitije kutke svojega sjeanja.
Te su se veeri iz Francuske, nakon to su zavrili s poslom, vratili njezin otac i Chad.
Njezin mlai brat Ed pohaao je Cambridge, gdje je studirao pravo. Pozdravila je grofa i
Chada, ozareno se osmjehujui i grlei ih, zatekavi ih obojicu svojom razdraganou.
- to ti se dogodilo? - upitao je Chad, na ijem se lijepom licu pojavila namrtena crta
sumnje. - to si to trenutno naumila, sestrice?
Chadu je bilo skoro trideset i imao je tamnu kosu, poput oeve, premda je svijetlu put
naslijedio od svoje majke, prve grofove ene. Bio je veoma zgodan, na pravi aristokratski
nain, dok je grof izgledao mnogo mranije i mnogo opasnije. Nicole ga je smrknuto
pogledala. - Nita nisam naumila - uzvratila je. - Na kraju krajeva, nisam ja ta koja naveer
izlazi i vraa se dugo nakon svitanja.
- Nisi ti muko - istaknuo je bezbrino Chad.
- Dosta - rekao je blago grof, dok je s mnogo topline u pogledu odmjeravao svoju ker. Blista, Nicole? Postoji li neto to mi eli rei? - upitao ju je nemarno.
Njezin ju je otac dobro poznavao. Bila mu je prvo dijete s kontesom Jane i provela mu je
vie vremena na koljenu od svih ostalih njezinih brae i sestara. Bila mu je bliskija od Chada,
Eda i Regine. Meu njima je postojala povezanost koju je bilo teko objasniti, premda ih je
njezina majka zadirkivala govorei da bi se to moglo objasniti barbarskom krvlju koja im je
tekla u ilama te zanemarivanjem konvencija, to je iz toga proizlazilo. Nicole je to smatrala
alom i zabavljala ju je majina otroumnost, no inilo se da je grof bio pomalo ogoren
smionim komentarom svoje supruge.
Oduvijek je bila zjenica njegova oka, to joj nije bilo nepoznato. Predobro ju je
poznavao, osim toga, bio je previe pametan. Nicole jo nije bila spremna nikome iz obitelji
rei da ima udvaraa, a jo manje objaviti da je to vojvoda od Clayborougha. Nije se usudila
pomno preispitati zbog ega je to drala u tajnosti, s obzirom na to da nikada prije nita nije
tajila od svoje obitelji. Tisuiti put pomislila je na ono to se toga dana dogodilo tamo pokraj
potoka i zarumenjela se. - Ne, oe - rekla je to je mogla skromnije. - Samo sam sretna to si
29

Anna

RafaelaR

se vratio kui. Nedostajao si mi. - Brzo ga je ponovno zagrlila, ali pogled koji joj uputio bio je
prepun sumnje.
Sljedeega jutra dvije sluavke ponovno su pomagale Nicole da se odjene za ljubavni
sastanak s vojvodom. Na svu su sreu obojica, Chad i grof, bili vani na posjedu, zauzeti
obavljanjem svojih poslova, te nee moi ni zapaziti njezinu neobinu odjeu i zapitati se
kamo li se to zaputila u svojem najboljem ruhu. Stalno je ila s njima, no danas je uspjela
slagati i rei da ima glavobolju. Oba mukarca skeptino su ju pogledala, a Chad je ak
prasnuo u smijeh.
- Ti? - rekao je u nevjerici. - Ti ima glavobolju? - Ne prestajui se smijati, odjahao je sa
svojim ocem i Nicole ga je poeljela zadaviti.
Nedugo nakon podneva pojavila se u Chapman Hallu, ne mogavi vie ekati ni trenutka
due. Prije nego to je uspjela sjahati, dok je sluga od nje preuzimao uzde ispred kue,
ugledala je vojvodu kako izlazi iz Halla; ba kao da je nju ekao.
Nicole mu se razdragano osmjehnula, no nije bilo odgovora. Izraz njegova lica bio je
ozbiljan. Na trenutak ju je obuzela silna nelagoda, no potom je zahvalila slugi i skliznula na
tlo. Kada je podignula pogled, vojvoda je otputao slugu, rekavi mu da timaritelj nee biti
potreban, pritom zbunivi Nicole. Ako e ponovno na jahanje, zato nije naredio da mu
dovedu konja?
Postajala je sve neraspoloenija i njezina radost iezavala je kada je shvatila da mu je
lice zapravo kruto i bezizraajno. Nije bilo topline u njegovu pogledu koji se naposljetku
zaustavio na njoj. - Je li se neto dogodilo? - upitala je, dok joj je srce nesigurno kucalo.
- Bojim se da jest - rekao je odluno. - ini se da ti se vjeno ispriavam. Nainio sam
uasnu pogreku, ali ne onoliko uasnu kolika je mogla biti.
- Kakvu... kakvu pogreku? - Osjetila je malodunost. Nije valjda mislio kako je pogreno
protumaio svoje osjeaje prema njoj, znala je da nije to mogao misliti!
Vilica mu je bila vrsto stegnuta. - Nisam shvatio da si neudana.
U poetku Nicole nije razumjela. Nije shvatio da je neudana? Pa to? Potom joj je, na
vlastiti uas, polako poelo dopirati do svijesti. - to to govori?
- Naravno, pretpostavio sam da si udana.
- Mislio si da sam udana. - Rijei su joj odzvanjale poput jeke. Nita nije rekao.
Mislio je da je udana. Ako je mislio da je udana, onda nije imao namjeru udvarati joj.
Piljila je u njega, pogoena. - Ali... poljubio si me!
Nestrpljivo je promijenio poloaj. - Nisi valjda toliko naivna da pomisli kako bi se
mukarac suzdrao od toga da poljubi enu samo zato to je udana?
Na vlastiti uas, postalo joj je u potpunosti jasno. Mislio je da je udana... nije ju imao
namjeru pitati da se uda za nj. Mislio je da je udana, i to ne samo da je udana ve da pripada
vrsti udanih ena bez imalo morala. Nije joj udvarao, daleko od toga. Da se poslui njegovim
rijeima, samo ju je elio okrenuti! Zgranula se, povrijeenost, bijes i potitenost svladali su
ju istodobno. Zabavljao se na njezin raun!
Snovi su joj se rasprili i pred njezinim nogama pretvorili se u prainu.
- Oprosti. Znam da ti sigurno izgledam od one najnie sorte, ali iskreno govorei, posve
sam naviknut na to da mi se udane ene nude pa sam...
30

Anna

RafaelaR

- Nisam ti se nudila!- viknula je Nicole, shrvana i unitena. Oi su joj bile pune suza.
- Onda sam pogreno protumaio tvoje ponaanje. Oito, lady Shelton, ne smije vie
ovamo dolaziti. - Nije skidao pogled s nje. Pogled mu je bio mraan i nedokuiv.
Nicole je bila u oku i njezina povrijeenost nije se dala rijeima opisati. - Oito bih uspjela je rei kad joj se javio onaj stari duh - bila deseterostruko gluplja kada bih se vratila
ovamo. Sasvim me sigurno nikada vie nee vidjeti!
Snano je istrgnula uzde iz njegovih ruku i prije no to joj je uspio pomoi uskoila u
sedlo. Bilo je nainjeno za jahanje sa strane pa nije imala drugoga izbora nego tako odjahati.
Nije bilo vano, jedino je bilo vano to je mogue prije pobjei od njega. Suze bola i
ponienja zasljepljivale su joj pogled i osjeala je bolno stezanje u grudima. Podbola je konja
u galop i ostavila ga da stoji sam u oblaku praine.

31

Anna

RafaelaR

ETVRTO POGLAVLJE

Nicole se posluila glavoboljom kao izgovorom kako bi toga poslijepodneva i ostatak veeri
provela zatvorena u svojoj sobi. Nije sila na veeru. Obojica, otac i Chad, dolazili su se
raspitivati za nju i bila joj je potrebna iznimna koliina samokontrole da od njih sakrije
svoje slomljeno srce. Ne elei izazvati vie sumnje nego to ju je dotad izazvala, prihvatila
je posluavnik koji joj je Annie gore donijela, a potom njegov sadraj dala jednoj od kunih
maaka.
S dolaskom veeri postajala je sve oajnija. Kako je bila naivna! Kako je bila glupa!
Vjerovati u bajke kada bajke ne postoje, barem ne za nju, nikada za nju. Glupo se
zaljubila u vojvodu, ne u ovjeka kakav je on uistinu bio, ve u ovjeka kakvog je stvorila u
svojim neobuzdanim matanjima.
Jednako tako glupo pomislila je da je i on zaljubljen u nju.
Bila je previe povrijeena da bi ga mrzila, barem zasad.
Umalo se bila prepustila suzama, no ipak ih je uspjela potisnuti. Onda kada je prvi put
izila van i kada nije bila prihvaena od svojega plemstva, i tada ju je strano boljelo. U to joj
je vrijeme to bio najokantniji udarac u ivotu. Odrasla je bila u Dragmoreu u kojem su ju svi
voljeli i prihvaali, od onog najnieg konjuara do njezinih oboavanih roditelja. U njezinu
ivotu nije bilo dana... sve do tog prvog izlaska u drutvo... u kojem se nije osjeala
sigurnom. Ali njezin prvi izlazak u drutvo sve je to promijenio.
injenica je bila da se Nicole razlikovala od svih ostalih mladih dama iz visokog drutva,
to su one smjesta raspoznale. Nije imala ama ba nita zajedniko s njima. Bila je odgajana
da bude aktivna i da razmilja svojom glavom, to je za posljedicu imalo to da je bila
otvorena i izravna. One su bile odgajane da budu lijepe, pristojne i edne, usiljeno su se
smjekale mukarcima i meusobno ogovarale. Interesi koji su prevladavali u njihovim
ivotima bili su posljednja moda te kako uhvatiti mua. Zbog toga to Nicole iskreno nije s
njima dijelila te interese, bila je od samoga poetka izopenica. Nije joj moglo biti oproteno
takvo svetogre.
I sama je izazvala skandal, ali nije oekivala da e se drutvo na nju tako okrutno
okomiti. Zapravo, nije ba mnogo ni razmiljala o tom to ini, spoznavi tek u posljednji
trenutak da ne moe ui u taj brak. Nikada nije voljela Percyja Hempsteada, niti joj je na bilo
koji nain do njega bilo stalo. Prve dvije godine u kojima je izlazila nije pokazala zanimanje
ni za jednog prosca te se zbog toga naposljetku umijeao njezin otac koji joj je nudio jednu
mogunost za drugom. Posvaali su se. Nicole je preklinjala da ju ne udaju poput neke
rasplodne kobile koju alju pastuhu, no on se ogluio o njezine zamolbe.
- Postoji oko desetak dragih podobnih mukaraca izmeu kojih moe birati - bjesnio je
na nju. - Ali u dvije godine, ti si ih sve rastjerala od sebe! Neu ti dopustiti da si upropasti
budunost, Nicole, stoga u ti ja nai pravoga mukarca!
Bijesna i uzrujana, Nicole je pobjegla od njega, premda je znala kako ga je na to
potaknula ljubav prema njoj, pomisao da time ini ono to je za nju najbolje, kao i pomisao
da e se, jednoga dana kada se na to osvrne, sloiti da je bio u pravu.
32

Anna

RafaelaR

Percy Hempstead bio je nekoliko godina stariji od nje, dobro izgledao i bio ljubazan,
nasljednik grofa od Langstona. Nicole je poeljela da moe nekako iznai bilo kakvo
zanimanje za nj, jer je posve oito bio veoma drag i ljubazan prema svima, ukljuujui konje
i pse, to je bila prava kunja njegova karaktera.
Osim toga, bio je radian i nije bio nekakav razvratnik te su mu mnoge mlade ene
nastojale privui pozornost. ak je i Martha za njim uzdisala, izjavivi kako je zgodan onako
tamnokos, plavih oiju i lijepo isklesana tijela. Budui da su svi vrili pritisak na nju i da joj
se Percy sviao kao prijatelj, naposljetku je pristala na tu branu vezu.
Kako se vjenanje pribliavalo, njezine prvotne primjedbe na udaju postajale su sve
snanije i snanije. Nije ga voljela. Gotovo ga nije ni poznavala i bio joj je doslovno neznanac.
Nije se eljela udati za nj. Nije eljela biti ena... ije su dvije glavne uloge u ivotu bile biti
lijep ukras i svojemu muu podariti sinove. Nije eljela napustiti Dragmore. Osjetila bi
stranu paniku pri toj pomisli, Nagonski je znala da joj Percy nikada ne bi dopustio da ustaje
s izlaskom sunca i jae s njim po seoskim imanjima zakupaca. Oekivao bi od nje da se
zabavlja s ostalim damama i da slobodno vrijeme provodi na nain kakav enama dolikuje;
da uvijek bude propisno odjevena, da bude pasivna i posluna... ukratko, da bude idealna
ena. Nicole je osjetila uasan strah. Njezin ivot trebao se neopozivo promijeniti, zauvijek.
Nije mogla uiniti to na to je pristala. No prije vjenanja pobjegla je. Poslala je Percyju
poruku u kojoj ga moli za oprost, ali znala je da ne postoji nikakvo razumno objanjenje za
njezino ponaanje koje bi mogla ponuditi njemu ili bilo komu drugom. Drugu poruku
ostavila je svojim roditeljima. Nije pobjegla veoma daleko, jer nije ni bilo nuno. Bilo je
dovoljno nestati na dan vjenanja i poslati Percyju poruku. Oekivalo se vie od pet stotina
gostiju i premda nije ostavila Percyja da stoji doslovno pred oltarom, kako se to poslije
govorkalo i tvrdilo u traevima, ve samim time to je toliko uinila nanijela mu je dovoljno
tete. Percy vie nikada nije razgovarao s njom i nakon pola godine oenio se pravom
viktorijanskom gospodinom.
Ni njezin otac gotovo mjesec dana nije razgovarao s njom nakon tog prvog napadaja
bijesa kada se raestio. Nicole je bilo uasno ao zbog toga to je povrijedila Percyja i
jednako tako bilo joj je ao zbog toga to je uzrujala svoje roditelje, no nije joj bilo ao zbog
toga to se za Percyja nije udala.
Imala je samo kratak tjedan dana da se oporavi od toga to je uinila. U sljedeim
mjesecima njezini roditelji izlazili su kao obino i Nicole ih je posvuda pratila. - Nee se
skrivati u Dragmoreu - rekao joj je otac. Bile su to jedine rijei kojima joj se u tjedan dana
obratio. - Suoit e se s onim to si uinila.
Bilo je grozno, odlaziti na jedan bal ili domjenak za drugim, biti predmetom
piljenja i ogovaranja im bi nekome okrenula lea. Znala je da njezini roditelji pate jednako
koliko ona i na neki nain boljelo ju je vie zbog njih nego to je ona sama osjeala bol zbog
sebe. Nicole je drala glavu visoko i ponaala se kao da se nita loe nije dogodilo, ali u sebi
se osjeala poput neke neobine vrste ivotinje u zoolokom vrtu. Nakon nekoliko mjeseci
njezini roditelji dopustili su joj da ini to eli, ali dotada njezino pojavljivanje vie nije bilo
nekakav dogaaj, a oni koji su raspredali traeve nali su novo ito za svoje ogovarake
mlinove.
Dok je sada tako leala zagledana u zlatne nabore baldahina ponad glave, poeljela je
zaplakati kao nikad dotad u ivotu. Njezin ivot bio je savren, sve dok nije navrila
33

Anna

RafaelaR

osamnaestu i izila u drutvo. Nakon toga, zaredala se jedna katastrofa za drugom. Trebala
je bila nauiti lekciju. Ali ne, naivna do samoga kraja pogledala je u vojvodu, zaljubila se i
glupo pomislila kako je on njezin vitez u sjajnom oklopu. Nikada vie nee biti takva
glupaa!
Okrenula se na bok, bez suza u oima. Mislio je da je udana. Nikad nije imao asne
namjere prema njoj. Odjednom je stisnula aku i preplavio ju je izvoran bijes. Kako li je
samo bio ogavan!

Toga jutra, Nicole je, kao obino, ustala s izlaskom sunca. Provela je bila nemirnu no,
gorei od nedavno nastalog bijesa. Adrenalin joj je davao snagu i, unato tomu to gotovo
oka nije bila sklopila, nije bila umorna. Prikljuila se ocu i bratu na doruku, odjevena u
jahae hlae, odluna im se toga dana pridruiti i nastaviti ivjeti kao da se nita nije ni
dogodilo. Kao da vojvoda od Clayborougha nije ni postojao.
Obojica su ju mukaraca pogledala. - Izgleda kao da si iz pakla izila - rekao je Chad.
Nicole se nije obazirala na nj kada je sjela s oeve lijeve strane, suelice svojemu bratu.
Dok si je toila aj, osjetila je na sebi oev pogled. - Glavobolja je gotovo cijelu no potrajala.
- elim da ode lijeniku - rekao je grof.
- Dobro sam sada, oe, doista - rekla je Nicole, ali nije se uspjela osmjehnuti.
- Nikada nisi bolesna - rekao je Nicholas Shelton, ne odajui u glasu emocije. - elim da
se danas odmori, Nicole.
vrsto je stisnula usnice. - elim jahati s tobom i Chadom.
- Ni u kom sluaju. - Kada ju je pogledao, znala je da je bolje ne ulaziti u prepirku s njim.
Nakon to je dorukovala, Nicole se osjetila umornom i iscrpljenom. Nakon to su otac i
Chad otili, vratila se u svoju spavau sobu i bacila na krevet, odjednom posve iscrpljena.
Pred njom je zatitrala zlaana slika zgodnoga vojvode. Stisnula je ake i sklopila oi. - Odlazi
u pakao, proklet bio! - Bila je to najokantnija psovka koju je poznavala.
Kucanje na vratima probudilo ju je iz tekog, silno potrebnog sna. Nicole je zatreptala i
prenula se kada je shvatila da je neko vrijeme odrijemala, inilo se kao kasno jutro, skoro
podne. Oamueno se uspravila u sjedei poloaj.
- Da?
Pojavio se Aldric, - Znam da se ne osjeate dobro, gospo, ali stigla je vikontesa Serle.
Hou li joj rei da vam je loe? - Zapazila je zabrinutost u njegovu blagom pogledu, premda
mu je glas bio sluben i nepristran.
- Martha je tu! - viknula je oduevljeno Nicole. - Ne, ne! Odmah silazim!
- Odlino - rekao je Aldric, doimajui se kao da je osjetio olakanje kada se povukao iz
prostorije.
Nicole je skoila iz kreveta i brzo se umila, svezavi kosu u dugaak rep. Potom je
strala niz stube. - Martha!
Vikontesa Serle bila je sitna ena, pomalo bucmasta, guste kestenjaste kose i puti poput
bjelokosti. Skromno je sjedila na zlatnoj barunastoj poivaljci u salonu, drei u
svojim siunim rukama alicu aja. Na sebi je imala kostim sa zelenim i ruiastim
34

Anna

RafaelaR

prugama. Odloila je alicu i skoila na noge, oduevljeno uskliknuvi. Dvije djevojke

srdano su se zagrlile.
- Silno si mi nedostajala! - vrisnula je Martha.
- Drago mi je da si se vratila - uzvratila je ozareno Nicole.
Martha je sjela, povukavi Nicole da sjedne uz nju. Smijeak joj je ieznuo kada se
zagledala u prijateljicu. - Nicole, oi su ti nateene. Jesi li plakala?
Nicolin izraz lica postao je turoban. - Nisam, premda sam mislila da hou.
- to se dogodilo?
Nicole je brzo skoila na noge i vrsto zatvorila vrata salona, okrenuvi se ponovno
licem prema svojoj prijateljici. Odjednom ju je svladao silan poriv da zaplae. Uasnuta,
pokrila je lice rukama, nastojei sprijeiti poplavu suza koje su navirale poput plime.
- O, Boe! - Martha je pourila prema njoj. - Doi, sjedni. Reci mi, to te to toliko
uzrujalo?
- Oprosti! - rekla je Nicole kada se pribrala, jer emocije su joj jo bile svjee. Pogledala je
u svoju najbolju prijateljicu. - Prava sam pravcata glupaa, Martha!
Premda je Martha bila naviknuta na Nicolinu nekonvencionalnu odjeu, ophoenje i
rjenik, neznatno se zarumenjela. - Nisi ti nikakva glupaa.
- Napravila sam glupau od sebe pred vojvodom od Clayborougha - viknula je Nicole.
Martha se zgranula. - Pred vojvodom od Clayborougha? Nicole je smrknuto potvrdno
kimnula. - Neku veer otila sam na maskenbal kod Adderlyjevih. Bilo je to njemu u ast.
im sam ga pogledala, srce mi je stalo, Martha. Kako sam bila glupa.
- Veoma je zgodan - rekla je oprezno Martha.
- Razgovarali smo. Kada me pogledao, oi su mu bile usplamtjele. Pozvao me u
Chapman Hall.
Martha je zgranuto protisnula: - Pozvao te u Chapman Hall! Ali to nimalo ne nalikuje na
vojvodu od Clayborougha. Zasigurno si ga veoma privukla.
Nicole ju je pogledala, oi su joj bljetale poput leda. - Ah, itekako sam mu se svidjela, u
to budi uvjerena! Pretpostavio je da sam udana. Pozvao me tamo na... na... na...
Martha se ponovno zgranula. - Mislio je da si udana.
- Mislila sam da mu se sviam. - Zateena, Nicole je odvratila pogled i obrazi su joj se
zarumenjeli. - ak sam pomislila - zaustavila se - pomislila sam da mi udvara. - Kriom je
pogledala u svoju prijateljicu koja je imala zaprepaten izraz lica. - Poljubio me, Martha.
- O, Boe! - bilo je to sve to je Martha uspjela rei.
- Svidjelo mi se. - Pri pomisli na ono to se izmeu njih dogodilo, Nicolina zlaana put
jo se vie zajapurila. to je jo gore, srce joj je poelo preskakati. Mogla je osjetiti njegove
strastvene gladne usne na svojima, kao da ju je ponovno ljubio. - Uzvratila sam mu
poljupcem.
- Nicole - zaustila je Martha, ali Nicole ju je prekinula.
- Sada znam zato me gurkajui pourivao da iziem iz kue ne dopustivi mi da s
njegovom majkom popijem aj! - povikala je Nicole, ponovno posve bijesna i poniena.
35

Anna

RafaelaR

- Udova vojvotkinja bila je tamo? - zajeala je Martha. - Vidjela te u njegovoj kui? Nicole
nisi imala neku djevojku u pratnji sa sobom, zar ne? - Pitanje je bilo beznadeno.
Nicole je odmahnula glavom. - Juer sam se ponovno vratila u Chapman Hall... pozvao
me da opet doem. Nekako je doznao da sam neudana i sve se promijenilo. Nitkov! Bio je
hladan kao led, ispriao se zbog pogreke i rekao mi da vie nikad ne smijem doi tamo. Kao
da bih dola!
- O, Boe! - rekla je Martha, na to je Nicole razrogaila oi.
- Mislio je da sam nekakva udana drolja s kojom e se zabaviti - proaptala je urno
Nicole. - Uh! Mrzim ga!
- Ah, Nicole! - Martha ju je uzela za ruku i stisnula ju. - Nije te... samo te poljubio, nije li?
Nicole se zajapurila. Prisjetila se kako je tamo u travi leao na njoj, kako joj je
raskopao jaknu i prisno milovao unutarnju stranu bedara. Tijelo joj je poelo pulsirati
reagirajui na ta estoka ivopisna prisjeanja. - Jo sam uvijek djevica ako me to pita.
- Onda nikakva teta nije poinjena - rekla je Martha, potapavi ju po ruci i uzdahnuvi
s olakanjem. - O, sirotice moja. Zna, Clayborough je straan razvratnik i prilino je
bezobziran. Pria se kako ni jedna ena ne moe dovoljno dugo zadrati njegovo zanimanje,
pa ak ni njegove ljubavnice. Navodno su mu ljubavnice najljepe ene u okrugu.
- Ima ih vie od jedne? - upitala je Nicole, ponovno se osjetivi povrijeenom.
- Ne, ima jednu po jednu. - Martha je ugledala izraz njezina lica i dodala. - Ali tako
postupa veina mukaraca.
- Robert nema, ima li? - Odjednom je Nicole poeljela da je pregrizla jezik jer je pitanje
bilo previe intimno, ak i za najbolju prijateljicu.
Ali Martha se osmjehnula i izraz joj se lica smekao. - Ne, Robert nema, i prava sam
sretnica.
Nicole je znala koliko Martha voli svojega mua i koliko on oboava nju. - Ba si veoma
sretna - sloila se.
Martha ju je pogledala. - Mislim da si se svidjela Clayboroughu. Viam ga povremeno u
Londonu. Nikada uope ne pokazuje zanimanje za neku enu. Uvijek se one bacaju pred
njega. Osim moda za lady Elizabeth Martindale.
- Lady Elizabeth Martindale?
- Ki markiza od Stafforda. - Martha se nakreveljila. - Mislim da si mu se svidjela. O, ba
teta to su zarueni!
Nicole se sledila. - Zaruen je, njom?
- Da. Nisi to znala?
- Ne znam nita o njem - rekla je Nicole i prostorija oko nje odjednom se utiala.
- Odavno su zarueni, od njezine druge godine, a sada joj je upravo osamnaest - rekla je
obzirno Martha, nastojei ublaiti udarac. - Na velik oaj svake mlade dame oduvijek se zna
da je vojvoda Clayborough nedostupan. Ona e imati svoju sezonu i ovoga e se ljeta
vjenati.
36

Anna

RafaelaR

- Shvaam - rekla je ukoeno Nicole, ustajui. Puls joj je poeo divljati, zagluujui ju.
Zaruke izmeu dvaju tako monih obitelji, koje su se esnaest godina odrale, bile su kao u
kamenu zapisane. Kao da je ve bio oenjen.
Nicole je pobjenjela.
Dakle, ne samo to ju je smatrao udanom ve je sam bio zaruen i vjenat e se za
sedam do osam mjeseci. Bio je odvratniji nego to je ikada mogla sanjati.
- Nicole - ustala je i Martha doimajui se zabrinuto. - Sjedni i popij malo aja. Molim te.
Nicole ju je pogledala plamteim pogledom. - Mislila sam da e mene eniti! Mene!
- Ah, Nicole!
Nicole se okrenula i krupnim korakom zaputila prema vratima, u svakom njezinom
dugakom koraku osjeao se silan bijes.
- Kamo e, Nicole? - povikala je mahnito Martha. - Ne ini neto zbog ega e poaliti!
Nemoj, molim te!
Ako ju je i ula, Nicole to niim nije pokazala. Nekoliko trenutaka potom, Martha ju je
ugledala kako opkoraeno jae na svojem istokrvnom riem pastuhu. Nos joj je doslovno
bio zagnjuren u pastuhovu crnu grivu. Galopirala je iz konjunica u smjeru Chapman Halla.

Vojvoda je iziao iz konjunice, praen zvucima udarca ekia po drvetu. Mijenjao je

dva stranja zida taglja koji su bili u loem stanju i kojima je trebao popravak. Dosad je bio
zadovoljan kako su s poslom napredovali radnici koje je uzeo u najam.
Dugim koracima grabio je prema kui, namjeravajui se pozabaviti nekakvom
prepiskom prije podnevnoga objeda. Tek to je nainio nekoliko koraka, zvuk kopita konja u
trku naveo ga je da zastane i vidi odakle taj zvuk dopire.
Predivan istokrvan konj kestenjaste dlake pojavljivao se iz ume na udaljenoj strani
zaputene ledine, u punom trku. Pastuh je galopirao preko njegova travnjaka. Jaha je bio
nisko pognut i nekoliko trenutaka potom ivotinja se naglo zaustavila pokraj njega,
propevi se. Vojvoda je ostao zapanjen kada je ugledao Nicole Shelton kako jae
opkoraeno.
Nikada prije nije vidio neku damu da tako jae konja. Zapravo, nije vidio nijednu enu
da tako jae, to je samo po sebi bilo dovoljno okantno. Prenerazio ga je pogled na
njezine noge u uskim mukim jahaim hlaama dok je vrsto i snano stiskala konja. Potom
je postao svjestan njezine ljepote prave divljakue, njezinih usplamtjelih srebrnih oiju i
rasputene kose, koja se noena vjetrom vijorila za njom. Bila je predivna, a on je bio sleen
te ujedno zaprepaten njezinim prkoenjem pravilima svih postojeih konvencija i obuzela
ga je barbarska elja.
Nicole je skoila na zemlju i krupnim korakom zaputila se prema njemu. Tkanina
jahaih hlaa napinjala se na njezinim dugim nogama ne preputajui mati nimalo njihova
oblika. Jo jedan trenutak nije mogao odvojiti pogled od njezinih nogu i sinulo mu je da je
ena koja je tako mogla jahati konja sigurno jednako tako dobro mogla jahati i njega. Budui
da mu je drugo odvlailo pozornost, u posljednji je trenutak zapazio kada je podignula bi.
- Nitkove bijedni - prosiktala je, zamahnuvi bijesno biem prema njegovu licu.
37

Anna

RafaelaR

Reagirajui isto nagonski, vojvoda ju je uhvatio za zapee u trenutku kada ga je onaj

pleteni dio oinuo po vilici, ostavivi na licu bolan crven oiljak. Bijes je brzo zamijenio
iznenaenje. Uzeo je od nje onaj bi, naglo ga prelomio na dva dijela i odbacio u stranu.
Vrisnula je. Bio je to zvuk istog bijesa. Ponovno je zamahnula rukom, s namjerom da ga
ponovno udari, no uhvatio ju je za ruku i tako ju je brzo gurnuo da je leima lupila od
tagalj. Usudila mu se oduprijeti i drugom rukom posegnula za njim. ake su joj bile stisnute
i nokti spremni poput kanda. Uhvatio joj je i tu ruku i priepio ju uza zid, drei joj oba
zapea iznad glave i u jednom djeliu sekunde preao onih nekoliko centimetara koji su ih
dijelili i priljubio svoje vrsto, uzbueno tijelo uz njezino.
To to se upravo dogodilo nije bilo za povjerovati, ali ona se nastavila divlje otimati,
poput ivotinje uhvaene u zamku, izluena. Svaka njezina kretnja u njem je raspirivala
vatre te se jo snanije priljubio uz nju. Njegova mukost pulsirala je uz njezinu mekou dok
ju je nagonski nastojao obuzdati. - Pusti me - vrisnula je. - Pusti me, pseto pokvareno, pa u
ti pokazati to zasluuje!
U mislima su mu titrale veoma jasne erotske slike seksa. - A to ja to zasluujem? duhom joj je okrznuo usne pa se primirila. Znao je da je ba u tom trenutku postala svjesna
njega i njegove muevnosti.
- Deset udaraca biem, a ne jedan! - zareala je.
- Mislim da se nisi zbog toga vratila ovamo.
- Vratila sam se krv ti pustiti!
Zadrhtao je, kako kao odgovor na njezino pravo divljatvo, tako i na pomisao da on njoj
pusti krv. - Uzbuuje li te proliti mi krv, Nicole? - upitao je, veoma priguenim glasom.
- Da! Da! Da! - Ponovno je divljaki nasrnula na nj, a potom se sledila, daui kada je
njezino koprcanje samo posluilo poveanju prisnosti izmeu njih. - uvaj se - rekao je
mrano - ako danas nekome treba proliti krv, to nee biti moja. - Pogledao ju je u oi, tako
snano pulsirajui uz nju da joj nije moglo promaknuti znaenje njegovih rijei. Razrogaila
je oi. Bio je zadovoljan to je shvatila.
- Ne bi.
- Trenutano bih. Nisi li se zbog toga vratila ovamo?
Na trenutak je bila previe zaprepatena njegovim odgovorom da bi mu bilo to
odgovorila, a potom je vrisnula, divlje se izvijajui i viui zbog bola koji je sama sebi
nanijela u njegovu elinom nepokretnom stisku. - Prijeti li mi to sada silovanjem?
- Prijetim, ne. Upozoravam, moda. Silujem... nikad.
- Borit u se protiv tebe do posljednjeg daha - viknula je.
Gledao ju je kako se bori protiv njega, a potom doivljava vrhunac u njegovu naruju.
Pojaao je stisak i pomislio kako bi mogao izgubiti ono malo preostale kontrole. - Svidjet e
ti se umirati u mojem naruju, Nicole - obeao je njeno. - Pobrinut u se za to.
- Pusti me - vritala je mahnito. Znao je da nije shvatila to je mislio rei, ali osjetila je u
kakvoj se opasnosti nalazila. - Pusti me, smjesta, proklet bio!
Morao je. Da ju nije pustio, prestao bi bio odgovarati za svoje postupke. Njegovo tijelo
vritalo je na nj, preklinjui da ga se zadovolji, te je okrenuo glavu od njezine i oteano
diui upitao: - Sklapamo li primirje?
38

Anna

RafaelaR

Nasmijala se. - Nikad!

Oinuo ju je pogledom i ugledao odbljesak mrnje u njezinim oima. - Znai mrzi me
sada, zar ne?
- O, da - rekla je frkui. - Na trenutak sam te voljela, ali da samo zna koliko te sada
mrzim!
Sledio se. Zapanjilo ga je to da ga je voljela, pa makar budalasto i kratkotrajno. Mnoge
su se ene u nj zaljubljivale i bio je svjestan toga. Ali nikada na to nije obraao pozornost,
kao to zasigurno nije nimalo mario za njihove osjeaje. No ini se da ga je sada neto
bocnulo. Moda je to bila njegova savjest. - Ljubav se ne pretvara tako brzo u mrnju, Nicole
- rekao je njeno. Usne su im bile veoma blizu. - Hoemo li provjeriti koliko me to mrzi?Nije znao zato mu je bilo toliko stalo do toga da joj dokae da grijei.
- Nema se tu to provjeravati - rekla je, odjednom ostavi bez daha. Pogled joj je pao na
njegova usta. - Nemoj!
Nikako se nije mogao suzdrati da ju ne poljubi, bez obzira na to koliko to bilo
pogreno, ne u tom trenutku. Ne dok su im tijela bila tako priljubljena, od grudi do nonih
prstiju, ne sada kada se napinjao uz njezinu enstvenost, ne sada kada se usudila izjaviti da
ga mrzi. - Mislim da me vie voli nego mrzi - promrmljao je.
Otvorila je usta usprotiviti se, ali prekrio joj je usne, ne dopustivi da joj pobjegne jo
neka rije.
estoko se nastojala odvojiti od njega, no on ju je samo jo vre pritisnuo uz tagalj i
samo jo vie pojaao onaj bolan stisak oko njezinih zapea. Razjarena, stvarala je buku
dok joj je gladno svojatao usne, elei uzeti mnogo vie, i znao je da e ju, nastavi li s tim,
uzeti cijelu.
Ali pomislio je kako bi se do samoga kraja borila protiv njega.
Progovorila je kada je premjestio usne na njezin vrat, na kojem su njegovi poljupci
ostavili crven trag u obliku polumjeseca.
- A to je s tvojom dragocjenom Elizabeth? Ukipio se. - to s Elizabeth?
- ak se i ne pretvara da si vjeran svojoj zarunici.
- Dakle, obavila si domau zadau - rekao je kada je podigao glavu, pogledavi u nju. U
oima joj je ugledao plamtei bijes i poelio ga je promijeniti u strast... za njim. - Dakle,
o tom se radi?
- Nimalo se ne razlikuje od oenjena mukarca - prosiktala je.
- Ali ti si jo usto odvratan razvratnik. Pusti me, smjesta!
Bila je u pravu te ju je zbog toga, to je najzad bio previe astan da bi ju silovao, pustio.
Vrisnula je i nasrnula na nj, nastojei ga ponovno udariti.
Uhvatio ju je, ali ovoga puta oko struka i priepio joj ruke sa strana, ponovno
zaprepaten njezinim divljatvom, ak jo vie uzbuen. Koprcala se, otimajui se u njegovu
naruju prije nego to je pojaao stisak, nastojei pobjei od njega. - Prestani - obrecnuo se,
prodrmusavi ju jednom.
Dahtala je kao da je vodila veliku bitku. Sada joj je bio priljubljen uz lea, to nije bilo
nikakvo olakanje. Osjeao je njezine bujne teke grudi pod rukama kada joj je obgrlio
39

Anna

RafaelaR

torzo. Prestala se pokuavati otrgnuti, udahnuvi zrak u plua i neznatno je popustio

proklinjui jo jednom samog sebe i svoj nekontroliran libido.
- Neu te ponovno udariti - progovorila je naposljetku oporo. - Samo me pusti.
- Zato? - Dahtao joj je za vratom. - Mislim da te ne dovodim u neugodnu situaciju,
Nicole. Ili moda dovodim?
Nije se pomaknula i znao je da osjea njegovo pulsiranje uz svoju stranjicu. elio joj je
vidjeti oi, vidjeti njezinu reakciju. Osjeao je kako drhturi u njegovu naruju.
- Ne dovodi me u neugodnu situaciju - rekla je naposljetku. - Ali dovodi u neugodnu
situaciju sebe.
Budui da mu je ponaanje bilo neoprostivo, zvuao je ironino kada ju je pustio. Domiljato. Ali za igru je potrebno dvoje. Da nisi dola ovamo, nita od ovoga ne bi se
dogodilo.
Naglo se okrenula licem prema njemu, oprezno uzmiui. Zapazio je bljesak u njezinim
oima i na pravi ga nain shvatio, i dok se jedan dio njega zgraao nad samim sobom, drugi
dio njega bio je pobjedonosan.
- Ti si taj koji je bez imalo morala, ti si taj koji se ne bi ni pred im zaustavio da dobije
ono to eli.
Bijes se razbuktao. - Pogreno. Upozorio sam te da se ne vraa ovamo, a ti si to uinila
na vlastiti rizik. Ako se nisi vratila ovamo zbog onoga to ti mogu dati, zato si se onda
vratila?
Duboko je uzdahnula i obrazi su joj se grimizno zarumenjeli. - Kako si bahat! Vratila
sam se ovamo rei ti to mislim o tebi, sada kada znam istinu!
Ruke je stavio na bokove i, rugajui se, nakrivio usne. - Istinu. Ah, da, Elizabeth.
- Gotovo si oenjen, a mene si progonio! Nisam znala. Mislila sam da si slobodan. Mislio
si za mene da sam udana ena bez imalo morala! Pa tko je onda tu u pravu... a tko u krivu?
Osjetio je alac grizoduja, no nije bio spreman suoiti se s tim. Nije mu se svialo kada
ga je netko optuivao za pogreno ponaanje... nije bio naviknut na to da mu se govori kako
nije u pravu. Nitko se to nee usuditi. Ali ona se usudila. Nije se ni njemu svialo njegovo
ponaanje... kako ono prije, tako ni ovo sada. Jo mu je jednom raspirila bijes do neeljene
poude. - Mislila si da se zanimam za tebe kao neenja koji udvara nekoj mladoj dami? - U
glasu mu se osjealo ruganje, oporost i okrutnost.
Ustuknula je, zajapurivi se. - Nisam mislila da eli da ti budem samo ljubavnica.
- Ba kao to ni ja nisam za tebe mislio da si neudana djevica. Zgranula se.
Nije mogao vjerovati u to to je upravo izrekao.
- Okrutan si!
- Ti me na to navodi! - rekao je oporo. - Ponovit u ti: nisi ovdje dobrodola, lady
Shelton, i ne vraaj se ovamo.
vrsto je sklopila ruke ispod grudi. - Nikada se neu vratiti ovamo, Vaa Milosti. - Osim,
naravno, donijeti vama i vaoj nevjesti vjenani dar.
40

Anna

RafaelaR

Smijeh mu je bio ironian, ba kao i njezine rijei. - Dakle, tigrica ima i neto vie od
samih kanda. - Ponovit u ti, nisi ovdje dobrodola, Nicole, i ako misli izmeu mene i
Elizabeth stvarati pomutnju, bolje ti je dvaput razmisliti.
- Ne brini. Nemam namjeru uzrujati tvoju dragocjenu Elizabeth. - Nicole se naglo
okrenula i pritrala svojemu pastuhu.

41

Anna

RafaelaR

PETO POGLAVLJE

Njegov najdrai ruski hrt motrio ga je pun nade. Stojei ispred zrcala u naravnoj veliini,
pokraj crvene lakirane kineske komode, vojvoda je namjestio svilenu kravatu, bezizraajno
se promatrajui. Kada se okrenuo i kada mu je njegov osobni sluga Reynard pruio crn
veernji kaput, hrt je razdragano lupio repom.
Vojvoda je promrmljao. - ao mi je, Mladiu, ali ja ti idem na veeru.
Pas je prodahtao i poloio glavu na goleme ape, osuen provesti veer pred ognjitem.
- Lijepo izgledate, Vaa Milosti, ako smijem primijetiti - zapazio je Reynard, divei se.
Vojvoda mu je odsjeno zahvalio. - Moe ii, Reynarde. Odmah u sii. - Okrenuo se od
svojeg odraza i priao do stolia s posluavnikom, gdje je natoio alicu aja ija je
mjeavina bila spravljena posebno za nj. Namrteno je piljio u sadraj profinjene
porculanske alice, koja je u njegovoj ruci izgledala patuljasto. Trebao je odbiti Sheltonov
poziv. Ali nije to ni razmotrio.
Prolo je tjedan dana otkad je Nicole Shelton onako nepromiljeno dogalopirala u
njegovo dvorite, a potom iz njega odgalopirala... nakon njihova podueg unog susreta.
Naalost, samo od samog prisjeanja na to osjeao je bolno uzbuenje u slabinama i
prokleto je dobro znao zato je veeras iao u Dragmore.
to se to dogaalo s njim? Je li tako djelovala neuzvraena pouda? Nikada prije na umu
nije imao neku enu. Koliko god to zvualo beutno, sve njegove veze bile su iskljuivo
seksualne naravi i, im bi taj in bio zavren, pozornost bi usmjerio na mnogo vanije stvari.
Nije elio imati posebnu enu na umu. Ljutito je otpio gutljaj aja egzotina mirisa, a potom
ostatak, alicu, tanjuri i sve ostalo, bacio u rasplamsanu vatru. Porculan je napuknuo i
glasno se rasprsnuo, zbog ega ga je Mladi znatieljno pogledao.
Oslobodio se napetosti, ali iz misli nije izbrisao Nicole Shelton. Jo je uvijek bio donekle
u oku kada ju je u grjenim mislima zamiljao onakvu kakvu ju je posljednji put vidio, kako
u mukim jahaim hlaama opkoraeno jae onog vatrenog konja. Udarila ga je svojim
biem. Jo je uvijek bilo nevjerojatno... jo uvijek nemogue uzbuujue.
Vojvoda je koraao po prostoriji. Ni u kojem sluaju nee sada odbiti Sheltonov poziv.
Ali istini za volju, nije to ni elio. Provukao je ruku kroz svoju gustu, u tragovima od sunca
izblijedjelu kosu. Osjeao je i znao da se igra vatrom... ta vatra bila je ona.
Proteklog se tjedna nemilosrdno i odluno bacio na obnovu Chapman Halla. Ustajao je
ranije nego obino i kasnije odlazio na poinak, ne doputajui si ni trenutak odmora ni
vremena za razmiljanje. No bez obzira na to koliko bio zaokupljen, ona se uvijek motala uz
nejasne rubove njegove svijesti, progonei ga. Zato je bio tako oaran njome? Ili opsjednut?
Zakljuio je kako je njezin upeatljiv izgled bio dovoljan da svakog mukarca dovede do
ludila, no ono to ga je opijalo zapravo je bilo njezino ponaanje, njezina smionost i
divljatvo, Veina ena, veina dama... bila je uasno dosadna. Uz iznimku njegove majke,
koja se po svojoj inteligenciji i nekonvencionalnom zanimanju za poslovanje razlikovala od
ostalih ena. Nije mu padala na um ni jedna druga ena koja bi bila vrijedna njegova
42

Anna

RafaelaR

vremena i panje. (Elizabeth je bila neto posve drugo, s obzirom na to da mu je bila

zarunica). Nijedna ena koju je poznavao nije ila na sveana okupljanja bez enske
pratnje, osim ako nije bila starija od trideset, nijedna ena nije razgovarala na nain na koji
je to inila ona, nijedna ena nikad nije pokazala takvu ud, ak ni njegova posljednja
ljubavnica, koja je bila Francuskinja i koja bi se brzo razbjesnila. I nijedna ena, nijedna
ena, nije se dala u potjeru za nekim mukarcem i udarila ga biem.
Bila je sve ono to nisu bile ostale ene koje je poznavao i zakljuio je da je to bio razlog
zbog kojeg je bio tako vraki oaran njome.
Problem je bio u tom to vie samom sebi nije vjerovao. Prologa se tjedna prema njoj
odvratno ponaao, premda je bio ozbiljno isprovociran. Nije bilo isprike za to to se prema
njoj posluio silom, za to to se posluio snagom da bi dokazao svoju mo nad njom, za to
to ju je ljubio, dirao. Nije bilo isprike. Ali tada ga nita u tom nije moglo sprijeiti i bojao se
da ga sljedei put nita nee sprijeiti.
Sljedei put?
Mora se pobrinuti za to da ne bude sljedeeg puta. Ne bi mogao ivjeti u vlastitoj koi
da ju je upropastio, bez obzira na to to joj je ugled ve bio naruen, bez obzira na to koliko
ga je provocirala. Njihov posljednji susret bio je barbarsko zavoenje. Zavjetovao se da nee
biti sljedeeg puta.
Cijeli svoj ivot ivio je asno. Uvijek mu je negdje duboko u svijesti bila spoznaja o tom
kako je njegov otac bio neastan. Njegov bi otac, da je vie volio ene, uzeo Nicole jo onog
prvog dana, tamo u onoj travi pokraj potoka. Ali on nije bio njegov otac. Nikad nije
upropastio nijednu enu; ene koje je odvodio u krevet ve su bile veoma upitna morala.
Moda je cijeli ivot proveo okajavajui oeve grijehe, ali bio je to ivot kakvim se, sve
dosad, mogao ponositi. No sada je bio u velikoj pogibeljnoj opasnosti i to ga je plailo.
Kasnio je. Ako ne poalje ispriku, bilo je vrijeme za polazak. Vojvoda je iziao.

Nicole se izleavala u krevetu i itala esej Amerikanke, Amande Willison, o potrebi

reforme obrazovanja i odijevanja za djevojice. Kako je ta ena u pravu, pomislila je Nicole.
Netko je pokucao na vrata i Nicole je odloila knjigu ustranu kada je ula njezina majka.
Kontesa se juer vratila kui. Nicole nije bila iznenaena jer se Jane nikada nije dugo
odvajala od svojega supruga i Nicole je znala da Jane uope ne bi ni odlazila u London da
Regina nije bila u tim godinama kada se bliila dobi za udaju. Regina je ostala u njihovoj kui
u gradu na Tavistock Squareu, u pratnji udovice lady Beth Henderson. Jane se namjeravala
vratiti u London sljedeeg dana, a grof joj se planirao prikljuiti nekoliko dana potom.
- Nisi odjevena - rekla je iznenaeno Jane kada je ugledala Nicole odjevenu samo u
kunu haljinu. Kosa joj je jo uvijek bila vlana nakon kupanja.
- Oprosti. Toliko sam se zabavila itanjem da mi je vrijeme pobjeglo. Je li na gost
stigao?
- Nije. Kasni. Nicole, pozvat u Annie da ti pomogne. Nicole je kliznula s kreveta dok je
njezina majka pozivala slukinju i nasumce izvukla jednu haljinu iz ormara. Jane se vratila.
Bila je sitna, vitka i platinasto plava, zapanjujue ljepote u etrdeset prvoj godini, uroeno
otmjena. Namrtila se kad je ugledala blijedoplavu haljinu koju je Nicole skinula s vjealice. Ta ne istie svu tvoju ljepotu, duo.
43

Anna

RafaelaR

Nicole je slegnula ramenima. - Tko uope dolazi na veeru, majko, i emu sva ta strka.
Kuharica je danas poslijepodne luda u kuhinji... kua izgleda kao da emo ugostiti nekoga iz
kraljevske obitelji.
- Vojvoda od Clayborougha - odgovorila je Jane. - Zato ne odjene onu svoju utu
haljinu? Ili zelenu?
Nicole se sledila. Na trenutak je pomislila da ju je pogreno ula: - Vojvoda od
Clayborougha?
- Da. Nego, hoe li odjenuti onu utu? Bolje da siem. Svakoga bi trena trebao stii.
Nicole je potvrdno kimnula, ne uvi ni rijei. Piljila je u vrata nakon to su se zatvorila.
Potom je snano i ogoreno vrisnula.
Usudit e se doi ovamo? Ovamo? Bilo je to previe. Nije to mogla podnijeti! Nee!
Nicole je gnjevno koraala. Kako se mogla suoiti s njim nakon njihova posljednjeg
susreta? Nije poalila zbog onoga to je uinila, ali pokazala mu je da je bila sve ono to se
govorkalo o njoj; pokazala mu je da nije bila primjerena gospodina koja se ponaa kao
dama. Obrazi su joj se arko zarumenjeli. Udarila ga je jednom, a on ju je poljubio zauzvrat.
Pa sve ono to je rekao...
Nikada nijednog mukarca nije mrzila vie, ali nikada nije ni sanjarila o neijim
poljupcima, ali o njegovim je sanjarila.
Bilo je sramno. Bilo je sramotno. Nije mogla spavati nou, muena njegovom
upeatljivom zlaanom slikom i sjeanjem na dodir njegovih strastvenih usana, njegove
zavodljive ruke i vrsto, snano tijelo. Ne samo to ju je izluivao ve joj je unitavao ivot.
Bila je prestraena injenicom da ju je privlaio mukarac kojeg je prezirala ili kojeg je
trebala prezirati. Prisjetila se razgovora od prije dva ljeta koji je vodila sa svojom
roakinjom Lucy Bragg. Suprotno od toga da ju smiri, sjeanje na taj razgovor izazvalo je u
njoj osjeaj panike.
Toga ljeta 1897. godine, Nicole i njezina obitelj otili su u Paradise u Teksas na proslavu
djedova osamdesetoga roendana. Derek Bragg bio je ovjek roen u planinama Teksasa
koji je krotio granicu te na taj nain sam izvojevao carstvo za sebe i svoju obitelj. Nicole i
Lucy oduvijek su bile najbolje prijateljice, premda su se viale svakog drugog ljeta kada se
Nicole, dok je jo bila dijete i tinejderica, prikljuivala svojim roacima u Americi na
mjesec-dva. Ne samo da su Lucy i Nicole bile najbolje prijateljice ve su zajedno inile vie
nestaluka od bilo koje druge dvije djevojke u cijeloj dravi pa moda ak i u itavim
Sjedinjenim Amerikim Dravama. Toga ljeta Lucy je povjerila Nicole svoju okantnu
ispovijed.
Veer na dan roendanskog slavlja bio je ukraden Derekov dragocjen rasni konj i jedan
mukarac bio je ubijen. Jedan od novih radnika na ranu bio je pogoen hicem u lea i ubrzo
se ispostavilo da je to bio odbjegli prijestupnik iz New Yorka. Kada joj je Lucy otvorila srce i
povjerila svoju tajnu, taj ovjek, Shoz Cooper, bio je u mjesnom zatvoru i oporavljao se od
ozljede. Lucy je rekla Nicole da ju je vie puta poljubio te da joj se to svidjelo. Ali usto je jo
povjerila Nicole i to da ga prezire.
U to vrijeme, Nicole je bila iznenaena, jer ju jo nitko nije bio poljubio i nikako nije
mogla shvatiti kako se nekome moglo sviati voditi ljubav s mukarcem koji ti se ne svia.
Ali prisjeanje na to Lucyno priznanje nije joj sada ublailo vlastite strahove. Ispostavilo se
44

Anna

RafaelaR

da je Shoz Cooper bio neduan te su on i Lucy sada bili zarueni i planirali se vjenati
sljedeega lipnja. Lucy je, dakle, samo mislila da ga prezire... a zapravo ga je voljela. Nicole
se nije bojala samo svoje udnje za vojvodinim poljupcima ve toga da su i njezini osjeaji,
poput Lucynih, postajali sve dublji i dublji... nije ak eljela ni razmotriti moguu dubinu
svojih osjeaja.
Mogla je odbiti sii, ali bio bi to kukaviki in. Nikada nije bila kukavica, ak ni tijekom
skandala, pa se nee ni sada poeti tako ponaati. Prije bi umrla nego izgubila hrabrost pred
prokletim vojvodom od Clayborougha.
Annie je pokucala u trenutku kada je Nicole odluila da e se ne samo prikljuiti njihovu
uvaenom gostu na veeri ve da e se za tu prigodu i odjenuti. - Annie, koja mi haljina
najbolje pristaje i koja je najprigodnija, najizazovnija?
Annie je zjapila otvorenih usta, zagledavi se nju. - Ne znam, gospo, morala bi pregledat
vae stvari.
- Onda gledaj - rekla je smrknuto Nicole, dok joj se u glavi polako stvarala zamisao.

Od trenutka kada je zakoraio u predvorje i predao batleru ogrta, vojvoda je bio

svjestan kako mu svaki ivac u tijelu treperi od iekivanja. Pozdravio je svojeg domaina,
domaicu i Chada, ali bio je razoaran zbog toga to Nicole nije bila nazona. Tada je znao da
im se ona nee prikljuiti za veerom. Trebao je osjetiti olakanje, no nije ga osjetio.
Shelton je sebi i Chadu natoio konjak, svojoj eni eri, a za vojvodu je imao pripravljen
aj. Nije bila tajna da vojvoda od Clayborougha nikad ne pije alkohol. Vojvoda se udobno
smjestio na velikom naslonjau. Shelton je sjeo na isti takav, njemu suelice. - I, kako idu
radovi na Chapman Hallu? - upitao je.
- Ubrzo sam gotov. Za nekoliko dana vraam se u London.
- Brzo si ga obnovio. Sjeam se da je doista bio u veoma loem stanju.
- Tono, bio je. - Dvojica mukaraca zapoela su razgovor o nekim popravcima koje je
vojvoda izvrio na posjedu. Nekoliko trenutaka potom otvorila su se vrata i u prostoriju je
ula Nicole.
Shelton je zastao u pola reenice, razrogaivi oi. Chad se umalo uguio od gutljaja
konjaka koji je popio. Kontesa se zagledala i jedva se suzdrala da ne razdvoji usne i
oblikuje ih u veliko O. Ali vojvoda nije zapazio njihovo iznenaenje ni zabavu jer bio je
uhvaen u vlastitom suludom kaosu proturjenih osjeanja.
Nicole se osmjehnula svojoj majci. - Oprosti to kasnim, majko.
Jane je brzo ustala, pourivi prema njoj. - Ma sve je u redu. Molim te, doi i upoznaj se
s naim gostom.
Vojvoda je ustao. Sve njegove dobre namjere nestale su i u trenu bile zaboravljene. Na
sebi je imala lepravu haljinu u boji koralja, koja joj je spadala s ramena i imala izazovan
dubok izrez oko vrata. Bila je prigodnija za bal nego za objed kod kue i isticala je nijansu
boje breskve na njezinim obrazima i zlaano rumenu boju njezinih usana. Kosa joj je
bila podignuta po trenutanoj modi i oko vrata i u uima nosila je bisere. Kada se nakratko
naklonila, prestraio se da e mu srce na trenutak zastati pokae li svoje divne grudi.
45

Anna

RafaelaR

Nicole se ljupko uspravila. - Ali mi se poznajemo, majko - rekla je, ne skidajui pogled s
njegova. Izraz lica bio joj je smiren, ali jednostavno nije mogao ne zapaziti slatku ironiju u
njezinu glasu. Nije bilo nieg ljubaznog u njezinu pogledu, koji je plamtio od bijesa. - Zar ne,
Vaa Milosti? Ne biste li mogli rei da smo stari prijatelji ili... poznanici?
Stegnuo je vilicu i svaki intiman trenutak koji su zajedno proveli bljesnuo mu je u
mislima. - Mislim da sam imao tu ast da mi vas predstave - ljubazno je promrmljao. Pogled
mu je bio mraan i opasan, upozoravajui ju da prestane. Borbena linija bila je sasvim jasno
povuena... no ona je... bacila rukavicu i nije joj ni najmanje vjerovao.
- Gdje ste se to vas dvoje upoznali? - upitao je grof. Nicole se mudro osmjehnula. Moda bi Njegova Milost trebala dati odgovor na to.
U vojvodinu pogledu sijevnuo je bijes, jer bio je uvjeren da mu ona veeras namjerava...
na svaki mogui nain... nauditi. - Mislim da je to bilo na maskenbalu kod Adderlyjevih.
- O, da, ula sam da su vam priredili zabavu - rekla je Jane, kratko se osmjehnuvi dok je
njezin nesiguran pogled brzinom munje prelazio od vojvode do njezine keri. Nicole je jo
uvijek na licu zadrala neobian rugajui poluosmijeh.
- Naravno - rekla je medeno - produbili smo nae poznanstvo tamo u Chapman Hallu,
zar ne? - upitno mu se obratila.
Pogled mu je ponovno zaiskrio bijesom zbog njezina izazivanja i nije imao drugog
izbora, nego prisjetiti se kako su to produbili njihovo poznanstvo... tako to ju je on bacio na
lea, u travu. U prostoriji je zavladala tiina. - Bilo je to veoma ljubazno od vas, pravo
susjedski - naposljetku je rekao vojvoda - da me posjetite i poelite mi dobrodolicu u ovaj
kraj.
Nicole se zvonko i oporo nasmijala. - Bilo je to veoma ljubazno od mene. - Pogled joj je
bio prodoran i oboje su vraki dobro znali da je Hadrian bio taj koji je nju pozvao u
Chapman Hall zbog zavoenja.
Ali Nicole se nije na tom zaustavila. - Bilo je veoma ljubazno od Njegove Milosti da mene
pozove na jahanje s njim. - Previe se slatko osmjehnula. - Pokazao mi je terene. Zamislite to
- rekla je svojim roditeljima i Chadu. U oekivanju je pogledala u vojvodu.
Vojvoda se umalo uguio. - Jedan dobar potez zasluuje drugi - rekao je ukoeno,
pomislivi kako bi ju sada volio prebaciti preko koljena i nalupati po stranjici, bez obzira
na to to je bila posve odrasla ena.
Nicole mu je uputila pogled koji je govorio da joj nije ao i da nema namjeru prestati sa
svojim podbadanjem. - Skrenuli smo pokraj onoga slatkog potoia, znate onoga koji prelazi
preko naega posjeda. Nismo ni marili gdje smo, jer koje su granice izmeu novih susjeda? Jo ga je jednom pogledala, a potom mu uputila dug i prisan pogled, pogled kakav ena
upuuje mukarcu kada je zainteresirana da ponove ljubavni sastanak. Neznatno je jo vie
razrogaio oi prije nego to je ponovno poprimio onaj svoj nedokuiv izgled.
Ali bio je bijesan na nju te ju je potiho, mrmljajui sebi u bradu, opsovao, znajui da e
se poigravati s njim dok se ne umori od tog nastojanja, znajui da je ta njezina opasna igra
bila neka vrsta gnjusne osvete za njegovu beutnu pogreku, zbog toga to je pomislio da je
udana i pokuao zapoeti nekakvu avanturu s njom. Zrak je pucketao od napetosti i znao je
da njezina obitelj postaje sve uznemirenija dok pokuavaju razumjeti jedva skriveno
znaenje iza njezinih rijei.
46

Anna

RafaelaR

Bilo je vrijeme da zaigra igru prema njezinim pravilima i naui ju lekciju koju je sama
napisala. Uputio joj je krt i zajedljiv osmijeh. - Koliko se sjeam, pretrpjeli ste veliku tetu rekao je glatko.
Nicolini su se obrazi uas zarumenjeli i nestalo je njezina pobjedonosnog smjeka.
Piljila je u njega, irom razrogaenih oiju, zabezeknuta.
- Onda kada je va konj pobjegao s vama - dodao je.
Bilo je razvidno da je osjetila olakanje. - Dunik sam vam - uspjela je izustiti.
- Zato to sam vas spasio? - upitao je medeno, pomislivi na to kako mu je njezino
djevianstvo za dlaku izmaknulo. - astan ovjek ne moe postupiti drukije, nego dati sve
od sebe da ublai daminu... hm... nelagodu. - Previe jasno prisjeao se njezine tjelesne
nelagode dok je bila u njegovu naruju i pod njegovim strastvenim uzbuenim tijelom. Kako
bi joj bio volio olakati agoniju!
- Ne mogu vam dovoljno zahvaliti. - Jedva je smogla snage to izgovoriti.
- Ali ve ste mi zahvalili - rekao je. - Nije li to bio razlog vaega drugoga posjeta?
Stegnula je vilicu. - Naravno. - Dotaknuo je onu bonu stranu obraza po kojoj ga je
oinula biem. Nazirao se jedva zamjetan svjetloruiast oiljak ako bi se netko potrudio
pomno zagledati. - Imali ste sreu - rekao je kada se prisjetio kako je njezino divljatvo u
njem ponovno potaknulo poudu.
- Pravu sreu. - Nicole ga je mrko pogledala.
Tiinu koja je uslijedila nakon tog njihova razgovora, tijekom kojega su piljili jedno u
drugo dok im je iz pogleda sijevala vatra, prekinuo je Chad: - Nicole je veoma dobra jahaica.
Ne mogu zamisliti da je njezin konj pobjegao s njom.
- Eto vidite - rekao je ozbiljno vojvoda, prisjeajui se njezina podatnog tijela pod
svojim - Moj konj bio je prilino neiskusan, tvrdoglav i svojeglav. Za sve sam ja kriv.
Izgubivi kontrolu, najahao sam tono preko nje. Sve do posljednjega trenutka nisam se
uspio zaustaviti, koliko sam bio preokupiran.
Nicole je ispustila zvuk kao da se gui. Bio je potpuno svjestan njezine nazonosti,
stajala je pokraj njega u savrenoj naranastoj balskoj haljini i razdvajalo ih je samo
nekoliko centimetara. Grudi su joj se sada nadimale, nadimale od bijesa. Pitao se hoe li
moi kontrolirati svoju divljaku narav ili e vulkan njezine udi upravo izbiti.
Ali progovorila je slatko, previe slatko: - Veoma sam sretna to sam imala pravu sreu
da me pregazi vojvoda. Hou rei, vojvodin konj. Ne dogaa se svakoga dana da ovjek
doivi takvu milost.
- Hoete rei - nacerio se vojvoda - da se vaa kobila ne bi bila usplahirila da nisam
prejahao preko vas... u posljednjem trenutku, ako mogu slobodno dodati... te da mi se u tom
sluaju ne bi ukazala ta iznimna ast da vas spasim. - Bilo mu je teko kontrolirati glas i
raspoloenje.
Nicole je bez rijei nerazumljivo frktala.
Vojvoda se neobuzdano osmjehnuo. Kontesa je izmijenila zabrinut pogled sa svojim
muem. Brzo, prije nego to su se uspjeli upustiti u daljnji verbalni duel, rekla je: - Mogli
bismo sada ui i sjesti veerati. - Jane se previe vedro nasmijeila. Klizei, pola je prema
47

Anna

RafaelaR

naprijed i ponudila vojvodi ruku, ali pogledala je u Nicole. - Nikada mi nisi spomenula da ste
se sreli, duo.
- Nikada nije bilo prilike - rekla je Nicole, a potom se sljedeim rijeima usudila
ponovno mu se narugati. - Kao to se s nekim stvarima zna dogoditi.

Kao poasni gost, vojvoda je sjeo grofu s desne strane. Objedovali su u manjoj od dvije
blagovaonice u kui, onoj rezerviranoj za intimna ili obiteljska okupljanja. Kontesa je sjela
na drugi kraj stola, za koji je moglo sjesti dvanaest osoba. Chad je sjeo njoj zdesna, dok je
Nicole sjela suelice vojvodi, do oca. Vojvoda je pomogao Jane da sjedne i vratio se na svoje
mjesto na vrijeme da vidi kako se Nicole smjeta na stolac, saginjui se i dareljivo
otkrivajui povei dio grudi.
Namjerno? Imao je dovoljno iskustva da vjeruje kako je bilo namjerno. Njihova igra
rijeima od maloprije i njezina blizina ve su opasno djelovale na njegove prepone, palei
vatre koje nije elio osjeati, kako sada, tako ni ubudue. Stisnutih je usana sjeo, odluan u
nakani da ne gleda u nju.
Njezina posljednja opaska jo ga je uvijek pekla. Je li doista mislila ono to je on mislio
da je mislila. Je li se usudila ukazati na to kako se lako uzbuivao u njezinoj blizini? Zatekao
se kako ponovno gleda u nju. Znalaki mu se osmjehnula, osmijehom koji je ujedno bio
beskrajno zavodniki i razdraujui.
Zadirkivala ga je, i da nisu bili tu, u Dragmoreu, bio bi ju izvukao van i pokazao joj to se
dogodi kad se usudi igrati tako opasnu igru s mukarcem njegova kalibra. Nijedna ena
nikada prije nije se usudila izazvati njegov bijes poput nje, kako veeras, tako i pri njihovu
posljednjem susretu. Je li bila glupa ili beskrajno hrabra, ili jednako tako nepromiljena.
Pomislio je kako e to vrijeme pokazati i prenuo se kada je shvatio da oekuje nekakvu
vrstu nastavka njihova odnosa. A to ne samo da je bilo nemogue ve nikako nije dolazilo u
obzir.
Piljila je u nj i pogledi su im se prikovali. Premda su bili tu u Dragmoreu i objedovali s
njezinom obitelji, uskoro e na njega doi red. Toliko joj je dugo izdrao pogled da je to
postalo nepristojno, prisilivi ju da ga ona prva odvrati.
- to namjerava uiniti s Chapman Hallom? - upitao je grof kada im je poslueno
predjelo; hladan poiran losos u finom umaku od limuna.
- Jo nisam donio odluku, ali vjerojatno u ga dati na prodaju.
- Toliko posla da biste ga potom prodali - upitala je provokativno Nicole.
Pogledao ju je svojim smeim oima i zadrao njezin pogled. - za neke pothvate
potrebno se namuiti i, to je vea muka, to je vea i konana nagrada. - Mogao je govoriti o
bilo em, ali u ovom sluaju mislio je na nju.
Osmjehnula se. - Katkada ovjek moe uloiti golem trud, a da nikad ne bude nikakve
nagrade - Susrela je njegov pogled.
Kako bi volio tu igru odigrati do kraja, pomislio je. Kako bi ju volio dovesti tamo gdje e
utonuti pod njegovu mo, bespomona odbiti ga. - Takvi su sluajevi veoma, veoma rijetki. Odjednom se okrenuo prema njezinoj majci, ne elei nastaviti s njihovim zadirkivanjem,
48

Anna

RafaelaR

strahujui da su ve previe otkrili. - Losos je veoma ukusan, lady Jane. - Jane se nije mogla
obuzdati, ve je pogledavala od jednog do drugog.
- Drago mi je - uspjela je slabano izgovoriti, napokon uhvativi muev pogled.
Shvativi to mu eli rei, grof je zapoeo razgovor o mnogo bezazlenijoj temi, o stanju
na tritu. Premda se u mjeovitom drutvu obino nije razgovaralo o gospodarstvu, grof je,
kao kuedomain, mogao naeti temu koju je htio. Ali inilo se da su obje ene bile dovoljno
zainteresirane za razgovor, im su pozorno sluale. Vojvoda je automatski odgovorio
svojemu domainu, no pozornost mu je bila negdje drugdje. Nicole se nastavila
obraunavati s njim. Ovoga puta upuivala mu je duge poglede ispod obrva, uvjerena da
nee biti nikakvih posljedica.

Nakon objeda svi zajedno preselili su se u salon, uivati u piu nakon veere. Grof ga je
upitao hoe li mu smetati drutvo ena. Naravno, vojvoda je dotad ve bio posve razdraljiv,
s obzirom na to da je tijekom cijele veere morao trpjeti Nicolino zavoenje i rado bi bio
popuio cigaru na nekom mirnom mjestu, nasamo s grofom i Chadom. No budui da je bio
dentlmen, nije mogao odbiti.
Ali nakon dvadeset minuta, Nicole se ispriala, bacivi posljednji pogled prema vojvodi.
Pratio ju je pogledom dok je odlazila. Je li mu davala nekakav znak? Pogled koji mu je
uputila bio je istodobno hladan, samodopadan i pomalo srameljiv. Je li konano doao na
njega red da izravna raune?
Nakon pet minuta odjednom se ispriao skupu. Njegov e domain pretpostaviti da ide
obaviti prirodnu nudu. Dok je silazio niz hodnik, ostavivi salon iza sebe, osjeaji su mu bili
uskomeani. Znao je... jednostavno je znao... da je ona tu negdje u blizini. Dok je prolazio
pokraj knjinice, letimino baen pogled unutra rekao mu je da je u pravu. Zastao je.
Leala je na divanu na boku i itala. Poloaj, namjeran ili ne, bio je poza klasine
Venere. Bokovi su joj bili puni, obli i raskoni, dok su joj se razbludne grudi prelijevale iz
haljine. Razrogaila je oi kad ga je ugledala. Nije mogao sa sigurnou znati je li se
pretvarala ili nije.
Osmjehnuo se. Bio je to njegov prvi iskreni osmijeh te veeri, to je bilo beskrajno
opasno. Uao je u knjinicu i zatvorio vrata.
Nicole se zgranula, spustivi knjigu. - to to ini? Ne moe ui ovamo!
- Ne mogu li? - Poao je prema njoj.
Uspravila se u sjedei poloaj, iako joj noge nisu dotaknule pod. Promatrao je dizanje i
sputanje njezinih grudi, uivajui u tom pogledu. - Poigravala si se - rekao je medeno - i
sada mora platiti za to.
Na te rijei skoila je na noge. U tom trenutku bacio se na nju, zbog ega je vrisnula
kada ju je pridigao i priljubio uz sebe. - Jesi li uivala veeras,
Nicole?
- Jesi li ti uivao? - dobacila mu je prkosno.
- Nisam - rekao je - ali namjeravam to sada uiniti.
Znajui to slijedi, pokuala se koprcajui izvui iz njegova vrstog stiska. Nije ju
putao, iako je djelomino bio u oku zbog nepotivanja koje je iskazivao prema svojemu
49

Anna

RafaelaR

domainu i otvorenom zanemarivanju posljedica koje su mogle uslijediti. Nije se obazirao

na taj dio sebe, ve ju je privukao k sebi i poljubio ju.
Isputala je nesuvisle zvukove, bijesno prosvjedujui, na to se nije obazirao. elinim
stiskom drao ju je oko zapea dok joj je beskrajno strpljivo oblikovao usta svojima.
Udahnula je i iskoristio je taj trenutak da duboko u nju gurne jezik. Duboko je uzdahnula
kada ga je nastavio gurati u njezina usta sve dublje, sve ustrajnije, nemilosrdno, a potom se
primirila u njegovu naruju.
Njegov nemilosrdan napad nije prestao. Premjestio je njezina zapea u jednu ruku,
dok ju je drugom uhvatio za guzove, privlaei ju uz sebe. Postajala je sve podatnija u
njegovu zagrljaju, potiho jeei. I sam je promijenio poloaj. Nije vie bio ivotinjski
grabeljiv. Olabavio je stisak koji je sada postao ugodan opijajui zagrljaj. Njihov poljubac
pretvorio se u uzajamno parenje. Nije prestajao.
Zauo je nekakvu buku. U trenu je postao svjestan toga tko je bio on i tko je bila ona,
kao i toga gdje su bili i to su radili. Odgurnuo ju je od sebe.
Zateturala je, zajapurena i uzdahtala. Neusredotoeno ga je pogledala, pogledom ene u
agoniji strasti.
- Moja nagrada - rekao je promuklo. Znajui da ni trenutka due ne moe ostati - njom,
znajui da bi za njih oboje znailo propast da ih tu zateknu, odjednom se naglo okrenuo i
iziao kroz vrata, ostavivi ju tamo da stoji zaprepatena.
Bio je na pola puta niz hodnik kada ju je uo kako ga proklinje, a potom zauo zvuk
razbijenog stakla. Zapitao se to je razbila, no nije se mogao osmjehnuti. Pobjeda nije uvijek
bila slatka.

50

Anna

RafaelaR

ESTO POGLAVLJE

Jane se pojavila iz vlastite spavae sobe koja je graniila s grofovom i ula u njegovu. Nikada,
ama ba nikada nije spavala u svojim odajama, no tamo je drala sve svoje stvari i
povremeno bi znala tamo sjesti pred vatru proitati knjigu.
Sada je zastala na ulazu, odjevena u plavu svilenu kunu haljinu, zabrinuta izraza lica.
Grof je bio do pojasa gol, na sebi je jo uvijek imao hlae i arape na nogama. U ranim
pedesetima imao je mravo vrsto tijelo mukarca koji je veinu svojega vremena proveo, i
jo uvijek provodio, radei fizike poslove. Jo kao djeak koji je odrastao u Teksasu nauio
je uivati u tekom fizikom radu. Bila je to navika koje se nikada nije namjeravao odrei.
Do dana dananjega ako je postojao kameni zid koji je trebalo sagraditi ili tagalj koji je
trebalo podignuti, rado je davao svoj doprinos ispomaui ako mu je to vrijeme doputalo.
Sada, kada je susreo pogled plavih oiju svoje ene, crte njegova lica postale su namrtene.
Ugrizla se za usnicu, prilazei mu. - to se to dogaa izmeu njih, Nicholas?
- Znai i ti si zapazila?
- Kako ne bih zapazila. Koliko se god trudio prikriti, vojvoda je gotovo kiptio od bijesa, a
Nicole, zaklela bih se bila da ga je podbadala.
Grof je sjeo na divan, skinuti arape. - Nikada dosad nisam vidio Nicole takvu.
Janine su oi odjednom zaiskrile uzbuenjem. - Nicholas, ona se odjenula za njega.
Zainteresirana je za njega.
Grof se uspravio i njegove neuobiajeno svijetle sive oi zaiskrile su. - Zvui sretno.
Jesi li sila s uma?
Jane se ukipila, jer njezin mu nikada s njom nije razgovarao na takav nain. Uvjeravam te da sam pri zdravoj pameti.
- Oprosti - zajeao je. U trenu se naavi na nogama, privlaio je njezino sitno vitko
tijelo u naruje. - Uzrujan sam pa sam se na tebi iskalio.
Priljubila se uz njega. Voljela je osjetiti njegovo vrsto snano tijelo, voljela ga je vie
nego pri prvom susretu, onda kada joj je bilo esnaest. Prije cijele vjenosti... divne
vjenosti. - Nicholas, trebali bismo biti zabrinuti, ali... - duboko je udahnula. - Moe li ti to
zamisliti? Nau ker kao vojvotkinju?
Nicholas ju je pustio, u nevjerici. - Jane, uope ne razmilja razumno. Vojvoda od
Clayborougha zaruen je.
- To znam. Ali se zaruke mogu razvrgnuti.
Nicholas se mrko zagledao u nju. - Ne u ovom sluaju - rekao je, jednolinim glasom. Dobro poznajem Clayborougha. ivi prema obiteljskomu naelu: ast prije svega. ak i da
se ludo zaljubi u nau ker, nikada, ama ba nikada ne bi prekinuo zaruke. Naprotiv, slomio
bi Nicolino srce.
- O, Boe - rekla je Jane.
51

Anna

RafaelaR

Nicholas se okrenuo, proavi rukom kroz svoju gustu crnu kosu, proaranu sjedima. Dakle, to god to bilo izmeu njih, sada je zavreno. to se iz Clayborougha prije vrati u
London, to bolje za sve nas.
- Ali rekao si da je astan i uvjerena sam da si u pravu. Dovoljno je samo pogledati ga i
znati da je dobar i astan ovjek. Nikada taj ne bi uinio nita nedolino ime bi
kompromitirao Nicole. Previe brinemo.
Nicholasovo se lice izobliilo. - Jane, muko je. Ta injenica govori sama za sebe. Ili si
moda zaboravila da se katkada asni ljudi ponaaju veoma neasno kada su u pitanju ene
koje vole?
Oboje su se prisjetili jednog drugog vremena, na istom tom mjestu, kada je njoj bilo
esnaest i kada mu je bila tienica. - Sada sam zabrinuta, Nicholas - rekla je Jane i prila mu
u naruje.

Nicole se pretvarala da je prespavala, ali u trenutku kada je ispred svojega prozora

zaula topot konjskih kopita, skoila je iz kreveta i ugledala svojega oca i Chada koji su
jaui naputali konjunice. Nervozno se ugrizla za usnicu, a potom pritrala do svojeg
ladiara iz kojeg je izvukla komotnu bijelu koulju i jahae hlae. Sino je bila bijesna, ali
jutros je bila neobino uzbuena, ak ushiena.
Naravno, sada kada vie nije bila ljutita. Bio je to vojvodin vrhunac bahatosti, doi
ovamo na veeru nakon svega to je bilo izmeu njih, nakon njegovih beutnih
pretpostavki o njoj, njegova preostalog zanimanja za nju i glatkog odbijanja nje. Daleko gore
od toga bilo je njegovo slobodno ponaanje koje se usudio pokazati u knjinici dok su
njezini roditelji bili samo nekoliko vrata dalje. Da je imala hrabrosti suoiti se s potpunom
istinom, mogla je razmotriti svoju reakciju na njegova udvaranja... kapitulirala je pred njim
bez ijedne rijei. Samo prisjeanje na to izazivalo je bijes, sram i ponienje. Je li ju
namjeravao poniziti zavodei ju? Nicole to ne bi iznenadilo, sada kad je znala za njegov
skandalozan ugled enskara. Taj ovjek posve oito nije imao nimalo morala ni osjeaja za
ast. Nicole mu je namjeravala rei sve to misli o takvom njegovu odvratnom ponaanju.
Odjenula se i strala niz stube, znajui da tako rano nee sresti nikoga osim osoblja.
Njezina majka voljela je odspavati skoro do osam... to je joj uvijek bilo staromodno rano za
jednu damu da ustane. Nicole je u iekivanju osjeala stezanje u elucu te nije zastala ni aj
popiti. Naprotiv, otrala je do taglja i uz timariteljevu pomo osedlala svojega golemog
istokrvnog rieg pastuha.
Dala se u galop. Ranojutarnji zrak bio je hladan i svje, najavljujui iznenadan dolazak
jeseni. Galopirala je niz prilaz, a potom skrenula preko travnjaka, s lakoom preskoivi
kameni zid. Na sljedeoj livadi rastjerala je ovce i janjad, smijui se ushieno, a potom
preskoila preko jo jednog zida, vinuvi se visoko i pokazavi pravu konjiku vjetinu.
Jezdili su kroz umu niz stazu, komeajui zlatno smee lie pod konjskim kopitima. Nakon
manje od dva kilometra povukla je riana uz rub ledine, u smjeru Chapman Halla.
Srce joj je mahnito udaralo u grudima i obrazi su joj bili zajapureni od suludog jahanja.
Pastuh je nestrpljivo frktao, elei jo malo potrati. - Poslije - rekla je Nicole, pogladivi ga
po toplom vratu. Plamteeg pogleda u oima, potaknula je ivotinju naprijed.
52

Anna

RafaelaR

Bilo je rano, ali iz konjunica je dopirao zvuk tesara iji su ekii glasno odzvanjali.
Nicole se zaputila prema kui, skliznuvi s riana. Zavezala ga je za stup, otkaskala uza
stube i zalupala tekim mjedenim zvekirom na vratima.
Nije bilo odgovora.
Nicole je nekoliko puta pokucala postajui sve uznemirenijom. Moda vojvoda nije
unutra, ali njegovo osoblje zasigurno jest. No kua se ipak doimala praznom i naputenom.
U prsima je osjetila potitenost. Nicole je ponovno dohvatila uzde svojega konja i
odluna koraka zaputila se prema taglju. Moda je tamo, u konjunicama, nadzire svoje
ljude. Ako nije tamo, oni e sigurno znati gdje je. Morao je biti tamo, nije li?
Ostavivi pastuha vani, zakoraila je unutra, dok su joj se oi privikavale na nejasnu
svjetlost. Dvojica mukaraca prestala su piliti i ekiati. Okrenuli su se pogledati ju. - Traim
vojvodu - rekla je, prepoznavi u radnicima ljude iz sela Lessing. Ali osjeala je nelagodu
zbog njihova napadnog odmjeravanja. Nikada prije nije dolazila u kontakt s radnicima, osim
kada je jahala s ocem i Chadom. Bila je posve svjesna njihove muke odjee te injenice da je
bila bez pratnje i nezatiena.
- Nije tu - rekao je jedan starije ovjek, kiljei u nju. Onaj se mlai uspravio, pohotno ju
mjerkajui ispod oka. - Nije on, ali jesmo mi.
Nicole ga je nesmiljeno pogledala, upozorivi ga da niti ne pomilja na rune misli. Gdje je on? I zato nitko ne otvara vrata na Hallu?
Onaj mladi, za kojega je mislila da se zove Smith, tumarajui je poao naprijed. - Nema
tam nikog. Eto zat, gospodina.
- Nikoga nema tamo? - ponovila je njegove rijei poput jeke.
- Vojvoda i njegvo osoblje digli su sidra i oli. Pokupili se i oli - dragovoljno je
dometnuo onaj stariji ovjek.
- A zato vas tol ko zanima Njegova Milost? - znaajno se nacerio Smith.
Nicole ga nije ula. - Otili? Kamo otili?
- Natrag u London - rekao je onaj starac.
- Natrag u London? - ponovila je Nicole, jedva uspijevajui pojmiti taj podatak. - Ali kada
e se vratiti?
- Nije rekao.
- Dok ekate da se on vrati, ja sam uvijek tu - rekao je Smith, pribliivi se.
- Idi doavola! - odbrusila je Nicole, prestraivi obojicu.
Naglo se okrenula i izila iz taglja, ne prestajui pokuavati shvatiti zato je vojvoda
otiao. Zajahala je i potaknula konja na brz kas. Otiao! Otiao je!
Nije bilo dvojbe oko toga. Srce joj je silo u pete. Bila je posve ispuhana.
Nenadano joj je uao u ivot i jednako tako nenadano iz njega nestao. Jednoga dana
imala je samo svoju obitelj, svoje konje, svoje knjige i Dragmore, a ve drugoga tu je bio
zlaan muevan vojvoda. Ali sada je otiao.
Trebala je osjetiti olakanje. Trebala je biti sretna. Ali niti je osjeala olakanje niti je
bila sretna; bila je duboko razoarana. - to nije u redu s tobom? - rekla je naglas. - Jesi li
53

Anna

RafaelaR

doista poludjela? Gaji samo najgore namjere prema tebi, namjerava oeniti drugu, a ti ali
zbog toga to ga nema!
Logika nije pobijedila njezino neobino drhtanje niti joj je popravila raspoloenje.
Usporila je riana na lagan hod kada su doli do staze koja je vodila kroz umu.
Nekoliko trenutaka potom stigli su do brzaka. Nicole su zapljusnula sjeanja na ono kada su
tu dojahali, na ono kada ju je poljubio, dodirivao. Zaustavila je konja, skliznula na tlo i
kleknula pokraj brzaka, dotaknuvi mrzlu vodu.
ivot nije uvijek bio pravedan. Ali to je ve odavna nauila, pa zato je onda osjeala
takvu bol: Zato se tako nenadano vratio u London? Sino je rekao da e otii za nekoliko
dana. Sino... otiao je zbog onoga sino!
Nicole se uspravila, uvjerena da je ona bila odgovorna, im ga je na takvo to natjerala.
Ali on je to zapoeo samim svojim dolaskom u Dragmore, a mogao se ispriati. Nije bila ta
koja bi se ikada povukla u sueljavanju i u ovom sluaju rado je iskoristila mogunost koja
joj se ukazala, uivajui u bitci.
Kakve je to veze imalo? Nije on bio za nju i nikada nee ni biti. Najvie emu se mogla
nadati bilo je jo njegovih poljubaca, ili najgore, zavriti u njegovu krevetu. Na tu pomisao
Nicole se zarumenjela. Seks je bio tema o kojoj dame nikada nisu raspravljale, ali razumjela
je sutinu tog ina, s obzirom na to da je odrasla na imanju i da je jednom vidjela pastuha na
kobili. Bilo je okantno, ali uzbudljivo. Nikada nije vidjela nekog mukarca golog, ali osjetila
je vojvodinu mukost kada se priljubio uz nju i mogla je zamisliti kako je izgledao. Postajui
sve uspaljenija, zaslijepljeno je pomilovala konja po vratu, znajui da bi se trebala posramiti
zbog smjera kojim su joj misli krenule. Ali uope nije bila posramljena, ni najmanje, u tom i
jest bio sav problem.
Naravno, nikada na takav nain nee spavati s njim. Bio je vrhunac matanja zamisliti to
to je zamiljala. Niti e ikada vie osjetiti njegove poljupce, njegove opasne tinjajue
poljupce. U grlu je osjetila knedlu. Imala je panian osjeaj guenja.
Pribrala se. - Tako je najbolje - rekla je svojemu pastuhu, koji je na komadiku ledine
grickao travu. Odjednom je uzjahala, potaknula konja na lagan galop i vie se nije
zaustavljala, sve dok nije dola do konjunica u Dragmoreu. Tamo je predala konja
timaritelju i urno se vratila u kuu, blagoslovljeno i namjerno ne razmiljajui ni o em.
Dok je prolazila pokraj blagovaonice, zazvala ju je majka, zaustavivi ju u hodu. Nicole
je ula, iznenaena to vidi svoju majku za stolom, jer obino je pila aj i jela muffine u svojoj
sobi dok se odijevala.
- Dobro jutro, majko. - Nicole je ula oklijevajui, nagonski osjeajui nelagodu.
- Aldric kae da jo nisi jela - Jane se osmjehnula. Doimala se pomalo umornom, kao da
nije dobro spavala. - Sjedni i prikljui mi se, duo. - Kad je Nicole sjela, Jane je natoila alicu
aja i pruila joj.
- Nisam danas ba gladna.
- Jesi li dobro?
- Jesam, dobro sam.
- Nije mi promaknulo kako danas nisi izila sa svojim ocem i Chadom.
- Bi... bila sam umorna od sino.
54

Anna

RafaelaR

Jane je potvrdno kimnula i namazala muffin toplim maslacem, pruajui pola svojoj
keri. - Jesi li uivala u jahanju jutros? Nicole je oblilo rumenilo. - Donekle.
Jane je odloila muffin, ne odgrizavi zalogaj. - Nicole, gdje si bila? Nicole nije mogla
izdrati izravan majin pogled. Obrazi su joj se zajapurili. - Tu uokolo.
- Do Chapman Halla?
Nicole se zgranula. - Ot... otkud ti to?
- Bolje bi bilo da popriamo - rekla je obzirno Jane.
- Nema se tu o em priati - viknula je Nicole, uspaniarena.
- Oito je da postoji neto izmeu tebe i vojvode od Clayborougha.
- Majko... nisi u pravu. - Nicole je krenula ustati, ali Jane ju je zaustavila.
- Onda mi je drago, jer je zaruen i uskoro e se vjenati sa svojom zarunicom. Nikada
on to nee prekinuti, Nicole - rekla je obzirno Jane.
Nicole je to znala, ali povrijedilo ju je kada je ula te rijei. - Nema niega izmeu nas rekla je ukoeno Nicole. - Smatram ga odvratnim ako ba mora znati istinu. On je bahat i
nadmen upak.
Jane je, posve vidljivo, bila okirana.
Odjednom se Nicole zagledah u svoju majku. - Majko, vraa li se ti danas u London?
- Da, poslijepodne. Ne osjeam se dobro ostavivi Reginu ondje samu, premda je s lady
Henderson. Na kraju krajeva, trebala bih biti s njom tijekom njezine sezone.
Nicole je ovlaila usnice. - Poi u s tobom. Odmah u se spakirati.
Jane je kimnula. - Ali ti nikada ne ide u grad. Mrzi London.
- Promijenila sam se - izjavila je Nicole, ustavi. - Dosadio mi je ivot ovdje. Trebam izii
van, upoznati ljude. Ne slae li se?
- To je najvea elja tvojih roditelja - izjavila je Jane, iznenaena. - Nije zdravo biti na
selu osamljen onoliko dugo koliko ti tu ostaje.
- Za tren oka bit u spremna - izjavila je Nicole, dobacivi joj osmijeh i otravi u svoju
sobu,
Jane ju je ispratila pogledom i sama se osmjehujui. To je njezinoj keri bilo potrebno,
ponovno izii van meu ljude, tamo gdje je jo uvijek mogla upoznati nekog slobodnog i
podobnog mukarca, tamo gdje je jo uvijek mogla nai ljubav. Zbog injenice da je vojvodu
od Clayborougha bio ovdje u Chapman Hallu, bilo je tim bolje da se Nicole prikljui njoj i
Regini u Londonu. Jo uvijek ne skidajui osmijeh s lica, Jane je posegnula za muffinom;
apetit joj se vratio.

55

Anna

RafaelaR

SEDMO POGLAVLJE

Vojvoda je toga poslijepodneva stigao u London i otiao ravno u svoju rezidenciju na broju l
na Cavendish Squareu. Kua Clayboroughovih bih je veoma dojmljiva, zauzimajui cijeli
blok zgrada na sjevernoj strani punoj zelenila. Sagraena je poetkom osamnaestoga
stoljea, za prvoga Clayborougha, i otada je pretrpjela nekoliko dograivanja.
esterokatnica ija je prednja fasada gledala na ulicu imala je stotinu prozora i tri tornja.
Graevina se zbog krova doimala jo viom, zbog ona tri divovska zabata koji su se, uz
nekoliko dodanih katova, izdizali u nebo. Svaki se hvalisao nevjerojatno golemim grbom
Clayboroughovih. Dvorac je od ulice bio ograen posebno zakuasto ozidanom kamenom
ogradom, osim tamo gdje je bilo kameno stubite koje se sputalo na ulicu, dovoljno iroko
da primi tucet gostiju poele li ui svi odjednom.
Vojvoda je nekoliko lanova svojega osoblja poslao u London sino nakon veere u
Dragmoreu te ga je sada na vratima doekao Woodward. Vojvoda mu rukom dao znak da
krene za njim pa su se zaputili niz hodnik s crno-bijelim mramorom poploanim podom i
skrenuli u knjinicu u koju bi moglo stati pola Chapman Halla. Priao je svojemu stolu i iz
jednog depa izvukao posjetnicu na koju je brzo napisao osobnu poruku. Pruio ju je
batleru. - Poalji to smjesta lady Elizabeth.
- Trebate li jo neto? Moda malo aja uz kupku, Vaa Milosti?
Vojvoda je nemarno potvrdno kimnuo i pourio uza stube.
U njegovim odajama pod je takoer bio mramoran, ali tu su ploice bile zlatne i bijele.
Neko je ta prostorija bila opremljena kao za kraljevsku obitelj. Nakon oeve smrti smjesta
je uklonio sve pokustvo, ostavivi samo nekoliko komada koje je preuredio po svojoj elji.
Francis je imao previe kiast i udan ukus koji njemu nije odgovarao, no mnogo vanija od
toga bila je injenica da vojvoda nije elio da ga neto podsjea na oevu prisutnost, jer imao
je on dosta uspomena na nj koje su ga cijeli ivot progonile.
Sada je desetak perzijskih tepiha prekrivalo podove, omoguavajui toplinu nou kada
je vojvoda oboavao hodati bosonog. Jedan star naslonja i otoman, ponovno tapeciran
koom boje tamnocrvenoga vina, gledali su na ognjite, uz oblinji kineski podnonik iz
esnaestoga stoljea na koji je vojvoda odlagao svoje papire i knjige. Zaljubljenik u
istonjake starine, Hadrian je za jedan zid odabrao masivan crn lakiran kineski ekran s
umetnutim sedefom, cvjetnim motivom pri vrhu i oaravajuim konjima ispod. Ostatak
pokustva bila je pomalo eklektina zbirka komada koje je Hadrian izabrao iskljuivo zbog
ugode i uporabne vrijednosti. Jedino obiteljsko nasljee koje je u prostoriji ostalo bio je
radni stol od mahagonija iz osamnaestoga stoljea, koji nije mogao ukloniti, znajui da je
njegov djed, sedmi vojvoda od Clayborougha, koji je umro nekoliko godina prije njegova
roenja, uz njega bio strano vezan.
Ta se prostorija prilino razlikovala od ostatka kue, ali bilo je to njegovo osobno
svetite u kojem je sve bilo onako kako njemu odgovara. Bio je uvjeren da e ga Elizabeth
zamrziti im ga ugleda, ba kao to ga je mrzila i Isobel, rekavi mu bez uvijanja da je
grozno ureeno, ali nije mario za to. Dobro je poznavao Elizabeth i znao da mu se ona
56

Anna

RafaelaR

nee prkosno usprotiviti kada joj kae da ne eli promjenu nijednog centimetra njegovih
odaja. Ona tu temu, zapravo, zasigurno nikada vie nee ni spomenuti.
Njegov osobni sluga ve mu je bio donio kupku u kupaonicu, koja je takoer imala
mramorni pod i bila veliine spavaih soba na selu. Prihvativi aj, vojvoda se skinuo i
uronio u raskonu kupku.
Namjeravao je posjetiti Elizabeth, ispriati joj se zbog zanemarivanja i ustanoviti u
kakvom joj je stanju zdravlje. Ali nije imao namjeru vratiti se u London danas, pa ak ni
sutra. Sve do sino.
Njegovo ponaanje bilo je skandalozno. Njezino ponaanje bilo je jednako tako
skandalozno, no to nije bilo opravdanje. Oito je Nicole Shelton u svojem karakteru imala tu
crtu prkoenja konvencijama. Nakon to je nekoliko puta dosad svjedoio njezinom veoma
neuobiajenom i prilino okantnom ponaanju, nije vie bio nimalo iznenaen zbog toga
to je prije nekoliko godina doivjela skandal koji je sama izazvala.
Usne su mu se izvile u oskudan smijeak. Nitko ju nikada nee optuiti za to da je
dosadna... zbog toga je on toliko mrzio rutinu zabava, prijema i odlaska na drutvena
okupljanja u potrazi za zabavom koje su ostali lanovi plemstva silno voljeli. Odjednom mu
je sinulo kako na neki nain on i Nicole uope nisu veoma razliiti.
Osmijeh mu je odjednom ieznuo.
Iz glave je prognao suludu misao.
Smatrali su ga prilinim samotnjakom i njegov prezir prema drutvenomu kovitlacu bio
je dobro poznat, no on nikada nije zapoeo skandal niti je svojim ponaanjem izazvao
ogovaranje zlih jezika. Uz iznimku ekstremnog zanimanja za posao, to se nije smatralo
dolinim za jednoga plemia bilo kojega ranga, zasigurno nije bio sklon prkoenju
konvencijama.
Vojvoda je shvatio kako je umjesto oputanja u kadi osjeao uznemirenost i sada je bio
ve poprilino bijesan. Prisjeajui se njihova sinonjeg verbalnog sukoba, kao i one tjelesne
borbe... kako bi to mogao zaboraviti?... nije bio siguran je li bio bijesan na Nicole ili na
samoga sebe. inilo se da je samo jedno bilo jasno. Njegova elina kontrola, njegova volja i
samodisciplina nisu bile onakve kakvim ih je smatrao, ne kada je Nicole Shelton bila u
pitanju.
Postajao je sve uzrujaniji i naglo je iskoio iz kade dok mu se voda slijevala niz golo
snano tijelo.
Zakljuio je da e s vremenom prestati privlanost koju je osjeao prema njoj. Sada je
bila u Dragmoreu, a on se nije namjeravao vratiti u Chapman Hall sve dok mu zanimanje za
nju ne jenja. Sasvim je jasno on, koji nikada ni u jednom aspektu prije nije bio nepouzdan,
bio ba takav kada je o njoj bila rije. Nije li u njem zapravo ipak bilo neto od Francisova
ogavnog karaktera?
Dok je sporo trljao tijelo debelim runikom, u trenu se sledio. Pomisao je bila
zastraujua.
Vojvoda nije sa sigurnou znao kada je prvi put zamrzio oca, jer nije se ni sjeao
vremena u kojem ga nije mrzio. Jo kao malen djeak prvi je put postao svjestan velikoga
bola koji je njegov otac nanosio majci. Prvi svoj amar zaradio je kao etverogodinjak, onda
57

Anna

RafaelaR

kada je pokuao zatititi Isobel od njega. Udarac ga je bolio, ali nije to bilo nita u usporedbi
s uasnim strahom koji je uslijedio. Ne samo strahom za sebe ve strahom za svoju majku.
Kada je vidjela svoje dijete povrijeeno, Isobel je pobjenjela i bacila se na Francisa, s
namjerom da mu zarije nokte duboko u lice. Jo uvijek zaprepaten injenicom da ga je otac
udario, Hadrian je gledao kako njegov otac s lakoom sprjeava majku da ga ne napadne, a
zatim ugledao kada ju je udario i sruio na tlo. Francis je potom iziao iz sobe smijui se i
nazivajui ju kurvom. Hadrian je plaui dopuzao do majke, ali na njegovu radost osjetio je
olakanje kada se uspravila u sjedei poloaj i zagrlila ga, tiho mu pjevuei da je sve u redu.
Kada je vidio da je njegova majka dobro, Hadriana je ispunila gorua mrnja prema ocu,
koja je potrajala sve do dananjega dana. Gotovo nije ni uo kako mu majka govori da se
nikada vie ne smije umijeati izmeu svojih roditelja. Bio je previe zaokupljen eljom da
njegov otac umre, eljom koja mu sljedee dvadeset dvije godine nije bila ispunjena.
Ali Hadrian je pomislio kako on nije bio nasilan poput Francisa, jer nikada u ivotu nije
naudio ni nekoj eni ni djetetu. Nije pio, nije kockao, i sasvim sigurno nije imao sklonost
prema mukarcima.
Ali u mladosti je Francis oito uivao u enama, jer se tek kada je bio stariji i iznuren,
okrenuo pripadnicima vlastitoga spola. Jedan dentlmen nikada ne bi postupio prema
Nicole onako kako je to sino uinio on, ali bi njegov otac to, bez imalo dvojbe, sasvim
sigurno uinio.
Vojvoda se prisjetio njihove tjelesne prepirke, tamo ispred Chapman Halla i onoga kad
ju je prikljetio uz bonu stranu taglja nakon to ga je oinula biem. Nije ju namjeravao
tako grubo pokoriti, no ipak je to uinio.
Bojao se te strane sebe koju je iskopao, te mrane strane za koju sve do sada nije ni
znao da postoji. Nijedna ena dosad nije tu njegovu stranu iznijela na vidjelo te je to bio jo
razlog vie da se dri podalje od nje.
Bio je zaruen s Elizabeth, koja ne samo da mu je bila roakinja nego i draga i slatka
mlada ena koju je gotovo cijeli ivot poznavao. Nikada joj ne bi uinio naao. Nikada ne bi
prekrio svoju obvezu niti bi oskvrnuo njezinu ast. Pa zato je onda iskuavao sudbinu
sino u Dragmoreu? Da je netko njega i Nicole zatekao zajedno, bio bi ju prisiljen oeniti i
razvrgnuti zaruke s Elizabeth. Mrtei se, Hadrian je zakljuio da ga je privremeno obuzela
ludost.
Salijetala ga je slika Nicole kao njegove ene. Bila bi to najgora ena, drska, neposluna,
i vjeno bi ga provocirala. Za razliku od Elizabeth, koja bi ivot dala da mu udovolji. Zato ih
je uope usporeivao kada se tu nije imalo to usporediti?
Ali Nicole se jest eljela udati za nj. Ba kao to joj je sada namjera bila razbjesniti ga...
to je bio veoma nepromiljen i veoma bezobziran nain da mu se osveti. Odjednom je
postao veoma tih.
Je li mu postavljala zamku?
Nije ona bila prva ena koja se za nj eljela udati, daleko od toga. Vojvoda je bio uvelike
svjestan injenice da je svake sezone mnogo debitantica punih nade namjeravalo uhvatiti
mu pogled i navesti ga da ode od Elizabeth. Naravno, nije se ni obazirao na njih.
Ali vie nije mogao ne obazirati se na ono to se dogodilo s Nicole. Mislila je da joj on
udvara, dok je on na umu imao samo kratku avanturu. Obuzelo ga je grizoduje. Povrijedio ju
58

Anna

RafaelaR

je. Prvi put otkad su doznali istinu jedno o drugom usudio se s tom injenicom otvoreno
suoiti. Sasvim se jasno sjeao njezine zaprepatenosti kada joj se ispriao zbog toga to je
pogreno pretpostavio da je udana. Sada, kada se usudio prisjetiti toga susreta, mogao se
posve jasno prisjetiti povrijeenosti i tjeskobe u njezinu pogledu. Tada je pokuao izbjei
spoznaju o onom to je uinio, no sada mu to nije uspjelo. Osjeao se poput prave hulje.
Ali ona se dovoljno brzo pribrala od svake tjeskobe koju joj je nenamjerno izazvao.
Sino nije bila povrijeena gospodina s turobnim mislima. Sino je bila zavodnica, epirei
se svojom ljepotom i izazivajui ga da se s njom okua u verbalnom maevanju. Sino je bila
oaravajua. Sino je, umjesto da se povue u sigurnost svoje spavae sobe, legla na
poivaljku u knjinici u bezvremenski provokativnu pozu. Kada se uhvatio na taj mamac,
priuljao joj se i uzeo ju u naruje. Gotovo mu se nije nimalo opirala. Ubrzo je jeala,
preputajui mu se.
Je li to bila zamka?
Bacio je runik na pod i gol uao u garderobu. Gotovo nesvjestan svoje kretnje, navukao
je pidamu. Bijes mu je kolao tijelom. Nije ona bila prva koja ga je pokuala zavesti svojom
ljepotom i odvui ga od njegove zarunice, ali bila je prva kojoj je podlegao. Sada je bio
siguran u to da ga je namjeravala zavesti i namjerno se kompromitirati, elei da ih njezina
obitelj zatekne. Zato bi ga inae ekala u knjinici? Zbog ega drugoga, dovraga?

Bila je to prava sluajnost, jer Elizabeth je sjedila s Isobel i njih dvije uivale su u aju i
pogaicama kada je stigla vojvodina poruka. Elizabeth je preuzela posjetnicu koju joj je
batler pruio i u trenu prepoznala vojvodin grb. - Od Hadriana je - rekla je zadihano dok joj
je osmijeh obasjao siuno lice, inei ju gotovo lijepom.
Isobel se takoer osmjehnula, pomislivi kako je Elizabeth jo uvijek veoma mlada i
veoma neiskvarena. - I?
Elizabeth se okrenula prema udovi vojvotkinji, pogledavi ju svojim sjajnim plavim
oima. - Vratio se! - radosno je vrisnula. - Vratio se i dolazi veeras!
- Bilo je i vrijeme - rekla je Isobel. - Nemoj biti previe uzbuena, duo, zna da se ne
osjea dobro danas.
Elizabethine obraze oblilo je rumenilo. - Kako ne bih bila uzbuena? Prolo je vie od
mjesec dana od naeg posljednjeg vienja, Isobel. - Njih dvije oslovljavale su se prisno. - Ne
govorite tako neljubazne o Hadrianu. Bilo bi drukije da je odsutan zbog svojih
razvratnikih nastojanja, ali obje znamo kako marljivo radi i kako ozbiljno obavlja svoje
obveze. Ako ga ja ne korim, ne biste trebali ni vi. - Te rijei izgovorila je obzirno i ljubazno
jer Elizabeth nije bila sposobna ni na koga povisiti ton.
- Majka ima pravo ukoriti sina - rekla je Isobel, potapavi Elizabeth po blijedoj ruici. Ali drago mi je vidjeti da ti se vratila boja u obraze. Mislim da je vrijeme da odem.
Premda je Elizabeth arko eljela potrati uza stube i popraviti minku, iskreno se
usprotivila. - Tek ste stigli! Ne moete tako brzo otii, doista, imam dovoljno vremena prije
njegova dolaska.
Isobel se osmjehnula i poljubila ju u obraz. - Odlazim, duo, a ti trkom u sobu i
preodjeni se, kao to znam da e uiniti.
59

Anna

RafaelaR

Elizabeth se osmjehnula. Njezina draga majka umrla je jo dok je ona bila mala
djevojica te je svim srcem voljela udovu vojvotkinju. - Tako mi je drago to ete mi
napokon doista postati majka.
- A ti si meni oduvijek bila ki koju nikada nisam imala rekla je njeno Isobel, zagrlivi
ju jo jednom. To je bila istina, jer Isobel je oduvijek posebno voljela Elizabeth.
Elizabeth se ozarila, privijajui onu posjetnicu uz svoje male grudi. Bila je sitna i vitka
djevojka, puti boje bjelokosti, lijepe plave kose. Govorilo se da je lijepa, ali Elizabeth je znala
da je zapravo bila prilino obina, onako previe blijeda i previe mrava. Osim toga, imala
je pjegice po nosu koje je pokrivala tankim slojem bijelog pudera. Ali Elizabeth nije mogla
znati da su ju mnogi smatrali lijepom, to nije imalo nikakve veze s njezinim stvarnim
tjelesnim izgledom, ve s njezinom toplinom.
Toliko uzbuena da je ostala bez daha, Elizabeth je pourila gore do svojih odaja,
zazivajui slukinju. Sat vremena poslije preodjenula se u pastelnozelenu haljinu, kosa joj je
bila poeljana u novu frizuru, smotana navrh glave. Oko vrata je imala trostruku nisku
iznimnih bisera s dijamantnom kopom, koja je bila Hadrianov dar i koju je od njega dobila
prije dva mjeseca za svoj osamnaesti roendan. Upravo je bila zavrila s odijevanjem kada
ju je batler obavijestio da je stigao vojvoda od Clayborougha te da ju eka dolje u prizemlju.
Zadihana, Elizabeth je istrala iz sobe.
Vojvoda je ustao istoga trena kada je ula u salon, uzvratio smijekom na njezin
osmijeh, uzeo ju za ruku i poljubio. Poznavala ga je od kada zna za sebe. Cupkao ju je na
koljenu sve dok za to nije postala prevelika, a potom je iskuavala njegovo strpljenje
tijekom djetinjstva vukui se za njim, sve od trenutka kada je prohodala, dok je on bio kran
i zgodan dvanaestogodinjak nalik boanstvu, sve dok odjednom nije postala svjesna svoje
enstvenosti, onda kada je iz puberteta zakoraila u djevojatvo. ak joj je ivot spasio onda
kada je kao osmogodinjakinja bila upala u jezerce. Pecao je tamo sa svojim zlatnim
retriverom, dok ga je Elizabeth uobiajeno slijedila. Nije se bojala kada ju je mrzla voda
preuzela, jer on je bio njezin junak... znala je da e ju on spasiti. Elizabeth se nije mogla ni
sjetiti vremena kada ga nije voljela.
- Tako mi je drago da si se vratio - rekla je jednostavno, nakon to su izmijenili
pozdrave.
Sjedei pokraj nje na poivaljci, ispriao se: - Oprosti to me nije bilo tako dugo.
- Ne ispriavaj se. Razumijem, zbilja razumijem.
Vojvoda ju je motrio. inila mu se zadihanom, ali nije izgledala bolesno, jer oi su joj
iskrile sreom i obrazi su joj bili rumeni. Ali bila je mravija. Sada mu je bilo previe oito da
je njegova majka to spomenula. - Majka kae da se ne osjea dobro.
Nestalo je Elizabethina smijeka. - Dobro sam, doista. Istina je da sam umorna, ali,
Hadriane, idem sa zabave na zabavu te katkada ne doem kui sve do zore. Zna kakva je
sezona. Je li onda udno to sam umorna?
Bila je u pravu. Njegova je majka to pogreno procijenila, ali opet, ako je neto bilo
svojstveno Isobel, onda se za nju nikako nije moglo rei da je donosila pogrene procjene.
- Onda se mora ranije vratiti kui ako se tako lako umara.
- Obeavam - rekla je. Znao je da ona to doista misli, ba kao to je znao da bi uinila sve
to bi od nje zahtijevao.
60

Anna

RafaelaR

* * *

Nicole i Jane u London su stigle kasno iza ponoi jer su iz Dragmorea krenule tek toga
poslijepodneva. Regina je jo uvijek bila vani s lady Henderson. Prema rijeima
kuedomaice, gospoe Doyle, ene duguljastoga lica, otila je bila na bal kod
Barringtonovih. Nicole i Jane te su se veeri povukle na poinak.
Nicole je ustala nedugo nakon izlaska sunca, ne mogavi se rijeiti svoje dugogodinje
navike, eljna vidjeti sestru koju nije vidjela mjesecima. Dok joj se dojueranji ivot uinio
prepun tmine, danas su joj ptiice pjevale pod prozorom i Nicole se osjeala posebno
razdragano. Prvi put nakon mnogo godina uivala je zbog toga to je bila u gradu i jedva
ekala sveanosti koje taj dan donosi.
Ali nije mogla ne zapitati se hoe li ga vidjeti.
Izila je u ranojutarnje jahanje u pratnji timaritelja, zbog pristojnosti. U to je doba
Regents Park bio pust, to su lanovi pomodnoga drutva smatrali skandaloznim, jer veina
njih tek se bila uvukla u svoje krevete. Do osam se sati toga jutra vie nije mogla suzdrati,
ve je naglo otvorila vrata sestrine spavae sobe. Regina je leala sklupana ispod pokrivaa
i vrsto spavala. Nacerivi se, Nicole je na vrhovima prstiju dola do nje, a potom naglo
povukla pokrivae.
Regina je neto promrmljala i, bunei se, zamahnula rukom preko oiju.
- Budi se, spavalice - viknula je Nicole, povlaei Regini jastuk ispod
smekastonaranaste kose i bacivi ga na nju.
- Nicole?
Nicole je sjela na krevet. - Ja sam.
Regina je zbacila jastuk na pod, posve budna i u nevjerici. Potom je radosno uskliknula i
vrsto zagrlila svoju sestru. - to ti tu radi? Ne mogu vjerovati!
- Bilo mi je dosadno - rekla je Nicole, nacerivi se. - Izgleda grozno. Kada si sino stigla
ovamo?
Regina se namrtila, to nimalo nije umanjilo njezinu klasinu ljepotu. Zapravo,
osamnaestogodinjakinje nikada ne izgledaju grozno.
- U zoru. Barringtonovi su priredili pravu urnebesnu zabavu. Svi koji neto znae bili su
tamo! O, trebala si doi prije!
Nicole se tada skamenila i da bi prikrila izraz lica, sagnula se dohvatiti jastuk koji je bio
na podu. - Svi su bili tamo? Tko to svi?
- eli da ti ih imenujem? Regina nije mogla vjerovati.
- Veeras je zabava kod Willoughbyjevih. Dolazi?
- Ne bih to ni za to propustila - duhovito je odgovorila Nicole.
Sada ve potpuno budna. Regina se uspravila u sjedei poloaj i ispitivaki motrila
svoju sestru. - Nicole, ini mi se nekako drukijom. to se dogaa? Mrzi London. Hoe li
uistinu izii i ukljuiti se u tu vrevu?
61

Anna

RafaelaR

Nicole je oklijevala, silno se elei povjeriti svojoj sestri, ali bojala se. Na kraju krajeva,
to se tu imalo povjeriti? To da je vojvoda od Clayborougha gajio nemoralne namjere prema
njoj. To da je ona, glupaa, uivala u njegovim poljupcima? To da je znala da je on u Londonu
te da joj je moda, samo moda, zbog toga Dragmore postao dosadan? To da se pitala hoe li
ga veeras vidjeti? - Dosadilo mi je imati samo krave i ovce za drutvo - rekla je naposljetku,
mrzei to mora lagati Regini koju je silno voljela.
- Gle, pa ne krivim te - rekla je znaajno Regina. Od vremena kada je prohodala, Regina
je uvijek vie voljela ipku i lutke od konja i penjanja po drveu. Nije bilo dvije sestre koje su
se vie razlikovale od njih dvije. - Tako mi je drago da si tu. - Nagonski je vrsto zagrlila
svoju sestru. - Samo budi sa mnom - rekla je ona ozbiljno Nicole. - Sa svima u te upoznati i
urnebesno e se dobro zabaviti.

62

Anna

RafaelaR

OSMO POGLAVLJE

Velik salon kod Willoughbyjevih ve je bio pun kada je Nicole te veeri tamo stigla sa
svojom sestrom i majkom. Manji od plesne dvorane, taj veliki salon mogao je s lakoom
primiti stotinjak ljudi i sada je bio krcat i topao. Gosti su se razmilili posvuda, pijuckajui
ampanjac i ostala pia, dok je posluga nudila egzotian niz hladnih predjela. Na za tu
prigodu podignutom podiju svirao je trojac, ali zvukove harfe, violine i glasovira priguio je
ivahan razgovor bljetavoga mnotva.
Salon je bio krcat, ali ne toliko krcat da Nicole ne bi smjesta primijetili i prokomentirali.
Kada su ona, Regina i Jane ule u prostoriju, bila je svjesna onih koji su stajali blie
nadsvoenomu ulazu i koji su se okrenuli osmjehnuti njezinoj sestri i majci... a potom se
zablenuli u nju. Ve je osjeala silnu nervozu.
Dok se odijevala za tu veer, ivci su joj bili silno napeti. Uz malo ispipavanja, Nicole je
pretpostavila da e na toj zabavi biti veina pripadnika najviega sloja, londonska krema, jer
lord Willoughby nije bio samo markiz lova ve i premijerov pouzdanik. Premda je Nicole iz
razgovora koji je s Marthom vodila u Dragmoreu doznala da vojvoda od Clayborougha oito
nije ljubitelj drutvenih okupljanja, pomislila je kako zbog Willoughbyjeve moi i veza
postoje dobri izgledi da bi se on tamo veeras ipak mogao pojaviti. No ak i ako se ne pojavi,
nije dvojila u to da e tamo biti njegova zarunica, Elizabeth Martindale, ne samo zbog toga
to je bila njegova zarunica, to joj je samo po sebi davalo poseban status, ve zbog toga to
je bila lanica obitelji de Warenne, iji je starjeina, grof od Northumberlanda, bio jedan od
najmonijih ljudi u tom okrugu.
Spoznaja da bi ih mogla vidjeti oboje ili samo jedno od njih dvoje bila je dovoljna da
postane napeta i nervozna dok je odijevala svoju tirkiznu svilenu haljinu za bal koja se
presijavala u valovima. Ali ipak je izbjegavala pomno preispitivanje poriva zbog kojih je
odluila doi u London i otii na tu zabavu. Kada je napustila kuu na Tavistock Squareu,
trema je postala jo jaa. Iako je ve vie od godinu dana prolo od njezina boravka u
Londonu, jo od onoga skandala nije bila nazoila nijednom dogaanju u tom gradu.
Posljednja prava sveanost na kojoj se pojavila bio je maskenbal kod Adderlyjevih, a i taj bi
bio prava katastrofa da se vojvoda nije pozitivno izrazio o njoj. Veeras je, ak i ako on bude
tamo, bila preputena samoj sebi. Nicole je umalo poalila to je uope dola.
Svi u onoj poveoj skupini ljudi koji su stajali nedaleko od ulaznih vrata okrenuli su se
pogledati ju. - Pitam se nije li ono najstarija ki s Dragmorea - upirao je neki kico, iji se
glas pronio prostorijom.
- Jest - odgovorila je jedna udana ena, brzo skinuvi pogled s Nicole. - Jeste li uli za
kostim koji je nosila na zabavi kod Adderlyjevih? - ena je odjednom utiala glas okreui
lea Nicole i njezinoj obitelji.
- Sve su to vjetice! - glasno je viknula Regina. Bijesno se zagledala u tu skupinu i njezin
obino otmjen korak postajao je snaan i dugaak.
Nicole ju je uhvatila za lakat ruke u rukavici. - U redu je, Rei. Oekivala sam neke
neugodnosti.
63

Anna

RafaelaR

- Tono znam tko je u toj skupini i bolno u ih povrijediti kad mi se sljedei put putovi s
nekima od njih ukriaju - rekla je Regina, ije su jantarne oi bljesnule. Potom je sumnjiavo
pogledala u svoju sestru. - Kakav si to kostim nosila tamo kod Adderlyjevih? I kada je to
bilo?
Prije nego to je Nicole uspjela odgovoriti, spasila ju je majka koja ju je prekinula
upitavi - Jesi li dobro, duo?
- Iskreno, majko, jesam. - Nicole se uspjela uvjerljivo osmjehnuti, premda se zapravo
nije osjeala ba najbolje. Osim toga, bila je jo uasnuta injenicom da se doslovno
preznojavala. Najradije bi bila naglo potegnula i skinula svoje bijele rukavice do lakta, ali
nije se usudila.
Jane ih je urno usmjerila prema drugoj skupini, prepunoj svojih prijatelja. Pokazali su
iznenaenje zbog Nicoline nazonosti, no ono je bilo iskreno, bez imalo zlobe. Nicole je
osjetila olakanje i na nekoliko trenutaka zastala popriati s Howardovima i Bentonovima.
- Martha je tu - proaptala je Regina, udaljavajui se od te postarije skupine, povlaei
za sobom Nicole. - Gle! - Regina je mahnula.
Nicole se osmjehnula, uzbuena zbog toga to se njezina najbolja prijateljica vratila u
London. Martha je pourila prema njima i zagrlila obje djevojke. - to ti radi ovdje? uskliknula je, prostrijelivi ju pogledom.
Nicole je slegnula ramenima, znajui da je Martha vjerojatno pogodila istinu.
- Dragmore joj je odjednom postao dosadan - odgovorila je Regina, pronicljivo
pogledavi Nicole. - to ti zna, Martha?
- Kako to misli? - Martha se ponovno okrenula prema Nicole. - Divno je to si tu!
Uputila je Nicole dug i znakovit pogled koji Nicole nije uspjela deifrirati.
- Tu je lord Hortense - uzbueno je odjednom proaptala Regina, - Nicole, brzo,
pogledaj!
Pratei sestrin pogled, Nicole je uzledala zgodnog tamnokosog mukarca u tridesetima
kako netremice gleda prema njima. Osjetila je nelagodu, upitavi se odjednom pilji li lord
Hortense u nju ili u njezinu sestru, Regina ju je povukla za ruku. - Nije li zgodan? Osim toga,
bogat je, besprijekorna ugleda i manira. Dvaput me posjetio! Nicole... mislim da mi udvara...
Mislim da e pitati oca za moju ruku!
Nicole je jo jednom kriom pogledala zgodnoga lorda i zajapurila se zbog smionog
pogleda koji joj je uputio. Ovoga puta u to nije bilo nikakve dvojbe pa se brzo okrenula. - Jo
si mlada, Regina. Zasigurno ti on nije jedini prosac?
- Naravno da nije - rekla je Regina, ali Nicole se rastuila i zabrinula kada je u sestrinim
oima ugledala sjaj, - Ali... zaljubljena sam u nj, Nicole!
Nicole se ugrizla za usnicu, izmijenivi s Marthom zabrinut pogled. - Lord Hortense
nagonski joj se nije nimalo svidio.
- Malo u se podruiti s ljudima - rekla je Regina zadihano. Obje djevojke ispratile su ju
pogledom dok je odleprala u gomilu, odlazei, naravno, u smjeru Hortensea. Nicole je
zapazila da joj je upuivao jo jedan dugaak pogled, na to mu je brzo, bijesna, okrenula
lea. - Slomit e joj srce.
64

Anna

RafaelaR

- Oito je bacio oko na tebe - rekla je Martha. - Obino se ne bih zabrinula, jer Regina je
veoma omiljena i svakoga je tjedna zaljubljena u drugoga. Ali ini mi se da je ovo s lordom
Hortenseom neto mnogo ozbiljnije, Nicole. Ve dva mjeseca ne pria ni o kom drugom doli
o njemu.
- Ah! - glasno je uzdahnuh Nicole. - Nekako ju moram upozoriti da se dri podalje od
njega.
- Mora. Nicole, tu je on.
Nicole se sledila. - Vojvoda? - upitala je veoma tiho, dok joj je srce snano poskoilo.
- Da. - Martha je pogledom brzo preletjela preko gomile. - Maloprije sam ga vidjela.
Sigurno je tek pristigao u London. - Ponovno je pogledala u svoju prijateljicu. - Nicole, to to
radi?
- Ah, Martha - povikala je Nicole, znajui tono to je pritom mislila. - Kad bih barem
znala! Jednostavno vie nisam mogla ostati u Dragmoreu. Nisam mogla!
Martha ju je vrsto uhvatila za ruku. - Vidim ga.
Teko progutavi, Nicole je pratila Marthin pogled. Osjetila je napetost u tijelu kad ga je
ugledala.
Izgledao je prekrasno u svojem ponono crnom fraku i hlaama. Izdizao se za glavu vii
od gomile, izninmo zgodan i krajnje muevan. Svi ostali mukarci oko njega izgledali su
smijeno u usporedbi s njim, lica su im bila bijela poput ljiljana naspram njegove smiono
zlaane boje te gotovo smijeno vitki naspram njegova snano graena tijela. Kosa mu je jo
uvijek bila preduga. Ne samo da mu je doticala ovratnik ve je prelazila preko njega. Nicole
se osmjehnula, pomislivi kako je jo uvijek mrzio odlazak brijau. Samo mukarac poput
vojvode mogao je proi s tako staromodnim sklonostima.
Naravno, dosaivao se i bio nemiran, ba kao tamo kod Adderlyjevih, jedva sluajui to
mu govori neka udana ena. Pogledom je kruio uokolo, dok je glavu kooperno
naginjao prema toj postarijoj eni. Naposljetku se posve uspravio, donekle se bolno
osmjehujui i potvrdno kimajui na neto to mu je rekla. U tom trenutku njegov nemiran
pogled susreo se s njezinim.
Sledio se, izraz mu je lica odano zaprepatenost i nevjericu. Pogledi su im se prikovali.
Nicole nije mogla odvratiti pogled. Nisu bili ba blizu jedno drugome, no to nije sprijeilo
Nicole da mu proita svaki izraz s lica. Nevjerica se pretvorila u zajapuren bijes. Trenutak
potom brzo ju je odmjerio, sve do nonih prstiju, i opet pogled vratio natrag. Nije to bilo
ljubazno odmjeravanje ni pogled dentlmena.
- Bijesan je - protisnula je Martha. Nicole je bila zaboravila na to da ona stoji tamo,
zapravo je u tih nekoliko trenutaka bila zaboravila na sve i svakoga, osim na njega.
- Prezire me jednako koliko ja prezirem njega - rekla je nesigurno Nicole. Ponosno je
podignula bradu, nastojei izgledati bezbrino, kao da je to to su im se pogledi sreli bila
sluajnost. Povrijedio ju je njegov bijes, ali nije trebala biti povrijeena. U trenu se okrenuo
od nje.
Nicole se ukipila. Sitna plavua uzela ga je za ruku i privukla k sebi. Vojvoda se nadvio
nad njom, uti to mu to ona govori, a ona se osmjehivala, smijala. Kada se uspravio, i sam
se smjekao.
65

Anna

RafaelaR

Nicole je osjetila neutjenu bol u srcu. - To je ona, zar ne?

- Jest.
Okrenula je lea tomu paru. Nije ba dobro uspjela vidjeti Elizabeth, koja je u odnosu
na vojvodu izgledala patuljaste, ali vidjela je dovoljno. Bila je sitna i skladno graena,
plavokosa i svijetle puti. Nicole se nikada prije nije osjeala tako visokom, tamnom i
nezgrapnom. Vojvodi je bila draga, iskreno mu je bila draga. Bilo je to posve oito. Nicole je
shvatila da ju peku suze u oima.
- Nicole, poimo do zahoda - rekla je brzo Martha, uzevi ju za ruku.
Nicolina prva reakcija bila je usprotiviti se, ali zatomila ju je. Naprotiv, uspjela se
usiljeno osmjehnuti i izila za Marthom iz salona.

Kada su se vratile, Nicole se bila pribrala od udarca izazvanog injenicom da

naposljetku vidi vojvodu s njegovom zarunicom. Druila se poput Marthe i upoznala s
mnogo ljudi. Svi oni bili su veoma ljubazni jer je Martha bila diskretna i znala s kim e ju
upoznati. U sljedea dva sata, Nicole je uvijek tono znala gdje se vojvoda nalazi.
Elizabeth se rijetko kada udaljavala od njega, a on se nije obazirao na Nicole. Dvaput su
im se pogledi sluajno sreli i brzo joj je okrenuo lea, kao da ne postoji ili kao da je bila nia
od njega. Takvo odbacivanje bilo je namjerno. Nicole je bila uvjerena da je bio svjestan nje
jednako onoliko koliko je ona bila svjesna njega, ali daju je po svaku cijenu odluio izbjei.
Bilo joj je ao to i sama nema neke udvarae, jer tada bi se i ona njima oslanjala na
ruku, kao to se Elizabeth oslanjala na nj. Osjeala se nelagodno. Imala je dvadeset tri
godine, uskoro dvadeset etiri, stara cura koja nije imala izgleda za udaju osim za kakvog
debelog starca. Elizabeth je imala tek osamnaest, bila je plava, savrena i zaruena za
vojvodu. Nicole joj nije bila sklona, znajui da je to nemilosrdno, ali kako bi joj bila sklona?
Taj djevojurak imao je sve. Imala je svojega princa, imala je Nicolin kratko proivljen san.
Bilo je nemogue biti joj sklona, ba kao to je bilo nemogue ne prezirati njega.
Do trenutka kada je sat otkucao pono, Nicole vie nije mogla podnijeti taj pritisak.
Iskrala se iz salona udahnuti malo zraka, uvjerena da je vojvoda u proteklih sat vremena ve
otiao sa svojom dragocjenom zarunicom, jer ga neko vrijeme nije vidjela. Nala je vrata
koja su vodila na prilaz i tiho izila van. No je bila prohladna i svjea, to je bio dobrodoao
kontrast zaguljivoj vruini u salonu. Nebom su jezdili oblaci noeni vjetrom, treperilo
nekoliko zvijezda, a povremeno bi se pojavio utap. Nicole je prila zidu od cigle, na koji se
naslonila, zagledavi se u dobro osvijetljene vrtove iza. Shvatila je da je bila krajnje
iscrpljena sada kada je otiao te da je veer bila prava katastrofa.
Nikada nije trebala doi u London. Dola je zbog njega, sada se s tim mogla suoiti, ali
bila je glupa. Nekako joj je srce veeras ponovno bilo slomljeno.
Nije ni ula kada su se vrata koja vode na prilaz otvorila i zatvorila. Nije ula njegove
korake. Kada je progovorio, glas mu je bio priguen i ljutit. - to radi ovdje?
Nicole se zgranula, naglo okrenula i ugledala vojvodu od Clayborougha. Premda je
prilaz bio nejasno osvijetljen, mogla je vidjeti dovoljno da mu razazna izraz lica koji je
otkrivao da mu nije pogreno protumaila boju glasa.
- Hvatam malo zraka, ali to se tebe ne tie.
66

Anna

RafaelaR

- Zna da ne mislim na to.

- Znam li?
- Ne igraj se sa mnom - rekao je zlokobno, koraknuvi prema njoj. - Zato si me pratila
do Londona?
Zgranula se, ne zbog njegova upita, ve zbog tonosti njegove sumnje. - Kako si
umiljen! Nisam te pratila do Londona! - lagala je, jer ama ba nikada ne bi priznala da ju je
on privukao u London.
- Ne vjerujem ti.
- To je tvoj problem, a ne moj.
- Ne - rekao je sporo. Tu si u krivu. Sasvim je sigurno to na problem.
Nicole je stajala ukipljeno. Nije shvatila to je time elio rei, sve dok mu pogled nije
kliznuo na njezin dubok dekolte. Tada je otro usisala zrak. Obuzela ju je naas opasna elja.
Dugo je potrajalo dok nije progovorio. Pogledi su im ostali prikovani. - Znam da nikada ne
dolazi u London, Nicole. Znam da si dola zbog mene.
- Nemogue si bahat - uzvratila je.
- A ti si laljivica.
- Nisam! - uskliknula je, drhtei.
- Pa zato si onda dola u grad, kad nikad ne dolazi... nakon onoga skandala?
Naravno da je znao za njezin ne astan pad, ba kao svi ostali, ali uzrujalo ju je to to je
tako otvoreno aludirao na nj. Kako je bilo lijepo pretvarati se da on za to ne zna, ili jo bolje,
da za to ne mari.
- Dakle? Ne moe li nai neku zgodniju ispriku?
Obrazi su joj se zajapurili kad ju je podsjetio na potrebu da se obrani i slae mu: - Bila
sam lani u Londonu... istina! Regina me uvijek moli da doem, ba kao to me i sada
preklinjala.
Nainio je jo jedan korak prema njoj. Hladno se osmjehivao.
- Kada samo pomislim da sam te smatrao izvrsnom glumicom.
Nicole je ustuknula. - Ne glumim.
- Ne? Trenutno si uasna glumica. - Primaknuo se jo jedan korak blie i Nicole je
ponovno ustuknula. - to nije u redu, Nicole? Boji li me se? - izazivao ju je.
Nicole je odjednom zauzela stav, nastojei odbiti napad. - Ne zavaravaj se!
Osmijeh mu je bio prijetei. - Nisam to ni mislio. Ne boji se mene, zar ne? Poznata mi je
tvoja igra, Nicole. Nisam glup.
- Ne znam o emu govori.
Kad se nasmijao, smijeh mu je zvuao omalovaavajue. - E, to je sada gluma!
Nicole je tvrdoglavo ustrajala na svojem, bijesna zbog njegova ruganja. - Misli to hoe,
ali pojma nemam o emu to bulazni.
- Uhodi me, zar ne, draga?
- Ti jesi u ozbiljnoj zabludi - viknula je.
67

Anna

RafaelaR

- Mnoge ene - rekao joj je otro - pokuavale su to to ti sada pokuava. I nijedna me

nije uspjela namamiti i odvojiti od Elizabeth. Shvaa li?
Njegove rijei bile su poput amara. Nicole se dostojanstveno uspravila i suze su joj
zasjale u oima. - Ne elim te primamiti i odvojiti od tvoje dragocjene Elizabeth - prosiktala
je. - Predlaem ti da joj se vrati prije nego to te ona doe ovamo potraiti i nae te tako
prisno nasamo s drugom!
- Elizabeth je kod kue.
- Grije ti krevet? - narugala se Nicole.
Bio je zaprepaten, ali samo za trenutak. - Onako kako bi ti to voljela?
Nicole je glasno uzdahnula. Lice joj se zarumenjelo, ali sreom je bilo previe mrano da
on to vidi. - To je posljednje mjesto na kojem bih ikada poeljela biti.
- Doista? Trebam li te podsjeati na naa protekla vianja?
- Trebam li ja tebe podsjeati na tvoje gnjusno ponaanje? - vrisnula je.
- Pretpostavljam da je prvoklasno to da jedna dama udari mukarca jahaim biem, da
ne spominjem to da jae selom odjevena poput mukarca.
Nicole se dostojanstveno uspravila. - Odlazim. Ne moram stajati tu i sluati tvoje
uvrede.
Uhvatio ju je za ruku dok je prolazila pokraj njega, naglo ju okrenuvi. Nije se ak ni
pokuala otrgnuti, znajui da bi bilo uzaludno. Lice mu je bilo previe blizu njezinu te nije
mogla ni najplie udahnuti. - Otii iz Londona.
- Ne moe mi ti narediti da odem iz grada!
- Nee uspjeti u svojem nastojanju, Nicole.
Naglim trzajem oslobodila je ruku. - Ne pokuavam te namamiti i odvojiti od Elizabeth!
Ne zanima me oijukanje s nemoralnim gadom poput tebe!
- Ne? - Svojom krupnom rukom primio ju je za bradu i prije nego to se uspjela snai,
njegove usne pribliile su se njezinima. - Doista?
- Ne ini to! to eli time postii?
Piljili su jedno u drugo. Vilica mu je bila vrsto stegnuta. Osjeala je bol ispod njegovih
prstiju na svojem licu. ekala je njegov poljubac, oekivala ga, eljela, bojala ga se, bojala se
njega. Odjednom ju je pustio.
- To si eljela postii? - rekao je, gledajui ju plamteim pogledom. - Ne ode li ti iz
Londona, Nicole, ja u otii!
- Dobro - uzvratila mu je viui. - Dobro! Onda idi! Zato to mi nee nareivati kao da
sam tvoja dragocjena Elizabeth.
Piljio je u nju. Bio je toliko ljutit da je drhtao od bijesa. Na trenutak je Nicole bila
uvjerena da e ju udariti... Ili privui u zagrljaj i silovati. Ali je taj trenutak proao i prije
nego to je uspjela trepnuti, koraao je preko prilaza, udaljavajui se od nje. Naglo je otvorio
vrata i vrsto ih zalupio za sobom.
Nicole se klonulo spustila na tvrdu kamenu klupu u kutu prolaza, silno drhtei. Nije
mogla vidjeti zvijezde ponad glave, nije mogla vidjeti nita, osim njega. Potom je pokrila lice
68

Anna

RafaelaR

jo uvijek drhtavim rukama. to se dogaalo? Zato je, o, zato je ikada u ivotu morala
ugledati vojvodu od Clayborougha?

69

Anna

RafaelaR

DEVETO POGLAVLJE

Ne uspijevajui se boriti protiv malodunosti, Nicole se vrsto uhvatila za prozorsko okno i

zagledala u vedar i jasan listopadni sunan dan. Iza sebe je zaula korake, no nije se
okrenula, mislei da su sestrini.
- Nicole, idem se s prijateljima provozati po Hyde Parku.
Charlie Ratcliffe ima nov automobil. Ima mjesta za jo jednu osobu. Zato nam se ne
prikljui?
Nicole se nije okrenula, ne elei da joj Regina vidi lice i zaspe ju ispitivakim pitanjima.
Premda je Regina imala neduan izgled anela, bila je veoma pametna i zasigurno je bolje
od svih poznavala Nicole, toliko dobro da pretpostavi kako neto zasigurno nije u redu, Mislim da neu. Idem poslijepodne na jahanje - rekla je Nicole, iako to nije namjeravala.
Regina je oklijevala, a potom joj rekla da se vide poslije i odskakutala. Nicole je
uzdahnula i okrenula se od prozora, besciljno lutajui po svjetlozelenom dnevnom boravku.
Ostavi sama, progonila ju je vojvodina slika, njegove rijei, njihov susret, kao da je bila
avlom opsjednuta. Kako je to mrzila, kako je mrzila njega.
Pojavio se Aldric. - Gospo, stigla je vikontesa Serle.
- Ne zamaraj se najavljujui me, Aldric - rekla je Martha, uavi. Nakon to je bacila
jedan pogled na prijateljicu, okrenula se prema batleru. - Molim te, Aldric, donesi nam aj.
Kada je iziao, Martha je produila naprijed i sjela na kau pokraj svoje prijateljice. Nikada te nisam vidjela takvu, Nicole, i imam nekakav uasan osjeaj da e danas biti posve
nesposobna. Mora ga odagnati iz misli! Mora!
- Ne mogu. Vjeruj mi, bih da mogu, ali ne mogu.
- Ima i drugih mukaraca u Londonu, mnogo drugih mukaraca. Molim te, dopusti da te
upoznam s nekima od njih.
- Ah, Martha, ne optereuj se time. Moj mi ugled uvijek prethodi.
- Potrudi li se, taj svoj ugled moe promijeniti, Nicole! - rekla je odluno Martha.
- Moda ne elim - odbrusila joj je. Potom je vrsto uhvatila Marthu za ruku. - Oprosti.
Nisi ti ta na koju se ljutim.
- Znam.
- Dolazak u London bila je pogreka. Velika pogreka. Idem kui.
Martha ju je dug trenutak promatrala. - Bjei? Poput kukavice?
Nicole se zarumenjela.
- Hoe li mu dopustiti da te otjera?
Nicole se ugrizla za usnicu. Martha nije znala to se sino dogodilo, ali ona jest. Ne samo
to se drznuo narediti joj da napusti London ve ju je, inei to, izazvao. Usudio se dati
naslutiti da ga se boji! Da iznenada ode, vojvoda bi pomislio da ju je uspio otjerati iz grada.
Osim toga, zakljuio bi da je ona uistinu kukavica i da ga se boji. Oito ionako nita ne bi
70

Anna

RafaelaR

moglo promijeniti njegovu smijenu pretpostavku da je dola u London namamiti ga i

odvojiti od njegove dragocjene Elizabeth. Ukipila se. Bila je smijena ta pretpostavka, nije li?
Je li se potajno nadala preoteti ga zarunici? Koje bi drugo mogue objanjenje moglo
biti za njezino ponaanje s obzirom na to da ga je progonila sve do Londona?
Nicole je zadrhtala, uasnuta sama sobom. Nikada u ivotu nije bila zbunjenija. Radije
e dopustiti da on pomisli najgore, to je svejedno namjeravao uiniti, nego mu dopustiti da
bude pobjednik u njihovoj privatnoj bitci. Nikada nee priznati ni sebi ni njemu da je moda
gajila tako glupe nade dolazei u London. - U pravu si. Dakle, moram ostati jo malo.
- Dobro. Ali ne mora venuti. Danas poslijepodne igram tenis s jo nekolicinom ostalih
dama. Nedostaje nam esta. Ide s nama? Bit e zabavo.
- Ne ...
- Ali ti voli tenis, Nicole, mora redovito izlaziti i barem naizgled odavati da se dobro
zabavlja, tako da ne misli da vene za njim.
- Veoma si pametna, Martha - rekla je Nicole, nevoljko se osmjehnuvi. - U redu. Doi u.

U priobalni klub stigle su u rano poslijepodne. Nicole se s Marthom dovezla u njezinoj

koiji i ula kao njezina goa. Deurni na ulazu oito je poznavao Marthu, jer ju je
pozdravio oslovivi ju i kod njezina imena na popisu stavio kvaicu. Kada su ule unutra,
dalje su nastavile same uzeti rekete i loptice, a potom izile van prikljuiti se ostatku njihove
druine.
Tenis je tih dana bio veoma popularan, posebice meu mladim damama. Svi teniski
tereni bili su zauzeti, osim ona tri koji su bila rezervirana za njihovu skupinu. Svi igrai bili
su ene, osim dvojice mukaraca.
Ostatak njihove ekipe ve je bio tamo, oekujui ih. Pet ena sjedilo je za stolom s vrem
limunade. Sve su bile odjevene u bijele majice i tamnoplave suknje. Reketi su im bili pokraj
stolaca. Kada su se Nicole i Martha pribliile, Martha je promrmljala: - Ajme!
Nicole je promaila korak kada je u toj skupini ugledala Elizabeth Martindale. - Nisi mi
rekla da e ona biti tu! Ne samo to je vojvodina zarunica bih nazona ve je do nje sjedila
Stacey Worthington.
- Nisam znala. Oprosti, Nicole.
Dame su smjesta prekinule razgovor kada su Nicole i Martha prile k stolu. - Dobar dan
- rekla je Martha. - Mislila sam da nam treba esta pa sam dovela lady Shelton, ali sada vidim
da sam pogrijeila.
- Jasno nam je - rekla je Stacey. Pogled joj je bio pun prezira. - Dovela sam svoju
roakinju Elizabeth da bude esta. - U njezinoj poruci nije bilo zablude kako Nicole nee biti
dobrodola igrati s njima.
- Sigurna sam da emo ve smisliti neto, Stacey - rekla je ljubazno Martha, iako joj je
pogled bio poput bodea kada je pogledala brinetu.
- U redu je - brzo je dometnula Nicole, silno se trudei ne piljiti u Elizabeth, jer danas ju
je prvi put vidjela izbliza. Savrena mala plavua sjedila je tiho meu oito neprijateljskom
skupinom. - Ja sam ionako umorna. Uzet u tvoju koiju i odvesti se kui pa u vozaa
poslati natrag po tebe.
71

Anna

RafaelaR

Martha ju je pogledala.
Nicole se nije eljela prepirati te je i sama pogledala Marthu. Obino bi se ona posvaala
s nekim poput Stacey, ali Elizabethina nazonost uinkovito joj je ublaila iskonske porive.
- Moda bi to bilo najbolje - javila se druga djevojka, vitka crvenokosa s naoalama
tankih zlatnih okvira. Nervozno je pogledala u Nicole.
- Ja recimo ne elim ni s kim dijeliti svoje vrijeme na teniskom terenu - rekla je Stacey.
- Stacey! - prekorila ju je Elizabeth. Ustala je. - Mislim da se nismo upoznale. Prijateljski se osmjehivala. - Ja sam Elizabeth Martindale, lady Shelton.
Nicole je jedan dug trenutak ostala nepomino zagledana u ispruenu ruku.
Naposljetku se prisjetila pravila lijepog ponaanja i prihvatila ju je. - Drago mi je.
- Hvala, lady Shelton. Nemam nita protiv toga da sjedim vani i gledam. Doista nemam.
Moete igrati umjesto mene. Zapravo, ne volim ba previe taj sport.
Nicole je vrsto stegnula vilicu. Plavui topao osmijeh nije silazio s usana i njezine plave
oi doimale su se istinski prijateljskima. Nicole je veoma hladno rekla: - To je sasvim u redu,
lady Martindale, ne trebate zbog mene odustajati od vremena na terenu.
- Meni to uistinu nije vano - rekla je Elizabeth, na to ju je njezina roakinja Stacey
frknula. - Ako eli ii kui, pusti ju da ode - rekla je Stacey.
Elizabeth je napuila usnice u obliku luka. - Stacey, imamo dovoljno vremena da svi
mogu igrati, pa ak i ja ako se za to odluim. - Ponovno se obratila Nicole. - Moemo obje
igrati ako elite, ali upozoravam vas, lako se umaram. - Njezin osmijeh ponovno je dopro do
Nicole, zbog ega joj je bilo veoma neugodno.
- U redu - ula je Nicole sebe kako joj kruto odgovara.
- Ali moete igrati prvi. - Nije se mogla osmjehnuti, nije mogla ak ni pokuati.
Sve djevojke zauzele su svoja mjesta na terenima koje su rezervirale, dok je Nicole
ostala sjediti za stolom uz teniski teren, nastojei gledati, no jo je uvijek bila uzrujana zbog
nazonosti Elizabeth Martindale. inilo se da je zarunica vojvode od Clayborougha veoma
draga ena. Nicole nije mogla prijei preko njezina oitog prijateljstva. Ali sigurno je bilo
neiskreno, zar ne?
Nicole se zatekla kako se ne obazire na ostale igraice. Iznimka je bila Elizabeth, s koje
nije mogla skinuti pogled. Doista je izgledalo da se brzo umara te da uope nema snage ni
izdrljivosti. Bila je najgora igraica na terenu. Zapravo, jedva je uspijevala udariti lopticu. Je
li to onda bila ona vrsta ene kakvu bi vojvoda poelio? Neku svijetlu, mravu plavuu?
enu previe njenu ak i za osrednju igru tenisa? enu koja je imala bezazlene plave oi i
uvijek spreman osmijeh? Nicole to nije eljela priznati, ali od svih djevojaka koje je tek
upoznala, Elizabeth joj se zapravo najvie svidjela. Bila je jedina koja se trudila prijateljski
ophoditi prema njoj. ak su ju Marthine prijateljice, Julie i Abigail, oprezno promatrale te
nisu ni pokuale zapodjenuti razgovor s njom. Nicole je znala da se Martha osjeala loe
zbog toga to ju je nagovorila na dolazak.
Ni deset minuta potom Elizabeth je napustila teniski teren, daui, preznojena i
prilino crvena u licu. - Rekla sam vam da se lako umaram - prodahtala je kada se klonulo
spustila sjesti uz Nicole.
Premda joj nije bila naklona, Nicole joj je ipak brzo natoila limunadu. - Jeste li dobro?
72

Anna

RafaelaR

Ne mogavi progovoriti, Elizabeth se rashlaivala, maui poput lepeze asopisom koji

je uzela sa stola, potvrdno kimnuvi. edno je ispila au. - Hvala vam. Samo se trebam
odmoriti. Nisam trebala doi. U posljednje se vrijeme ba ne osjeam najbolje,
- Vjerojatno nekakva prehlada - rekla je Nicole, uvrui nelagodno reket.
- Mislim da nije - rekla je alosno Elizabeth.
Nicole ju je ostavila i prikljuila se ostalima. Neko vrijeme igrala je s Matildom, ali bile
su prilino lo par. Matilda nije mogla izvesti ak ni kratak udarac. Prila je Stacey. - Hoemo
vi i ja zaigrati - rekla je prilino snishodljivo. - Matilda i Martha podjednakiji su par.
Nicole je pristala, pobrinuvi se da joj Stacey ne vidi izraz lica, koje se odluno
smrknulo, Stacey je bila najbolja igraica na terenu i namjera joj je bila oita. Nicole je bila
uvjerena kako se ta djevojka nadala poraziti ju. Djevojke su krenule na suprotne krajeve
igralita i otpoele s udaranjem loptice. Nicole je esto igrala sa svojom braom na javnom
teniskom terenu nedaleko od Lessinga i bila je dobra igraica. Sada je s lakoom dobacila
lopticu Stacey, koja joj ju je jednakom lakoom vratila. Postupno su obje djevojke nastavile
udarati lopticu sve snanije i snanije. Iznenada je Stacey estoko udarila lopticu prema
Nicole, koja ju je jednako tako estoko uspjela vratiti te ju je Stacey u urbi promaila.
Obje su djevojke dahtale, odluno motrei jedna drugu i pokazujui antipatiju, i igra je
zaozbiljno otpoela.
Tup! Stacey je udarila lopticu. Tap! Nicole joj je uzvratila i djevojke su svom snagom
zamahivale reketom, naprijed-natrag. Stacey je ponovno promaila, ovoga puta natravi na
ogradu, ne mogavi se zaustaviti. Dotad su ostale djevojke nainile stanku i okupile se
promatrati. Elizabeth je takoer prila i stala uz ogradu. Stacey je dahtala. Nicole nije bila
ak ni zadihana.
- Je li bilo dovoljno? - upitala je medeno Nicole.
- Istina je ono to govore - prtala je Stacey, u nastojanju da udahne to vie zraka. Niste plemkinja, ak ni tenis ne igrate damski! - To rekavi, krupnim korakom udaljila se s
terena.
Nicole se zajapurila, koliko od neugode, toliko i od bijesa, jer Stacey ju je nastojala
nadigrati jednakom silinom, ba kao to se ona sama trudila nju pobijediti. Ostale su se
dame okrenule, sve osim Marthe i Elizabeth. Marthine usnice bile su napuene. Nicole im je
sporo prila.
- Molim vas, oprostite Stacey - rekla je Elizabeth, dotaknuvi Nicole za nadlakticu.
Nicole je izmaknula ruku.
- Obino nije tako nepristojna, ne znam to ju je spopalo. - Elizabethin pogled bio je
preklinjui.
Kada Nicole nije odgovorila, Elizabeth se okrenula od nje.
- Ovo je bila pogreka - rekla je Nicole Marthi.
- Zaboravila sam da e ta vjetica Stacey biti tu, Nicole.
ao mi je, ali mora uzeti u obzir da je ona grozna prema svima koji ne pripadaju
njezinu krasnom krugu. Samo zato to je Northumberlandova neakinja misli da sunce izlazi
i zalazi onako kako se njoj prohtije. Da nije bilo tu, ostale bi se djevojke mnogo vie
prijateljski ponaale, uvjerena sam u to.
73

Anna

RafaelaR

- Tvoje prijateljice bile su zaprepatene mojim prisutstvom.

- Nije istina. Julie i Abigail uvijek su tako tihe i srameljive. Prui im jo jednu priliku.
Vidjet e da su to veoma drage djevojke.
Nicole je potvrdno kimnula pa su se njih dvije vratile natrag do skupine koja je sada bih
okupljena oko stola i pila limunadu. Elizabeth je povukla Stacey neznatno ustranu i Nicole je
bila u oku kada ju je ula kako kori brinetu.
- Kako si mogla biti tako nepristojna, Stacey? Bilo je uistinu nepodnoljivo. Mora se
smjesta ispriati lady Shelton.
- Ja? Ispriati se toj barbarki? Katkada si slijepa, Elizabeth, pa ne vidi nita drugo osim
dobra u svim ljudima! Nisi li ula za nju? Ona je Neprihvatljiva i takva e zauvijek ostati!
- Veoma si neljubazna i veoma nemilosrdna, to nije pristojno - prekorila ju je
Elizabeth. Potom je, kada je ugledala Nicole i Marthu, naglo prestala. - Ve odlazite? Moda
bismo mogle promijeniti partnere. Ostalo nam je jo vremena za igru na terenu.
Nicole je pomislila kako je nevjerojatno to da ju je ta ena, neznanka, branila od svoje
roakinje i sada je oito traila nain da spasi to poslijepodne, ni zbog koga drugoga doli
zbog Nicole. - Naalost, imam drugi dogovor.
- A moda emo zaigrati neki drugi put - rekla je Elizabeth. - Bilo mi je veoma drago
upoznati vas, lady Shelton.
- I meni - uspjela je rei Nicole, ne mogavi ju povrijediti.
Ona i Martha udaljile su se i ubrzo se udobno smjestile u koiji Serlevih, sjedei u tiini.
Nakon dugo vremena Martha je pogledala u Nicole. - O emu razmilja?
Nicole se ugrizla za usnicu, beznadno podigavi pogled prema krovu.
- Elizabeth je veoma draga - rekla je tiho Martha. - Nema osobe kojoj se ona ne svia.
Nicole se okrenula i zagledala kroz prozor koije, ali nije vidjela Covent Garden pokraj
kojega su prolazile. - Je li ju zato vojvoda volio? Osim mene - dodala je tuno.
Martha nije imala odgovor.
* * *

- Lady Elizabeth ubrzo e sii, Vaa Milosti.

Vojvoda je potvrdno kimnuo, bacivi jo jednom pogled na svoj osamnaest karatni
depni sat dok je nemirno koraao ispred male primae sobe. Nije bilo svojstveno Elizabeth
da kasni, ali prolo je jo petnaest minuta dok nije sila odjevena. Zapazio je da nije bila
odjevena u haljinu za veeru, ni za kazalite, ve u obinu, dnevnu. - Jesi li ti zaboravila na
mene? - upitao je iznenaen, pomalo ju zadirkujui.
Elizabeth je uzdahnula, prilazei mu. - Oprosti, Hadriane, nisam zaboravila. Bojim se da
sam nainila gadnu pogreku.
Klonula je na kau i on je sjeo pokraj nje. - Ne vjerujem u to - rekao je. - Boli li te?
- Samo sam iscrpljena. Poslijepodne sam igrala tenis pa me to strano izmorilo. Trebala
sam ti tada poslati poruku da moram otkazati na dogovor, ali silno sam te eljela vidjeti i
74

Anna

RafaelaR

nisam te htjela razoarati. Nadala sam se da u se oporaviti nakon to malo odrijemam, ali
tek sam se probudila, a jo se uvijek osjeam iscrpljeno.
- Ne brini za mene - rekao je vojvoda. - Nisi trebala igrati tenis, Elizabeth. Slaem se,
veeras se treba vratiti u krevet.
Dotaknula mu je ruku. - Ne ljuti se na mene?
- Naravno da se ne ljutim. - Pogled mu je postao blai. - Ali, je li vrijedilo toga? Jesi li
uivala u izlasku?
Potiteno ga je pogledala. - Nije bilo ba veoma ugodno, Hadriane, zapravo sam jo
uvijek uzrujana!
- to te uzrujalo?
- Dvije dame bile su strano nepristojne prema jednoj i strahovito su ju povrijedile... a
jedna od njih bila je Stacey.
- Stacey ba nije najljubaznija osoba koju poznajemo.
- Doista sam se grozno osjeala zbog lady Shelton. Nema opravdanja za to! Znam da je
prije nekoliko godina dolo do nekakvog skandala, ali to je sada prolost i pogreno je
zauvijek nekome pripisivati istu pogreku.
Vojvoda nije progovarao ni rijei. - Ta ena koju su povrijedili bila je Nicole Shelton.
- Da. Poznaje ju?
Promekoljio se. Nije otila iz grada. - Nicholas Shelton sada mi je susjed, otkad sam
doao u posjed Chapman Halla. Objedovao sam s njim i njegovom obitelji netom prije
povratka u London.
- Vidjela sam da ju je cijeli taj incident strano pogodio.
Veoma je ponosna pa je to pokuala prikriti, jadna. Rekla sam Stacey da me silno
razoarala.
Vojvoda je proistio grlo, Nije mu bilo neugodno samo zbog toga razgovora ve zbog
svojega ponaanja u prolosti i najdubljeg unutarnjeg razmiljanja s obzirom na tu temu. Jo
je sino Nicole Shelton u njemu izazvala gotovo nekontroliran bijes. Jo ju je sino za dlaku
uzeo u naruje i inio s njom to ga volja. Bilo je veoma nedolino od njega razgovarati sa
svojom zarunicom o Nicole Shelton, s obzirom na sve ono to se dogodilo izmeu njih. Stacey povremeno treba ukoriti. Ako te ne vidim veeras, hoemo li odgoditi veeru za
sutra? - Ali zato nije otila iz Londona? Je li jo uvijek imala na umu zavesti ga i odvojiti od
Elizabeth?
- To bi bilo divno. Hadriane, koliko shvaam, Nicole ba nije dobrodola meu
pripadnike visokog drutva. Sada kada se vratila u London, smatram to strano nepotenim.
Vojvoda je zastao. Da se usudio zadrati na toj temi, morao bi i sam zakljuiti kako je to
nepoteno, i jo gore od toga, nije odobravao ni to to su danas Nicole Shelton povrijedile
zbog davno zaboravljena skandala. No ipak nije elio raspravljati o tom, ne sa svojom
zarunicom, jer bilo bi strano nedolino stati u njezinu obranu. - ivot je rijetko kada
pravedan.
- To ti nije svojstveno! Pozvat u ju da se prikljui naemu pjesnikomu kruoku i
pobrinuti se za to da ju svi prihvate.
75

Anna

RafaelaR

Vojvoda je nainio grimasu. U jednu je ruku to to je Elizabeth namjeravala uiniti bilo

plemenito i ispravno, ali u drugu je bio zgroen pri samoj pomisli na njezino prijateljevanje
s Nicole Shelton. - Elizabeth, moda e se sutra drukije osjeati. Koliko sam vidio, lady
Shelton snana je ena i malo runog ogovaranja nee ju dokrajiti.
- Odluna sam, Hadriane - rekla je otvoreno Elizabeth.
- Potrebni su joj prijatelji poput mene, to je vie nego oito i ja u joj biti prijateljica.
Veoma, veoma kratko, Hadrian je sklopio oi. Je li se to klupko moglo gore odmotavati?
Nicole nee, ne moe, prihvatiti ponudu njegove zarunice za prijateljstvom, zar ne? I zato
je jo uvijek bila u Londonu? Zbog njega? Trebao je jo uvijek biti bijesan na nju, ali nije bio.
Njegov je bijes sino zamro. Zapravo, usudi li se biti iskren sam sa sobom, bio je gotovo
ushien zbog toga to nije otila iz grada.
Vojvoda je imao uasan osjeaj neeg neminovno zlokobnog na pomolu.

76

Anna

RafaelaR

DESETO POGLAVLJE

Nicole je bila zaprepatena kada je odmah sljedeeg dana od Elizabeth dobila lijepo ispisanu
pozivnicu kojom ju poziva da se idue veeri prikljui njezinu pjesnikomu kruoku kod
markiza od Stafforda. Regina ju je znatieljno pogledala. Sestre su se u zelenom dnevnom
boravku oputale uz aj i kolae. - to je to? - upitala je.
Nicole je ponovno proitala pozivnicu, ne mogavi vjerovati da je za nju. - Od Elizabeth
Martindale jest. Poziva me da se prikljuim njezinu pjesnikomu kruoku.
Regina je prila sjesti uz svoju sestru. - Treba otii. Ba lijepo od Elizabeth.
Nicole je pozorno odloila pozivnicu ustranu, dok joj je srce luaki udaralo. - Zato bi
me pozvala? - upitala se naglas. - Jedva me poznaje. - Ali nije mogla prestati misliti kako je to
bilo ironino; jedina ena u Londonu koja joj je nudila prijateljstvo nije bila nitko drugi doli
zarunica ovjeka prema kojemu je ona gajila njene osjeaje.
- Zato to je veoma draga. Nedvojbeno zna da si nova u gradu i nastoji te ukljuiti u
svoje drutvo.
- Dobro ju poznaje?
- Prijateljice smo. Idi, Nicole - poticala ju je Regina. - Treba se ovdje sprijateljiti s
nekim.
Nicole je preutjela odgovor. Jednostavno nije mogla svojoj sestri objasniti zato se nije
mogla prikljuiti Elizabethinu pjesnikomu kruoku, ak i da je to eljela, to zasigurno nije.
Regina je odjednom pogledala na zidni sat, zgranuvi se. - Ah, moram se poi
preodjenuti. Lord Hortense jutros me izvodi na vonju! - Istrala je iz prostorije.
Nicole ak nije mogla ni odvratiti pozornost na sestrinu trenutanu slijepu zaljubljenost
u nitavnoga lorda Hortensea. Ponovno je pogledala pozivnicu. Znala je da nije bilo
skrivenog motiva. Premda je Elizabeth vidjela samo jednom, u to je bila sigurna. Kao to je
Regina rekla, Elizabeth je jednostavno bila ljubazna.
Odjednom je zguvala ono pismo u ruci.
Zato je, zaboga, morala biti tako ljubazna? Zato nije mogla biti kakva goropadnica
poput njezine roakinje, Stacey? I zato je, za boga miloga, morala izabrati nju, Nicole? Ne
samo da nije eljela njezino prijateljstvo ve joj ono nije ni bilo potrebno!
Nicole se snano ugrizla za usnicu. Strana istina bila je injenica da je duboko u srcu
postojan jedan krhak dio nje koji bi bio volio odgovoriti na ponude te djevojke. No to je,
naravno, bilo nemogue. Nikada nisu mogle biti prijateljice. Ne nakon onoga to se dogodilo
izmeu nje i vojvode od Clayborougha.
I zbog toga to je u kasnim pononim satima jo uvijek sanjarila o njemu.
Brzo, prije nego to se uspjela predomisliti, Nicole je napisala ljubaznu odbijenicu i dala
da joj se to istoga poslijepodneva odnese. Pretpostavila je da e tu biti kraj, jer Elizabeth
zasigurno nee od nje nastaviti traiti da izie i da se sprijatelji s njom. Ali prevarila se.
Elizabeth joj je sljedeega poslijepodneva dola u posjet.
77

Anna

RafaelaR

- Molim, sjednite - rekla je prilino slubeno Nicole.

- Hvala - Elizabeth se osmjehnula. Bila je prilino zadihana, blijeda plavua u po mjeri
krojenom srebrnoplavom svilenom kostimu. - Silno mi je ao to nam se veeras ne moete
pridruiti, lady Shelton.
- Naalost, ve sam zauzeta - slagala je Nicole. Sjedila je suelice Elizabeth u
tapeciranom naslonjau i objema rukama vrsto stiskala glatke drvene naslone.
- Nadam se da ne mislite kako e Stacey biti tamo, jer ona nije dio te nae skupine, s
obzirom na to da se nimalo ne zanima za knjievnost. - Elizabethin pogled zadrao se na
njezinu.
Nicole je bila zgroena spoznajom kako Elizabeth moda misli da se ona boji prikljuiti
skupini zbog njezine roake. - Nije Stacey razlog zbog kojega ne mogu doi.
- Dobro - Elizabeth se osmjehnula. - Kao to je Hadrian ukazao na to, sklona je
povremeno biti pomalo neuglaena, i to ne samo prema vama.
Nicole se sledila. - Vo... vojvoda je to rekao?
- Ah, neki dan sam bila strano uzrujana zbog njezina ponaanja tako da nisam mogla ni
o emu drugom razgovarati kada me doao izvesti na veeru. Potpuno je odobrio to to sam
prekorila Stacey.
Nicole je teko progutala i lice joj se silno zajapurilo. Elizabeth je sjedila s vojvodom od
Clayborougha i raspravljali su o njoj! Ajme, kako se negdje zasigurno zabavljao! Bilo je to
previe! Apsolutno previe!
- Dola sam vas pozvati na jo jedno dogaanje, u subotu poslijepodne. Pomaem
Hadrianovoj majci, udovi vojvotkinji u pripremama. Svake godine prireuje piknik u
amerikom stilu. Ideju za to oito je dobila od svojih bostonskih roaka. Mlade dame donesu
u kutiji uinu, a dentlmeni se nadmeu za nju. Pobjednici, naravno, objeduju s damama iju
su uinu kupili, a prikupljen novac odlazi u dobrotvorne svrhe najpotrebitijima, jadnoj
gradskoj siroadi. - Elizabeth se osmjehnula. - Uvijek je to velik uspjeh i bude mnotvo
zabave. Svi se pojave. Hoete li doi?
Nicole je bila uasnuta. Stavi li ona svoju uinu na drabu, nitko ju nee kupiti! U to nije
nimalo dvojila! - ao mi j...
Elizabeth ju je preduhitrila i prekinula. - Nisam mislila da trebate donijeti uinu. Jasno
mi je zato to ne biste eljeli. Mislila sam samo da doete i uivate u poslijepodnevu.
Zapravo, silno bi me iznenadilo da vai roditelji ne planiraju dolazak. Znam da e Regina biti
tamo.
- Moji roditelji - ukoeno je rekla Nicole - vraaju se za vikend u Dragmore.
- Ah.
Nicole je bila bijesna i zajapurena. Elizabeth ju nije namjeravala uvrijediti svojom
leernom pretpostavkom o tome da se ona ne bi usudila donijeti kutiju - uinom, ali
uvrijedila ju je. Shvatila je kakvo bi ponienje Nicole doivjela da donese uinu i da ju nitko
ne kupi. Nicole je stegnula vilicu.
- Nisam vas namjeravala uzrujati - rekla je Elizabeth, njeno i zabrinuto. - To je doista
pravo vrijeme za zabavu i ne donose svi uinu. Eto, recimo ja ju ne donosim, budui da sam
78

Anna

RafaelaR

jedna od organizatorica, tako da sasvim sigurno moete na pikniku objedovati sa mnom i

Hadrianom.
- Nisam uzrujana. - Nicole je to rekla to je mogue ponosnije. - A zbog ega mislite da
ne bih dola? S uinom?
Elizabeth je nakratko razrogaila oi prije nego to se uspjela pribrati. - Ah, tako mi je
drago to ete sudjelovati!
Nicole se smrknuto osmjehnula, znajui da se glupavo obvezala na tijek dogaaja koji je
mogao rezultirati samo katastrofom. Ali bila je uhvaena u kripac vlastitog ponosa i nije se
mogla povui, ne pred Elizabeth Martindale.

Subota je bila lijep i sunan dan babljega ljeta. Nebo je bilo bez oblaka i sva stabla u
Hyde Parku svjetlucala su zlatnim sjajem do usijanja. Otprilike dvjesto plemia, dama i
gospode, okupilo se za tu prigodu, svi odjeveni u svoja najbolja arena odijela. Njihova kola i
koije bili su kilometrima poredani iza njih na konjskoj stazi koja je vodila kroz park. Sada
su svi bili okupljeni oko postolja koje je bilo postavljeno za tu sveanost. Na jednoj strani
bile su koare za piknik, sve veselo oslikane i ukraene trakama, vrpcama i ipkom.
Elizabeth se privijala uz vojvodinu ruku i stajala pokraj postolja, licem okrenuta prema
gomili koju je pretraivala pogledom. - Pitam se nije li na kraju ipak odluila ne doi promrmljala je.
- Tko? - upitao je vojvoda, nestrpljivo se mekoljei, ne mogavi prikriti da se dosauje.
U mislima mu je bio teak pravni problem i za nekoliko je sati kod kue imao sastanak s
nekolicinom odvjetnika. Pitanje je postavio odsutno, ne marei za Elizabethin odgovor, sve
dok mu, naravno, nije odgovorila.
- Nicole Shelton.
Sledio se i spustio pogled, zagledavi se u nju. Osjetio je olakanje kada mu je rekla da je
Nicole odbila njezin poziv za itanjem poezije. Ve je bio odluio kako bi ju, da je Nicole
poziv prihvatila, potraio i zahtijevao da mu kae kakve su joj namjere. Ali nije prihvatila te
ju nije morao ni potraiti. - Pretpostavljam da nee doi ovamo - rekao je ukoeno, premda
mu se, pri pomisli da bi bila tu, puls ubrzao.
- Rekla je da e doi i da e donijeti uinu. - Elizabeth je prestala prelaziti pogledom po
gomili. - Nisam mislila da treba sudjelovati u drabi, ve samo doi i objedovati s nama.
- Pozvala si ju da objeduje s nama? - upitao je u nevjerici.
- Naravno. To je bilo prije nego to je rekla da e donijeti uinu. Glupavo sam
pretpostavila da nee, pa kako sam ju onda mogla pustiti da objeduje sama? Bilo mi je jasno
da ne bi ba bilo zgodno da donese uinu te da bi to moglo biti ak prilino neugodno, ali
ona mi je nenadano rekla da e ju donijeti. Silno je ponosna... divim joj se.
Hadrian je stegnuo vilicu. - Ne treba joj se diviti - rekao je, iako je pretpostavio kako bi
joj se i on mogao potajno diviti, premda to u tom trenutku nije bio voljan priznati. Osim
toga, mogao je zamisliti kako bi svaki nazoan dentlmen volio kupiti njezinu kutiju i
provesti poslijepodne s njom u privatnosti estara, bez obzira na onaj skandal iz prolosti.
Na kraju krajeva, svi su oni imali oi. Shvatio je da je bio oito nezadovoljan pomilju na to
da Nicole Shelton s nekim bezimenim plemiem podijeli svoju uinu na pikniku.
79

Anna

RafaelaR

- Ali divim joj se - nastavila je Elizabeth. - Voljela bih da sam vie poput nje.
- Ti si savrena takva kakva si.
- Ah, Hadriane, pretjerano si galantan. Moram ti jo priznati da sam se brinula kako
nitko nee kupiti njezinu uinu.
- Vjerujem da ona ima svoje oboavatelje.
- Hadriane, drag si, ali jo nisi u tijeku, a kako bi i bio, kada si tako rijetko u gradu? Ne
kritiziram te - brzo je dodala - jer zna koliko se ponosim tvojom vjetinom poslovanja. Ali
pripadnici viih drutvenih slojeva ne zaboravljaju. Katkada znaju biti veoma okrutni.
- Uvjeren sam da pretjeruje - rekao je, vjerujui da bi se prisutni mukarci estoko
natjecali za drutvo Nicole Shelton.
Elizabeth ga je pogledala, s ljubavlju mu se osmjehujui. - Nadam se da si u pravu, ali
pobrinula sam se ve za to ako krene u smjeru u kojem pretpostavljam da e krenuti.
Zamolila sam naeg roaka Roberta da se nadmee za njezinu uinu i pristao je, premda ba
nije bio veoma milostiv po tom pitanju.
- Robert - ponovio je vojvoda poput jeke, pomislivi na Staceyna vraki zgodnog
razvratnog brata. Namrtio se, uvjeren kako e ju Robert vrlo brzo povaliti. - Nije ba od
povjerenja!
Elizabeth ga je znatieljno pogledala, iznenaena estinom njegova izraza lica. - Robert
e se lijepo ponaati, ali nigdje ga ne vidim. Ah, Hadriane! Eno je! Zbilja je dola!
Neobino zadihan, vojvoda se sporo okrenuo, pratei Elizabethin oduevljen pogled.
Malo podalje od gomile Nicole je stajala sa svojom sestrom, visoko uzdignute glave. Bila je
zapanjujui prizor u prugastom kostimu boje breskve i slamnatom eiru ukraenom
jednom treperavom ruom u boji koralja. Pogledi su im se sreli.
Zaboravio je bio disati i duboko je udahnuo, zadravi dah. Situacija je bila
nepodnoljiva. Kako je mogao stajati sa svojom zarunicom koju je iskreno volio i osjeati
poudu prema drugoj eni... onoj koju nije mogao imati? Ta zaluenost... ta opsjednutost...
dovoljno je dugo potrajala. Ali kako e ju, dovraga, okonati?
* * *

Nicole je poeljela da je bilo gdje drugdje, samo ne ovdje. Regina je veselo avrljala s
dvije mlade dame i njihovim udvaraima, ostavivi Nicole u trenu izopenom. Silno se
trudila ne gledati prema njemu, no to je bilo nemogue.
Ponovno joj je pogled pobjegao prema njemu i ponovno se sledila jer je i on gledao u
nju.
Nicole je brzo odvratila pogled. Drhtala je. Zato je morao biti tako predivan? Zato je
ona to morala zamijetiti? Zato je danas morao biti tu i svjedoiti onome to e zasigurno
biti njezino ponienje? I zato, zato je morao biti zaruen s Elizabeth?
Nadmetanje je otpoelo. Nicole nije obraala pozornost kada je koara jedne dame
obojena u plavo i bijelo te prevezana ruiastom vrpcom prodana nekom mladiu za
dvadeset pet funti. Obuzeo ju je strah.
80

Anna

RafaelaR

Premda u posljednji trenutak, trebala se povui. Bio je vrhunac gluposti donijeti koaru
s uinom... nitko to nee kupiti. Potiho je proklinjala svoj ponos.
Jo nekoliko uina rasprodalo se na drabi, veina njih za deset ili dvadeset funti. Nicole
se zapitala bi li trebala biti kukavica pa sada otii prije nego to njezinu kutiju stave na
drabu. Ponovno se zatekla kako pilji u vojvodu.
Jedan kratak trenutak, za koji se inilo da je potrajao cijelu vjenost, pogledi su im se
prikovali. Ovaj put on je bio taj koji je odvratio pogled kako bi rekao neto Eizabeth. Ali
Elizabeth je uhvatila njezin pogled i vedro mahnula. Nicole nije znala je li joj odgovorila ili
nije. Znala je samo da nije mogla podviti rep i pobjei, sada vie ne. Odluno uzdahnuvi,
Nicole se ponovno okrenula licem prema podiju.
* * *

- Jesi li vidio Roberta? - upitala je zabrinuto Elizabeth. - Ostalo je jo samo nekoliko

uina, a ja ga ne vidim.
Vojvoda je bio napet. - Vjerojatno je sino malo vie popio i zaboravio sve o lijepom
obeanju koje ti je dao. - To bi sliilo Robertu i vojvodi bi na neki nain bilo drago da se taj
zgodan neenja nikada ne pojavi i ne otkupi Nicolinu uinu.
- Stacey! - zazvala je Elizabeth, ugledavi svoju roakinju kako kroz gomilu prolazi sa
svojim proscem, koji je upravo kupio njezinu jarkim bojama ukraenu koaru s uinom.
Stacey je prila pozdraviti svoje roake. - Ovo je lord Harrington - rekla je, srameljivo
ga pogledavi. - Kupio je moju uinu za trideset pet funti!
- Ba lijepo - rekla je Elizabeth, zastavi ga pozdraviti kako dolikuje, unato uzrujanosti
koju je osjeala. Potom je uzela svoju roakinju za ruku i povela ju ustranu. - Stacey, gdje ti
je brat? Gdje je Robert?
- Ah, zaboravila sam ti predati poruku - rekla je Stacey, osmjehujui se. - Smetnuo je s
uma da za danas ima nekakav drugi dogovor u Brightonu, koji ama ba nikako ne moe
propustiti. Jako mu je ao.
Elizabeth je problijedjela.
Stacey se nasmijala. - Ne brini, rekao mi je za va plan i nije te posve ostavio na cjedilu.
Zamolio je svojega prijatelja da doe umjesto njega.
- Koga? - upitala je Elizabeth.
Stacey joj je pokazala. - Vidi li onoga riokosog u bijelom platnenom odijelu? Onaj koji
stoji do onoga u ogrtau? Zove se Chester, ne znam mu prezime. On e kupiti Nicolinu uinu.
- Ponovno se zahihotala.
Elizabeth se zagledala u toga razbaruenog mladog dentlmena i njegova prijatelja.
Obojica su sasvim oito bili pod gasom. - Ubit u Roberta - rekla je.
Stacey se nasmijala. - Moram ii, Elizabeth. Uivaj! - Otrala je s lordom Harringtonom
kako bi mogli promatrati zavretak drabe.
Elizabeth se tjeskobno okrenula prema vojvodi i ispriala mu to se dogodilo.
81

Anna

RafaelaR

Njezinu kutiju s uinom stavili su na prodaju. Nicole je knedla stajala u grlu i poeljela
je umrijeti kada je drabovatelj podigao slamnatu koaru koja je pripadala njoj. Znala je da
ju je trebalo ukrasiti, kao to je Regina ukrasila svoju, ali pokuala je, no svi njezini pokuaji
zavrili su oajnim neuspjehom. Trake i vrpce izgledale su smijeno, ba kao ipka i
tabletii. Cvijee je izgledalo jo gore te je naposljetku, s gnuanjem, Nicole obojila koaru u
jarko crvenu. Sve su ostale ene svoje koare obojile u bijele ili pastelne tonove, ukrasivi ih
trakama, vrpcama i ostalim enskim drangulijama. Nicole je znala da je njezina koara bila
trn u oku.
Kada ju je drabovatelj podignuo, razrogaio je oi, a iz gomile se zaulo smijuljenje. - A
to ovdje imamo? Hmmm? - promrmljao je, - to god da je u ovoj neobinoj koari, strano
dobro mirie! Tko e zapoeti s ponudom?
Doekala ga je tiina i Nicolino se lice zaarilo, Pokuala je gledati ravno pred sebe i u
debeljukastog drabovatelja koji je visoko drao njezinu grozno obojanu koaru.
- Hajde, gospodo, zaponimo s nadmetanjem! - zazvao je. - Tko e zapoeti? ujem li ja
to pet funti? Pet funti, gospodo.
- ije je to? - povikao je jedan ovjek.
Identitet djevojaka ije su koare bile bio je tajna, ali obino nije bilo potrebe pitati koja
je ija koara jer bi se prosci pobrinuli doznati to unaprijed Na to pitanje zauo se
podsmijeh, prvi takve vrste toga dana. Kada je drabovatelj pogledao na malen privjesak na
stolu i proitao njezino ime. Nicole je istinski poeljela umrijeti.
Na tu izjavu uslijedila je tiina i stotine oiju okrenulo se prema njoj. Potom je netko
rekao: - Deset penija!
Tako sramotno niska ponuda bila je popraena smijehom.
Nicole se sledila. Nije mogue da se to dogaa, sada e ju ismijati.
- Deset penija - rekao je drabovatelj, koji je osjetio olakanje zbog napokon dobivene
ponude. - ujem li ja to jedna funta? ujem li ja to jedna funta?
- Jedna funta - rekao je netko prilino grubim glasom.
Nicoline oi na rubu suza potraile su novoga nadmetatelja. Na sebi je imao bijelu
platnenu vreastu jaknu i vrst slamnat eir i bio uasno pijan. Nesvjesna to ini, bacila je
tjeskoban pogled prema vojvodi i zapazila da je bio bijesan glede toga mukarca u bijelom,
kao da bi ga najradije ubio, a potom se okrenuo i pogledao prema njoj.
Suut koja mu je ublaila izraz lica bila joj je previe za podnijeti. Bilo je to posljednje
to je oekivala od njega i prijetilo je biti njezinim velikim porazom. Nicole je duboko
udahnula i zagledala se u zemlju, posluivi se svom snagom volje da ne popusti i ne
zaplae. Iznenada ju je netko uzeo za ruku. Bila je to Regina. inilo se da je ono nadmetanje
stalo na jednoj funti, to je bilo jednako toliko poniavajue kao da se nitko uope nije ni
nadmetao.
- Mrzim ih - rekla je Regina. - Poi emo kui. Nicole nije mogla odgovoriti.
- Jedna funta - grmio je drabovatelj. - Idemo... idemo... Potom je jedan dubok i snaan
glas, koji je veoma dobro poznavala, zazvonio i uinkovito utiao sve i svakoga. - Pet stotina
funti - rekao je vojvoda od Clayborougha.
82

Anna

RafaelaR

Zavladala je zaprepaujua tiina. Potom se drabovatelj ozario, lupivi svojim

ekiem. - Pet stotina funti - zagrmio je. - ujem li ja to pet stotina i pedeset? Imamo pet
stotina funti ... idemo... idemo... ujem li ja to pet stotina i pedeset? Gotovo! Prodano vojvodi
od Clayborougha za pet stotina funti!

83

Anna

RafaelaR

JEDANAESTO POGLAVLJE

Elizabeth je prekinula zapanjujuu tiinu koja je oko njih zavladala. - Hadriane - vrisnula je pogledaj to si uinio!
Vojvoda se lecnuo. Pogled mu je odlutao preko vrha Elizabethine glave i susreo se s
Nicolinim. Gledala je irom razrogaenih oiju, u posvemanjoj nevjerici. Tijekom
nadmetanja za njezinu koaru u njoj se rasplamsao bijes zbog ruganja njegovih plemia.
Smrknuto je gledao kako ona pokuava prikriti tjeskobu koju je uspio proitati ispod
njezina sleenog ponosnog izraza lica. Poelio je zadaviti Robertova prijatelja zbog njegove
krajnje smijene ponude od jedne funte. Kada je shvatio da druge protuponude nee biti te
da e Nicolina uina zapravo biti prodana za tako smijeno malu svotu, spasio ju je svojom
zapanjujue visokom ponudom od pet stotina funti.
Nita ga nije moglo sprijeiti da ju ne spasi od ponienja koje je pretrpjela, ali odluio je
vjerovati kako bi spasio svakoga tko bi se naao u slinoj situaciji. Nije namjeravao dalje
preispitivati svoje porive. Ali, hoe li Elizabeth razumjeti?
Vojvoda je naglo odvojio pogled od Nicole, pitajui se koliko su dugo tako piljili jedno u
drugo. - Elizabeth - zapoeo je nespretno.
Zapljeskala je. - Kakav si ti junak!
Razrogaio je oi.
Privila se uz njegovu ruku, ozarena. - Kako si ti pametan! Sada e svi znati da si ju uzeo
pod svoju zatitu i nitko se vie nee usuditi ponovno ju ismijati na taj nain.
- Nema li ti nijednu runu crtu u svojem karakteru? - upitao ju je njeno. Oi su joj se
zamaglile od zbunjenosti.
Mogao joj je otkriti barem malo istine. - Ljutilo me vidjeti kako joj se izruguju. Ne volim
nijednu vrstu zlostavljanja. - U djeliu sekunde prisjetio se kako se njegov otac jednako tako
okrutno izrugivao njegovoj majci. I kako se Francis izrugivao vlastitu sinu, omalovaavajui
toga djearca na svakom koraku i ismijavajui se svakom nastojanju na koje je taj djeak
trebao biti ponosan. Taj djeak... bio je on sam.
- Znam, zato te i vo... zato mi jesi toliko drag - rekla je, stisnuvi mu nadlakticu. - Ljudi
ekaju, Hadriane, mora otii po njezinu koaru. - Drabovatelj je zapoeo s nadmetanjem
za jednu od dvije preostale uine.
Premda je te rijei izrekao, osjetio je glupo razoaranje. - Kupio sam njezinu koaru
samo zato da ju spasim od neugodnosti, Elizabeth, a ne da obavim piknik s njom.
- Mora, Hadriane! Ako ne pojede tu uinu s njom, ljudi e pomisliti da to ne
odobravam i da sam ljubomorna. To e biti skandal i ponitit e sve ono dobro to si
upravo uinio. Mora.
Bio je zaprepaten. Njegova zarunica slala ga je u naruje druge ene, one za kojom je,
unato najboljim namjerama, jo uvijek udio. Naravno, Elizabeth nije mogla znati koliko ga
je Nicole opsjedala u mislima. - Jest emo svi zajedno - rekao je odluno, premda je to
rjeenje smatrao jo uasnijim nego uinati sam s Nicole.
84

Anna

RafaelaR

- Ne, ne - rekla je jednako tako odluno Elizabeth. - Preumorna sam. Tu sam od ranoga
jutra, pripremajui s tvojom majkom ovaj dogaaj. Ako namjerava da veeras objedujem s
tobom, Hadriane, bit e najbolje da poslijepodne odmorim.
- Onda u te odvesti kui.
- I ostaviti ovdje Nicole samu da bude predmetom poruge? Ne budi smijean! Poslat u
ti natrag koiju. - Jo mu se jednom toplo osmjehnula, a potom se okrenula mahnuti
usplahirenoj Nicole.
Vojvoda je zadnji put pokuao. - Elizabeth, ode li sada, ljudi e pomisliti da si strano
pogoena.
Elizabeth se, sasvim oito dobro raspoloena, vedro nasmijala... to su svi mogli vidjeti.
- Naprotiv, znat e koliko ti vjerujem i ubrzo u svim svojim prijateljima jasno dati do znanja
koliko sam zadovoljna time to si lady Shelton uzeo u zatitu.
Naravno, bio je silno uznemiren njezinim rijeima. Koliko ti vjerujem. Kako je bila u
krivu.
U njegovu ivotu bilo je mnogo ena. Od jednog dentlmena nije se oekivalo da bude
vjeran svojoj supruzi, a jo manje zarunici, i gotovo svaki od njih imao je ljubavnicu. Te
ostale ene nisu imale nikakve kvalitete pa to nije ni bilo vano. Bilo je prihvatljivo, ak
oekivano. Bilo je dobro poznato da su te dame bile zadovoljne injenicom da njihovi
muevi negdje drugdje nalaze ugodu, jer one same bile su previe uglaene da bi
zadovoljavale apetite tih mukaraca, osim onda kada je to bilo u svrhu raanja djece. Ali
ljubakanje s Nicole Shelton nije bile prihvatljivo. Krilo je ne samo Elizabethino povjerenje u
nj ve i kodeks asnoga ponaanja prema kojemu su svi dentlmeni ivjeli. Lady Nicole
Shelton bila je neto posve drugo, jer je pripadala aristokraciji.
Hadrian je ispratio Elizabeth kroz gomilu, nastojei ni o emu ne razmiljati. No to nije
bilo nimalo jednostavno. Srce mu je snano lupalo i misli mu nisu bile usredotoene na
njegovu zarunicu, ne na nain na koji bi trebale biti. Bio je odve svjestan visoke
tamnokose ene koja je stajala na udaljenom kraju istine. - Vidimo se veeras, Hadriane rekla je Elizabeth kada su stigli do koije.
Vojvoda je potvrdno kimnuo, pomogavi joj da ue unutra, i izdao naredbu svojemu
koijau. Uzmaknuo je kada je koija krenula i uspio se osmjehnuti kada mu je Elizabeth
zadnji put mahnula, opratajui se.

Nicole je gledala kako odlaze jo uvijek ne uspijevajui u potpunosti shvatiti to se

dogodilo. Zato je kupio njezinu koaru i jo k tomu za tako nevjerojatno visoku svotu? Kako
je mogao takvo to uiniti pred Elizabeth i je li to neto znailo, predskazivalo neto?
Pokuala je samu sebe upozoriti da ne bude glupa, ali emocije su joj jo bile uasno svjee
pa se to upozorenje inilo trivijalnim u usporedbi s onim kako joj je velianstveno spasio
dan.
A sada je odlazio. Nicole nije mogla skinuti pogled s njih, jo uvijek stojei ispod
debelog visokog hrasta, tamo gdje je stajala od poetka drabe. Naravno da je odlazio, to je
drugo oekivala? Da doe po nju i svojata ju na nain na koji su svi ostali mladii svojatali
svoje dame? Je li jo uvijek gajila glupe romantine matarije u svezi njega? Je li se jo uvijek
usuivala biti toliko glupa?
85

Anna

RafaelaR

Regina ju je vrsto stisnula za ruku, podsjetivi Nicole da ona jo uvijek stoji pokraj nje.
- Ne mogu vjerovati - proaptala je uzbueno. - Vojvoda od Clayborougha kupio je
tvoju uinu, ah, Nicole, pa to je sajan znak! Svakome je dao do znanja da se ne treba igrati s
tobom!
Drhturei, Nicole se uspjela slabano osmjehnuti. Je li to znailo to? Ili... je li to moglo
znaiti neto vie? Osjetila je kako joj se javlja nada u grudima, iako ju je pokuala zatomiti.
Regina nije znala koliko je puta ona bila u njegovu naruju i koliko je blizu bila tomu da mu
se preda, imao on zarunicu ili nemao. Moda, samo moda... - eka te lord Hortense. Idi. Ja
u otii kui i poslat u natrag koiju po tebe. - Nicole se nije ni usudila zavriti misli.
- Jesi li sigurna? - upitala je Regina uzbueno, vrsto stisnuvi Nicole za ruku. - Nicole!
Vidi!
Nicole je pratila sestrin pogled i zaprepastila se. Vojvoda se izdizao iznad svih dok se
vraao kroz gomilu, ne upuujui se prema njoj, ve prema podiju. Pogled joj je pobjegao
ispred njega. Drabovatelj je ve odavno bio siao i jedina stvar na podiju osim veselog
bijelo-zelenog stijega te niza rua iz staklenika bila je njezina ivopisno crvena koara. Bez
zastajkivanja, vojvoda se nepogrjeivo uputio prema koari. Podigao ju je, a potom se
okrenuo, pogledom pronaao njezin i krenuo prema njoj.
Obje djevojke ostale su bez rijei. Svaka je imala svoje razloge za zaprepatenost.
Regina je prva prekinula utnju. - Mislim... mislim da namjerava uinati s tobom.
- Ne bih se sloila - rekla je kolebljivo Nicole, dok joj je srce treperilo poput krila
kolibria.
Vojvoda im je priao. - Dame - rekao je slubeno. Regina se prva pribrala i posebno mu
se lijepo naklonila: - Vaa Milosti, ja...
Pogledala je od jednoga u drugo, oarana intenzitetom njihova piljenja. - eka me lord
Hortense - uspjela je izrei zadihano, nakon ega se okrenula i pobjegla.
Izmeu njih zavladala je tiina, zgusnuta od napetosti stvorene u prolosti i sjedinjene
sa sadanjou. Nicole ju je prekinula, nervozno se oblizujui. - Svi bulje. to to radi?
- Samo neka bulje. - Ispruio je ruku. Izraz lica bio mu je izrazito mrk. Nije se
osmjehnuo i nita mu se nije uspjelo proitati s lica. - Hoemo li?
Nicole je ponovno trepui pogledala u njegovu ruku. - Ne... ne razumijem.
Stegnuo je vilicu. - Objedovat emo zajedno, lady Shelton, jer sam kupio tvoju koaru.
Podignula je svoj uplaen pogled prema njemu. - Ali...
Elizabeth?
- Elizabeth to srdano odobrava i da se ne osjea toliko iscrpljenom, i sama bi nam se
prikljuila.
Nicole je obuzela strana razoaranost, kakvu nije imala pravo osjetiti. - Shvaam. Okrenula se, ali nije ga uzela za ruku, nemajui namjeru to uiniti. vrsto je napuila usnice
kada je tajni mjehur u njoj puknuo. Njezin balon matarija, ispunjen snima, raspuknuo se i
ispuhao. emu se to potajno nadala? Da je on tako javno, tu na licu mjesta, prekinuo s
Elizabeth? Da je prekinuo kako bi bio s njom? Nije bila nita drugo doli predmet milosra za
oboje, premda bi vojvodini motivi zasigurno mogli biti mnogo sumnjiviji.
86

Anna

RafaelaR

Shvativi da ju Nicole nee prihvatiti, spustio je ruku i pogled mu se smraio. Zajedno

su preli preko istine i doli do mjesta u sjeni triju vatreno crvena javora. Nicole se
osvrnula uokolo dok je vojvoda sputao koaru. Svi su ih mogli dobro vidjeti, ali to je bilo i
za oekivati, kao i znatielja koju su pobuivali.
- Jesi li ponijela deku?
- to?
Grubo je ponovio pitanje.
Nicole je odmahnula glavom. Vojvoda je skinuo sa sebe svoju jahau jaknu i rasprostro
ju pred nju. Nicole mu nije uspjela ni zahvaliti ve je, umjesto da se na nju smjesti, samo
piljila u nju.
- Vjeruj mi, nemam ui.
Oinula ga je pogledom. - Ovo je smijeno. Ti doista oekuje da nas dvoje tu uljudno
zajedno objedujemo?
- Ne samo da oekujem - rekao je, mrko ju pogledavi. - Zahtijevam.
Bijes joj je plamtio u pogledu kada je zapoela borbu protiv njega. - Ne treba mi tvoje
milosre.
- Naprotiv - rekao je glatko - itekako ti treba.
- Nisam traila da kupi moju koaru.
- Ne, nisi.
- Pa zato si ju onda kupio? - viknula je, drhtei.
Piljio je u nju dok mu je ila na vratu vidljivo pulsirala. - Zato to se inilo da nema
drugih spasitelja - rekao je naposljetku.
- Kako si galantan! - uskliknula je Nicole, pogoena do suza. - Nije me trebalo spaavati,
posebice ne ti.
- Moda bi se na trenutak trebala osloboditi tog svojeg ponosa, Nicole. Koliko si puta
zbog njega tako ishitreno reagirala? Koliko ti je esto stvorio vie problema nego to ih je
rijeio?
- To se tebe ne tie!
- Predlaem ti da sjedne - rekao je. Lice mu je bilo zajapureno od bijesa. - Prije nego to
od sebe nainimo ruglo i ponitimo sve to je uinjeno.
- Ne treba meni tvoja zatita - rekla je ogoreno. - Idi pa titi svoju slatku Elizabeth.
- Ne treba njoj moja zatita, a ja sam ju, koliko sam glup, ini se ponudio tebi, bez obzira
na svu tvoju nezahvalnost. A sada sjedni. - Iznenada ju je pogurnuo da klekne pa Nicole nije
imala drugog izbora, ve brzo sjesti na njegovu jaknu.
Brzo se spustio na travu pokraj nje i kada je Nicole namjeravala poskoiti, vrsto joj je
stegnuo ruku, usidrivi ju na mjestu. - Jo smo uvijek u aritu pozornosti mnogih i svaa bi
samo raspirila ogovaranja. Nije li ti dosta ogovaranja, Nicole?
Nakratko je sklopila oi. - Jest.
Pustio joj je ruku.
87

Anna

RafaelaR

Kada je otvorila oi, zatekla ga je usredotoeno zagledana u njezino lice. Nicole je

podignula bradu, treptanjem odagnavi vrele suze ispod kapaka. Mogla se boriti protiv
svega to je eljela, porei sve to je eljela, ali bilo joj je potrebno njegovo milosre, bio joj
je potreban on kao spasitelj i sada je, ako je eljela biti brutalno iskrena prema samoj sebi,
eljela jo.
Nije bilo zabune to se njegove snage tie. Isijavala je iz njega, karizmom koju nitko nije
mogao porei. Da je bio njezin, pala bi mu u naruje i plakala za prolou koju nije mogla
promijeniti i budunou koju je tako oajniki eljela imati. Bio bi joj sigurna luka,
nepovredivo utoite koje joj je oajniki trebalo i nepobjediv tit izmeu nje i ostatka
svijeta. Ali nije bio njezin, pripadao je Elizabeth i situacija je bila krajnje nemogua.
Jo ju je uvijek promatrao, previe blizu, kao da joj je mogao proitati najintimnije misli
i osjeaje. Nicole se zatekla privuena njegovom snagom, bila je pometena njome. Ponovno
je bila nemona odvojiti pogled od njega i strahovala je da joj zna najskrovitije misli.
Strahovala je da mu previe otkriva. Nije eljela da on zna, ak ni da posumnja u ono to se
samoj sebi bojala priznati.
Njegov je bijes zamro. Onog izdajnikog rumenila nestalo je i oi su mu ponovno bile
intenzivno zlatne boje erija, oi tigra, opasno hipnotizirajue. Nicole se utiala i primirila,
postavi posve nepomina i prepustila se iekivanju.
Odjednom je podigao ruku. Nije bilo sumnje da ju je namjeravao dotaknuti. Posegnuo je
za njezinim licem. U tom trenutku Nicole je oajniki eznula za njim. Jednako tako
nenadano spustio je ruku i pogled, brzo posegnuvi za njezinom kutijom s uinom.
- Moda bismo trebali jesti - rekao je.
Obuzelo ju je golemo razoaranje. Nije mogla odgovoriti. Mogla je samo gledati kako on
otvara koaru i poinje iz nje vaditi stvari.
Samo taj kratak trenutak bio je potreban da se sve Nicoline uzburkane i povrijeene
emocije zgusnu u vatrenu loptu eksplozivne elje. Premda je sjedila nepomino, odluna
sakriti svoju reakciju prema njemu, drhtala je. Tijelo joj je bilo vrsto i napeto, gotovo bolno.
Namjeravao ju je dotaknuti, u to je bila uvjerena. inilo se da nije mogla misliti ni na to
drugo, osim na to.
Podigao je pogled i piljili su jedno u drugo. Bljesak u njegovu pogledu bio je jednako,
bljetav poput njezina, nije se mogao sakriti.
O, Boe dragi, pomislila je Nicole kad ju je obuzela silna elja. U tom trenutku nije
marila ni za koga i ni za to, osim za sebe i vojvodu, jer svaki list koji je iznad njih zatreperio,
svaka opojna vlat trave oko njih, slavljenika gomila ljudi ratrkanih po parku, cijeli svijet,
sve je to izblijedjelo u zaboravu. Nije postojalo nita i nitko na svijetu, osim nje i toga
snanog muevnog mukarca koji je sjedio njoj suelice.
Pomicale su joj se samo oi, ali tijelo joj je bilo nesposobno pokrenuti se. Pogled joj je
lutao po svim iznimnim crtama njegova lica, zadravi se na njegovim senzualno
oblikovanim usnicama, prisjeajui se njihove vreline, snage i prodrljive gladi. Kliznuo je
nie, preko njegovih irokih ramena i krupnih prsa. Bio je odjeven samo u obinu bijelu
platnenu koulju na kojoj su dva gornja dugmeta bila otkopana, dajui tek naslutiti gustu
tamnu dlaku na prsima. Njegove duge i snane noge bile su u jahaim hlaama. Njegove
visoke izme bile su crne i sjajne. Lecnula se, pogled joj je odletio natrag do njegovih slabina
88

Anna

RafaelaR

gdje je debeo ukruen i napet ud napinjao tanku tkaninu hlaa. Dug trenutak nije mogla
odvratiti pogled, nije se mogla pomaknuti, nije mogla disati. Tijelo joj je bilo napeto i
drhturilo ispod koe. Odjednom joj se nekakva vrsta smrti uinila bliskom, smrti koja bi ju
odvela ravno u raj.
Opsovao je. - Doavola. Ovo je nepodnoljivo. Ovo se ne moe nastaviti.
Nicole je ovlaila usnice, besramno pomislivi na njegove poljupce, na to kakav bi
osjeaj bio biti u njegovu naruju te na jo jedan in na koji jedna dama nikada ne bi ni
smjela pomisliti. - Predlaem ti - rekao je otro - da misli o neem... neem... drugom.
Njezine najintimnije elje bile su otkrivene. Podignula je pogled do njegova i bila
svladana... rado svladana... vrelinom koju je tamo ugledala. - Ne mogu - proaptala je.
Otro je otpuhnuo. - Ako ne moe - rekao je grubo - onda je pred nama veoma dug sat
vremena.
Pogledala ga je, njegove rijei odvratile su joj pozornost od njezinih nedolinih misli.
- Mislim da e sat vremena biti dovoljan budemo li ga uspjeli izdrati.
- Sat vremena bit e dovoljan - rekla je sporo. - Primjereno je da sat vremena
provedemo zajedno na pikniku, nakon ega se ti, naravno, mora vratiti Elizabeth.
- Da.
Njegove rijei bile su uinkovitije od kante mrzle vode baene po njezinoj glavi i gotovo
se tuno nasmijeila. Kako je mogla sjediti tu i udjeti za mukarcem koji je pripadao drugoj
eni, mukarcem koji je doslovno bio neiji mu? Bilo je uasno nemoralno, ba poput
njezine skandalozne tjelesne elje i Nicole se osjeala posramljeno. Nekoliko kratkih
trenutaka bila je posve zaboravih na Elizabeth i bila bi uinila sve da bude nasamo s
vojvodom, nasamo na prisan nain. Ali kako je mogla zaboraviti? Ne smije zaboraviti! Taj je
mukarac bio zauzet i nije pripadao njoj, ve drugoj. Nikada ga nee imati i sjediti tu i
otvoreno udjeti za njim bio je vrhunac kukavikog ponaanja.
- Ne zadravajmo se - rekla je iznenada, ne usudivi ga se pogledati u oi. - Hajdemo.
Moe svim svojim divnim prijateljima rei da sam bila najbajnija, ali da sam imala stranu
glavobolju. Naravno, mora zahvaliti Elizabeth na njezinu milostivom udjelu u ovom
spaavanju.
Nije progovorio. Osjetila je da ju gleda. Nije mu eljela uzvratiti pogled. U sebi je
osjeala kao da malo po malo umire, posve drugom vrstom smrti od one zanosne za koju je
jo prije samo nekoliko trenutaka naslutila da joj se blii.
- U pravu si - rekao je promuklo, zatvorio koaru i ustao. Ispruio je ruku, ali Nicole je
znala da ju je bolje bilo ne prihvatiti, bojei ga se dotaknuti, premda je to eljela vie od
svega. Oprezno pazei da mu ne sretne pogled, oprezno pazei da im se ne okrznu ruke,
pruila mu je jaknu i priekala dok ju je odijevao.
Jedno pored drugoga hodali su preko parka do dugakoga niza koija. Dok su prolazili
pokraj jedne skupine za drugom ljudi koji su uivali u pikniku, vojvoda bi samo kimnuo i
kratko pozdravio, ali Nicole ni u koga nije ni pogledala, previe zadubljena u vlastite
razdirue osjeaje. Nije mogla doekati utoite koije Dragmorea pa je onaj tvrdoglav dio
nje poelio preduhitriti njihovo neminovno razdvajanje, jer znala je da je to ovoga puta
zauvijek. U ponedjeljak e se vratiti u Dragmore.
89

Anna

RafaelaR

Koija je otvorio vrata sjajne crne lakirane koije. Nicole se spremala zakoraiti u nju
kada ju je vojvoda zgrabio za ruku i zadrao ju. Oprezno je pazila da ga ne pogleda, no
pogled joj je sada odletio do njegova. Kada su im se pogledi prikovali, neimenovana emocija,
prisna i snana, rasplamsala se meu oboma.
- Nicole - rekao je promuklo vojvoda - moramo razgovarati.
- Ima li se tu uope o emu razgovarati? - upitala je tuno. Stegnuo je vilicu. Mnogo
sekunda prolo je prije nego to je odgovorio, oito vodei bitku sam sa sobom. Potom
je pojaao stisak. - Razgovarat emo. Moja se koija nije vratila. Mogla bi me povesti do
Clayborougha.
- Neu to uiniti!
Ali vojvoda je ve bio donio odluku. Pogurnuo ju je uza stube i ugurao u koiju. Nicole
se nimalo graciozno spustila na stranje konato sjedalo. Razrogaila je oi kada se na
vratima pojavilo njegovo tijelo. Sjeo je pokraj nje i za sobom zatvorio vrata.
- Clayborough - rekao je koijau. - A potom moete lady Shelton odvesti kui.
- U redu, Vaa Milosti. - Koija je nestao i koija se zakotrljala naprijed.
- Zato to ini? - vrisnula je Nicole.
Okrenuo se licem prema njoj. Pogled mu je plamtio i Nicole mu je u trenu odgovorila...
njezina burna elja kovitlala se u njoj jo od onda kad joj je priao s kutijom za piknik.
- to e uiniti? - upitao je.
Je li osjetio njezine namjere? Ili je moda bila previe oita... a on previe pronicljiv.
Uspjela se osmjehnuti, ali bilo je beznadno. - Otii u. U ponedjeljak se vraam u Dragmore.
Piljio je u nju. Nicole je mogla uti otkucaje vlastita srca. Zbog naina na koji ju je gledao
i njegove blizine bilo joj je skoro nemogue razmiljati, no gotovo se nadala da e se
usprotiviti njezinim planovima. Nije se usprotivio.
Okrenuo je od nje glavu, otkrivajui vrstu napetu crtu vilice i zagledao se kroz prozor
koije. Nicole je preplavile razoaranost. Poeljela je zaplakati i podignuti ruku, ispruiti ju i
istodobno dotaknuti rukav njegova jahaeg kaputa. Ali nije.
Ponovno se okrenuo prema njoj. - Znai, ovo je zbogom - rekao je odluno.
- Da.
Jo jedan bremenit trenutak ispunio je prazninu izmeu njih.
- Nicole...
ekala je, ekala da se on usprotivi... ili da se izjasni.
- Posebna si - rekao je - nisi poput ostalih.
Bio je to najvei kompliment koji joj je mogao dati i suze su joj poele lagano kliziti niz
obraze.
- Ne plai - naredio joj je i prsti su mu se nali na njezinu licu. - Zato plae?
Bez rijei je odmahnula glavom, pogleda prikovanog za njegov. Nagnuo se naprijed. Nije
se pomaknula, znajui ak to e uslijediti, znajui ak da bi se trebala oduprijeti. Ali bit e
to posljednji poljubac i eljela ga se zauvijek sjeati.
Uzevi joj lice izmeu svojih ruku, spustio je usne na njezine.
90

Anna

RafaelaR

Poljubac je bio njean, ba kao da su izmeu njih postojali pravi osjeaji. Potom mu je
ruka kliznula do njezina vrata i stegnula ju. Usne su mu se pomicale mnogo ustrajnije,
odjednom nametljivo. Nicole je prestala plakati.
Viknula je, potiui ga, i zgrabila ga za revere kaputa. Ne oklijevajui, kliznula je pod
njegovo tijelo i naao se na njoj. Njegove ruke bile su oko nje i njezine oko njega. Jezici su im
se spajali u grozniavoj potrebi i osjetila je kako on svoju debelu vrstu uzavrelu mukost
stavlja u njezin rascjep. Poeo se pomicati na njoj, preputajui se sve vie i ustrajnije.
Nije eljela da to tako zavri. Nije ga eljela pustiti da ode. Nije ga eljela izgubiti zbog
druge ene, bez obzira na to tko ona bila. eljela je da pripada njoj.
Preplavio ju je poput velikoga vala. Nicole se priljubila uz njega, doputajui mu da ini
sve to eli. Onaj napet vor u njoj postajao je sve vei i u svakom e trenutku eksplodirati i
zasjeniti ju pomrinom.
Prestao se pomicati. Leao je na njoj, oteano daui. Nicole je takoer dahtala.
Shvatila je da su joj noge obavijene oko njegovih bedara. Poeljela je umrijeti, ali ne od
srama. U tom trenutku sram joj je bio posljednji na pameti.
- Koija se zaustavila - rekao je naposljetku. Naglasio je svaku rije. - Netom se prije
zaustavila.
Nicole je sklopila oi.
- Da sam neka hulja, zavrili bismo to odmah ovdje na licu mjesta. Vojvoda se
odmaknuo od nje. Dug trenutak trebalo joj je da se prisili uspraviti u sjedei poloaj.
Ukoeno je sjedio pokraj nje, promatrajui ju. - Nisam se zbog toga povezao s tobom kui.
- Znam.
- Nisam to namjeravao.
- Nije mi ao.
Piljio je u nju. Poriv da se prepusti tuzi ponovo se vratio, jednako snaan. Ponovno je
poeljela da joj on kae da ne napusti London.
- Zbogom - rekao je vojvoda njeno. Iznenada je naglo otvorio vrata i iziao iz koije,
udaljivi se od nje.
Nicole ga je posljednji put pogledala u lice kad je zatvorio vrata, zalupivi ih za sobom.
Bilo je ozbiljno i ravnoduno. Nezaboravno. On je bio nezaboravan. Obgrlila se,
pokuavajui nai utjehu u tom pokretu, no prostor je oko nje sada odjednom bio prazan i
hladan. Sama i uahurena pri nejasnoj svjetlosti, ponovno je osjetila kako joj suze naviru na
oi.
Koija je krenula. Pomislila je da moe osjetiti kako ju on promatra, a potom joj se
uinilo i da ga je ula.
- Nicole. - apat je bio njean i neodloan.
Nije se usudila pogledati kroz prozor, nije se usudila. Naprotiv, hrabro i odluno
obrisala je oi i okrenula se suoiti s tamom.

91

Anna

RafaelaR

DVANAESTO POGLAVLJE

Martha je pola iza Nicole, penjui se uza stube, sve do njezine spavae sobe. Nije bila na
pikniku jer je imala druge obveze, ali je, naravno, do u najsitnije pojedinosti ula sve to se
dogodilo. - Hoe li mi rei - zapoela je, a potom se zaustavila zagledavi se u Annie, mladu
sluavku koja je slagala odjeu koju je uzimala s goleme hrpe na Nicolinu krevetu i pakirala
u njezinu prtljagu. - Kamo e?
Nicole je rekla Annie da posao moe dovriti poslije, nakon ega se okrenula svojoj
najboljoj prijateljici. - to misli? Vraam se u Dragmore.
- Ali ne moe sada napustiti London!
- A zato ne?
- Zato to te vojvoda prihvatio, a ubrzo e te jednako tako prihvatiti i ostali. ivot e ti
se preokrenuti... ne moe otii!
Nicole se ugrizla za usnicu i zagledala u daljinu. Znala je da mora otii, jednostavno je
znala. Ono juer bilo je zbogom. Bilo je konano. Nije bilo drugoga izbora.
Ali Dragmore joj se vie nije inio utoitem. Dragmore ju vie nije privlaio kao nekad.
Odjednom joj se njezin dom uinio strano samotnim. Iskuenje da ostane bilo je pravo i
snano te joj je samo najmanje ohrabrenje bilo potrebno da promijeni trenutanu odluku.
Ali mora otii. Rekli su si zbogom. Ostati u Londonu, gdje je bio vojvoda od Clayborougha...
sa svojom zarunicom... bilo bi pravo samonametnuto zlostavljanje. - Slomi mi srce, skoro
svaki put kad sam s njim - rekla je tiho.
- Ah, Nicole - promrmljala je Martha, vrsto joj stiui ruku. - Ako ba mora znati,
mislim da ga silno privlai. Ozbiljno to mislim i uvjerena sam da je zato kupio tvoju uinu.
Ali astan je ovjek i nikada nee ostaviti Elizabeth. Svi znaju kako se ona bori s nekom
tajnovitom slabou te da je s piknika u dobrotvorne svrhe otila zbog toga to se previe
iscrpila oko njegovih priprema. Sino ju je odveo u kazalite, premda tamo nisu dugo ostali.
Nicole je koraala po prostoriji, leima okrenuta svojoj prijateljici. - Znam, Martha, i
zbog toga ne mogu ostati. Moram ti priznati istinu, bo... bojim se onoga to bih mogla
osjeati za nj. Ne... nedolino udim za njim, a on pripada drugoj. To je sramotno. - Nicole je
bacila pogled prema Marthi, pitajui se je li njezina prijateljica uope mogla shvatiti pravo
znaenje tih rijei.
Ako je Martha i razumjela znaenje koje je bilo skriveno iza njezinih rijei, niim to nije
dala do znanja, jer ta tema bila je previe prisna ak i za najbolje prijateljice. - Na neki si
nain u pravu, treba se vratiti u Dragmore dok ga ne preboli, ali sada je sazreo trenutak za
tvoj ponovan povratak u drutvo, a njega hoe prije ili poslije svejedno zaboraviti. Ostane
li, moe nai nekog drugog, u to sam uvjerena.
- Ne elim drugog.
- Zato bi trebala nai drugog? - upitala je Regina, stojei na dovratku. - I kamo to Nicole
ide?
- Treba kucati - prekorila ju je Martha.
92

Anna

RafaelaR

Regina se slatko osmjehnula. - Zato? Skriva li to moda moja sestra neto? - Zatvorila
je vrata i uzbueno se okrenula.
- to se dogodilo juer? Nicole... trebala si samo vidjeti kako je vojvoda od Clayborougha
gledao u tebe!
Rijei njezine sestre razdirale su ju, navodei ju da zadrhti u nadi, premda je znala da je
to bilo beznadno. - Kako me gledao? - Nije to eljela upitati, ali nije se vie mogla suzdrati,
prije bi jezik bila pregrizla.
- Kao da si jedina ena na svijetu.
- Daj, molim te, Regina. - Nicole je smjesta sjela. - U zabludi si.
Regina je prila i sjela uz nju, razvukavi otoman.
- A svia se i on tebi. Vidjela sam, bilo je posve oito.
- Bilo je posve oito? - viknula je Nicole, zajapurivi se, uasnuta.
- Meni oito - uvjerila ju je Regina. - Je li istina da si ga povezla kui u svojoj koiji?
- Jest, istina je. - Nicole se nije zarumenjela. Prisjeala se svake pojedinosti onoga to e
biti njihov posljednji i konaan susret. Zauvijek e joj to ostati u sjeanju.
- Elizabeth je silno draga - govorila je Regina - ali ne moe se mjeriti s tobom. Molim se
da vojvoda okona vezu s njom i zamijeni ju tobom.
- Regina! - otro ju je prekorila Martha. - Nemoj svojoj sestri davati nadu u glupe
nemogue snove. On to nee uiniti.
- Postala si staromodna - dobacila je Regina. - Sve je mogue kad se voli! Nicole je ustala
i ostavila te dvije djevojke da se meusobno prepiru.
Znala je da je Martha u pravu i da je Regina u krivu, ali romantik u njoj potajno je elio
da to nije tako. Nije mogla odagnati njegovu zlaanu sliku iz misli, ba kao ni njihov
jueranji rastanak. Sada je bila sigurna da ju je juer doista zazvao imenom te da to nije bio
samo plod njezine mate. Zato je doviknuo za njom? Je li ju uistinu gledao kao da je bila
jedina ena na svijetu? Nicole je protrljala pulsirajue sljepoonice. Ne smije sluati Reginu
koja nita ne zna o mukarcima i njihovim postupcima!
Martha joj je privukla pozornost. - Ne smije napustiti London, Nicole, preklinjem te.
Vojvoda nikada u gradu ne ostaje dugo i ne upuuje se veoma esto meu pripadnike
visokog drutva. Naravno, nekoliko e vam se puta putovi ukriati, ali to je sve. Uvjerena
sam u to. Ako sada ode, zauvijek si se pretplatila na ivot seoske usidjelice. Ne ini to.
Nicole je izravno pogledala u Marthu, mislei na to kako joj je vojvoda okrenuo ivot
naglavce. Prije susreta s njim kod Adderlyjevih, bila je zadovoljna. Nije bilo te glupe bolne
udnje u njezinu srcu za onim to nije mogla imati. Bila je zadovoljna svojim ivotom,
onakvim kakav je bio.
Ali ne vie. Samo jedan susret, njim bio bi dovoljan da ga nikada vie ne zaboravi. Ali
bih ih je vie i bilo je to vie od obinog upoznavanja. Njegova aura bila je zlatna, mona i
bljetava poput sunca. Bila je to poput sunca neizbjena ivotna snaga. Nepovratno je
uznemirio obrazac i harmoniju njezina ivota, jer ak i onda kada nije bio prisutan, poput
sunca je ipak bio tamo i uvijek e tamo biti.
93

Anna

RafaelaR

Nije se vie mogla zamisliti u Dragmoreu. Njezin ivot na imanju odjednom joj se uinio
nepodnoljivo usamljenim. Nikad prije nije bila usamljena, ba nikad. Ali sada joj se nije
sviao taj osjeaj koji ju je obuzeo.
- Ne znam. Moram razmisliti.
Regina ju je takoer poticala na ostanak, ali Nicole se trudila ne sluati svoju mlau
sestru koja je nastavljala davati naslutiti mogunost da ljubav izmeu nje i vojvode
procvjeta. Kako joj se naivnom i mladom odjednom njezina sestra uinila kada je vjerovala u
te mladenake snove. Osim toga, Nicole se morala s jo neim suoiti, neim to vie nije
mogla poricati. Nije mogla ne voljeti Elizabeth, bez obzira na to koliko to silno pokuavala.
Nije ju dobro poznavala, ali nije ju ni morala poznavati. Bila je jedna od najljubaznijih osoba
koje je Nicole upoznala u ivotu. ak da je Regina i bila u pravu, ak i da vojvoda ostavi
Elizabeth i izabere nju, Nicole nikada ne bi mogla ivjeli naisto sa samom sobom kada bi na
taj nain povrijedila tu mladu enu. Nije bilo nijednog mogueg sretnog izlaza iz te oajne
situacije, osim, naravno, zaboraviti na vojvodu od Clayborougha.
Kao da se moglo pobjei suncu!

Vojvoda je raskutrane kose uao u predvorje svojega londonskog doma. Lice mu je bilo
rumeno od otrog ugriza vjetra. Vraao se s dugog jutarnjeg jahanja kroz park, a potom du
rijeke Temze. Jahao je kao da ga svi avoli gone, snano, brzo i nepromiljeno, u pokuaju
da pobjegne od vlastitih misli. Uspjelo mu je, jer bila mu je potrebna silna pozornost za
nadzor nad konjem kojega je izabrao, jednim posebno zlim i opasno surovim pastuhom .
Nije dorukovao pa ga je za uinu, kada je uao u blagovaonicu, doekao dimljen losos i
bijela riba. Nije se iznenadio kada je tamo zatekao udovu vojvotkinju, jer je vani ugledao
njezinu koiju. Obino bi prisutnost njegove majke bila dobrodola, ali ne danas, jer nije
nimalo dvojio zbog ega je dola. Postao je jo neraspoloeniji.
- Dobro jutro, majko - rekao je, poljubivi ju u obraz i sjeo.
Isobel mu je uzvratila na pozdrav i natoila crn aj koji je pio. - Prikupili smo juer
tisuu petsto dvadeset osam funti - rekla je razgovornim tonom. Ali pogled joj nije bio takav.
Hadrian se udobno zavalio na stolac. - Ubraja li u to onih petsto funti koje su moj
doprinos?
Isobel je otro zadrala pogled na njem. - Da, ubrajam.
- Molim te, znam da umire od elje napasti me. Slobodno.
- Ne znam elim li te napasti ili ne elim - rekla je Isobel, zagledavi se u svojega jedinca.
- Uasnulo me kada sam ju vidjela onako osramoenu i oduevilo to to si ju spasio. U drugu
ruku...
Izvio je obrvu.
- Hadriane, molim te, reci mi da nema niega izmeu vas!
- Ne misli li - rekao je odluno - da ta tema nije ba najpogodnija za razgovor izmeu
majke i sina?
- Budui da ti otac nije iv, nemam drugog izbora.
- Uvijek postoji izbor, majko.
94

Anna

RafaelaR

- Hadriane?
- Nastojao sam zatititi Nicole Shelton od daljnjeg zlostavljanja. Pusti neka na tom
ostane.
Isobel je zabrinuto uvrtala ruke u krilu. - Elizabeth te voli, Hadriane.
Lecnuo se. - I ona je meni draga. Oduvijek mi je draga. Bio sam na njezinu krtenju.
Cupkao sam ju na koljenu. im je prohodala, poela me pratiti posvuda. Neu opovrgnuti
nae zaruke, majko.
Isobel je znala da mu sada moe u potpunosti vjerovati te da je mislio to to je rekao. Ali
njegove rijei nisu joj mogle smiriti tjeskobu. Predobro je znala kako pitanja srca znaju
krenuti vlastitim tijekom, bez razmatranja posljedica, a ona se bojala da vidi kako se ba to
dogaa izmeu njezina sina i Nicole Shelton.
No nije bila tu da sudi. Bog joj je bio svjedok da je jednom i sama podlegla takvoj
zabranjenoj strasti, ali to njezino bilo je neto drugo. Francis je bio okrutan i nevjeran mu.
Hadrianove rijei trgnule su ju iz misli. - Zabrinut sam za Elizabeth - progovorio je. - Uvjeren
sam da si u pravu i da je bolesna. Jo uvijek gubi na teini i umara se bre nego kada sam
stigao u London. Pozvao sam lijenika da ju doe pogledati.
- Ah, drago mi je - rekla je Isobel. - Zna li ona?
Vojvoda ju je strogo pogledao. - Ne samo da zna ve se ovoga puta nije ni usprotivila.
Majka i sin netremice su gledali jedno u drugo, svjesni posljedica svega toga. Sve do
toga dana Elizabeth je ustrajala na tom da se osjea dobro, ali to to je prihvatila lijenika
bilo je ravno priznanju da neto nipoto nije u redu.
Odjednom je Isobel pomislila na Nicole Shelton, koja se od Elizabeth razlikovala kao
dan i no. Ah, bilo joj je jasno to je Hadriana privuklo k njoj. Bila je snana i inteligentna,
vitalna i zdrava, ona vrstu ene koja bi bila doivotna suputnica nekom tako snanom i
dinaminom poput njezina sina. Da se nije radilo o Elizabeth, unato onom skandalu, ona bi
zduno odobrila tu vezu. Odjednom se pomolila, strahujui da nije uinila stranu pogreku
i poalila to je toga jutra poslala onu pozivnicu.

Vojvoda i kontesa od Dragmorea kasno su se sljedeega dana vratili u London. Nicole

jo nije bila otila, razdirana izmeu povratka u Dragmore, od kojega je sada strahovala, i
ostanka u Londonu, u kojem se nadala s vremena na vrijeme barem nakratko vidjeti
vojvodu. Nakon veere, Jane je pozvala Nicole u svoju sobu na razgovor.
Nicole je esto provodila vrijeme sa svojom majkom, ali ne nou i ne u njezinim
prostorijama. Bilo je oito da je njezina majka eljela o neem popriati s njom. Smjestila se
ispred vatre na otoman boje trenje, promatrajui Jane u iekivanju.
Jane im je oboma natoila eri i sjela pokraj nje na mali prugast dvosjed. - Duo, ujem
da se pakira.
Nicole je prihvatila pie. - Odluila sam bila vratiti se u Dragmore, ali sada vie nisam
sigurna. - Podignula je pogled prema majinu, elei joj sve povjeriti, ali znala je da to ne
moe uiniti.
- Zbog vojvode od Clayborougha? - upitala je Jane tiho.
95

Anna

RafaelaR

Nicole je zatomila uzdah i njezin zaprepaten pogled odletio je do majina njenog

izraza lica.
- ula sam i za dobrotvorni piknik - rekla je Jane, ispruivi se stisnuti joj ruku.
- Ah, majko. - U Nicolinu grlu stvorila se knedla i ona je brzo skrenula pogled, motrei
svoje sklopljene ruke.
- Meni se moe povjeriti, duo.
- Ne mogu.
- Nita to e mi rei vjerojatno me ne moe okirati, osim toga, uvjerena sam da ve
znam to osjea.
Nicole se usudila podignuti pogled prema svojoj majci. Naravno da bi Jane bila
zaprepatena da zna to se dogodilo izmeu njezine keri i vojvode. Nicole joj to nije imala
namjeru rei, ali ostatak tereta koji je nosila bio je preteak. - Vjerojatno si se tako osjeala
zbog oca - uspjela je drhtavim glasom izustiti Nicole. Zaprepastila se kada je izgovorila te
rijei, zaprepastila onim to su one otkrile, ne njezinoj majci, ve njoj samoj.
Jane je bila jednako tako pogoena, jer sve dotada nije bila svjesna koliko je snane
emocije njezina ki gajila prema vojvodi od Clayborougha. - Pobjegla sam bila od tvojega oca
- rekla je, zaprepastivi Nicole, koja je zbog toga prosula malo erija. - Pristao je bio oeniti
me, ali bila sam uvjerena da je to uinio samo zato to me obeastio. - Nije svojoj keri
rekla istinu, da je zapravo ona zavela vojvodu uvukavi mu se u krevet kada je bio
poprilino pijan. - Toliko sam ga voljela da nisam mogla podnijeti biti mu enom ako i on
mene jednako toliko ne voli.
- Mislim da mogu razumjeti.
- Voli li ga? Jer sam ja to osjetila prema tvojemu ocu istoga trenutka kad sam ga
ugledala.
Nicole je okrenula lice ustranu i zagledala se u vatru. Dugo nije pregovarala, bojei se
odgovoriti, bojei se odgovora. Naposljetku je rekla: - Ne voli me. Voli Elizabeth koja je
ljubazna i draga. Svia mi se, premda sam ju u poetku mrzila. On me samo... eli.
Jane je nainila grimasu. - Ljubav izmeu dvoje ljudi rijedak je i dragocjen dar, Nicole.
Rijedak i dragocjen. Vjerujem da ne bi elio tebe da uistinu voli Elizabeth. Ali to je nevano.
Vojvoda je ovjek od rijei i nikada nee raskinuti zaruke. Drago mi je da tako jasno
sagledava situaciju i da to shvaa. Mlada si i snana i znam da ga moe zaboraviti.
Nicole se okrenula licem prema svojoj majci. Oi su joj bile pune suza, ali suzdravala se
da ne zaplae: - Nikad ga neu zaboraviti, majko, nikad. Ali to nije nimalo vano.
Jane je ustala i zagrlila svoju ker, tjeei ju onako kako je to inila mnogo puta dok je
bila mlaa. Kada se Nicole smirila, ponovno je sjela. - Da ti barem mogu pomoi da to
prebrodi.
- Dobro sam.
- Sve e to na kraju ispasti dobro, Nicole. Vjeruj mi. Nakon onoga to je uinio na
pikniku, svi sada znaju da te vojvoda prihvatio i svi ostali pripadnici visokoga drutva znaju
da te i oni sada moraju prihvatiti. Znam da si trenutano povrijeena, ali odlazak iz Londona
bio bi golema pogreka.
- To i Martha kae.
96

Anna

RafaelaR

- elim da ostane - rekla je Jane, vrsto joj stiui ruke. - Ovo ti je prilika da ponovno
bude prihvaena u drutvo i nae nekoga tko e te voljeti onoliko koliko ti voli njega. Ne
odmahuj glavom! Preboljet e ti vojvodu! Moe biti omiljena i uvelike traena dama ovdje
ili usamljena usidjelica u Dragmoreu. Odustala sam bila i silno me boljelo gledati te kako
najbolje godine ivota provodi sama na selu. Jednako se tako i tvoj otac osjeao. Oboje te
preklinjemo da ostane, Nicole, i iskoristi ono to je vojvoda uinio.
Njezini su roditelji rijetko kada od nje neto traili i Nicole im to nije mogla odbiti.
Iskreno, nije im eljela odbiti. Onaj dio nje koji nije elio zaboraviti vojvodu nije elio otii iz
Londona zbog njegove nazonosti tu i nije se elio vratiti u Dragmore gdje bi, ako bi bila
iskrena prema samoj sebi, samo eznula za njim.
- Misli li uistinu da bi me mogli prihvatiti i da bih mogla postati omiljena? - Pokuala je
zamisliti budunost kakvu je njezina majka eljela za nju, budunost u kojoj bi uivala veliku
pozornost meu neenjama, sve dok ju jedan od njih, njezin princ na bijelom konju, ne bi
svojatao, ali nije joj uspjelo. Da ga moe zaboraviti i ivjeti ivotom kakvim nikada prije nije
eljela, da ponovno moe biti sretna s takvim ivotom morala se nadati takvom dogaaju, ali
ona ni na trenutak nije pomislila da je to mogue.
- Uvjerena sam - rekla je Jane.
- Ostat u.
Janinim licem preletio je osmijeh oduevljenja. Potom je oklijevajui rekla: - Ako
ostaje, moram ti rei za pozivnicu koju sam prihvatila za nas. Za tjedan lova.
- Volim loviti - rekla je Nicole, u trenu se razvedrivi pri pomisli na takav vikend.
- Domaica je udova vojvotkinja od Clayborougha.
- Majko, ne mogu. - Ali jo dok je izgovarala te rijei,
Nicoline misli utrkivale su se jedna s drugom zbog te mogunosti. Znala je loviti;
vojvoda e biti tamo; Elizabeth zasigurno nije znala loviti.
- Ne poznajem dobro udovu vojvotkinju, ali tijekom godina prozborila sam s njom
pokoju rije i silno joj se divim. Mislim da ona jednako takvo miljenje ima o meni. Oduvijek
smo se nevjerojatno dobro slagale. Samo trideset obitelji pozvano je na tu sveanost,
trideset najmonijih obitelji u okrugu. Bit e samo jedan ili dva slobodna mladia tamo,
Nicole, ali ima mnogo podobnih neenja u tim obiteljima, elim da te vide. To to je udova
vojvotkinja posebno tebe uvrstila na svoju pozivnicu velik je i velikoduan in. Ba kao to
je to vojvoda uinio u subotu i ona te uzima pod svoju zatitu. A to je tek poetak, Nicole.
Bit e bolno otii tamo i vidjeti vojvodu s Elizabeth, ali srce joj je zaigralo pri pomisli na
to da e ga ponovno ugledati. Istodobno joj je postalo posve jasno to je znailo biti pozvan
u dom udove vojvotkinje od Clayborougha na jedan takav vikend. Bila je to pozivnica koja se
nije mogla odbiti. - Zato je to uinila? - upitala se Nicole, zbunjena.
- Moda zato to je, poput njezina sina, pristojna ena koja ne moe podnijeti nepravdu
- rekla je jednostavno Jane.
- Znam da je to za tebe veoma neugodna situacija i, koliko god ja eljela da poe, ako si
jo uvijek previe utuena, potovat u tvoju odluku i rei emo da si bolesna.
97

Anna

RafaelaR

- Ako me izravno pozvala, idem - izjavila je Nicole. Odluno je samoj sebi rekla da e
zapoeti nov ivot; onaj u kojem e si ubrzo pribaviti mnogo novih udvaraa i veliku
popularnost, ali srce joj se narugalo i reklo joj da je to la.

98

Anna

RafaelaR

TRINAESTO POGLAVLJE

Tek se u ponedjeljak poslijepodne nakon dobrotvornog piknika Elizabeth osjeala bolje.

Premda ju je vojvoda one veeri na dan piknika odveo u kazalite, morali su predstavu
napustiti kako bi Elizabeth uspjela ranije otii na poinak. Dva je dana ostala u krevetu. Iako
nije imala groznicu, inilo se da ju sve vie boli i nije imala volje ustati. Lijenik kojega je
vojvoda pozvao da ju pregleda nije bio siguran to bi joj moglo biti i naposljetku je rekao
vojvodi da ona moda ima slabo srce te da se u tom sluaju mora to ee odmarati i
zauvijek izbjegavati naprezanja.
- Ali zato onda sada kae da osjea tjelesnu bol? - zahtijevao je odgovor vojvoda,
uzrujan lijenikovom nesposobnou da mu kae to joj je te kako to tono lijeiti.
- To ne znam, ali moda je usto i nekakav nagovjetaj gripe.
Rekli ste kako je to prvi put da je u takvom stanju, zar ne? - upitao je lijenik.
- Tono - odgovorio je vojvoda. Lijenik mu je rekao da joj dade nekakvu tinkturu
opijuma koja e joj te tegobe ublaiti.
Do ponedjeljka poslijepodne Elizabeth je u krevetu sjedila uspravno, osmjehivala se i
osjeala se mnogo bolje. U utorak je sa svojom sluavkom otila obaviti sitnu kupnju i inilo
se da je lijenik bio u pravu. Imala je gripu i srce joj je bilo slabo, to je bilo objanjenje za
njezino brzo umaranje. Vojvoda je osjetio olakanje.
Ne samo to ga je Elizabethino pogorano stanje uinilo potitenim ve ga je poelo
plaiti. Vojvoda je bio ovjek koji je volio imati sve pod kontrolom. Bio je mukarac eline
volje i snane samodiscipline. Kada bi poslovna situacija krenula u neeljenom pravcu, bez
prestanka je radio na tom da to ispravi, onoliko dugo koliko je bilo potrebno, inei to to je
trebalo uiniti krajnje strpljivo i ustrajno. Dugo je godina sada ve upravljao imperijem
vojvodine i bio naviknut na iznimnu koliinu moi. Ali u ovom sluaju iznenada se osjeao
nemonim. Situacija njegove zarunice bila je izvan njegove kontrole, no na svu sreu stanje
joj se poboljalo, jednako tajnovito kao to se bilo pogoralo.
Odjednom mu se inilo kako se cijeli njegov ivot opasno naginjao, prijetei okrenuti se
naglavce. Uobiajena rutina na koju je bio naviknut, ona preteno posveena marljivom
radu, vie nije postojala. Nije tu samo Elizabethina bolest, kako se inilo, prkosila
objanjenju. Bila je tu jo Nicole Shelton i njegovo neumorno zanimanje za nju. To je takoer
prkosilo objanjenju te se provoenje kontrole kada je ona bila u pitanju inilo izgubljenom
bitkom. Vojvoda nije bio ovjek koji je izgubio velik broj bitaka.
Iako je imao mnogo neodlonih obveza kojima je ispunjavao vrijeme koje je provodio u
Londonu, vojvoda se posebno pobrinuo za to da u tom kratkom predahu dvaput dnevno ode
do kue Staffordovih vidjeti osjea li se Elizabeth bolje. Bilo bi neobazrivo i nepristojno od
njega ne otii. Ali jo surovije bile su njegove misli dok je gledao svoju zarunicu.
Misli su mu dole same od sebe, nepozvane. Sastojale su se od nedoline skrivene
usporedbe. Elizabeth se nije osjeala dobro, bila je veoma sitna i krhka. U mislima mu se
stvorila slika Nicole Shelton, koja nije bila ni bolesna ni sitna ni krhka, ve sasvim suprotno.
Bila je iznimno zdrava i ivahna. Za vrijeme jednog posjeta tijekom kojeg je Elizabeth
99

Anna

RafaelaR

zaspala dok je sjedio pokraj nje, sinulo mu je da prema njoj ne osjea ni najmanju elju te da
ju nikada nije ni osjeao. Zapravo, nikad ju ak nije ni poljubio, osim jednom, na njezin
osamnaesti roendan, i to i tada samo zato to je znao da je to oekivala. Bio je to edan
poljubac.
Nicole Shelton vie je nego poljubio. Dodirivao ju je intimno, usnama, rukama i
slabinama.
Elizabeth mu je trebala postati enom i znao je da e biti uzorna. Nije bio siguran kakav
e biti s njom u krevetu, zapravo o tom nikada dotad nije ni razmiljao. Bio je krajnje
neprimjeren trenutak nagaati o tom dogaaju, ali pretpostavio je da e, kada taj trenutak
doe, uspjeti.
Dok je stajao tako gledajui ju kako spava na lealjci u njezinu dnevnom boravku, lice
joj je bilo mlado i neduno, javila se zabrinjavajua sumnja. Prvi put u ivotu zapitao se o
zarukama sa svojom roakinjom dok je jo bila djetece, a on dijete. Sve to zbog
Nicole Shelton.
Njezin ulazak u njegov ivot i njegove misli postale su opasne. Ako je bio opsjednut... a
inilo se da je bio... njegova opsjednutost postajala je sve vea.
Bilo mu je ao to je neki dan otiao na onaj piknik, bilo mu je ao to ju je spasio.
Vraki bi volio da je to mogao biti neki drugi mukarac. U istom dahu znao je da je lagao
samom sebi. Da barem...
okiran u kojem su mu smjeru misli odlutale, vojvoda ih je naglo prekinuo. ivot je bio
konkretan. Jedna okolnost vodila je do druge, stvarnost je vodila do stvarnosti. Matanje o
onom to bi moglo biti bilo je za slabie, glupe i romantine... a ne za nekoga poput njega.
Samom je sebi rekao kako mu je drago to je otila iz Londona, kako mu je drago i kako
je osjetio olakanje. inilo se da njezina nazonost u njemu potie strasti koje nije uspijevao
kontrolirati, on koji je oduvijek imao potpunu kontrolu nad sobom, jo iz vremena kada je
bio veoma malen djeak... ponosio se svojom samodisciplinom. Nee ju sada stavljati na
dodatnu kunju.
U utorak naveer Elizabeth se osjeala dovoljno dobro da mu se prikljui na domjenku
kod grofa Ravensforda. Bilo je to malo intimno okupljanje. Vojvoda je ipak bio pomalo
obeshrabren kada je meu gostima ugledao grofa od Dragmorea i njegovu enu. Bilo je to
dvoje posljednjih ljudi s kojima je elio razgovarati, ali izbjei ih bio bi vrhunac
nepristojnosti. Odluno ih je potraio prije veere.
Predstavio je Elizabeth i uljudno avrljao s grofom i kontesom. Dok su razgovarali, bio
je svjestan toga kako kontesa od Dragmorea diskretno motri Elizabeth. Imao je nelagodan
osjeaj da bi mogla znati vie nego to prilii o njegovu odnosu s njezinom keri, no odagnao
je taj osjeaj kao glupost, ili moda krivnju?
Do kraja veere Elizabeth se doimala blijedom i tihom. Prije nego to su se mukarci
povukli popiti vino i zapaliti cigaru, Hadrian ju je poveo ustranu. - Elizabeth, jesi li dobro?
Draesno mu se osmjehnula, osmijehom koji ju je uinio gotovo lijepom. - Previe
brine, Hadriane, poput kakvog starog fosila.
Morao se nasmijati. - eli li poi kui? Izgleda umorno. Oklijevala je. - Ne elim ispasti
nepristojna i ne elim prekinuti ovako ugodnu veer.
100

Anna

RafaelaR

- Sve u objasniti naemu domainu - izjavio je vojvoda.

Dok je to inio, Elizabeth se ispriala da mora u zahod. Vojvoda je bio u hodniku i ekao
ju, sam, uz samo jednog slugu koji je pridravao Elizabethin krznom podstavljen ogrta. U
trenu se prenuo kada je ugledao kontesu od Dragmorea koja je izila u hodnik. Upuivala se
ravno prema njemu.
- Vaa Milosti - rekla je, dok mu se lagano klizei pribliavala, - Znam da nije uobiajeno,
ali, bismo li mogli popriati?
Bilo je vie nego neuobiajeno, ali vojvoda je potvrdno kimnuo. Pitao se to hoe, a jo
vie se zaudio njezinoj smionosti i neobaziranju na usvojena pravila ponaanja. Bila je
samo otprilike desetak godina starija od njega, no jo uvijek zapanjujue ljepote. Sluge su
voljele priati i onaj koji je drao Elizabethin ogrta i pretvarao se da ih ne vidi ubrzo e
proiriti glasine o vojvodi od Clayborougha i kontesi od Dragmorea. Ali ako ona nije marila
za to to bi se moglo govorkati, nije mario ni on. Sinulo mu je da bi Nicolino neobaziranje na
ustaljena pravila ponaanja moglo potjecati od njezine majke, koja je, koliko je njemu bilo
poznato, bila kazalina glumica. Vojvoda je pogledao u batlera. - Ljubazno molim da nas na
trenutak ostavite nasamo.
Mukarac se izgubio.
- Hvala vam - njeno se osmjehnula Jane. - Moj suprug i ja eljeli bismo vam zahvaliti za
ono to ste neki dan uinili na pikniku.
Izraz vojvodina lica bio je bezizraajan.
- Ne samo to ste nam ker spasili od strane nelagode ve ste joj omoguili da ponovno
bude prihvaena u drutvo. Ne moemo vam dovoljno zahvaliti.
- Elizabeth je veoma draga. To je najmanje to sam mogao uiniti. - Ali im je te rijei
izrekao, vojvoda se zapitao kako e to Nicole Shelton ponovno biti prihvaena u drutvo ako
je napustila London.
- I ona je Nicole veoma draga. Drago mi je da je bolje. - Nije bilo tajni u Londonu.
- Hvala vam. - Hadrianov izraz lica ostao je nepromijenjen, ali bio je uvjeren da njegova
zarunica nije bila draga Nicole Shelton. Zaprepastilo bi ga da je to bilo tono.
Elizabeth se pojavila i pozdravila kontesu. - Nisam mogla ne nauti razgovor - dodala je.
- Istinski se divim vaoj keri, lady Shelton. Molim vas, pozdravite ju i recite joj da u im
budem mogla navratiti do nje.
- Hou. - Jane se osmjehnula.
Vojvoda nije mogao ne namrtiti se. Nicole je otila iz Londona, zar ne? - Vraate li se i
vi na selo, konteso? - upitao je ljubazno.
- Ne odmah. Nicholas e se vratiti u Dragmore za nekoliko dana, ali ja moram ostati. Na
kraju krajeva, rijetko su mi kada obje keri u gradu pa tu situaciju moram iskoristiti i,
naravno, dobro ih nadgledati kao pratiteljica.
- Shvaam - rekao je vojvoda. Na kraju ipak nije otila iz grada. Trebao bi biti bijesan.
Prije samo jo nekoliko dana njezina nazonost u Londonu razbjesnila ga je. Ali gdje je sada
bio taj njegov bijes? Nestao.
Pitao se je li mu namjerno lagala, no nagonski je znao da nije. Izbjegavao je razmiljati o
danu piknika, ali sada nije mogao ne prisjetiti ga se. Neto se rasplamsalo izmeu njih, neto
101

Anna

RafaelaR

to se bojao poblie ispitati, neto to je bilo vie od obine strasti. Zbog toga neega ona mu
je rekla da e smjesta otii iz Londona. Zbog toga neega osjetio je olakanje to ona odlazi.
No ipak nije otila.
Elizabeth je u trenu zapazila promjenu njegova raspoloenja, to je prokomentirala u
dojmljivoj koiji Clayboroughovih dok ju je vozio kui. - Jesi li uzrujan, Hadriane? Jesam li
uinila neto ime nisi zadovoljan? Jesi li elio ostati kod Langleyjevih?
Bilo mu je teko usredotoiti se na zarunicu kada su mu se misli kovitlale. - Naravno
da nisi.
- Drago mi je - rekla je Elizabeth, osmjehnuvi se. - im prizdravim, posjetit u lady
Shelton.
Nije rekao nita. Osjeaji koji su ga obuzeli bili su silni i burni, kaotini i bezimeni, i bilo
ih je nemogue izbjei. Nije ih ni elio odrediti. Nee ak ni pokuati. Na trenutak je imao
neobian osjeaj da ga je buran val bacio u ocean i na sve mogue naine kotrljao,
onemoguujui mu da stopalima napipa tlo. Potom je taj trenutak proao.
Osjeti su mu se izotrili i u mislima su mu se javile dvije mone snane slike. Vidio je
Nicole na maskenbalu kod Adderlyjevih veoma neprikladno i izazovno odjevenu u kostimu
Ciganke. Tada ju je spasio, premda u to vrijeme nije razmiljao ni o tom ni o svojim
porivima, ali svaka bi budala bila svjesna podzemnih strujanja uzbibane gomile koja se
spremala kazniti ju zbog smionosti. U trenu ju je prihvatio te se ni ostali nisu usudili
drukije postupiti.
Potom ju je ugledao onakvu kakva je bila na dobrotvornom pikniku, sleena od
ponienja koje je tako vraki ponosno nastojala prikriti.
Nije elio da njegova zarunica posjeti Nicole Shelton. Ali nije mogao, nee oduzimati
mogunost koju je dao Nicole, prigodu da ju plemii prihvate. - Veoma uviavno od tebe,
Elizabeth - rekao je.
Elizabeth se sretno osmjehnula. Vojvoda nije.
Sheltonovi su u petak poslijepodne stigli u Maddington, dom udove vojvotkinje od
Clayborougha. Maddington je vie od petsto godina pripadao Clayboroughovima i neko je
bio golemo imanje koje je bilo ugaoni kamen svega onoga to je obitelj posjedovala u
Derbyshireu. Tijekom godina zemlju su rasprodavali i sada je to bio maji posjed od tek
nekoliko hektara, veliine parka. Dvorac je jo uvijek zadrao izvornu gradnju kasnih
normanskih vremena, ali mnogo dodataka i razliitih stilova nainjeno je na izvornom
zdanju te je trebalo biti strunjak za graditelistvo da bi se otkrilo kada je svaki pojedini dio
toga izduenoga zdanja s tornjiima i kupolama sagraen.
Po dolasku su Nicole i Regini pokazali zajedniku sobu, kao i njihovim roditeljima.
Reeno im je da je veera u osam i pitali su ih ele li da im donesu vruu kupku i poslue aj.
Obje djevojke odgovorile su potvrdno.
Dok se Regina bacila na jedan krevet na etiri stupa s baldahinom, Nicole je prila do
visokih prozora koji su gledali na mali balkon i komad smaragdnozelenog travnjaka ispod.
Srce joj je stajalo u grlu i nervozno je drhtala. Pitala se je li vojvoda ve stigao.
102

Anna

RafaelaR

Usred tjedna, kada se govorkalo da je Elizabeth prilino bolesna i da ne ustaje iz

kreveta, Nicole je pomislila da oni nee ni doi... i bila je razoarana. Znala je da je
vrhunac gluposti bio poeljeti ga vidjeti, u situaciji u kojoj joj nije mogao posvetiti pozornost
i u kojoj e on biti sa svojom zarunicom. Ali nije mogla obuzdati emocije, ba kao ni
pobjenjelog odbjeglog konja.
Ali Elizabeth se oporavila. Nicole je postala strastvena oboavateljica ogovaranja,
pretvarajui se da pokazuje veliko zanimanje za sve to se dogaalo meu pripadnicima
visokog drutva, premda su Martha i Regina bile uvelike sumnjiave, a zapravo je samo
traila informacije o vojvodi. Znala je da je toga tjedna dvaput izveo Elizabeth van; nije bilo
razloga da taj par tog tjedna ne doe u Maddington.
Uzdahnula je, svjesna kako je bila glupa dok je gledala kako se koija koju je vuklo est
bijelih ukopljenih konja kotrlja niz dugaak ljunkovit prilaz, ne marei tko je u njoj jer to
nije bila njegova predivna crna koija s tri bljetava reljefna izboena lava iznad vrata.
- Kakav divan dom! - uzdahnula je lijeno Regina. - Lady Isobel uvena je po svojoj
otmjenosti.
Nicole je potvrdno kimnula, gotovo se niti ne osvrnuvi po prostoriji. Zidovi su bili
obloeni plavo-bijelim tapetama, poivaljka ruiastim damastom, kreveti ukraeni
planinama bijele ipke, s plavim i bijelim jastucima. Veinu poda prekrivao je jedan golem
istonjaki tepih boje vinje i budui da je soba bila dovoljno velika da sasvim zgodno primi
dva gosta u zasebnim krevetima, nije to bilo malo postignue.
- Osim toga, poznata je po vjetom poslovanju - zapazila je Nicole. ula je za udovu
vojvotkinju prije nego to ju je upoznala. A tko nije uo? Malo je ena upravljalo
nekolicinom poslovnih tvrtki poput nje i nijedna od njih nije bila plemknja. Nicole je znala
da se za nju prialo kako je privlana, ali vie je imala ugled snane i pametne ene. Prije
nego to ju je upoznala, Nicole je oekivala neku posve drukiju osobu, ugodnu i
mukobanjastu, a ne enu bezvremenske enske ljepote i iznimne ljubaznosti.
- uvena? Prije bi se moglo rei notorna - dobacila je Regina. - Kau da je ime dobila po
nekom svojem neslavnom pretku, eni koja je imala nekoliko mueva i bila ljubavnica
nekomu turskomu sultanu i kralju.
Nicole se osmjehnula, ne vjerujui u takvu priu. - Turskomu sultanu? Kojemu kralju? upitala je sarkastino.
- Mislim da je to bio jedan od Osvajaevih sinova - rekla je Regina. - Bilo je to davno.
Jo jedna koija kloparajui se pribliavala uz prilaz i Nicole se brzo okrenula prema
prozoru. Ali to nije bio on.
- to e uiniti ako doe s Elizabeth?
- Naravno da e doi s Elizabeth - rekla je otro Nicole.
- Moda nee - rekla je Regina, ne obazirui se na sestrin ton. - Moda je toliko zaluen
tobom pa...
- Regina, molim te, prestani! - povikala je Nicole, krei ruke.
Nastavi li njezina sestra sa svojim glupim matarijama kolarke, izludjet e ju... i hraniti
onaj siuan traak nade koji je Nicole odluila ugasiti. Nicole se nije eljela nadati. Nada je
bila previe bolna.
103

Anna

RafaelaR

- Ali ona ne lovi - naglasila je Regina. - Zato bi onda dola?

Nicole se kontrolirala. - Ne lovi ni ti sutra, a ni majka. Ne lovi ni otac, kad smo ve kod
toga! - Grof je ranije toga tjedna istegnuo mii na nozi i dobio stroge upute da se, kada god
je to mogue, isprui i odmara, a jahanje nije dolazilo u obzir.
- Pretpostavljam da si u pravu - rekla je Regina kada ju je prekinulo kucanje na vratima,
najavivi dolazak njihova aja.
Nicole je zahvalno pustila poslugu da ue. Nastavila je ne ba diskretno motriti na
prilaz ispod. Kada su sile u prizemlje, vojvoda od Clayborougha jo nije bio stigao.
Ispostavilo se da je Regina bila u pravu. Elizabeth te noi nije bila na veeri. Ali nije ni
vojvoda.

104

Anna

RafaelaR

ETRNAESTO POGLAVLJE

Lov je bio planiran za devet sati tog jutra. Prije toga svi sudionici nazoili su obilnom
doruku i raspoloenje je bilo na visini. Nicole je bila uzbuena poput svih ostalih gostiju.
No prije bila je razoarana to tu nije bio vojvoda od Clayborougha, ak ni u Maddingtonu.
Nije dobro spavala. Ali sada je svaki trag umora i razoaranja ieznuo dok joj je puls
ubrzavao u iekivanju predstojeeg lova.
Veina onih koji su toga dana lovili bili su mukarci, ali bilo je i nekoliko ena, meu
kojima udova vojvotkinja. Imala je ugled izvrsne jahaice. Svake godine odravala je
nekoliko bajkovitih vikenda lova i pozivi na te dogaaje bili su veoma prieljkivani i bilo ih
je teko dobiti.
Gosti udove vojvotkinje uvijek su bili krema nad kremama engleskog drutva te ni taj
vikend nije bio nikakva iznimka. Meu onima koji su eljno ekali uzjahati bilo je nekoliko
vojvoda, pet-est markizova, mnogo grofova i princ od Walesa. Bila je tu i nekolicina
stranaca, ukljuujui nekoliko kraljevskih lanova Habsburkog doma i dva ruska plemia
emigranta. Jedino to je na takvim okupljanjima svima bilo zajedniko, osim moi i plave
krvi, bila je ljubav prema konjima.
Pri zavretku doruka, Isobel je zazvonila malim srebrnim zvoncem kako bi svima
privukla pozornost. - Hoemo li? - upitala je osmjehujui se, dok joj je pogled iskrio.
Isobeline rijei doekali su urnebesnim pokliem i svi su skoili na noge, ukljuujui i
Nicole. Okrenula se prema vratima, uzbueno se osmjehujui. Misli joj vie nisu bile
usredotoene na vojvodu. Ali tada se sledila.
Stajao je tamo odjeven za lov u ukasto smeim jahaim hlaama, sjajnim crnim
visokim izmama, grimiznom jahaem kaputu i cilindru. Nije skidao pogled s nje.
Nicole je sino shvatila kako on i Elizabeth, premda su bili pozvani za vikend, ipak nee
doi. Elizabeth je ponovno bila bolesna i prikovanu za krevet. Jedna sluavka rekla joj je da
se neosnovano nagaa to joj je tono te da se nekolicina lijenika koji su tu mladu damu
pregledali ne moe dogovoriti kakva ju je to bolest snala. Stoga je vidjeti sada vojvodu bio
oit ok, ali ne neugodan. S obzirom na to da je ve bila napeta, Nicole je zadrhtala.
Odvratio je pogled od njezina i leerno priao svojoj majci, poljubio ju u obraz i lijeno
joj zaelio dobro jutro. Smjesta je bio okruen brojnim gostima i svi su ga oni srdano
pozdravljali izraavajui mu iskreno aljenje zbog bolesti njegove zarunice.
Nicole ga je ostavila da ljubazno odgovara majinim gostima i pola za onima koji su se
ve okupljali vani u dvoritu. Ubrzo joj se pribliio ostatak skupine kada su timaritelji poeli
izvoditi njihove konje. Svi, pa tako i Nicole, poveli su sa sobom svoje konje za lov. Premda je
poeljela sa sobom dovesti svojega rieg pastuha, bilo bi to ludo odvano, jer bi njime bilo
preteko upravljati jaui u enskom sedlu, kako joj je pristojnost nalagala da mora jahati.
Umjesto njega dovela je velikog crnog ukopljenog konja kojega je sada prila pomilovati po
vratu. Zafrktao je i otresao glavom, osjetivi njezino uzbuenje, nemirno se kreui oko nje.
Ali nije ona razmiljala o metar i ezdeset visokom konju za lov, ve o vojvodi od
Clayborougha. Bio je tu. Ipak je na kraju doao. Bez Elizabeth.
105

Anna

RafaelaR

U trenu je zagrlila ukopljenoga konja oko vrata, leima okrenuta maloj skupini. Na to
je to pomiljala? Nema veze to je doao sam. Iako Elizabeth nije dola, mogli bi razmijeniti
nekoliko rijei, nekoliko trenutaka, samo to, nekoliko trenutaka, nije moglo biti nita vie od
toga. Nikada vie.
Pokuala je zaustaviti svoje grjene misli, morala je. Ne samo zbog toga to su bile
beznadne ve zbog toga to je lov bio opasan sport i to je trebala biti posve usredotoena
da bi sudjelovala u njemu. Bilo joj je lake usredotoiti se na lov nego na vlastito srce.
Ali u trenutku kada joj se uinilo da bi to mogla uspjeno uiniti, zaustavio se iza nje.
Nije se morala okrenuti i vidjeti ga da bi znala da je to on, niti je morao progovoriti da bi se
otkrio. Jednostavno je znala.
- Dobro jutro, lady Shelton. - Ljubazno ju je pozdravio, ali Nicole je pomislila da je ipak
ula neto vie.
Podsjetivi se na to da treba biti leerna, da nitko osim nje same ne moe znati kako joj
srce ubrzano kuca, okrenula se licem prema njemu. Pogledi su im se u trenu sreli. Bio je to
trenutak iznimne prisnosti, premda je dvorite bila prava ludnica, prepuno dvadesetak i
vie nemirnih konja, njihovih uzbuenih jahaa i svih timaritelja. Izgledalo je da ne moe
odvojiti pogled od njezina i Nicole je osjetila punu snagu njegove moi, jer inilo se da joj
pokuava proniknuti u dubinu due i srca. U tom trenutku znala je da se neto izmeu njih
promijenilo. Nije se usudila razmotriti to bi to moglo biti. - Bit e to danas dobar lov,
vrijeme je savreno - rekla je to je mogla vedrije.
- Ali - rekao je, preavi na stranu crnog konja provjeriti mu kolan - skupina nam je
velika. U lovu s toliko mnoge jahaa dogaaju se nezgode. Dri se pozadine.
Nicole je razrogaila oi, iznenaeno se usprotivivi, jer nikada nije jahala na zaelju,
iako se od dama oekivalo da tako jau, te nije imala namjeru ni sada to uiniti. Potom joj je
sinulo kako bi on moda mogao biti zabrinut za njezinu sigurnost. Na trenutak se prisjetila
kako ju je spasio tamo na onom dobrotvornom pikniku. Je li to bilo mogue? Je li uistinu
mario za nju, makar malo? Zatekla se kako pilji u njega. Vojvoda joj je uzvratio piljenjem.
Nenadano je ispruio ruke posegnuvi za njezinim koljenom. Nicole mu je dopustila da
joj pomogne uzjahati, prebacila nogu preko enskoga sedla i dohvatila uzde. - Hvala ti.
- Dobar ulov - rekao je odsjeno, okrenuvi se.
- Dobar ulov - ponovila je poput jeke Nicole za njegovim okrenutim leima. Pratila ga je
pogledom dok je prilazio svojemu konju, velikomu crnomu pastuhu s izraenom svijetlom
mrljom na glavi i dvije dokoljenice. Nicole je otpuhnula. Nije mogla kontrolirati vlastite
osjeaje. Njezin konj poeo je nestrpljivo pocupkivati, osjetivi njezino raspoloenje i Nicole
se morala usredotoiti na to da ga smiri.
Pet minuta potom krenuli su. Psi su namirisali lisicu i mahnito tektali pretravajui
preko prve livade. Kada su krenuli, Nicole je dopustila da ju izguraju straga, s ostalim
damama. Sada kada je ula konje i jahae kako lagano galopiraju preko breuljkaste livade
slijedei pse, morala se probiti do tamo gdje je bio vojvoda, koji je jahao daleko ispred.
Skupina se poela iriti kada su se pribliili prvoj ogradi od niskog kamenog zida. - Vu!
Vu! Vu! Desetak ju je konja preskoilo, potom jo desetak, neki gotovo u kaskadnom spoju,
jedan iza drugoga. Skupina se rairila kada je svaki jaha naao svoj tempo i dame su
106

Anna

RafaelaR

zaostale iza. Nicole je prela naprijed, ispred ostalih dama. Prestigla je udovu vojvotkinju,
iji se poetan pogled iznenaenja pretvorio u osmijeh.
Ona nekolicina gospode pokraj kojih je usporedo jahala nisu bila tako dobrostiva. Bili
su vie nego zaprepateni kada je galopirajui projurila pokraj njih. Bili su u oku. Samo se
ruski plemi nacerio glede njezine smionosti.
Ispred je bio potoi. Njezin ga je konj graciozno preskoio ne usporivi korak i Nicole
se zadovoljno nasmijala kad je osjetila ushit zbog neobuzdanog jahanja. Prestignula je jo
jednoga jahaa, prepoznavi u njemu Elizabethina oca, markiza od Stafforda. I on se doimao
zaprepatenim zbog njezina smionog jahanja, ali Nicole nije marila. Njezin je konj
kontrolirano galopirao i Nicole ga je ustrajno poticala usred krda. Na stazi se stvorio velik
kokoinjac i preprijeio ju. Ispred Nicole bila su dvojica riana koja su ga jedan za drugim
preskoila. Onaj se prvi konj stranjim kopitima zakaio za vrh preke i spotaknuvi se
preskoio na drugu stranu. Drugi jaha bio je veoma blizu onom prvom pa je Nicole
zakljuila da bi se mogla dogoditi nezgoda te je stoga navela svojega konja na neznatno
skretanje, ujedno ga pripremivi na skok. Vinuli su se visoko pod odreenim kutom preko
kokoinjca i bilo joj je drago vidjeti da su ona dvojica jahaa takoer uspjela preskoiti bez
pada. Sekundu nakon toga i njih je prestigla.
Nakon neto vie od tri kilometra, Nicole je bila iza vojvode i voe lova koji su zasada
bili daleko ispred. Metar i pol visok kameni zid nadvijao se pred njima i imala je vremena
vidjeti kako ga je vojvoda bez imalo napora preskoio. Divila mu se gledajui ga. Njezin konj,
koji se elio probiti naprijed, sada je snano trao. Nicole je snano nastojala zadrati ga pod
kontrolom. Onaj zid izdizao se pred njom i vinuli su se preko njega. Glatko su se prizemljili i
pustila ga je da potri.
Protegnuo se u pun galop. Nicole se nagnula naprijed, onoliko nisko koliko se usudila, a
da pritom ne rtvuje svoju dragocjenu ravnoteu. Nozdrve njezina konja dotaknule su
slabine vojvodina pastuha. Okrenuo je glavu i, kada ju je ugledao, ostao je posve
zaprepaten.
Nicole se ponosno nasmijala, jaui usporedno s njim. - Vraaj se! - doviknuo je dok su
tako galopirali jedno uz drugo. Njihova dva golema konja razdirala su tlo i snana kopita
glasno su toptala, umalo mu zagluujui rijei. - Doavola, vraaj se na zaelje!
- Pazi! - viknula je Nicole, ne prestajui se smijati. Bili su tri koraka udaljeni od jo jedne
metar i pol visoke prepreke nainjene od cjepanica. Vojvoda nije imao drugog izbora nego
se usredotoiti na svojega konja. Oba su jahaa istodobno pripremila svoje konje i tako
savreno usklaeni vinuli se uvis i prizemljili jedan uz drugoga, jaui korak u korak.
Nekoliko trenutaka potom, ponovno se okrenuo prema njoj. - Ozbiljno to mislim, ludo
jedna! - vikao je, bijesan. - Nastradat e! Smjesta se vraaj!
- Uvijek jaem sprijeda - doviknula mu je prkosno. Ali Nicole je uivala u svakom
trenutku tog neobuzdanog jahanja... i njegovu bijesu. Ispod njezinih bedara konj je bio
vatren i moan, tona konjskog mesa koju je nadzirala samo svojom vjetinom i svojim
tijelom. Pokraj nje je, opkoraeno jaui svojega monoga gromovitog pastuha, vojvoda
imao jednako tako moan uinak na sva njezina ula, onako zgodan, muevan, snaan, a
sada jo i razjaren.
107

Anna

RafaelaR

- Uspori - naredio je, nadglasavajui tektanje pasa i bijesno toptanje konjskih kopita. Ispred nas je opasan uspon pa nizbrdica.
Nicole mu se samo nacerila, dopustivi svojemu konju da jo bre potri. Iza nje je sada
vojvoda opsovao.
Uspon i nizbrdica bili su opasni i samo jedan korak razdvajao je obje ograde, ali Nicole
se razmetala. Svialo joj se to. Preskoila je obje prepreke, donekle nepromiljeno, ali
besprijekorno. Nekoliko trenutaka potom vojvoda je ponovno jahao uz nju. Samo jedan
pogled na njegovo lice govorio joj je koliko je bijesan, ali stoiki je prihvatio injenicu da ju
ne moe natjerati da uspori, a da pritom ne doe u ozbiljan sukob s njom. Galopirali su
zajedno, dvoje dobro usklaenih jahaa, jaui jedan za drugim. Nisu vie progovarali. Zvuk
tekog otpuhivanja ivotinja i topot njihovih kopita to im je onemoguavao. Nicole je sada
bila preplavljena osjeajem vatrenog mokrog konjskog tijela pod nogama, tjelesnim
osjeajem sjedinjenosti s monom ivotinjom u trku, brzinom kojom su jezdili... i
vojvodinom blizinom.
Sat vremena poslije lov je zavrio i svi su se jahai okupili ukljuujui ono nekoliko
dama koje su jahale posljednje. Nicole si je dopustila povui se na zaelje skupine pri
povratku u dvorac, vrsto drei konja u laganom kasu, ne obazirui se na ivotinjino
protivljenje. Razumjela je ivotinju jer se i sama tako osjeala. Premda umorna od dugog i
napornog jahanja, bila je previe ushiena da bi se poeljela zaustaviti, i da je jo potrajalo,
bila bi nastavila jednako takvom estinom.
Vojvoda je, naravno, jahao daleko ispred. Napustio ju je gotovo istog trenutka kada je
bilo zavreno, vrsto stisnutih usnica i usplamtjela pogleda, oito previe bijesan da bi
uope razgovarao s njom. Nije bilo na njemu da ju prekori, ali imala je osjeaj da hoe.
Nicole je jo uvijek bila previe ushiena da bi bila prestraena. Nikada nije vie uivala u
lovu!
Bila je obuzeta naknadnim razmiljanjem o tome da u poeku nije ni zapazila kako ju
ostale dame prilino hladno, promatraju, sve osim udove vojvotkinje koja je jahala neto
malo ispred tih dama, nesvjesna njihovih pogleda. Kada je shvatila da je predmet njihova
negodovanja, poeljela im se u lice nasmijati. Zato to nisu mogle jahati poput nje, zato to
nisu imale hrabrosti jahati na nain na koji je ona jahala, osuivale su ju zbog toga to je u
tom sportu uivala poput mukarca. Nita joj nije moglo umanjiti radost koju je osjeala, ne
danas. Stoga je jo vie usporila konja, ne elei njihovo drutvo, i dopustila im da prou
ispred nje. Trenutak potom shvatila je da njezin konj ima problema s hodanjem.
Namrtivi se, naglo ga je zauzdavi zaustavila i sjahala, milujui ga po vornatom
mokrom vratu. Kada je poblie pogledala, uoila je kameni koji se uglavio u prednje lijevo
kopito. Zabrinuta, Nicole ga je uspjela iskopati, strahujui da je tu bio tijekom lova, to je
moglo znaiti ozbiljnu ozljedu njezina konja i moglo ga ak onesposobiti. Osjetila je
olakanje kada je, nakon to je pogledala, vidjela da je kopito bilo samo bolno na dodir. Konj
je tek nedavno nagazio na kamen i ubrzo bi trebao biti kao nov.
- Bio si nenadmaan, mili - pjevuila je potiho, gladei mu mekanu nozdrvu. - Ba
nenadmaan. - U mislima joj se pojavila vojvodina slika.

108

Anna

RafaelaR

Okrenula se i uzdahnula kada je zapazila da su svi jahai nestali iza zavoja na stazi.
Nema veze, ona e s konjem propjeaiti ostatak puta. Dohvativi ga za uzde, povela ga je
du staze.
Vojvoda od Clayborougha puio se od bijesa, Njegov je pastuh to osjetio, ubrzavajui i
nemirno odmahujui glavom. Moda je Nicole Shelton bila najbolja jahaica koju je ikada
vidio u ivotu, ali bila je lakomislena luda. Trenutano je vie od svega elio poloiti ruke na
nju i drmusati ju sve dok mu ne prizna da je pogrijeila.
Nitko nije pokuao razgovarati s njim jer su osjetili njegovo raspoloenje pa je Hadrian
jahao sam, sa strane skupine. Njihov smijeh i avrljanje ispunili su tiho jutro, odjekujui
kroz umu. Vojvoda nije uo nita od onoga to su govorili dok su uzbueno prepriavali i
ponovno proivljavali lov. Jednostavno je bio previe ljutit.
Najmanje od svega bilo je bitno to to mu je ona prkosila, premda je i to bilo
nevjerojatno. Naredio joj je da se vrati..., na to mu se nasmijala i odjahala naprijed. U tom
trenutku nije se mogao sjetiti nijedne osobe, mukarca ili ene, koja nije ispotovala njegovu
izriitu naredbu.
Imala je sreu to nije doivjela ozbiljniju nezgodu, s obzirom na nain na koji je jahala i
imala je sreu to sama nije izazvala ozbiljniju nezgodu. Viao je on u tom sportu mnogo
ozbiljnih nezgoda koje su proizlazile iz opreznog jahanja, a kamoli iz lakomislenog. Ljudi su
vratove lomili i pogibali, vidio je i sam jednog paraliziranog mladia. Jednoga dana i ona e
postati nesretna rtva toga sporta nastavi li tako loviti. Zaboga, bilo bi dovoljno loe da je
jahala opkoraeno, ali jahala je u enskom sedlu! Bila je to ludost!
Duboko je udahnuo nastojei primiriti svoje ustreptale ivce. Puls mu je jo uvijek bio
ubrzan i adrenalin je kolao kroz njega. Nije se mogao otarasiti njezine slike iz misli, onakve
kakva je bila tijekom ta protekla dva sata. Gotovo metar i osamdeset pet visoka prekrasna
ena koja je jahala kao da ju svi avoli gone. Uzbuenje joj je bilo ispisano po cijelom licu.
Jo ju je uvijek mogao uti kako se neobuzdano i bezbrino smije. Jo ju je uvijek mogao
osjetiti pokraj sebe dok su jahali poput opsjednutih demona na konjima koji su se napreui
utrkivali. Iznenadna vrelina preplavila mu je tijelo i zapravo je drhtao.
Jahala je poput divljakue. Morao je priznati da je bila arobna. Bez sumnje je znao da bi
jednako tako arobna bila i u krevetu. Njegovu krevetu. Odjednom ju je u tom trenu toliko
poelio da je bio spreman odvui ju u umu i odmah tamo ispuniti svoju elju, na licu
mjesta.
Jo je jednom nekoliko puta duboko udahnuo da se smiri, jer nikada dotad nije se
nalazio u tako tjeskobnom stanju. Potom se, nimalo umiren, okrenuo potraiti ju pogledom.
Zaprepastio se kada je nije bilo nigdje na vidiku.
Naglo je okrenuo pastuha i odjahao gore do dama koje su posljednje u nizu jahale du
staze. - Gdje je lady Shelton?
Doimajui se iznenaeno, sve su se okrenule i zagledale iza sebe. - Ne znam, Vaa
Milosti - rekla je kontesa Arondale. - Maloprije je bila iza nas.
Hadrian je nainio grimasu i odjahao nai ju, pitajui se to se to sada moglo dogoditi.
Pet minuta potom naiao je na nju dva kilometra dalje niz stazu, na mjestu koje je jo uvijek
bilo umovito i u sjeni. Hodala je pokraj svojega konja, nimalo se ne urei. Pojahao je ravno
do nje. Kada ga je ugledala, zrak oko njih postao je uzavreo i pucketav.
109

Anna

RafaelaR

- to se dogodilo? - upitao je otresito.

- Nagazio je na kamen.
Vojvoda je u trenu skliznuo sa svojega crnoga konja nastojei se usredotoiti na taj
trenutaan problem. Bez rijei joj je predao uzde i prsti su im se okrznuli. Potiho je opsovao,
kleknuvi uz velikog crnog ukopljenog konja i podigao mu kopito. - Nije toliko loe, ali
treba pjeaiti natrag. - Naposljetku je podigao pogled i susreo se s njezinim.
Stajala je ukipljena. Obrazi su joj bili zajapureni od vjetra i sunca, a oi srebrne i sjajne.
- Proetat u natrag s tobom - rekao je, predavi joj uzde i preuzevi one svojega
pastuha.
- Ne mora - rekla je, ne pomaknuvi se.
Nije odgovorio. Bio je previe svjestan nje. Poao je ispred nje svojim dugim odlunim
koracima, kao da ju eli nadmaiti u hodanju. uo je kako ga slijedi.
Hodali su u posvemanjoj tiini i samo je povjetarac u stablima stvarao buku. Ali ne
samo da je Hadrian znao da je ona iza njega ve je znao i to da se nalazi na udaljenosti od
otprilike jednog metra s njegove desne strane. Mogao je osjetiti njezinu prisutnost i jo
neto, neto za to je bio previe iskusan da ne bi prepoznao, teku seksualnu napetost koja
ih je oboje jednako oarala.
Zato je toliko elio tu enu? Zato to mu je bila zabranjena? Zato to je bila drukija?
Zato to je u jednu ruku bila veoma ponosna i snana, a u drugu tako ranjiva? elio je
odgovor, ali znao je da ga nee nai.
Preznojavao se. Poelio je sa sebe naglo skinuti kaput, ali bio je uzbuen i nije to elio
pokazati. Pokazati otvoreno sebe i nemilo pomanjkanje kontrole. Nakratko je sklopio
oi, rekavi samome sebi da nije nita drugo doli ivotinja ako se ne moe kontrolirati. Nita
manja ivotinja od Francisa. Uspijevao se nekoliko proteklih tjedana boriti protiv iskuenja
koje mu je predstavljala i ne smije se sada predati. Dok je vodio borbu sam sa sobom,
pronicljivo ju je oslukivao; oslukivao njezine korake i lagano, donekle plitko disanje.
Naposljetku je Nicole bih ta koja je prekinula utnju.
- Zato si se vratio?
Iznenada se zaustavio, ali nije se okrenuo. Konj mu je uznemireno kopitom kopao po
tlu. - Sinulo mi je nakon tvoje prethodne dananje predstave da bi mogla uiniti jo neto
jednako tako nepromiljeno i ishitreno.
Nicole je takoer zastala, u istoj ravnini s njim. - Ali zato si se vratio? Okrenuo se licem
prema njoj. - Glupo sam pomislio da bi mogla biti u nekakvoj nevolji. Osmjehnula se. Nainio
je grimasu.
- Vratio si se spasiti me.
Vojvoda to nije porekao - Oito mi je to postala nova navika. - Ne tie me se.
- Neki dan te se ticalo.
Pogledala ga je u oi. - Ne, nije. Ono je bila prijevara.
Piljili su jedno u drugo. Trenutak je bio bremenit brojnim mogunostima. Bio je previe
prisan. Vojvoda ga je namjerno razbio. - Danas si jahala kao manijak. Reci mi, jesi li uvijek
tako nepromiljena? Poeo sam strahovati da jesi.
110

Anna

RafaelaR

Podignula je bradu. Kada je raskopala jaknu, izvirile su njezine bujne grudi. Sjetio se
da nije nosila korzet. - Nisam. Izvrsna sam jahaica i nikada ne riskiram.
- Nikada ne riskira? Svakoga si puta riskirala! Jednoga e dana poginuti!
Kada je smogla snage progovoriti, glas joj je bio blag apat - Mari li zbog toga?
Nije uspio nita rei i nije joj odgovorio... odbio je ak preispitati vlastite osjeaje. Postoji potoi nedaleko staze - rekao je, prekinuvi tiinu koja je zavladala izmeu njih. Sigurno si edna. Napojimo konje i napijmo se.
Potoi je bio tek nekoliko minuta udaljen od staze. Oba konja bila su sada ve dovoljno
hladna pa su mogli piti te su eljno spustili glave do vode. Vojvoda je zauzeo raskoraan
stav, ne miui se. Nicole se spustila na koljena i, ne dajui se zbuniti, skupljenim dlanovima
poela zahvaati vodu i edno piti.
Promatrao ju je. Ponovno je bio zateen injenicom da je bila sve ono to ostale dame
koje je poznavao nisu bile. Pila je preputajui se, prolivi jednako onoliko vode po prednjici
svoje koulje koliko je uspjela popiti. Potom je zapljusnula lice, nakratko ga podigavi
prema sunevoj svjetlosti koja je prosijavala kroz stabla. Nije mogao skinuti pogled s nje,
ba kao to ju nije mogao prestati eljeti. Odjednom svjesna da ju on promatra, ukipila se i
podignula pogled.
U njezinu pogledu bilo je svjesnosti. Svjesnosti i oekivanja. Znao je da ga nee odbiti,
ne danas, ne sada. Hadrian se zatekao kako hoda prema njoj. Srce mu je mahnito udaralo.
Potmulo tutnjanje u njegovim uima iskljuivalo je svako protivljenje koje je sam sebi
mogao stvoriti u mislima. Sporo se osovila na noge.
Obgrlio ju je oko ramena. - Reci mi ne. Odmahnula je glavom, odbivi njegov zahtjev. Da.
Kada je spustio usne na njezine, sav njegov otpor smrvio se u istom trenu. Sada vie nije
bilo igara, nije bilo pretvaranja, ni za jedno od njih. Nicole mu se u trenu nagonski bacila oko
vrata, privijajui se uz njega. Hadrian ju je zagrlio kao da je bila neto divlje i dragocjeno to
je uhvatio i to bi u svakom trenutku mogao izgubiti.
Jezici su im se dodirivali u estokom preputanju. Bio je to uvod u njihovo parenje koje
e ubrzo uslijediti.
Spustili su se na koljena na mokru obalu od ilovae. Nije je se mogao dovoljno
nauivati. Preao je rukama preko njezine jakne i rastvorio ju. Ohrabrilo ga je njezino potiho
stenjanje. Pogurnuo ju je da legne na lea i zavukao ruku ispod njezine koulje i
kombinezona koji je nosila ispod nje. Dotaknuo joj je gole grudi.
Pustio je da mu njezino tijelo ispuni dlan i prelije se preko njega. Bio je tih ljubavnik
koji se kontrolirao, ali sada je poelio zastenjati poput ivotinje i izraziti svoje neizmjerno
zadovoljstvo. Nije to uinio, ve ju je, naprotiv, bez prestanka milovao, svjestan osjeaja
potrebe da eksplodira... i opojnoga oduevljenja... koje se u njemu stvaralo.
Nicole je zadovoljno dahtala dok je rukama prelazio preko tijela, preko ukruenih
napetih bradavica. Kada joj je razmaknuo odjeu i spustio lice do njezinih grudi, jo je
jednom prostenjala.
Morao ju je barem zazvati imenom, morao je: - Nicole.
vrsto ga je uhvatila za poduu kosu, za glavu. - Hadriane. - Uzdahnula je.
111

Anna

RafaelaR

Nije se zaustavio, ve joj je usnama i jezikom drakao nabreklo udno tijelo. - Reci mi da
prestanem.
- Ne! Nemoj prestati, Hadriane. Nikada nemoj prestati.
Sklopio je usne oko jednog ruiastog vrka i istodobno iz misli iskljuio spoznaju o
tome to ini. Nicole se izvijala odiui se s tla. Osjetio je kako se ona naglo pribliava
vrhuncu i njegovo tijelo podivljalo je reagirajui. Nije bio od onih ljubavnika koji su
slobodno mrmljali njene rijei i obeanja. On je svoja obeanja davao tijelom.
Obeanja koja bi, u nekom razumnijem trenutku, bilo nemogue odrati.
Nicole mu je poela silovito uzvraati na milovanja. Ruke su joj se nale na njegovoj
koi, ispod koulje. Njegove ruke kliznule su ispod njezinih sukanja, du pamukom
prekrivenih bedara. Vrisnula je njegovo ime kad ju je dotaknuo. Nikada dotad njegovo ime
nije zvualo tako divno.
Preplavila ga je odlunost da ju vidi zadovoljenu u svojem naruju. Uinit e sve to je u
njegovoj moi da to postigne. Graci znoja orosili su mu elo. - Umri za mene, Nicole naredio je, dodirujui ju i ljubei.
Ubrzo je bio nagraen. Vrisnula je, izvijajui se i slobodno preputajui u njegovu
naruju. Osjetio je uz svoj dlan njezino snano ritmino i silovito grenje. Kada se smirila,
osjetio je silno zadovoljstvo, kao nikada dotad.
Poput ome provukla je ruke oko njegova vrata. - Ah! - bilo je sve to je uspjela rei.
U toj jednoj rijei bilo je sve reeno. Bio je to njezin prvi orgazam. Bila je neiskusna.
Nedvojbeno je bila djevica. Bila je zasigurno lady Shelton. Vojvoda je pogledom prelazio
preko njezina zajapurena lica do razdvojenih bedara, sve do mjesta na kojem su joj suknje
bile zadignute visoko oko struka. Upravo se spremao posegnuti za svojim hlaama i
skinuti se, kada mu se ruka sledila. Nije sada bilo vrijeme za njegovu savjest, da ga podsjeti
na to tko je bila ona... i tko je bio on. Ali bilo je prekasno. Sklopio je oi, borei se sam protiv
sebe. Razmiljajui previe jasno. Priutio joj je njezin prvi klimaks i, ako se to nastavi, bit e
joj prvi ljubavnik. Nita to nije valjalo.
Bez glasa, naglo se odvojio od nje, bacivi se na lea u mokru blatnjavu travu.

112

Anna

RafaelaR

PETNAESTO POGLAVLJE

Nicole se uspravila u sjedei poloaj. Bila je potresena do sri. Premda je nedvojbeno imala
vie znanja o seksu od mnogih mladih djevojaka, nikada nije ni razmotrila mogunost da bi
to iskustvo moglo biti poput zemljotresa. Jo uvijek zadihana, pogledala je u vojvodu od
Clayborougha.
Leao je na leima u blatnjavoj travi, krut i nepomian kao daska, osim to je dahtao i
ostajao bez daha. Nicole se prisjetila kako se naglo odmaknuo od nje i shvatila da je ona
iskusila sve to voenje ljubavi moe ponuditi, ali on nije.
Drhtala je, prelazei pogledom preko njega. Bio je najdivniji i najmuevniji mukarac
kojega je ikada vidjela u ivotu i vidjeti ga u takvom stanju sirove elje bila je hrana za
njezinu vlastitu glad, glad za koju je mislila da ju je utaila. Ali preplavilo ju je jo neto,
neto drago, bolno i strano njeno. - Hadriane? - proaptala je kad je u njoj poela navirati
ljubav koja ju je preplavila poput brze apsolutne plime. Dotaknula mu je obraz.
Naglo se odmaknuo od nje i u jednoj gipkoj kretnji bio na nogama. - Ne dotii me!
Ustuknula je, zaprepatena bijesom u njegovu glasu, jednako kao i njegovim
odbijanjem.
- Ne gledaj me kao da sam ti upravo zadao udarac u rebra!
Nicole se ukipila: - Oprosti!
Ne obazirui se na nju, priao je potoku. Nije mogla ne primijetiti da je jo uvijek bio
uzbuen. Uao je nasred potoka i zaronio pod povrinu.
Nicole je vrisnula. Voda je bila mrzla. Bio je lud! - Hadriane! - zazvala je daui kad je
posve izronio, drhturei. - Navui e smrt!
- Ti e biti moja smrt.
Nesigurno ga je promatrah. - Misli li... na onu smrt koju si jednom spomenuo... na ono
to se danas dogodilo?
- Ne! Ne mislim na tu smrt!
- Zato si tako bijesan? to sam uinila?
- Sve - zareao je, preletjevi pogledom preko nje.
Nicole to nije bilo nikakvo objanjenje i gledala je kako on ponovno uranja u mrzli
brzak. Polako se osovila na noge, uasno strahujui da nee moi ponovno vratiti toplinu i
prisnost koju su upravo dijelili, jer inilo se da se izmeu njih trenutano stvorila miljama
duboka provalija. Mora uiniti neto ime e raspriti taj njegov neobjanjiv bijes i mora to
uiniti brzo. Uzela je njegovu jaknu i, kada je ponovno ustao, dok mu se voda slijevala niz
mravo vrsto tijelo, rekla je: - Doi!
Pogled koji joj je uputio bio je nepristojan, ali kada je iziao iz potoka, ponovno je
drhturio. Nicole mu je namjestila jaknu na ramena, trljajui ga, kao da je drala runik.
Zgrabio je od nje kaput i odmaknuo se od njezina dodira. - Pokuava li ti to mene zavesti? cvokotao je.
113

Anna

RafaelaR

Je li pokuavala? - Bi li to bilo tako grozno?

- Jedina si ena koju poznajem koja bi takvo to priznala. Ovo nije u redu!
- Kada smo zajedno - rekla je veoma njeno - nema toga to nije u redu.
Piljio je u nju. Pogled mu je bio nepronicljiv.
Premda se ponaala smiono, u sebi je drhtala, jer mnogo toga bilo je stavljeno na kocku.
Pristupila mu je, dodirujui ga. Ovoga puta nije se odmaknuo. - Zato si se maloprije udaljio
od mene? Nisam ja ba tako glupa, znam ja da ima jo. Ne eli li me?
Dugo nije progovorio i Nicole se pribojavala njegova odgovora. - Volio bih da te ne
elim - rekao je naposljetku odluno.
inilo se da nije bio sretan zbog toga. Bila je ispunjena zebnjom. Ponovno ga je
dotaknula, uzevi ga za ruku. - elim te, Hadriane, jo te uvijek elim.
Nije se odmaknuo od nje. Stajao je kao ukipljen. - Nemilosrdna si. Ne vidi li da nastojim
biti plemenit?
- Trenutno ne dajem ni piljiva boba za plemenitost - promrmljala je, vre mu
stegnuvi ruku.
Odvojio joj je dlan od njegova. - Ovo je nepodnoljivo. Ne moe se nastaviti. Preuzimam
na sebe svu odgovornost za ono to je bilo. Djevice su za enidbu, a ne za ovo.
Nije mogla zauzdati nadu koja joj se naglo javila u grudima. Znao je da je djevica, je li on
to davao naslutiti da bi ju trebao oeniti? inilo se da su mu osjeaji jednako snani kao
njezini i zasigurno je tu bilo jo neega osim puke elje. Hoe li sada, kada je shvatio kako se
osjea, prekinuti sa svojom zarunicom? Hoe li joj ponuditi brak? - Ni ja ne mogu ovako
dalje. Ne mogu podnijeti razdvojenost od tebe.
- Ako me jo uvijek misli zavesti, ini posao vrijedan divljenja.
Nicole je ustuknula. Njegove rijei imale su uinak bia koji ju je oinuo, tjelesno ju
ozlijedivi. - Tako misli? Pomislila sam... ponadala sam se... - Izgubila je nit, shvativi da je,
na neki nain, on bio u pravu.
Udaljio se od nje. Promatrala ga je. Nemirno je koraao u krugu, amo-tamo, amo-tamo.
Uvjerena da nee pristati na ono to je predlagala, Nicole je isprobavajui rekla: - Mogu se
vratiti u Dragmore i vie se nikada neemo vidjeti. To je jedno rjeenje.
Okrenuo se prema njoj. - To je idealno rjeenje!
Nicole se zgranula.
- Mislio sam da to svakako namjerava uiniti onda kad smo zadnji put razgovarali.
elio je da ona ode. elio je da napusti London pa da ju vie ne moe viati. Nemogue,
ne nakon intime koju su netom dijelili. Sigurno ga je pogreno shvaala.
- Zato nisi otila? - elio je znati.
Nicoline misli bile su zbrkane pa je pitanje morao ponoviti. - Na... namjeravala sam. Ali
roditelji su me zamolili da ostanem. - Uasnuta, osjetila je vrelinu suza koje su joj navirale
na oi. - Nadaju se kako bih ponovno mogla ui u drutvo i postii velik uspjeh.
Njegova se etvrtasta vilica stegnula. - A ti, eli li ti to? Trai li sada sebi mua?
Pogledala ga je. Bio je zlaano boanstvo, osim to je bio od krvi i mesa i bio smrtan.
eljela se udati za nj, od prvoga trena kad ga je ugledala. - Da - proaptala je.
114

Anna

RafaelaR

- Onda ti elim svu sreu.

Nije ju namjeravao zaprositi. elio joj je sreu da nae mua, nekog drugog, a ne njega.
Nicole je u glavi osjetila vrtoglavicu, kao da ju je netko udario. Vojvoda ju je pokuao
uhvatiti, no ona ga je odgurnula i urno se okrenula od njega da ne vidi koliko je shrvana.
Kako mu je moglo biti tako malo stalo kada joj se inilo, da mu je stalo mnogo? Je li mu, na
kraju krajeva, ipak tako malo znaila?
- Nisam ti nita, nita drugo doli prolazna zabava.
- Od poetka sam ti jasno dao do znanja da ne moe nita oekivati od mene.
Nicole se naglo okrenula. - Nitkove! - prtala je. Bilo je to prvi put da se posluila tako
prljavom rijeju i bilo joj je drago vidjeti da je barem nakratko ostao okiran. - Jesi li me zato
danas doao potraiti... da bi mi zadigao suknje u umi?
- Zna da to nije istina.
- Znam li? - povisila je glas. Znala je da zvui histerino. Bila je histerina, - Znam samo
ono to se danas ovdje dogodilo! Kae mi da ne mogu nita oekivati od tebe... a ponaa se
na nain koji me navodi da oekujem sve!
- Smatram se zvijerju. - Nije skidao pogled s nje. - Ipak sam ja, na kraju krajeva, oev sin.
Nicole se okrenula od njega drhtei, povrijeena i bijesna, - Boe, kako te mrzim!
- Oboje smo krivi - rekao je, tako tiho da nije bila sigurna je li ga dobro ula.
- Odlazim odavde - rekla je Nicole, krupnim se korakom zaputivi prema svojemu
konju.
Naglo je ispruio ruku i uhvatio ju za nadlakticu. Nicole se ljutito otrgnula od njega,
dajui mu bijesnim pogledom do znanja da ju se nikada vie ne usudi dotaknuti.
- Ne moe se takva vratiti kui - rekao je. - Izgleda kao da si se valjala po blatu.
- Ali jesam, zar ne? - izjavila je rugajui se.
- Ne posve - procijedio je kroz stisnute zube.
- O, da, kako bih mogla zaboraviti tvoju plemenitost? - Krenula je uzjahati, previe
bijesna i uzrujana da bi pomislila na bolnu nogu svojega konja. Vojvoda ju je ponovno
uhvatio i ovoga puta povukao dalje od konja.
- to to radi? - vrisnula je i sva su ula u njoj eksplodirala. Podigao ju je u naruje. - Ne
to to ti misli - rekao je hladno. Divljaki kriknuvi, Nicole se koprcala nastojei ga akama
udariti u lice.
Sagnuo je glavu, no bile su mu potrebne dvije ruke da ju ponese pa se nije mogao
braniti i jedan udarac odbio mu se o bradu. - To ti je trei put da si me udarila u lice - rekao
je smrknuto.
- Ali ne i posljednji - odgovorila je bijesno Nicole. Netom prije nego to ga je noktima
uspjela zagrepsti po koi, pustio ju je te se sunovratila u mrzlu vodu potoka. Zgranula se i
poput olova potonula ispod povrine. Uspjela je zatvoriti usta kako ne bi progutala previe
vode. Prije nego to je uspjela reagirati, osjetila je kako ju za ovratnik povlai iznad povrine
vode. Gutala je zrak i pljuckala dok ju je izvlaio na obalu. Kada se klonulo osovila na
koljena, poeo ju je snano udarati po leima. Ispljunula je vodu koju je bila progutala.
Okrenula je pogled prema njemu. Bio je ubilaki. - Ubit u te sad.
115

Anna

RafaelaR

Ruke je drao prekriene i gledao u nju bez imalo emocija. - Zaostala si iza skupine i
odluila napojiti konja. Poao sam te potraiti. Konj ti se usplahirio i upala si u vodu. Skoio
sam za tobom.
Jedini njezin odgovor bio je neartikuliran zvuk bespomonoga bijesa.
* * *

Pri povratku su ih na stazi susreli dvojica timaritelja koji su bili poslani da ih trae.
Vojvoda im je odmah rekao to se dogodilo ili bolje reeno priu koju je sam izmislio.
Budui da su on i Nicole bili mokri, uzeli su svjee konje tih mladia i ostavili jednog
timaritelja da pjeice dovede Nicolina ozlijeenog jahaeg konja.
Kada su stigli do kue, nekoliko je gostiju jo uvijek bilo u dvoritu. Razgovarali su o
jutarnjim pustolovinama. Doekali su ih s velikim olakanjem i zanimanjem. Vojvoda je
ponovno ispriao priu koju je izmislio i nitko nije posumnjao ni u jednu njegovu rije.
Naravno, sve dok nisu uli u kuu.
Isobel se tjeskobno motala po salonu koji je graniio s predvorjem te se istoga trena
kad su vojvoda i Nicole uli, urno zaputila prema njima. Pogledom je prela s Nicole na
svojega sina. - to se dogodilo?
- Nicolin se konj usplahirio i upala je u potok. Vratio sam se potraiti ju pa sam uao u
vodu za njom - rekao je nimalo dramatino vojvoda.
- Ali dobro sam - rekla je Nicole, uspjevi se vedro osmjehnuti zbog udove vojvotkinje.
No nije dobila osmijeh zauzvrat. Isobel ju je sumnjiavo gledala i Nicole je bila uvjerena da
je posumnjala u svaku rije koju je njezin sin izrekao. Preplavio ju je sram, to je bio
dodatan razlog neodoljivom porivu da pobjegne, ne samo od udove vojvotkinje i njezina
pogleda ve i od njezina sina.
- Bolje poite gore i presvucite tu mokru odjeu - rekla je naposljetku Isobel.
Nicole je potvrdno kimnula, presretna to moe otii, i tada je iza lea zaula kako ju
zaziva majin glas. Maloduno je klonula kada je ugledala Jane i svojega oca kako silaze
niz iroko zavojito stubite. - Duo, jesi li dobro? - doviknula je Jane pourivi prema njoj,
dok ju je njezin mu pratio ukorak.
- Dobro sam - odgovorila im je, nastojei prikriti nelagodu.
Jedno je bilo rei svima ostalima da je pala s konja, a neto posve drugo utrapiti takvu
priu svojim roditeljima. Izbjegavajui pogledati u svojega oca, ispriala je Jane kako je pala
s konja i kako ju je vojvoda spasio.
- Pala si s konja? - upitala je Jane, u nevjerici. Njezin otac zagledao se u nju.
- Mislila sam da sam sama - slagala je Nicole samopouzdano. - Bila sam u onom
groznom enskom sedlu, a znate da ga nikada ne koristim. Hadrian nije samo prestraio
mojega konja ve i mene! Dogaa se. - Usudila se pogledati u oca. Prema njegovu ozbiljnom
izrazu lica uvidjela je da on prokleto dobro zna da je procijedila la.
- Mora se preodjenuti - rekla je odluno Jane, zastavi tek toliko da se toplo osmjehne
vojvodi. - Hvala, Vaa Milosti.
Vojvoda je kimnuo.
116

Anna

RafaelaR

Nicole je tada shvatila da ga je oslovila prvim imenom, a ne s vojvoda ili s Vaa

Milosti. Srce joj je prestalo kucati i bacila je brz pogled prema udovi vojvotkinji koja ju je
negodujui promatrala. Kada je ponovno kriom pogledala prema svojemu ocu, zapazila je
da je i njegov izraz lica bio gotovo identian. Nikome od njih nije promaknuo njezin lapsus i
obrazi su joj se grimizno zajapurili. Nije se usudila pogledati u vojvodu, ali nije ni morala,
mogla je osjetiti njegov tih bijes.
Samo njezina majka nije bila svjesna i u tom trenutku Jane je povela Nicole prema
stubama.
Tiina je obavila skupinu koja je ostala stajati sama dolje u predvorju. Vojvoda je sreo
hladan i ljutit pogled Nicholasa Sheltona. U sebi se lecnuo. ak i prije Nicolina
katastrofalnoga gafa, taj je ovjek znao da on i Nicole cijelo to vrijeme nisu bili neduno
sami. Vojvoda je to osjetio istoga trena im se pojavio, a sada su Sheltonove sumnje bile
potvrene.
Kada je Nicholas Shelton progovorio, glas mu je bio hladan kao led, ba kao pogled
njegovih bljedosivih oiju. - Nadam se da Njegova Milost ne bi imala nita protiv da mi se
prikljui u knjinici? Volio bih doznati sve o Nicolinu padu s konja.
Vojvoda se umalo lecnuo. Nije nimalo dvojio da e, ne uvjeri li Sheltona da njegova ki
nije upropatena, doi do katastrofalnoga sukoba. - Nicole ima veliku sreu - rekao je
ljubazno. - Da nisam uzeo situaciju tako vrsto u svoje ruke, ne bi ba bila takve sree. Ali
uvjeravam vas da joj nije naueno te da ni u kojem pogledu nije ni u malo gorem stanju
zbog onoga to ju je zadesilo.
Izraz lica grofa od Dragmorea ostao je nepromijenjen. - Shvaam - rekao je, stegnute
vilice. - Nadam se da vie nee biti incidenata takve naravi. - Prikovao je pogled za vojvodin.
- Posljedice e biti vie nego neugodne, uvjeravam vas.
- Naravno da nee - rekao je ukoeno Hadrian. Grof je uvelike imao pravo, ali vojvoda
nije volio da mu se prijeti, bez obzira na to koliko ta prijetnja bila opravdana.
Shelton je kimnuo i naglo se okrenuo, neznatno hramajui zbog istegnutog miia u
nozi. Vojvoda ga je ispratio pogledom, konano si dopustivi osjetiti punu teinu vlastitog
bijesa, koji je doslovno u potpunosti bio uperen protiv njega samoga. Bio je pod dojmom
injenice da umalo nije upropastio Nicole, kao i toga da je pogreno protumaila njegove
namjere.
- Bolje ti je da pone misliti na Elizabeth - oglasila mu se iza lea Isobel.
Bilo je to jo jedno upozorenje pa je eksplodirao. - Vjenat u se s Elizabeth u lipnju obrecnuo se. - Nisam to ni na trenutak zaboravio. A tada e sve biti u redu, zar ne?
Isobel ga je tuno pogledala.
- Svi e biti sretni, zar ne? - Vilica mu je bila vrsto stegnuta. - Ili trebam rei... gotovo
svi?
Krupnim se korakom udaljio. Koraao je bijesno i odluno. Nije namjeravao dopustiti si
na taj nain iskaliti svoju narav, ali uinio je to, a s tim je dola i spoznaja o najdubljim i
najskrivenijim osjeajima s kojima se nije elio suoiti. No bilo je prekasno. Svi e biti sretni
kad oeni Elizabeth. Svi osim njega.
117

Anna

RafaelaR

Jer se vie nije radovao tom predstojeem braku. Odjednom se nadvio nad njim kao
krajnji in samortvovanja.

118

Anna

RafaelaR

ESNAESTO POGLAVLJE

Kasno te veeri Isobel je bila nagraena mirom i privatou svojih odaja tek nakon to su se
njezini gosti naposljetku povukli na poinak. Napokon sama, konano je imala vremena
razmiljati... i zabrinuti se.
Stajala je u svojem dnevnom boravku ispred golemoga ognjita s mramornom policom
ponad kamina, zagledana u rasplamsan plamen. Nestalo je gostoljubive vedrine koja joj je
prethodno krasila lice i zamijenila ju je ozbiljna zabrinutost. Njezine plave oi bile su
tjeskobne dok je zabrinuto guvala povez boje rue na svilenom penjoaru.
Isobel nije bila glupa. Nikada nije ni bila glupa, premda je jednom, dok je bila mlada,
bila naivna, neduna i lakovjerna. Francis je to prilino brzo promijenio... bez mnogo buke
upoznala je neugodnu stranu ivota, to je brzo shvatila i prilagodila se. Sada je bila u ranim
ezdesetima i bila je ne samo udova vojvotkinja ve obrazovana, iskusna i inteligentna te
prava poslovna ena. Malo ena doivjelo je sve ono to je ona iskusila. Isobel je bolje od
veine znala da ivot uvijek dodijeli dokere, posebice onda kada ovjek to najmanje
oekuje.
Bilo je oito da se Nicole Shelton svidjela Hadrianu. Jednako tako oito bilo je i to da je
ta sirota mlada ena bila ludo zaljubljena u njezina sina. Bili su upeatljiv par, na nain koji
nije imao nimalo veze sa zapanjujue dobrim izgledom svakoga od njih. Isobel je bila tuna.
Nije joj bila strana zabranjena ljubav, kao ni ljubavna bol. Predobro je znala kakvu je
silnu bol stvarala nedoputena ljubav. Iako ta bol umire sporo i dugotrajno, tuga zbog onoga
to nije moglo biti ne umire nikad, barem je tako bilo u njezinu sluaju. Osjeala je bol u srcu
zbog svojega sina. Oajniki je poeljela da Hadrian nije zaljubljen u Nicole Shelton, samo
zato da ga potedi neizmjerne boli koja mu je zasigurno bila sudbina.
Sirota Elizabeth. Bio je to straan trokut, jer Isobel je znala koliko je mnogo Elizabeth
voljela Hadriana. Isobel je bila uvjerena u to da ju Hadrian nikada nee odbaciti, jer bio je
previe astan. Ba kao to je i sama bila previe asna da pobjegne od Francisa. Kakva
majka, takav sin. Bilo je zastraujue.
Isobel je utonula na lealjku, osjetivi poriv da zaplae. Emocije su joj bile svjee, kao da
je ponovno imala dvadeset i bila ista mlada ena koja se prvi put zaljubila, muena
zabranjenim osjeanjima koje je gajila prema ovjeku koji nije bio njezin mu. Pred sobom
je vidjela njegovu sliku, ba kao da je juer bilo da su bili zajedno... bio je visok i snaan,
smea kosa bila mu je od sunca proarana zlatom, lice hrapavo i ogrubjelo od vremena, no
unato tomu neodoljivo privlano. Osjetila je bolno stezanje u srcu. Shvatila je da je bila u
pravu... ta bol nikada nije umrla.
Nikome nije eljela tako nesretnu ljubav, a ponajmanje svojemu sinu ili Elizabeth, pa
ak ni sirotoj Nicole Shelton, koja nije zasluila sve ono to joj je ivot dotada udijelio.
Isobel je predobro znala da ljubav ne poznaje granice. Ljubav se ne pokorava ni razumu
ni logici i prkosi svim pokuajima da ju se ogranii. Hadrian je bio snaan, plemenit i astan,
no ipak samo mukarac. Nikada ne bi namjerno upropastio Nicole, ali vidjevi ih zajedno i
osjetivi napetost izmeu njih, zapitala se koliko e jo vremena protei prije nego to se
119

Anna

RafaelaR

dogodi neizbjeno. Hadrian bi tu neugodnost preivio mnogo lake od Nicole. Nije bilo na
Isobel da brine o toj drugoj eni, ali brinula je. Nije bilo poteno, ali ivot je rijetko kada bio
pravedan.
Sklopila je oi razmiljajui o Hadrianu... ali ne o mukarcu koji je bio njezin sin, ve o
njegovu imenjaku. Ni prvi ni zadnji put oajniki je poeljela usuditi se svojemu sinu rei
istinu. Ali premda nikada prije nije bila kukavica, sada je bila. Bojala se biti svjedokom
njegovu zaprepatenju, ili jo gore, bojala se odvratnosti koju bi mogao osjetiti, bojala se
izgubiti njegovo potovanje i njegovu ljubav. Ne, nikada mu nije mogla rei, premda je imao
potpuno pravo znati i istina nije imala nikakve veze s pokuajem da poui svojega sina kako
bi uio iz njezinih pogreaka iz prolosti, jer da se mogla vratiti trideset godina unatrag,
nita ne bi mijenjala.

Vojvoda od Clayborougha nije mogao zaspati.

Dvaput se toga dana zaustavio kod rezidencije Staffordovih, kao i juer pri povratku u
London, no Elizabeth je oba puta spavala pa nije razgovarao s njom. ak i da ju je elio
uznemiriti ne bi mogao, s obzirom na to da je bila omamljena alkoholnom otopinom
opijuma zbog bolova koji su ju odjednom neprestano muili.
Bilo je nekoliko sati iza ponoi. Bio je sam u svojoj sobi s visokim stropom i jedino
drutvo pravio mu je pas. Progonila ga je Nicolina egzotina slika, a s njom i slika blijede
krhke Elizabeth. Muila ga je nemala grinja savjesti i povea zbunjenost. Nije vie mogao
izbjei istini.
Nijedna ena nikada ga nije progonila u trenutcima budnosti... i sna... kao to je to inila
Nicole. Nijedna ena nikada u njem nije izazvala tako golemu poudu i, to je bilo jo gore,
nijedna ena nikada ga nije navela da se ponaa tako odvratno i neasno kao to se ponaao
kada je bio s njom. Bio je bijesan na sebe zbog toga to je reagirao na nju onako kako je
reagirao... zbog toga to je samom sebi dopustio da reagira na nju na takav nain.
Ustavi iz kreveta, vojvoda je preko gologa tijela navukao barunast kuni haljetak s
uzorkom turske mustre. Priao je kaminu, gdje ga je pas radosno pozdravio, lupivi repom.
Vojvoda se spustio pogladiti Mladia po krupnoj glavi. - Vie ne znam tko sam - priznao je
psu.
Svaki njihov susret u trenu mu se ponovno odigrao u mislima. Nije to bilo prvi put, ve
tisuiti. Bilo je to pravo muenje. Tijelo mu je bilo na mukama.
Je li on, na kraju krajeva, ipak bio poput svojega oca? Je li Francis bio toliko opsjednut
svojim mladim ljubavnicima da si nije mogao pomoi, ve se druio s njima i varao njegovu
majku? Moda je i Francisa muilo udoree? Moda su otac i sin bili sliniji nego to se
mislilo.
Ako je postojao neki razlog zbog kojega se trebao drati podalje od nje, onda je to bio
taj, vlastiti strah da ne ispadne replika svojega oca, ovjeka kojega je jo uvijek mogao
mrziti, sve do dananjeg dana, bez imalo grinje savjesti. Sasvim je oito u sebi njegovao tu
mranu stranu, stranu koju je oito bio naslijedio od Francisa, stranu koju, pod svaku cijenu,
mora pokoriti.
- Doavola s njom - rekao je psu i vatri. Potom je nainio grimasu. - Ne, nije to njezina
krivnja... ve moja.
120

Anna

RafaelaR

Nicole Shelton sada e ponovno ui u drutvo i nai si mua. Vojvoda je znao da ne bi

trebao biti bijesan na nju zbog takvog iskrenog zanimanja, ali bio je. Je li se nadala da e ju
on zaprositi unato Elizabeth? Da e odbaciti jednu zarunicu da bi uzeo drugu? Vjerovao je
u to.
Puls mu se uznemirujue ubrzao. Vojvoda je ubrzao korak. Pas ga je promatrao pun
nade. Vatra se gasila, pretvarajui se u blag ar. Vojvoda se nije obazirao na hladnou koja
se uvlaila u prostoriju. Odluio je bio ne preispitivati svoje reakcije. Nipoto.
Moto Clayboroughovih ast prije svega nije bio uklesan samo na njegovu grbu ve i u
njegovu srcu. Bez obzira na to kako se sada osjeao glede predstojeeg vjenanja, nee... nije
mogao... prekinuti zaruke. Ali to s Nicole?
Sklopio je oi. eljela je mua. Svaka ena koju je poznavao eljela je mua. Imala je
potpuno pravo na to. Nadala se ponovno uspjenom povratku u drutvo. Sada je to mogla
uiniti, nakon to ju je on uzeo pod svoju zatitu. Mogao joj je pruiti jo veu zatitu. Mogao
je biti vie nego astan, mogao je biti milosrdan... mogao je potaknuti odgovarajue izglede.
Mogao joj je ak nai mua.
Bilo je to ispravno uiniti. Hadrian je toga na neki nain duboko u srcu bio svjestan. No
sama ta pomisao bila mu je strano neugodna. to je vojvoda bio svjesniji kako mu je muna
uloga budueg posrednika, to je bio sve odluniji da joj pomogne oko nalaenja
odgovarajueg mua.
Vojvoda je cijeli sljedei dan imao dogovorene poslovne sastanke. Stoga se u
rezidenciju Staffordovih vratio rano sljedeeg jutra, nadajui se da bi toga puta mogao
posjetiti Elizabeth. Ispostavilo se da je bila budna i da ga je, prema rijeima njezina oca,
markiza od Stafforda, jedva ekala vidjeti. Hadrianu je bilo dovoljno samo pogledati toga
ovjeka i znati da joj se u posljednjih nekoliko dana stanje nije nimalo poboljalo. Markizove
oi bile su crvene, kao da nije dobro spavao, i lice mu je bilo objeeno. U tih nekoliko kratkih
tjedana od kada se Elizabeth vidno razboljela, ostario je dvadeset godina. Hadrian je s tim
ovjekom razmijenio nekoliko ljubaznih rijei, nakon ega ga je batler poveo uza stube.
Zastao je na ulazu u njezin dnevni boravak, dajui batleru znak da moe ii. inilo se da
Elizabeth spava. Leala je naslonjena na velikoj lealjci, pokrivena tekom ljubiastom
vunenom dekom. Bila je uasno blijeda i doimala se slabanom, patuljasta u odnosu na
lealjku, zbog koje je izgledala jo sitnijom i krhkijom. Osjetio je stezanje u srcu. Izgledala je
mnogo mnogo loije i prvi put otkad je postala tako oito bolesna uhvatio ga je strah za nju.
Osjetivi njegovu nazonost ili ga moda uvi, otvorila je oi. Vojvoda joj je brzo priao,
uspjevi se vedro osmjehnuti. Trenutak je potrajalo da se ona usredotoi, a potom se i sama
osmjehnula. - Hadriane. - Tom jedinom rijeju... njegovim imenom... izrazila je sve svoje
osjeaje prema njemu i sve svoje zadovoljstvo to ga vidi.
- Bog, Elizabeth, nisam te elio probuditi. - Sjeo je na otoman, koji je privukao blie njoj.
- Drago mi je da si doao.
Uspio je ne pokazati svoju bol. Glas joj je bio njean, zadihan, jedva ujan. - Jesi li bolje
danas?
Odvratila je pogled od njegova. - Malo.
Znao je da je to la. A Elizabeth nikada nije lagala. Njegova se bojazan pojaala, sledio se
od straha. Uzeo ju je za ruku. - eli li da ti priam o lovu?
121

Anna

RafaelaR

Kimnula je potvrdno, gorljivo, premda slabano.

Nekoliko trenutaka nastavio ju je zabavljati opisom lova. Oi su joj umalo zasjale kad joj
je opisao kakve je sve teke prepreke preskoio. Kada je zastao, osmjehnula se. - Zvui
divno. Drago mi je da si iao, Hadriane.
Drei ju za ruku i zagledavi se u njezine oi pune divljenja, nakon to je uo njezine
nesebine rijei, prokleo je samog sebe za sve one nelojalne misli koje je imao... i za svoje
nelojalno ponaanje. Elizabeth ga nije zasluivala, zasluila je boljega, ali bila je zaruena za
nj i dugovao joj je svoju odanost. Postao je jo odluniji u elji da vidi Nicole udanu.
- Hadriane - rekla je oklijevajui Elizabeth. - to e uiniti ako... ako umrem?
Hadrian se sledio. - Nee umrijeti - rekao je uasnut. Izrekla je uasan strah koji je
imao i bio je prevelika kukavica da se s njime suoi.
Oi su joj zasuzile. - Bojim se da nisi u pravu.
Teko je progutao, vrsto ju uhvativi za ruku. - Ne smije ni pomiljati na to - rekao je
odluno, ali, Boe dragi, izgledala je kao da umire. Nitko nikada nije izgledao blie vratima
smrti.
Zatreptala je, okrenuvi glavu na drugu stranu. - Ne elim da tuguje - rekla je
kolebljivo. - elim da bude sretan. Oduvijek elim da bude sretan. Mlad si i snaan i ve
dugo eka da zaboravi na prolost i pone ivjeti normalno.
- Elizabeth - usprotivio se, siv poput pepela.
Suza joj je kliznula niz obraz. - Misli ti da ja ne znam? Znam da nisi posve sretan,
Hadriane. Oduvijek sam to znala, jo iz vremena dok sam bila dijete.
Nije mogao progovoriti.
Jo je suza kapnulo. - Silno sam eljela biti ta koja e unijeti sreu u tvoj ivot. Ali to tako
nee biti. vrsto joj je stiskao ruice.
- Potreban ti je sin. Brzo se treba oeniti i imati sina. - Sada je plakala. - eljela sam ti
biti ena. eljela sam biti ta koja e ti roditi sina. eljela sam te usreiti. Ali iz nekog razloga,
Bog nee dopustiti da se to dogodi.
Preplavila ga je tjeskoba i privio ju je u naruje. Bila je krhka i mrava, poput
pothranjenog desetogodinjeg beskunika. Njeno ju je grlio. Bio je to jedini put da ju je
grlio otkad je prerasla djeje pregae, osim onda kada ju je poljubio na njezin osamnaesti
roendan. Kako je mogla tako govoriti?
- Ne svia mi se takav razgovor, Elizabeth - uspio je rei. - Mlada si i zasigurno ne
umire. Vjenat emo se u lipnju i rodit e mi sina. - Pogladio ju je po kosi. - Nisi u pravu,
veoma me usreuje.
Nagnula se unatrag pogledati ga i zapazio je kako jo uvijek plae, no sada je plakala
potiho. - Ne elim umrijeti. Silno te volim. Oduvijek sam samo eljela biti tvoja ena. O,
Hadriane! Nije poteno!
Bio je dirnut. Bio je uasnut. Jedino to je mogao uiniti bilo je zagrliti ju i smiriti, kao da
je bila dijete. Sada je mogao shvatiti zato su sirotomu markizu oi bile onako crvene. Nije to
bilo zbog nedostatka sna, ve zbog plaa.
- Mora spavati - rekao je, prestraen njezinim sve veim bljedilom. - Vratit u se
kasnije veeras, ali bude li spavala, samo u doi proviriti kako si... neu te buditi.
122

Anna

RafaelaR

Oi su joj se lagano sklopile, ali iznenaujue snano i vrsto privijala se uz njega.

Vojvoda je njeno odvojio svoju ruku od njezine i ustao, drhtei. Samo mu je jedno bilo na
umu... smjesta mora ovamo dovest lijenika. Okrenuo se poi, a potom oklijevajui zastao.
Vratio se i sagnuo nad njom. inilo se da spava. Dotaknuo joj je elo. Bilo je hladno i
suho. - Elizabeth - promrmljao je. - Znai mi veoma mnogo. - Sporo joj je ovla dotaknuo
usnice svojima.
Kada se toga puta osvrnuo i pogledao na drugu stranu prostorije prije nego to je iziao
kroz vrata, zapazio joj je na licu osmijeh.

123

Anna

RafaelaR

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

Regina je bila donositeljica loe vijesti.

Nicole se u nedjelju naveer sa svojom sestrom i rodteljima vratila u Tavistock Square,
emotivno iscrpljena od vikenda i jedva ekala otii iz Maddingtona. Hadriana nije vidjela jo
od lova na lisice ili bolje reeno od nemilog dogaaja u predvorju s udovom vojvotkinjom i
svojim roditeljima, onda kada su se prljavi i mokri vratili s potoka. Nije znala to oekivati
nakon to ju je Jane potjerala uza stube. Nije ba oekivala da e Hadrian smjesta napustiti
Maddington, ali napustio ga je. Nedugo nakon to je sa sebe skinula mokru odjeu i
preodjenula se, zaula je ispred svojega prozora razgovor u dvoritu. Intuicija joj je rekla da
pritri prozoru i ugledala ga je kako ulazi u crnu lakiranu koiju Clayboroughovih. Desetak
konjanika u livrejama koji su bili u pratnji ekalo je koiju i poput vojnika se posloilo u
parove stvorivi nepokretnu liniju iza nje. Netom prije ulaska u koiju vojvoda je zastao i
iznenada se osvrnuo iza sebe... kao da je osjetio njezin pogled. Ali nije ju ugledao. Trenutak
potom, on i njegova svita nestali su.
Od dolaska u London Nicole se silno trudila ne razmiljati o vojvodi i njihovu
posljednjem susretu, no to je bilo nemogue. Nije vie bila toliko bijesna koliko poniena.
Njegova djela govorila su sama za sebe... oito ju nije smatrao damom.
Svaki put kada bi se sreli, eljno bi zavrila u njegovu naruju. Namjere mu od poetka
nisu bile asne, ali zato bi bile? Usudi li se biti bolno iskrena sa samom sobom, priznat e
da ju je ispravno procijenio. Dama nije odlazila na maskenbal bez pratnje i u skandaloznom
ciganskom kostimu, dama nije u posljednji trenutak odbacila svojeg zarunika i nije jahala
uokolo u jahaim hlaama. Osim toga, dama sigurno ne bi dopustila nekom mukarcu, pa
ak ni svojemu muu, da ju dodiruje na nain na koji je ona to dopustila Hadrianu. Da je ona
dama poput Elizabeth, nikada se on prema njoj ne bi ponio na tako skandalozan nain.

Nicole je bila posramljena i zbog toga to je tijekom lova potpuno zaboravila na

Elizabethino postojanje. Kada je bila s Hadrianom... poeljela je da moe prestati misliti na
nj tako prisno ga oslovljavajui... kada je bila s vojvodom, bilo joj je lako na sve zaboraviti.
Nicole je poeljela da je Elizabeth neka grozna i zla osoba poput njezine roakinje Stacey,
jer tada ne bi imala grizoduja niti bi osjeala krivnju zbog onoga to je uinila s Hadrianom.
Ali ona nije bila poput Stacey, ve dobra i draga, jedna od rijetkih u ovom gradu koja se
zduno potrudila da se Nicole osjeti prihvaenom. Nicole nije eljela izdati Elizabeth i bilo
joj je jednako ao zbog toga to je to uinila, kao i zbog toga to sama nije uspjela biti prava
dama.
Potom je Regina donijela vijest zbog koje se Nicole jo loije osjeala.
- to se dogodilo? - upitala je Nicole kada je njezina sestra zadihano utrala u sobu.
- Elizabeth Martindale - dahtala je Regina. - Prolog tjedna stanje joj se pogoralo!
Toliko je bolesna da iz kreveta ne moe ustati i lijenici kau da kopni.
Nicole se zagledala u nju i boja joj se povukla s lica. - Kopni? Regina je potvrdno
kimnula. Oi su joj bile goleme i bila je sablasno blijeda.
124

Anna

RafaelaR

- Kako to misli kopni?

- Ne znam! - viknula je njezina sestra. - Lijenici kau da kopni! Mislim da to znai da
umire!
Nicole se snano spustila na stolac, krajnje zaprepatena. - Umire?
Sjela je i Regina, jednako tako obamrla. Dvije sestre netremice su piljile jedna u drugu,
bez rijei.
- Ne vjerujem u to - izjavila je naposljetku Nicole. - Elizabeth je mlada... mlaa od nas
obje! Ne umiru mlade djevojke tek tako iznenada!
Reginine su usnice drhtale i oi su joj bile pune suza. - Ni ja to ne mogu povjerovati rekla je hrapavim glasom. - Moda to i nije istina.
- Naravno da nije istina! - uskliknula je Nicole, koju je preplavilo olakanje. - Ma to su
samo grozne glasine... zna kako se i najmanja sitnica preuvelia kada upadne u ogovaraki
mlin!
- Vjerojatno si u pravu - rekla je Regina, neznatno se opustivi. - Moda ima gripu, nita
drugo doli neku teku gripu.
Nicole je potvrdno kimnula, no i dalje je bila potresena do same sri.

Nicole je jo uvijek bila silno uzrujana kad se, sat vremena potom, koija iz Dragmorea
zaustavila ispred rezidencije Staffordovih. Istina, ogovaranje je bilo neto doista strano, ali
esto je tamo gdje je bilo dima bilo i vatre. Nicole se molila da to ne bude sluaj, zapravo,
nije eljela vjerovati u to.
Nadajui se da je Elizabeth samo bolesna, poeljela je izraziti svoje aljenje toj od nje
mlaoj djevojci, koja je prema njoj bila veoma ljubazna. Koija joj je pomogao da izie iz
koije i batler ju je pustio u predvorje.
Nicole mu je pruila svoju posjetnicu, objasnivi kako zna da je lady Elizabeth bolesna
te da joj je, ako je mogue, dola izraziti elje za brz oporavak. Jednom rukom u rukavici
pruila je lijepo zamotanu bombonijeru koju je na putu do tamo kupila u Oxford Streetu.
Batler je promotrio posjetnicu, ali prije nego to je uspjela progovoriti, zagrmio je
bijesan muki glas. - Elizabeth ne prima posjetitelje!
Nicole se naglo okrenula i ugledala vojvodu od Clayborougha kako joj prilazi krupnim
korakom. Lice mu je bilo nadasve smrknuto. Bio je samo u koulji zasukanih rukava, nije na
sebi imao ak ni prsluk. Njegove hlae, koje su obino bile savreno izglaane, sada su bile
zguvane i naborane. Mrko ju je i bijesno pogledao. Ispod oiju imao je sive kolutove od
nespavanja i zabrinutosti. Njegova uvijek preduga kosa inila se jo duom i nepoeljanom.
Ne skidajui bijesan pogled s Nicole, obratio se batleru. - Williame, moe ii.
William se izgubio.
Nicole ga nije oekivala vidjeti ovdje, a osim toga, iznenadio ju je njegov bijes. Nagonski
je ustuknula za korak, no on joj se nastavio pribliavati. Zgrabio ju je za nadlaktice. - to,
doavola, radi ovdje?
- Dola sam vidjeti Elizabeth. ula sam da...
- Dola si vidjeti Elizabeth? Zato? Vidjeti iz prve ruke u Kakvom je stanju?
125

Anna

RafaelaR

Pokuala se povui, no nije ju putao. - Pusti me! Molim te!

Nije se obazirao na nju, ve ju je grubo prodrmusao, privukavi ju blie, tako da joj je
lice sada bilo blizu njegovu. - Usuuje li se pomisliti da u, umre li, oeniti tebe?
Dug trenutak Nicole je stajala zaprepateno, bez rijei. Potom je naglo oslobodila ruku
iz njegova stiska. - Kako moe misliti da bih takvo to pomislila! - uskliknula je.
- Pa zato si onda dola? - uzvratio je. - Zato bi, dovraga, dola ovamo? Bila je jednako
zaprepatena zbog njegova oitog bola kao i zbog optube koju je upravo iznio.
- Nisi ovdje dobrodola!
Uspjela je ostati na nogama i visoko podignuti bradu, ali oi su joj se caklile od suza. Podlae! Dola sam rei kako mi je ao to ju boli!
- Zato bi ti bilo ao? - Tmurno se nasmijao. - Pretpostavljam da si posljednja osoba u
Engleskoj kojoj bi bilo ao.
injenica da joj je tako izravno nastavio klevetati karakter... da je tako oito vjerovao u
to da je sposobna za take hladnokrvne emocije... uspjela je zapaliti iskru njezina
raspoloenja u samoobrani.- Nikada nije bila neljubazna prema meni, kada su svi ostali u
ovom gradu... ukljuujui tu i ovdje prisutnoga ... bili iskljuivo nepristojni i vrijeali.
- Teko mi je povjerovati da si ovamo dola samo iz milosrdnih pobuda.
- Vie nego jasno dao si do znanja u to vjeruje. - Piljila je u njega, poeljevi ga nazvati
svakim odurnim imenom pod kapom nebeskom, poeljela mu je rei to sada misli o njemu,
ali nije, samo zbog toga to je sirota Elizabeth oito bila bolesna u ovoj kui i sluga se
nedvojbeno motao iza zavoja, oduevljeno oslukujui uti svaku njihovu rije. Nicole
je uasnula spoznaja da bi nekakav tra o njoj i vojvodi mogao doprijeti do Elizabeth. - Vie
me nije briga za tvoje miljenje - rekla je ukoeno i obamrlo. - Ako ne prima posjetitelje,
hoe li joj onda ti odnijeti ovaj dar i rei joj da mi je silno ao?
Vojvoda se nije ni pomaknuo preuzeti od nje paket koji je pruala. Nicole je osjeala
kako ju peku suze u oima i brzo odloila kutiju sa slatkiima na stolac. Odjednom mu je,
prije nego to je uspio shvatiti koliko je povrijeena, Nicole okrenula lea i krupnim
korakom pola prema vratima.
Zaustavio ju je. - elim da zna - rekao je, odsjenim glasom - im se Elizabeth...
oporavi... naputam London.
Nicole je stresla ramena elei se osloboditi njegova stiska i okrenula se licem prema
njemu. - Ne zanimaju me tvoji planovi.
- Elizabeth e poi sa mnom. Neemo ekati do lipnja da se vjenamo. Vjenat emo se
odmah.
Podignula je bradu i piljenjem uzvratila na njegovo piljenje. Njegove rijei povrijedile
su ju uinkovitije od noa. Kako je to mogao biti isti mukarac koji ju je onako strastveno
grlio tamo u umi Maddingtona... jo prije samo dva dana? Ponaao se kao da ju mrzi. Nicole
nije mogla sprijeiti drhtanje. Je li uinila neto ime bi njegovu elju pretvorila u mrnju? Ili
je on nju krivio za ono to se dogodilo u lovu?
Moda je bila povrijeena, ali je jo uvijek imala svoj ponos. Nekako je uspjela prikriti
osjeaje. - Onda vam oboma elim mnogo sree.
126

Anna

RafaelaR

U tom trenutku, dok su poput najgorih neprijatelja piljili jedno u drugo, brz niz slika
bljesnuo je kroz Nicoline misli; njih dvoje zajedno, ona u njegovu naruju. Mogla je osjetiti
njegov dodir, kao da ju je sada dodirivao. Kada ju je grlio, mislila je da mu je stalo, ali bila je
to samo njezina podivljala mata, jer ovjeku koji ju je sada gledao uope nije bilo stalo do
nje... ni najmanje. Ako je neto i osjeao, bio je to samo prezir prema njoj.
inilo se da vojvoda nije bio zadovoljan njezinim ljubaznim odgovorom. Naprotiv,
doimao se jo bjenjim. Nicole se iznenada okrenula poi.
Odnekuda se stvorio William otvoriti joj vrata i Nicole se ponovno pomolila da nikada
ruan tra ne dopre do Elizabeth. Spremala se prekoraiti prag kada je vojvoda jo jednom
zamahnuo svojim rjeitim maem. - Ozbiljno sam mislio ono kada sam rekao da ovdje nisi
dobrodola. Ne vraaj se!
Ukipila se, zajapurena. Imala je stotinu spremnih odgovora, ali nijedan od njih nije bio
pogodan za batlerove ui i ogovaranje posluge koje bi potom uslijedilo. Zasigurno su ve bili
izazvali dovoljno traanja. Potom je zakljuila da nikakav odgovor za koji bi se odluila
vjerojatno ne bi nita promijenio pred magnitudom ogovaranja koje e nedvojbeno
uslijediti nakon tog razgovora. - Suprotno onome to misli... a ini se da o meni misli samo
najgore... Elizabeth je moja prijateljica. Zasluuje sreu. Ne mogu se sjetiti nikoga tko ju
zasluuje vie od nje.
Nicole je zastala prije nego to je izila kroz vrata koja joj je batler sada pridravao
otvorenima. - Ali jedna stvar koju ne zasluuje jesi ti. A sasvim sigurno ni ti ne zasluuje
nju.
Vojvoda je bio bijesan.
William, batler, zgranuo se.
Nicole je zakljuila kako je vrijeme da ode.
Elizabeth je te noi umrla. Njezin otac, markiz od Stafforda, naao ju je sljedeega jutra
u krevetu. Vijest je o njezinoj smrti do Nicolinih uiju doprla tek nekoliko sati poslije i do
podneva svi u Londonu znali su da je ta lijepa draga mlada ena preminula.
Nicole je bila zaprepatena. Elizabeth Martindale mrtva? Slatka, draga, lijepa Elizabeth?
Elizabeth koju su svi voljeli? Elizabeth koja nikada ni u komu i ni u emu nije vidjela nita
loe? Nitko manje od nje nije zasluio umrijeti... bio je to vrhunac nepravde. Nicole se
smjesta povukla u privatnost svoje sobe. Bila je u oku.
Sada je moda mogla razumjeti jueranje Hadrianovo neobjanjivo i nepristojno
ponaanje. Elizabeth je umirala i, premda ona to nije znala, on zasigurno jest. Od ovjeka
koji se suoavao sa smru nekoga do koga mu je bilo stalo... ili koga je volio... nije se moglo
oekivati da bude ljubazan, razuman ni uljudan. Nicole se spustila na krevet, drhtei.
Sigurno je silno volio Elizabeth. Nikada nije bila sigurna u to koliko ju je volio, ali njegov
jueranji oaj bio je dokaz tomu koliko su duboka bila njegova osjeanja. Nicole je
suosjeala pri pomisli na njegovu bol.
Elizabeth je od te noi bila sljedea tri dana izloena. Nicole joj je otila odati posljednju
poast zajedno sa svojom obitelji, svima osim Chada koji je bio u Dragmoreu. Edward je
doao iz Cambridgea kako bi i sam mogao izraziti suut. Golema je rezidencija Staffordovih,
premda prepuna, bila sablasno tiha. Bilo je nekoliko stotina gostiju. Svi su se oni kretali
127

Anna

RafaelaR

prigueno govorei dok su zastajkivali pogledati Elizabeth, poloenu u najljepem ruhu u

lijep lijes od mahagonija. Markiz, koji je najprije izgubio enu, a sada i svoje jedino dijete,
bio je neutjean. Uspijevao je samo kimnuti kada bi mu se oaloeni obratili, jer nije mogao
progovoriti.
Elizabeth je u smrti izgledala spokojno. Izgledala je ak lijepa, netko joj je na usne
namjestio osmijeh... ili je tako umrla. Nicole je zastala pokraj njezina lijesa. Regina je bila uz
nju. Ugrizla se za usnicu, osjetivi poriv da zaplae. Kako je netko tako ljubazan i tako mlad
mogao umrijeti prije nego to mu je ivot uope zapoeo? Nekako je smrt bila razumljiva
kada premine netko star, netko tko je proivio svoj ivot ili nije ba bio posebno draga
osoba. Ali u ovom sluaju bilo je to zaprepaujue, svetogre.
- Ne mogu ju pogledati - proaptala je Regina muklim glasom, potiskujui suze. Jednostavno ne mogu. - urno se udaljila.
Nicole je duboko uzdahnula i kratko se pomolila, nadajui se da bi ju Elizabeth mogla
uti. Zahvalila joj je na ljubaznosti i poeljela joj se ispriati zbog toga to je bila intimna s
Hadrianom. Ali jednostavno nije mogla priznati to potonje, nije mogla. Moda Elizabeth
nikada nee ni doznati. Nadala se da nee.
Potapkavi oi, prola je pokraj lijesa. Kada je podignula pogled, ugledala je udovu
vojvotkinju od Clayborougha.
Nicole se na trenutak lecnula, prisjetivi se kako ju je ta ena pogledala tamo u
predvorju Maddingtona, kao da je znala da ona i Hadrian smjeraju neto loe. Udova
vojvotkinja bila je posljednja osoba koju je eljela vidjeti, osim njezina sina. Ali Isobel joj se,
unato suzama u oima, uspjela kratko osmjehnuti.
Nicole tada nije imala izbora; morala je pozdraviti tu enu. Prila joj je. - Silno mi je ao.
- Svima nam je - rekla je tiho Isobel, ije su oi bile na rubu suza. - Hvala to si dola. Glas joj se slomio.
Nicole je kimnula i kliznula pokraj nje. Nala je Reginu koja ju je ekala izvan salona u
kojem je Elizabeth leala, poivajui u miru. Dvije sestre izmijenile su umorne poglede, pune
tuge i oaja. - Otac i majka razgovaraju s markizom. Rekli su da emo moda krenuti za
otprilike pola sata.
Nicole je kimnula, poeljevi istoga trena otii, ali znala je da bi to bilo nemogue i
nepristojno uiniti. Ona i Regina uurile su se uza zid u hodniku, nemajui nimalo elje da
se pokrenu i uu u velik salon gdje je bilo poslueno pie za goste. Preko gomile ljudi koji su
kroz hodnik prolazili u salon, naas je nazrela Marthu i njezina mua. Martha se ispriala
skupini u kojoj se nalazila i zaputila prema tim dvjema enama.
- Ovo je grozno - proaptala je Martha nakon to su se meusobno izgrlile. - U oku sam.
Ne mogu vjerovati. - Oi su joj bile suzne.
- Nitko od nas ne moe vjerovati - odgovorila je Nicole.
- Kako je to nepravedno - proaptala je Regina. - Kako je Bog mogao dopustiti da se to
dogodi?
Dvije starije ene okrenule su se pogledati ju zbog toga to se usudila izraziti ono to su
svi mislili. Zavladala je tiina. Regina ionako nije oekivala nikakav odgovor. Potom se
Martha obratila Nicole. - Tu je vojvoda.
128

Anna

RafaelaR

Nicole nita nije rekla. Osjetila je stezanje u srcu, od zebnje, od tuge. Premda je sada
shvaala zato je neki dan bio onakvo udovite, to nije ublailo bol koju joj je nanio.
- Jesi li ga vidjela?
- Ne.
- Izgleda grozno. Pokuala sam razgovarati s njim, ali kao da sam razgovarala sa zidom.
Mislim da nije uo ni rijei od onoga to sam rekla, to je posve razumljivo.
Nicole je ponovno osjetila poriv da zaplae. Hadrian ju je zasigurno silno volio, vie
nego to je mislila, im je neki dan bio onako sav izvan sebe i sada shrvan tugom. - Veoma ju
je volio.
Martha se zagledala u nju. - Cijeloga se ivota poznaju. Dugo je to poznavati nekoga,
osim toga, bili su roaci i zarunici.
- Dugo je to voljeti nekoga - proaptala je drhtavo Nicole.
Bilo je to nedolino, ali unutarnja spoznaja zadesila ju je daveom snagom Jacka
Trbosijeka. Zapravo je volio Elizabeth i nikada nije volio nju, Nicole. Prema njoj je osjeao
poudu, no to je bilo neto posve drugo.
- Treba mu vremena - rekla je Martha, dotaknuvi Nicolinu ruku.
Ako je u tom bilo neke aluzije, Nicole joj nije eljela posvetiti pozornost. Na svu sreu
nije ga nazrela u nekoliko sljedeih trenutka i ubrzo nakon toga otila je s ostatkom svoje
obitelji. Te je noi plakala, zbog Elizabeth, zbog Hadriana, i moda, tek neznatno, zbog sebe.
Dan pogreba bio je posebno prigodan za alovanje. Nebo je bilo mrano i uskovitlani
sivi oblaci prijetili su kiom. Sjeverac je neprestano nadirao i dotada je veina golemih
hrastova koji su okruivali kriptu Staffordovih bila ogoljela. Njihove kvrgave grane bile su
sumorne i svijene. Morbidno su podsjeale Nicole na kosture... na mnoge kosture koji su
zasigurno bili ovdje, ba na tom groblju. Nicole je pretpostavljala da se oko tisuu
oaloenih pojavilo na misi u katedrali u Londonu, ali tu u Essexu zapravo ih je samo
stotinjak dole na Elizabethin grob.
Stajala je izmeu svoje majke i Regine, okruena ostatkom svoje obitelji. Na pogreb je
doao Chad te naravno i Edward, koji je odsjeo u Londonu kako bi i sam mogao nazoiti.
Premda nisu stajali u jednom od prvih redova, Nicole je bila via od veine oaloenih i
imala je jasan pogled na lijes koji su sputali u mranu rupu ispod kapelice Staffordovih.
Osim toga, jasno je vidjela Hadriana.
Stajao je na udaljenoj strani groba od mjesta na kojoj je stajala ona sa svojom obitelji; u
crnom odijelu, bez eira, pognute glave. Jednom rukom obgrlio je svoju majku koja se
neuspjeno trudila ne zaplakati. Pored nje je bilo markiz od Stafforda, koji je i sam plakao.
Zvuk odrasla ovjeka koji je gubio posljednju kontrolu nad sobom bio je strano tjeskoban i
uznemiruju.
Pokraj njih stajala je obitelj patrijarha, vojvoda od Northumberlanda sa svojom enom i
blia rodbina. Roger de Warenne bio je Staffordov ogor. Bio je to visok i mrav ovjek u
ranim sedamdesetima, ija je kosa bila upeatljivo sijeda. Uz njega je bila njegova druga
ena, Isobelinih godina, te njihova tri sina i snahe, ukljuujui njegova nasljednika, Isobelina
polubrata, vikonta od Barretwooda. De Warenneovi su imali dvanaestoro unuka iz tih
129

Anna

RafaelaR

brakova i svi su bili nazoni. Najmlaemu je bilo samo pet godina i dijete je nastojalo
izgledati uasno sveano. Obitelj je Northumberland svoju mo i pretke mogla pratiti sve do
vremena osvajanja.
Iza de Warenneovih bili su njihovi roaci... Martindaleovi, Hurtovi i Worthingtonovi.
Meu tom posljednjom skupinom bila je Elizabethina sestrina, Stacey Worthington.
Napadno je plakala u maramicu.
Nicole nije mogla prestati zuriti u Hadriana dok su lijes unosili u grobnicu. Izgledao je
uasno i srce joj se bolno stezalo zbog tog prizora. Bio je blijed, oronuo i ramena su mu bila
pogrbljena od iscrpljenosti. Bio je previe daleko od nje da bi mu mogla jasno vidjeti lice, ali
ak i s tolike udaljenosti mogla je osjetiti njegovu bol. utila je istinsku suut prema njemu.
Stojei tamo dok su Elizabeth spremali na posljednji poinak, Nicole je zaboravila na
sve ono to je bilo izmeu njih. Nije vie bilo bijesa, nije bilo srama ni povrijeenosti, ali ni
ponosa. Na dan poput ovoga istine su bile nesmotreno ogoljene. Pogledala je u Hadriana i u
sebi plakala zbog bola koji mu je bio nanesen. Nije bilo sumnje u to da ga je svim srcem i
duom voljela. Da su bili sami, bila bi mu prila i privila ga u naruje, onako kako bi ovjek
prigrlio dijete; zagrlila ga, utjeila, izlijeila. Ali nisu bili sami te ga je samo mogla promatrati
i suosjeati s njim izdaleka.
Srce mu je bilo slomljeno, kao i njezino, jer ga je voljela.

130

Anna

RafaelaR

OSAMNAESTO POGLAVLJE

Prola su tri duga dana od pogreba. Nicole nije odlazila ni na kakva drutvena okupljanja jer
nije bila raspoloena za veselje. Nije poznavala Elizabeth dobro ni veoma dugo, ali ok zbog
njezine iznenadne smrti jo je uvijek bio tjeskobno prisutan. Osim toga, tu je bio Hadrian.
Misli su joj bile obuzete vojvodom te je i zbog njega tugovala. Na pogrebu je utila
njegovu ucviljenost, premda ih je fiziki dijelilo mnogo metara; njegova tjeskoba bila je
njezina. Kako ga je samo eljela utjeiti. I dok ga je tako silno eljela utjeiti i izlijeiti, bila je
na drugi nain povrijeena, shvativi koliko je on zasigurno volio Elizabeth. Ali odagnala je
tu povrijeenost na stranu jer njegova patnja bila je daleko vanija.
Nicole ga je morala vidjeti. Morala mu je pomoi ublaiti tugu i ponuditi svu moguu
podrku, dati mu do znanja da je, bez obzira na sve, tu, uz njega. Znala je da to nije bilo
primjereno, barem na izgled, ali na neki nain bilo je veoma primjereno jer Hadrian ju je
trebao. Nikada ju nije trebao vie. Bila je nervozna, ne znajui kako bi ju u poetku mogao
doekati, ali nita na ovom svijetu nije ju moglo sprijeiti da ode do njega.
Od Regine i Marthe, koje su izlazile u grad nakon pogreba, doznala je da je vojvoda
odbijao sve pozive i sve posjetitelje. Bila je uvjerena da nju nee odbiti.
Batler joj je dopustio da ue u golemo kupolasto predvorje dok je od nje uzimao
posjetnicu. Taj ju je krupan mukarac snane eljusti odmjerio, a potom bezizraajno rekao:
- Njegova Milost ne prima posjetitelje.
- ula sam to - rekla je Nicole, duboko uzdahnuvi. - Ali dobra sam vojvodina
prijateljica... kako se ono zovete?
- Woodward - rekao je, nimalo zadivljen.
- Molim vas, Woodwarde, recite Njegovoj Milosti da sam ovdje. Nee me odbiti primiti.
Woodward je na trenutak oklijevao, a potom potvrdno kimnuo i udaljio se niz hodnik.
Nicole je odahnula. Shvatila je da je drhtala.

Vojvoda od Clayborougha bio je pijan.

Ne oito pijan, nije zaudarao od pijanstva, no ipak pijan. Hadrian nije uivao alkohol sve
od vremena kada je bio etrnaestogodinji mangup, pubertetlija, ali danas je to uinio
namjerno. Danima nije spavao. Bio mu je potreban san i pit e do iznemoglosti. San mu je
bio potreban kako bi uspio pobjei od emocija koje su prijetile svladati ga... pobjei od tuge i
grizoduja.
Tuga mu je pritiskala srce, kao da je nosio teak kamen u grudima. Sada je zakanjelo
znao da je volio svoju zarunicu. Ne na pohotan nain, nikada na pohotan nain, ali volio ju
je i sada mu je nedostajala. Nedostajala mu je njezina dragost i njezin osmijeh. Nedostajala
mu je njezina nepresuna dobrota, njezina izdana velikodunost, njezina suut i njezina
milost. Progonile su ga uspomene. Elizabeth, kao tek prohodale djevojice koja se posrui
kretala od jednog komada pokustva do drugog, dok ju je on, dvanaestogodinjak,
promatrao uveliko se zabavljajui. Elizabeth, koja je sa est godina pala s ponija i plakala mu
131

Anna

RafaelaR

u naruju. Elizabeth, koja mu je kao trinaestogodinjakinja, gotovo ena, srameljivo nudila

kekse koje je sama ispekla i osamnaestogodinje Elizabeth, koja je bila kao omamljena
nakon to ju je prvi put poljubio.
Sada je bilo prekasno, ali shvatio je da mu je Elizabeth bila najbolja prijateljica. Jedina
njegova prijateljica. Bio je mukarac koji se klonio drutva. Tu naviku stekao je poprilino
rano u djetinjstvu. Ali nikada nije izbjegavao Elizabeth. Moda mu je dunost nalagala kako
se ponaati prema njoj, ali bilo je tako lako biti s njom. Dok je on odnos izmeu njih uzimao
zdravo za gotovo, ona je bila nesebina. Neprestano ga je podupirala, bez obzira na to o
kakvim se okolnostima radilo... uvijek je bila uz njega. Kada nije bio posve uz nju, nalazila je
stotinu isprika za njegovo ponaanje.
Da barem moe ponovno proivjeti taj odnos. Sve bi bilo drukije.
Hadriana su preplavile razarajue emocije s kojima se nije elio suoiti. Jo u djetinjstvu
nauio je bio pozorno skrivati bol i tjeskobu, nikada ne otkriti to misli ili osjea. Ne samo
skriti to od drugih... ve i od samoga sebe. Mnogo je godina to inio uspjeno. Sve
donedavna. A sada je Elizabethina smrt bila posljednja iskra koja je prijetila sagorjeti mu
srce.
Nije mu bilo jasno zato je umrla. Vjerovao je u Boga, iako nije esto odlazio u crkvu.
Njezina smrt nije imala smisla. Ali veina ivota kakvome je svjedoio nije imala smisla.
Okrutnost njegova oca prema njegovoj majci nije imala smisla, kao ni okrutnost njegova oca
prema njemu. Moda, na kraju krajeva, Bog nije ni postojao ili jednostavno nije bilo ni
pravde ni milosti.
Moda je bio mogao izii na kraj s tugom, da se samo o njoj radilo. Ali bilo je tu jo
mnogo, mnogo vie od tuge... bilo je tu grizoduja.
Iskapio je jo jedan viski, namrtivi se zbog okusa. Bio je u svojoj knjinici... iz koje
danima nije izlazio. Priao je do vatre koju je razgorio araem, nastojei sprijeiti misli da
ne krenu neizbjenim tijekom. Ali su uvijek kretale.
Izjedalo ga je grizoduje. Pojavila se slika Nicole koja ga je jo uvijek progonila, a
Elizabeth se jo nije bila ni ohladila u grobu. Doavola s njom, pomislio je, estoko gurnuvi
ara u vatru. - Doavola s njom!
Ili bi trebao proklinjati samoga sebe!
Protekla tri mjeseca, dok je Elizabeth leala bolesna i umirala, nije joj posvetio nijednu
misao, a jo manje ukazao pozornost. Bio je previe zaokupljen poudom koju je osjeao
prema Nicole Shelton. Elizabeth to nije bila zasluila od njega; zasluila je bila mnogo,
mnogo vie.
Prava sam hulja, prava pravcata hulja, pohotna hulja koja samo sebi eli ugoditi... uope
se nimalo ne razlikujem od oca.
Sklopio je oi, ali ivopisna slika u njegovoj svijesti nije nestala. Nicolino ivahno
egzotino lice koje se smije, iskriavo, odmah do Elizabethina blijedog i beivotnog lica.
Bila je neto najljepe u njegovu ivotu; bila je vatrena energija, egzotina ljepota,
neukrotiv ponos. Elizabeth nikada nije bila vatrena, egzotina i neukrotiva, ve posve
suprotno. Taj kontrast bio je uznemiruju, jeziv.
132

Anna

RafaelaR

Predaleko je otiao na putu na kojem se unato viskiju bio bespomoan zaustaviti: putu
u duboko, najmranije i najintimnije ja. Nije elio nainiti jo jedan korak.
U njemu je bilo elje, potajne udnje koju nije mogao odagnati i koja je bila usredotoena
na Nicole.
Kucanje na vratima trgnulo ga je iz sanjarenja. Hadrian je svojemu osoblju rekao da ne
eli da ga se uznemirava, ali nikada ne bi iskalio svoje bijesno raspoloenje na njima.
Uljudnim glasom rekao je: - Da?
Uao je Woodward, doimajui se ponizno, kao da se ispriava, onako kako je znao
izgledati s obzirom na svoju dobro nauenu neumoljivost. - Stigla je lady Nicole Shelton.
Ustraje na tom da vas obavijestim, Vaa Milosti.
Hadrianu je srce snano zakucalo. Guila ga je elja, enja. - Otpravi ju! - zareao je.
Woodward je bio zaprepaten, no u trenu se pribrao: - U redu, Vaa Milosti.
- ekaj! - zazvao je Hadrian kad je batler ve bio kod vrata. - Predomislio sam se, uvedi
ju.
Woodward je bezizraajno kimnuo i nestao. Dok je koraao, Hadrianu je krv uzavrela.
Zato je dola? Nije li mogla priekati da proe neko pristojno vrijeme od pogreba? Nije li
imala potovanja prema mrtvima? to hoe? Kako se usuuje!
Mislio je ono to je neki dan rekao, netom prije Elizabethine smrti, ono da e otii na
selo sa svojom zarunicom te da e se odmah vjenati. Moda je znao da ona umire pa su
njegove namjere bile nekakav oblik poricanja. Cijeloga toga tjedna dok je posjeivao
Elizabeth na samrtnikoj postelji bio je odluan biti joj odan, milju i djelima... to je znailo
da mora okonati svoju opsjednutost Nicole Shelton. Sada je na rubu ponora u koji nije imao
elju upasti, Hadrian bio odluniji no ikad maknuti ju iz misli i iz svojega ivota.
Woodward je uveo Nicole i Hadrian mu je, odmahnuvi rukom, dao znak da se udalji.
Pogledom je prodirao kroz nju. Zato je dola? Zato sada?
Dok je bio tako zagledan u nju, zapazio je da je uzrujana. Zasigurno ne zbog Elizabeth.
Bila bi to krajnja ironija. inilo se da joj je pogled bljedosivih oiju bio pun suuti i
zabrinutosti. Pitao se nije li pijaniji nego to misli, jer ta empatija zasigurno nije bila zbog
njega. Je li mogla biti? Nije bila divlja vjetica koju je tako dobro poznavao, nije to bila ona
ena koja mu je doslovno bila priznala da ga eli zavesti.
- Hadriane! Jesi li dobro?
Naslonio se na kamin, ne obazirui se na vrelinu plamena iza ekrana koji mu je bio
opasno blizu tijelu. - Ah, dobro sam - rekao je, rugajuim tonom koji je bio u suprotnosti s
njegovim rijeima. - Na kraju krajeva, to da nekome umre zarunica dogaa se
svakodnevno.
Golema tiina uslijedila je nakon tih njegovih rijei. Izraz njezina lica pretvorio se u jo
samilosniji, dok je on bio zaprepaten onim to je uinio... ogolio se i razotkrio svoju bol.
Kao da je elio da ona reagira... a nije.
- Veoma mi je ao! - viknula je, no on ju je prekinuo.
- Ne bih trebao biti iznenaen ovim posjetom, ili bih trebao? Uvijek si prkosila
pravilima pristojnog ponaanja. Ali priznajem, iznenaen sam.
133

Anna

RafaelaR

Nije se pomaknula, stojei iza poivaljke, licem okrenuta prema njemu, dok je u rukama
u rukavicama drala torbicu - Nisam se uspjela drati podalje - rekla je tiho. - Morala sam se
uvjeriti da si dobro.
- Dola si ovamo zato to si brinula za mene? - upitao je u nevjerici. Nije joj vjerovao. Ili
jest? Muio ga je njezin blag i brian pogled. Iskuavao ga.
- A zato drugo?
- Padaju mi na um i drugi razlozi - rekao je okrutno, pogledom kliznuvi preko nje. Ozbiljno sam mislio ono to sam rekao neki dan... doista jesam. Gotovo je, Nicole. Sve ono
to je bilo izmeu nas... gotovo je. - Preplavio ga je bijes, zastraujuom silinom. Bijes prema
njoj, prema sebi, prema cijelomu svijetu.
- Jasno mi je.
- Da ti je jasno, ne bi bila ovdje.
- Ba zato to mi je jasno jesam tu, Hadriane - rekla je njeno. - Ne bi trebao biti sam.
- elim biti sam!
- Ali ako je to istina, zato si mi dopustio da uem?
Piljio je u nju, ne mogavi vie porei golu istinu. Nije elio biti sam... elio je biti s njom.
- Odlazi! Smjesta! Prije nego to bude prekasno.
Nije se pomaknula. Pogled joj se doimao jo blaim, jo brinijim. Ili je to bila samo
iluzija?
Sada je ve bio bijesan. - Nisi li me ula? - zagrmio je. - Rekao sam ti da ode. Odlazi
odavde, gubi se iz mojega ivota! - Nije bio ni svjestan toga da je u ruci jo uvijek drao au
s viskijem, ali sljedee ega se sjeao bilo je to da ju je to je mogao snanije bacio, ne u nju,
nego u vrata iza nje. Prozujala joj je pokraj glave i eksplozivno se rasprsnula, udarivi o
vrsto drvo.
Nicole se neznatno lecnula.
Dahtao je. U njemu se otvorila pukotina. Bila je mrana, ali duboko u provaliji bio je
kaleidoskop uskovitlanih boja, njegova krv, njegova utrobu. Previe osjeaja. Pod svaku
cijenu trebalo ih je izbjei. Mrzio je to, mrzio je nju. - Ludo, umalo sam te povrijedio.
- Ali nisi - proaptala je. - I nee. Odjednom se okrenuo od nje, drhtei.
- Znam da osjea bol - promrmljala je. - Znam da si zamahnuo na mene jer nema
nikoga drugoga na koga bi nasrnuo. Ne marim. I sama mislim kako je to strano
nepravedno. Kako se takvo to moglo dogoditi nekome tako dragom, tako iskrenom?
- Nemoj! - Bio je okrenut prema kaminu i u bedrima i trbuhu poeo osjeati bol od one
plamtee vreline. Sklopio je oi. Bila je sve ono to Elizabeth nikada nije bila i bolno ga je
pogodilo to je takva bila tu; iva, zdrava i ivahna. Veoma bolno. Elizabethina je slika
polako nestajala, progutala ju je guea udnja. Umjesto nje bila je Nicole.
- Zamolit u Woodwarda da nam donese aj - rekla je naposljetku. uo ju je kako odlazi
i na trenutak osjetio paniku, premda je znao da bi trebao osjeati olakanje. Pokuao je
ponovno prizvati Elizabethino lice, no uspjelo mu je vidjeti samo mutnu i nejasnu sliku.
Duboko je udahnuo ne bi li uspio postii nadzor nad svojim emocijama. Mora se boriti
protiv samoga sebe, mora.
134

Anna

RafaelaR

Ula je Nicole. im je ula, otkucaji njegova srca postali su nepravilni. - Izgleda veoma
umorno, Hadriane. Molim te, doi i sjedni. Woodward e ubrzo biti tu s toplim ajem. Jesi li
to pojeo u zadnje vrijeme?
Sporo se okrenuo, njegov pogled sreo je njezin i pogledi su im se dugo zadrali. Nije
zamiljao taj izraz u njezinu pogledu. Bio je iskren. Bio je zbog njega. Bojao se pribliiti joj
se. U tom trenutku obuzela ga je silna elja.
- Hadriane?
Odgovorio je okretanjem od nje, naslonivi se na policu ponad kamina i zagledao se u
plamen na ognjitu. Bez obzira na to koliko se snano trudio, nije vie mogao posve jasno
vidjeti Elizabethinu sliku u mislima.
Woodward je pokucao i uao s ajem. uo je kako batler odlae posluavnik i pita
Nicole eli li jo neto, ali nije se okrenuo. Bojao se pomaknuti, bojao se sebe i onoga to bi
mogao uiniti.
Vrata su se zatvorila. U knjinici je zavladala tiina. Prekinulo ju je samo kuckanje
visokog starinskog sata s klatnom na jednom zidu te pucketanje i lizanje plamenova. uo je
kako je Nicole ustala i prila mu. Osjetio je napetost.
Stajala je iza njega, toliko blizu da je mogao osjetiti njezinu toplinu. - Hadriane? Ne eli
li prii i sjesti?
- Ne.
- Bi li elio poi gore na kat, u krevet? Plai me vidjeti te takvoga.
Njega je bilo strah biti takvim. Nije se pomaknuo, vrsto se drei za policu ponad
kamina. Namjeravao joj je ponovno rei da ode... narediti joj da ode. Ali samo je rekao: - Ne
mogu spavati, Nicole. Da mogu, vjeruj mi da ne bih ovakav bio tu.
Bolno je uzdahnula. Hadrian umalo nije poskoio kada je osjetio kako mu je njeno
dotaknula lea. Sklopio je oi, gotovo ne uvi to mu je govorila, oajniki elei da ga
obgrli i zagrli kao da je dijete. No nije to uinila.
Nije se vie mogao opirati.
- Hadriane, moda bi, pokua li sada, mogao zaspati? Vidim koliko si iscrpljen. Pozvat
u Woodwarda.
Dlan joj je drhtao poloen na njegova lea. Dugo je otpuhivao. Nije sada mislio ni na to,
osim na jednu rije koja je u njemu vritala. Opasnost! - Ne zovi Woodwarda! - rekao je
otro.
Nicole se ugrizla za usnicu, a potom mu objema rukama poela gnjeiti vrat. Hadrian se
ukipio, postajui jo napetiji. Dok su njezine ruke uranjale u njegove miie osjeao je kako
poinje drhtati. Nije to mogao podnijeti. Izgubio je.
- Nicole - uzviknuo je naglo se okrenuvi i privukao ju u naruje.
Sledila se, ali nije ga namjeravala odgurnuti. Oi su joj bile irom razrogaene, ali nisu
bile prestraene. Privio ju je uz sebe i kao odgovor osjetio njezino uzdrhtalo tijelo. Zagnjurio
je lice u njezin vrat. One su se treperave boje sada brzo i snano kovitlale oko njega. Bilo ih
je previe da bi ih razlikovao.
- U redu je - rekla je drhtavo. Milovala ga je po kosi, po leima. - U redu je.
135

Anna

RafaelaR

Bio je svjestan toga da ju je prignjeio, moda ak i povrijedio. Ali kao da je bio u transu,
nije mogao popustiti stisak. Dugo ju je tako drao. Oni valovi boja rasprskavali su se preko
njega. Radost, oaj, grizoduje i bol, previe boli i neobino likovanje. Panike je nestalo i
ostala je samo pulsirajua elja.
U njegovu naruju Nicole je bila topla i posve ivotna. Mogao je osjetiti kako bilo ivota
pulsira kroz nju, osjetiti svoju vrelinu, njezinu vrelinu. Bila je snaga, bila je tuga i suut,
radost i trijumf. Zibao ju je. Privijala se uz njega.
Osjetio je kako ga peku suze ispod sklopljenih kapaka. Zaprepastilo ga je koliko mu je
bila potrebna. Da ta potreba nije bila toliko snana, zabunom bi pomislio da je bila rije o
tjelesnoj elji. Ali bila je veoma snana i osjeaji su pojaavali jedni druge.
Ispruila je ruke i uzela mu lice izmeu svojih dlanova. - Uvijek - proaptala je,
odmaknuvsi se kako bi mu se mogla zagledati u oi. I on je u njezinim oima ugledao suze. Uvijek u biti tu za tebe. - Polako je, gotovo edno, spustila usnice na njegove.
Bilo je to previe. Hadrian je eksplodirao. Njegova ruka usidrila se u njezinu zatiljku i
odjednom joj je raspustio kosu koja joj se razasula niz lea. Pridignula je lice doekati
njegov poljubac. Na kratak su im se trenutak pogledi sreli. Njezine oi bile su razrogaene
od iznenaenja i oekivanja, dok su njegove plamtjele. Potom su mu se usne nale na
njezinima.
Nesmiljene i strastvene. Vlane. Jezici su im se nemirno ispreplitali. Stapali su se,
preputajui se uitku. Cvilenje se otelo iz Nicolina grla. Hadrian se spustio na koljena,
povukavi ju za sobom. Kada je bila na leima, obasuo ju je oajnikim gladnim poljupcima,
po cijelom licu... po kapcima, elu, obrazima i sljepoonicama, po bradi, usnama i vratu.
Nicole je jecala.
- Nicole - proaptao je Hadrian dok se njegovo vrsto snano tijelo sputalo na njezino.
Postojale su rijei koje su eljele pokuljati iz njega, ali bio je previe svladan pa ih nije
mogao nai, nije ih se usudio izraziti.
Nicole ga je vrsto stiskala, divlje mu uzvraajui poljupcima. Hadrian joj je zadignuo
suknje, naao prorez na njezinim gaicama te objema rukama dograbio tkaninu i poderao
ju.
Nekoliko trenutaka potom oslobodio je svoj golem nabrekao ud i nemilosrdno ga
gurnuo u nju. Ukipila se pred njegov nalet, no bilo je prekasno. Zaboravio je bio na to da je
djevica, na sve je bio zaboravio. Pokuao je usporiti svoja estoka prodiranja, pokuao
zaustaviti ludost koja ga je obuzela, ali bezuspjeno.
Trenutak potom, sve je bilo gotovo. Klonuo je, uzdrhtavi povrh nje. Prigrlila ga je,
milovala. Puls mu se smirio i svijest mu je naposljetku proradila.
One su boje jo bile tu. Jarke i snane, ivopisne. Izraz lica bio mu je nesvojstveno blag i
oputen. Hadrian se osmjehnuo. - ao mi je.
- Neka ti ne bude ao - rekla je estoko Nicole, milujui ga po vlanoj kosi. - Neka ti
nikada ne bude ao, nikada kad si sa mnom.
Bio je sada usporen zbog iscrpljenosti koju je izazvalo ne samo tjelesno olakanje ve i
viski na koji nije bio naviknut, kao i neprospavani dani. Bilo je nemogue oduprijeti se
Nicolinu smirujuem milovanju. Osjetio je kako se na njega sputa teak ogrta sna i nije mu
se mogao othrvati. Pojaao je stisak oko ene u svojem naruju i posljednja njegova misao u
136

Anna

RafaelaR

budnom stanju bila je ta da vie nee poeljeti pruiti otpor, ne njoj; sanjao je duge
savrenih nijansi.

137

Anna

RafaelaR

DEVETNAESTO POGLAVLJE

Hadrian se probudio u mraku. Na trenutak je bio posve dezorijentiran. Okrenuo je glavu

lecnuvi se na bol koju je osjetio iza sljepoonica i ugledao ugasli ar na ognjitu. Zastori
boje burgundca na visokim prozorima na tom zidu bili su rastvoreni, otkrivajui vani teak
mrak. Bilo je kasno doba noi. Potom se odjednom svega prisjetio. Bio je na podu knjinice
gdje je zaspao nakon voenja ljubavi s Nicole Shelton.
Pri toj pomisli osjetio je jo jedno snano probadanje kroz lubanju.
Sve mu se vratilo kada se sporo pokuao uspraviti u sjedei poloaj, odgurnuvi deku
do bokova. Dola je tu sa suuti u pogledu i na usnama i potpuno ga je svladala potreba
kakvu nikada dotad nije osjetio ni prema jednom ljudskom biu.
Na trenutak su ga ta sjeanja prestraila. Veoma se brzo pribrao i razuzdan je osjeaj
ieznuo.
Prisjeao se njezine topline dok je bila u njegovu zagrljaju i dok ju je samo grlio. Potom
se prisjetio kako ju je bijesno i okrutno bacio na pod i prodro u nju. Mogao je osjetiti kako
mu tamno rumenilo srama prekriva obraze, srama koji se snano nadmetao s njegovim
bijesom. Ne samo da je bio nezreo poput nekog djevca kolarca ve je jednako tako bio
veoma nagao.
Kako se to moglo dogoditi?
Veoma smrknut i veoma potresen, Hadrian se osovio na noge, dovevi u red odjeu.
Davno je jo dodao elektrinu rasvjetu u svoje kue te je, napipavi prekida, preplavio
knjinice svjetlou. Otiao je za svoj stol i snano se spustio na stolac.
to je to, doavola, uinio?
Drao se za glavu i ponijeli su ga osjeaji, kao da ih je iznova proivljavao. Previe
dojmova, previe osjeaja. Silnim ih je naporom odagnao. Bilo mu je lake... i sigurnije...
usredotoiti se na injenice.
Nema veze to je dola ovamo, nije trebala, ali on ju je treba odbiti vidjeti. Ali naprotiv,
izgubio je bitku koju je vodio od prvoga dana kada je ugledao Nicole Shelton, bitku protiv
samoga sebe i svojih elja. Izgubio je, gotovo je. Svren in. Nije imalo smisla mozgati nad
onim to se nije moglo promijeniti. Sada vie, naravno, nije imao drugog izbora. Oenit e ju.
Elizabeth se jo nije bila ni ohladila u grobu. Na tu nepristojnu pomisao zajeao je i u
glavi sada osjeao ustrajno pulsiranje. No nestalo je bilo onoga grizoduja koje ga je izjedalo.
Nije znao zato i nije se ni potrudio nagaati to je bio odgovor. Bilo je dovoljno to to se taj
poseban izvor muenja rasplinuo.
Podigao je pogled i postao svjestan dvaju jastuka koji su leali na podu, tamo uz deku.
Da se probudio, ne bi bio nastavio spavati na podu, a jo bi manje te stvari sam donio.
Woodward se to nikada ne bi usudio. Zasigurno je to uinila Nicole. Osjetio je napetost pri
pomisli na to kako ga ona pokriva prekrivaem i stavlja mu jastuke pod glavu. Doavola!
Nije elio osjeati njenost prema njoj!
138

Anna

RafaelaR

Ali bit e mu ena. Nije vie imao razloga izbjegavat ju i nije imao razloga biti tako
bijesan na nju, osim moda na samoga sebe. Nije si mogao pomoi kada je postao svjestan
kako mu zapravo godi pomisao da e mu Nicole biti nevjesta. Zapravo, usta su mu se
smekala razvukavi se u blag osmijeh.
Hadrian se brzo osovio na noge i otpoeo koraati. Nije ju on birao za enu, rekao je
grubo samom sebi. Nije to bila stvar odabira. Da je to bila stvar odabira, zasigurno ne bi
izabrao Nicole. Nije ju mogao zamisliti kao odgovarajuu enu, a jo manje kao vojvotkinju.
Ne, ona zasigurno nipoto ne bi bila njegov odabir.
Bilo je to klupko koje je sam stvorio pa e tu svoju dunost obaviti. Samo to, nita vie
od toga. U svakom mu je sluaju, prije ili poslije, trebala ena, no s obzirom na okolnosti, bit
e to ipak neto prije od oekivanoga. Sutra e popriati s njom i konano to rijeiti.
Ako ima ivota nakon smrti, arko se nadao da e Elizabeth razumjeti.

Nicole je pola noi provela budna, ne uspijevajui razmiljati ni o em drugom doli o

Hadrianu. o onom to se upravo dogodilo... i onom to bi se sada moglo dogoditi.
U poetku je bila u stanju ushita, sanjarei o njemu dok sat nije otkucao pono. Bila je
ushiena zbog intime koju su imali i ni na trenutak nije poalila zbog toga. Nita nije moglo
biti divnije od dranja Hadriana u naruju, bez bijesa, bez opiranja, Hadriana koji ogoljava
duu pred njom. Naravno, nije ga voljela vidjeti onako tjeskobnog, ali obratio joj se zbog
utjehe, utjehe koju mu je svaki put iznova bila spremna ponuditi.
No kako je no sve dublje odmicala, Nicolin je ushit pomalo splanjavao. Pitala se to e
Hadrian misliti o onom to se dogodilo, pitala se to e misliti o njoj. Znala je da se ne treba
previe nadati. Zasigurno nee leati s osmijehom na licu, sanjarei o njoj. Dovoljno ga je
dobro poznavala da pomisli kako on to nee smireno prihvatiti. Po svemu sudei, bit e
bijesan. Najvjerojatnije bijesan na nju.
Nicole se vie nije sanjarski smjekala.
A to s Elizabeth? Nicole je doslovno jecala. to se te pokojne djevojke ticalo, bila je
posramljena. arko se nadala da je Elizabeth ve bila u raju te da nije vidjela to su uinili.
Ali... Nicole je imala osjeaj da bi, ak i da je vidjela, razumjela. Elizabeth u svojem kratkom
ivotu nikada nita nije zamjerala i uvijek je nastojala vidjeti ono najbolje u ljudima.
Zasigurno bi shvatila kako je Hadriana na pogrean put navela bol te kako ga je Nicole
iskreno voljela i kako se jednostavno vie nije mogla boriti protiv ljubavi koju je prema
njemu osjeala.
Misli o Elizabeth bile su vie nego trezvene i odjednom su joj pokvarile svako
zadovoljstvo. Kako je mogla zaboraviti? Tugovao je zbog ene koju je volio. Bilo je veoma
oito, nakon onoga kakvoga ga je juer vidjela, koliko je volio svoju zarunicu. Ne bi trebala
biti potitena, jer Nicole je ve znala za te njegove osjeaje, ali bila je. Kako je moglo tako
mnogo tuge biti tamo gdje je jo do maloprije bilo toliko mnogo radosti?
Bilo je prekasno za aljenje, ali Nicole je poeljela da je barem nekoliko tjedana prolo
prije nego to ga je otila utjeiti. Ili nekoliko mjeseci. Sada se prisjetila kako joj je Martha
rekla da Hadrianu treba vremena. Naravno da mu je trebalo. Na kraju e on ponovno ivjeti
punim ivotom u sadanjosti. A ona e biti tamo, ekati. Nadajui se da bi ju on mogao
barem malo zavoljeti, jednom kada preboli Elizabeth.
139

Anna

RafaelaR

Nicole je privila jastuk k prsima. Kako je i na trenutak mogla zaboraviti da je bila samo
predmetom njegove strasti, a ne osjeaja. Ali, nije li ona imala dovoljno ljubavi za njih
oboje? Nije li se to moglo promijeniti? Nije li, jednoga dana, njemu moglo biti stalo do nje?
Ali kako se mogla nadmetati s mrtvom enom, uzorom enskoga spola?
Nicole nije znala kako e preivjeti ostale dane dok ponovno ne vidi Hadriana i
procijeni njegovo raspoloenje i osjeaje prema njoj. Sa sigurnou je znala da ona ne bi
trebala biti ta koja e njega posjetiti, nego da bi trebala ekati da on doe k njoj. Ali strano
se bojala da on nee navratiti do nje. Elizabeth se odjednom nadvijala izmeu njih jo
snanije nego dok je bila iva.

Poslije je, istoga toga poslijepodneva, dok je skidala jahau odjeu i odijevala obinu
haljinu za veeru, Regina uletjela u njezinu sobu bez kucanja. Nicole je zastala, znatieljno ju
pogledavi, dok je Annie svojim vjetim prstima zakopavala dugmad na stranjem dijelu
njezine svilene haljine. Regini su oi doslovno ispadale iz dupalja.
- to je? - upitala je Nicole.
- Ima posjetitelja! Nee vjerovati tko je.
- Nisam raspoloena za pogaanja - rekla je Nicole. Cijeli cjelcati dan nije imala nimalo
smisla za alu... imala je osjeaj kao da si eli kosu poupati ili iz vlastite koe iskoiti. Nije
mogla podnijeti nepoznanice, a ni ekanje.
- Vojvodu od Clayborougha!
Nicole je zinula. - Hadriana? Hou rei vojvodu? Ali... to hoe?
- Ne znam! Ali zapanjujue je... s obzirom na to da je Elizabeth tek pokopana, i sve to!
Majka je s njim, jer se otac jo nije vratio sa sastanaka. - to bi mogao htjeti?
Nicole je zadrhtala. Isto to pitanje odjekivalo joj je u mislima. Njegov dolazak ovamo
apsolutno nije imao nikakvoga smisla nakon onoga to se dogodilo juer, osim ako nije bio
toliko ljutit da je doao sav svoj bijes iskaliti na njoj. Samo ga je ist bijes mogao dovesti
ovamo im se nije obazirao na konvencije i dolino ponaanje. Da je barem jo malo
vremena moglo protei pa da se uspio smiriti.
Nicole se vrpoljila dok su joj Annie i Regina ukosnicama privrstile kosu, a potom im
zadihano zahvalila i pourila niz stube. Naglo se zaustavila prije nego to je prila vratima
prostorije za ispijanje aja, dola do daha i graciozno ula.
Vojvoda je sjedio pokraj njezine majke na poivaljci sa alicom aja u ruci i pogaicama
na svom tanjuru. Kada je ula, okrenuo je glavu i zadrao pogled na njoj. Nicole je oekivala
ugledati plamtei bijes u njegovu pogledu, ali prema izrazu njegova lica nije vidjela ama ba
nita. Ustao je.
Nicole se zarumenjela, prisjetivi se svega i nestabilno se naklonila. - Dobar dan, Vaa
Milosti.
Povrno joj je uzvratio na pozdrav. Jane joj je u alicu natoila aj i Nicole je sjela njima
suelice na mali stolac ravnoga naslona. Ruke su joj bile previe nestabilne da bi mogla
drati alicu i tanjuri da ne zazveckaju pa ih je spustila. - Ovo je veoma neoekivano - rekla
je.
140

Anna

RafaelaR

Izraz njegova lica bio je zagonetan. Nije izgledao onako dobro kao obino, ali nije
izgledao ni onako kao juer. Nije vie imao podonjake, iako su mu oi joj uvijek bile krvave.
Lice mu je bilo smrknuto i crte oko usana napete, ali bio je uredno obrijan i besprijekorno
odjeven u ukastosmeu komotnu jaknu, tamniju kravatu i smee hlae. - Je li?
Nicole se jo jae zajapurila. Tono je znala na to on ukazuje i umalo je poeljela
umrijeti. Kada nije nastavio, nastala je neugodna tiina. Pogledavajui od jednog do drugog,
Jane je nastojala situaciju olakati. - Sada kad ste izili, hoete li doi na bal kod Fairfaxovih
ovaj vikend?
- Ne vjerujem da hou - rekao je Hadrian, svrativi pozornost na kontesu. - Nisam ba
raspoloen za ples, jelo i pretvaranje da sam sretan.
- Naravno da niste - odgovorila je Jane. - Moram priznati da sam i sama iznenaena
vaim dolaskom ovamo, Vaa Milosti.
- Moda e, dopustite li mi nekoliko trenutaka ostati nasamo s vaom keri, sve ubrzo
imati vie smisla - uzvratio je, ne osmjehnuvi se.
Jane je potvrdno kimnula i sumnjiavo pogledala u Nicole prije no to je ustala. - Imam
nekoliko pisama na koja moram odgovoriti - rekla je. - Trebat e mi petnaestak minuta za to.
- Izila je, ostavivi iza sebe vrata otvorena.
Blagoslovljena bila njezina majka, pomislila je Nicole, jer nije mogla zamisliti ni jednu
drugu damu koja bi svoju ker ostavila samu bez pratnje s dentlmenom koji je navratio u
posjet, pa ak ni s vojvodom od Clayborougha. Nicole se promekoljila dok je on nastavljao
piljiti u nju. Izazivao je u njoj iznimnu nelagodu.
vrsto je stiskala ruke, ekajui da on progovori. inilo se da ga zadovoljava samo tako
sjediti tamo i buljiti u nju. Danas je bio sasvim drugi ovjek u odnosu na onoga juer... kao da
je bio posve druga osoba. Ili je jueranji dan bio samo divlji plod njezine mate?
Bio je trezven. Nije bilo tuge koju bi drugi mogli vidjeti, kao ni pustoi, ni oaja. Lice mu
je bilo maska. Ali znala je da on sigurno jo uvijek osjea sve to... nije mogla ni zamisliti
dubinu njegova bola. - Jesi li dobro? - kolebljivo je proaptala, poeljevi se ispruiti preko
maloga stola i dotaknuti mu ruku. Nagonski je znala da bi on takav njezin potez smjesta
odbio.
- To bih pitanje ja tebi trebao postaviti.
Zarumenjela se. - Dobro sam. - inilo se da je sada njemu neugodno. - Je li moj posjet
doista tako veliko iznenaenje?
- Jest.
- Jesi li mislila da nakon onoga juer neu doi? Zatreptala je, sjedei posve uspravno,
veoma smirena.
Je li mislio na ono to je ona pomislila da on misli? Da je doao zato to ju je poelio
vidjeti? Nesigurno mu se osmjehnula.
- Doao sam srediti stvar, Nicole.
- Sre... srediti stvar?
- elio bih s tobom popriati u etiri oka - rekao je iznenada vojvoda, ustavi. Preao je
preko prostorije odlunim koracima i zvuno zalupio vrata. Kada se vratio, priao joj je
141

Anna

RafaelaR

prekrienih ruku. - astan sam ovjek i ivim asno ili to pokuavam. Juer sam silno
pogrijeio.
Nicoline su se nade sunovratile. - Ljuti se na mene. Lice mu se zgrilo. - Nije stvar u
ljutnji. Nisi ti kriva. Mene treba kriviti. Moji postupci govore sami za sebe.
- Ne krivim te - proaptala je, poeljevi zaplakati. Poalio je zbog onoga to se
dogodilo, poalio zbog onoga to su uinili... poalio zbog onoga to su imali.
- Nije vano krivi li me ili ne. Vane su posljedice tvojega posjeta, nita drugo.
Nicole je ovlaila usnice. - Posljedice?
- Nisi vie djevica i mogla bi biti trudna sa mnom.
- Ono prvo nije mi vano, a to se ovoga drugoga tie... Nije dovrila misao. Nicole na to
namjerno nije eljela misliti.
- Samo bi ti tako odgovorila. - Doimao se jo sumornijim. - Doao sam pobrinuti se da
shvati kako neu pustiti da to izmeu nas ostane tako kako jest. To bi bilo jo
neprihvatljivije od mojeg jueranjeg ponaanja. Vjenat emo se.
Zinula je.
- Inae bismo priekali godinu dam - rekao je nareivakim glasom, prodirui kroz nju
pogledom. - Ali s obzirom na to da se moe dogoditi dijete, vjenat emo se odmah.
Razgovarat u s tvojim ocem danas poslijepodne kad se vrati.
Nicole je bila zaprepatena. Na trenutak joj se zavrtjelo u glavi i nije mogla pribrati
misli. Al bez obzira na to, nije bilo oduevljenja, ve samo poeci tame i oaja. - Ne eli me
oeniti.
Zastao je. - Nevano je to ja elim. Moji jueranji postupci odluili su o tvojoj sudbini...
i mojoj.
- Shvaam.
- Doima se izbezumljeno - zapazio je, preao preko prostorije i natoio joj eri. - Nisam
namjeravao biti tako izravan.
- Nisi mogao biti izravniji - rekla je Nicole i osjetila kako joj na oi naviru suze pa ih je
treptanjem brzo odagnala. - Jasno si dao do znanja kako se zbog osjeaja dunosti i asti
eli vjenati sa mnom.
Pruio joj je eri... Nije ga prihvatila. - Govori kao da su mi namjere svinjske. Dunost
mi je oeniti te.
- Ba kao to ti je dunost bila oeniti Elizabeth - rekla je Nicole. - Ali nju si volio.
Nije odgovorio.
- Ne eli me uistinu oeniti, zar ne, Hadriane? Da ima izbor... Prvi je put zapazila
njegov bijes. - Nema izbora! Ono to ja elim u ovom je trenutku nevano!
- Meni nije. Nastupila je tiina.
- to to znai? - zahtijevao je odgovor.
Nicole je bila na rubu da mu sve prizna, ali se zaustavila. Doao je ovamo obaviti svoju
dunost, srediti stvar, kao da je bila nekakav poslovni problem koji je trebalo dovesti u
red. Kako je bio plemenit. Kako silno plemenit... kada je juer bio na rubu suza kako to samo
142

Anna

RafaelaR

ovjek njegova kalibra moe biti... zbog druge ene. Volio je drugu enu. Jedino to je Nicole
bilo preostalo bio je njezin ponos. - Ako ne zna, onda ti neu ni rei.
Okrenuo se i zagledao u nju.
Ponosno, vrsto napuenih usana, podignula je glavu. - Ne mogu se udati za tebe, Vaa
Milosti. Bio je okiran.
Konano mu je mogla proitati izraz lica, to ju je umalo navelo da se predomisli.
Pogledao ju je, kao da mu je posred lica zadala snaan i neoekivan udarac. Nicole je
odvratila pogled na svoje uzdrhtale ruke koje je drala u krilu. Gotovo vie od iega na
svijetu eljela se udati za Hadriana i biti mu enom... ali jedina stvar koju je eljela vie od
toga bila je njegova ljubav. Nije ju imala. Volio je i oplakivao pokojnicu. Nije ju uope elio
eniti, ali uinio bi to samo zato to joj je oduzeo nevinost. Kako je pod tim uvjetima mogla
prihvatiti njegovu ponudu? Kako mu je mogla podariti svoje srce... dok je on njoj davao
samo hladan zlatan prsten?
Ve joj je bezbroj puta slomio srce i biti nevoljena ena bilo bi najgore od svega.
- Jesam li te dobro uo?
- Neu se udati za tebe - rekla je jo odlunije. - Elizabeth se jo nije ni ohladila u grobu
i...
- Kao to sam rekao... - procijedio je - vjenali bismo se odmah.
Ve sam svojim odvjetnicima izdao nalog da izvade dokumente i pribave posebnu
dozvolu.
Nicole je skoila na noge, bijesna zbog tih njegovih samouvjerenih postupaka. Bijes joj
je bio dobrodolo utoite. - Donijela sam odluku. Mislim da treba otii... smjesta.
Nije se pomaknuo. - Ti si najnerazumnija ena koju poznajem. Predlaem ti da o svem
veoma dobro razmisli.
- Nema se tu o emu razmiljati. Ne ode li, bojim se da u ja morati biti ta koja e otii.
Jedan dug trenutak potrajao je dok je piljio u nju, a ona gledala posvuda, samo ne u
njega. Naposljetku je rekao: - Ne vjerujem u to. Ne vjerujem ti. Nema nijedne ene u Velikoj
Britaniji koja bi mene odbila.
Tuno ga je pogledala. - Ima jedna.
- Nee morati otii - rekao je i krupnim korakom preao preko prostorije. Naglo je
otvorio vrata i, prije nego to je uspjela trepnuti, iziao kroz njih. - Ugodan dan, lady Shelton,
oprostite mi na drskosti.
Njezin je bijes u trenu zamro. Zazinula je pozvati ga natrag... i naglo zatvorila usta.
Nicole je tjeskobno gledala za njim. Pratila ga je pogledom sve dok ga je mogla vidjeti i
oslukivala njegove korake sve dok nisu ieznuli. - Zbogom, Hadriane - rekla je guei se.

143

Anna

RafaelaR

DVADESETO POGLAVLJE

Hadrian se odmah vratio na adresu Cavendish Square 1. Potresen. Bijesan. Ali bilo je tu jo
mnogo, mnogo vie toga u pozadini njegova bijesa. Odbila ga je.
Gotovo nije mogao povjerovati u to. Ali prepoznao je elinu volju kada ju je ugledao,
Nicole nije bila srameljiva. Ma koliko god on bio odluan oeniti ju i srediti stvar, jednako
je toliko ona bila odluna u nakani da se ne uda za nj.
Zakljuao se u svoju knjinicu. Pas je tamo spavao pod njegovim stolom i kada je
ugledao vojvodu, spremno je ustao pozdraviti ga. Vojvoda je bio previe zaokupljen
vlastitim mislima da bi to uope zapazio. U lubanji mu je odjekivalo i vritalo pitanje: Zato
ga nije eljela?
Je li bilo mogue, nakon sve one strasti koju su dijelili, da ga istinski nije eljela? Nije li
se od njihova prvog susreta eljela udati za nj? to se to moglo dogoditi zbog ega je
promijenila miljenje? Neto se dogodilo, to je bilo posve oito. Jer zato bi ga inae odbila,
njega, vojvodu od Clayborougha? Hadrian nije bio tat, nimalo, ali bio je dovoljno pronicljiv
da zna kako je s Elizabethinom smru sada bio najpoeljnija lovina u zemlji. Pa emu onda
to odbijanje?
Odbijanje koje ga je oprilo.
Vojvoda nije bio glup. Predobro je on znao da su ga ugoivali zbog njegova poloaja,
moi i bogatstva. Predobro je znao da je mogao... i da je inio... sve to je elio samo zato to
je bio vojvoda od Clayborougha. Nije to imalo nimalo veze s time to je bio Hadrian BraxtonLowell. Ostali plemii eljno su ga traili samo zato to je bio vojvoda od Clayborougha... a
da to nije bio, uope ne bi bio omiljen. Zapravo, svi bi s glasnim negodovanjem gledali na
njegovu samotniku narav i sklonost prema poslu... i vjerojatno bi ga pomalo smatrali
udakom.
Ali Hadrian nije mario za to. Nikada nije mario za ono to su drugi mislili o njemu.
Odavno je ve bio prestao mariti za njihovo miljenje.
Ni sa enama nije bilo nimalo drukije. Mnoge ene bile su u nj zaljubljene. Meusobno
su se estoko natjecale ne bi li mu privukle pozornost. estoko su se nadmetale da bi imale
ast uskoiti mu u krevet. Mnoge su se nadale da e ga preoteti Elizabethi. Mnoge su se
eljele udati za nj. Ali nisu ga eljele zato to je bio zgodan, muevan, pametan i astan. Nisu
ga eljele zbog njega samoga, ve zato to je bio vojvoda od Clayborougha.
ene su se ak meusobno natjecale u tome koja e mu biti ljubavnica, premda njihova
nastojanja nisu imala nimalo utjecaja na njegov izbor. Nije to bilo zbog njegove vjetine u
krevetu ni zbog toga kako ih je pretjerano obasipao drangulijama koje su eljele ili bio
rastroan prema njima. Njegova trenutana ljubavnica bila je zapanjujue lijepa Holland
Dubois. Ona je dobila na cijeni zbog toga to je bila ljubavnica vojvode od Clayborougha.
Kada je odlazila u kazalita, restorane ili modne kue, svaki put kada bi izila u javnost, bila
je usluena i svaki njezin hir u trenu je bivao zadovoljen. Postigla je golemu mo zbog veze s
njim, mnogo veu mo nego to je mogla dobiti od nekog drugog mukarca koji nije
144

Anna

RafaelaR

pripadao kraljevskoj obitelji. Imala je stupanj moi koji bi samo njegova ena mogla
nadmaiti, bude li ju jednoga dana imao.
Zaprosio je Nicole Shelton. Namjeravao ju je oeniti, uiniti ju svojom enom, uiniti ju
vojvotkinjom od Clayborougha. Nikada se vie drutvo ne bi usudilo kritizirati ju.
Naposljetku bi bila neopozivo prihvaena, zato to bi mo, poloaj i bogatstvo koje je on
imao postali njezini.
Ali ona ga je unato tomu odbila.
Nije se alila. Nije eljela rasko poloaja koji joj je nudio... i nije eljela njega. Dogodilo
se neto to ju je posve okrenulo protiv njega. Bilo je oito to. Njegovo ponaanje. Njegovo
ponaanje juer u knjinici, njegovo ponaanje svaki put kada su im se putovi ukriali.
Nije se nimalo razlikovo od Francisa, i ona je to prepoznala.
Hadrian je duboko uzdahnuo, okrenuvi se zagledati u svoje lice u zrcalu iznad police
ponad kamina. Je li znala za njegova oca, za to razvratno perverzno stvorenje kakav je bio?
Je li doznala za njegove pretke? Je li te iste crte karaktera nazrela u njemu?
- Nisam poput Francisa - rekao je otro. - Cijeli svoj ivot proveo sam ivei asno...
nisam poput njega!
Ugledao je bol u vlastitim oima. Ugledao je sumnju. Na trenutak je bio zaprepaten
samim sobom. Potom se izraz lica koji je dugo pozorno njegovao ponovno pojavio, izraz
savreno blag i savreno ravnoduan.
Ali istina mu se narugala. Istina je boljela. Odbila ga je. Bio je povrijeen na nain na
koji je ve jednom bio povrijeen... a mislio je da je ta povrijeenost ve odavno zamrla.
Povrijeenost koju je sada bio odluan zakopati.
Istina je bila prolost, prolost koju je pozorno odluio zaboraviti i zapravo je bio
veoma uspjean u tom nastojanju. Sve dosad. Sve do nje. Sada je ta istina bila u sadanjosti,
ivopisna, kao da se dogaa danas, a ne prije mnogo godina. Ta istina bio je jedan malen
djeak, uplakan i prestraen, sam u krevetu u svoj sobi, na imanju Clayboroughovih, jedne
mrane beskrajno duge noi.
Smatrao je da je to bilo njegovo najranije sjeanje. Drao je da nije imao vie od etiri
godine. Trebao je biti sljedei vojvoda i od njega se oekivalo da bude muko, ali on nije bio
muko. Bojao se. Pokuao je zaustaviti suze, no jecanje je probudilo njegove roditelje gore na
katu. - to je, zlato? - promrmljala je Isobel brzo uavi u njegovu sobu, zagrlivi ga. Trudei se
ne zaplakati, trudei se ne bojati, ispriao joj je o udovitu koje ga je u mraku progonilo.
Smirila ga je i osjeao se bolje, sve dok na dovratku nije zauo oev glas. ak je jo prije nego
to je zauo njegove rijei, osjetio napetost. - Razmazila si ga. Pusti ga. Kakva je to kukavica! Francis se nasmijao. Shvatio je, bolno pogoen tom okrutnom izjavom. Je li uistinu bio
kukavica ? Njegov otac piljio je u nj, osmjehujui se na ruan nain. - Mekuac - rugao mu se. Boji se mraka! Vojvode se nikada ne boje mraka, ali ti nikada nee biti pravi vojvoda, zar ne ?
Nikada nee biti pravi vojvoda! - Isobel je bila na nogama, bijesna. On se u sebi uurio,
znajui ve to e uslijediti, unaprijed prestraen. Znao je da je on bio kriv za to to se
dogaalo. - Prestani! - doviknula je ona, bacivi se na Francisa. - Kako se usuuje! Kako se
usuuje... - Usuujem se to god hou - zareao je Francis. Uhvatio ju je i snano povukao u
hodnik. - Ostavi svojega mekuca na miru! uje li me? Ostavi svojega sina mekuca na miru!
Tukli su se. Gledao ih je kako se tuku, znajui da je njegova majka bila povrijeena zbog toga
145

Anna

RafaelaR

to je eljela zatititi njega... djeaka mekuca. Zaplakao je. Nije si mogao pomoi. Nije znao
koliko ih je dugo promatrao i unato svojemu strahu ustao je i pokuao pomoi majci. No bio
je mali i ne ba veoma snaan te su njegove dvije ake samo jo vie razjarile Francisa i
potakle ga da se okrene i svoje amare preusmjeri na njega. Majku mu je izvukao iz prostorije.
Otac je naredio da on ostane u mraku i s vanjske strane zakljuali su vrata. Zavukao se u
krevet, povrijeen i oajan, jo se uvijek bojao. Nije to bilo prvi put da je shvatio kako ga
njegov otac... taj visok, plavokos boanstvu nalik zgodan mukarac, vojvoda, nije volio. Nije ga
volio. Nije se mogao sjetiti otkad je toga bio svjestan. Moda oduvijek. Sklupao se ispod
pokrivaa.
Istina. Hadrian je piljio u svoj odraz u zrcalu i pribrao se. Boe, davno je to bilo. Mislio je
da te uspomene vie ne postoje. Mislio je da je i ona bol mrtva. Bol koju je osjetio zbog oeva
odbijanja na neki se nain ispreplela s Nicolinim odbijanjem.
Samom je sebi rekao da je glupan. Ali bilo je prekasno, ve se bio suoio sa sirovom
ogoljenom emocijom i nainio jedan korak dalje od ponora. No bilo je jo vremena za
uzmicanje.
Mogao se zadrati na toj mrnji koja je jo uvijek bila iva. Mrnja koju je osjeao prema
Francisu jo mu je uvijek davala snagu, premda ga je on namjeravao stvoriti slabiem. Na
kraju krajeva, Francis je bio mekuac te je zbog toga to je on sam bio slabi tlaio one koji
su bili slabiji od njega, posebice svoju enu i sina. To je sada bilo tako lako razumjeti... ali u
ono vrijeme bilo je to nemogue shvatiti.
Nee turobno razmiljati o Francisu... a nee se zadrati ni na Nicolinu odbijanju
njegove brane ponude. Francis je bio mrtav, prolost je bila mrtva. Ponosio se onim tko je
bio. Ako je mislila da je on poput njegova oca, prevarila se... on e joj to i dokazati. Posegnut
e duboko u sebe i iznai jo dodatne snage. Zvijer koju je otkrio nikada vie nee izbiti na
povrinu.
Smireniji, mogao je sada razmotriti Nicole bez emocija. Nije bilo vano to je mislila o
njemu ni to je sama mislila da eli. Bila je nagla, nepromiljena, nekonvencionalna, i u
ovom sluaju glupa. Bio je dovoljno mudar da to shvati. Nije se eljela udati za nj, no to ga
nee sprijeiti da uini ono za to je znao da je ispravno.
A to je znailo uiniti ju svojom enom.

Poslije manje od sat vremena vojvoda se vratio do doma Sheltonovih na Tavistock

Squareu. U kuu ga je uveo batler kojemu je predao svoj ogrta i rukavice. Na upit se uvjerio
da je grof kod kue pa su Hadriana uveli u grofovu radnu sobu.
Naravno, zaobilazio je pravila lijepog ponaanja. Posebice u jednoj takvoj situaciji
najprije je trebao poslati slubenu poruku u kojoj zahtijeva da ga Shelton to je mogue
prije primi na razgovor. Ali Hadrian je osjeao da tu stvar mora im prije rijeiti.
Nicholas Bragg Shelton neformalno ga je pozdravio i Hadrian je znao da mu je oprostio
sve prijestupe za koje je pretpostavljao da je imao s njegovom keri tijekom lova. okirat e
toga ovjeka. Bilo je neizbjeno. Hadrian se nadao da e njegove asne namjere raspriti ono
to je moglo biti strano neugodna situacija.
- Dobar dan, Hadriane. to te dovodi ovamo?
146

Anna

RafaelaR

- Nicholas. - Dvojica su se mukaraca rukovala. - Moram se ispriati zbog toga to

dolazim bez najave - zaustio je, ali Shelton ga je prekinuo.
- Pa valjda me toliko poznaje. Uope ne marim za pravila ponaanja. Nikada nisam ni
mario. Hou li poslati po aj koji ti najvie voli?
Hadrian je odmahnuo glavom, pitajui se je li takav Sheltonov stav bio objanjenje za
Nicolino prkoenje konvencijama? Spustio se na raskoan smaragdnozelen naslonja
suelice grofu. - Odmah u prijei na stvar, Nicholas. elim se oeniti vaom keri.
Shelton se zakaljucao, a potom pribrao i zagledao u nj.
- S Nicole? - Da.
- Bojim se da si me potpuno zatekao.
- Pa nekako sam i mislio da hou - promrmljao je Hadrian.
Shelton se nagnuo prema naprijed, prostrijelivi ga pogledom. - Elizabeth se jo nije ni
ohladila u grobu.
- Naalost, to je istina.
Sheltonov se pogled skamenio. - Zato sada dolazi k meni? Kao to dobro zna, Nicole
nije obasuta branim ponudama. Nema se ega bojati prieka li jo pola godine prije nego
to od mene zatrai njezinu ruku.
Hadrian je nainio grimasu. Postojala je mogunost da bi se ekati pola godine pokazalo
katastrofalnim, no nije na to elio ukazati, jo ne.
Shelton je naglo ustao. - Postoji li razlog za urbu?
Hadrian je takoer ustao. - Naalost, postoji.
Shelton je bio nepomian.
- Ponio sam se indiskretno.
Na trenutak je ponovno zavladalo zatije. - Kako indiskretno?
- Moglo bi dijete biti na putu. Shelton je uzdahnuo.
Hadrian nije rekao nita, ostavivi tomu ovjeku vremena da usvoji taj podatak.
Shelton je nogom odgurnuo stolac, priao prozorima koji su se protezali od poda do
stropa i zagledao se u predivne vrtove dvorca.
- Shvaam - rekao je naposljetku, reskim rijeima. Okrenuo se i zagledao u Hadriana.
Pogled njegovih sivih oiju bio je otar poput elika, bljetei. Bio je to pogled pred kojim bi
se netko tko nije pravi mukarac najeio. - Rado bih te akom pogodio u lice, Hadriane.
Vojvoda nije rekao ni rijei.
- Ali nisam glup, premda je moja ki dopustila sebi da ju se iskoristi kao glupau. Unato
takvoj nesretnoj injenici, obojica znamo da je to najbolje to joj se ikada moglo dogoditi.
Hadrian je potvrdno kimnuo, osjetivi olakanje zbog injenice da je ono najgore
prolo. - Poslat u svoje odvjetnike odmah, ranim jutrom ako vam to odgovara, da sastave
brani ugovor.
- Ne eli se sada cjenkati oko detalja?
- Ako se miraz vae keri sastoji od jednog penija, svejedno u ju oeniti - rekao je
Hadrian, jednolinim glasom.
147

Anna

RafaelaR

- Naravno - uzvratio je Shelton. - ast prije svega. Ali moda si se trebao prisjetiti toga
mota svoje obitelji prije nego to si mi upropastio ker.
- Slaem se - rekao je Hadrian, nainivi joj jednu grimasu. - Mogu se samo ispriati.
Istinski sam zgroen vlastitim ponaanjem i preuzimam na sebe svu krivnju zbog onoga to
se dogodilo.
Shelton ga je pomno odmjerio. - Moda bi bilo bolje da svoje isprike uputi Nicole.
- Odbila ih je prihvatiti. Moda biste trebali znati, nije oduevljena pomilju na nae
vjenanje.
- Zato?
- Ne znam.
- Ne brini zbog Nicole - rekao je odluno Shelton. - Ne uivam pri pomisli da u ju
ponovno prisiliti da izie pred oltar... zasigurno si uo za katastrofu kada sam joj dogovorio
brak s Percyjem Hempsteadom... ali ovoga e puta morati posluati.
- Pretpostavljao sam da ete se tako osjeati.
- Jesi li razmiljao o datumu?
- Jesam. Ve sam zapoeo s postupcima ishoenja posebne dozvole kako bismo se
odmah mogli vjenati. Slaete li se da to bude ona druga subota od dananjega dana?
- Takva urba izazvat e skandal. Ljudi e pretpostaviti zbog ega se vas dvoje enite.
- Pobrinut u se za ogovaranja. Nee biti nikakvog skandala, ne onakvoga na kakav, vi
mislite. Jasno u svima dati do znanja da sam opinjen Nicole, toliko zaljubljen ovjek da ni
trenutak due ne mogu ekati da se vjenamo. Osudit e me zbog Elizabeth, a ne zbog
Nicole.
Sheltonovim licem preletio je izraz koji Hadrian nije mogao proitati. - U redu.
Zahvaljujem ti to e moju ker spasiti daljnje povrijeenosti.
Hadrian je stegnuo vilicu. Pomislio je da nije pogreno shvatio na to grof smjera i nije
mogao dopustiti da to tek tako proe. - Ispriavam se ako sam povrijedio vau ker,
Nicholas - rekao je veoma tiho. - Ako e vam biti lake, kada smo se upoznali, nije znala da
sam zaruen i eljela se udati za mene. Mnogo se toga otada dogodilo, no s vremenom e se
izmeu nas stvari izgladiti, u to sam uvjeren.
- Ali pravo je pitanje kako e se ti s vremenom osjeati. Silno iznenaenom Hadrianu
bio je potreban trenutak da bi odgovorio, i kada je to uinio, odgovorio je iskreno: - Nemam
nita protiv uzimanja Nicole za enu.
Shelton je piljio u njega, motrei ga ispitivakim pogledom. Hadrian je osjetio kako se
izdajniki zajapurio od nelagode.
Shelton se iznenada osmjehnuo. - Da - rekao je jednako tako tiho. - Mislim da si u pravu.
Mislim da e, kroz neko vrijeme, ipak sve ispasti dobro.
- Nisi li jo spremna? - upitala je Regina. Nicole je u donjem rublju sjedila na krevetu.
Bacila je pogled na svoju sestru, koja je bila zapanjujue lijepa zlatna slika u utom ifonu i
uzdahnula.
148

Anna

RafaelaR

- Voljela bih da nisam obeala poi. - Nicole! Obeala si. Osim ako ne kae da si bolesna,
ujak John bit e strano povrijeen ne doe li.
Nicole je znala da je Regina u pravu. Premda John Lindley zapravo nije bio njezin ujak,
ve najbolji prijatelj njezina oca kojega je poznavala jo iz vremena kada je prohodala. Jo
dok je bila dijete, nikada nije doao u Dragmore, a da za nju i za njezinu brau i sestru nije
donio darove. Nicole ga nije mogla voljeti vie nego to ga je voljela, ak ni da joj je bio pravi
ujak.
Ali nije se oporavila od toga poslijepodneva, od Hadrianove nesretne toboe asne
prosidbe. Nikada se nee oporaviti. A kako bi i mogla? Boljelo ju je jer se veoma silno eljela
udati za nj... a udajom za nj, boljelo bi ju jo vie.
Prila je Regina, ije su suknje utale oko nje dok se kretala. - Nicole, to je? Nisam te
vidjela tako promjenjiva raspoloenja sve od dolaska u London. - Sjela je pokraj svoje sestre
na krevet i njezine oi boje jantara odraavale su zabrinutost. Utiala je glas. - Zbog njega,
zar ne?
Nicole je potvrdno kimnula, susrevi sestrin pogled.
Regina ju je uzela za ruku - Svia mu se, Nicole, to je vie nego oito. Vidjet e, onda
kad prestane alovati za Elizabeth. Sigurna sam da e ti se poeti udvarati, a ti ga na to
mora potaknuti... ja u te pouiti kako.
Nicole se umalo rasplakala kad je rekla: - Ve me zaprosio. Regina se zgranula. - to?
Ajme, pa to je nevjerojatno! Nicole je odmahnula glavom. - Odbila sam.
- to si?
- Odbila sam.
- Jesi li luda?
Nicole ju je vrsto zgrabila za ruku. - Ne voli me, voli Elizabeth. Dao je svoje srce
pokojnici. Ponudio se oeniti me samo zato to me poljubio... nedolino. - Zarumenjela se.
Nije se usudila sestri rei istinu. - Prisno.
Regina je zbunjeno piljila u nju. - Kako to misli, prisno?
Nicole je sklopila oi. - Nije li te lord Hortense poljubio?
- Naravno.
Nain na koji je Regina odgovorila rekao je Nicole da ona pojma nema kako poljubac
moe biti prisan i besraman... otvorenih usta, strastven, jezici koji se dodiruju.
- to si uinila, Nicole? Kako to misli, prisno te poljubio? Poljubac jest prisan.
- Postoje poljupci - rekla je Nicole tiho - i poljupci.
Regina je bila zbunjena... i vie nego tek pomalo znatieljna. - Nee li mi rei?
- U redu. - Nicole je umalo povikala. Preplavile su ju suze. - Poljubio me tako da su mi
usne bridjele. Nije me prestajao ljubiti! Jezici su nam se dodirivali! Dotaknuo me... tamo gdje
ne bi trebao! Jesam li ti zadovoljila znatielju?
Regina je ostala u oku, bez rijei.
- Nemoj nikada dopustiti lordu Hortenseu... ni nekom drugom mukarcu... da s tobom
postupa tako slobodno, bez imalo potovanja - viknula je Nicole. - U protivnom e se nai u
mojem poloaju!
149

Anna

RafaelaR

Jo uvijek sasvim oito zaprepatena, Regina je uspjela rei: - Mora se udati za nj.
- Neu. Ne mogu! Priznao je da trai moju ruku zato to mu je to dunost, samo zbog
toga.
Njezina je sestra ponovno razrogaila oi. Naposljetku je dola do glasa: - Dobro, nije
idealno, Ali on je vojvoda od Clayborougha. Mora pristati.
- Ne mogu! - ponovila je Nicole. - Ponaa se mrsko prema meni! Volim ga... a on u
svojem srcu nema ni trunka ljubavi za mene! Kako ne razumije? Ne bih mogla podnijeti biti
mu enom i voljeti ga dok on nita ne osjea prema meni, dok tri drugim enama... svojim
ljubavnicama. Ne moe li to razumjeti?
- Ne - rekla je Regina bez uvijanja. - Svi mukarci imaju ljubavnice, Nicole. Govorimo o
vojvodi od Clayborougha! Glupa si ako se ne uda za nj... posebice kad ga voli.
- Ne marim za to to je vojvoda. Stalo mi je samo do onoga to osjea prema meni. Osim
toga, nemaju svi mukarci ljubavnice. Otac nema ljubavnicu - ispalila je Nicole. - A nema ju
ni vikont Serle.
- Oni su iznimke - izjavilo je Regina. - A ti si nevjerojatno glupa.
- Uda li se za lorda Hortensea, hoe li biti tako raspoloena kad sazna da on ima neku
enu?
Regina se neznatno zarumenjela. - Neu biti iznenaena.
- Onda ga ne voli! - Nicole je skoila na noge i uzrujano koraala u svilenoj podsuknji.
- Volim! - viknula je Regina. - Ludo sam zaljubljena u nj!
- Da ga voli, ne bi tako leerno mogla prihvatiti to to je enskar.
- Moda sam realist, a ti, Nicole, romantik.
Obje su se sestre netremice gledale. Ta izjava inila se apsurdnom. Svatko tko ih je
poznavao bio bi se zakleo da je bilo suprotno, ali u tom trenutku inilo se da je Regina u
pravu. Kucanje na vratima spasilo je Nicole od odgovora.
Jane je provirila glavom u prostoriju. - Nicole, kada se odjene, hoe li se, molim te,
prikljuiti ocu i meni u knjinici?
Nicole je osjeala nelagodu. - Zbog ega, majko?
- Postoji neto o emu tvoj otac eli razgovarati s tobom - rekla je Jane, ozbiljna izraza
lica.
Nicole je obuzela zebnja. Bilo je to zbog Hadriana. U to je bila uvjerena. Jesu li na neki
nain doznali za njezin jueranji posjet kui Clayboroughovih? - O emu?
- Samo nam se, molim te, prikljui u knjinici. - Nije to bila zamolba. Jane se osmjehnula
i zatvorila vrata.
Nicole je shvatila koliko je nervozna tek kada joj je Regina dotaknula ruku, na to je
poskoila. - Bolje ti je odjenuti se. - Njezin obino radostan izraz lica pretvorio se u
namrgoen. - A tebi je bolje da se predomisli... brzo... i reci vojvodi da oekuje njegovu
branu ponudu!
- Molim te, zatvori vrata.

150

Anna

RafaelaR

Nicole je odvratila pogled s oca dok je stajala pred njegovim stolom i pogledala u majku,
koja je sjedila na poivaljci. Zatvorila je za sobom vrata od mahagonija. - Jesam li uinila
neto za to ne znam? - Pokuala se osmjehnuti.
Nijedan roditelj nije joj uzvratio osmijehom. Otac joj je bio veoma ozbiljan i namrgoen.
Osjeaj zebnje ponovno se javio, prestraivi ju. Posebno kada je njezina majka ustala i
prila joj, doimajui se silno tjeskobno. - Duo - rekla je Jane njeno.
- to je? - upitala je Nicole.
- Danas je ovdje bio vojvoda od Clayborougha - rekao je Nicholas. - Traio je od mene
tvoju ruku i pristao sam.
Na trenutak je Nicole pomislila da otac govori o Hadrianovu posjetu, onomu kada ju je
zaprosio u salonu. Trebalo joj je tek malo vremena da shvati to je upravo rekao. Vojvoda se
nakon toga vratio u Tavistock Square i sa svojim branim prijedlogom otiao ravno njezinu
ocu. - to?
- Nai e se odvjetnici sastati sutra ujutro.
- Ne! - vrisnula je estoko. - Neu se udati za nj!
Jane je pojaala stisak oko njezine nadlaktice, ali prije nego to je uspjela progovoriti,
Nicholas se krupnim korakom uputio prema njoj.
- Mislim da nema izbora.
Nicole se sledila, prikovana oevim pogledom. Znao je. Hadrian mu je rekao. Zajeala je.
- Malo je prekasno za aljenje - dodao je, zagledavi se u nju. - Zbog mogunosti da si
nosea, vjenat ete se druge nedjelje od dananjega dana.
- Ubit u ga! - vrisnula je Nicole.
- Nee biti krenja obeanja, Nicole. Ako si tako odluna protiv udaje za Hadriana, o
tome si trebala razmiljati prije nego to si mu dopustila da te odvede u krevet.
Nicole se naglim okretom izvukla iz majina stiska i pourila k prozoru, pokuavajui
svladati vlastitu histeriju. Bila je bijesna, bijesna na Hadriana zbog toga to je otiao k
njezinu ocu i sve mu ispriao. Ne samo da ju je ponizio ve se osigurao da e Nicholas
prihvatiti njegovu branu ponudu, i to veoma odluno. Ujedno ju je obuzela panika.
- Duo - rekla je Jane, prekinuvi tu neugodnu tiinu. - Ne moe to biti tako loe.
Hadrian je drag ovjek. Bit e on dobar suprug. Znam da gaji osjeaje prema njemu. ak i
ako misli da ga vie ne voli, sigurna sam da e se s vremenom ti osjeaji vratiti.
Nicole se naglo okrenula. - On voli drugu! Voli Elizabeth! Jane i njezin otac pogledali su
se, dok im do svijesti nije dopro dublji smisao njezinu bijesnog izljeva. Jane joj je prila. Elizabeth je mrtva.
- Tim gore. Ne shvaate li? Nisam se mogla nadmetati s njom dok je bila iva, a sada bi
me zauvijek progonilo sjeanje na nju.
- Voli ga - rekla je njeno Jane, dotaknuvi kerin obraz. Nicole se naglo otrgnula. Pobjegla si od oca zato to si ga voljela!
Ba to jest razlog zbog kojega se ne mogu udati za Hadriana! Od svih ljudi, majko, ti to
zasigurno moe najbolje razumjeti.
151

Anna

RafaelaR

- Bila sam glupa - rekla je Jane. - Najbolje to mi se ikada dogodilo jest to to me tvoj
otac naao i primorao da se udam za nj.
Nicole je stegnula vilicu u vrstu crtu. - Neu se udati za nj. Neu!
Oglasio se Nicholas, podsjetivi ih obje na svoju nazonost. - Prihvatio sam Hadrianovu
ponudu i nee me navesti da se predomislim. Ili si moda zaboravila na mogunost da si
trudna?
Na tu izravnu rije, Nicole se lecnula.
- Da, Nicole, trudna - rekao je surovo Nicholas. - Neu ti dopustiti da mi rodi unuka
kopile.
Oi su joj bile pune suza. Nije znala da njezin otac moe biti tako okrutan. - Ako
priekamo, moda...
- Ne! to je dosta, dosta je. Oito toga mukarca svakako voli. Ti ...
- Ne volim ga! - viknula je. U tom trenutku nije ga ni voljela. - Mrzim ga!
- Bez obzira - rekao je otro Nicholas. - Moja odluka ostaje.
- Duo, sve e se to srediti - rekla je utjeno Jane.
Dahtala je. Ponovno se otresla na majin dodir. - To e biti skandal, oe... ne mogu
podnijeti jo jedan skandal.
- Nee biti nikakvog skandala. Vojvoda je spreman na sebe preuzeti svu krivnju za tako
urno vjenanje. Pobrinut e se za to da drutvo o njemu pomisli da je ljubavlju zaluena
luda. Nitko nee posumnjati u okolnosti, ali ako i posumnjaju, nee znati zasigurno.
- Pretvarat e se da me voli? Nije to mogla podnijeti!
- titi te od skandala - rekao je Nicholas.
- Prisilit e me... ponovno?
- Hou.
- Ne sjea li se to se zadnji put dogodilo?
Njezine rijei ostale su visjeti u zraku. Nicole je smjesta poalila zbog njih. Nicholas se
netremice zagledao u nju. - Prijeti li ti to meni, Nicole? Prvi put u ivotu bojala se oca, ali
ostala je pri svojem. - Ne ini mi to!
- Neu ti dopustiti da pobjegne! - rekao je estoko Nicholas. - Ovoga puta ne.
- Morat e me svezati i dovesti do oltara!
- Ako eli izazvati skandal, neka ti bude.
Nicole je usrknula zrak. Jane se glasno usprotivila svojemu muu. Za Nicole je to bilo
previe. Nije se namjeravao predomisliti. Potiho zajecavi, pobjegla je iz prostorije.

152

Anna

RafaelaR

DVADESET PRVO POGLAVLJE

Nicole je bila u panici. Njezin otac i vojvoda od Clayborougha bili u dvojica najmonijih ljudi
koje je poznavala. Ako su njih dvojica odluila da e se ona udati za Hadriana, onda e se to i
dogoditi. Iznenadila je svojega oca kada je zadnji put u posljednjem trenutku pobjegla.
Zapravo, sramila se onoga to je uinila... ali nije imala izbora. Nikada nee poaliti zbog
toga to je pobjegla od Percyja Hempsteada. Ali protiv toga braka nikada se nije borila na
nain na koji e se boriti protiv ovoga. Ovoga puta njezin otac bio je unaprijed upozoren.
Nicole je zadrhtala. Ozbiljno je mislio ono kad joj je rekao da joj nee dopustiti da pobjegne...
dao je naslutiti da e ju svezati i dovesti pred oltar, bude li za tim potrebe! Bio je toliko
odluan u nakani da se ona uda za Hadriana da ga nita nije moglo navesti na to da
promijeni miljenje.
Mahnito je koraala prostorijom. Neko joj je njezin otac bio najvei saveznik i najbolji
prijatelj. Kako je mogao takvo to uiniti? Kako ju je mogao primorati da se uda protivno
vlastitoj elji? Kao da je bila pokretna imovina. Kao da je bila rob... pa ju se iz nekakvoga hira
moglo prodati nekom drugom ljudskom biu. Premda ostale ene nisu imale izbora po
pitanju braka, premda ostale ene nisu ni oekivale da im izbor bude omoguen, Nicole nije
bila odgojena poput njih.
Oduvijek je imala zaprepaujui stupanj slobode. Nicholas ju nije odgojio tako da bude
bezumna njena porculanska lutka postavljena na pijedestal. Nije bila odgojena biti samo
suprugom za ukras. Odobravao joj je da zna sve o obraivanju zemlje, uzgoju stoke i
matematici, odobravao je njezino nekonvencionalno obrazovanje, zapravo, uvijek ga je
zanimalo njezino miljenje o svemu, od Dragmorea do politike. Nimalo nije mario za to kako
se odijevala dok je bila u Dragmoreu s obitelji. Smatrao je da su joi hlae bile najrazumniji
izbor za jahanje. Na veliko Nicolino olakanje nedvojbeno se slagao s njom da su slikanje
vodenim bojicama kada netko nije nadaren za to ili pjevanje kada netko nema glasa bili
glupa i beskorisna nastojanja. Ponosio se njezinim neuobiajenim postignuima i njezinim
intelektom.
Ali sada, sada nije mario za to kako se osjeala. Udavao ju je unato njezinu
najiskrenijem protivljenju. Donosio je odluku o njoj i njezinu ivotu, mijenjajui ga u
potpunosti, protivno njezinoj volji. Nije joj vie bio najvei prijatelj i saveznik. Bio je protiv
nje. Izmeu njih stao je Hadrian... Hadrian je bio zasluan za to.
Razbjesnilo ju je razmiljanje o vojvodi i onome to je uinio.
Nicole je eksplodirala. Kako se usudio petljati joj se u ivot! Kako se usudio upropastiti
njezin odnos s ocem!
Zaulo se potiho kuckanje po vratima. Nicole je prepoznala majino kucanje i ukipila se.
Nije ju pozvala da ue. Jane je stala na oevu stranu, protiv nje, i Nicole joj to nije mogla
oprostiti.
Jane je svejedno ula. Nicole joj je okrenula lea. - Nemoj biti bijesna na mene ni na
svojega oca - rekla je njeno. - Silno te volimo. Samo ti elimo najbolje.
- Da me uistinu volite, ne biste me prisiljavali da se udam za nj.
153

Anna

RafaelaR

- S vremenom e se drukije osjeati i shvatiti to smo uinili.

- Sumnjam u to.
Jane je oklijevala, jo se uvijek obraajui svojoj keri koja joj je bila okrenuta leima. Idemo k Johnu. Rei u mu da si bolesna.
- Zato? Nisam bolesna... samo sam bijesna!
- Bolje je da ne ide - odgovorila je smireno Jane. - Nicholas mi je rekao da je vojvoda na
popisu Johnovih gostiju. Ne vjerujem da e biti tamo, ali ako bude, mislim da je najbolje da
se ne sretnete dok se ti malo ne smiri.
Bio je posljednja osoba koju je Nicole poeljela vidjeti. - Iskreno se slaem - procijedila
je kroz zube.
Njezina majka izila je iz prostorije. Nekoliko trenutaka potom, Nicole je prila do
prozora i ugledala koiju Dragmorea kako se kotrlja niz prilaz, izlazei na u licu. Piljila je za
njom.

Prvo to je Nicole ugledala kada je ula u crveni salon kue Johna Lindleyja bio je
vojvoda od Clayborougha. Drugo to je ugledala bila je Stacey Worthington.
Odluila je bila doi. Zato bi se durila u svojoj sobi? Mogao bi pomisliti da ga izbjegava.
Bio je posljednja osoba koju je izbjegavala. Zapravo, imala je nekoliko stvari koje bi mu
voljela rei.
Ali nije raunala na takav scenarij.
Uzela je s posluavnika eri koji je sluga raznosio uokolo i brzo otpila. Srce joj je
preskakalo otkucaje. Stacey Worthington oijukala je s Hadrianom. Nicole nije mogla skinuti
pogled s njih.
Smijala se svemu to je rekao. Stiskala se uz njega, ushieno ga gledajui. inilo se da
prodire ono malo njegovih rijei. Prilijepila se uz njega.
Nije Nicole marila. Nije marila. Nije marila ni za to to je juer bila u Hadrianovu
naruju, ni za to to ju je danas zaprosio, ni za to to su navodno bili zarueni. Ako je elio
praviti budalu od sebe s drugom enom... vitkom lijepom enom... nije imala nita protiv.
Zapravo, moda e odluiti uzeti Stacey za enu! To bi joj jo najvie odgovaralo!
Koga je ona to zavaravala.
Nicole je bila uzrujana, uzrujanija nego to je bila cijeli dan. Shvatila je da pilji u njih i
iskapivi eri na nimalo damski nain, okrenula se. Oaj joj se polako urezao u srce.
Bacila je pogled po krcatom salonu, poeljevi da nije ni dola. Ugledala je svoje
roditelje. Vidjela je Reginu kako se smije s Marthom i njezinim muem i obradovala se kad
je tu ugledala svoju najbolju prijateljicu. Osmjehnula im se s druge strane prostorije. Potom
je postala svjesna toga kako sama stoji usred svih tih grupica ljudi koji su meusobno
razgovarali. Odjednom je osjetila nelagodu i poeljela se prikljuiti nekoj skupini, ali nikoga
nije poznavala. Osim toga, bila je svjesna da dvije dame koje su pokraj nje stajale gledaju u
nju, premda su pokuavale biti diskretne.
Nicole je osjetila stezanje u elucu i na trenutak zaboravila na vojvodu i Stacey.
Godinama je bila izvan tog drutvenog vrtloga i tek je nedavno bila pristigla u London pa je
samoj sebi rekla kako nije ni iznenaujue to se te dame zanimaju za nju. Ali koga je ona to
154

Anna

RafaelaR

zavaravala? Jo su ju uvijek smatrali pomalo, neobinom i ekscentrinom, unato svim tim

godinama koje su protekle nakon onoga skandala. Hoe li se to ikada promijeniti? Hoe li
ona uvijek biti izopenica ?
Probijala se prema Serlevima i Regini, dobro pazei da ne baci nijedan pogled prema
vojvodi. Ali istoga trena, im ju je spazio, postala je toga svjesna. Mogla je osjetiti kako ju
promatra.
- Martha - rekla je Nicole, osjetivi veliko olakanje.
Martha ju je zagrlila, dok ju je njezin suprug ovla poljubio u obraz. Ispriao se i ostavio
ih same da malo traaju.
- Nicole - rekla je Regina im se udaljio. - Da sam na tvojem mjestu, otila bih do
vojvode i popriala s njim. Ona mala vjetica Stacey Worthington bacila je oko na nj... Ne
bude li oprezna, epat e ga!
Nicole je hladno pogledala u svoju sestru. Na svu sreu, Regina jo nije bila doznala za
dogovore izmeu vojvode i njezina oca. - Ba me briga.
- Sam je doao - rekla je Martha. - Ali Stacey mu je sasvim oito za petama.
- Neka. to se mene tie, moe ga imati. - Nicole je uzela jo jednu au erija s
posluavnika koji su pronijeli. Dame nikada nisu pile vie od jednog pia, ali ona nije bila
dama, zar ne? Prisjetila se kako je juer leala u Hadrianovu naruju na podu njegove
knjinice i osjetila kako joj se obrazi are. Znala je da on pilji u nju. Moda se i on toga
prisjetio. Ne mogavi se kontrolirati, okrenula se pogledati ga. Pogledi su im se prikovali.
Stacey mu je neto pokuavala govoriti, ali inilo se da ju ne slua. Nicole je pomislila na
to kako je zapovjedniki odluio o njezinoj sudbini, na to kako je on mislio da e joj postati
mu, na sve ono to je uinio. Bijesno ga je pogledala.
Ljubazno joj je kimnuo. Stacey je tek tada uoila to mu je to odvratilo pozornost i
Nicole je bila zadovoljna kada je zapazila da ona postaje bljedoruiasta. Nicole se okrenula
od njih.
- Moe ti meni cijeli dan prosipati lai, Nicole, ali znam kako se osjea - proaptala je
Martha.
Nicole je zapazila da je Regina namjeravala neto rei pa joj je uputila uutkavajui
pogled. Regina se pomalo kiselo osmjehnula.
U tom trenutku pred njima su se zaustavila dvojica dentlmena, ljubazno pozdravivi
Marthu. U slijedila su upoznavanja svih sa svima i Nicole je odmah shvatila da se lord Glaser
zanima za nju. - Kako ste veeras, lady Shelton? - upitao je Glaser.
Nakon to se pribrala, Nicole mu je ljubazno odgovorila. Odavno ju nijedan mukarac
nije potraio u drutvu. to se promijenilo? Nije izila jo od onog dobrotvornog piknika,
osim na Elizabethino bdijenje i pogreb. Je li odjednom smatrana prihvatljivom zato to ju je
vojvoda uzeo pod svoju zatitu? Naravno, nitko jo nije znao za njihove zaruke. Nitko nee
ni doznati, pomislila je odluno.
Uhvatila je Glasera kako ju pogledava... pogledom kakav joj je Hadrian stotinu pura
uputio. Brzo je premjestio pogled, ali Nicole se osjeala nelagodno. Nije joj se svidjela ta
pomisao, ali Hadrianovo strastveno zanimanje za nju nikad joj nije smetalo.
155

Anna

RafaelaR

- Moram rei da mi je drago to ste veeras ovdje, lady Shelton. Zbog vas se sve ini
znatno vedrijim.
Nije imala izbora, nego zahvaliti mu.
- Hoete li ostatak sezone ostati u Londonu?
- Sumnjam - rekla je nespretno Nicole. Zanimao se za nju, a ona nije znala bi li se na to
nasmijala ili zaplakala.
- Morate ostati - rekao je Glaser.
- Jo nisam odluila - rekla je Nicole. Zapazila je da ih Hadrian gleda. Nikada nije bila
koketa, iskreno govorei, nije ni znala kako to biti. Ali odjednom ju je svladao poriv da
pokua, premda je uvijek s prezirom gledala na ene koje bi se spustile toliko nisko da svoje
pratitelje na nekom drutvenom okupljanju uine ljubomornima.
Nasmijeila se lordu Glaseru, pogledavi ga izravno u oi. Ali moda me vi moete na to
nagovoriti. - Onoga trenutka kada su te rijei bile izgovorene, znala je da su bile previe
sugestivne da bi bile srameljive. Martha se doimala uasnutom. Glaser je nakratko bio
zaprepaten.
- Mislila sam - zarumenjela se - mislila sam rei kako uivam i... ah, ispriajte me!
Naglo se odvojila od skupine, proguravi se kroz gomilu. Nije namjeravala biti tako
izravna, uope nije namjeravala. Namjera joj je bila samo oijukati! Ali oijukanje je bilo za
glupae poput Stacey Worthington! A sada je ona bila ta koja se ponijela kao glupaa!
Izvan salona hodnik je bio prazan, no nije se zaustavila sve dok nije dola do zahoda. Na
svu sreu bio je prazan pa je pourila u nj i za sobom zakljuala vrata.
Uh, kakav gaf! Okrenula se pogledati se u zrcalu i zapazila da se jo uvijek crveni od
neugode. Je li mogla nainiti gori kiks?
Nicole je teko progutala, smoila runik i ovlaila lice. Kada se pribrala, izila je iz
zahoda, odluivi lorda Glasera izbjegavati tijekom ostatka veeri. Izila je van, no on je bio
tamo, ekao ju.
Bio je zgodan mukarac i osmjehivao se. Nicole se sledila. - Niste trebali pobjei - rekao
je.
- Lorde - rekla je - oprostite na lapsuzu. Nisam to namjeravala rei onako kako je
zazvualo.
- Naravno da niste - ponovno se osmjehnuo. Nije mogla znati je li joj povjerovao ili nije.
Lagano joj je dotaknuo zapee u rukavici. - U petak je naveer bal kod Abbotovih. Biste li
imali to protiv praviti mi drutvo? Poziv ju je zaprepastio. Ali nije imala priliku odgovoriti
mu.
- Nee ti praviti drutvo, Glaseru - rekao je vojvoda od Clayborougha. - Ne skine li ruku
s njezine nadlaktice, ja u ti ju skinuti.
Tiho im se pribliio iza lea. Nicole je poskoila. Glaser je bio zbunjen. - Oprostite, ali,
jesam li vas dobro uo?
- Dobro si me uo.
Nicole se zagledala u Hadriana. Njegovo lijepo lice doimalo se kao od kamena isklesano.
Ali pogled mu je plamtio kada ga je usmjerio na Glaserov dlan koji je lagano poivao na
156

Anna

RafaelaR

njezinoj ruci. Glaser je pojaao stisak. - Nije mi doputeno pozvati van najljepu enu u
Londonu? ujte, moda vi jeste vojvoda i moda imate veu titulu od mene, no to vam ne da
je posebna prava.
- Imam sva prava. Moja budua ena nee s tobom ii na bal kod Abbotovih.
Glaser joj je odjednom pustio ruku. - Nisam imao pojma Vaa Milosti - rekao je brzo.
Vojvoda se hladno osmjehnuo. - Naravno da nisi. Zaruke su tek juer dogovorene.
Objava e biti u sutranjim novinama.
- Jo me jednom ispriajte - rekao je Glaser, kimnuvi glavom prema njima oboma.
urno se udaljio.
Nicole se zablenula. - Kako si mogao!
Nadala se da e ipak nekakvim udom iz tih zaruka izii prije nego to budu svima
javno obznanjene. Nije nimalo dvojila u to da e lord Glaser u tren oka tu vijest proiriti. Do
sutra ujutro svi u Londonu znat e za njihove zaruke, to je otmjen i prisan prekid inilo
nemoguim. Jo je jednom vojvoda neopozivo pokrenuo stvar koja se odraavala na njezin
ivot i njezinu budunost, uinivi to namjerno i bez njezina pristanka.
- to kako sam mogao? Spasiti te od nepoeljna oboavatelja?
- Tko kae da je nepoeljan? - dobacila je nepromiljeno. vrsto ju je zgrabio za ruku. Bolje je da bude nepoeljan, Nicole. Pokuala se otresti od njega, ali nije joj uspjelo. - Pusti!
Popustio je kada je to njemu odgovaralo. - Vidim da si uzrujana!
- Uzrujana? Aah! Blag izraz... Vaa Milosti!
- Jesi li uzrujana zbog toga to sam otjerao tvojeg zgodnog, ali trenutano nezakonitog
prosca?
- Doavola, dobro ti zna zbog ega sam uzrujana! - Nadala se da e ga njezina psovka
okirati.
Nije ga okirala. Samo ga je razljutila. - Onoga trenutka kada netko ue u ovaj hodnik,
bit emo izvrgnuti pravom ruglu.
Nicole se nasmijala. - Bit emo mi ruglo onoga trenutka kada objave nae zaruke! Bolje
reeno... skandal!
- Neu te izloiti nikakvomu skandalu. Preuzet u na sebe sav teret eventualnih
posljedica.
- Pretvarajui se da me voli?
Na trenutak joj nije odgovorio. - Vjeruj mi.
- Da vjerujem tebi?
Zarumenio se. vrsto je smrknuto stegnuo usnice. - To je zavrena pria - upozorio ju
je. - Ve sam ti rekao da u na sebe preuzeti krivnju za jueranji incident.
- Jueranji incident? - Oi su joj u trenu zasuzile. Taj ovjek pred njom bio je hladan kao
led... ne onaj strastven, koji ju je grlio i volio. Ali to je bilo to... nije ju volio, ne za pravo. A
sada e se pretvarati da ju voli. - Drago mi je da svaljuje krivnju na sebe. Pustit emo to, to
je bilo, bilo je. Ali neu se udati za tebe!
- Ponaa se ludo, a osim toga, tebe trenutno nitko nita i ne pita.
- E, jesi u pravu!
157

Anna

RafaelaR

- Pitao sam te - podsjetio ju je smrknuto.

- I rekla sam ti ne!
- Posve si jasno dala do znanja to osjea. Zato ustraje na toj raspravi?
- O mojem ivotu odluuje se bez moje suglasnosti i pita me zato se raspravljam s
tobom?
- Nicole - rekao je umorno - moe se ti prepirati sve dok ne bude sva zelena od bijesa,
ali odluka je donesena. Vjenat emo se druge nedjelje od danas. To je konano.
Nicole je podignula bradu, Oi su joj bile pune suza. Znala je da je bila stjerana uza zid.
Bilo je beznadno, osim ako ne uini neto odve drastino, no nije se ak ni usudila misliti
tako daleko unaprijed.
- Hadriane! - zazvala ga je neka ena. - O, tu si... pitala sam se kamo si morao otii!
Nicole se ukoila i vojvoda joj je pustio ruku. Treptanjem je odagnala suze nemoi i
bijesa. Stacey Worthington slatki se osmjehivala vojvodi, ne obazirui se na Nicole. Hoemo li se vratiti unutra? - upitala je.
- Draga - rekao je vojvoda uzevi Nicole za ruku. Dobacio joj je upozoravajui pogled
koji Stacey nije mogla vidjeti. Palcem ju je pogladio po zapeu u rukavici. - Hoemo li? upitao je, uputivi joj jedan od svojih rijetkih osmijeha. Smekao mu je crte lica i na trenutak
je Nicole osupnuto piljila u nj.
Piljila je i Stacey.
Nicole se mogla utopiti u njegovim zlaanim oima. Shvatila je da je to bila igra, da je
sve to bilo pretvaranje. Srce joj se slomilo i pokuala se odvojiti, no tako je brzo pojaao
stisak da se ni za centimetar nije uspjela pomaknuti. Zapravo, bila je priljubljena uz njega.
Nije eljela biti priljubljena uz njega. Nije eljela biti nigdje ni blizu njemu. Nije eljela
biti netko kome je upuivao taj prisan i njean pogled. Ali nije imala izbora.
- Stacey - rekao je vojvoda od Clayborougha. - Vjerujem da si se ve upoznala s lady
Shelton?
- Jesam.
- Lady Shelton ukazala mi je veliku ast pristavi mi biti enom - nastavio je, uputivi joj
jo jedan previe topao pogled.
Nicole je samoj sebi bijesno rekla da nee briznuti u pla, nee.
- Hadriane! - protisnula je Stacey. - A-ali... Elizabeth! Vojvoda je pogledao svoju roaku.
- Elizabeth je mrtva - rekao je - a ja se za manje od dva tjedna enim s Nicole.
Nicole je sklopila oi, ali prije toga uspjela je zapaziti bijes te djevojke.
Prebacio je ruku preko njezina ramena i privukao ju u topao i prisan zagrljaj. - Moram
priznati da jedva ekam - rekao je vojvoda.

158

Anna

RafaelaR

DVADESET DRUGO POGLAVLJE

Nicole je smjesta napustila Lindleyjeve i zamolila da se poveze sa Serlevima, koji su se

takoer spremah za odlazak. Bila je uznemirena zbog susreta s Hadrianom i znala je da se to
vidjelo. Martha ju nikada ne bi ispitivala pred svojim muem i Nicole je na to raunala.
Doslovno je iskoila iz njihove koije kada su se zaustavili na Tavistock Squareu,
promrmljavi im zahvalila i urno ula u kuu. Kada je ula, vie nije bilo potrebe za
pretvaranjem. Aldricovo lice izraavalo je neskrivenu zabrinutost dok je gledao kako je
projurila kroz predvorje. - Gospo - zazvao je za njom. - Jeste li dobro?
- Nisam, Aldric - doviknula je divlje Nicole, sada ve trei uza stube. - Nisam dobro!
Njezina soba nije joj pruila utoite. Nedugo je potom vani u hodniku zaula svoje
roditelje i Reginu kako meusobno ele jedni drugima laku no. Brzo je ugasila svjetla u
svojoj sobi, poeljevi zadrati privatnost. ula je kako njezini roditelji silaze niz hodnik.
Trenutak potom zaulo se snano kucanje na njezinim vratima. Zajeala je. Dotada je ve
osjeala strano pulsiranje u glavi.
Regina nije ekala da joj Nicole odgovori, ve je naglo upala unutra. - Izgleda kao da je
netko umro! - uskliknula je Regina, ije oduevljenje nije bilo ni najmanje splasnulo. - Je li
istina? Je li istina da e mu postati ena? Nekoliko me ljudi to upitalo ba kad si odlazila od
ujaka Johna! Rekli su da je rekao da ste zarueni! Nicole! Hoe li biti sljedea vojvotkinja od
Clayborougha?
- Molim te. - Glavobolja joj se trenutno pojaala.
- Ah, Boe, istina je! - viknula je Regina. - to se dogodilo? Mislila sam da si ga odbila!
- Jesam! - rekla je ljutito Nicole. - Taj je nitkov otiao k ocu. Otac je to prihvatio bez
mojega pristanka.
Regina se ozarila. - Pa to je divno!
- Neu se udati za nj.
Reginin je smijeak ieznuo. - Nadam se da me zeza. - Nicole ju je namrteno
pogledala.
- Otac je to dogovorio! On je vojvoda od Clayborougha! to nije u redu s tobom? Sama si
mi rekla da si luda za tim ovjekom!
Nicole dosad nije imala pojma to osjea prema Hadrianu Braxton-Lowellu, premda je
iskreno sumnjala u to da su joj se osjeanja promijenila. - Ne vie, nisam.
- Luda si ako se ne uda za nj.
- Onda sam oito luda.
Regina je otpuhnula, stisnutih aka - Borit e se protiv ovoga, zar ne? Borit e se
protiv oca, je li?
- Hou. Zato si ti uzrujana?
- Zato sam ja uzrujana? - Regina se doimala kao da je na rubu plaa. - Dakle, Nicole,
rei u ti zato. Zato to si prokleto sebina!
159

Anna

RafaelaR

Nicole nikada nije ula svoju sestru da psuje i bila je okirana. - Ja sebina?
- Nikada prije nisam se alila. Ali da nije bilo tebe, ve bih bila udana. Doavola! Imam
skoro devetnaest godina i tjeraju me da ekam, nadajui se da e jednoga dana ti dobiti
ponudu i udati se prva. Eto, sada si dobila ponudu... i to dobru! Ali previe si glupa da bi bila
razumna. A meni je ve dosta toga da budem stara cura. Doavola!
Regina je bila toliko izvan sebe da su joj oi bile pune suza, Nicole je bila uasnuta,
nemajui pojma da je njezina sestre toliko potresena. - Molim te, pokuaj razumjeti. Ne
mogu se udati za nj, ne mogu.
- Ne razumijem... nikada neu razumjeti! Sebina si, tvrdoglava, i jednostavno glupa! Regina je istrala iz sobe, zalupivi za sobom vrata.
Nicole je drhtala. Ona i njezina sestra bile su veoma bliske. Premda su se mnogo puta
sporjekale, nikada se nisu tako posvaale. Koliko se dugo Regina tako osjeala? Koliko je
dugo svaljivala krivnju na Nicole zbog toga to je bila prisiljena ekati na udaju? Nicole je
odjednom imala osjeaj da je njezina sestra u pravu te da je njezinom grekom Regina jo
uvijek bila neudana. Osjeala se kao da je Regini nanijela nepravdu. Voljela je svoju sestricu,
ne bi joj naudila ni za to na svijetu.
Ali Nicole se usto osjeala kao da ju je vlastita sestra ostavila na cjedilu. I to ju je boljelo.
Sada, kada je svoju sestru oajniki trebala kao prijateljicu i saveznika, Regina ju, napustila.

- Nicole, moramo razgovarati - doviknula je Martha.

Bilo je vrijeme aja sutradan nakon domjenka kod Lindleyjevih. Nicole je bilo
neizmjerno drago vidjeti Marthu. Cijeli dan bila je suoena s pripremama za vjenanje, za
koje su se sada vodile veoma uurbane pripreme. Oito je da je, unato urbi ili zbog nje,
vojvoda bio odluan pripremiti najgrandioznije vjenanje, kakvo godinama nije vieno, i
Jane je upala u kovitlac planiranja.
Nicole nije marila to su pripremali. Ali njezina majka pobrinula se za to da ona bude
stalno obavjetavana o vanijim detaljima. Jane je takoer poslala po velju iz jedne od
najboljih modnih kua i Nicole je bila prisiljena mnoge sate trpjeti pozornost te ene dok su
birali vjenanicu i odjeu za mladenku, isprobavali i ponovno prepravljali. Zapravo, bit e to
tjedan beskrajnoga isprobavanja.
Nicole je postajala sve bjenja i bjenja.
Po Marthinu uzrujanom tonu bilo je oito da je ula za svadbu koja se neminovno
pribliavala. - Pria se po cijelom gradu! Nisam vjerovala! Ali kada sam ovamo ula i
ugledala gospodina Henryja... najboljeg profesionalnog kuhara u gradu... pa madame Lavie...
najkreativniju i najskuplju modnu kreatoricu u gradu... shvatila sam da je to istina!
Nicole je bila u donjem rublju u svojoj spavaoj sobi. Madam Lavie upravo je bila otila.
Koraala je, udaljavajui se. - Tono je.
- I nisi mi rekla! - povrijeeno je uskliknula Martha.
Nicole se naglo okrenula. - Sve se to dogodilo juer! Tek juer! Aaah! Ta se hulja
pobrinula za to da ne postoji izlaz!
- Najbolje e biti da mi sve ispria - rekla je Martha, u trenu zabrinuta. Nicole je sjela i
ispriala joj. Kada je zavrila, Martha se doimala zaprepatenom... jer Nicole nije skrivala
160

Anna

RafaelaR

pravi razlog za brak. Ipak je posegnula za Nicolinom rukom i uzela ju u svoju, tjeei ju. Znam da ena ne sanja udaju na ovakav nain, ali to je ono to si od samoga poetka eljela.
A moglo bi i dijete biti na putu, Nicole. Naravno da se mora udati za nj. Zato si tako
tvrdoglava glupava?
Nicole je ustala. - Umorna sam ve od iste stvari koju mi svi govore... svi od kojih se
oekuje da su na mojoj strani.
- Trebaju li postojati strane, Nicole?
- On je ovo pretvorio u rat - rekla je smrknuto. - Da je samo priekao...
Martha ju je ispitivaki pogledala.
Nicole je nainila grimasu i odbila naglas izrei nedovrene misli. Ali bile su tame. Da je
priekao, moda bi se, s vremenom, sve ovo dogodilo ba onako kako treba. Tako da on
istinski zatrai njezinu ruku.
- Sirotice - njeno je rekla Martha.
- Posljednje to mi treba jest tvoje saaljenje. Kako u se sada izvui iz ovoga?
- Ne moe! - uskliknula je uasnuta Martha. - Svi znaju za zaruke i sam je taj dogaaj
dovoljno nedolian!
Nicole je smrknuto sjela okrenuvi se licem prema prijateljici. - Kako nedolian?
Trebam i ja sve znati. O emu se sada govorka? Martha je oklijevala.
- Govore najgore - pretpostavila je Nicole, osjeajui bol, premda je znala da e sve tako
ispasti... jo jedan skandal i ona usred njega.
- Ona kuka, Stacey Worthington - izjavila je uno Martha, iji je vulgaran rjenik
okirao Nicole i prouzrokovao da se ta starija ena zarumeni. ula sam ju sama danas
poslijepodne kod Sarah Lockheart.
- to kae?
Martha je oklijevala. - Postoji samo jedan mogui razlog zbog kojega bi vojvoda od
Clayborougha... jedan astan ovjek... tebe oenio nedugo nakon smrti zarunice.
- U pravu je - rekla je Nicole. - Toliko o Hadrianovu pretvaranju!
- Kakvom pretvaranju?
Nicole joj je rekla kako on namjerava izigravati zaljubljenu ludu ne bi li otklonio svaku
sumnju o razlozima u pozadini njihova naglog vjenanja.
- Osim toga, postoji tra - rekla je estoko Martha. - Sarah je ta koja je rekla kako je ula
da je Clayborough doslovno lud za tobom te da je to pravi razlog za takvu urbu.
- Tko bi u to povjerovao? - upitala je otuno Nicole i ponovno poela osjeati stezanje u
srcu.
- Ja.
Nicole se naglo trgnula. - Sada si ti glupava.
- Vrijeme e sve pokazati, zar ne?
Mogunost da e ju s vremenom vojvoda moda zavoljeti preplavila ju je tako snanom
udnjom da se Nicole guila. - On je hladan ovjek - proaptala je, ali sjetila ga se u knjinici,
kako ju grli kao da je bila fantom koji bi u svakom trenutku mogao nestati. Kako ju grli kao
161

Anna

RafaelaR

da mu je oajniki potrebna. Kao da ju voli. Sklopila je oi, ne elei se sjeati... ne elei se

nadati.
Martha se odjednom osmjehnula. - Nee to biti kao posljednji put, Nicole. Skandal te
sada ne moe povrijediti, ne kao vojvodinu nevjestu. Ne kao njegovu enu.
Nicole je uzdahnula, pribravi se. - Moram se s tim suoiti, zar ne? Udat u se za nj... i to
za tjedan i pol. Ne mogu nita uiniti da to izbjegnem.
Martha se u nju sveano zagledala. - Pobjegla si od Percyja. Uvijek moe ponovno
pobjei.
Nicole je uzvratila pogled, zagledavi se u svoju dragu prijateljicu. Kako je mogla
objasniti Marthi da ne moe ni pomisliti na to da na tako grozan nain odbaci Hadriana,
kada to samoj sebi nije mogla objasniti?
Martha se osmjehnula. - Ali nee, zar ne, Nicole? I to ne zato to ti to vojvoda nee
dopustiti.
Nicole joj nije odgovorih, to je zapravo bilo mudro, jer nije imala nikakav
vjerodostojan odgovor.

Hadrian se kui Clayboroughovih vratio loe raspoloen. Njegovi odvjetnici proveli su

dan kod Sheltona uvrujui brane ugovore i prije nekoliko sati potpisao ih je svojim
kienim rukopisom. Potom se neuobiajeno brino odjenuo za dolian posjet svojoj nevjesti.
Nije imao iluzija, bio je uvjeren da e biti dobro raspoloena... onako kao sino. Bio je
spreman zatomiti svoje reakcije i odluio da ga nee isprovocirati nita to ona kae ili uini.
Nije ju vidio. Po dolasku u Tavistock Square, batler ga je izrazito tunim pogledom
obavijestio da se Nicole ne osjea ba najbolje. Premda je lice toga mukarca bilo
ravnoduno, bilo je jasno da je lagao zbog svoje gospodarice te da je bio uzrujan zbog toga
to je odbio vojvodu. Nedugo zatim pojavila se kontesa. Ispriavajui se, obavijestila ga je da
je Nicole bolesna i prikovana za krevet. Hadrian je mogao tono pretpostaviti koliko je bila
bolesna i koji je bio uzrok njezinoj bolesti.
Pretvarao se da je prihvatio Janine isprike, ljubazno se raspitao za Nicolino zdravlje i
obavijestio kontesu da e ponovno doi sutra ujutro te da se nada kako e se Nicole osjeati
dovoljno dobro da ga primi. Ali kada se naao unutar svoje koije, uljudna fasada koju je
imao na licu odjednom je nestala.
Krupnim korakom uao je u kuu Clayboroughovih, toliko razjaren i zaokupiran da nije
ni vidio Woodwarda koji je ekao da mu on preda kaput. Zvuno je zalupio vratima
knjinice. Nije mu trebalo to njezino pretvaranje da zna kako nije sretna zbog dogovora. Ve
mu je jasno dala do znanja to osjea, onda kada je bez imalo razmiljanja odbila njegovu
branu ponudu.
Ta e igra ubrzo zavriti, pomislio je smrknuto. Kontesa je razumjela njegovo skriveno
upozorenje da je bolje da ga Nicole sutra ujutro primi. Bude li ona ustrajala na tako
otvorenom protivljenju njihovu zajednitvu, kako e ju onda on moi spasiti od skandala?
Pokuavao ju je zatititi, ali njezini postupci ponitit e sve ono to je nastojao postii.
Ali trebao je znati, a ne oekivati da ona skrueno prihvati brak s njim kada je bio
dogovoren bez njezina pristanka. Nije Nicole bila skruena ni pasivna, nikada nije ni bila
162

Anna

RafaelaR

takva. Nije li joj se u vie navrata divio zbog smionog prkoenja uvrijeenim pravilima
ponaanja? Ali sada nije bilo vrijeme za krenje drutvenih kodova. Zbog nerazborite crte
koja ga je toliko privlaila... pretpostavljao je da je to bila ta privlanost koju je posjedovala...
bit e mu mnogo tee u potpunosti provesti svoje namjere da ju zatiti.
Ali provest e ih.
Postat e mu ena, a kao takva, dobit e ne samo njegovo prezime, ne samo njegovu
titulu i bogatstvo ve duno potovanje. Nikada prije nije mu bilo ni najmanje stalo do toga
to ostali plemii govore o njemu. Oduvijek je znao da su pred njim osjeali
strahopotovanje te da su jo usto potajno gajili sumnju u svezi njega. Ali sada vie nee biti
nikakvih sumnji, kako u pogledu njega, tako ni njegove ene. Sam e se za to pobrinuti.

Isobel je te veeri stigla u kuu Clayboroughovih odjevena za veeru, u predivnoj

grimiznoj haljini iji je rub suknje bio od savreno naivenih perlica. Iako je imala dovoljno
lijepu figuru da moe odjenuti neto po najsmjelijoj trenutanoj modi, Isobel je bila
dovoljno realna da shvati kako u pedeset i nekoj vie nema kou dvadesetogodinjakinje te
su njezine haljine bile mnogo ednije nego to su otkrivale. U skladu s haljinom nosila je
tamnocrvenu torbicu s naivenim crnim perlicama, dok su joj u uima, oko vrata i na
zapeima bljetali rubini.
Dotada je ve ula ogovaranja. Nije ni sumnjala u to. Ne nakon one napetosti izmeu
njih kojoj je svjedoila. Namjeravala je svojega sina izravno pitati eni li se za manje od dva
tjedna s Nicole Shelton.
Woodward ju je doekao s osmijehom koji je bio rezerviran iskljuivo za nju. Isobel je
pretpostavljala da je bio zaljubljen u nju jo iz vremena kada se udala za Francisa, no ona se
uvijek mudro pretvarala da ne zapaa njegove emocije. - Dobra veer, Woodwarde, kako si
veeras? - Oduvijek je bila bliska s osobljem... ak i onda kada joj se Francis rugao zbog toga.
- Dobro, hvala na pitanju. Vaa Milosti. Njegova je Milost u crvenom salonu i oekuje
vas.
Isobel se osmjehnula, pruila mu svoj krzneni ogrta i dopustila da ju otprati do njezina
sina i slubeno najavi.
Hadrian ju je doekao toplo, premda se inio uznemirenim. Kada su ostali sami i sjeli s
piem u ruci, ajem za njega i bijelim vinom za nju, Isobel ga je izravno pogledala. - ula sam
tra, Hadriane.
Nainio je grimasu. - Kakav tra?
- Pretpostavljam sve traeve. eni li se s Nicole Shelton?
- Da, enim se. ao mi je to si to morala doznati na taj nain, prije nego to sam ti to
sam uspio rei.
- Je li i ostatak traa takoer istinit?
Uznemireno je ustao. - Ako misli na ono jesam li ludo zaljubljen u nju, nisam.
Isobel ga je motrila.
- Namjeravam izbjei sve te neukusne glasine, pravei se da sam posve opinjen
ljubavlju - izjavio je.
- Shvaam. - Morala se osmjehnuti. - Ne mogu te zamisliti da se ponaa zaslijepljeno.
163

Anna

RafaelaR

- Tim vei razlog da moje ponaanje bude uvjerljivo.

- Hadriane, smijem li te upitati zato se tako brzo eni s Nicole Shelton nakon
Elizabethine smrti?
Oblilo ga je rumenilo. - Zato to moda nosi moje dijete.
- Shvaam. Znai ima istine i u ostatku traa.
Lice mu se smrailo. - Dakle, govorka se, zar ne? Dovoljno u brzo ja to osujetiti u
zametku. Nai u ja pronositelje tih traeva i otvoreno im dati do znanja svoje
nezadovoljstvo.
- Uvjerena sam da e za tren oka uutkati glasine - rekla je njeno Isobel. I sama je
ustala i poloila ruku na sinovu nadlakticu. - Kako se osjea?
Napeto se udaljio. - Uvijek e mi nedostajati Elizabeth, ali ona je mrtva. Priao je
visokom prozorskom staklu od jednoga dijela i zagledao se kroz njega.
- Mislim na tvoj brak. Na tvoju nevjestu.
Okrenuo se, ljubazno se osmjehnuvi. - Preuzimam na sebe punu odgovornost za svoje
ponaanje, majko. to jo eli da ti kaem? Da sam uistinu zaljubljen u lady Shelton?
Uvjeravam te, nisam.
Isobel se osmjehnula. - Shvaam.
- Mogu li raunati na tvoj pristanak? - upitao je. - Znam da nee biti ba najbolja
vojvotkinja, ali drim da e se s vremenom prilino dobro snai u tome.
- Naprotiv - rekla je Isobel, jo se uvijek osmjehujui. - Mislim da e biti prava
vojvotkinja i divna ena.
Hadrian se zagledao u nju. Jo se vie zacrvenio i nakaljao, olabavivi kravatu. - Drago
mi je da tako misli.
- Draga je ena. Svia mi se. Divim se njezinoj ivotnosti i neovisnu razmiljanju.
Hadrian je uzdahnuo. - Moe misliti. Majko, smrtno je protiv ovoga braka. Njezino
neovisno razmiljanje ve mi zadaje jada.
Isobel se nasmijala. - Mogu misliti, Hadriane, poprilino si krut to se tie morala... Malo
nedolinog ponaanja u tvom ivotu dobro e ti initi.
- Malo nedolinog ponaanja u mom ivotu dobro e mi initi - ponovio je poput jeke. Nema smisla to to govori, majko. Oito nisam ni blizu tomu da budem dovoljno krut.
Isobel je trezveno rekla. - Svi mi grijeimo, duo. Nisi ti jedina savjesna osoba koja je
podlegla strasti prema eni. Vjeruj mi kad ti kaem da je dobrih par doza neovisnog
razmiljanja Nicole Shelton ba ono to ti je potrebno.
- Jedna doza Nicole Shelton odgovara stotinama doza bilo koje druge ene! Nicole nita
ne radi napola, majko. Kada je smiona, onda je to do krajnosti. Optuuje li ti to mene da
sam previe smjeran?
- Optuujem li?
- Bi li radije da sam kao dragi Francis?
Isobel se u trenu otrijeznila. - Naravno da ne bih. Nimalo nisi poput njega, Hadriane,
nimalo!
164

Anna

RafaelaR

- Doista? - Bio je hladan, otiao je do posluavnika i natoio si alicu aja. - Moda lady
Shelton misli drukije.
Isobel je zapoela: - to to znai?
- Bojim se da smatra kako je moje ponaanje za svaku osudu. Zapravo, ono i jest za
svaku osudu. Ima u meni vie Francisa nego to sam to ikada pretpostavljao.
Isobel je bila zelena od bijesa. - Nije istina!
Podigao je pogled prema njoj. Izraz lica bio mu je podrugljiv. - Svi mi imamo svoju
mranu stranu, majko. Ali neija je mranija od ostalih.
Isobel je ostala bez rijei.
- Nisam te imao namjeru uzrujati - rekao je brzo vojvoda. - Ova je tema previe
morbidna. Hoemo li razgovarati o planovima za vjenanje? Odluio sam da bi cijeli London
trebao nazoiti, da vide da nemamo to kriti.
- Hadriane - Isobel mu je prila i dotaknula mu ruku. - Nisi kao Francis. Uzruja me kada
tako govori. Uope nisi kao on! - U grudima je osjetila grizoduje zbog istine koju je
uskraivala svojemu sinu.
- Nikada to nisam trebao spomenuti. - Lice mu vie nije odavalo emocije i znala je da
nee ponovno razgovarati s njom o tako neukusnoj... i prisnoj... temi.
Isobel se okrenula od njega. Srce joj je snano udaralo i ruke su joj bile ljepljive od
znoja. Francis je sada ve dvije godine bio mrtav i u grobu. Izbrisala ga je iz njihovih ivota.
Ali kratak pogled na Hadrianovo zamiljeno lice rekao joj je da ne progoni on samo nju ve i
njezina sina. O, Boe! Mora mu rei istinu!
Odluila je da e mu rei. Nije shvaala da je Francis, premda mrtav i u grobu, jo uvijek
imao utjecaja na Hadriana, te da je njezin sin samoga sebe optuivao da je udovite poput
Francisa i mislio kako ga Nicole smatra jednako tako neasnim. Hadrian je bio najasniji
ovjek kojeg je poznavala... i kao takav imao je sva prava doznati istinu.
Isobel je drhtala. Nikada nije bio bolji trenutak. Na kraju krajeva, uskoro e se oeniti te
i sam imati sina. Sve e mu rei. Mora.
- Majko, jesi li dobro?
- Samo mi se malo vrti - uspjela je rei Isobel.
- Hajdemo unutra jesti - rekao je Hadrian brzo joj priavi i uzeo ju za ruku. Zabrinuto
joj se zagledao u crte lica svojim oima boje erija.
Isobel je poeljela zaplakati. Ista dvojba s kojom se godinama suoavala jo se uvijek
nadvijala nad njom. to e biti ako, kae li mu sve, izgubi njegovu ljubav i povjerenje?
Hadrian joj je bio neto najvanije u ivotu i nije mogla podnijeti njegovo udaljavanje od nje,
nije mogla. Na neki nain morala je posegnuti duboko u sebe i smoi snage i hrabrosti koje
su joj bile potrebne da otkrije ono to je morala rei svojemu sinu.

165

Anna

RafaelaR

DVADESET TREE POGLAVLJE

Isobel je dola na svijet u proljee 1844. godine. Bila je prvo dijete grofa od
Norhtumberlanda. Njezina majka, lady Beatrice, umrla je pri porodu dok ju je raala. Bilo je
to petnaest godina prije nego to se Roger de Warenne ponovno oenio. U meuvremenu su
bili samo njih dvoje... otac i ki.
Od samoga roenja bila je plavokosa i plavooka ljepotica. Njezin ju je otac oboavao i
udovoljavao joj, kao i cijelo kuanstvo i sve njezine tetke i strievi. Posljedica je bila ta da je
bila donekle razmaena, ali Isobel po svojoj mravi nije bila manipulatorica, ve se ponaala
umiljato. Grof je ponosno zapazio kako je odve pametna za jednu damu, k tomu jo tako
mladu.
Odluio je prirediti najbolje mogue vjenanje za svoju ker. Warenneovi su bili jedna
od glavnih obitelji u okrugu. Prisvajali su kao vjerovanje da je Rolfe de Warenne, koji je u
Englesku doao s Williamom Osvajaem, bio jedan od njegovih najveih generala i najbliih
savjetnika. Postao je prvi grof Northumberland 1085. godine i otada je svaki grof
predstavljao mo iza prijestolja. Bila je to na neki nain obiteljska tradicija. Roger nije bio
iznimka, bio je premijerov pouzdanik i provodio veliku mo iza scene na sve to se dogaalo
u dravi.
Osim toga, bio je blizak prijatelj sedmoga vojvode od Clayborougha, Jonathana BraxtonLowella, jo jednog iznimno utjecajnog ovjeka, premda je u to vrijeme on bio u opoziciji.
Politiku nastranu, oba mukarca ne samo to su bili dobri poznanici ve su se iskreno
voljeli, divili se jedan drugomu i meusobno potovali. Jedne kobne veeri u njihovu
ekskluzivnom klubu u James Streetu odluili su da e se njihova djeca vjenati.
Naravno, za takvu je dvojicu ljudi mnogo vie od prijateljstva bilo ukljueno u stvaranje
takvog saveza. Roger de Warenne nije znao pojedinosti, ali pretpostavio je injenice iz
branog ugovora s kojim su se dvojica mukaraca sloila. Isobel je bila jedna od najveih
nasljednica u zemlji, no Jonathan je ustrajao na tomu da ona donese pozamanu svotu novca
u vojvodinu Clayboroughovih, uz jo dva veoma plodna posjeda. Roger je mogao samo
pretpostaviti da Clayborough nema dovoljno gotovine. Nisu ga uznemirili, ni najmanje, jer
Northumberland je bio iznimno bogat.
Francis je bio jedan od najtraenijih neenja u Britaniji te nije bilo iznenaujue to je
Roger ba njega izabrao za svoju ker. Nadao se kako e jednoga dana imati zakonitoga sina
koji e naslijediti njegovu titulu, bogatstvo i mo, ali Isobel mu je bila prvo dijete i silno ju je
volio. Imala je bogatstvo ve samim time to je bila bogata nasljednica. Kao njegova ki,
imala je poasnu titulu lady. Mogla je imati svakoga mukarca kojeg je poeljela, no nije
bilo na njoj da izabere. Roger je za nju elio vie, mnogo vie od onoga to je bilo oito
dostino. Njezinom udajom za budueg vojvodu od Clayborougha dobio je mnogo vie, jer
jednoga dana ona e postati vojvotkinja te e po tituli ak i njega nadmaiti. Jednoga dana
njezin sin bit e deveti vojvoda od Clayborougha. Roger je ispoljavao golemu mo, ali njegov
unuk imat e... nevjerojatno... jo veu.
166

Anna

RafaelaR

Roger je bio previe pronicljiv da bi riskirao svoju viziju budunosti. Budui da su

Jonathanu funte bile tako oajniki potrebne, uspio ga je stjerati u kut. Umre li Francis prije
Isobel, bez djeteta koje e iz tog zajednitva nastati, Isobel e naslijediti Clayborough. De
Warenneovi su dugo ivjeli pa Roger nije nimalo dvojio u to da e Isobel nadivjeti Francisa.
Ne budu li imali sree imati dijete, Clayborough e se ponovno vratiti de Warenneovima. No
budu li imali dijete, ono e se prezivati Warenne Braxton-Lowell. U oba sluaja, Roger je za
svoju obitelj dobio sve to je elio.
Ugovor je bio potpisan, zapeaen i uruen. Ali prijateljstvo izmeu Rogera i Jonathana
vie nikada nije bilo isto. Vojvoda od Clayborougha nije mogao oprostiti grofu od
Norhtumberlanda zbog toga to je to zahtijevao.
Isobel je imala esnaest godina i prvi put u ivotu bila je nesretna. Godinu dana prije
njezin otac oenio se mladom enom, ne mnogo starijom od nje, i njihov se odnos stubokom
promijenio. Njegova nova supruga, Claire, ostala je udovica u ranim dvadesetima. Bila je
zadivljujua tamnokosa ljepotica od koje se njezin otac, kako se inilo, nije mogao odvojiti.
Isobel odjednom vie nije bila u sreditu njegova svemira. Odjednom gotovo da nije ni bio
svjestan njezina postojanja.
Isobel je bila ushiena kada je otac objavio njezine zaruke. Jedva je ekala pobjei od
doma... i od svojeg oca. Toliko je jedva ekala da je zahtijevala pomicanje datuma vjenanja
na raniji, umjesto da prieka do proe njezina prva sezona, na to je njezin otac pristao.
Premda jo nije bila upoznala Francisa, ve je bila zaljubljena u nj. Znala je sve o
Francisu Braxton-Lowellu. Bio je dvanaest godina stariji od nje i bio smatran pravom
lovinom u cijeloj Britaniji. Bio je plavokos, poletan, i svaka ena koju bi upoznao gubila je
glavu za njim. Kad ga je upoznala, Isobel nije bila razoarana. Bio je lijep i njegova hladna
nadmena bahatost inila ga je samo jo privlanijim.
U svibnju 1861. godine, na Isobelin sedamnaesti roendan, vjenali su se.
Njezine iluzije odjednom su se rasprile.
Sve do njihove prve brane noi, Francis je uvijek bio savren dentlmen. Zapravo,
nikada ju nije poljubio, nikada ju ak nije obasipao ni kienim laskanjem koje je Isobel bila
naviknuta uti. Ali nije ni marila za to. Bio je princ iz njezinih snova i nije mogao pogrijeiti.
Njegova profinjenost, u to je samu sebe uvjerila, inila ga je dalekim... i uzbudljivim.
Nejasno je znala to oekivati prve brane noi. Njezina baka detaljno joj je objasnila
to e njezin suprug uiniti. Isobel je bila zaprepatena... ali i uzbuena. Nije mogla ni
zamisliti mukarca s privjeskom koji se povea i ukruti i koji on stavi u nju. Pomisao na
poljupce za koje ju je baka uvjerila da e prethoditi tom znaajnom dogaaju dodatno ju je
uzbuivala. Kako je udila za Francisovim poljupcima!
Francis joj je priao s hladnim odbljeskom u pogledu, bez osmijeha na licu, ne nudei joj
utjehu, ni njenost, ni rijei ljubavi. - Jesi li spremna za mene? - upitao je s porugom u glasu.
Odmjerio ju je dok je stajala naslonjena na zatvorena vrata kupaonice.
Isobel je na trenutak osjetih paniku. Bila je odjevena u lijepu prozirnu spavaicu, kosa
joj je bila rasputena i sezala joj do struka, no inilo se da nije bio zadivljen, ve naprotiv,
ak ravnoduan. - Jesam - uspjela je zadrati odluan glas i osmjehnuti se.
- Kakva hrabra djevojka! - ponovno se narugao, pristupivi joj. - Hoe li i u sljedeem
trenutku biti tako hrabra?
167

Anna

RafaelaR

Razrogaila je oi i nije mogla odgovoriti. Imala je nejasan osjeaj da ne samo da ju nije

volio nego mu se nije ni sviala! Ali zasigurno je bila u krivu.
Odbacio je ustranu svoj kuni ogrta i Isobel je prvi put vidjela tijelo gologa mukarca.
Francis je bio vitak, posve tanak i miiav, no nije se mogla usredotoiti na to. Ono to joj je
privuklo pozornost bio je onaj privjesak o kojem joj je govorila baka. Njezinim nedunim
oima uinio se golem i odjednom je osjetila silan strah.
Nasmijao se, legavi na nju. - Sada vie nismo tako hrabri, zar ne?
- Francis, ekaj - uskliknula je dok ju je obuzimala panika. Nije se obazirao na nju i
poljubio ju je.
Isobel je u trenu osjetila nagon za povraanjem. Dah mu je zaudarao na cigarete i viski.
Poljubac mu je bio slinav i sklizak... nimalo joj se nije svidio.
- Frigidna kukica, je li? - promrmljao je. - Rairi noge.
Isobel se na te njegove rijei sledila. Prije nego to je uspjela reagirati, razdvajao joj je
bedra umjesto nje... a potom ju poderao. Da je znala da e bol biti tako snana, bila bi se
pripremila pa ne bi vrisnula, ali nije znala, nije bila pripremljena, i vrisnula je. Na svu sreu,
Francis se brzo olakao i jednako tako brzo siao s nje. Ali tek nakon to je izgovorio
okrutne rijei prije razdvajanja: - Nadam se da e se popraviti.

Nakon toga Isobel ga je mrzila. Nikada prije nije bila zlostavljana, ni fiziki ni rijeima.
Nije bila od onih ena koje su mogle skrivati osjeaje. Francis se zabavljao. Brzo je shvatila
da mu je drago da ga ona mrzi i svialo mu se povrijediti ju u krevetu.
Na svu sreu, u njezin krevet nije dolazio ba esto.
Iako je Isobel prezirala svojega mua, bila je roena u plemikoj obitelji i ulogu budue
vojvotkinje preuzela je s lakoom i suvereno. Barem jednom tjedno primali su goste i bila je
izvanredna domaica te su ju ubrzo smatrali jednom od glavnih domaica u okrugu. Primala
je vie poziva nego to ih je mogla prihvatiti i svake veeri u tjednu izlazila, bez Francisa,
koji je iao na svoju stranu sa svojim prijateljima.
Isobel se takoer divno slagala s vojvodom i vojvotkinjom, koje je silno zavoljela.
Vojvotkinja je bila ozbiljna i distancirana ena, ali kada bi nekoga pohvalila, onda je to tako i
mislila. Prihvatila je Isobel. Vojvoda je bio topao, srdaan i ljubazan i udovoljavao joj je.
Isobel nije mogla shvatiti kako je takvo dvoje ljudi moglo imati okrutnog sina poput
Francisa.
Ubrzo je ula glasine. Postalo je oito da Francis vrijeme provodi s neobuzdanom
skupinom mladia, koji su veinom bili neenje. Odavali su se kocki, utrkama, piu i lovu.
Isobel je takoer doznala od jedne ene iz svojeg drutvenog kruga da Francis ima
ljubavnicu, nekakvu lijepu plesaicu.
Bila je bijesna. Znala je da mukarci imaju ljubavnice, ali nikada joj nije palo na pamet
da bi njezin mu bio poput ostalih mukaraca. Zapravo, nikada nije ni sanjala da brak poput
njezina uope moe postojati! Ponos joj je bio najvie povrijeen injenicom da je Francis
veinu veeri provodio s drugom enom... premda ga nije ni eljela kod kue uz sebe.
Najgore od svega bilo je to da je cijeli svijet znao za njegovu nevjeru.
168

Anna

RafaelaR

- Netko mi je rekao da ima ljubavnicu, Francis - rekla je bijesno. - Oito je to svima

poznato. Je li to istina?
Nije oklijevao. Udarac je stigao prije nego to je zapazila da dolazi. Tako ju je snano
odalamio preko lica da je pala na pod i sve zvijezde ugledala. Kada je onako obnevidjela
poela razaznavati svijet oko sebe, dok joj je lice pulsiralo od bola, Francis se nadvijao nad
njom. - Da mi se vie nikada nisi obratila na takav nain, Isobel. Ne tie te se to inim. Ima
samo jednu ulogu u mojem ivotu... shvaa li? A ta je podariti mi nasljednika.
Isobel mu, to je bilo mudro, nije odgovorila i nije se ni pomaknula. Krupnim korakom
udaljio se od nje, ostavivi ju na podu. Potom se uspravila u sjedei poloaj. Unato boli koja
je izazvala vrele suze, oi su joj plamtjele.
Nije vie bilo iluzija za raspriti, nije vie bilo nevinosti za izgubiti. A jo nije imala ni
osamnaest.
Isobel nije mogla zanijeti sina. Francis je u njezin krevet navraao sve rjee i rjee, no
ni to nije pomoglo rijeiti problem. to je vrijeme vie odmicalo, a ona nije ostajala trudna,
to ju je on sve vie optuivao za to da je jalova i bezvrijedna i sve bre nalazio ispriku da ju
udari.
etiri godine nakon vjenanja umro je vojvoda od Clayborougha. Isobel je bila duboko
oaloena gubitkom ovjeka koji joj je postao pravi prijatelj, gotovo joj zamijenivi oca i
plakala je na pogrebu. Francis nije pokazao aljenje. Zapravo, rado je preuzeo titulu
vojvode. Bio je jedini koji je manje od tjedan dana alovao.
Isobel je bila bijesna na nj. Ali oprezno ga je ignorirala i nita nije rekla. Bila je nauila
ne samo izbjegavati svojega supruga ve se suzdrati od kritiziranja. Osim toga, svi su znali
da je Francis rasipnik, ovisan o alkoholu, to je njoj tek sada bilo jasno.
U to vrijeme njezin otac doao ju je posjetiti bez lady Claire. Doao ju je utjeiti, ali
Isobel je bila hladna. Tih nekoliko proteklih godina otkako je zasnovao novu obitelj, Claire
mu je podarila dva sina. Isobel ga je rijetko viala. inilo joj se da ju vie ne voli onoliko
koliko ju je volio, to ju je povrijedilo vie od svega.
- Znam koliko si voljela Jonathana - rekao je tegobno i sam patei zbog gubitka svojega
prijatelja. - I meni e nedostajati.
Isobel se on uvijek inio besmrtnim, no sada ga je vidjela kao ovjeka njegovih godina.
Odjednom je shvatila da nije mnogo mlai nego to je bio vojvoda od Clayborougha... koji je
umro prirodnom smru. Obuzeo ju je strah. Bez obzira na ono to se dogodilo nakon to se
oenio tom enom, ipak joj je bio otac... i voljela ga je. - Oe, moramo vie vremena provoditi
zajedno - rekla je odluno.
Doimao se iznenaeno i zadovoljno. - Uvijek rado imam vremena za tebe, mila - rekao
je. - Ali ti si uvijek previe zauzeta.
- Ja! Ti si uvijek s Claire i sinovima.
- Otkad si se udala, neprestano te pozivam da nam se prikljui u Londonu ili na selu... a
ti uvijek odbija. Ali znam ja da ti i Francis ivite odvojenim ivotima. Pretpostavio sam da
ima pretrpan i vaan raspored drutvenih dogaanja te da nema vremena za svojega oca.
169

Anna

RafaelaR

okirana, Isobel je shvatila da je povrijeen. Bacila mu se u naruje. - A ja sam mislila da

si ti previe zaokupljen poslom pa da nema vremena za mene - promrmljala je. - ini se da
smo se pogreno razumjeli.
Nakon toga poela je prihvaati njegove pozive i ubrzo shvatila da oboava svoju
polubrau. Zapravo, Claire i nije bila ba tako loa, ak i ako joj nije uvijek bilo zgodno,
nastojala se sprijateljiti s Isobel. Njezin je otac uvijek uspijevao nai vremena kako bi njih
dvoje mogli biti nasamo. Isobel je shvatila da je bila glupa mlada djevojka koja se prije
mnogo godina okrenula od njega. Bilo je oito da je bio zadovoljan s Claire, te da je
oboavao svoje sinove. Bilo joj je drago zbog njega.
est mjeseci poslije, prvi Francisov vjerovnik pokucao je na njezina vrata. Bio je
iznimno nervozan i ispriavao se, ali imao je raun koji je prije etiri mjeseca trebalo
platiti... iznosio je dvadeset tisua funti. Isobel je bila zaprepatena, kad je to priopila
Francisu, otpravivi toga ovjeka, rekao joj je da brine svoja posla. U sljedeih mjesec dana
pojavila se jo nekolicina vjerovnika. Isobel nikome od njih nije platila, rekavi im da moraju
razgovarati s njezinim muem, koji ih je veoma vjeto izbjegavao. Zaprepaujui iznos, koji
je Francis ini se dugovao, iznosio je stotinu tisua funti.
Naposljetku joj je rekao da on taj novac nema.
Vjerovnici su ju nastavili proganjati. Francis se samo smijao, na sve to samo slijeui
ramenima. Naposljetku je jedan od vjerovnika priprijetio da e Francisa dati na sud. Isobel
je mrzila Francisa, ali nije mogla dopustiti da se to dogodi. Zaloila je svoje obiteljske
dragulje.
Iznervirana time to se dogodilo, Isobel je donijela odluku sama procijeniti trenutano
obiteljsko stanje. Preuzela je na sebe pregledati njegov radni stol. Zaprepastila se kada je
nala mnotvo neplaenih rauna od kojih su svi glasili na imanje. Nekoliko upravitelja
Clayboroughovih razliitih posjeda nedavno je dolo od nje zatraiti sredstva, ali i njih je
otpravila. Isobel je tada potraila upravitelja njihova naslijeenog doma i pomno ga ispitala.
Doznala je da su upravitelji za razne Clayboroughove posjede i imanja uvijek bili zadueni
za svakodnevne radnje dok je kontrola nad financijama i generalni nadzor bio preputen
vojvodi. Jonathan je ve pet mjeseci bio mrtav, a Francis jo nije bio preuzeo svoje obveze.
Isobel je bila zgroena.
Znala je to joj je initi. Mislila je da se to Francisu moda nee svidjeti. Ali odavno je
ve ona bila prestala mariti za njegovo miljenje.
Obilazila je posjede, jedan za drugim, prouavala svaki centimetar vlasnitva
Clayboroughovih, bdjela nad knjigama i odravala sastanke s upraviteljima. Kada je
situaciju imala vrsto u svojim rukama, otila je u njihovu banku i izvadila mjenicu. Potom
ju je predoila Francisu.
- Mnogo je neplaenih rauna, Francis - rekla je jednog jutra svojemu suprugu kada se
neobrijan i raupan vratio s bune pijanke od prethodne noi. - Pomno sam pregledala sve
raune i trebam pristup osamdeset tisua funti da isplatim nae dugove. Na bankar izdao
mi je ovaj ek. Hoe li ga, molim te, potpisati?
Dograbio je mjenicu. Vidio je da je plativa na njegovu enu. Poderao ju je. - Da u banci
imamo osamdeset tisua funti, misli li da bih ti dopustio da ih potroi?
- Ali gospodin Pierce bio je veoma ljubazan izdati mi ovaj ek.
170

Anna

RafaelaR

- Glupao! Rado bi on nama posudio tu svotu... uz kamate! - grmio je Francis.

Isobel je dugo razmiljala. Potom se nala s Clayboroughovim odvjetnicima. Vratila se
do gospodina Piercea.
Njezin otac otiao je s njom. Dogovorena je pozajmica... samo na njezino ime. Svi rauni
posjeda bili su plaeni i ponovno su poeli glatko poslovati, pod Isobelinim pomnim
nadzorom.
Sada je, uz sve svoje obveze, upravljala jo i svim posjedima goleme vojvodine. Iako je u
tom bila novakinja, bila je pametna, a usto je imala odvjetnike i oca koji su joj mogli pomoi.
Kada je stigla prva sitna zarada s poljoprivrednih posjeda na jugu te od prodaje drvene
grae na sjeveru, Isobel je osjetila neopisivo zadovoljstvo kada je mjenicu potpisala i poslala
je gospodinu Pierceu. Proi e dugo vremena da Clayborough ponovno bude na jednakom
uporitu, ali uz mudro upravljanje namjeravala je to postii.
to je ona bivala sve uspjenijom, to ju je Francis sve vie bockao i rugao joj se... i sve ju
vie mrzio.

U jesen 1867. godine Isobel se uputila na svoje prvo putovanje u Ameriku. Bilo je to tri
godine nakon Jonathanove smrti, Clayboroughovi posjedi odrali su se unato tekoj
ekonomskoj situaciji. Isobel je izvrila neka ulaganja, nadajui se da je postupila mudro, a
jedno od njih bilo je ulaganje u rudnik. Dala im je u zakup goleme komade zemlje i obvezala
se s njima na partnerstvo. Nadala se u budunosti vidjeti znaajniju zaradu... kockala se
time, nemajui uope sredstva za kockanje.
Po zavretku rata izmeu Sjevera i Juga i ona je, poput veine ostalih, vidjela mogunost
za zaradom koja e nastupiti obnovom Juga. Isobel je bila na putu u Virginiju, investirati u
zemlju koja je sada bila spaljena i bezobrazno jeftina, ali jednoga dana vrijedit e pravo
bogatstvo. Naravno, nije imala sredstva za kupnju, ali joj je gospodin Pierce veoma rado dao
sada ve treu pozajmicu.
Nije bila tajna da ona upravlja Clayboroughovim imanjima te da je ve poduzela
nekoliko poslovnih pothvata. Plemii su bili okirani, sablanjeni ak. Nisu mogli vjerovati
da se ona, ena, vojvotkinja, upustila u poslovanje. Plemii su oekivano prezirali poslovanje i
nisu mogli vjerovati da se dama... vojvotkinja... uistinu aktivno upustila u takav pothvat. I
dalje to nisu odobravali. Ali kao vojvotkinja od Clayborougha, Isobel je bila previe mona
da bi ju izbjegavali. Nitko nikada ne bi odbio neki od njezinih poziva za kojima su svi veoma
udili. Nitko ju nikada ne bi izostavio sa svojega popisa gostiju. Naprotiv, domaini su je
uvijek molili da im doe na zabavu. Nitko se nikada nije ni usudio poprijeko ju pogledati.
Isobel je znala da je vrhunac ogovaranja i smatrala je to zabavnim. Francis nikoga nije
okirao (osim nju) svojom novootkrivenom sklonou za mlade mukarce, ali ona je sve
okirala svojom oitom inteligencijom i odlunou.
Francisu nije bilo zabavno, ni zbog ogovaranja, ni zbog nje. Nikada joj nije zahvalio za to
to je spasila njega i njegov dom i nikada joj nije oprostio. Osim toga, nikada nije proputao
narugati joj se kako je jalova frigidna kuka.
Isobel za to nije marila, sve dok ju je ostavljao na miru, Pretpostavljala je da je on u
pravu te da je bila jalova, jer jo nisu imali djece. Ali ve vie od godinu dana nije dolazio u
njezin krevet, kao da je odustao. Isobel je znala da je bio previe zaokupljen svojim
171

Anna

RafaelaR

trenutanim ljubavnikom da bi naao vremena za nju. I dok je u jednu ruku osjeala

olakanje, u drugu je bila tuna. Bila je dovoljno inteligentna da zna da je bilo glupo eljeti
dijete kojemu Francis ne bi bio otac, ali eljela ga je. Shvatila je da se to ipak nee dogoditi.
Imala je samo dvadeset tri godine, ali osjeala se kao da joj je pedeset i da su prole godine
kada je mogla roditi.

172

Anna

RafaelaR

DVADESET ETVRTO POGLAVLJE

Morski zmaj bio je gladak, s bijelim jarbolom, jedan od najbrih jedrenjaka na oceanu.
Obino nije prevozio putnike, ali kada je Isobel odluila poi na taj poslovni izlet poeljela je
stii u Ameriku to je mogue prije. Poznavajui njegova poslodavca, njezin tajnik dogovorio
je prijevoz, plativi jedinstvenu pristojbu.
Isobel ga je ugledala jo prije ukrcaja. Stajala je na pristanitu sa svojom sluavkom i
jednim jedinim kovegom, ne mogavi se pomaknuti. Srce joj je bilo zastalo u grlu.
Nije ga ak uspjela jasno ni vidjeti. Sunce iza njega mrailo joj je pogled. Ugledala je
samo nevjerojatno visokog i snanog ovjeka, u visokim izmama, hlaama i nemarno
odjevenoj iznoenoj platnenoj koulji. ula je kako izdaje naredbe. Krv joj je zakolala. Tijelo
uzdrhtalo. Bio je nevjerojatno muevan. to se to dogaalo s njom?
Iziao je sa zasljepljujuega sunca, a potom se sledio, okrenuvi sporo glavu prema njoj.
Njegova kestenjasta kosa, zlatna od sunca, nemarno mu je doticala ramena. Uokvirivala je
njegovo snano, neodoljivo, oaravajue lice. Otrim pogledom pretraivao je pristanite,
sve dok ju nije ugledao.
Isobel nije mogla odvratiti pogled. inilo se da je piljio u nju cijelu vjenost, vjenost
koju je cijeli ivot ekala, a potom se osmjehnuo. Osmijeh je bio diskretan i prisan. Bio je
namijenjen njoj, samo njoj. Isobel se zarumenjela.
- Idi - poticala je svoju sluavku Bessie. - Idi nai nekoga tko e mi ponijeti koveg.
Osjetila je olakanje usredotoivi pozornost na neto drugo, ali znala je da ju on i dalje
gleda. Ba kao to je svakom niti svojega bia znala da se ne bi trebala ukrcati na taj brod...
njegov brod. Nije joj ni trebalo rei da je njegov, jednostavno je znala. Ba kao to je znala i
to da se nee... da se nije mogla... vratiti.

- Kako se zove?
- Isobel.
Sunce je bilo na izmaku. Cijeli su dan plovili. Bile su to prve rijei koje joj je uputio. Tiho
je priao iza nje, ali nije se prenula. Neko vrijeme stajala je sama kod ograde, oekujui ga.
ekajui ga.
- Isobel.
Okrenula se sada potpuno prema njemu.
Njegov utjecaj na nju bio je jednako snaan kao prije. Ostavio ju je zadihanu, lienu
razborita razmiljanja.
- Zovem se Hadrian - rekao je njeno, prelijeui pogledom po njezinu licu, prouavajui
ga, hipnotizirajui ga. - Hadrian Stone.
- Znam. Raspitala sam se.
Piljili su jedno u drugo. Isobeli je srce kucalo kao mahnito, gotovo prestraeno. Ali nije
to bio strah. Znala je i to da bi se trebala bojati. Bila je to elja, elja kakvu nikada dotad
173

Anna

RafaelaR

uope nje iskusila u ivotu. Neobuzdana, strastvena elja koja ju je muila, elja od koje joj
se ovlaila meunoje.
Nije ba bio zgodan. Lice mu je bilo grubo i vilica previe snana. Nos mu je ak za
nijansu bio prevelik. Oi su mu bile jantarne, zlatnog odsjaja. Lice mu je bilo prekriveno
ekinjastom bradom i kosa mu je bila previe upava, preduga. Nadvijao se nad njom za
najmanje petnaestak centimetara. Bio je krupan i snaan. Pomislila je da e umrijeti dotakne
li ju.
Duboko je i sporo udahnuo. - Doavola! - rekao je. - Ti si najljepa ena koju sam ikada
vidio u ivotu... Cijeli dan danas samom sebi govorim da si poput sna... da jednostavno ne
moe biti stvarna. Ali stvarna si... nisi li?
- Stvarna sam - proaptala je, oajniki ga poeljevi dotaknuti.
Podigao je ruku. Isobel je ekala, zaustavljena u agoniji. Prstima joj je dotaknuo visoku
krivulju jagodine kosti. Sklopila je oi, molei se da ju uzme u naruje. Nije marila hoe li ju
netko vidjeti.
Opsovavi, naglo se odvojio od nje. Otvorila je oi i zapazila da je bijesan. Nije mogla
pretpostaviti zato. Okrenuo se na peti izme i krupnim korakom udaljio se bez rijei.
Nedugo potom, Isobel je pola za njim.

- Stani - rekao je u hodniku potpalublja. Mii se na njegovu vratu pomaknuo. - Na

mjestu stani.
Znala je, a da joj to nije bilo ni reeno, da je njegova kabina bila iza vrata koja je leima
uvao. Ovlaila je usnice. Bila je nervozna, kao da je ponovno imala esnaest. - Ne mogu proaptala je.
Lice mu je bilo prekaljeno. - Dama si - rekao je. - Iz pogleda na taj prsten, udana.
- Da, jesam - rekla je tuno.
- Je li tebi to tako prokleto lako? ini li to uvijek?
Bila je uasnuta zbog toga to je pomislio. - Ne! Nikad, ama ba nikad u sedam godina
braka nisam bila nevjerna svojemu muu. Sve dosad.
vrsto ju je uhvatio za nadlaktice i doslovno ju privukao uz sebe. - Govori li mi istinu:
Istina joj je bila u pogledu. - Da.
Pojaao je stisak. Boljelo je. Isobel nije marila. - Zar ne vidi? - Gotovo je vikao. - Ne
elim samo jednu no s tobom. Onda te radije neu ni imati.
Bilo je to previe. Isobel je zajecala. Zgrabila je njegovu mekanu bijelu koulju i ake su
joj pritiskale njegov poput kamena vrst trbuh. - Hadriane! Ne elim ni ja samo jednu no!

Prignjeio joj je tijelo svojim, na vrstom madracu njegova spartanskog kreveta. Isobel
je jo uvijek plakala, osjeajui potrebu. Shvatio je, zadigao joj suknje i podsuknje, potrgao
gaice i dodirnuo njezinu uzavrelu sklisku kou.
Divlje je vrisnula, trenutano postigavi svoj prvi klimaks u golemim nepodnoljivim
valovima. Drao ju je, dok ga je proivljavala.
174

Anna

RafaelaR

- Boe, Isobel - dahtao je, rastvarajui joj gornji dio haljine. Suze radosnice zasjale su joj
u oima, - To je bilo prvi put - proaptala je, a potom iskreno zaplakala.
Nije shvatio, ali osjetio je promjenu u njoj. Privio ju je u naruje i vrsto drao u
zagrljaju dok je plakala. Prvi put otkad je postala odrasla plakala je za sobom. Plakala je
zbog sve povrijeenosti koju je pretrpjela u Francisovim rukama, zbog izgubljene nevinosti
i razbijenih iluzija. Plakala je zato to je upoznala Hadriana sada kad je bilo prekasno.
Plakala je i zbog toga to je prvi put nakon previe dugo vremena bila sigurna... napokon je
nala svoje utoite.
- Sigurno misli da sam luda - rekla je naposljetku, Prolo je dugo vremena. Poslije e joj
tek Hadrian rei da je satima plakala dajui oduka svojoj boli.
Jo ju je uvijek drao, u poderanoj odjei, onako napola golu i udobno privijenu uz
njega. - Nikada nisam vidio neku enu tako slomljena srca - rekao je njeno. Milovao ju je po
kosi, raspustivi ju. - eli li mi priati o tome?
Isobel se osmjehnula. Mijeale su se radost i tuga. - Ne, ne sada, moda nikad. Nema
vie boli. Ti si ju odagnao.
Osmjehnuo se, njeno ju poljubivi u elo. - Drago mi je.
Da je Isobel samo mogla znati kako je grijeila. Bol nije nestala. Tek je tada poinjala.
Promatrala ga je dok se skidao. Grudi su joj se nadimale od brojnih milovanja koje je
podnijela. Leala je meu svojom poderanom odjeom na jedinoj deki s kojom je spavao.
Sada ve poznata vrelina ve joj je gorjela u meunoju. Piljila je u njegova krupna gola prsa
osjeajui privlanu udnju.
Uzvratio joj je pogled u kojem se oitovala silna elja. - Ponosan sam na to to me tako
gleda - rekao je.
- Prelijep si - uzvratila je Isobel.
Nasmijao se sirovo i drhtavo i oslobodio se hlaa. Isobel je zajeala kada je ugledala
njegove duge vrste noge, a potom njegov golem nabrekao ud. - Mogla bih eksplodirati
samo gledajui te - proaptala je.
Proizveo je nekakav neartikuliran zvuk i u trenu se spusti na nju. Divlje je posegnula za
njim. Usne su im se spojile. Ve se smjetao izmeu njezinih razdvojenih bedara. Ona je ve
obavijala noge oko njegova struka. Uao je u nju i oboje su vrisnuli.
- Boe dragi - rekao je. - Isobel, Isobel... je li mogue da sam ve zaljubljen u tebe?
vrsto se drala za njega dok ju je zibao svojom snagom, moi i ljubavlju. - Nadam se. O
kako se nadam da je tako!
Nikada mu nije ispriala za Francisa. Pitao ju je, ali kada mu je jasno dala do znanja da
je to za njih nevano, ispotovao je njezine elje i povukao se. Isobel je znala da ju on voli,
jednako kao to je ona voljela njega. Nije eljela da se Francis uplie u tu njihovu sreu. A ni
o budunosti nije eljela razmiljati.
Ali kada su se pribliili obalama Amerike, nije pustio da to tek tako proe. - Kada e mi
rei da si vojvotkinja od Clayborougha?
Isobel je leala gola u njegovu naruju u njegovoj maloj ogoljeloj kabini. Duboko je
uzdahnula - Zna! Cijelo si vrijeme to znao!
175

Anna

RafaelaR

- Jesam, znao sam. Jesi li uistinu mislila da se nisam odmah raspitao, im sam te vidio da
stoji tamo na pristanitu?
Isobel je bila bijesna... ali ujedno je osjetila olakanje. - Trebao si mi rei da zna.
- Trebala si ti meni rei tko si.
Nije progovorila ni rijei, samo se uspravila u sjedei poloaj. Ni on nije progovarao.
Gledali su se. - Nemoj sada - rekla je naposljetku. Dotaknula ga je, pogladivi ga po prsima. Nemoj sada, Hadriane.
Uspravio se u sjedei poloaj i vrsto ju uhvatio za ruku kako bi sprijeio odgaanje
njihova razgovora. - Hou, sada. Znam da ga ne voli. Znam da voli mene.
- Uvijek u te voljeti. Zadovoljno se osmjehnuo. Na njezinu licu nije bilo smijeka.
Osjeao je nelagodu. - Isobel, nikada se nisam namjeravao eniti. Sve dok nisam sreo
tebe. elim te, ne samo tu u mojem krevetu. elim da mi bude ena. elim ti podariti djecu...
male sinove i keri. - Bio je estok.
- Moda ih ti ve ima. Meni podari jedno, barem jedno. - Nije se mogla ni osmjehnuti.
Obuzeo ju je osjeaj panike.
- Nee mu se vratiti. - Nije to bila posve izjava, a ni pitanje.
Isobel je zacmizdrila. - Kako mogu pobjei? Bio je zaprepaten. - Voli me! Ta hulja... ne
znam to ti je uinio... ali znam da ti je slomio srce! Ne moe mu se vratiti!
- Ali pobjei? - Bila je zaprepatena samom tom pomilju, pomilju koju je izbjegavala
pod svaku cijenu.
- Je li to onda bila igra? - povikao je bijesan i ustao.
- Nije! Nikada nije bila igra! Volim te! Ali, Hadriane, ja sam jedna de Warenneova.
- eli rei da ti to to si vojvotkinja znai vie od mene, je li tako?
- Ne! To znai da de Warenneovi izvravaju svoje obveze... koliko god to bolno moglo
biti, jedna de Warenneova ne bjei od svojega mua i ivota. Ne bjei.
- O, moj Boe - rekao je kada je shvatio da ona svim svojim srcem vjeruje u to to
govori. - Ozbiljno to misli? Ozbiljno to misli?
Isobel je sklopila oi. Bila je de Warenneova. Oduvijek je bila de Warenneova. A sada
djelomino i Clayborough. Ne znai da je voljela Clayborough... premda jest. Ali vjerovala je
u odanost, obvezu i ast. Da ne vjeruje, ne bi bila Isobel de Warenne Braxton-Lowell. Da ne
vjeruje, bila bi nitko.
Odjednom je napustio prostoriju. Problijedio je kada je shvatio to on nikada nee
imati. to oni nikada nee imati.

Isobel je tri mjeseca ostala u Virginiji s Hadrianom Stoneom. Bilo je ujedno gorko i
slatko. Oboje je pokuavalo ne misliti na rastanak i oajniki su nastojali ivjeti samo za
sadanji trenutak. Nikada Isobel nije voljela vie. Nikada nije osjeala veu bol nego onoga
dana kada je naposljetku morala napustiti Ameriku.
Dotada ju je poznavao onako kako to samo moe ovjek koji istinski voli enu. Nije
ponovno spominjao temu njezina naputanja Francisa. Znao je koliko ju je boljelo. Odveo ju
je do pristanita.
176

Anna

RafaelaR

Isobel je bila donijela odluku da nee zaplakati, jer zaplae li, znala je da se nee moi
suzdrati od provale emocija. Nije eljela ni gajiti sumnje. Bilo bi veoma jednostavno ostati s
njim, okrenuti lea onome tko i to je bila da se uope ikada usudila pomisliti to uiniti.
Morala je pod svaku cijenu prestati misliti na tu mogunost koja nije postojala... koja nije
mogla postojati.
Obgrlio ju je oko ramena. Iza je njih jo jedan jedrenjak, ovaj put to nije bio Morski zmaj
ve neka bljutava imitacija, poskakivao na mjestu za privezivanje broda. Iznad je njih nebo
bilo besprijekorno plavo. Posvuda je bilo proljee, osim u njihovim srcima.
- Volim te i potujem - rekao je naposljetku, zagledan u njezine oi. - Zato te putam da
donese najvaniju odluku u ivotu. Ako je to ono to osjea da mora uiniti, onda te
podravam.
Nije vie mogla zadrati suze. Slijevale su joj se niz lice u potocima.
- Uvijek u te voljeti - rekao je grubo. - I uvijek u biti tu. Ako se predomisli... sljedee
godine ili one iza... ili za deset godina, bit u tu. Nikada nee postojati nijedna druga, Isobel,
nikad.
- Ne elim da me eka - pokuala mu je rei, no oboje su znali da je to bila la.
- Nikada nee postojati nijedna druga - ponovio je. - Volim te, Isobel. Isobel se ukrcala
na brod, zaslijepljena suzama. Bila je shrvana bolom.
Ostavila je Ameriku, a s njom i svoje srce, jer ono je pripadalo Hadrianu Stoneu, i uvijek
e mu pripadati. Vratila se u Englesku, ali nikada vie nije bila potpuna.
Bio je uvjeren da nije dobro uo. - Molim?
Isobel je bila blijeda, bljea od bilo kojega duha. - Hadriane... trebala sam ti to jo davno
prije rei. Francis nije tvoj otac. Vojvoda od Clayborougha zapiljio se u nju.
Upravo su bili zavrili s veerom i povukli se u jedan od intimnijih salona kako bi udova
vojvotkinja mogla uivati u vinu nakon veere, unato injenici da su dame rijetko kada pile
neto jae od erija. im su se dvoja teka vrata od sjajne tikovine za njima zatvorila, Isobel
je svojega sina zamolila da sjedne. Zbunjen, pristao je. Potom je izjavila da Francis nije
njegov otac.
- Nije li to nekakva neslana ila? - upitao je. Ali srce mu je tako snano kucalo da gotovo
nije ni uspio uti vlastite rijei.
- Nije ala, Francis ... - nervozno je progutala - nije tvoj otac.
Hadrian je ostao kao od kamena isklesan. Oni nemogui otkucaji bila jo su se vie
ubrzali. Rijei njegove majke bubnjale su mu u glavi. Francis nije tvoj otac! Bilo je nemogue,
bilo je nevjerojatno, kao da se obistinio san ovjeku koji nikada nije ni sanjao.
- Jesi li dobro? - upitala je tjeskobno Isobel. - Daj, gucni malo. - Nadvijala se nad njim,
nudei mu svoju au vina. Ruka joj je drhtala.
Hadrian ju je nezamislivom snagom vrsto stisnuo za zapee. - On nije moj otac?
- Nije.
Ustao je, jo uvijek drei svoju majku za ruku.
- Nego tko?
177

Anna

RafaelaR

- Boli me - uzdahnula je Isobel.

Hadrian je zapazio bljedilo na njezinu licu i suze u oima i smjesta ju pustio. - Boe
dragi, oprosti mi, majko, nisam bio ni svjestan to inim.
- Nemam ti to oprostiti - rekla je tuno.
- Tko je moj otac? - ponovio je pitanje. Osjeaji su mu jo uvijek bili uskomeani.
- Zove se Hadrian Stone. Amerikanac iz Bostona. Kapetan broda. Vojvoda je piljio.
Udaljio se i priao do police ponad kamina, zagledavi se u plamenove koji su u njemu lizali.
Dugo je vremena proteklo prije nego to je uspio usvojiti taj podatak. Francis nije bio njegov
otac... hvala Bogu. Pomorski kapetan. Bilo je to bizarno pa se na kraju ipak upitao ne sanja li
moda.
- Jesi li dobro?
Sporo se okrenuo. - Volio bih uti cijelu priu, majko.
Kimnula je, krei ruke. Hadrian je nepokretan stajao ispred ognjita. Istina je konano
naposljetku bila otkrivena.
Nevjerojatno, pomislio je. Iako se doimao smirenim kada mu je Isobel dovrila priu,
rekavi mu za svoju odluku da napusti Virginiju i Hadriana Stonea da bi se vratila u
Clayborough, nije bio ni blizu smirenosti. - To sve objanjava - rekao je, nakon to je
uslijedila teka tiina.
Isobelino lice bilo je mirno i sablasno blijedo. Sjela je na rub poivaljke okrenuta prema
svojemu sinu. Guvala je nabore na haljini, drei ruke u krilu. Tjeskobno je ispitivaki
piljila u Hadriana, ali gotovo ju nije ni vidio.
- Nije ni udo to me mrzio... i tebe.
Isobel se ugrizla za usnicu. - Mrzio me prije nego to sam uope upoznala tvojeg oca.
Mrzio me kada sam preuzela odgovornost za ta imanja, to je trebalo biti njegova obveza...
njegova mrnja bivala je sve vea svaki put kad sam ga uz jamstvo izvukla iz duga.
- Da, to znam. - Stajao je, a sada je koraao.
- Isuse - izustio je naposljetku, a kada se okrenuo prema majci, oi su mu plamtjele od
bijesa. - Trebala si mi to davno prije rei!
- Znam - proaptala je. - Bijesan si.
- Pokuavam ne biti. Pokuavam razumjeti kako si nastojala sakriti svoju avanturu... ak
i od mene. Ali, Boe dragi! Nisam li prije trebao znati da ta hulja nije moj otac?
- Jesi.
- Boe, majko, da si mi barem rekla. - Udaljio se i u svakom njegovom dugakom koraku
javila se uznemirenost. Odjednom se naglo okrenuo licem prema njoj. Bio je toliko
zaokupljen samim sobom da nije ni zapazio koliko je njegova majka bila blizu tomu da
zaplae. - to se dogodilo nakon to si otila iz Virginije? Jesi li se ikada vie ula s njim?
Isobelino srce, koje je ve luaki udaralo, poelo je preskakati. - Na to pomilja?
- Moram ga nai. Naravno, ako je jo iv. Sjedila je ukipljeno.
- Dakle? - zahtijevao je otro.
Oi su joj naposljetku zasuzile. - Jesam... neko sam se vrijeme ula s njim, ali sada ve
dvadeset godina... nema ni rijei.
178

Anna

RafaelaR

- Moe li, molim te, objasniti? - Bio je nestrpljiv.

- Nakon to sam se vratila Francisu, poslao mi je poruku.
Malu, kratku, bezlinu. Raspitivao se kako sam. Nastavio je to initi nekoliko sljedeih
godina. Uvijek se iz potanske marke dalo vidjeti gdje se u tom trenutku nalazio. Adresa mu
je bila u Bostonu. Kada sam ga upoznala, tamo mu je bio dom.
- I, to se potom dogodilo?
Isobelino je srce zaigralo. Sjeanja su bila previe bolna, kao i nenadano ispitivanje
njezina sina. Nita nije rekao, ali bio je bijesan... bijesan na nju. Ali to e uslijediti nakon
bijesa? Njegov prezir? Progovorila je veoma njeno, nastojei sprijeiti drhtanje u glasu. Znam da je u poetku elio da znam gdje je. Na taj mi je nain elio rei da je jo tamo i da
me eka ako se predomislim. No potom su pisma prestala stizati. - Glas joj se slomio i niz
lice su joj potekle suze. - Moda se oenio. Moda je mrtav. Ne znam.
Hadrian je piljio, irom razrogaenih oiju, kada mu je sinulo. - Jo ga voli!
Isobel je nala maramicu i obrisala oi, brzo i oajniki prividno povrativi kontrolu.
Plakala je, koliko zbog svojega sina i njegova pravog oca... toliko i zbog sebe.
Hadrian je odjednom priao svojoj majci i nezgrapno poloio ruku na njezino rame. Znam da ti ovo nije lako. Ali, majko... meni je to od iznimne vanosti. Mora mi dati tu
adresu u Bostonu.
- Naravno - uspjela je rei, osjeajui se odbaeno.
Hadrian se okrenuo. Openito se obratio prostoriji, nastojei kontrolirati bujicu emocija
koje su ga preplavile. - Odmah u mu napisati pismo. Unajmit u istraitelje. Jednoga od njih
poslat u u Boston. Nai u ga ako je iv.
Isobel je teko progutala, pripremivi se svojemu sinu zadati zavrni udarac. Hadriane, on ne zna.
Hadrian se naglo okrenuo.
- Nikad mu nisam rekla. Pojma nema da ima sina.
Otkrie je bilo okantno. Te veeri, nakon to je njegova majka otila, Hadrian je sjedio
u knjinici sam sa psom, zagledan u rasplamsan plamen, ne vidjevi ga. Jedva je uspio
pojmiti to to je uo, to da Francis nije bio njegov otac i da je njegova majka imala avanturu
s ovjekom po imenu Hadrian Stone te da je on bio njegov otac.
Obuzeo ga je bijes. Bio je bijesan na svoju majku... veoma bijesan premda se silno trudio
ne biti. Pokuavao je razumjeti njezine motive, ali da mu ivot o tome ovisi, nije uspio. Ne
samo to Isobel njemu nije rekla istinu prije mnogo godina, onda kada je trebala, ve nije
rekla istinu ni Hadrianu Stoneu.
Kada je zahtijevao da mu kae kako je mogla uskratiti istinu njegovu ocu, kao i njemu,
bila je toliko uzrujana da mu nije mogla odgovoriti.
Nije mogao prestati misliti na tajnovitog Amerikanca koji je bio njegov pravi otac.
Hadrian Stone. Isobel mu je dala ime po svojem ljubavniku. Kakav je bio taj Amerikanac?
Bio je pomorski kapetan. Hadrian nije mogao zamisliti svoju majku s pomorskim
kapetanom i iz misli mu nije izlazila slika zdepastog mukarca ekinjaste brade. sjedokosog
ovjeka u prugastoj koulji i tamnoplavim hlaama. Iako je nekoliko puta uzastopno vrio
179

Anna

RafaelaR

pritisak na nju, Isobel je odbila odgovoriti mu na upite. Premda je znao da ju uzrujava

zapitkujui ju o ocu, nije mogao, i nee prestati. Nije li imao pravo znati neto... bilo to?
Naposljetku je rekla da je Hadrian Stone bio sve ono to Francis nije, i to rekavi, u suzama
pobjegla iz prostorije i iz njegove kue. Hadrian se u trenu osjeao pokajniki zbog onoga
to je uinio, no potom mu je misli ponovno zaposjela injenica preko koje nije mogao
prijei, ona o njegovu ocu.
Glasno se nasmijao. Sada je mogao opsovati Francisa, onako s gutom, bez imalo grinje
savjesti i, to je jo vanije, mogao je shvatiti zato ga je Francis prezirao. Bilo je to pitanje
koje ga je cijeli ivot progonilo. I koje je sada, konano, bilo okonano.

180

Anna

RafaelaR

DVADESET PETO POGLAVLJE

Hadrian je sljedeeg dana posjetio svoju zarunicu. Premda je bio prepun nade da svojega
oca nae ivog i zdravog, unajmio je glasnike iste veeri kada mu je majka rekla istinu te
jednoga od njih odmah poslao u Boston s pismom, njegovo se vjenanje urno pribliavalo.
Cijelu prethodnu veer uope nije spavao i tek je u cik zore napokon uspio prihvatiti
zaprepaujuu injenicu da je ovjek po imenu Hadrian Stone bio njegov otac. Nije mu
preostalo nita drugo doli ekati rezultate istraivanja koje je pokrenuo. Ali to se njegove
budue ene tie, tu je imao mnogo toga uiniti. Morao im je osigurati budunost.
Hadrian je namjeravao nastaviti s provoenjem svojega plana da zatiti Nicole od
skandala koji je prijetio ukorijeniti se nad njihovim predstojeim vjenanjem. Da bi to
uinili, moraju se pojavljivati u drutvu kako bi on mogao preuzeti ulogu ludo zaljubljenog
prosca. Hadrian je i dalje bio jednako odluan ublaiti irenje zlokobnih pria koje su bile
prokleto blizu istini da bi bile ugodne. Zapravo, sada je bio odluniji no ikad zatititi svoju
nevjestu omoguiti joj prihvaanje kakvo ona zasluuje.
Golema crna koija Clayboroughovih, ukraena trima lavovima, veima od kue, na
njezinim vratima, zaustavila se ispred rezidencije Sheltonovih na Tavistock Squareu.
Vojvoda je lagano iskoio. Koraci su mu oduvijek bili gipki i hitri, ali danas su bili
posebno lagani. Zapravo, kada je Aldric odgovorio na njegovo potezanje zvekira, nije mogao
ne zablenuti se u vojvodu koji ga je pozdravio njemu nesvojstvenim osmijehom. Hadrian je
znao da se najvjerojatnije kretenski cerio, ali ak i da je elio, nije mogao priguiti svoje
dobro raspoloenje.
No dok je u dnevnom boravku ekao Nicole, zadovoljstvo mu je polako iezavalo. Nije
se pojavila. Petnaest minuta pretvorilo se u pola sata. Pola sata pretvorilo se u etrdeset pet
minuta. Hadrianovo dobro raspoloenje pretvorilo se u zlovolju, a potom preraslo u bijes.
Kako je i na trenutak mogao pomisliti, unato nevjerojatnom obratu dogaaja, da je njegova
nevjesta bila vie nego protivna? Posljednji put vidio ju je tamo kod Lindleyjevih i tada je
bila bijesna na nj. Juer ga je uspjela izbjei. Nije li primila skriveno upozorenje koje je dao
kontesi? Je li ga uistinu mislila ponovno izbjei? Je li mogla biti tako glupa?
Iziao je iz dnevnoga boravka i zatekao sasvim oito tjeskobnog Aldrica kako se vrzma
po predvorju.
- Vaa Milosti! Mogu li vam donijeti jo neko osvjeavajue pie?
- Gdje je njezina soba? - zahtijevao je vojvoda. Aldric se sledio. - Vaa Milosti.. hm... Vaa
Milosti...
- Smijem li pretpostaviti da je gore na katu?
- Na drugom katu - protisnuo je butler, razrogaenih oiju. Vojvoda od Clayborougha
ekao je.
- Peta vrata lijevo - proaptao je Aldric.
181

Anna

RafaelaR

Vojvoda je ve bio nestao. S lakoom je preskakao stube, dvije odjednom. Dvaput je

otro pokucao na peta vrata i ne ekajui poziv za koji je posumnjao da e uslijediti kad kae
tko je, naglo upao unutra.
Nicole je bila u donjem rublju. Hrpe i hrpe svile, ifona, tafta, baruna, tila, vune,
kamira pa ak i krzna bile su na njezinu krevetu dok su perjanice, vrpce, ipka i ostale
ukrasne sitnice bile razbacane po cijeloj sobi. Sve kutije sa eirima bile su otvorene i
rukavice su bile posvuda, pod se gotovo nije ni vidio jer su po njemu nasumino bili
razbacani omoti. Hrpa torbica svih veliina, oblika i boja koje su se mogle zamisliti bile su na
podu uz poivaljku. Glasovita velja, madame Lavie, bila je na koljenima i mjerila rub
Nicoline jarko zlatne svilene podsuknje. Jo dvije mlade ene sjedile su u prostoriji i
bezumno ivale. Sve su se, poput jedne, sledile i zablenule u vojvodu.
Nicole se prva pribrala. Zaklonila je rukama grudi koje su joj izvirivale iz ipkom
prekrivenog korzeta. - Van!
Hadrian je za djeli sekunde uspio shvatiti da uope nije imala namjeru sii. - Svi
izlazite! Smjesta!
Za trenutak se prostorija ispraznila i ostali su samo vojvoda i njegova nevjesta.
Nicole je ruke i dalje drala prekriene na grudima. Uzmaknula, gazei po hrpetinama
osjetljivog materijala. - Ne moe biti tu unutra. Pogorava ono to je ve dosad
skandalozna avantura!
- Skandalozna avantura? - Narugao se: - Rei e da je to skandalozna ljubav!
- Ah! Kako sam mogla zaboraviti na igru koju igra? Hadrian se nezadovoljno
osmjehnuo. Premda je prsa skrivala od njegova pogleda, ve je bio zapazio bujne grudi koje
su se napinjale uz korzet, nazreo je ve bio tamnocrvene bradavice koje su se probijale kroz
lijepu zlatnu ipku, - Koliko si me dugo imala namjeru pustiti da te dolje ekam, Nicole?
- Zauvijek!
Ponovno se osmjehnuo. Izraz lica bio mu je nemilosrdan. To ba nije pametno. Ponovno ju je odmjerio. Tijelo mu je pulsirao kada je postao svjestan da su sami i toga gdje
su... u njezinoj spavaoj sobi, dijelilo ih je ni pola metra od kreveta.
- Mora otii. Ve se pria o tome kako si tek tako upao u moju sobu. - Govorila je
zadihano.
- Dobro - rekao je, koraknuvi prema njoj odlunim i vrstim korakom... onoliko
odlunim i vrstim koliko je to bilo njegovo krupno tijelo. - Rei e da sam toliko lud da sam
dotrao za tobom ak u tvoju sobu, izgubivi svaku vrstu vitekog ponaanja.
Nicole je brzo prela do druge strane kreveta, - Lud si!
- A ti si, draga moja, kukavica - rekao je njeno, idui za njom.
- Nisam kukavica - procijedila je, vrsto se drei za jedan od debelih zakuasto
izrezbarenih stupova kreveta. Grudi su joj se nadimale od bijesa. - Ti si kukavica. Meni si iza
lea kriom upitao oca za moju ruku nakon to sam te ve bila odbila!
Sledio se. Potom se naao uz nju, vrsto ju zgrabio za nadlaktice i odvukao od stupova
kreveta. Vrisnula je. Prodrmusao ju je. S ljutitim zanimanjem gledao je kad su joj grudi naglo
ispale iz korzeta. - Naprotiv - rekao joj je na uho, napetim glasom - svatko tko je dovoljno
glup da tebe oeni, najhrabriji je mukarac.
182

Anna

RafaelaR

Nicole se iskoprcala iz njegova stiska, mahnito posegnula za jednom od skupocjenih

tkanina koje su joj bile razbacane po krevetu i dograbila neproziran crven ifon koji je
privila preko prsa. - Onda se slobodno predomisli! - Vikala je. - Neu se uvrijediti.
Samom je sebi rekao, premda ju je optuio, da je reagirao samo iz potrebe da ju uutka
prije nego to upropasti njegove namjere da ju zatiti i dolije jo ulja na vatru ogovaranju
koje je nastojao izbjei. im je to pomislio, im ju je privukao uz svoje tijelo, im ju je
povukao uz cijelu duinu svoje napete mukosti, znao je da je to bila mlaka isprika.
injenica je bila to da mu je bilo dosta i da je bio umoran od tih igara i njezinih protivljenja. Onda si osjetljivija od mene. Upozoravam te, Nicole, brzo se uvrijedim. - Uz tvrdokoran
osmijeh, koji uope nije bio osmijeh, spustio je usne na njezine.
Divlje se opirala, pokuavajui ga udariti, u emu je umalo uspjela, ali uhvatio ju je za
zapea i gurnuo dolje na hrpu raskonih materijala koji su prekrivali krevet. - Vidim ti u
oima da si povrijeena! Zato ne prizna svoju ranjivost? Zato me tako snano odbija od
sebe? Kako me to navodi da se zaboravim?
- Naravno, za sve sam ja kriva! - vrisnula je, ali nije se ni pomaknula, leei na leima na
krevetu. Pritiskala ju je njegova teina, njegove noge bile su izmeu njezinih.
Nije joj odgovorio. Ne rijeima. Namjerno joj je naglo povukao crveni ifon koji je drala
izmeu njih. Razrogaila je oi i ritnula se, ali nije joj pustio zapea i vrsto ju je stiskao uz
krevet.
Dug trenutak nije se ni pomaknula, pomicale su se samo njezine gole grudi koje su se
nadimale ispod prednjice njegove uredno izglaane koulje. - Moemo li prestati sa svim tim
glupostima? - zahtijevao je odgovor.
Pogled joj je odlutao na njegove usne, no potom ga je brzo vratila do njegovih oiju. - U
pitanju je moja budunost. Mislim da to nije glupost.
- U pitanju je naa budunost - odgovorio je. - Naa budunost.
Ponovno se naglo otrgnula nastojei se od njega odvojiti. - Kako se usuuje initi mi to
- proaptala je.
Pogled mu je pobjegao do njezinih golih grudi. Pomislio je da ona pritom misli na
njegovo trenutano grubo postupanje prema njoj, kao i na njegovu odluku da ju eni unato
njezinim protivljenjima. - Odustani, Nicole. Ve si izgubila. Prihvati ono to mora biti.
Prihvati injenicu da e mi za nekoliko dana biti ena.
Ponovno se napinjala uz njega. Znao je da ju je sigurno boljelo, jer nije poputao stisak
oko njezina zapea i znao je da je bila bolno svjesna njega, ba kao to je on bio bolno
svjestan nje. Njegov uronjen golem ukruen ud kao da je bio u njezinim slabinama. - Nikada
to neu prihvatiti - uzdahnula je.
Nije se nasmijao. Nije bilo niega smijenog u njezinu nastojanju da se odupre njegovoj
volji. Samo ga je ona tako lako mogla zapaliti, od prvoga trenutka kad su se sreli. - Nikada ne
ui - rekao je. Oblili su ga graci znoja dok se borio protiv sebe i izgubio. Tijelo mu je
uzdrhtalo. Golemost njegove potrebe bila je zastraujua.
Pogledi su im i dalje ostali prikovani. Ba kao to je znao da se mora prepustiti strasti
koja je bjesnila u njemu, osjetio je kako je njezin otpor popustio. Kratko vrisnuvi, Nicole je
sklopila oi, izvijajui tijelo uz njegovo.
183

Anna

RafaelaR

Njemu ionako nije bio potreban nikakav poticaj. Koljenom joj je razdvojio bedra i
spustio usnice na njezine. Poljupci su mu bili razorni, Nicole se estoko podizala privijajui
se uz njega, nastojei dotaknuti njegov jezik svojim. Nemilosrdno je pritiskao slabine uz
njezine.
Netko je odluno pokucao na vrata.
Hadrian je u trenu skoio na noge. Brzo joj je povukao korzet navie. Nicole ga je
pogledala ukoenim, strau omamljenim pogledom. - Imamo drutvo - urno je proaptao,
povukavi ju da se osovi na noge, Bila je poput lutke u izlogu i teka poput mrtvaca. Jednom
ju je prodrmusao i osjetio olakanje kada je ugledao da joj se u pogled vraa usredotoenost.
Ostavivi ju, zagurao je koulju u hlae i izravnao kravatu dok je prilazio vratima. Otvorio ih
je u trenu kada se po drugi put zaulo kucanje,.
Bila je to kontesa. Hadrian je znao da ju nisu mogli prevariti, premda se zadovoljno
osmjehivala, - Dobar dan, Vaa Milosti. Mislila sam vam donijeti neko pie da se malo
osvjeite dok ste u posjetu mojoj keri.
- Veoma uviavno od vas - promrmljao je, bacivi pogled prema Nicole. Stajala je
okrenuta im leima, zagledana kroz jedan od visokih prozora, odjevena sada u zelenu kunu
haljinu s uzorkom. Osjetio je olakanje zbog toga to su bili prekinuti, no to se ne bi moglo
rei i za njegovo tijelo. Situacija mu je izmaknula iz kontrole, to mu nije bila namjera.
Jane je odloila posluavnik na stakleni stol i na nekoliko su trenutaka razmijenili par
uljudnih rijei. Kada je izila, iza sebe je ostavila vrata irom otvorena. Hadrian se okrenuo
prema svojoj nevjesti, koja se dotada mrtila na nj; bilo je posve oito kako joj ono nekoliko
proteklih minuta nije popravilo raspoloenje.
- Nadam se da si zadovoljan - dobacila je nepromiljeno.
- Daleko sam od toga da budem zadovoljan.
Oblilo ju je rumenilo. Ruke su joj i dalje bile obrambeno prekriene na prsima. - Zato si
doao? Stavljati mi sol na ranu?
- Kakvu ranu? - upitao je sarkastino, okrenuvi se od nje.
Sada kada su oboje ponovno bili sami, premda je bila odjevena u kunu haljinu,
uzavrela bol ponovno mu se javljala u slabinama. Natoio im je oboma aj u alice, nadajui
se odvui pozornost svojemu tijelu od njegove namjere.
- Zna ti koju ranu - odbrusila je. - Zato ustraje na ovom smijenom braku? Iskreno se
slaem s onim to si rekao... onim da si glup to me eni.
- Nisam to rekao, Nicole.
- Kao to ti je dobro znano, nisam od onih koje bi bile dobre vojvotkinje - rekla je, kao
da ga nije ula.
- Moda se podcjenjuje. Razrogaila je oi.
Smireno je ispijao aj, ne odvajajui pogled s nje.
Pribrala se. - Hadriane... zato ustraje na tom da se vjenamo? Ako ono to se izmeu
nas dogodilo nema veze meni, zato onda, doavola, ima tebi?
Lecnuo se, ali ne zbog njezina prostakog rjenika. Je li uope mogla misliti to to je
upravo sada rekla... da je ono to se prije nekoliko dana dogodilo tamo u njegovoj knjinici
njoj nevano! - Zna ti zato. Moda nosi moje dijete.
184

Anna

RafaelaR

- Ako sam trudna, mogu ga roditi da ne budemo vjenani. Naviknuta sam ja na skandal...
kakve bi veze imalo jo malo dodatnog skandala?
Sada je bio smrknut. - Ako misli da me moe navesti na to da se predomislim, dvaput
razmisli. Nepokolebljivo ostajem pri svojem.
- Onda e imati veoma protivnu vojvotkinju na vratu - rekla je hladno.
- Usuuje li mi se ti to prijetiti?
- Ne prijetim ti. Savjetujem .
- I lae - rekao je smireno, mada tu mirnou nije osjeao. Odloio je alicu i tanjuri. Oboje u stvarnosti znamo koliko si protivna... jo prije samo pet minuta postojao je za to oit
dokaz.
Zajapurila se, no nije uspio razaznati je li to bilo od bijesa ili neugode, ili od oboje. Moda nisam protivna kada je rije o tjelesnom, ali protivna sam kada se radi o udaji za
tebe!
Njezina bodlja pogodila ga je nepogreivom tonou i nije mu se svidjela rana koju je
ostavila. Nije se nimalo smekala s obzirom na mogunost udaje za nj. Nije mogla znati da
Francis nije njegov otac, ako ju je to uope muilo, ali bio je previe ponosan da joj to kae, i
to je jo vanije, nije imao povjerenja u nju da bi joj takvu tajnu otkrio. Jo ne. Nije mogao
riskirati ugled svoje majke. - Jesam li ti uistinu toliko mrzak?
Stajala je ukipljeno. Lice joi je bilo blijedo i bijes joj se pomalo gubio iz pogleda. Kada je
odgovorila, bilo je to krajnje oprezno. - Nije sada to bitno jesi li mi mrzak ili nisi.
- Smatra li da sam mrzak? - zahtijevao je odgovor.
- Ne.
Sada je on bio ukipljen i bilo mu je veoma teko suzdrati se da se ne osmjehne. - Dakle,
nisam nikakav ljudoder. - Pogledom je potraio njezin. Usne su joj zadrhtale. - Ne
prisiljavaj me protivno mojoj volji.
- Nicole, prekasno je.
- Nije prekasno. - Moe se predomisliti. Ljudi e samo rei da ti se vratio razum.
Nije mogao ne zapaziti njezin oaj i svaki njegov pokuaj da se osmjehne izostao je. Iz
nekog razloga suprotstavljala mu se sada jednako kao prije. - Predlaem da promijeni svoje
htijenje - rekao je hladno.
- Ne elim biti rtvovana tvojoj plemenitoj ideji dunosti.
- Potpuno si mi to jasno dala do znanja - procijedio je kroz zube. - Zapravo, vraki sam
umoran od sluanja istoga refrena. Istina je da uope ne marim za ono to ti eli.
- Proklet bio - prosiktala je. - Misli samo na sebe. Hladan si i beutan, ba kao to to svi
govore!
Hadrian se nezadovoljno osmjehnuo. Bio je povrijeen i bijesan zbog toga to je bio
ranjiv kada je ona bila u pitanju. - Namjeravao sam te pozvati da izie sa mnom veeras, ali
vidim da to ne bi bilo mudro.
- Ne, ne bi bilo mudro. - Nicole se estoko sloila. - Odbila bih te, nemam namjeru
nikamo ii s tobom.
185

Anna

RafaelaR

Bio je bijesan i samo je velikom snagom volje kontrolirao svoj bijes. Nee ju prisiljavati
da poe s njim na taj bal. S takvim svojim oitim animozitetom prema njemu, samo bi
izazvala jo vie ogovaranja. Bilo bi udo da se podinila pravilima i ponaala onako kako bi
jedna nevjesta trebala. - Vidjet emo se u katedrali. - Ve se upuivao prema vratima kada
su ga njezine sljedee rijei u hodu zaustavile.
- Samo se nadaj! - doviknula je.
Polako se okrenuo. Sada vie nije skrivao osjeaje. - Nisam ja Percy Hempstead - rekao
je, veoma sporo i veoma jasno. - Da to odmah razjasnimo.
Nije se pomaknula, inilo se kako ak i ne die.
- Nisam ja dvadesetdvogodinjak. Nisam ja opinjena luda. Misli li me odbaciti, dvaput
razmisli, jer neu podviti rep i pobjei u drugom smjeru, onako kako je to on uinio, o ne.
Nai u te i dovesti pred oltar, na leima bude li trebalo, bez obzira na sve tvoje vritanje i
bez obzira na to koliko bi skandalozno to moglo biti.
Jo je uvijek bila nepomina.
Opasno se osmjehnuo. - Nitko me nee osuditi zbog mojega ponaanja. Zato to sam
vojvoda od Clayborougha... i zato to sam mukarac. A ti, ti si samo ena... i to, kad smo ve
kod toga, ekscentrina. ena kojoj, rei e, treba vrsta muka ruka i koju pokoji put treba
dobro premlatiti.
Nicole se zgranula.
- Pljeskat e mi na mojim postupcima - zavrio je nemilosrdno - a tvoje e postupke
osuditi.
- Prezirem te - uspjela je izgovoriti Nicole.
Osmijeh mu je bio izopaen. - Odlui li se izazvati takav skandal, neka ti bude. Oprat u
ruke od cijele te situacije i ostaviti te da se krka u vlastitoj kai. Moja velikodunost da te
zatitim ne ide dalje od toga.
- Odlazi!
Nije joj odgovorio. Bio je previe bijesan. Krupnim korakom iziao je iz prostorije.

186

Anna

RafaelaR

DVADESET ESTO POGLAVLJE

Vojvoda od Clayborougha bio je nervozan. Bio je dan njegova vjenanja.

Posljednjih dana nije vidio Nicole, sve od onda kada ju je posjetio namjeravajui ju
pozvati na bal. Namjerno je to uinio. Ponovno mu je savreno jasno dala do znanja to
osjea prema njemu, pobudivi njegove emocije, koje su u svakom sluaju bile previe
razorne u njezinoj blizini. Bilo je sigurnije, mnogo sigurnije, drati se podalje od nje, sve dok
ne budu vjenani.
Nije se ni usudio pomisliti na to kakva e borba uslijediti onda kada mu postane enom.
Vojvoda je proteklih tjedan i pol boravio u Londonu. U tom kratkom vremenskom
razdoblju pojavio se na tri domjenka, dva bala, jednoj regati i jednoj raskonoj soareji. Bila
je injenica, to je zapanjilo London, da je u jednom tjednu prihvatio vie poziva nego u
proteklih godinu dana. Ne samo to se pojavio na tim raznim dogaanjima ve se zapravo
na njima nekoliko sati zadrao druei se s ostalim gostima i, ukratko, bio veoma
armantan. Takvo ponaanje bilo je veoma nesvojstveno samotnom i prilino
nedrueljubivom lordu te je vojvoda postao najomiljenija tema razgovora meu
pripadnicima visokoga drutva.
Ali Hadrianova narav nije se promijenila. Nije bio nimalo vie zainteresiran za
drutveni ivot plemia nego prije.
Zapravo, jedva je ekao doi kui u Clayborough, gdje su razliite obveze ekale da se
osobno pozabavi njima. U Londonu je ostao samo zbog Nicole.
Stvarao je nov poetak za njih oboje. Naravno, nikada nije bio nepopularan. Bio je
previe moan da ne bi bio rado vien gost, ali nikada nije bio pretjerano popularan zbog
svoje oigledne ravnodunosti prema drutvenom vrtlogu. Ali pred kraj tih deset dana
zapravo je postao omiljen. Ubrzo e tako omiljena postati njegova ena.
Po Londonu vie nisu kruile rune glasine. Ako se jo zadrao pokoji tra o pogrenom
izboru vremena za njegovo i Nicolino vjenanje, bio je u procesu sporog izumiranja. Nov
tra bio je upravo onakav kakvoga se on dosjetio. Kada su mu na svakom tom drutvenom
okupljanju kojemu je nazoio estitali na zarukama, Hadrian je bio primjereno oduevljen.
Bilo kakvo vojvodino otvoreno iskazivanje emocija smatrali su neuobiajenim i moglo je biti
dovoljno da zavara. Ali rije o njegovu upadu u Nicolinu sobu neki dan proirila se poput
najgore vatrene oluje. No ovog... puta tra je bio koristan.
Posvuda kamo je Hadrian odlazio ljudi su priali o njima. Samo veer prije, na soareji
kod Averyjevih, nauo je razgovor dviju udanih ena i jedne neudane, sve su to bile njegove
poznanice.
- okantno - izjavila je lady Bradford. - Doslovno je istjerao madame Lavie van kako bi
mogli ostati nasamo!
- Skandalozno - uzvratila je gorljivo lady Smythe-Regis. - Sigurno je posve lud za lady
Shelton kada je tek tako zaboravio na dolino ponaanje!
187

Anna

RafaelaR

- Moete li zamisliti biti predmetom takva vojvodina zanimanja? - rekla je sanjarski

lady Talbott. - To mora da je ljubav!
Hadrian se brzo udaljio, prije nego to opaze da je prislukivao. Bio je vie nego
zadovoljan.
Ali ipak nije bio zadovoljan onoga poslijepodneva kada je odluio pojaviti se u svojem
klubu u James Streetu. Kada je uao u omiljenu mu jazbinu, postao je svjestan da se tih
razgovor prekinuo. Obino bi ga ljubazno pozdravili, nakon ega ostali lanovi vie ne bi
obraali pozornost na nj, s obzirom na to da su svi znali kako voli osamu. Smrknuto se
zapitao to je izazvalo takvu reakciju njegovih pajdaa. Previe bi bilo ponadati se da se to
nije odnosilo na nj i njegovu zarunicu.
Ubrzo je doznao. Pristupio mu je grof Ravensford, kojega je poznavao bolje od veine
ostalih lordova. - Ima li to protiv ako ti se za trenutak prikljuim, Hadriane? - upitao je
Jonathon Lindley.
Iznenaen, Hadrian je pristao, no ubrzo je postalo oito da lord ima neto na umu. - to
mi to eli rei, Jonathone?
- Nee biti zadovoljan - upozorio je Lindley, govorei tiho. Hadrian mu je dao znak da
nastavi.
- Nicole mi je poput keri pa ti moram rei ono to sam upravo doznao. Dvojica lanova
ovoga kluba upravo su se okladila.
Vojvoda se ukipio. - O kakvoj je okladi rije?
- Onoj vrsti oklade koju treba ispraviti. Lord Hortense i lord Kimberly okladili su se da
e tvoja nevjesta za devet mjeseci nakon vjenanja roditi.
Hadrian se nije pomaknuo. Premda mu je lice bilo kao od granita isklesano, u jednom
vruem valu preplavio ga je bijes. Kada je uspio progovoriti, zahvalio je Ravensfordu na
informaciji. Trenutak je potom iziao.
Te veeri naao je Hortensea kod njegove kue dok se spremao za izlazak. Razgovor je
bio kratak i uciljan. Jedan dobro pogoen udarac rasklimao je nekoliko Hortenseovih zuba.
Hortense se silno pravdao.
Ista sudbina snala je lorda Kimberlyja.
Jo vie ogovaranja, jo vie skandala, no sve to ilo je vojvodi u korist. Ponaao se
asno, branei Nicolinu ast, dok su ta dvojica dentlmena bila poznata samo kao bitange.
Osim toga, dame su se doaptavale. Bilo je to silno romantino.
Jedino to toga vikenda nije prolo dobro bio je razgovor s markizom Staffordom...
Elizabethinim ocem.
Hadrian je sam otiao posjetiti svojega prijatelja, nadajui se na neki nain objasniti ono
to e tom ucviljenom ovjeku biti neobjanjivo. Stafford je jo uvijek bio zakljuan u svojem
domu, u neutjenom stanju alosti. Budui da nakon pogreba nikoga nije ni vidio, nije ni
znao za Hadrianove zaruke. Kako mu je Hadrian bio poput sina te ujedno zarunik njegove
keri od djetinjstva, Stafford ga je primio, premda nije primao posjetitelje.
- Neu vas ni pitati kako ste, George - rekao je tiho Hadrian.
- Nemoj! - Stafford je bio ispijen, mrav i crvenih oiju. - Ne mogu prestati tugovati.
Volio bih da mogu.
188

Anna

RafaelaR

- Znam da je otrcano, ali s vremenom ete je se moi sjeati s mnogo manje boli.
- Ne - rekao je Stafford. - Nisi u pravu. Ova bol nikada nee nestati.
Hadrian nita nije rekao. Bilo mu je strano neugodno, jer kako je tome ovjeku mogao
rei da se eni nedugo nakon Elizabethine smrti, ali morao mu je to rei osobno, prije nego
to Stafford sam uje za zaruke. - George, i meni Elizabeth nedostaje. Uvijek e mi
nedostajati.
Stafford je zaplakao. Tekom se mukom pribrao. - Znam.
Hadrian je nakratko sklopio oi. Istina, koliko mu je god bilo stalo do Elizabeth i koliko
god tuan bio zbog njezine iznenadne smrti, bilo mu je teko zamisliti njezinu sliku. - Sretna
je, George. Spokojna je sada, u odnosu na onakve bolove. Ako postoji raj, ona ga je nala.
Stafford je ponovno zaplakao. Hadrian mu je pruio svoju maramicu, pitajui se bi li, na
kraju, ipak trebao sada otii i ostaviti Stafforda da o svadbi uje tek nakon to sve bude
obavljeno.
- Da - rekao je naposljetku markiz, drhturei. - Elizabeth je u raju, nitko ga ne zasluuje
vie od nje.
Nakon nekoliko trenutaka, kada je markiz malo doao k sebi, Hadrian je progovorio: George. strano mi je ao to vas moram osobno obavijestiti o neem za to vrijeme nije
nimalo prikladno, Vjerujte mi da vas sada ne bih ometao u vaoj boli da postoji bilo koji
drugi nain.
- Hadriane, mome dragi, ti si uvijek dobrodoao u ovaj dom. Hadrian je zadrhtao i na
trenutak osjetio grizoduje kakvo nije osjetio od trenutka kada je konzumirao svoju strast s
Nicole. Odjednom je kristalno jasno vidio Elizabeth, kao da je stajala u toj prostoriji iza
svojega oca. Osmjehivala se i gledala ga s ljubavlju. Na licu joj nije bilo optube za izdaju.
Vojvodine su se oi razrogaile i sjeo je uspravnije, no bio je to samo plod njegove mate...
sablasna halucinacija... jer je one slike nestalo, a s njom je, na neki neobjanjiv nain, nestala
i krivnja.
Hadrian je teko zapoeo. Osjeao je da Staffordu duguje biti iskren s njim, i premda je
znao da e biti uzrujan, vjerovao je u ast toga ovjeka i bio uvjeren kako je bilo sigurnije
rei istinu. - U svojem alovanju, u trenutku strasti, okrenuo sam se drugoj eni.
Stafford ga je pogledao, a potom rekao: - Shvaam. Kakve to ima veze? Mlad si. Ne
svaljuj krivnju na sebe.
- Mislim da niste shvatili, George. Ta druga ena nije mi ljubavnica, a nije ni kurva.
Stafford je bio zbunjen.
- To je neudana mlada ena koju sada moram vjenati. Stafford je piljio, nesposoban u
tom trenutku shvatiti to mu on to govori.
- Za tjedan dana enim Nicole Shelton. Stafford je i dalje piljio.
- ao mi je - rekao je Hadrian.
Stafford je skoio na noge. - eni neku drugu enu sljedei tjedan? Ustao je i Hadrian. ao mi je.
- Kako si mogao! Boe dragi, kako si to mogao uiniti? - vikao je Stafford. - Elizabeth tek
to je umrla, nije se jo ni ohladila u grobu. Kako si to mogao uiniti, kako?
189

Anna

RafaelaR

- To je pitanje asti - rekao je Hadrian, samo naizgled pribran. - Elizabeth je mrtva, a ja

sam upropastio Nicole. Naravno, odatle potreba za urbom.
Stafford je bio crven u licu. - Kako se usuuje doi ovamo i rei mi da eni drugu
sljedeega tjedna! Proklet bio tako hladna srca, Hadriane! Proklet bio! Proklet bio,
doavola! Ah... pa ti nisi ni volio moju ker. To tek sada vidim!Nikada ju nisi ni volio. Kako
mi je drago da se nee udati za takvu hladnu beutnu hulju poput tebe!
- ao mi je!
- Odlazi! - vritao je Stafford. - Odlazi, odlazi, odlazi. odlazi.
* * *

Vojvoda od Clayborougha u crkvu je stigao rano. Sveanost se trebala odrati u crkvi St.
Martin-in-the-Fields na Trafalgar Squareu. Ta je kapelica izvorno postojala na tom istom
mjestu jo od normanskih vremena i do dvanaestoga stoljea crkva je tamo imala svoju
upu. Nekoliko je puta bila obnavljana, posljednji put poetkom osamnaestoga stoljea.
Sada je to bilo velianstveno arhitektonsko zdanje... golema graevina pravokutnog oblika
sa zadivljujuim trijemom koji je bio opkoraen visokim crkvenim tornjem, s draesnim
kipom Charlesa I. u prvom planu.
Hadrian je uao kroz stranji ulaz, ostavivi svoju majku, grofa od Northumberlanda i
lady Claire te grofa i kontesu od Dragmorea da doekuju goste, kojih je bilo blizu tisuu.
Zbog okolnosti koje su pratile njegovo vjenanje odluio ga je barem uiniti vjenanjem
godine. Bio je odluan u nakani da nitko od vanosti ne bude izostavljen s popisa gostiju... te
da nitko ne pomisli da on i njegova nevjesta bilo to skrivaju. Isobel se s tim sloila, a sloili
su se i Sheltonovi, kao i njegov djed, Roger de Warenne. Stoga je na popisu bila ne samo
najvanija aristokracija u zemlji ve mnogi utjecajni politiari i poslovni ljudi, pa ak i sama
kraljica Viktorija.
Hadrian je odluio prepustiti se svojim turobnim mislima u malom predsoblju. Bio je
iznimno nervozan i nije mogao proniknuti zato. Pogodila ga je neugodna slika... njega
samoga kako stoji pred oltarom i eka svoju nevjestu koja nikada nee doi. Koraao je,
osjeajui silnu napetost. Nicole Shelton to se nee usuditi; ta je pomisao bila smijena.
Nakon onoga to se uinilo poput sati i sati ekanja zaulo se kucanje i u prostoriju je
uao njegov djed. Roger de Warenne, grof od Northumberlanda, koji ga je pomno
promotrio. - Izgleda kao da si bolestan, mladiu.
- Tako se i osjeam - uzvratio je Hadrian. - Je li ona ovdje?
- Tu je. Nije ti pobjegla.
Hadrian se namrtio i, unato najboljim namjerama, osjetio olakanje. Samom je sebi
rekao da nijedan mukarac ne bi mogao uivati pri pomisli na to da pred tisuom gostiju
bijesnu enu koja se opire doslovno dovue do oltara.
Vojvoda od Northumberlanda nasmijao se. - Nema izazova, zar ne?
Vojvoda je stegnuo vilicu. - udi me da ju odobrava. - Istoga trena kada se odluio
vjenati s Nicole, otiao je do svojega djeda obavijestiti ga o svemu to namjerava uiniti.
190

Anna

RafaelaR

Naravno da je u toj ivotnoj fazi mogao uiniti to je htio, no bila je stvar potovanja
zatraiti Northumberlandov pristanak. Oekivao je odreeno protivljenje, ali nije ga bilo.
- Ne znam jo odobravam li ju - rekao je bez uvijanja grof Northumberland. Odobravam njezinu obitelj i odobravam pravovremen brak. Ne bih rado htio imati unuka
kopile.
Hadrian mu nije bio rekao koji je razlog za brak, jer ga to djed tada nije ni pitao. Izvio je
obrvu znajui da ne bi trebao biti iznenaen pronicljivim uvidom Rogera de Warennea.
- Moe cijeli London prevariti, mladiu, ali ne moe prevariti mene - rekao je
Northumberland.
- Doista.
- Treba izravnati kravatu, Hadriane.
Vojvoda je poeo prtljati oko kravate te zauzet time nije ni primijetio zadovoljan
smijeak grofa od Northumberlanda.
* * *

Nicole je sjedila nadasve mirno te gotovo nije ni disala. S njom je bila njezina sestra
Regina, koja je naalost bila jednako toliko nervozna i prestraena kao da se radilo o njezinu
vjenanju. Uz nju je jo sjedila Martha, koja ju je drala za ruku. Ona je bila jedina razmjerno
smirena osoba u toj prostoriji... ali joj je dlan bio mokar od znoja. - Opusti se. Doima se kao
da ide na vlastit pogreb.
- Ne idem li?
Regina je povikala. - Hoe li se ak i sada nastaviti ponaati poput glupae?
Cijeli tjedan gotovo nisu ni razgovarale. Regina je oito bila uzbuena zbog te veze,
zbog ega je Nicole bila jo ljua svaki put kada bi im se putovi ukriali. Izgledalo je da im se
odnos u potpunosti pogorao, pretvorivi se iz prijateljskog u neprijateljski.
- Osjeat u se onako kako se elim osjeati - obrecnula se Nicole.
- Zato ne dopustiti cijelom svijetu da vidi kako si nesretna! - spremno joj je uzvratila
Regina.
- To i namjeravam!
- Prestanite! - poviknula je Martha, ustavi. - Boe dragi, nije sada vrijeme za svau.
Nicole, da sam na tvojem mjestu, dvaput bih razmislila o tom da ponizim vojvodu pred
tolikim njegovim gostima.
Nicole je zinula odgovoriti kako Martha na svu sreu nije Nicole, ali iznenada se
zaustavila. Utihnuli su zvuci glazbe koja se u posljednjih pola sata razlijegala prostorijom.
Njezini roditelji doekivali su goste koji su pristizali i dotada su se svi ve sigurno bili
smjestili. Svi su se sledili oslukujui tiinu. Bila je to Nicolina postojana odluka da nee biti
povorke, ve samo svadbeni mar do oltara, gdje e ju doekati mladoenja sa svojim
djedom. Regina je iz rukavice izvukla bijelu maramicu, kojom je obrisala elo.
Nicole je drhtala. To e se ubrzo dogoditi. Udavala se za vojvodu od Clayborougha. O,
Boe.
191

Anna

RafaelaR

- Uzmi - Regina joj je tutnula maramicu u ruku.

Nicole ju je uzela ne zapazivi suut na licu svoje sestre, jer su joj oi odjednom bile
pune suza. Nije ak ni znala zato plae.
Regina je pogledala u Nicole i Marthu. - Gdje je otac? - U glasu joj se osjeala panika.
Moda se neto dogodilo, pomislila je oajno Nicole. Moda je dolo do kakve krizne
situacije... pa vjenanja nee ni biti.
Njezin otac uao je u prostoriju. - Jesi li spremna? - upitao je svoju ker. Bacio je pogled
na ostale dvije djevojke. - Bolje vam je da idete zauzeti svoja mjesta.
Martha je zgrabila Nicole za ruku i poljubila ju u obraz. Regina je oklijevala, a potom i
sama brzo poljubila sestru.
Kada su ostali sami, Nicole je kolebljivo ustala. Njezin odnos s ocem takoer je bio
pokvaren dolaskom njezina vjenanja i nije ga mogla pogledati, a da se ne osjeti izdanom... i
izgubljenom.
Nicholas ju je odmjerio pogledom. - Prelijepa si - rekao je i glas mu se slomio. - Tako
sam ponosan na tebe.
Ali bio je to Nicolin neuspjeh. ime se imao ponositi? Sablaznila je drutvo otkad je
poela izlaziti u nj i sada se udavala samo zato to je bila bludna. Nije progovorila s njim sve
od kada je dogovorio taj brak. Nahrupile su suze. - Oe...
- Neizmjerno te volim, Nicole. Vjeruj mi, dugo sam uporno razmiljao o tome jesam li
postupio ispravno kada sam prihvatio Hadrianovu branu ponudu. Uvjeren sam da jesam.
Molim te, oprosti mi to inim ono za to mislim da je za tebe najbolje.
Nije mogla nastaviti tu prepirku s njim, ne tu, ne sada, ne na dan njezina vjenanja.
Prila je, silno mu elei ponovno biti ki... ali bol koju joj je nanio nije prolazila. Pogledala
ga je, elei mu rei toliko toga, elei ga upitati kako joj je to mogao uiniti, elei mu rei
kako mu je ve oprostila... te da ga uistinu voli. Zaustila mu je to rei i ugledala nadu u
njegovim oima. Ali rijei nisu proizile iz nje.
Svadbeni je mar zapoeo.
Veoma dug trenutak gledali su se.
Nicholas je turobno ispruio ruku. Ne mogavi sada uope progovoriti, Nicole ju je
prihvatila. Tisuu je gostiju ekalo. ekao je i vojvoda od Clayborougha.

192

Anna

RafaelaR

DVADESET SEDMO POGLAVLJE

Vojvoda od Clayborougha bio je bijesan, premda se to nije vidjelo. Ali bilo je malo vjerojatno
da je uspio prevariti neke od svojih gostiju. Nastavi li njegova nevjesta tako otvoreno
izraavati svoju zlovolju prema njemu, pomislio je da bi mogao zaboraviti na ponaanje u
javnosti i sve ono dobro to je u posljednjih tjedan i pol dana uinio i otvoreno ju zadaviti.
Bili su na prijemu koji se odravao u njegovoj rezidenciji na Cavendish Squareu, s
obzirom m velik broj gostiju koji su bili pozvani na vjenanje. Bila je to lijepa sveanost.
Katedrala je bila predivno arhitektonsko zdanje, dovoljno golemo da primi njihovih tisuu
uzvanika. U svojoj srebrnoj haljini, Nicole je bila zanosna nevjesta, ali i ljutita.
Veo joj je bio proziran. Profinjeno satkan od srebrnog tila nita nije skrivao. Njezin
izraz lica, njezin bijes... svi su ga mogli vidjeti. Ni jednog trenutka nije pokuala biti sretna
mladenka. Naprotiv, inilo se ba suprotno.
Onoga trenutka kada ju je Hadrian ugledao kako silazi niz crkveni prolaz, ostao je
zapanjen i razum ga je potpuno napustio. U njemu se stvorila najsnanija emocija koju je
ikada osjetio u ivotu i u djeliu sekunde znao je da je, na neki nain, zaljubljen u nju.
Ali taj trenutak proao je u trenu. Izraz njezina lica postao mu je jasan kada mu se
pribliila. Bila je lijepa, srebrna pogleda, tamnokosa. Nije bilo dvojbe u pogledu njezinih
osjeaja. Usudila se poniziti njega... i sebe... pred tisuom njihovih gostiju.
Izbjegavala ga je pogledati dok je prilazila. Zapravo, drala je bradu visoko, dok su joj
usne bile tvrdoglavo zlokobno stisnute. Nije ga pogledala ak ni onda kada se zaustavila
pokraj njega kod oltara. Kada je dolo vrijeme da kae svoje zavjete, zapravo nije
progovarala. Hadrian ju je uzeo za ruku i posebno ju vrsto stegnuo... upozorivi ju na taj
nain da e ju prisiliti da bude po njegovoj volji, premda je sada glupo od sebe pravila pravo
ruglo. Osjetio je olakanje kada je napokon progovorila. Ali bilo je prekasno da bi mu
ublailo bijes.
Sada su bili mu i ena.
Nije bilo nijedne due u kui Clayboroughovih koja nije shvatila da se mladenka,
najblae reeno, opirala.
Vojvodin ljubazan osmijeh odavno je ieznuo i zamijenila ga je hladna i nepopustljiva
maska. Bilo mu je svega dosta. Nije mario za to to su na vlastitom svadbenom slavlju bili
jedva sat vremena. to je due ostajao sjediti pokraj svoje nevjeste kamena izgleda koja je
odbijala jesti, piti pa ak i govoriti, to je njegov bijes postajao sve opasniji, Silno se trudio
kontrolirati ga.
- Idemo - rekao je odjednom.
- Sada?
- Sada. Istoga trena. - Ustao je i budui da ju je drao za ruku, povukao ju je da ustane
zajedno s njim.
- Dopusti mi da se preodjenem.
193

Anna

RafaelaR

- Odjednom te zanima dolino ponaanje? Malo je prekasno, ne misli li tako... madam,

eno?
Ukipila se. - Satima jo nee razrezati tortu.
- Nimalo me ne zanima.
- To je oito - rekla je, znaajno ga pogledavi.
- Nisu mi jasne te tvoje dvosmislene aluzije. Zato trai odgodu? Oito se ba ne
zabavlja najbolje u ivotu.
- Zato to je ostati ovdje bolje nego otii s tobom. Hladno se nasmijao. - Ah, sada smo
doli do sri stvari.
eli odgoditi neizbjeno. Boji li se ostati nasamo sa mnom i izdati samu sebe?
- Ne bojim - rekla je vrsto. - Samo elim odgoditi ono to e biti iznimno neugodno ...
nau budunost.
- Nastavi li me ovako ljutiti, bit e vie nego neugodna. Razrogaila je oi. - Prijeti mi?
- Shvati to kako hoe. - Ponovno ju je vrsto zgrabio za ruku i povukao ju za sobom.
Poela se opirati pa se okomio na nju, vrsto kontrolirajui bijes. - Nisi li danas napravila
ve previe scena? Mora li napraviti jo jednu?
- Ti si taj koji pravi scenu - prosiktala je, ali prestala mu se opirati. Hadrian se nije
obazirao na nju. Otili su se pozdraviti sa svojim obiteljima. Dok su odlazili, presretali su ih
estitari od kojih mnogi nisu mogli prikriti svoje arko zanimanje za hladnoga mladoenju i
neprijateljski raspoloenu mladenku. im su izili, vojvoda je umalo ubacio svoju enu u
koiju Clayboroughovih.
Povukla se u suprotan kut i tamo sjela. Hadrian se popeo i sjeo njoj suelice, nimalo se
ne obazirui na nju, premda je bio toliko bijesan da ju je poelio zadaviti. Dao je znak vozau
da krenu.
Nijedno nije progovaralo. Hadrian je bio bijesan na nju zbog takvog ponaanja na taj
dan, pred samom kremom britanskog drutva. Marljivo je radio na tom da ugui svaki tra o
njima, tratei svoje dragocjeno vrijeme na glupim domjencima i besmislenim balovima,
armirajui nezanimljive dame i laskavu gospodu, ponaajui se kao zaljubljena luda.
Nedvojbeno su sada svi mislili kako nema vee budale od njega... biti opinjen mladenkom
koja ga neskriveno prezire. U samo nekoliko sati Nicole je upropastila sve ono to je on u
posljednjih deset dana postigao... sve ono to je postigao zbog nje.
- Nadam se da si zadovoljna sobom - rekao je.
- Zato bih trebala biti zadovoljna bilo ime ba na ovaj dan? Sjedila je to je mogue
dalje od njega, u kutu na drugoj strani koije. Premda vie nego bijesan, nije mogao ne
zapaziti kako je bila prelijepa u svojoj srebrnoj vjenanoj haljini s rasputenom kosom boje
ebanovine. Leerno je ispruio svoje duge noge, to je proturjeilo napetosti koja se u njem
javljala. - Predlaem ti da pone mijenjati stav. Sada si mi ena. Okolnosti se nee
promijeniti... sve dok sam iv. Ili uiva u izazivanju skandala? Bijesno ga je pogledala. Zna da ne.
- Naprotiv, mislim da si istinski uivala pravei danas jednu scenu za drugom. Zasigurno je znao da je uivala poniavajui ga. Osjetio je jo jednom snano naviranje
bijesa. Nevjerojatno se borio protiv njega.
194

Anna

RafaelaR

- Silom si me dovukao pred oltar. Jesi li mislio da u doi krotko? Ako si to mislio, onda
si se prevario.
- Postoji samo jedno mjesto na kojem mi se pokorava, madam. - Uputio joj je prodoran
pogled. - Moda je to jedino mjesto na kojem te trebam drati. Zbog nas oboje.
Nicole se zajapurila zbog toga to je ukazivao na njezinu nesretnu strastvenu narav i
sada je duboko uzdahnula uvi njegov prijedlog. - Nadam se da se ali - smrknuto je
promrmljala. - Silno me privlai ta pomisao.
Piljili su jedno u drugo. Za Nicole, koija je bila premalena. Hadrian je bio previe blizu
da bi se osjeala ugodno. Osjeala je njegovu uznemirujuu blizinu, sve od trenutka kada mu
se pribliila za oltarom. Njegova je blizina uvijek bila uznemirujua. Nije mogla ne pomisliti
na predstojeu no... njihovu prvu branu no.
Bilo je nemogue povjerovati, ali sada mu je bila ena. Neko je to svim srcem eljela,
no inilo se da je to bilo veoma, veoma davno. Bila mu je ena, obavio je svoju dunost i sada
je od nje oekivao da prihvati svoj poloaj... pretpostavila je i njegova udvaranja. Stisnula je
ake. Nije ju mogao prisiliti da se uda i oekivati od nje da bude posluna, nije mogao. Ako je
uistinu oekivao da e ga ona veeras doekati rairenih ruku, onda nije bio pri zdravoj
pameti.
Ali to sa svim onim veerima nakon te? ak i ako ga noas uspjeno odbije, koliko e ga
jo dugo moi uspjeno odbijati? Nicole nije morala razmiljati previe dugo da bi znala
kako je njezin sluaj beznadan. Bez razmiljanja je odbila pomisao o ponitenju toga braka,
nije ak eljela ni preispitati vlastite razloge.
Ali on mora shvatiti da ju ne moe na taj nain toliko podjarmljivati svojoj volji, mora.
No srce joj je veoma brzo kucalo i bila je odve svjesna njegova pogleda na njoj. Bio je
smion i izravan... namjere su mu bile oite. Nicole je poeljela zaboraviti kako je to bilo biti u
njegovu naruju, kako je bilo primati njegove poljupce. Naalost, sjeanje joj je bilo
savreno.
Nicole se okrenula od njega i zagledala kroz prozor. Zimska veer pribliavala se
previe brzo, no unato hladnoi u zraku i injenici da je njezin srebrni ogrta od lisice bio
rastvoren, nije joj bilo hladno. Daleko od toga. Odjednom ju je uhvatila neka neobjanjiva
panika, odjednom je osjetila skuenost. vrsto je stiskala ogrta od lisice i privila ga blie
zbog vlastite ugode.
Hadrian je prekinuo utnju izmeu njih. - Nisam isplanirao medeni mjesec.
- Dobro.
Nastavio je posve smireno. - Imam nekakve neodlone poslove koje moram obaviti u
Clayboroughu te na nekolicini ostalih imanja. Rijeit u to u roku tri tjedna. Potom moemo
putovati... ako eli.
Naposljetku se okrenula licem prema njemu. Panika je jo uvijek bila prisutna,
popraena oajem. - Ne elim! Ne elim nikamo ii s tobom! Ne elim ti biti ena! - Glas joj
se slomio. - Ne elim!
- Opet, tvoji osjeaji nisu nikakvo otkrie. Zapravo, umorio sam se ve sluajui ih.
Molim te, zadri za sebe svoje nezadovoljstvo po pitanju naega braka.
Nicole je odvratila svoj suzan pogled od njegova nesmiljenog i bljetavog.
195

Anna

RafaelaR

- Nemam ni ja elje za medenim mjesecom s tako svadljivom nevjestom - rekao je.

Nije ju to trebalo povrijediti, zato to nije ni eljela putovati s njim u inozemstvo.
Medeni mjeseci bili su za one koji se vole, a ne za protivnike. Nedvojbeno je znala da bi, da
se vjenao s Elizabeth, uivali u tjednima i tjednima provedenim nasamo negdje na
kontinentu. Ali boljelo je. Jo se dublje uvukla u svoj ogrta od lisice, borei se protiv suza
iscrpljenosti, histerije, a moda i poraza.
Pet sati potom stigli su u Clyborough Hall. Bilo je sada ve mrano. No je bila bez
zvijezda, sumorna, i Nicole nije mogla dobro vidjeti palau koja se, kako je ula, mogla
mjeriti s palaom kraljevskog vojvode. Hadrian joj je pomogao izii iz koije. Nemajui
drugog izbora, Nicole mu je to dopustila, ali u trenutku kada su joj noge dotaknule vrsto
tlo, brzo je izvukla ruku iz njegove. ula je kako je nezadovoljno prosiktao.
Mnogo sluga bilo je poredano u golemom predvorju doekati ju i Nicole se iznenaeno
sledila, osjetivi pomalo strah. Moda je stotinjak lanova posluge ekalo upoznati svoju
novu gospodaricu... nju. Jo je vre privukla oko ramena ogrta od srebrne lisice. Bila je to
jedina kretnja koju je nainila. Shvatila je da im se Hadrian obraao.
- Kasno je. Sutra u podne moete se upoznati s vojvotkinjom. Molim vas, vratite se
svojim obvezama.
Svi su nestali.
Vojvotkinja. Sutra moete upoznati vojvotkinju. Nije ni registrirala, Nicole se jo uvijek
nije pomaknula s mjesta. Bila je vojvotkinja od Clayborougha. Bilo je zapanjujue,
uasavajue.
- Ovo je kuedomaica, gospoa Veig. Veeras e ti ona pokazati tvoje prostorije.
Nicole je uspjela kimnuti toj uniformiranoj eni ozbiljna lica, koja je bez rijei stajala
pokraj stubita. Potom ju je Hadrian zamolio da ih na trenutak ostavi nasamo. Gospoa Veig
takoer je ieznula.
Nicole je postala svjesna da je prostorija u kojoj su stajali... predvorje... bila vea od
veine plesnih dvorana. Strop je bio nekoliko katova visok. Pod ispod nogu bio je od
zelenoga mramora, proaran zlatnim mrljama. Golemi bijeli stupovi izdizali su se uvis,
seui do stropa. Na njihovim vrhovima bili su isklesani goli aneli. To je bio Hadrianov
dom? To je sada bio njezin dom?
- Sutra u te povesti u obilazak kue - rekao je. Okrenula se pogledati ga.
- Kasno je pa emo zbog toga jesti u naim prostorijama... poslije. Nicole je piljila u
njega jo se uvijek pokuavajui priviknuti na pomisao da je sada bila vojvotkinja od
Clayborougha... jedna od glavnih plemkinja u tom podruju.
- Doi u gore za pola sata - rekao joj je. - Oekujem da e biti spremna. Je li ti to
dovoljno vremena?
Odjednom joj je do svijesti doprlo to to je govorio i razrogaila je oi. Shvatila je da ju
on pomno promatra, nastojei joj proitati misli. Prije nego to mu je uspjela rei da se ne
zamara nasilnim upadanjem k njoj te veeri, pozvao je kuedomaicu koja se u trenu
pojavila. Ne rekavi vie ni rije, vojvoda se krupnim korakom udaljio.
- Jeste li spremni, Vaa Milosti? - upitala je gospoa Veig. Glas joj nije bio onako ozbiljan
kao izraz lica.
196

Anna

RafaelaR

Nicole je bila potresena okolnostima, ukljuujui meu ostalim injenicu da je ovo bila
prva brana no te da se nije namjeravala ponovno pokoriti Hadrianu. - Da, molim.
Izraz lica gospoe Veig smekao se. - Onda poite ovamo. Vae su torbe ve unesene na
stranji ulaz.
Nicole je pola za gospoom Veig, sada ve polako ispunjena zebnjom. Kako e uspjeti
ivjeti u kui poput te? A to je bila tek jedna od brojnih predivnih rezidencija koje je
odravao! Kako e uope moi nadzirati tako golemo osoblje? Joj, pa nee znati ni odakle
poeti! Odjednom je poalila zbog toga to nije imala konvencionalnije obrazovanje... to je
odbijala gnjaviti se uenjem o upravljanju kuanstvom, osim u najosnovnijim aspektima.
Nicolin pogled lutao je iznad nje po beskrajnom stubitu sa zavojitim stubama, dok joj
je ruka klizila po glatkoj tikovini. Crven tepih obrubljen zlatnim prekrivao je stube. Goleme
slike, od kojih su neke bile pejzai, a neke portreti, mnoge djela pravih majstora, gledale su
ju odozgo sa zidova.
Nisu zastale na drugom odmoritu. - Tu ima mnogo stanova, ali apartman Njegove
Milosti i... va... na treem je katu - objasnila je gospoa Veig.
Rijei kuedomaice uzdrmale su Nicole, vrativi ju ponovno u sadanjost i krizu s
kojom se trebala suoiti. Hadrian e za pola sata biti pred njezinim vratima. eludac joj se
nervozno okretao, ali i puls naglo skoio. Da barem moe biti uvjerena da uistinu moe
kontrolirati svoju elju za njim. Ali uope nije imala povjerenja, jer koliko je bila bijesna
zbog dogaaja u svezi toga dana, te na Hadriana, nikada nije mogla porei da je on bio
najdivniji mukarac kojega je u ivotu ugledala.
Ali umrla bi od srama da on veeras provede svoj naum s njom.
Nicole je naposljetku ula u svoju spavau sobu kroz grandiozan dnevni boravak
ukraen ruiastim i bijelim tilom. Na lijevoj strani bila je radna soba iji su zidovi bili
obloeni tapetama s prugama u boji trenje te dva golema ugradbena ormara i njezina
garderoba. Ponovno je posvuda prevladavao bijelo-ruiast motiv, ak su i mramorni
podovi u kupaonici bili bljedoruiasti. Nicole je tuno prolo kroz misli da je ruiasta boja
vjerojatno bila Elizabethin izbor. Sinulo joj je da e se, svaki put kada ue u te odaje
podsjetiti na tu preminulu djevojku... na Hadrianovu ljubav prema njoj i njegovu bol.
Hadrian je sada bio njezin mu... ali ne vlastitim odabirom. Nicole je odjednom prezirala
ruiastu.
Pet sluavki bilo je bezumno zaposleno raspakiravanjem njezinih stvari. Meu njima je
bila i njezina trinaestogodinja Annie. Jo su samo dva od njezinih pet kovega bila
neraspakirana. Ostale njezine osobne stvari stii e naknadno, tijekom tjedna.
Nicole je sada osjeala vie od zebnje. Drhtala je, osjeajui se oajno tunom.
- Hvala vam - rekla je sluavkama i kuedomaici. - U redu je. Ostalo mogu poslije sama.
- eljela je ostati nasamo.
Sve su se zaprepateno okrenule pogledati ju, sve osim Annie, ije su oi bile krupne
poput oiju sove, sve od kada je prvi put kroila u tu palau. Naposljetku je progovorila
kuedomaica, iji je glas bio njean unato napomeni: - Imamo obilje osoblja da to uini,
Vaa Milosti. Stoga, kada neto poelite, samo povucite zvonce.
Nicole je potvrdno kimnula.
197

Anna

RafaelaR

Gospoa Veig raspustila je sve sluavke osim Annie. - Ima li jo neto to biste eljeli?
- Samo kupku.
- Donesena je - rekla je. - Onda, laku no.
Nicole se osjeala dezorijentiranom i oamuenom. Sjela je na golem presvuen krevet,
s baldahinom i zastorima, koji je izgledao kao da potjee od prije nekoliko stoljea.
Prekriva je bio od bljedoruiastog baruna, gladak na dodir. Potom je ugledala prozirnu
bijelu spavaicu mladenke uredno poloenu na krevet. Hadrian e ovamo doi za manje od
pola sata, s namjerom da ostvari svoja prava koja su mu kao njezinom suprugu pripadala.
- Jeste li dobro, gospo? - upitala je Annie, jo uvijek irom razrogaenih oiju. Potom se
zarumenjela. - Mislila sam rei, Vaa Milosti.
- Molim te, Annie, ta je formalnost nepotrebna. - Nicole je ustala, prila tekim bijelim
zastorima i razmaknula ih, ali nije uspjela vidjeti nita. No je bila kao u tunelu, mrana i
maglovita. Samo je nekoliko svjetala obasjavalo kruan ljunan prilaz, koji se u svojem
sjaju blistao poput usijanih koljaka.
- Annie, elim ostati sama - rekla je Nicole, koja je jo uvijek drhtala, ak jo vie nego
prije. Morala je razmisliti... i to brzo.
Annie je potvrdno kimnula, urno se okrenula i pourila prema najbliim vratima.
Otvorila ih je i zatekla se u dnevnom boravku. Zarumenjevi se, nala je vrata koja su vodila
u hodnik i brzo ih zatvorila za sobom.
Nicole se okrenula i zagledala u ruiasto-bijel krevet.
Zagledala se u poloenu tanku spavaicu, ija je namjera bila razbuktati seksualni apetit
njezina mua.
Prisjetila se njegovih poljubaca, njegova dodira.
Nicole je jo jae zadrhtala. Odjednom je postala svjesna toga da je veoma isrcpljena, na
rubu da se onesvijesti. Sjela je snano na crvenu lealjku, poeljevi da ima vie vremena,
poeljevi da moe jasnije razmiljati. No uope nije mogla razmiljati. Misli su joj bile
zbunjene, zbrkane. Znala je samo da nakon svega onoga to se danas dogodilo ne smije
dopustiti Hadrianu da ju gazi i zahtijeva svoja brana prava, ne veeras. Sutra e razmiljati
o budunosti, o tom kako e upravljati njome i njime... i sobom.
Zapitala se bi li se nekako mogla zakljuati i ne pustiti Hadriana u svoje odaje. Nicole je
nervozno prila jednim vratima, svjesna glasnog kuckanja sata na zidu s desne strane.
Pomislila je kako joj nije preostalo jo mnogo vremena prije no to Hadrian pokuca na
njezina vrata. Nije bila spremna za jo jedno sueljavanje s njim. Bila je previe umorna.
Znala je da bi bio bijesan da ona zakljua vrata, ali bilo bi joj mnogo lake zakljuati se, ne
pustiti ga unutra i ne svaati se s njim, ve se suoiti s njim ujutro. Nicole je brzo zakrenula
klju u bravi u vratima kroz koju je ula, a potom prila onima koja su se otvarala prema
hodniku te i njih zakljuala. Njezina nelagoda pojaala se kad je uzmaknula i nala se nasred
prostorije.
Shvatila je da to nije bio nain za zapoinjanje braka. Bio je to vjerojatno najgori nain
da ga zapone. Prije nego to je uspjela nainiti korak i povui se do jednih od onih
zakljuanih vrata, pokucao je.
198

Anna

RafaelaR

Nicole se sledila. Ne jo! Molila se da je to bila sluavka, a ne njezin mu. - Da? - Glas joj
je bio kolebljiv.
- Ja sam - rekao je Hadrian.
Nicole je oklijevala, razmiljajui o tome treba li otkljuati vrata ili ih ne otkljuati.
Odjednom ju je svladao kukaviluk. Pusti li ga unutra... bit e lake zadrati ga s druge
strane vrata, mnogo lake. Pokuala mu je neto rei, ali nije mogla smisliti nita to bi bilo
smirujue.
- Nicole? - upitao je. U glasu mu se osjealo nestrpljenje. - Mogu li pretpostaviti da si
spremna?
- Ne - izletjelo joj je. - Nisam.
Nastupilo je kratko zatije. Napinjala se uti to on radi, ali nije ula nita. Potom je
pokuao zakrenuti ruku, govorei: - Nastoji li ponovno odgoditi? To ne bi bilo mudro. Zastao je.
Zamislila je izraz njegova lica i njegovu zaprepatenost kada shvati da se pred njim
zakljuala. Krila je ruke: - Hadriane - zaustila je. - Veoma sam umorna. Mislim...
- Poinjem shvaati - rekao je njeno. Na njegov glas, Nicole se sledila.
- Otvaraj vrata, madam!
Bila je to veoma velika pogreka! - Hadriane - viknula je, poalivi zbog tako glupe
strategije i pokuaja da mu sprijei ulaz u prostoriju. - Veoma sam umorna... sutra emo
razgovarati.
Nije bilo odgovora. Sekunde su otkucavale. Nicole je bila zapanjena kad je shvatila da St
doista udaljavao! Plan joj je uspio!
Neobuzdano drhtei, klonula je na malu plianu poivaljku ispred sjajne ruiaste
granitne police ponad kamina. Imala je predosjeaj da je upravo izbjegla veoma jezivom
sueljavanju... moda ak pobjegla spasivi si ivot.
Otkucaji srca, koji su jo uvijek bili nepravilni, naposljetku su usporili. Nasmijala se.
Smijeh joj je bio pomalo drhtav. Stavila je ruku preko usana jer je jo smijeha, uglavnom
histerinog, prijetilo pokuljati. Boe, otjerala ga je. Pa to uope nije bilo teko!
Odjednom joj je kljocaj usmjerio pozornost prema vratima. Otvorila su se glatko i na
njima se pojavilo vojvodino mono, ukrueno tijelo. U stisnutoj aci drao je klju.
Prvi put u ivotu, Nicole se umalo onesvijestila. - Nikad se vie nemoj zakljuati od
mene - rekao je, previe mirnim glasom.

199

Anna

RafaelaR

DVADESET OSMO POGLAVLJE

Nicole je stajala posve nepomina. Srce joj je mahnito kucalo, preplaenim ritmom. Hadrian
je ispunio dovratak i mogla je osjetiti vrelinu bijesa koji je iz njega izbijao u gustim
uzbibanim valovima. Na sebi je imao samo kuni haljetak s barunastim reverima. Bio je
bosonog i listovi su mu bili goli. Sinulo joj je da je ispod haljetka bio gol pa je poela
uzmicati. Na licu mu se ogledao silan bijes.
- Je li ti jasno? - procijedio je ila mu je na sljepoonici pulsirala. Pogled mu je bio
mraan. Nicole je zapazila da su mu stisnute ake na rukama koje je drao prislonjene uz
tijelo. Gledala ga je kako sputa klju u dep svojega haljetka.
- Nema pravo - rekla je jedva ujnim glasom, gotovo u potpunosti izgubivi hrabrost.
- Imam sva prava. A ako ti eli na taj nain zapoeti s brakom, neka ti bude. - estoko,
ju je odmjerio. - Veoma si nepromiljena ena, madam.
Na desetak odgovora i dokaza proletjelo joj je mislima. - Unaprijed si bio upozoren. Ti si
taj koji je nepromiljen. Uzeti me za enu kad sam te posve jasno odbila!
Razrogaio je oi. Izmeu njih lebdjela je bremenita tiina. Nicole je poeljela da je
odgovorila bilo kako, samo ne onako kako je izabrala odgovoriti.
Hadrian nije mogao vjerovati vlastitim uima. Bio je toliko bijesan da se dugo nije
usudio progovoriti. Piljio je u svoju prestraenu, ali jo uvijek neobuzdano neprijateljsku
mladenku. Da nije bio pravi mukarac, prebacio bi ju bio preko koljena kao da je jogunasto
dijete i zadao joj nekoliko bolnih udaraca. Ali, naravno, nikada ne bi bio tako uvredljiv.
Naposljetku je doivio ponienje. Najprije ponienje pred cijelim drutvom, mogao je
sada zamisliti ogovaranja i njihovu radost dok su razgovarali o tome kako je njihov siroti
vojvoda ludo zaljubljen u svoju nevjestu punu mrnje. Ali posljednji udarac tek je trebao
uslijediti. Morao je otii gospoi Veig i od nje zatraiti klju za bravu sobe svoje nevjeste.
Dosad je bio uvjeren kako je svaki sluga koji je kod njega bio zaposlen nagaao zato se
njegova nevjesta prve brane noi zatvorila pred mladoenjom. Blago rumenilo pojavilo se
na vojvodinim visokim jagodicama. ak e ih u intimi njihova doma ogovarati! Bilo je
vrijeme jednom zauvijek stati na kraj tim glupostima.
- Bila si posve jasna prvi put, onda kada sam izravno tebe zaprosio. Ima li elju na
samrti, madam? Nisam li te jasno zamolio da svoje nezadovoljstvo zadri za sebe?
- Misli li da e ono na taj nain nestati?
Sada mu je zbilja bilo dosta. Velikom se snagom volje okrenuo, naizgled stabilan, i za
sobom zatvorio vrata. Potom se ponovno okrenuo suoiti se sa svojom budnom i opreznom
nevjestom. - Ima tono minutu vremena da skine vjenanicu, madam, i ne skine li ju, ja u
ju skinuti umjesto tebe.
- Silovat e me?
Hladno se osmjehnuo. - Nemam namjeru silovati te. Ili bih te ponovno trebao podsjetiti
na izvjestan pohlepan aspekt tvoje naravi? Predlaem ti da zapone s dugmadi. Ima jo
etrdeset pet sekunda.
200

Anna

RafaelaR

Jo se vie uspravila, dok su joj se pohotne grudi snano nadimale. - Neu, Hadriane.
Neu s tobom veeras dijeliti postelju.
- Ne ostavljam ti izbor.
- Glupo je od mene pomisliti da hoe! Vaa Milosti! Kako je glupo od mene ne shvatiti
da takav svemoan lord poput tebe ne bi ak ni razmotrio ostaviti eni... svojoj eni... izbor!
Nisi mi ostavio izbor po pitanju udaje za tebe pa zato bi mi ga ostavio sada? - Pogled joj je
pucao od bijesa, no ujedno iskrio suzama.
Mogao je popustiti pred tim argumentom ili ne popustiti. Odluio je ne popustiti. Trideset sekunda, madam.
Nicole je izgledala kao da e nesuvislo vrisnuti od oaja. Iznenada je preko jednog
ramena zabacila kosu. U svakoj njezinoj kretnji odraavao se bijes. Potrgala je gornju
dugmad na stranjem dijelu haljine pa su se mali biseri naglo odvojili od niti i razasuli po
podu. Nijedna ena u normalnim okolnostima nije mogla sama sebi raskopati haljinu, ali
njegova ena bila je toliko bijesna da je imala gotovo nadljudsku mo. Gledao ju je kako
naglo potee lijepu tkaninu i kako iskae sva ona preostala dugmad. Mudro, Hadrian nije
prokomentirao.
Nije se ni pomaknuo s mjesta. Tijekom njihova sukoba pouda mu je bila posljednja na
umu. Provodio je to samo zbog borbe za mo izmeu njih. Bio je odluan uiniti Nicole
svojom enom, u svakom smislu te rijei i jednom zauvijek zavriti s tim njezinim smijenim
otporom. Ali sada mu je tijelo smjesta energino odgovorilo na prizor nje koja sa sebe trga
svoju vjenanu haljinu. Bio je to prizor kakav dugo nee zaboraviti, bude li mu to uope
ikada polo za rukom.
Nicole je snano povukla svoju poderanu haljinu preko bokova, poteui ju niz
beskrajno duge noge. Iskoraila je iz nje, utnuvi ju prema njemu.
Nije se pomaknuo dok ju je ne trepui promatrao.
Ali ona nije bila gotova. Ve je odbacivala brojne slojeve podsuknji i utirala ih od sebe
svojim srebrnim cipelama na visoke potpetice, sve dok prostor oko nje nije bio prekriven
tankom osjetljivom svilom i ifonima. Istim onakvim nadljudskim naporima povukla je
gornju ipku na leima svojega korzeta, otkopavi ga i naglo strgnuvi sa svojega tijela.
Bacila ga je ravno na nj. Hadrian ga je nagonski uhvatio.
Bili su okrenuti jedno prema drugom. Nicole je jo uvijek bila gnjevna i njezino teko
dahtanje ispunilo je prostoriju.
- Jesi li zavrila? - upitao je tiho Hadrian.
- Jesi li zadovoljan?
Hadrian je ponovno pomislio kako je mudrije ne odgovoriti.
Tiina se nastavila. Nicolina se mahnitost stiala. Hadrian je gledao kako joj se ponovno
vraa zdrav razum. Gledao je kako polako sve smirenije dae, dok su joj gole grudi tek
neznatno podrhtavale. Gledao je kako se uspravlja. Gledao je kako joj se svijest vraa u
pogled, gledao primjesu ruiaste boje na njezinim obrazima. Ne mogavi si pomoi,
prekriila je ruke pokriti grudi.
Mogao je neto prokomentirati, ali nije. Ispruio je ruku. - Prii - rekao je njeno.
201

Anna

RafaelaR

Nicole je podignula pogled prema njemu. Ugledao je jo vie suza koje su u pogledu
sjale. Umjesto da mu prui ruku... predajui se... okrenula mu je lea i obgrlila se. Drhturila
je.
Tiho joj je priao s lea. - Ne mora to biti ovako - rekao je njeno.
- Ne mora li?
Obgrlio joj je gola ramena. Koa joj je bila glatka, svilena i topla. - Ne, ne mora. - Nagnuo,
se prema naprijed i privukao ju uz sebe. Osjetila je napetost kada su im se tijela dotaknula.
Hadrian je spustio usne do dubljenja na njezinu vratu.
Bila je nepomina. Njeno se poigravao usnicama, prelazei preko njezine koe, ali nije
bilo nimalo njeno kada je svoj nabrekao ud prislonio uz njezinu stranjicu. - O, Boe, nemoj
- zajeala je.
Nije se obazirao na nju. Odigao joj je prekriene ruke kako bi joj obujmio grudi i
potpuno se priljubio uz nju. Nastavljao joj je ljubiti zatiljak.
Nicole je uzdahnula, ali zvualo je gotovo kao jecaj. Hadrian je znao da je to bio trenutak
predaje. Naglo ju je okrenuo, podigao u naruje i odnio do kreveta. Netom prije nego to je
legao na nju, pogledi su im se sreli. Njezin je jo uvijek bio suzan, ali u njemu je jo zapazio
iskre elje. Poljubio joj je mokre kapke, namjerno se suzdravajui... bio je to najtei in
provoenja snage volje koji je ikada iskusio u ivotu.
Nicolina glava utonula je u obilje raskonih svilenih i barunastih jastuka, dok se ona
izvijala dodirnuti mu tijelo. - Hadriane - proaptala je, i ruke su joj se odjednom ispreplele u
njegovoj kosi.
Bio je to trenutak koji je ekao... cijeli ivot. Njegova je strast eksplodirala. vrsto ju je
drao u elinom zagrljaju i usne su mu bile na njezinima, prodirue i zahtjevne. Nicole mu
se potpuno predala.
Njihovi jezici posegnuli su jedan za drugim. Obavila je bedra oko njegovih bokova.
Hadrianove ruke prelazile su preko njezina dugog tijela raskonih oblina, tragajui za
vrelinom i vlanou... i srdanim doekom... njezine enstvenosti. Doekala ga je brzim
udarima bokova i odjednom je privremeno izgubio razum. Pridigao joj je bokove i zagnjurio
lice u njezinu vrelinu. Nikada prije u ivotu nije uinio neto tako neuveno. Glasno je
uzdahnula kad ju je poeo oboavati usnama, ljubei ju prisno, divlje, a potom je njegov
jezik kliznuo zavlaei se preko, izmeu i u svaki nabor osjetljivoga tkiva koje je uspio
napipati.
Doivjela je silovit vrhunac i osjetio je svaki njezin trzaj uz svoje lice. Svrila je po drugi
put i dahtala, izgovarajui mu ime, dok ju je on nastavljao dodirivati nosom. Hadrian se
mono izdigao nad njom. Miii na njegovim ramenima, prsima i nadlakticama napeto su
iskoili. vrsto joj je objema rukama obujmio lice. - Pogledaj me!
Naglo je otvorila oi. Bile su tamne i uzavrele od elje... jo uvijek vlane od suza. Due
su im se srele. Hadrian je uao u nju.
Tijela su im se mahnito izdizala i estoko sudarala na ruiastom barunastom
pokrivau. Svileni i satenski jastuci te oni od brokata rasuli su se po podu. Stupovi na tri
stoljea starom krevetu kripili su, ruiasti baldahin drmao se, dok su rese na obrubu
suludo poskakivale. Gotovo kao jedan, njihov vrisak, muki i enski, prolomio se kroz no.
202

Anna

RafaelaR

Nicole se trudila ne zaplakati. Ali nekoliko suza kliznulo joj je niz obraze. Nije znala jesu
li to bile suze radosnice ili suze oaja. Ili je to bila samo ista emocionalna iscrpljenost?
Okrenula je glavu pogledati svojeg mua. Svojeg mua. Pri samoj toj pomisli puls joj se
ubrzao. Leala je gola navrh ruiastog baruna na svojem krevetu, dok je on razgarao vatru
na ognjitu. Ni on nije bio odjeven. Bio joj je okrenut leima kada se nevoljko, jo uvijek
opinjena, naslonila na lakat i neskriveno piljila u nj.
Bio je predivan. Oteo joj se uzdah koji nije mogla sprijeiti. Miii na njegovim irokim
ramenima i tetivastim nadlakticama napinjali su se dok je ubacivao jo cjepanica u vatru.
Lea su mu bila dugaka, sjajna od znoja i snano isklesana. Guzovi su mu bili visoko
podiznuti i vrsti, snano muki. Znatieljno joj je pobjegao pogled. U tom trenu on se
uspravio i okrenuo. Pogled mu je susreo njezin.
Znao je to je inila. Zarumenjela se. Uzavrela krv zgusnula joj se u ilama i potekla u
slabine. Nemirno se promekoljila.
- Odgovaram li ti? - upitao je tiho.
Nicole mu se zagledala u oi. Iza njegova golog zlatnog tijela plamtjela je vatra. Bila je to
iluzija, nije li, ona toplina koju je tamo ugledala? Sam od sebe pogled joj je ponovno kliznuo
preko njega, preko njegovih irokih, vrsto isklesanih prsa, uskih bokova i goleme mukosti
koja je sada bila oputena i vlana. - Da - ula je samu sebe kad je proaptala.
Priao joj je. Pokuala je odvratiti pogled s njega, no bilo je nemogue. Pogledi su im bili
prikovani. Sjeo je na krevet pokraj nje. Iznenadila se kada je zavukao ruku u njezinu gustu
valovitu kosu, milujui je. Drugi put u ivotu umalo se onesvijestila, ali ovoga puta od
vrtoglavog zadovoljstva.
Pokuala mu je proitati misli, pokuala prodrijeti u onu toplinu i razumjeti ju... jer
zasigurno je to bila toplina... to to mu je ugledala u pogledu. Silno se bojala da je vidjela ono
to je eljela vidjeti, no bilo je nemogue odagnati tu nadu, a potom je, kada je sagnuo glavu
do njezine, to prestalo biti vano. Barem u tom trenutku. Cijelu vjenost ekala je dodir
njegovih usana. Kada ga je doekala, uzdahnula je. Uzdahnula i predala se.
Nicole se probudila, previe ushiena da bi bila umorna, unato injenici da gotovo
uope nije ni spavala... zahvaljujui svojemu nezasitnomu muu. Kada se zadovoljno
protegnula i bacila pogled na njegovu stranu kreveta, zapazila je da ga nema.
Uspravila se u sjedei poloaj. Jo je uvijek bila gola i osjeala se divno, unato injenici
da ju je ujedno sve strano boljelo od toliko pretjerane strasti. Ali osmjehnula se. Nije se
prestajala smjekati.
Kakva li je samo glupaa bila! To joj je tek sada postalo jasno. Bila je krajnje glupa kada
se opirala udaji za Hadriana, udaji za ovjeka kojeg je voljela do bola.
Bilo joj je bolje biti s njim nego razdvojena od njega. Mnogo, mnogo bolje!
Sporo je ustala iz kreveta. Zapazila je da je jutro bilo ve uvelike odmaknulo... spavala je
sramotno dugo. Na podu je nala kunu haljinu koju je navukla na sebe, a potom prila
zastorima i rastvorila ih. Doekao ju je teak i tmuran dan. Zima je bila na pomolu.
Pitala se gdje je Hadrian.
203

Anna

RafaelaR

Pitala se kako e se on sada ponaati prema njoj.

Ula je u mramornu kupaonicu i pustila vodu da tee. Zamiljeno je sjela na rub kade.
Znala je da se ne smije obmanjivati. Sama injenica da su osjeali istu tjelesnu strast jedno
za drugim nije znailo da ju on voli. Nije mogla zaboraviti da od Elizabethine smrti nije bilo
prolo ni mjesec dana. No s vremenom e njegova bol jenjati, a ona, Nicole, jo e biti tu,
njegova ena.
Ako su sada jedno prema drugom osjeali toliku strast, moda bi ju on jednoga dana
mogao zavoljeti? Pokuala se podsjetiti na to da ju je oenio samo zato to mu je to bila
dunost. No to vie, kako se inilo, nije ni bilo toliko vano.
Nicoline su ruke drhtale. Nikada se nije trebala opirati tome braku. Nikada nije trebala
otvoreno izraziti gnjev pred svim onim njihovim gostima. Nije mu trebala sino zatvoriti
vrata. O, kako je danas mrzila svoj ponos! Sa aljenjem je shvatila da joj ga vjerojatno nimalo
nije ni ostalo. Za to se on sino pobrinuo.
Ali nije marila.
Zaulo se kucanje na njezinim vratima. Nicole ih je ustala otvoriti i pred vratima zatekla
gospou Veig i Annie. Kuedomaica se doimala tjeskobno. U rukama je drala posluavnik
s dorukom. - Vaa Milosti, nipoto vas ne bih htjela gnjaviti, ali ula sam vodu za kupku. Negodjujui, zagledala se u Annie.
Nicole se osmjehnula. - Namjeravala sam se okupati.
- Imate osoblje da vam pripremi kupku, Vaa Milosti - izjavila je gospoa Veig. Potom
joj je pogled postao mraan i optuujui dok je mrko pogledvala u malu Annie. - Ui,
djevojko! Ui i pobrini se za to da kupka bude ba onakva kakva se Njezinoj Milosti svia!
- Da goso. - Annie je pobjegla.
Nicole je zatreptala. Bila je zaboravila na raspon novih okolnosti u kojima se nalazila;
nije vie bila lady Shelton, ve vojvotkinja od Clayborougha. A vojvotkinje se, kako je
pretpostavila, nisu same usuivale pripremiti kupku. - Oprostite - rekla je.
Ali gospoa Veig nije ju ula, ili se pretvarala da ju ne uje, uavi u prostoriju i
odloivi posluavnik na stakleni stol delikatne izrade ispred ognjita. U njem je pucketala
vatra i kuedomaica se okrenula pobrinuti se za nju, razgarajui ju. Nicole se zapitala je li
Hadrian... njezin mu... naloio vatru za nju prije nego to je u zoru ustao iz njezina kreveta. Je li netko... Annie... jutros ulazio ovamo pobrinuti se za ognjite?
- Nije, Vaa Milosti. - Gospoa Veig bila je zaprepatena. - Nikada nikome ne bih
dopustila da vas uznemirava, osim ako niste dali izriitu naredbu da to uinim. elite li da
vam sluavka u svitanje naloi vatru? Moe to uiniti potiho, da vas ne probudi.
Nicole se zapitala hoe li Hadrian ponovno veeras dijeliti s njom postelju. - Ne, ne, u
redu je. Lako se probudim pa bih radije da me se ne uznemirava.
Gospoa Veig potvrdno je kimnula, poavi prema krevetu.
Nicole je donekle otupjelo sjela na lealjku, odsutno zagledana u posluavnik s
muffinima, demom i ajem. Hadrian je vatru naloio za nju. Koja sitna gesta. Bila je dirnuta
do suza!
- Annie! - zazvala je otro gospoa Veig. - im zavri s tim unutra, odnesi plahte u
praonicu, a potom moe pospremiti krevet.
204

Anna

RafaelaR

Nicole je pogledala u gospou Veig. Ta se ena okrenula od nje, prila zastorima na

drugoj strani prozora i automatski ih rastvorila. Nicole je razrogaila oi kada se zagledala u
krevet. Nasred kreveta bila je tamna crvena mrlja nalik na krv.
Nije mogla povjerovati vlastitim oima.

Nicole se sporo i nesigurno spustila niz stube. Sada je to bio njezin dom, ali osjeala se
kao neznanka, a ne kao njegova gospodarica te zasigurno ne kao vojvotkinja. Pojma nije
imala kamo ii te to bi trebala initi ili uiniti.
Bila je Hadrianova supruga, vojvotkinja od Clayborougha. Jo joj je uvijek to bilo
nepojmljivo. Ali osmjehivala se, ne mogavi zaboraviti sebe u njegovu naruju sino, kao ni
topao pogled u njegovim oima. A danas, danas joj je naloio vatru. Bio je to tako mali in...
no za Nicole je bio iznimno znaajan.
Bila je njegova ena. Nije to bilo ni tako loe... nije to uope bilo loe. Moda bi to ak
moglo uspjeti, uz malo uloenog napora s njezine strane. Namjeravala je dati sve od sebe i
ispraviti katastrofalan poetak. Morat e uiniti vie, a ne samo prihvatiti injenicu da mu je
ena. Nastojat e mu biti dobra ena... nastojat e ga uiniti zadovoljnim. I zadobiti njegovu
ljubav.
Za sluaj da je bio u kui, eljela se pojaviti onako kako bi vojvotkinja trebala. eljela je
izbjei svoju sklonost za pravljenjem gafova. eljela se ponaati kako dolikuje.
Najbrinije se dotjerala toga jutra. U tome joj je pomogla Annie, ali ta mlada sluavka
znala je jednako koliko Nicole o dolinom odijevanju, a Nicole pojma nije imala o tome kako
bi se jedna vojvotkinja ujutro trebala odjenuti. Odluila je bila odjenuti se kako prilii. Na
svu sreu s njima je bila gospoa Veig, koja se vrzmala oko Annie, nastojei se pobrinuti za
to da svaka Nicolina potreba bude zadovoljena.
Nicolina jedina potreba bila je znati to odjenuti. Nije eljela ispasti neuka te je veoma
oprezno upitala gospou Veig to se njoj vie svia... voli li vie ovu ili onu haljinu.
Polaskana, kuedomaica je izabrala uto-zelen komplet, jaknu usko pripijenog kroja koja
se poput lepeze irila na bokovima i suknju bogato nabranu straga. Bilo je to onako kako je
Nicole oekivala da su se vojvotkinje odijevale. Nije joj ba bilo drago to je tu lijepu odjeu
morala nositi tako rano izjutra, ali odjenut e ju. Dok je prelazila po drugom katu prola je
pokraj grupice sluavki koje su istile u hodniku, na odmoritu i u predivnoj plesnoj dvorani
nedaleko odmorita. Njezina vrata bila su irom otvorena i unutra su se vidjeli sjajni crnobijeli mramorni podovi, bijeli gipsani stupovi i stropovi oslikani freskama. Svi su joj se brzo
naklonili i uglas zacvrkutali: - Dobro jutro, Vaa Milosti.
Nicole se polako nastavila sputati. Bila je pomalo potresena iskazivanjem takvog
potovanja; bilo je nevjerojatno. Jo je vie bila potresena pri pomisli... i nadi... da bi Hadrian
mogao biti negdje u toj palai te da e ga vidjeti. Srce joj je ve kucalo od uzbuenja.
U prizemlju je zastala. to vojvotkinja ini sa svojim vremenom? Gospoa Veig
obavijestila ju je da je ruak u jedan ako joj to odgovara i Nicole je odgovorila da nema nita
protiv. Bilo je tek jedanaest i trideset. U jednom trenutku morala je odluiti o jelovniku za
veeru, jer ju je gospoa Veig upitala to bi voljela objedovati te veeri. Nicole je bilo sasvim
svejedno to je ef kuhinje pripremao, no inilo se da je gospoi Veig bilo vano da ba ona
odlui to e biti za jelo pa e to uiniti.
205

Anna

RafaelaR

Ali najprije mora nai svojega mua. Nisu li ene svoje mueve uvijek doekivale s
raspoloenim dobro jutro. ak i vojvotkinje? Donekle nervozno oklijevala je na prvom
katu. Dvojica mukih sluga u livrejama stajala su ispred nje u predvorju i budno motrila na
masivna ulazna vrata. Nicole im je brzo pristupila. Obojica su ju pozdravila, kao i sve ostalo
osoblje toga jutra .
- Znate li moda gdje je Hadrian? Hou rei - zajapurila se - gdje bi Njegova Milost
mogla biti?
Dvojica mukaraca imala, u nepristran izraz lica. Lica im se na tu njezinu pogreku nisu
razvukla ni u najblai osmijeh. Onaj stariji odgovorio je: - Jo nije iziao, Vaa Milosti.
Moete pokuati u njegovoj radnoj sobi ili u zelenoj knjinici.
- A gdje su te prostorije?
- Njegova je radna soba tamo dolje nie, niz hodnik, deseta vrata s vae lijeve strane
Njegova je knjinica gore na treem katu, jedna vrata prije njegovih odaja. Postoji knjinica
na svakom katu - objasnio je ljubazno, zapazivi njezin upitan izraz lica.
Nicole se zaputila prema njegovoj radnoj sobi. Dvoja sjajna crvena vrata bila su
zatvorena. Drhtala je dok su ju u mati salijetale misli, one u kojima Hadrian ustaje od
svojeg stola i eljno ju grli dok ona ulazi u njegovu domenu. Kako je bila glupa. Pokucala je.
Vojvoda se unutra cijelo jutro pokuavao pobrinuti za nekolicinu rauna, ali
bezuspjeno. Obino je jutra provodio jaui po svojem imanju, ali je jutros, nakon to je
svoju nevjestu ostavio uukanu ispod barunastih pokrivaa, odluio rijeiti papirologiju u
svojem uredu... i priekati ju.
Bio je ranoranilac, to ni danas, unato protekloj noi, nije bila nikakva iznimka.
Zapravo, sumnjao je da je spavao vie od sat, dva. Ali nije bio umoran. Naprotiv, nije bilo
nikakve zablude, ushienje mu je teklo ilama.
I to sve zbog njegove ene.
Njegove ene.
Cijelo je jutro s nemalim zadovoljstvom potiho iskuavao taj izraz. Iznenadila ga je
jaina zadovoljstva koje je osjeao i posesivnost koja je ila s tim. Nije mogao prestati misliti
o njoj. Njegova se opsjednutost sto puta poveala, a ne smanjila. Ali kakve je to veze imalo?
Sada je bila njegova i mogao je biti opsjednut njome koliko god to, doavola, elio.
Hoe li se ona smekati nakon nevjerojatne noi koju su zajedno proveli? Pri pomisli na
to, srce mu je zaigralo. Ili e s jutarnjom svjetlou postati ista ona stara nepokorna i previe
ponosna osoba? Hoe li voditi bitku... ili uspostaviti primirje?
Na lagano kucanje po njegovim vratima skoio je na noge, prevrnuvi snop papira sa
stola. Sagnuo se urno ih pokupiti, znajui da to pred njegovim vratima stoji Nicole. Veoma
je dobro znao i to da je ona bila izvor njegove nespretnosti. Odluivi poslije pospremiti
nered, nasumino je stavio hrpu na svoj stol... njegov stol koji je uvijek bio pospremljen i
uredan. Krupnim je korakom brzo preao preko radne sobe i otvorio dvoja vrata.
Obrazi su joj se zaarili kada su im se pogledi sreli. Za trenutak nijedno nije
progovaralo. Oboje su se samo gledali, moda procjenjujui raspoloenje onoga drugoga.
- Dobro jutro - rekla je Nicole.
206

Anna

RafaelaR

- Dobro jutro - ljubazno je uzvratio, Bilo mu je teko ne pokazati u glasu emociju koju se
nije usudio analizirati. Ali boje su bile tu, u nijansama duge, i nikada nisu bile tako jarke.
Kada je shvatio da ona stoji u hodniku, brzo je zakoraio unutra. - Molim te, ui.
- Hvala ti.
Zatvorio je za njom vrata, pomislivi kako je ona najdivnije stvorenje koje je vidio u
ivotu te da joj uta... jarka ivopisna uta boja... predivno pristaje. Topaze, pomislio je,
kupit e joj topaze.
Doetala je nasred prostorije. Promatrao ju je. Okrenula se, namjerno mu se nesigurno
osmijehnuvi. Uspio joj je uzvratiti smijekom. Shvatio je da nijedno od njih dvoje ne nosi
srce na dlanu, no ujedno je zapazio da ona sada nije bila onako ciea i drska. Danas se
trudila biti jednako obazriva i ljubazna poput njega. To je samo po sebi najavljivalo nekakvu
vrstu postojeega primirja.
- Jesi li dobro spavala? - usudio se naposljetku prekinuti podue zatije. Bilo je
nemogue ne misliti tjelesno na nju, ne biti svjestan njezine tjelesnosti. Bilo mu je vrue, u
prostoriji je bilo vrue. Zapitao se kako reagirala kada bi ju privukao u naruje i vodio ljubav
s njom, tu na poivaljci.
- Da. Ne. Zapravo ne. - Ovoga puta oteo joj se kratak prtav smijeh. Ovoga je puta njegov
osmijeh, koji joj je uputio zauzvrat, bio iskren.
Pogledi su im se prikovali.
Nicole je, nervozno, prva odvratila pogled. - Samo sam te eljela pozdraviti.
- Drago mi je.
Glavom je vrtjela uokolo. Piljila je.
Osjeao je kako i njega oblijeva rumenilo te je i sam odvratio pogled. to ako ona
pretpostavi istinu, da on eli da mu se ona pokori... da eli da bude vie nego pokorna? eli li upoznati osoblje?
- O, da - rekla je eljno.
Dao joj je znak pa mu je prila. Otvorio je vrata i dopustio joj da proe prva. - Nakon to
zavre upoznavanja - rekao je, ponovno svjestan seksualne napetosti koja je izmeu njih
postojala - moram otii pobrinuti se za neke stvari koje sam predugo zanemarivao.
- Ah!
Je li bila razoarana? Nadao se da nije glup to tako misli... to se tomu nada. - Gospoa
Veig posluuje ruak u jedan. Ako ne mari za raspored, promijeni, onako kako tebi
odgovara.
- Odgovara mi jedan.
Shvatio je da je bilo veoma teko hodati pored nje i ne pristupiti joj. Sinonje potpuno
preputanje to mu je jo vie otealo. Znao je da je bio krajnje sebian uope pomisliti da bi
mogao diskretno i zastranjeno otkazati svoje obveze i ponovno ju povesti gore na kat.
Vjerojatno nije bila u formi da jutros zabavi svojeg pohotnog mua, no on to ipak nije mogao
izbaciti iz misli.
Upoznavanje je potrajalo sat vremena. Bilo je stotinu deset lanova osoblja koje je
odravalo rezidenciju Clayboroughovih. Usto, postojalo je ostalo osoblje koje je trebalo
207

Anna

RafaelaR

uzeti u obzir: vrtlari, lovouvari, upravitelj parka, konjuari, timaritelji, upravitelj

konjunice, trener, upravitelj tenare, tenari, koijai, posluga i konjanici pratitelji. Bila su
tu jo dva zidara i etvorica tesara jer je, kako joj je vojvoda objasnio, uvijek bilo nekakvih
popravaka na tako staroj kui.
Otpratio ju je natrag do kue, ako se rezidencijska palaa koja se u duinu prostirala
uope mogla tako nazvati. Kod ulaznih vrata prepustio ju je gospoi Veig i Woodwardu. Dobar tek, madam. ao mi je to se ne mogu prikljuiti. - Ton mu je bio sluben, ali aljenje
je bilo iskreno.
- Shvaam - rekla je Nicole, iji je pogled bio uperen u izme koje je imao na nogama. Kada e se vratiti, hm, moj lorde?
Iznenaeno je pogledao i osmjehnuo se na oprezan oblik obraanja koji je izabrala, no
oslovljavanje je bilo dolino, ba kao to je i sama bila prava slika dolinosti, cijelo jutro. Je li
se njegova ena odluila za neto vie od primirja? Je li imala namjeru promijeniti ono to je
u srcu osjeala? I je li bilo mudro od njega biti toliko zadovoljan takvom mogunou ...
njome?
- Namjeravam se vratiti do est i trideset. Ako eli, moe mi se prikljuiti u crvenom
salonu na eriju prije veere, u sedam i trideset. Veera je u osam. Osim, naravno, ako ti to
ne odgovara.
- Ne, u redu je - rekla je Nicole, pomalo se zarumenjevi.
- Moe promijeniti sve to eli, Nicole - rekao je vojvoda tiho, tako da ga je samo ona
mogla uti. elio joj je posve jasno dati do znanja da joj je njezin poloaj kao njegove ene i
vojvotkinje davao mo, u njezinoj domeni, razmjernu njegovoj. A moda joj je na neizravan
nain davao do znanja da i on njoj nastoji ugoditi. - Mora samo rei meni ili gospoi Veig ili
Woodwardu to eli da bude uinjeno.
Nicole je potvrdno kimnula i razrogaenih oiju gledala ga u lice.
Oklijevao je. Bilo je previe toga u njezinu pogledu, toliko toga da se bojao ak i
razmotriti to to je ugledao. Vilica mu se stegnula pri apsurdnoj pomisli da ju mora poljubiti
kod opratanja. Nee to biti ljubazan i ovla dan poljubac u obraz. Bit e to uzbudljivo
iskazivanje strasti. Tekom se mukom suzdrao.
Ali cijeli je dan alio zbog toga.

208

Anna

RafaelaR

DVADESET DEVETO POGLAVLJE

Brzo su zapali u rutinu.

Nicole se budila u nedolino vrijeme kada bi shvatila da je Hadrian ve otiao. Vie ga
ne bi vidjela sve dok se prije veere ne bi nali u knjinici na prvom katu. Doznala je kako je
netom nakon izlaska sunca jaui odlazio u obilazak svojih posjeda. Iako se poslijepodne
vraao, povlaio se u svoju radnu sobu i, premda je to silno eljela, Nicole je smatrala
pametnijim ne upadati na silu u to njegovo svetite.
Na taj nain imala je cijeli dan za sebe. Nakon leerne kupke... nije bilo potrebe za
urbom... Nicole bi se uz nesvjesno dan savjet gospoe Veig odjenula. Potom bi iz svoje
odaje sila nai se sa eficom kuhinje i popriati s njom o jelovniku za taj dan. inilo se da je
to svima bilo od najvee vanosti. Nakon toga zadatka doimalo se da vie nema niega to bi
zahtijevalo njezinu pozornost. Gospoa Veig i Woodward krajnje su uinkovito upravljali
osobljem i kuom. ak i da se poeljela uplitati ili nadzirati, Nicole ne bi znala odakle poeti.
inilo se da joj je jedina obveza bila odluiti se to odjenuti za veeru i o tom obavijestiti
Annie, kako bi ova mogla izvijestiti gospou Veig, koja je potom davala odgovarajuoj
sluavki da odjeu izglaa kako ne bi bila zguvana kada ona napokon bude spremna
odjenuti ju.
Okolnosti u kojima se zatekla bile su posve nove da bi joj uspjele dosaditi. Kua je bila
golema pa je Nicole nastavila s istraivanjem koje je zapoela jo prvoga dana. Ta
istraivanja zahtijevala su mnogo vremena. U ono nekoliko sati preostalih do ruka, koji je
bio posluivan u jedan, Nicole nije mogla pokriti ni jedan cijeli kat, a dvorac ih je imao
sedam.
Sinulo joj je da bi ostatak ivota mogla provesti istraujui. Takoer joj je palo na pamet
kako bi bilo lijepo prikljuiti se Hadrianu u obilasku njegovih zakupaca, kao i
poljoprivrednih i stoarskih postaja.
Brzo je te misli odagnala iz glave. Nije morala ni pitati da bi znala kako se vojvotkinje ne
uputaju u upravljanje imanjem, no vjerojatno nisu ni provodile sve svoje vrijeme
istraujui vlastite domove. Ma koliko se silno trudila, Nicole nije mogla dokuiti to jesu
zapravo radile.
U jedan sat objedovala je sama. Prvoga dana slubeno su joj posluili ruak u
blagovaonici. To iskustvo bilo joj je donekle uznemirujue. Prostorija je bila duine dva
teniska igralita... ba kao i stol za objedovanje. Sjedila je na njegovu zaelju dok joj je
nekolicina posluitelja donosila objed od sedam sljedova. Za to vrijeme, Woodward se
vrzmao nad njom vodei brigu o tom da svaka njezina elja i hir budu zadovoljeni. Naalost,
Nicole nije bila nekakav velik jelac te nije nimalo izvolijevala. Nakon toga zahtijevala je da
joj podnevni objed donesu u glazbenu prostoriju, koja je bila svijetla i vedra te, u usporedbi
s onom groznom blagovaonicom, ugodna. Hadrian joj je, na kraju krajeva, rekao da moe
initi to eli.
Poslijepodne je jahala. Upravitelj konjunice bio je nizak grub Irac po imenu William
OHenry. Isprva je ustrajao na tom da ona jae u pratnji estorice sluga u livrejama. Nicole je
209

Anna

RafaelaR

bila zaprepatena takvom mogunou te je zato to joj je njezin mu sasvim jasno dao do
znanja da moe promijeniti sve to joj ne odgovara, ustrajala na tom da jae sama. Gospodin
OHenry bio je uasnut. Naposljetku su pronali kompromis, ali samo zato to je on ustrajno
tvrdio da e mu vojvoda skinuti glavu (i smjesta ga otpustiti) dopusti li joj da sama, bez
pratnje, jae po posjedu. Prikljuio joj se sam OHenry. Nicole je ubrzo postala svjesni da
nema nita protiv toga. Jahanje s tim postarijim ovjekom bilo je pravi uitak. Ne samo to je
bio vrhunski konjanik ve i veoma duhovita osoba. Poastio ju je priama o uzgoju konja,
utrkama i lovu te poveim brojem anegdota kroz koje joj je ispriao o nekoliko iznimnih
naoitih konja o kojima je vodio brigu u svojem dugom ivotnom vijeku.
Nicole se pobrinula vratiti do pet, tako da joj ostane dovoljno vremena odjenuti se za
veeru. Prve veeri pijun joj je bila Annie. Ta mala sluavka diskretno joj je otkrila da
vojvoda nije odjeven za veeru. Nicole je osjetila olakanje kada ju je Annie obavijestila da je
Njegova Milost odjevena oputeno te da na sebi ima samo kuni ogrta, hlae i papue.
Veoma eljno iekujui ponovno vidjeti Hadriana, nakon noi koju su zajedno proveli,
Nicole je pomno odabrala to e odjenuti. Odjenula je leernu haljinu ponono plave boje i
pomno razmotrila hoe li staviti bisere ili dijamante. Ne elei izgledati previe slubeno,
odluila je da nee staviti nikakav drugi nakit osim malih naunica i kameje na ovratniku.
Na vrat i zapea nanijela je malo laganog opojnog mirisa i dopustila dvjema sluavkama da
joj u sat vremena podignu kosu kako bi izgledala prirodno i neusiljeno.
Vojvoda ju je ekao u knjinici. Doimao se nespokojno i nestrpljivo, ali zasigurno nije
bilo razloga da bude takav, jer Nicole je dola tono u sedam i trideset, premda je bila
gotova jo pola sata prije. Zaprepastila se kada je zatekla svojega mua slubeno odjevenog
u crn kaput na dvoredno kopanje i u kravati. Oito je pogreno shvatila ili ju je Annie
pogreno obavijestila. Nicole se nadala da joj Hadrian nee zamjeriti zbog nedolinog
izgleda.
Sljedee veeri odluila je biti pravom vojvotkinjom, sve do posljednjeg centimetra
svoje visoke figure. Odjenula je izazovnu duboko dekoltiranu veernju haljinu koja joj je
naglaavala liniju tijela i bila po posljednjoj modi, vrhunac profinjenosti. Odjenula ju je uz
sve dijamante i satenske cipele na visoku petu, s usklaenom veernjom torbicom. Na
rukama je imala rukavice i u njima nosila malu posebnu svilenu lepezu. Potrajalo je dva sata
da joj naprave frizuru... ovoga puta bila je neprirodna. Nee ona dvaput nainiti istu
pogreku.
Zaprepastila se kada ju je Hadrian doekao ni u em drugom doli u kunom ogrtau i
papuama!
- ini se da se razmimoilazimo, madam - prokomentirao je sarkastino. Ali iz njegova
blistavog pogleda vidjelo se da joj se iskreno divi.
- Sino si se odjenuo otmjeno - rekla je zadihano Nicole, ne uspijevajui situaciju u kojoj
se zatekla smatrati zabavnom, posebice kada joj je bio upuen takav pravi muki pogled...
prepun obeanja.
- Madam, sino si odluila ne odjenuti se.
Zatreptala je. Odjednom su se oboje nasmijeili. Priao joj je. ak i u kunom ogrtau s
uzorkom turske mustre vojvoda je bio utjelovljenje prave muevnosti. Koraci su mu bili
dugi i nemirni. Doimalo se da mu se snaan naboj seksualne energije vidno mreka nad
210

Anna

RafaelaR

tijelom. Pruio joj je eri. - Moda bismo o ovom trebali raspraviti - rekao je. Glas mu nije
zvuao leerno. Bio je tih i sugestivan.
Nicole je ovlaila usnice. Nikada vie nee biti imuna na njegovu blizinu, vrelinu i
nakanu. - to eli da uinim?
- Ahh, treba li to sada pitati?
Zarumenjela se prisjetivi se onoga to ju je sino navodio da mu ini, njihove druge
noi ekstaze... onoga za to nijedna potena ena nikada ne bi ni pretpostavila da je mogue
izmeu ljubavnika.
Spasio ju je, kaiprstom joj dotaknuvi obraz. - Oprosti. Zbunjuje me, madam, eno.
Nicole se umalo onesvijestila od zadovoljstva.
- eli li da odem gore i odjenem neto formalnije? - upitao je, sada ozbiljan.
Odmahnula je glavom. - Mnogo m se vie svia takav.
Osmjehnuo se. Osmjehnula se i ona. Prvi su se put razumjeli.
Svake veeri objedovali su u slubenoj blagovaonici. Nije bilo mogunosti za razgovor.
Za stolom se moglo smjestiti osamdeset osoba. Nicole je prebrojila stolce onda kada je prvi
put tamo objedovala. Odvojena od svojega mua tako golemim prostorom nije se mogla ni
ponadati nastavku razgovora s njim. Najvie to je mogla uiniti bilo je potajice bacati
diskretne... i ne ba tako diskretne... poglede prema njemu ili primati njegove poglede koji
su postajali sve usijaniji kako je veera odmicala. Do kraja tjedna, Nicole je odluila kako je
vrijeme ustrajati na tom da se za veeru premjeste u neku omanju prostoriju. Hadriana je
njezin zahtjev iznenadio, no uinilo joj se da je time bio zadovoljan. Nakon toga objedovali
su u jednom od manjih salona na prvom katu. Premda je sada razgovor bio itekako mogu,
nisu ba previe razgovarali. Jednostavno je bilo previe napetosti izmeu njih.
Oboje su znali to ih eka nakon veere. No uzavrele strasti i dekadentnog preputanja
uicima.
Pred kraj prvoga tjedna Nicole je bila uzbuena zbog toga to e joj Regina, majka i
Martha doi u posjet. Jane je poslala poruku pitajui Nicole mogu li ju posjetiti i Nicole ju je
brzo uvjerila kako njihov posjet ni u kojem sluaju ne bi bio neeljena smetnja. Marthina,
sestrina i majina nazonost bila je predivno iznenaenje. Unato silnoj elji, Nicole se
suzdrala da ih sama ne doeka na ulaznim vratima. Bila je uvelike svjesna svojega
promijenjenog statusa i odve vodila brigu o tom da se sada ponaa na nain kakav jednoj
vojvotkinji dolikuje. Woodward je taj trojac dopratio do prozrane glazbene prostorije u
koju je nekoliko trenutaka potom ula Nicole.
S obzirom na svoj status bila je odjevena u leernu odjeu, ali zlatna haljina koju je
imala na sebi bila je od najskuplje moire svile obilno ukraene suvremenim spiralnim
motivom. Bila je po posljednjoj modi i nazirala se cijela silueta, to je bilo prilino izravno i
sve u svemu izazovno. Usto je nosila dar koji je prethodne veeri dobila od Hadriana. Bio je
to zapanjujue lijep komplet topaza optoenih dijamantima. Kosa joj je veoma otmjeno i
moderno bila skupljena u visoku punu. Njezine su tri goe otvorenih usta, bez rijei,
zjapile u nju.
Ushiena i ozarena to ih sve vidi, Nicole se zaputila prema njima. - Majko! Regina!
Martha! Kako mi je drago to ste dole!
211

Anna

RafaelaR

Nakon to su se izgrlile, Martha se prva pribrala. Polako je pogledom prela preko

Nicole, a potom preko pokustva. - Joj, joj - rekla je osmjehujui se. - Pristaje ti biti
vojvotkinja.
Nicole se zadovoljno zarumenjela - Pretpostavljam da moram paziti na odravanje
izgleda.- Pokazala je na svoju haljinu. - Zasad nitko nije primijetio moje napore, naravno,
osim osoblja.
- I tvojega mua - rekla je Martha.
- Ustaje s izlaskom sunca i nedugo zatim odlazi. Vraa se u neko doba poslijepodne i
zatvara u svoju radnu sobu, sve dok ne doe vrijeme da se odjene za veeru. - Ali nije to bila
prituba... jer osmjehivala se govorei to.
Jane se odjednom nasmijeila. - Jesi li se predomislila, Nicole?
- Kakva sam samo glupaa bila! - povikala je strastveno Nicole. - Kako sam mogla biti
tako glupa i opirati se tome braku?
- Znai, sretna si?
Nicole se ugrizla za usnicu. - Nemam vie ponosa. Priznat u istinu. Vie nego sretna.
Oduevljena sam!
Martha je ustala i pritrala zagrliti ju. - Ba mi je drago!
- Duo, tako sam sretna zbog tebe! - povikala je uzbueno Jane, grlei i sama svoju ker.
Regina je ekala, irom otvorenih oiju. Nicole se natmurila.
- I ja sam sretna zbog tebe - rekla je Regina, u ijim su se lijepim zlaanim oima
pojavile suze.
- Ah, Rie! - uzviknula je Nicole. - Nisam se voljela svaati se s tobom. Mrzila sam to!
- Ja sam bila sebina, a ne ti - rekla je drhtavo Regina. - Nisi ti kriva zbog toga to me
otac primorao da ekam na udaju.
- Ali trebala sam znati kako se osjea - usprotivila se Nicole. vrsto su jedna drugoj
stiskale ruke.
- Jesi li zaljubljena? - proaptala je Regina.
- Jesam - uzvratila joj je Nicole aptom. - Da, jesam!
Lica dvaju sestara koje su se oduevljeno grlile razvukla su se u osmijeh.
Sve su se iznova izgrlile. Kada su ponovno sjele, Nicole se obratila Jane. - Majko, kako je
otac?
- Dobro je. Bit e oduevljen kada mu kaem kako si sretna!
- Tako mi je ao to smo se svaali. Bio je u pravu... kao i obino... kada me natjerao da
se udam za Hadriana. To je neto najbolje to mi se ikada dogodilo u ivotu!
- Zato mu to sama ne kae? - upitala je zadovoljno Jane. - Nedostaje mu, duo. Silno
se brine da je moda pogrijeio.
- Prije nego to odete, napisat u mu pismo - odluila je Nicole. - Molim te, reci mu da
me ubrzo doe posjetiti.
ene su poele uzbueno razgovarati o Nicolinu braku te o obvezama vojvotkinje.
Naposljetku je Nicole rekla: - Mislim da e mu s vremenom biti istinski stalo do mene. Pa
212

Anna

RafaelaR

ak i ako ne bude, mislim da emo barem biti prijatelji. Drag je i pun potovanja. Brian je.
Zapravo, mislim da se trudi dati sve od sebe da mi ugodi. - Ponovno se zadovoljno
zarumenjela.
- Ba kao to se ti trudi ugoditi njemu - ukazala je Martha, jo uvijek ne mogavi
povjerovati u Nicolin otmjen izgled i pokorno ponaanje.
- Da - rekla je Nicole. Ovoga puta zarumenjela se zbog ivih sjeanja na to kako ga je
sino u krevetu nastojala zadovoljiti. Nije bilo upitno je li u tom nastojanju bila uspjena.
Zakljuila je kako je brzo postajala vjeta poput kurtizane. Sino je napokon smogla
hrabrosti uiniti ono to mu je eljela initi jo od one prve veeri... oboavati njegovo tijelo
svojim rukama i usnama na nain na koji je on oboavao njezino. Poslije toga Hadrian ju je
veoma vrsto i dugo grlio.
- Jedva ekam da vas dvoje ponete izlaziti - rekla je zadovoljno Regina. - Jedva ekam
da vas pripadnici visokog drutva sada vide! Da sam na tvojem mjestu, zauvijek bih
ignorirala sve one koji su vas ikada povrijedili!
- Nee biti kao posljednji put, zar ne? - rekla je prilino alosno Nicole. Mrzila je i samu
pomisao na to kako se ponaala na dan vjenanja te kako je pred svim onim gostima
ponizila Hadriana. udilo ju je da nije bio jo ljui na nju, bilo je nevjerojatno da su se
privatno oporavili od njezina nepromiljenog zanemarivanja pravila pojavljivanja u
javnosti.
- Nadam se da nee! - uskliknula je Martha. - Siroti vojvoda bio je predmetom prave
poruge, ali kada ljudi shvate da si se urazumila... vie nego urazumila... nee vie zbijati ale.
- ale? Kakve ale?
Martha je zatreptala i brzo pogledala u Jane, koja je pokazala znatielju jer oito ni
sama nije znala za ta ismijavanja, te u Reginu kojoj je to oito bilo poznato. - O, Boe, pa
naravno da ne zna. Nije to ni vano Nicole, vano je da se vas dvoje divno slaete.
- Reci mi - Nicole je tvrdoglavo i smrknuto stegnula vilicu. Martha je oklijevala.
Regina nije oklijevala. - Treba znati! Da sam na njezinu mjestu i sama bih svakako
eljela doznati!
Martha je uzdahnula. - Tjedan dana prije vaega vjenanja bio je najarmantniji i
najugodniji mukarac! Svi su primijetili tu njegovu promjenu, jer prije nije skrivao da je
nezainteresiran te da se dosauje u tom drutvenom vrtlogu. Sjea li se kako je obeao da
e se ponaati kao zaljubljena luda? Gle, taj je svoj posao predobro obavio! Samo se o tom
prialo... o tom kako je vojvoda ludo zaljubljen... i kako si zasigurno ti odgovorna za tako
drastinu promjenu njegova karaktera. Svi su se sloili u tome da je takvo urno vjenanje
bilo skandalozno, ali sloili su se jednoglasno i u tome da je to zasigurno ljubav.
- O, ne - rekla je Nicole kad je Martha zastala. Martha je ponovno uzdahnula. - Naalost,
tvoj bijes prema vojvodi bio je previe oit na vaem vjenanju. Poslije toga javno se
mnijenje promijenilo. Govorilo se da je to sigurno ljubav... ali samo s vojvodine strane. Bilo
je posve oito da mu nisi uzvraala osjeaje. Bio je to vrhunac razgovora.
Nicole je bila bijesna, bijesna zbog ogovaranja, a jo ljua na sebe zbog toga to je na taj
nain ponizila Hadriana. Njihovo vjenanje moglo je biti najgori mogui skandal da te rune
glasine nisu bile zaustavljene, no on je uinio mnogo vie od toga da ih zaustavi, zapravo je
njihov vrletan brak uinio prihvatljivim, ak vie nego prihvatljivim, ako je bilo suditi po
213

Anna

RafaelaR

Marthinoj boji glasa. Zatitio ju je, kako je i obeao... dok je ona sve to to je on uinio
ponitila u jednom nenadanom naletu, okrutno mu, premda nenamjerno, zadavi udarac.
Tiho se smjesta zavjetovala popraviti stvar. Kada sljedei put iziu, pobrinut e se za to da
svima nedvojbeno bude jasno kako je vojvodina nevjesta ludo zaljubljena u svojega mua.
- Nisam te namjeravala uzrujati - rekla je Martha. Nicole nije odgovorila. Sinula joj je
nova misao, od koje se skamenila. Zaboravila je bila na krv na svojim plahtama ujutro nakon
prve brane noi. Nije mogli smisliti nikakav prihvatljiv razlog za tu krvavu mrlju, osim taj
da se Hadrian nekako porezao. Potom joj je sinula zaprepaujua misao. Je li on to nju
ponovno pokuao zatiti? Je li on to smislio onu krvavu mrlju na njezinim plahtama samo
zato da nitko ne bi doznao da ona prve brane noi nije bila djevica? Sluge su dolje u
prostorijama za poslugu silno traale. Da nije bilo te mrlje, svi u domu Clayboroughovih
ubrzo bi za to doznali. Vrlo bi brzo neka sluavka to rekla nekoj drugoj zaposlenoj negdje
drugdje te bi na kraju to dolo i do uiju njihove gospodarice. Bile bi to samo neprovjerene
glasine... ali proulo bi se po cijelom gradu.
Nicole je bila uvjerena da je Hadrian umrljao njezine plahte s namjerom da ju zatiti, jer
nije se imao kako porezati dok je bio s njom u krevetu. U srcu je osjetila neizmjernu ljubav
prema njemu.

Nicoline su goe prenoile. Svi su proveli divnu veer uz mnogo smijeha i dobrog
raspoloenja pa ak i vojvoda koji nije mogao ne uivati u drutvu tih dama. Kontesa, Regina
i Martha otile su rano sljedeeg jutra. Nakon njihova odlaska, Nicole je odjenula jahae
hlae i izme te urno izila iz kue. Zasad vie nitko nije ni trepnuo na njezinu odjeu. Kada
je prvoga dana izila na jahanje, ne obrativi pozornost na odjeu, svi pokraj kojih je prola
oito su bili zaprepateni. Sluavke su ju gledale iskolaenih oiju, a vratari su zinuli.
Woodward je problijedio, a konjuari zatreptali i brzo odvratili pogled. Istina, bilo joj je
neugodno. No pribrala se... kao i svi ostali.
alosno je pretpostavila da se od vojvotkinje oekuje da jae u enskom sedlu, onako
kako je bilo pomodno, ali Hadrian joj je rekao da moe initi to eli... te je ba tako
postupila jaui opkoraeno svojega istokrvnog rieg pastuha. Nakon toga prvog puta nije
vie ni razmiljala o tome.
Upravitelj ju je konjunice ekao. Pribliavajui se, Nicole mu je mahnula i osmjehnula
se. Uzvratio joj je osmijehom. OHenry je i sam na sebi imao izme i jahae hlae, no njegove
su bile umrljane i iznoene, dok je njegova lovaka zelena jakna zasigurno vidjela bolje
dane. - Dobar vam dan, Vaa Milosti - rekao je, izvodei njihove konje. - Mislijo sam da
neete do na vako ruan dan.
- Propustiti jahati Zeusa? Nikad!
Uzjahali su i krenuli. Nicole je bila dobro raspoloena, jer njezin svijet postao je gotovo
savren. Bila joj je potrebna jo samo mueva ljubav da bi bio potpun i postajala je sve
uvjerenija kako zapravo postoje pravi izgledi za to.
Sat vremena poslije preli su preko livade i kopita su zveketala po seoskoj cesti. Nikoga
nije bilo uokolo i gospodin OHenry okrenuo se prema njoj, nacerivi se. - Ruffian eli
potrat. Mislite l da b mogli pratiti, Vaa Milosti?
214

Anna

RafaelaR

Nicole se nasmijala. Gospodin je OHenry sada ve znao da je ona vrhunska jahaica te

vie nije brinuo o njoj kao onih nekoliko poetnih trenutaka kada su prvi put zajedno izili
na jahanje. - Moete li vi mene pratiti? - izazivala je Nicole i krenuli su kada se priljubila uz
vrat svojega riana.
Ujednaeno su se dali u vrst galop, dva pastuha toptala su jedan uz drugoga i protezala
se do mile volje, uivajui u tome. Tri-etiri kilometra utrkivali su se tako vrat uz vrat, sve
dok oba jahaa nisu ugledala trojicu ljudi koji su im dolazili u susret. Kao jedno, Nicole i
OHenry zauzdali su svoje konje, ne elei izazvati nezgodu ni poslati prainu u oi tim
ljudima koji su im se pjeice pribliavali.
Kada su im se pribliili, Nicole je zapazila da su sva trojica mladi ljudi u otrcanoj odjei,
s naprtnjaama. Pretpostavila je da su to nezaposleni nadniari. Vjerojatno su sve to su
imali nosili na svojim leima. Saalila se na njih. A kako i ne bi? Bila su teka vremena za
pripadnike nieg stalea.
- Pravi olo ako mene pitate - prezrivo je otpuhnuo OHenry, - Ako neko eli radit,
uvjek moe net na. Nemojte im nit udijeliti, Vaa Milosti.
Ali Nicole kod sebe nije imala kovanice, premda bi tim ljudima rado bila dala nekoliko
funti da ih je imala. Odjednom je jedan od njih uspostavio s njom kontakt oima. Nicole je
znatieljno piljila, ali sada je brzo odvratila pogled. Pogled onog riokosog bio je smion i
nepristojan... previe zainteresiran za njezin izgled da bi se osjeala ugodno.
Trojac se odjednom utiao. Nicole ih nije ponovno pogledala, odjednom osjetivi
nelagodu, ali znala je da pilje u nju i u upravitelja konjunice. - Zaobite i - rekao je OHenry
tihim glasom, natjeravi svojega konja na lagan kas.
Nicole se spremala posluati ga kada je onaj riokosi dograbio uzdu njezina pastuha. U
oku je razrogaila oi.
- Bar dan, djevojko. Ima ljepog konja.
- Molim vas, pustite me - rekla je smireno Nicole, ne elei stvarati incident od onoga
to je, kako se nadala, bila samo puka zamolba za milostinju.
- Ima koju funtu? - upitao je, nacerivi joj se krezubo.
- Pusti ju - rekao je OHenry koji je projahao pokraj te skupine i sada se na svojem konju
vraao prema Nicole. Morao je naglo potegnuti uzde i zaustaviti se kada je jedan od onih
ljudi stao ispred njega, preprijeiti mu put.
- Molim vas - rekla je Nicole. - Nemam ni novia. Kao to moete vidjeti, nemam
torbicu sa sobom.
- Hej, deki, nema torbicu sa sobom - nasmijao se onaj riokosi.
- Pregaziu te, mladiu - upozorio je OHenry ovjeka koji mu je preprijeio put. - Pusti
Njezinu Milost da proe!
- Njezinu Milost! - Nicolin se napada nasmijao. - Ako je ona Njezina Milost, onda sam ja
vojvoda! Ali ako nema ni novia, ima lijepog konja i lijep par nogu. Mislim da bih se oboma
mogao posluiti.
Nicole se zgranula. OHenry je pojahao naprijed, spremajui se izvriti svoju prijetnju i
pregaziti onoga ovjeka koji mu se naao na putu. Istodobno je Nicole podbola svojega
215

Anna

RafaelaR

pastuha. Onaj riokosi, koji je drao njezina konja, nije poputao stisak, ve ju je drugom
rukom uhvatio za nogu. Pastuh je zbunjen zastao, postajui sve uznemireniji.
Riokosi nije stigao dalje. OHenry mu je dojahao straga, prisilivi jednoga mukarca da
odskoi s puta i jahaim biem udario riokosog po leima. Ciknuvi, mukarac je pustio
Nicole i njezina konja te se uz pokli okomio na upravitelja konjunice. Istodobno su ona
njegova dva prijatelja nasrnula na OHenryja i ve u sljedeem trenutku povlaili ga s konja.
Nicole je vrisnula kada je ugledala da su ga ta trojica skitnica poela mlatiti. Natjerala je
pastuha u tu guvu i zamahujui biem poela mahnito udarati po tim ljudima.
Onaj krezubi riokosi okrenuo se prema njoj, s osvetnikim sjajem u oima.
Nicole ga je pokuala oinuti preko njegova runog lica, no on je dograbio bi, istrgnuo
joj ga iz stiska i odbacio. Srce joj je stalo. Nacerio se. U tom djeliu sekunde znala je da joj je
sudbina u njegovim rukama te da e biti gora od same smrti.
Ali njezin pastuh, koji je ve bio pomahnitao, namirisao je sada ljudsku krv i propeo se
na stranje noge. Divlje je zamahivao kopitima, pogodivi Nicolina napadaa. Mukarac je
vrisnuo i pao pod ivotinjine prednje noge. Nicole je naglim trzajem povukla svojega
pastuha unatrag ne bi li ga sprijeila da pregazi toga ovjeka.
Uspio se pridii na koljena. Nicole je trenu zapazila krv na njegovu licu i poderanoj
odjei. im se nesigurno osovio na noge, on i ona njegova dvojica prijatelja odjednom su se
dali u bijeg.
Neobuzdano daui, Nicole je na trenutak zurila za njima, nastojei svojega pastuha
dovesti pod kontrolu. Potom joj je pogled pao na OHenryja koji je sjedio i klatio se. Lice mu
je bilo krvavo i ispljunuo je zub.
Kriknuvi, skoila je sa sedla i pritrala mu: - O, Boe dragi, jeste li dobro?
Pogledao ju je. Na licu je imao nekoliko krvavih modrica. - Dobro, kolko to mogu bit,
Vaa Milosti. Nisu vas ozl jedili, jesu li?
Prije no to mu je Nicole uspjela odgovoriti, njegov je osmijeh ieznuo i on se
onesvijeten sruio na tlo.

216

Anna

RafaelaR

TRIDESETO POGLAVLJE

Isobel se eludac okretao. Zastala je pokraj Woodwarda kada je batler dvaput pokucao na
vrata Hadrianove radne sobe. Njezin posjet nije bio neoekivan. Juer je svojemu sinu
poslala poruku u kojoj trai da ju primi. Poruka je bila neuobiajeno slubena i Isobel ju je
dvaput pokuala preoblikovati, no nije joj uspjelo postii leernu prisnost koja je nekad
sasvim prirodno postojala izmeu nje i njezina sina. Na kraju ju je ostavila onakvom kakva
je bila.
Nije vodila nikakav znaajan razgovor sa svojim sinom sve od kada mu je prije gotovo
mjesec dana otkrila istinu o njegovu roenju. U meuvremenu ga gotovo nije ni vidjela.
Isobel je ubrzo izbjegavala vlastita sina.
Dragovoljno se javila kontesi od Dragmorea za pomo oko priprema za vjenanje. Jane
je s velikim olakanjem na to pristala. Isobel je nekoliko godina poznavala lady Shelton, ali
ne prisno, no sada su postale partnerice u djelima... ali i duhovno. Divno su se slagale. Isobel
se oduvijek svialo ono to je znala o Jane, a nakon tih nekoliko proteklih tjedana sviala joj
se jo vie i divila joj se. Poput Isobel, Jane je potajno bila buntovnica u srcu. Bila je
inteligentna, neovisna miljenja, suutna i mudra. Poput Isobel, bila je iskusna ena... a ne
nekakav samotan primjer enstvenosti. Isobel je bilo dobro poznato da je kontesa neko
davno bila popularna kazalina glumica, Jane Barclay. Nije to smatrala manjkavou njezina
karaktera. Naprotiv, Isobel joj se sve vie divila.
Poznavajui sada kontesu tako dobro kako ju je poznavala, Isobel je bila uvjerenija no
ikad da je Janina ki savren par za njezina sina.
Planiranje tako grandioznog i razraenog vjenanja za Isobel je bilo odvraanje
pozornosti od straha koji ju je gotovo trideset godina progonio i koji ju sve do sada nije
prestao progoniti. Svakodnevno je nastojala izbjei suoiti se s tim strahom. Sada vie nije
bilo priprema za vjenanje kojima se mogla zaokupiti. Sada vie nije mogla izbjei onome
to joj je bilo na srcu.
Kada je posljednji put razgovarala s Hadrianom, njihov susret protekao je u ljutnji. Bila
je svjesna toga da je s pravom bio bijesan na nju, jer sve te godine uskratila mu je spoznaju o
ocu. Bojala se njegova prezira zbog svojega ponaanja, ba kao to se bojala da e se ljutiti
na nju zbog toga to mu je sakrila istinu. Najgori su se njezini strahovi obistinili, Bio je
bijesan na nju. Je li se jo uvijek ljutio? Nije vie mogla ivjeti u neznanju. Svaki novi dan
postao je zadatak ispunjen tjeskobom.
Kada je Isobel ula, Hadrian je ustao od stola. Nije se mogla nasmijeiti, premda se on
osmjehnuo. - Kako si, majko? Kakav je to neobian zahtjev? Od mene traiti da te primim?
inilo se da se nita nije promijenilo. Isobel se usudila ponadati. Oi su joj odjednom
bile pune suza koje su joj mutile vid.
- Ne ometa - rekao je, donekle otro. Zaobiao je oko stola. - Neto nije u redu. to to?
Potapkala je maramicom oi i zagledala se u svojeg sina. - Hadriane - rekla je njeno mogu li iz tvojega ponaanja zakljuiti da se vie ne ljuti na mene?
217

Anna

RafaelaR

- Bit e bolje da sjedne - rekao je, povevi ju do stolca.

- Ljuti li se jo?
Zagledao se u nju. - Majko, pogrijeila si to mi nisi rekla istinu o Francisu i Hadrianu
Stoneu im sam bio dovoljno odrastao da shvatim. Ali pokuavm suosjeati s tobom.
Shvaam da nisi eljela priznati avanturu. No ja bih to razumio. Priznati davnanju
zaboravljenu avanturu nevano je naspram toga da ovjek dozna tko mu je otac. Kako to
nisi uvidjela?
- Znala sam da grijeim - proaptala je Isobel.
- Pa zato onda? - zahtijevao je Hadrian. - Zato mi to prije nisi rekla? Jasno mi je zato
nisi rekla Hadrianu Stoneu, na kraju krajeva, on vie nije bio dio tvojega ivota. Ali ja sam ti
sin. Trebao sam znati. Veliko mi je olakanje bilo doznati da Francis nije moj pravi otac.
- Bojala sam se.
- ega? Da tajna ne postane javna? Nikada se to nee dogoditi, majko. Revno u tititi
tvoj ugled.
- Nisam se ja brinula za svoj ugled - rekla je Isobel, neumorno uvrui maramicu u
rukama.
- Nego za to? Moje je nasljedstvo sigurno, ak da se istina i dozna. Na kraju krajeva,
djed Jonathan je tebe uinio svojom nasljednicom nakon Francisa. Ti si zakonita nasljednica
Clayborougha, a ja sam tvoj nasljednik. Imam mnogo bratia i sestrini koji bi moje
vlasnitvo voljeli osporiti, ali sud bi njihove zahtjeve odbacio.
- Bojala sam se da mi nikad, nee oprostiti zbog mojih postupaka i zbog toga to ti
nisam rekla.
Hadrian je zatreptao. Potom se njeno osmjehnuo. - Smijeno, majko.
- Oprata mi? - upitala je u nevjerici.
- Majko, bio sam bijesan, no to je sada prolost. Nita se nije promijenilo. Pomalo me
vrijea to to misli da sam te spreman osuditi zbog toga to si ljubav nala s nekim drugim
ovjekom, a ne s Francisom. Drago mi je, strano mi je drago to si u ivotu imala barem
malo sree. Bog zna da je Francis dao sve od sebe da te uini nesretnom.
Isobel je pokrila lice rukama. Preplavilo ju je olakanje. Zadrhtala je, poeljevi
zaplakati. Trebala je znati da joj njezin sin, njezin divan sin, nikada nee okrenuti lea. Ali
kako je mogla znati! Hadrian je bio iznimno moralna osoba, katkada ak pravi istunac. Bio
je odve astan. Bio je najasnija osoba koju je poznavala. Ono to je ona uinila bilo je
krajnje neasno, iako je bilo uinjeno iz ljubavi.
Hadrian ju je nezgrapno potapkao po ramenu. - Ne plai, majko. to je bilo, bilo je.
Budunost je pred nama. Isobel se uspjela osmjehnuti.
- Uputio sam istraitelje na teren. Jedan je od njih jo prije dva tjedna trebao stii u
Boston. Ako je moj otac tamo, i ako je iv, trebao je primiti moje pismo. Znam da je previe
optimistino, ali ne mogu si pomoi, ve se ponadati da odgovor ve stie preko Atlantika.
Isobel je stajala ukipljena. Trebala je znati da e Hadrian smjesta organizirati potragu
za svojim ocem.
- im neto ujem, obavijestit u te.
218

Anna

RafaelaR

- Nemoj! - Isobel je estoko odmahnula glavom. - Nemoj, ne elim znati. Ne elim znati
je li iv ili mrtav. Ili oenjen. Ne.
Zagledao se u nju.
Isobelino je srce snano kucalo. Nakon svih tih godina bilo je nezamislivo da je iv,
neenja, te da ju jo uvijek voli.
Nezamislivo. Vidjeti ga sretno oenjenog ili ravnodunog prema njoj izazvalo bi joj
nepodnoljivu bol. Ba kao to bi ju zaboljelo da je mrtav.
- U redu, majko - rekao je njeno Hadrian. Da bi promijenio temu razgovora upitao ju, je
eli li ostati veerati s njim i njegovom enom.
Isobel se uplakano osmjehnula. Namjeravala je odbiti poziv. Dobro je znala da mladenci
zasluuju imati vie vremena da budu sami i srede svoj odnos, premda je silno eljela znati
to se odvija izmeu njezina sina njegove nevjeste. Prije nego to je uspjela odgovoriti, vrata
radne sobe naglo su se otvorila.
Oboje, Isobel i Hadrian, prenuli su se kad je u prostoriju upala zadihana Nicole, irom
razrogaenih oiju. - Hadriane!
Ugledavi svoju enu prilino raupanu i posve oito usplahirenu u prljavim jahaim
hlaama i izmama, Hadrian je naglo skoio prema njoj. Ali Nicole se odjednom naglo
zaustavila, uputivi sumanut pogled udovi vojvotkinji koja ju je posve smireno pogledala.
Nicolino se blijedo lice odjednom pretvorilo u tamnocrveno. - O, ne! - zajeala je.
Hadrian ju je ve bio zgrabio, okrenuvi ju naglo licem prema sebi. - to je? to se
dogodilo? Jesi li dobro?
Nicole je nastojala doi do daha kako bi uspjela odgovoriti. Ponovno je oajniki bacila
pogled na udovu vojvotkinju, gotovo nesvjesna toga da ju njezin mu drmusa. Ba nije imala
sree, svekrva ju je prvi put vidjela u ulozi vojvotkinje odjevenu poput konjuara.
Hadrian ju je nastavio drmusati. - Nicole! to se dogodilo? Jesi li dobro? - ponavljao je
tjeskobno.
Ponovno je pozornost naglo usmjerila na svojega mua. - Hadriane! Mora brzo doi!
Dogodila se nezgoda. Lupei su se okomili na upravitelja konjunice i pretukli ga! Potrajalo
je cijelu vjenost da ga stavim na svojeg konja... bio je u nesvijesti... i vratim do
Clayborougha! Woodward je nekoga poslao po lijenika, ali silno me strah. - Posljednje rijei
izgovorila je gotovo jecajui.
vrsto ju je drao za obje ruke. - Jesi li ozlijeena?
Uspjela je odrino odmahnuti glavom .
Hadrian ju je iznenada pustio i krupnim korakom zaputio se preko prostorije. - Ostani s
njom, majko - naredio je, a potom nestao.
Nicole je drhtavim rukama prekrila usta. OHenry je jo uvijek bio u nesvijesti kada se
naposljetku vratila s njim do Clayborougha. Poloila ga je preko svojega pastuha, lica
okrenuta nadolje, i pjeice vodila konja. Strahovala je da je mrtav.
- Hajde, duo, popij gutljaj ovoga. To e te smiriti. Nicole se lecnula, ponovno shvativi
da je udova vojvotkinja svjedokinja njezinu najnedolinijem ponaanju i odijevanju, to je
samo po sebi bilo previe odvratno da bi bilo prihvatljivo. Poeljela je briznuti u pla, no
219

Anna

RafaelaR

samo je prihvatila au i uz trzaj potegnula nekoliko gutljaja. Udova vojvotkinja utjeno ju je

potapala po leima.
Nicole je piljila u nju. Ta je ena bila draga... nije ju osuivala.
- Je li gospodin OHenry tee ozlijeen? - upitala je.
- Ne znam - zajeala je Nicole. - Za sve sam ja kriva!
- Uvjerena sam da pretjeruje, ba kao to sam sigurna u to da e sve biti u redu.
- Bojim se da umire... ili da je mrtav!
Udova vojvotkinja ponovno ju je potapala. - eli li razgovarati o tom?
Nicole je znala da ne bi trebala. Taj incident bio je pretjeran za bilo koju damu, a kamoli
za jednu vojvotkinju. Potom ju je Nicole pogledala. Isobelin pogled bio je topao, drag i
zabrinut. Nicolin otpor bio je slomljen i prije nego to se uspjela zaustaviti, izbrbljala joj je
cijelu priu. - Ustrajala sam na tom da jaemo sami. Jedan me od tih mukaraca napao!
Uvjerena sam da sam mogla odjahati i udaljiti se, ali gospodin OHenry smjesta ga je poeo
udarati jahaim biem! Bila su tu jo dvojica koja su ga izvukla sa sedla i skoila na nj. Bojala
sam se da e ga ubiti tamo na licu mjesta. Iz sve snage udarala sam ih biem. Hvala Bogu pa
je moj pastuh podivljao. Ozlijedio im je vou, umalo ga pregazivi, te su se svi razbjeali.
- O, Boe - rekla je udova vojvotkinja.
Nicole je oajna gledala u nju. U glasu joj se osjeala dragost, to ju je potaknulo na
daljnju prisnost. - Izazvala sam stranu zbrku, zar ne? Nisam ba veoma dobra vojvotkinja, a
tako sam to eljela biti!
Isobel ju je protrljala po leima. - Gle - uzdahnula je - tvoj e se mu sigurno ljutiti na
tebe, ali hvala Bogu da nisi ozlijeena.
- ao mi je to ste to morali saznati... i vidjeti me ovakvu - proaptala je snudeno
Nicole.
Isobel se osmjehnula. - To ne mijenja moje miljenje o tebi ako te to brine.
Nicole je zajeala. - Uvjerena sam da ga samo potvruje!
Isobel je zatreptala. Potom je izbezumljenu Nicole povela do poivaljke na koju su obje
sjele. - Draga moja, smatra li da sam ti nesklona?
- Niste li?
- Nimalo.
Nicole je sada bila istinski zaprepatena.
Isobel se osmjehnula. - Naprotiv. Odobravam vau vezu. Zapravo, uvjerena sam da si
najbolji izbor supruge za mojega sina.
Da je pijuckala eri, Nicole bi se bila uguila. - Jeste li? Ali, zato?
- Neovisna si ena, draga moja, eto zato. Odvana si i nekonvencionalna. Na neki nain
ti i moj sin imate mnogo toga zajednikog, dok se u drugu ruku posve razlikujete. Ba na tu
ravnoteu raunam.
Nicole je bila istinski zateena. - Raunate li?

220

Anna

RafaelaR

Isobel ju je potapkala po ruci. - Oboje volite selo i jednostavan ivot. Vani su zajedniki
interesi. Ali Hadrian je pretjerano edan i suzdran, za njegovo dobro. Ti nisi. Povremeno ga
treba okirati. Ali vas ete se dvoje dobro slagati.
Nicole nije mogla vjerovati u to to uje. - Bojim se da sam ga danas vie nego okirala!
- Pa bilo je pomalo nepromiljeno sudjelovati u tunjavi - rekla je Isobel vedro. - Ali
nikome ivom neu to rei.

Hadrian je pomislio kako nikada u ivotu nije bio tako bijesan. Will OHenry nije vie
bio u nesvijesti te mu je ispriao svaku pojedinost onoga to se toga poslijepodneva
dogodilo. Ubojitim se korakom vojvoda vratio u knjinicu.
Zaustavio se ispred Isobel i Nicole, nadvijajui se nad njima dok su sjedile na poivaljci.
- Majko, danas nee biti pravi trenutak da nam se prikljui za veerom.
Isobel je ustala. - Shvaam. Budi obziran prema njoj, Hadriane. Danas je previe toga
pretrpjela.
- Nije to nita u odnosu na ono to e tek pretrpjeti. Nicole se ukipila.
- Budi hrabra - rekla je Isobel, sagnuvi se poljubiti Nicole u obraz. Prije odlaska je jo
jednom uputila sinu upozoravajui pogled.
U prostoriji je zavladala tiina. Starinski sat koji je stajao na jednom zidu glasno je
otkucavao sekunde. - Moe li mi objasniti svoje ponaanje? - upitao je naposljetku Hadrian.
- ao mi je - pokuala je Nicole.
- ao ti je?! - Hadrian nije mogao vjerovati. - Madam... umalo su te silovali, a ti mi kae
kako ti je ao?
Bojaljivo je rekla: - Neemo vie jahati javnim cestama. Hadrian je eksplodirao. Doavola, nee ti vie nikamo jahati! Nicole je skoila na noge. - Urazumi se, Hadriane!
- Urazumi se! Zato bih ja bio razuman kada si ti sve drugo samo ne razumna.
- Nisam ja traila tu pustolovinu.
- Pustolovinu! - uskliknuo je, sada ve izgubivi kontrolu. - Samo bi ti madam, eno,
umalo silovanje nazvala pustolovinom.
- Nisam to mislila - viknula je.
Poelio je kosu poupati. Stisnuo je ake. - inim sve to mogu... od samoga poetka... da
te zatitim od nevolja koje sama stvara. No svaki put, im ti okrenem lea, ponovno se
nae u nekakvom nestaluku. Ali ovo je za ne povjerovati! Tvoja dobrobit... tvoj ivot... bili
su ozbiljno ugroeni!
- Rekla sam da mi je ao - uzvratila je Nicole viui. Suze su joj se slijevale niz obraze.
Hadrian se nije mogao zaustaviti. - Pogledaj se! - bjesnio je. Prodrmusao ju je,
ogluujui se o njezine pokuaje da se izmigolji i oslobodi. - Izgleda poput kakvoga
konjuara...osim to je posve oito da nisi muko! Boe dragi! Jednako tako mogla si biti
gola! Jesi li ikada pomislila na to kako se moda ja osjeam kada moja ena jae uokolo u
tako uskoj odjei da ju svaki mukarac moe lako zamisliti golu? Bijes se razbuktao. - Sada
pretjerue.
221

Anna

RafaelaR

- O, pretjerujem li? William mi je sve rekao, madam. Privukla si te mukarce i potaknula

u njima najgore namjere. Da si bila odjevena u jahau odjeu kako dolikuje... da si imala
dolinu pratnju... nikada te se ni bi usudili napasti... vojvotkinja od Clayborougha! - Urlao je.
- Trebam li te ja podsjeati na to tko si?
Nicole se uspjela osloboditi njegova vrstog stiska. - Ne, ne treba me podsjeati na to
tko sam... ni to sam... sada. Prokleto dobro znam da sam sada tvoja vojvotkinja! Kako bih to
mogla zaboraviti?
- Ahhh, dakle, uistinu alimo!
- Da! Hou rei, ne!
- Oito pojma nema to eli rei - vikao je. - Ba kao to pojma nema ni o tom kakav
kaos tvoje nepromiljeno ponaanje neprestano izaziva.
Kako su njegove rijei boljele. - Pretpostavljam da e mi sada rei kako nikada vie ne
smijem jahati opkoraeno te da pod svaku cijenu, pod cijenu vlastitoga zadovoljstva, moram
paziti na izgled.
- Da, doavola!
Nicole je bila uasnuta. - Zasigurno se ali!
- Vjeruj mi, madam, ni najmanje se ne alim.
- Onda si lagao - uzviknula je histerino Nicole. - Rekao si mi da mogu raditi to hou.
Bezbroj si mi puta to ponovio. Odluila sam tako jahati. Uvijek tako jaem u Dragmoreu.
- Ovo nije Dragmore i, u sluaju da si zaboravila, a oito jesi, sada si moja vojvotkinja.
Doavola, madam, vjerujem da se po cijelom gradu pria kako se voli odijevati kao muko.
Danas zasigurno cvatu traevi. eli li vjeito biti u sreditu zlobnih ogovaranja?
- Ne - priznala je u suzama. - Ali...
- Nema nikakvih ali. - Hadrian ju je pustio i odmaknuo se od nje, duboko diui. Jo je
uvijek bio do sri potresen zbog injenice da je umalo bila silovana, pa ak i ubijena. Jo je
uvijek drhtao osjeajui najgori nesavladivi strah za svoju enu. Da se neto dogodilo Nicole,
nikada to ne bi oprostio OHenryju, ni sebi, premda je Nicole bila glavni krivac. Provukao je
drhtave ruke kroz kosu, nastojei se smiriti, to mu ba i nije uspijevalo. Bojao se da bi
mogao uiniti neto nepromiljeno... recimo prebaciti ju preko koljena i tui sve dok se ne
preobrazi u razumno bie i postane dama dolinog ponaanja.
Dugo je vremena proteklo prije nego to se naposljetku ponovno okrenuo pogledati ju .
- Hoe... hoe li sve biti u redu s gospodinom OHenryjem?
- Nedvojbeno e tjedan-dva biti prikovan za krevet, ali nije pred vratima smrti, iako je
mogao biti. - Nije se obazirao na njezino jo vee bljedilo niti je iz misli mogao odagnati sliku
Nicole koja jae ravno u taj mete i biem udara trojicu OHenryjevih napadaa. - Poi gore
na kat i smjesta skini tu odjeu.
Nicole se obgrlila. - to e uiniti?
Nakreveljio se. - Za poetak, elim da spale te jahae hlae. - Nije se obazirao na njezino
protivljenje. - Kao drugo, madam, do daljnjega e se drati podalje od konjunica.
Nicole je bila uvrijeena.
- Kao tree, namjeravam te odmetnike liiti slobode i strpati ih u Newgate.
222

Anna

RafaelaR

- Hadriane - procijedia je Nicole kroz stisnute zube. - Nepoten si. Naglo se okrenuo. Da se nikada nisi usudila optuiti me za to da sam nepoten. inim to s najboljim
namjerama, za tvoje dobro! Oito to netko mora imati na umu kada ti nema. Predlaem ti
da sada ode, smjesta.
- Kada se smiri - uspjela je rei - moemo nastaviti ovaj razgovor.
- Odlazi gore na kat, madam. Kada kaem smjesta, onda mislim istoga trena. Prije nego
to me navede na ponaanje zbog kojega u poaliti.
Nicole vie nije oklijevala. Pobjegla je.

223

Anna

RafaelaR

TRIDESET PRVO POGLAVLJE

Dugo vremena trebalo je da Nicole prestane drhtati. Drhtala je zbog kombinacije svih
okolnosti koje su ju na taj nain zadesile. Presreli su ju, suoila se s nasilnim namjerama i
ljubazni upravitelj konjunice umalo je poginuo branei ju. Same te okolnosti bile su
dovoljne da joj ivci nekontrolirano zatrepere, ali reakcija njezina mua na sve to i njihova
estoka svaa bile su vrhunac svega. Nicole mu je pritrala najvie zbog toga da ju utjei, no
umjesto utjehe naila je samo na estok otpor.
Moda je sve to nepodnoljivim uinila injenica da je Hadrian bio u pravu. Pogrijeila
je. Ponaala se vie nego nepromiljeno, ponaala se glupo. Da je barem na javnim cestama
bila s pravom pratnjom ta trojica skitnica ne bi joj se bila ni usudila pribliiti. Ali ne samo da
nije imala nikakvu pratnju ve nije ak bila ni odjevena onako kako bi vojvotkinja od
Clayborougha trebala biti. U svakom sluaju, Nicole nije mogla porei da je to bila njezina
krivnja. Zbog njezina glupavog ponaanja jedan ovjek, umalo je poginuo.
U svojoj prljavoj odjei sjela je na skupocjen ruiast barunast pokriva na krevetu i
obgrlila se. Morala je tuno priznati da je podbacila biti vojvotkinjom u punom obliku... te da
je unitavala izglede za sretnu vezu sa svojim suprugom.
ula je kako jahai galopiraju udaljavajui se od kue. Nicole je pritrala prozoru.
Uspjela je kao vou razaznati svojeg mua na njegovu koatom crnom konju za lov.
eludac joj se okrenuo. Poao je za njezinim napadaima. Zaulo se kucanje na vratima.
Kada ih je Nicole otvorila, u sobu su ule gospoa Veig i Annie. Annie je bila blijeda u licu i
tjeskobna i Nicole je u sebi blagoslivljala svoju malu sluavku zbog odanosti. Gospoa Veig
bila je sumorno raspoloena. Nicole je znala da je njezin neuobiajeno nepristran izraz lica
bio pokuaj da prikrije negodovanje. Bio je to tek prvi stupanj negodovanja koje je Nicole
tek trebala spoznati.
- Donesi Njezinoj Milosti kupku, Annie - rekla je gospoa Veig. Annie se urno udaljila,
posluati ju. Gospoa Veig odloila je posluavnik s kolaima i vruom okoladom pokraj
poivaljke. - Mislila sam da bi vam moda dobro dolo neto slatko da se malo smirite.
Nicole nije imala apetit, ali je potvrdno kimnula. Kuedomaica se pozabavila traenjem
po Nicolinu ormaru iz kojega je izvukla toplu vunenu kunu haljinu i papue od brokata
obrubljene runom. Nicole je svoje izme, jahae hlae i koulju odbacila na pod. Annie ju je
zazvala, rekavi da je kupka spremna. U trenutku kada se spremala skinuti donje rublje,
Nicole je ugledala gospou Veig kako kupi njezinu razbacanu odjeu. Gospoa Veig nikada
nije skupljala njezinu prljavu odjeu i u Nicolinoj glavi ukljuio se alarm. - Gospoo Veig...
to to radite? - rekla je.
- Oprostite, Vaa Milosti, ali Njegova Milost naredila mi je da uzmem tu odjeu.
Nicole je stajala kao ukipljena. - I spalite ju? - Da.
Osjetila je napetost u cijelom tijelu.
- Oprostite, Vaa Milosti - ponovila je kuedomaica. Udaljila se s odjeom, na svu sreu
ostavivi iza sebe Nicoline po mjeri raene izme.
224

Anna

RafaelaR

Nicole je sklopila oi. Bilo joj, istinski ao zbog njezine uloge u svemu to se dogodilo,
no ovo je bilo previe. Ali nije osjeala bijes, ve samo povrijeenost. Protekli tjedan bio je
pravi raj. Gdje li je sada sve nestalo?

Nicole nije izlazila iz svojih odaja. Odve tjeskobna, ekala je da se njezin mu vrati u
Clayborough. Nadala se da e po povratku biti mnogo smireniji i razumniji. Bila je odluna
ponititi svu tetu koju je poinila i vratiti njihov odnos na stari put. Nai e se kao i obino
prije veere s njim u knjinici i biti olienje dolinosti. Ako on ne popusti, ako odlui ne
zaboraviti ili ogluiti se na ono to se toga dana dogodilo, bit e mnogo agresivnija u svojem
planu napada. Uvui e mu se potajno u krevet i zavesti ga. Jedna strastvena no zasigurno
e mu odvui pozornost od bijesa prema njoj.
Plan je bio jednostavan. Molila se za to da ga ne mora provesti, molila se za to da
Hadrian bude mnogo bolje raspoloen i spreman oprostiti joj kada se vrati.
inilo se da je Nicole cijelu vjenost provela ekajui na muev povratak, ali pogled na
sat rekao joj je da nije bilo prolo ni sat vremena. Neizvjesno je ekala u svojim odajama,
dok joj je u grudima srce bilo poput kamena. Hoe li ju doi vidjeti? Hoe li joj doi rei je li
potraga za lupeima koji su napali nju i OHenryja bila uspjena? Tada bi imala mogunost
procijeniti kako je raspoloen prije nego to ode nai se s njim u knjinici. Nije mogla
podnijeti neizvjesnost, kao ni ekanje.
Ali nije doao. ula ga je kako ulazi u svoje odaje koje su graniile s njezinima. ekala je.
Pozorno je sluala zvukove koji su dopirali iz njegovih prostorija. Nije mogla odrediti to je
radio, no uinilo joj se da se preodijeva. Nakratko se ponadala pomislivi da se sprema za
susret s njom u knjinici, ali nade su joj naglo potonule. ula ga je kako naputa svoje odaje i
upuuje se niz hodnik... ne prema vratima, ve udaljavajui se od njih.
Nekoliko trenutaka potom ula je kako koija i konji stiu pred kuu. Nicole je pritrala
prozoru. Zaprepatena, ugledala je svojega mua u vieslojnom ogrtau, odjevenog za
putovanje, kako ulazi u koiju Clayboroughovih. Nedugo zatim koija se kotrljajui
udaljavala izmeu konjike parade pratitelja u livrejama.

Tri dana poslije, Nicole je postajala ve poprilino bijesna. Hadrian je otiao ne

potrudivi se obavijestiti ju o tom kamo ide. Osim toga, dosad joj ni jednom rijeju nije javio
kada e se vratiti. Budui da su bili razdvojeni nije mu mogla odrediti raspoloenje, no bilo
joj je teko povjerovati da se jo uvijek ljuti zbog jednog incidenta koji je brzo postajao
davna prolost.
Nicole je bila previe ponosna da bi gospou Veig upitala kamo joj je mu otiao. Ali sa
sobom je poveo svojega osobnog slugu i batlera ... to ba nije bio nimalo ohrabrujui znak.
Ponovno je Annie dobila zadatak ispipati taj podatak. Ubrzo je Nicole od nje doznala da je
Hadrian otiao do kue Clayboroughovih u Londonu te da nitko pojma nema o tome kada e
se vratiti.
Je li bilo mogue da je jo uvijek bio bijesan na nju?
Ili tek ravnoduan... i posve bezobziran?
Do treega dana Nicole je bila ba bijesna. Je li on to nju kanjavao na taj nain? Nije li
se ispriala? ak je i vlastitu lekciju nauila! Ubudue e u javnosti jahati s pratnjom i
225

Anna

RafaelaR

dolino odjevena. Nitko nee imati razloga da kae bilo koju optuujuu rije o vojvotkinji
od Clayborougha. Njezin mu bit e ponosan na nju. Ali privatno e nastaviti initi sve to
eli. Smatrala je to najpotenijim kompromisom. No jo je trebala provesti taj posljednji
korak, elei najprije razrijeiti svoj odnos s muem. Predobro je znala da bi preuranjeno
mogao donijeti pogrean zakljuak zatekne li ju kako jae u jahaim hlaama pa makar to
bilo na zemlji Clayboroughovih, u cik zore, s nekolicinom timaritelja. Ostavit e ona tu
katastrofalnu prepirku iza njih i nee raspirivati plamen jo jedne sablasne svae.
Nicole je upravo bila donijela odluku otii u London i prikljuiti se svojemu muu kada
ju je gospoa Veig obavijestila da ima posjetitelja. Nicole je iznenaeno izvila obrvu,
zapitavi se tko bi to mogao biti. Osim svoje obitelji, nije primila nijednog drugog
posjetitelja i bilo joj je drago to su dole onda kada je jo ivjela u stanju raja, a ne sada
kada se osjeala kao da se upravo sprema proi kroz vrata pakla.
Gospoa Veig rekla joj je da se radi o Stacey Worthington.
Nicole je imala veoma lo osjeaj.
Odluila je biti draesna. Bit e uzoran primjer dolinosti, savrena vojvotkinja.
Gospoa Veig brzo joj je pomogla da se preodjene u spektakularno skupocjenu haljinu koja
bi vie odgovarala poslijepodnevnoj etnji po gradu, a ne boravku u kui na selu. Uz nju je
stavila i svoje dijamante... sve.
Pola sata poslije poput kraljice se spustila niz stube, pozdraviti Stacey u ruiastom
salonu. Ta prostorija bila je veliine neke gospodske plesne dvorane. Naravno, Stacey je
nedvojbeno mnogo puta bila kod Clayboroughovih, ali budui da je bila goa, mogla je
nazrijeti tek etvrtinu rezidencijalne palae ili jo manje od toga. No ak i da je ve bila u toj
prostoriji, jo je uvijek bila impozantna.
Stacey je ustala s poivaljke na kojoj je sjedila. - Dobar dan, Vaa Milosti.
Kada joj se Nicole pribliila... trebalo joj je vremena da prijee preko prostorije...
ugledala je sjaj u oima te druge ene i njezina se sumnja pojaala. - Bog, Stacey. Koje
iznenaenje! Gospoo Veig, molim vas, donesite nam jo sendvia. I neto slatko. - Nicole se
osmjehnula Stacey. Namjerno joj se obratila bez njezine titule. Stacey zapravo nee biti lady
Stacey sve do udaje za nekoga plemia.
Stacey joj je uzvratila smijekom. Bio je zvjerski.
Nicole je sjela u naslonja, licem okrenuta prema svojoj posjetiteljici. Stacey je ponovno
sjela na poivaljku. Dvije su se ene meusobno promatrale. Zavladala je tiina.
Obino bi Nicole bez uvijanja upitala Stacey to eli. Ali odluila je bila biti utjelovljenje
domaice. - Ceste postaju loe, zar ne? Nadam se da ti putovanje nije bilo oteano zbog toga.
- Nisu tako loe, jo ne. Kada e se Hadrian vratiti? Nicole je bila uasnuta mogunou
da Stacey zna da je Hadrian u Londonu, a ne ovdje s njom. - Oprosti?
- Iz grada? - Stacey se jo uvijek smjekala.
- Joj, pa im obavi poslove koje ima.
- Sigurno je neto hitno. Na kraju krajeva, u braku ste tek tjedan dana ili neto malo
due.
Nicole se nastojala suzdrati. - Bilo je krajnje hitno.
- Hmmm! Ali je ipak imao vremena otii do broja 12 u Crawford Streetu.
226

Anna

RafaelaR

Nicole je zatreptala. Bez obzira a to to je Stacey davala neto naslutiti, pojma nije imala
to bi to moglo biti. - Da, pretpostavljam da i tamo ima posla.
Stacey je huala. - Ne zna, zar ne? Ne zna to je na broju 12 u Crawford Streetu!
Bilo je teko ostati pribran. - Ne, ne znam. - Ali odjednom joj je sinula mrska pomisao.
Stacey je likovala. - Hadrian tamo ima stanove. Ima ih jo od svoje osamnaeste godine.
Nicole se silno trudila ne shvatiti. - Jasno mi je.
- Ali jo uvijek ne shvaa to ti elim rei? Te stanove dri zbog svojih ljubavnica!
Nestalo je boje iz Nicolina lica. Kada je progovorila, oglasila se tupo. - Ne vjerujem ti... Nije joj vjerovala! Nee joj povjerovati!
- Zasigurno se nisi udala za Hadriana ne znajui za njegov ugled enskara! Gle, njegovu
trenutanu ljubavnicu smatraju najljepom enom u cijelom Londonu. Francuskinja je, kau
glumica. Zove se Holland Dubois.
Ne, pomislila je Nicole, to nije istina. Nije mogao. Nije mogao. Nije mogao otii drugoj
eni, ne nakon onoga to je bilo izmeu njih.
Ali znala je da je imao ljubavnicu. Znala je za njegov ugled. Nije li to bio razlog zbog
kojega se ponajprije nije eljela udati za nj? Nije li znala da e se jednoga dana zasititi nje i
otii drugoj eni?
- Ako meni ne vjeruje, zato ne ode i sama se ne uvjeri? - rekla je pobjedonosno
Stacey.
Iako se Nicolina obamrlost brzo pretvarala u prodoran bol, progovorila je krajnje
smireno. - Zato bih to trebala uiniti? Svi mukarci imaju ljubavnice. Tono, poznat mi je
ugled kakav je moj mu imao prije naega vjenanja. Vijest koju mi donosi nita ne mijenja.
Na kraju krajeva, vojvotkinja sam od Clayborougha. Misli li da ja marim za njegovo
ljubovanje s tamo nekom glumicom?
Stacey je ostala zateena. Nestalo je njezina ushita. - Gle - rekla je otpuhnuvi - samo
sam ti pokuavala pomoi.
- Ba si ljubazna.
Stacey je ustala. - Vidim da ne eli moje prijateljstvo! Mislim da je bolje da odem.
- Kako hoe. - Ljubazno, Nicole je i suma ustala i pozvala gospou Veig. - Molim vas,
ispratite lady Worthington do vrata - rekla je.
Znala je da je to tono.
Nee u to povjerovati, sve dok svojim oima ne vidi Holland Dubois na broju 12 u
Crawford Streetu.
Nee vjerovati da ju je Hadrian napustio nakon onoga to su imali... nakon obeanja
koje je bilo prisutno u procvalom poetku njihove veze... i otiao drugoj eni.
Nee vjerovati, nije vjerovala.
No to je, naravno, bila istina.
Bio je enskar. Svi su to znali. Znala je to i ona. Za to je doznala rano, jo na poetku
njihove veze. Vjerojatno je i Elizabeth za to znala. No vjerojatno nije marila za to. Od dama
227

Anna

RafaelaR

se nije oekivalo da mare za ljubavnice svojih mueva. Naprotiv, od njih se oekivalo da

osjeaju olakanje zbog toga to su njihovi muevi nalazili razonodu na drugim mjestima.
Ali Nicole nije osjeala olakanje. Bilo joj je zlo.
Kako je i na trenutak mogla zaboraviti zbog ega se ponajprije nije eljela udati za nj?
Ali u jednom kratkom tjednu sve je zaboravila zbog tjelesnog blaenstva koje su imali. No to
je bilo samo to, tjelesno blaenstvo, samo to je ona glupo i naivno mislila da tu ima neto
vie.
Nicole je virkala kroz prozor koije. vrsto je stiskala ake u rukavicama, drei ruke u
krilu. im je Stacey otila, smjesta je napustila imanje Clayboroughovih i uputila se u
London, povevi sa sobom samo Annie. Nije ak ni obavijestila uzrujanu gospou Veig o
tome kamo ide. Kada je stigla u grad, naredila je vozau da vozi do Covent Gardena. (Bilo je
to mjesto na koje Hadrian nikada ne bi otiao te tako nije ni bilo mogunosti da sluajno
naleti na svoju koiju). Naredila je vozau i Annie da ju tamo priekaju. Popela se u laku
dvokolicu i sada su se zaustavljali ispred broja 12 u Crawford Streetu.
Sinulo joj je da bi Hadrian u tom trenutku mogao biti unutar te rezidencije.
Bude li unutra, ona e umrijeti. Ne... bude li tamo, bit e jaka. Bit e nepristrana, hladna
savreno pribrana. Nee mu dopustiti da vidi koliko ju je povrijedio.
Nicole gotovo nije ni pogledah tu gradsku kuu s ogradom od kovanog eljeza i
olienom fasadom od cigle. Izila je iz dvokolice, zamolivi vozaa da ju prieka. Bila je
obamrla, kao da sanja ili kao da je oamuena. Polako je prola kroz vratnice i popela se uza
stube, a potom pokucala staromodnim mjedenim zvekirom.
Batler je smjesta otvorio.
Nicoline usnice bile su toliko suhe da za trenutak uope nije uspjela progovoriti. eljela bih popriati s gospodinom Dubois.
Batler ju je pustio da ue. - Koga u najaviti?
Nicole je oklijevala. Nije rekao da u kui nema gospodine Dubois. Nakratko je sklopila
oi i osjetila muninu. Stacey dosad nije lagala. Ba kao to je Nicole, znala.
Kada je Nicole otvorila oi, pribrala se. - Nije vano. Recite svojoj gospodarici da sam
ovdje - Nicole se obraala zapovjedniki. Barem je nauila biti vojvotkinja... no bilo je
prekasno da bi bilo vano.
Prola je pokraj batlera visoko uzdignute glave, graciozna i tena koraka, dok joj se
basnoslovno skupa haljina kovitlala oko svilenih cipela. Ula je ravno u salon. Nije sjela, kao
to nije skinula ni rukavice ni kaput. Nije ostavila batleru drugoga izbora pa mu je jedino
preostalo postupiti onako kako je od njega zatraila.
Dok je ekala, Nicole je pogledom obuhvatila lijepo pokustvo... profinjen namjetaj,
perzijske tepihe, tapete na zidovima i slike s pejzaima. Gospodina Dubois dobro je ivjela.
ivjela je daleko bolje nego to zarauje jedna glumica.
Nekoliko trenutaka potom jedna ena obratila joj se s dovratka. - Mene elite vidjeti?
Nicole se okrenula i ugledala malu skladno graenu sitnu enu u zapanjujue lijepoj i
skupoj haljini, s previe dubokim dekolteom za prijepodnevne sate provedene kod kue.
ena je bila iznimne ljepote, nije mogla biti ljepa. Bila je savrena, poput porculanske lutke.
Iz pogleda plavih oiju vidjelo se da je zbunjena, ali dok je piljila u nju, Nicole je osjetila kako
228

Anna

RafaelaR

ju istina pogaa poput udarca maljem. Nestalo je zbunjenosti iz lijepih makastih oiju
Holland Dubois.
- O, Boe - rekla je Hadrianova ljubavnica. - To ste vi! O, Boe!
Jedan dug trenutak Nicole se nije pomaknula.
- Vaa Milosti - rekla je Holland zadihano. - Ne znam to elite, ali dajte, molim vas,
sjednite.
Nicole je dovoljno vidjela. Brzo, prije nego to je ta druga ena uspjela zapaziti suze
koje su joj se poele javljati u oima, prola je pokraj nje i izila u hodnik.
- ekajte! - doviknula je Holland Dubois. - Zato ste doli? ekajte!
Ali Nicole se nije zaustavila. Dugim koracima grabila je niz hodnik i izila kroz ulazna
vrata, zamuena pogleda.
Nekako je uspjela ui u dvokolicu. Uspjela je ui prije nego to su suze potekle, a sa
suzama su se svi njezini snovi rasprili u prainu na tlu pod njezinim nogama.

229

Anna

RafaelaR

TRIDESET DRUGO POGLAVLJE

Hadrian se promekoljio nagnuvi se naprijed s mjesta na kojem je sjedio. Virio je kroz

prozor koije i nazreo svoj dom. Osjeao je silnu napetost.
Iz Clayborougha je otiao prije etiri dana. Prije etiri tjeskobno duga dana. Nije otiao
u napadaju bijesa, premda je jo uvijek bio pomalo ljutit na Nicole zbog toga to se izloila
opasnosti jaui sama s OHenryjem javnim cestama. Otiao je u trenutku uasnoga straha.
Zapravo, bjeao je. Ali nije mu uspjelo.
Nije vie mogao pobjei od sebe, od svojih osjeaja, kao ni od svoje ene.
Ona epizoda s lupeima... svi su bili uhvaeni i odmah poslani u mjesni zatvor u roku od
sat vremena nakon Nicolina povratka u Clayborough... dovela je Hadriana u estok sukob s
njegovim najdubljim i najiskrenijim osjeajima. Spoznaja koju je nastojao izbjei...
vjerojatno od samoga poetka svojega odnosa s Nicole... neskriveno mu se i neizbjeno
prijetei javljala u svijesti. Trenutak kada je nedvojbeno shvatio da voli svoju enu bio mu je
najstraniji trenutak u ivotu.
Cijeli ivot proveo je hladnokrvno zadravajui kontrolu nad sobom i svojim strastima.
Cijeli ivot proveo je drei svoje emocije pod strogom kontrolom. Jo kao veoma mali
djeak nauio je bio skrivati osjeaje, ak i od samoga sebe, jer osjeati je znailo biti ranjiv.
Osjeati je znailo biti povrijeen.
Sada vie nije bio neranjiv. Naprotiv, nikada u ivotu nije bio ranjiviji. Toliko je
strastveno volio Nicole da je to graniilo s opsjednutou. Te su joj skitnice umalo naudile,
mogli su ju ubiti. Sama ga je pomisao na to, ak etiri dana nakon toga dogaaja, obuzimala i
uasavala.
Nakon to je tu trojicu liio slobode, smjesta je iz Clayborougha otiao u London. Kao da
je elio pobjei od vlastitih emocija. Kao da je elio pobjei od spoznaje s kojom se sada
suoavao. Namjeravao je ponovno uspostaviti nadzor nad samim sobom... i svojim srcem...
bez obzira na cijenu. ak ako je to znailo do daljnjega ostaviti svoju enu u seoskom domu i
potraiti utoite u naruju drugih ena.
Nijedan put bijega nije bio uspjean. Otiao je do Holland Dubois, namjeravajui s njom
strastveno voditi ljubav, tako da nikada vie ne pomisli na Nicole, no samo je ljubazno
okonao njihov odnos. Namjeravao je ostati u Londonu i zadubiti se u poslove, ali umjesto
da ostane, jedva je ekao vratiti se kui.
Ta spoznaja, tako nova i tako snana, jo je uvijek bila u njemu i jo ga je uvijek silno
plaila. Postojali su u proteklih nekoliko dana trenutci kada bi se budio usred noi osjeajui
nekakvu vrstu panike i samoe, onakvu kakvu je osjeao u vrijeme dok je bio jo malen
djeak. S nestankom sna nestalo je i tjeskobe, ali tek onda kada ju je prepoznao, ba kao i
svoju ranjivost. Svoju ljudskost.
Naposljetku je odustao i popustio, samome sebi, njoj. Bila mu je ena i bio je zaljubljen
u nju. Mnogo ga je puta u prolosti odbila, ali preivio je... ba kao to je preivio Francisova
okrutna odbijanja. Ali u posljednje vrijeme vie ga nije odbijala. U posljednje vrijeme
izmeu njih je danju bilo sklopljeno primirje, koje bi nou potpuno iezavalo pretvarajui
230

Anna

RafaelaR

se u snaan i neodoljiv oblik prisnosti. Postojala je nada. Njihov brak mogao je uspjeti. Prvi
je tjedan njihova braka to obeavao. Ali Hadrian je znao da nikada nee biti zadovoljan onim
to su njih dvoje imali dotada. elio je sada mnogo vie. elio je njezinu ljubav, elio da
njezina ljubav bude jednako rascvala, strastvena i opsesivna poput njegove.
Dok se koija kotrljala uz dugaak ljunani prilaz, poeo se preznojavati. Kada ju je
posljednji put vidio, bili su usred une prepirke. Bila je to prepirka koju je on zapoeo zbog
toga to mu se srce cijepalo od straha za njezinu sigurnost. Vjerojatno je dodatno
zakomplicirao stvar kada je otiao ne rekavi joj ni rijei o svojim planovima. Nije bio
siguran kako e biti prihvaen.
Donio je ponudu za mir. Velika kutija, umotan dar, bila je na sjeditu njemu suelice.
Kada vidi to je u njoj, prepoznat e njegov iskren pokuaj da se iskupi zbog siline bijesa i
nepromiljenog odlaska iz Clayborougha.
Koija se naglo zaustavila ispred pretjerano golemih reljefnih ulaznih vrata doma
Clayboroughovih.
S kutijom pod pazuhom, Hadrian je iskoio iz koije. Na stubama ga je doekala
gospoa Veig. Upitao je za svoju enu i reeno mu je da je gore na katu u svojim odajama.
Hadrian je bio nervozan, ba kao onda kada je kao kolarac bio pozvan pred ravnatelja.
Prilino sporo penjao se uz dva stubita. U hodniku je produio korak. Srce mu je sada
tjeskobno udaralo.
Njezina vrata bila su otvorena. Uao je u dnevni boravak i zauo zvukove kretnji koji su
dopirali iz njezine spavae sobe. Kada je priao tim vratima, odjednom ga je ispunila
neizmjerna, silna radost. Postalo mu je jasno da e uvijek osjeati nadiranje vedrog
raspoloenja i ushit kada nju vidi. No potom mu je, dok je stajao na pragu, raspoloenje
zamrlo.
Nicole mu je bila okrenuta leima. Na podu je bio velik koveg, otvoren i gotovo pun
nabacane odjee koja nije bila uredno sloena. Na njezinu krevetu bile su hrpe i hrpe
haljina, podsukanja, kombinezona, gaica, cipela, rukavica, alova i torbica. Annie se
tjeskobno vrzmala du jedne strane kreveta. Dok je Nicole podizala jo jedru golemu hrpu
odjee, Annie ga je spazila i sledila se. Nicole je naglo spustila hrpu u koveg te ga i sama
ugledala. Stajao je kao ukipljen. - Madam - rekao je ukoeno. Iz pogleda joj je sijevao bijes,
ali glas joj je bio vie nego ljubazan. Bio je sluben i polarno hladan. - Vaa Milosti. - Naglo
mu je okrenula lea i dograbila jo jednu hrpu odjee.
Vojvoda je veoma oprezno spustio kutiju, naslonio ju na zid i prekriio ruke na prsima.
- Smijem li pitati to to radi? - Ali nije ni morao upitati, jer bilo je oito. Zastori otupjelosti
poeli su se pomalo rastvarati i osjetio je probadanje u prsima.
- Zar ne vidi? - uzvratila je, ubacujui odjeu u koveg. - Pakiram se.
- To je oito. Kamo e?
Piljila je u njega, njezine sive oi bile su bljetave poput dijamanata i jednako tako
vrste. - Odlazim.
Nestalo je otupjelosti. Budui da je vojvoda cijeli svoj ivot proveo nauivi kako svoje
osjeaje maskirati, na njegovim iznimno isklesanim plohama lica nita se nije moglo vidjeti.
- Odlazi?
231

Anna

RafaelaR

- Naputam te.
- Shvaam. - Njegova pribranost prijetila je raspadom.
Brzo je uao u sobu i priao prozoru kroz koji se zagledao, nita ne vidjevi, okrenut joj
leima. uo ju je kako nastavlja s pakiranjem. Zaguravi ruke u depove, nastojao je postii
elian stisak nad panikom koja se u njem kovitlala. Okrenuo se. - Smijem li pitati zato?
Naglo se okrenula. - Usuuje se pitati me zato! - Bio je to vrisak. Kada su te rijei iz nje
prokuljale, u tri ustra koraka prila mu je i otvorenim ga dlanom iz sve snage oamarila. Od
siline udarca zateturao je unatrag.
Nije se ni pomaknula. ekala je, u pogledu joj je bio divljaki sjaj i bila je spremna
upustiti se u estoku bitku s njim. Ali on nikada ne bi naudio eni koju je volio. - ini mi se
da je to ve etvrti put da si me udarila.
- I posljednji.
Nijedna rije nije mogla vie svjedoiti o njezinim neopozivim namjerama, njezinoj
neopozivoj odluci. Napustiti ga. Panika je bila prisutna, pritajeno vrebajui ispod povrine,
crna izmaglica koja je prijetila uguiti ga i povui nadolje.
Kada je shvatila da se on nee odazvati izazovu, umalo se prigueno zahihotala,
osjeajui veliki gorinu. Mrnju. Naglo mu je okrenula lea i snano zalupila poklopcem
kovega. - Annie, pozovi mi dvojicu sluga da ovo odnesu dolje. Annie nije mogla progovoriti.
Pobjegla je iz prostorije.
Vojvoda ak nije ni bio svjestan njezine nazonosti tijekom njihova razgovora.
Posegnuo je duboko u sebe, iznai dodatnu snagu, veu nego to je ikada u ivotu od
samoga sebe zahtijevao i pravim ju je udom naao. Naizgled leerno poao je prema svojoj
eni. Nije ustuknula te je nepristrano shvatio kako ona jo uvijek eli sukob s njim. Nije joj
to bio spreman priutiti. Ne sada. Ne kada je imao potpunu kontrolu. Uzeo je njezinu bradu
meu vrhove prstiju.
- Upozorenje, madam - rekao je mirno. - Napusti li me sada, nee vie biti dobrodola.
Nikad. Jesam li jasan?
Nasmijala se manijakalno. - Nikad se neu vratiti! Nikad!
Nije znao zato, ali vie mu nije ni bilo stalo. Nestalo je sada svih onih boja i obuzelo ga je
crnilo. Ali bilo mu je poznato, gotovo utjeno. - Dobro onda - pustio ju je. Osmijeh mu je bio
hladan. - Bila si unaprijed upozorena. Ovoga e te puta, madam, tvoja nepromiljena narav
odvesti kamo god eli, a ja te neu spasiti.
- Dobro.
Okrenuo se na peti i iziao iz prostorije. Bio je vie nego otupio, no nije bilo vano.
Ostavio je iza sebe krhotine svoga slomljenog srca pa vie nije ni mogao osjeati, to je
vojvodi od Clayborougha posve odgovaralo.
ivot se brzo vratio u normalu. Vojvoda je zaboravio da je ikada imao enu, da je
njegova ena ikada postojala. Ponovno je zapao u rutinu kojoj se priklanjao previe godina
da bi ih se moglo prebrojiti. Ustajao je s izlaskom sunca i vodio brigu o brojnim
aktivnostima koje su zahtijevale njegov nadzor nad golemim posjedima. Poslijepodneva i
232

Anna

RafaelaR

veeri provodio je zatvoren u svojoj radnoj sobi, meu papirima ili sa svojim upraviteljima.
Spavao je oteano, bez snova.
Ali uvijek se budio usred noi. Uvijek se osjeao kao estogodinji djeak, a ne kao
mukarac koji se blii tridesetoj. U tim mranim pononim satima obuzimala bi ga panika,
koja je bila stvarna. Samo bi se tada sjetio nje i mrzio ju. Ponovno je mrnja bila njegovo
utoite, njegova snaga.
Tjedan dana poslije, vojvoda je ustao od stola pozdraviti svoju majku. Njezin posjet bio
je neoekivan. Nije mu bilo drago vidjeti ju. Bio je usred sastanka, upraviteljem njegovih
tesarskih posjeda, koji je cijeli dan proveo na putu prema jugu ne bi li stigao na taj sastanak.
Upravitelju je reeno da prieka i vojvoda je zatvorio vrata za svojom majkom. - Ovo je
iznenaenje, majko. - Glas mu je bio ljubazan, ali nita vie od toga.
- Hadriane, to se dogaa? ula sam najnevjerojatnije glasine! Da je tvoja ena odsjela
kod Serleovih u Cobley Houseu!
- Moja ena? - Bio je hladan. - O, da, vojvotkinja. - Slegnuo je ramenima, posve jasno
nezainteresiran za tu temu razgovora. Ali odjednom je osjetio kljucanje u sljepoonicama.
- Jeste li se vas dvoje sporjekali? Ili je ona samo u posjetu kod Serleovih? Molim se da
je ovo potonje odgovor, ali koja bi to nevjesta nakon nekoliko tjedana pobjegla posjetiti
prijateljicu i ostavila mua?
- Majko, ne elim razgovarati o tome Ali ovoga u ti puta odgovoriti na pitanje... no
nakon toga to vie neemo spominjati. Odluili smo ivjeti odvojeno.
- ivjeti odvojeno? - Isobel je bila uasnuta.
Odjednom ga je obuzeo bijes. Bio je toliko snaan i sveobuhvatan da je vojvoda jedva
ostao stajati na nogama. - Nije to nita novo - rekao je hladno. - Zapravo, moram ti zahvaliti
za to to si me podsjetila da se moram pobrinuti nai joj odgovarajui smjetaj.
- Odgovarajui smjetaj? Hadriane... to se dogodilo?
Namrtio se. - Nita. Ba nita. - Ali jedan dio svijesti ukljuio mu se i materijalizirala se
misao ije se golemo znaenje saelo u samo jednu rije: sve. Brzo je sklopio oi ne elei biti
svjestan onoga to je njegova podsvijest ve znala.
- Pa to je smijeno - povikala je Isobel. - Odmah idi po nju. Vas ste dvoje kao stvoreni
jedno za drugo! Ako te napustila, zaboravi na ponos... odluno se tome usprotivi!
Umjesto odgovora, vojvoda je zaobiao svoju majku i otvorio joj vrata. - Usred sam
sastanka - rekao je bez uvijanja. - Smatram ovaj razgovor zavrenim.
Nicole se odjenula za veeru. Uinila je to s golemom pozornou. Usredotoeno se
posvetila najmanjoj sitnici. Najmanji ju je zadatak u potpunosti psihiki zaokupljao, bilo da
se radilo o etkanju kose ili ispijanju aja. Shvatila je da samo potpunom usredotoenou
na ono to ini moe preivjeti dan po dan.
Prije tjedan dana neoekvano je stigla u ladanjski dom Serleovih. Marthi je bio dovoljan
samo jedan pogled na njezino lice... umrljano suzama i njezine nateene oi... te ju je urno
otpratila gore do gostinjske sobe. Nicole, koja se nije pretvarala, neutjeno je plakala u
prijateljiinu naruju. U predasima plaa imala je gotovo nasilne ispade kada je svom
snagom udarala o jastuk, elei da je umjesto jastuka Hadrian taj kojega udara i trga na
komadie. Sve je ispriala Marthi.
233

Anna

RafaelaR

Postojala je, ali nita vie od toga. Svakoga dana ivjela je od trenutka do trenutka,
zaokupljajui misli blagoslovljenom prazninom ili je bila potpuno zauzeta svakodnevnim
obvezama. Nije se usudila misliti o njemu. Nije se usudila osjeati. U njoj je pritajeno vrebala
silna tuga koja je prijetila izbiti.
Usudila se ponadati, usudila se sanjariti. Na trenutak joj se uinilo da e joj se snovi
obistiniti. To joj je njezinu izdaju uinilo nemoguom za podnijeti. Bol koja je u njoj leala
duboko i vrsto zapretana bila je silna i znala je da joj nikada ne smije dati oduka.
Nije ju ak ni pokuao zaustaviti. Pustio ju je da ode, bez imalo oklijevanja. Bila mu je
toliko nevana da se ak nije ni borio za nju.
Nicole se nije usudila dopustiti da joj se takva spoznaja uvue u misli.
Na kraju tjedna pojavila se Regina. Nicole je znala da e biti samo pitanje vremena prije
nego to njezina obitelj dozna za njezino boravite. Nicole je bilo drago vidjeti ju, no ujedno
je strahovala od toga susreta .
U trenu se prisjetila. Sjetila se kako ju je Regina posljednji put vidjela onda kada joj je s
Janet i Marthom dola u posjet u Clayborough. Nicole se prisjetila kako je bila odjevena, sve
do posljednjeg detalja, poput siunih bisernih utisnih naunica koje je imala na uima, ba
kao to se tono sjeala kako se tada osjeala. Bila je na sedmom nebu, u nemoguem stanju
ushita, bila je zaljubljena.
Sklopila je oi, obgrlivi se i nastojei se kontrolirati, to joj je uspjelo.
- Molim te, Regina, nemoj mi ni spomenuti moj brak. Gotovo je s tim. Nikada se neu
vratiti.
- Glupao! Glupao! to je uope mogao uiniti da te navede na tako glupavo ponaanje?
Prije samo nekoliko tjedana bila si neizmjerno sretna i ludo zaljubljena!
Nicole se uspjela osmjehnuti svojoj sestri. - Vraa li se uskoro u London? Via li se jo
s lordom Hortenseom?
Regina je zatreptala. - Ne mijenjaj temu razgovora!
Nicole je u trenu pobjenjela. - Nemoj me gnjaviti! To je moj ivot. Da mu je bilo imao
stalo, doao bi za mnom... avo neka ga nosi! Regina je bila zaprepatena.
Nicole je samoj sebi dopustila osjetiti svu snagu boli koju nije eljela osjeati. Zagnjurila
je lice u ruke. Regina joj je iznenadno prila i zagrlila ju.
- Oprosti - proaptala je njezina sestra... - U pravu si.
To je tvoj ivot. inim to samo zato to te volim i elim da bude sretna. - Pustila ju je.
Nicole je obrisala suze i uspjela kimnuti. - to bih ja bez tebe? I bez Marthe? Molim te,
molim te, budi mi saveznik. Molim te, nemoj stati na njegovu stranu.
Regina se ugrizla za usnicu. Veoma ozbiljna i zabrinuta izraza lica naposljetku je, u znak
pristanka, potvrdno kimnula. - Hoe li mi rei to se dogodilo?
- Ne. - Nicole je duboko uzdahnula, a potom se uspjela osmjehnuti. - Eto, ve se osjeam
mnogo bolje. im uspijem taj brak u potpunosti ostaviti iza sebe, bit u nova osoba. Vratit u
se u Dragmore. ivot e mi biti isti onakav na kakav sam naviknuta... i bit u sretna, kao to
sam bila nekad. - Osmjehivala se previe vedro.
Regina ju je tuno pogledala. - A kako to njega namjerava ostaviti iza sebe?
234

Anna

RafaelaR

Nicole joj se na to pitanje nje usudila iskreno odgovoriti, a jo manje razmotriti ga. Pretpostavljam da e mukarac moan poput njega uspjeti urno dobiti razvod.
- Razvod?
Nicole je kimnula. - Taj je brak od samoga poetka bio pogreka. Poslat u mu pismo i
zatraiti razvod.

235

Anna

RafaelaR

TRIDESET TREE POGLAVLJE

Ponovno je proitao pismo. Nije ga proitao drugi put, trei ili etvrti. Proitao ga je bezbroj
puta i ve napamet znao njegov sadraj. Ponovno su se rijei zamaglile. Mijeale su se suze
radosnice i suze tuge. Boe dragi, imao je sina.

Dragi gospodine, Sin sam Isobel de Warenne Braxton-Lowell. Mogu se samo nadati da se,
unato tomu to je proteklo veoma mnogo godina, sjeate moje majke i onoga to se neko
zbilo izmeu vas. Tek mi se nedavno povjerila. Bio sam u oku, kao to ete vjerujem i sami biti,
jer nije mi otkrila samo da vas je nekada davno poznavala, ve i to da ste moj pravi otac.
Nadam se da u vas zatei ivog i zdravog te da emo se upoznati onda kada vam to bude
najvie odgovaralo. Sastanak se moe odrati na tlu vae domovine ili moje. Do tada, srdano.
Hadrian de Warenne Braxton-Lowell
Deveti vojvoda od Clayborougha

Pozorno je premotao pismo koje se ve poelo derati i zagurao ga u unutarnji dep svojega
sakoa. Imao je sina.
Premda je sada ve tjedan dana prolo otkako je Hadrian Stone primio tu arobnu vijest
da ima sina, jo se uvijek nije mogao oporaviti od toga otkria. Jo je uvijek bio preplavljen
spoznajom o sinovu postojanju.
Njegov sin... koji se nadao upoznati s njim.
Hadrian Stone nije mogao doekati taj dan.
Misli su mu, kao obino, bile zaokupljene samo jednom temom, njegovim sinom.
Stoneovo nagaanje izmicalo je kontroli. Ton pisma bio je veoma sluben i veoma uljudan
pa nije mogao prepoznati rijei ni emocije koje je sadravalo. Je li njegov sin bio pristojan
kada mu se obraao kao neznancu... to je on zapravo i bio... ili tek oprezan? Je li bio
oduevljen zbog nalaenja s njim ili samo znatieljan, moda ak zaprepaten? A moda je
bio bijesan. Njegov sin bio je deveti vojvoda od Clayborougha. Bilo je oito da je, sve
donedavna, smatrao da je njegov otac osmi vojvoda. Ne bi li bio bijesan? Moda se ak
osjeao ugroenim. Hadrian Stone poznavao je samo nekolicinu britanskih lordova, ali znao
je koliko mnogo pozornosti pridaju svojoj plavoj krvi i tituli, a bilo je posve oito kako titulu
njegova sina sada lako mogu osporavati braa, bratii, strievi ili neki drugi daljnji muki
roak.
No koji god tomu razlog bio, njegov sin zahtijevao je susret, bilo u Americi ili u
Londonu. Stone se ak nije ni potrudio odgovoriti. Uskoio je u prvi brod koji je digao jedra
za Englesku istoga dana kada je primio poslanicu u svojem domu u Bostonu.
Zagledao se u mete londonskoga obzora koji se pojavio na vidiku dok se elini brod
pod oblakom pare nimalo graciozno kretao uz rijeku Thames. Dan je bio siv, prohladan, i
rominjala je sitna kiica, ali Hadrian Stone bio je naviknut na surovo vrijeme te gotovo nije
ni bio svjestan hladnoe ni vlage.
236

Anna

RafaelaR

Potegnuo je kravatu, osjeajui se neugodno sputan njome i odijelom koje je nosio. U

svih svojih ezdeset godina vjerojatno nije obukao odijelo vie od desetak puta u ivotu.
Radost ga je umalo uguila. Preplavila ga je poput vrele plime, iznenada, u potpunosti,
kao esto puta dotad. Imao je sina. Njegov sin bio je vojvoda od Clayborougha. Njegov se san
obistinio.
Nije imao djece. Nikada se nije enio. Samo jednom u ivotu poelio se oeniti, samo je
jednom volio enu dovoljno da poeli brak s njome. No to je bilo davno, u dalekoj prolosti.
Nije ba imao previe toga za im bi alio jer nije bio mukarac sklon samopromatranju,
nego ovjek od akcije, ali je uvijek alio zbog toga to nema djecu i u posljednje vrijeme ta se
njegova udnja pojaala.
Sada je imao sina. Sina koji je, poput njega samoga, tek sada doznao za njegovo
postojanje. Ponovno se Stone zapitao kakav e njegov sin biti. Je li bio previe ponosan ili
previe pristojan da u pismu otkrije barem neke svoje osjeaje neznancu koji je bio njegov
pravi otac? Hadrian Stone bio je takoer veoma ponosan mukarac, ali znao je kada
pregristi ponos, to je oduvijek inio. U drugu ruku, ni najmanje ga nisu zanimala pravila
drutvenog ponaanja. Stone nije bio sklon formalnostima, ali prema tonu pisma, sumnjao
je da je njegov sin vie nego sklon formalnom ophoenju.
Nije mogao zamisliti vlastita sina kao nekog smjernog, ili jo gore, suzdranog Britanca
plave krvi. Ali bit e mnogo golemih razlika izmeu njih. Stone je bio ovjek koji je
brodograevno carstvo stvorio samo snagom puke odlunosti, samo svojom elinom
voljom, s dvije vlastite uljevite ruke.
Oni koji bi ga sreli nikada nisu ni pretpostavljali da je uspjean poslovni magnat. Kada
je bio u svojim uredima, radio je u koulji dugih rukava kao svaki obian slubenik i
ponaao se otvoreno i pristupano... premda je bio razdraljiv ako oni koji su za njega radili
svoj posao nisu obavljali valjano. Kada god je mogao, naputao je svoje urede i postajao
kapetan nekoga od svojih brodova na putu do neke daleke luke. Njegova ljubav prema moru
zapoela je jo dok je bio malen djeak... prvi put isplovio je kada mu je bilo trinaest. Nikada
nije bio od onih koji su dugo bili prikovani za radni stol. Uvijek je bio ovjek koji je volio
otvorene prostore, ovjek mora. More je bilo njegov ivot, njegova ljubav.
Stone se nastojao pripremiti za neizbjeno. Njegov sin nije bio samo pripadnik
aristokracije nego vojvoda. Nije morao znati nita o njemu da bi znao kako vjerojatno malim
prstom nije mrdnuo u ivotu radei, kako za druge tako ni za sebe. Bilo mu je veoma teko
pomiriti se s time, jer on ne samo da je dosegnuo vrhunac nego je to uinio polazei s dna,
ne bojei se nijednog oblika tekoga rada. Mora se iskreno suoiti s oitom vjerojatnou da
se njegov sin nikada nije poteno oznojio u ivotu. Stone je odluio da ga nee suditi po
tome, ak ni onda ako njegov sin izrazi otvoren prezir prema radnoj etici.
Ali hoe li njegov sin suditi njega?
Molio se da je ono to je razabrao iz sinova pisma bila samo utiva formalnost... a ne
hladna ravnodunost ili ohola snobovtina. No to pitanje bilo je prisutno i progonilo ga je
sve od trenutka kada je doznao za sinovu titulu. Hoe li njegov sin moi prihvatiti njega,
obinog radinog ovjeka koji je sebe smatrao pomorskim kapetanom?
Stezalo ga je u elucu pri toj pomisli. Malo ega se bojao u ivotu, ali strahovao je od
sinova odbijanja. Bojao se da e ga vlastiti sin prezrivo gledati. Upoznao je prilian broj ljudi
237

Anna

RafaelaR

plemikoga roda, kako Britanaca, tako i ostalih Europljana, i znao da oni sebe smatraju
superiornima u odnosu na obinoga ovjeka... znao je da su snobovi.
Koliko god tjeskobno iekivao taj susret, toliko je strahovao od njega.
Spremno je zbog tih okolnosti krivnju svalio na Isobel. Da je znao da ima sina, odmah bi
ga bio priznao. Djeak ne bi odrastao u salonima bogatih britanskih viih drutvenih slojeva,
ve na palubama pomorskih brodova. Nauio bi bio vrijednost tekoga rada i kako biti
ponosan na sebe zbog sebe samoga, a ne zbog tamo neke proklete titule.
Ali to se nee dogoditi. Zbog Isobel, koja mu je zanijekala njegova sina. Isobel, koja ga je
sve te godine varala.
Obuzeo ga je bijes.
Sve te godine nije mu rekla da ima sina. Isobel je bila jedina ena koju je volio u ivotu.
Nije shvaao njezino poimanje dunosti i odanosti, nije shvaao kako je mogla voljeti njega,
no ipak ga ostaviti i vratiti se svojemu muu. Bog mu je svjedok da je dao sve od sebe
pokuavi ju razumjeti. Ali nikada se nije pokolebao u ljubavi prema njoj. Nikada, u skoro
trideset godina, unato tjeskobi, unato slomljenu srcu. Sve dosad.
Zanijekala mu je sina. Nije bila onakva ena kakvom ju je svih ovih godina smatrao. Bila
je sebina i neasna. Prevarila ga je, namjerno mu je uskratila injenicu o sinovu postojanju.
Zanijekala mu je sina. Bila je to poanta svega. Nije mogao prijei preko toga. U srcu mu je
plamtio bijes, tamo gdje je nekada bila ljubav. Nikada to nee zaboraviti i nikada nee
oprostiti.
Onoga trenutka kada je vojvoda proitao kratko i jasno pismo svoje ene... onoga
trenutka kada je shvatio njezin zahtjev za razvodom, nestalo je sve njegove pozorno
nametnute samokontrole. Zagrmivi, poderao je pismo na komadie i glasno zahtijevao da
mu dovedu konja.
Bio je u potpunosti svjestan bijesa koji ga je obuzeo, posve svjestan da to nije nain na
koji bi trebao reagirati, ali bilo je prekasno. Nestalo je sve one kontrole koju je provodio
nakon njezina odlaska. ilama mu je nadirao bijes, sve dok vie nita nije osjeao, to je
jedva doekao.
Odluio je uzjahati Ruffiana, najbrega konja u njegovoj konjunici. Jahao je imajui
samo jednu gorljivu ambiciju na umu, a ta je bila stii do Cobley Housea prije sljedeeg
svitanja. Ali nakon nekoliko suludih trenutaka u kojima se galopirajui udaljavao od
Clayborougha, usporio je, postajui razumniji. Iako mu je adrenalin jo uvijek kolao ilama,
bio je dovoljno razborit da shvati kako usmrtiti konja u suludom jahanju ne bi bio samo
postupak zbog kojega bi poslije poalio ve na taj nain nimalo bre ne bi stigao do Sussexa.
Doavola i ponos, pomislio je neobuzdano. Bila je njegova ena, i on joj nikad, ama ba
nikad nee dati razvod niti e joj dopustiti da nastavi s tom njezinom besmislenom igrom.
Bude li ju protivno njezinoj volji morao odvui natrag do Clayborougha, uinit e to. Bude li
se durila i sluila enskim suzama, neka. Ali durit e se i suze liti u Clayboroughu... tamo
gdje pripada.
Jer nee odustati od nje. Sada mu je bilo dosta.
Hadrian je u Cobley House stigao nekoliko sati nakon svitanja. On i njegov pastuh bili su
blatnjavi i do kosti promoeni od kie i znoja. Putovao je sam, bez fanfara, i kada je batler
238

Anna

RafaelaR

otvorio ulazna vrata Serleovih, nisu ga prepoznali. ovjek ga nije pustio unutra, ve mu je
preprijeio put.
Hadrian je ponovno blatnjavom maramicom obrisao lice. Ne obazirui se na batlera,
zaobiao ga je i uao u predvorje, dok su blato i kia s njega kapali na sjajan parket .
- Eto, vidite sada - usprotivio se batler. - Ne moete tek tako upasti...
- Gdje je moja ena? - kripao je zubima Hadrian. Batler se sledio.
Zdrav razum koji mu se dan prije vratio izgubio se tijekom dugog i iscrpljujueg jahanja
i zamijenio ga je hladan nesmiljen bijes, a s njim i poeljna odlunost. - Moja ena - ponovio
je Hadrian. - Vojvotkinja od Clayborougha .
Batler je problijedio. - Vaa Milosti, oprostite mi, nisam znao. Hou rei... - Jo je vie
problijedio pod Hadrianovim nepopustljivim, sve vie neprijateljskim pogledom. - U
gostinjskoj je sobi, gore na drugom katu. Njezina su vrata prva nadesno!
Hadrian se naglo okrenuo. Ogrta oko njega zavijorio se poput velikog crnog krilatog
stvorenja dok se poskakujui penjao uza stube. Nije zastao ispred njezinh vrata. Ne
promaivi korak, jednim udarcem izbio ih je sa arki i uao u prostoriju .
Nicole je vrisnula. Na sebi je imala samo srebrnoplavu spavaicu i ogrta i pijuckala je
vruu okoladu u krevetu.
okolada se prolila po besprijekorno bijelim plahtama i alica je pala na pod.
Prestravljena, uspravila se u sjedei poloaj, a potom problijedjela postavi u potpunosti
svjesna istinske nazonosti svojega supruga.
- Doao sam te odvesti kui.
Nicole je vrsto stiskala prekriva. U trenu je ostala bez rijei.
Hadrian se osmjehivao, no osmjeh mu nije bio nimalo ljubazan. Iznenada je otvorio
vrata ormara i na vjealicama ugledao njezinu uredno sloenu odjeu. Naglo je skinuo jednu
haljinu s vjealice i bacio ju prema njoj. Pala joj je preko nogu. - Odjeni se.
Nicole se pribrala. - Kako se usuuje! Van! Smjesta izlazi!
- Nisam doao ovamo prepirati se s tobom, madam, eno - procijedio je kroz zube. - Ne
mora se uope odjenuti. Izbor je tvoj.
Nicole je utnula haljinu na pod inei to, odgurnula je i prekrivae. - Ne idem s tobom.
Izlazi, smjesta. Ne moe me prisiliti.
Hadrian se nasmijao. - Podcjeniuje me, madam. - Trenutak potom posegnuo je za
njom.
Nicole je ponovno vrisnula kad ju je dograbio. Njezino vritanje postalo je sve glasnije...
dovoljno da bi mrtvaca probudilo... kada je shvatila to on to ini. Koprcala se poput
vijesnice smrti kada ju je Hadrian naglavce prebacio preko ramena, ne marei za nju nimalo
vie no to bi mario za vreu hrane.
- Pusti me! Spusti me! Smjesta! - bijesno je urlala.
- Dosta mi je - upozorio ju je i snano ju udario preko oskudno odjevene stranjice.
Nicole se, okirana, utiala. Hadrian je krupnim korakom uao u hodnik i naao se licem
u lice s domainima njegove ene. Martha je bila blijeda, drala je ruku preko usana i gledala
irom razrogaenih oiju. Ali vikont se trudio ne osmjehnuti se.
239

Anna

RafaelaR

- Dobar dan, Serle. Oprostite to vas uznemiravam - rekao je vojvoda jednolinim

glasom.
- Nita zato, Vaa Milosti - odgovorio je ljubazno Robert Serle.
- Bio bih vam zahvalan ako bih se mogao posluiti nekom od vaih koija.
- Sa zadovoljstvom - rekao je Serle okrenuvi se pozvati svojega batlera u prizemlju i
izdati mu naredbu da doveze koiju.
- Izdajico! - vrisnula je Nicole kad se pribrala. - Molim te, pomozi mi! Martha...
Hadrian ju je ponovno pljesnuo po stranjici. Nicole je zabezeknuto utihnula. - Ako
biste bili ljubazni, trebalo bi nahraniti mojega pastuha.
- Ne brini, odmah e biti nahranjen i istimaren.
- Spusti me.!
- Zato? - upitao je smireno vojvoda. - Odluila si ponaati se nedolino, poput djeteta,
pa u se prema tebi i ponaati kao prema djetetu. Zabludjele ene dobiju ono to zaslue. Poao je niz stube.
- Aaaah! - Nicole je u trenu postala nesuvisla zbog bijesa.
- Samo mi jo jednom iskuaj strpljenje - rekao je, previe neformalnim glasom kada se
poela mahnito izvijati - pa u te prebaciti preko koljena kao da ti je est godina.
Prestala se opirati.
U predvorju su zastali. Batler se leerno pretvarao da ih ne vidi. Martha je pourila niz
stube. Nicole joj je oajniki nastojala uhvatiti pogled, no Martha je dobro pazila da ne
pogleda u nju. - Trebat e ti ovo - rekla je Hadrianu. Dala mu je dvije teke deke i do poda
dugu krznenu bundu.
- I tebi! - viknula je Nicole, sad, ve gotovo jecajui.
- Koija je stigla, Vaa Milosti - rekao je batler. Jedva je uspijevao prikriti olakanje koje
mu se u glasu osjealo.
- Hvala, lady Serle. Oprostite jo jednom na ovakvom upadu - rekao je vojvoda, iziavi
za batlerom van do koije. Na svu sreu kiica je prestala rominjati. Kada je sluga otvorio
vrata, Hadrian je bez imalo ceremonije ubacio Nicole na jedno od sjedala. Naglo je uskoio
unutra za njom i ispruio se preko nje zakljuati ona suprotna vrata prije nego to bi se
uspjela pomaknuti i iskoiti na tu stranu koije. Klju je stavio u dep.
- ekaj! - doviknula je Martha, trei iz kue s bocom u ruci. - Trebat e ti i ovo! - Gurula
je prema njemu bocu konjaka. Batler je ponovno vrsto zalupio vrata.
Hadrian je zahvalno kimnuo i otro pokucao po stropu. Koija je krenula. Potom je
ispruio svoje duge noge i okrenuo se pogledati u svoju enu.
- Mrzim te! - vrisnula je i krupne suze pojavile su joj se na trepavicama.
- Vjerujem da me mrzi - rekao je smireno. Bacio je krznenu bundu na nju. - Na kraju
krajeva, da me voli, ne bi ni traila razvod od mene, zar ne?
Nicoline su se nosnice rairile. Suze su kapnule s trepavica i kliznule niz obraze. Piljila
je u njega, kao da nije bila sposobna odgovoriti mu.
- Samo da razjasnimo neke stvari - rekao je vojvoda posve neformalnim tonom - razvod
ne dolazi u obzir.
240

Anna

RafaelaR

- Zato?
- Zato to ga ne elim.
- A moje te elje ni najmanje ne zanimaju!
- Tono!
Nicole se ukipila, a potom prekrila lice rukama. Nee zaplakati. Nee dati oduka svoj
boli i tjeskobi koje je tako pomno i duboko u sebi zapretala. Nee.
Ali osjeala je kako u njoj kljua poput vulkana koji se sprema izbiti i izbaciti svoj vreo
rastaljen sadraj.
Borila se sama sa sobom i naposljetku pobijedila. Razdvojila je ruke i uoila da ju
vojvoda ravnoduno promatra. - Uinit u ti ivot nepodnoljivim.
- Ve je takav - rekao je smireno. Nicole je zatreptala.
Osmijeh mu je bio krt i hladan. - Proklet sam ako neto poduzmem i ako ne poduzmem
- izvijestio ju je. - Ali mogao bih ba neto i dobiti od ovoga braka, recimo nasljednika.
Nije shvaala, a nije ni marila, kada se on tako runo izjanjavao o svojim namjerama.
- Znai to sam ti? Rasplodna kobila? Proklet bio! Neu ti podariti sina!
Naglo se nagnuo prema njoj. Nije vie bilo niega leernog u njegovu dranju, kao ni u
izrazu lica... usijan bijes sjao mu je iz oiju. - Moe u ulozi moje ene ivjeti raskono... ili
obino... kako eli. Ali svoju dunost hoe obaviti. Podarit e mi sina.
- Ne! - vrisnula je mahnito Nicole. Nasrnula je pokraj njega, zaputivi se prema vratima.
Bila su zakljuana. Znala je da jesu, no svejedno ih je divljaki prodrmusala. U trenu ju je
povukao. Divlje vrisnuvi, vrisak joj je bio napola jecaj, izvila se i pakosno ga ogrebla. U
trenu ju je uhvatio, obuzdao joj ruke, silom privukao njezino tijelo u prisan zagrljaj i
odgurnuo ju natrag na jastuke na sjedalu. Nicole se daui i opirui se uporno beznadno
koprcala dok ju je drao tako priklijetenu, dok su joj niz lice tekle suze bijesa, ogorenosti i
oaja. Naposljetku vie nije imala nimalo snage pa se klonulo, poraena, naslonila na
sjedalo.
Nije se ni pomaknuo. Nije ju ni pokuao osloboditi, premda su oboje znali da je
iscrpljena... i da je gubitnik. Kako je Nicole sve sporije disala i kako se suludi bijes koji ju je
zasljepljivao stiavao, postajala je sve svjesnija njegovih prsa i bedara uz svoje. Njegove
ruke bile su oko nje i vrsto ju drale za zapea, dok su njezine ruke bile priklijetene iza
lea. Osjeala je njegovu grubu bradu od jednoga dana uz obraze te njegov topao i
ujednaen dah na svojoj koi. Panika se u njoj rasplamsala.
Rasplamsala se istoga trenutka kada je u potpunosti postala svjesna njegove snage,
moi, vreline i mukosti. I njihove intime.
- Neu pokuati pobjei - proaptala je Nicole, neznatno okrenuvi glavu. Uasnula se
kada mu je usnicama okrznula bradu kada je progovorila. - Pusti me da se pridignem. - Glas
joj je drhturio.
Nije se pomaknuo niti joj je odgovorio. Tiina je potrajala. Srce joj je sada luaki
udaralo. Premda ju je jo uvijek drao za zapea, stisak mu je sada bio malo labaviji i
postala je svjesna da je zapravo bila u njegovu naruju. Bojala se podignuti pogled, bojala se
pogledati ga u oi.
Znala je to e vidjeti u njima.
241

Anna

RafaelaR

Podignula je pogled i pogledi su im se sreli. Njegov je plamtio, ali ne od bijesa. - Molim

te, nemoj - preklinjala je.
Neznatno je promijenio poloaj i otkucaji njegova srca doli su u dodir s njezinima.
Grudi su joj bile posve zgnjeene pod njegovim prsima. Kaput mu je bio rastvoren i koulja
posve mokra. Nicoline bradavice u trenu su se ukrutile reagirajui na dodir vrele muke
koe, pokrivene tek najtanjim slojem svile. Svileni gornji dio njezine haljine bio je sada
jednako tako mokar i jednako tako uznemirujui. Zaprepatena, znala je da on moe osjetiti
reakciju njezina raskonog tijela.
- Molim te - ponovno je preklinjala dok joj je glas zadihano zapinjao.
Promekoljio se. Nicole je pomislila kako se odmie od nje i poeljela je zaplakati od
olakanja. Ali pomaknuo se tek da joj pusti ruke, kako bi dlanovima mogao kliznuti gore do
njezinih grudi. - U ovom se slaemo - rekao je grubo. - Eto kako odgovaramo jedno
drugome. Nee me sada odbiti Nicole, zar ne?
Poeljela ga je odbiti, ba je poeljela, no on joj je njeno gnjeio grudi i vrhovima
prstiju prelazio preko bradavica, ne skidajui pogled s njezina. Umjesto da se usprotivi,
Nicole je zadovoljno duboko uzdahnula.
Prikovao joj je ruke ispod lea i pridigao ju pa se izvila i pribliila njegovim usnama.
Uzeo je jednu svilom pokrivenu bradavicu u usta i snano ju usisao. Nicole ga je uhvatila za
glavu, ne zato da bi ga odgurnula, ve da bi ga prigrlila uz sebe.
Pustio ju je. Dograbio ju je za koljena i povukao dolje na sjedalo. Dok se nadvijao nad
njom, pogledi su im se ponovno sreli. Oblaii pare oblikovali su se sa svakim njegovim
brzim i snanim udahom. Nicole se zagledala u njegovo iznimno lijepo lice, napeto od
strasti, mrane i sveobuhvatne poput njezine i srce joj je zaigralo. Njegove oi bile su zlatni
plamenovi koji su silno lizali i silno obeavali. Ali to su joj to obeavali? Trenutak raja?
eljela je vjenost.
Postalo joj je jasno to on ini. Prtljao je oko kope na hlaama.
Gledala je kako otkriva svoj ud, nabrekao i u punoj erekciji. Naglo je jednim brzim
pokretom odmaknuo svilene podsuknje spavaice, zadigao ih preko njezina struka i uklonio
s puta. Nicole je sklopila oi.
Nije se micala, ekala je.
Spustio se na nju i jednom brzom tenom kretnjom kliznuo u nju. Nicole se u trenu
pridignula zagrliti ga. Obavila je ruke oko njegovih ramena i noge oko bokova. U trenu ju je
cijelu strastveno ispunio.
Jedan trenutak oboje su bili nepomini. Ponovno su im se pogledi prikovali. Ponovno je
u njegovu pogledu nazrela obeanje koje nije razumjela. Potom je usnama zarobio njezine,
jednako onako potpuno kao to je svojim tijelom uzeo njezino.
Pokrenuo se. Pomicao se brzo i ulazio duboko. Nicole se napinjala uz njegovo tijelo. Nije
bilo nikakve njene predigre, nije bilo zaigranoga uvoda, ve samo snano i grubo
prodiranje. Nicole je kliznula natrag na sjedite, izvijajui bokovima kako bi ga doekala u
nizu silovitih sudaranja. Sve snanije. Sve bre. Njihova tijela bjesomuno su se susretala,
kanjavajui jedno drugo. Nicole ga je vrsto zgrabila kada ju je poput plime preplavio val
snanog euforinog zadovoljstva. Vrisnula je, doivjevi vrhunac.
242

Anna

RafaelaR

Nasmijao se. Nasmijao se jaui ju i zabijajui se u nju, zavrno prodirui jo dublje, jo

potpunije, jo snanije. Njegovi snani guzovi napinjali su se dok ju je dovodio do suprotne
strane koije. Nicole se vrsto drala za nj i noktima mu prodirala u kou kada ju je
preplavio jo jedan val divljakih grenja dok je on sve vie bujao i bujao te naposljetku
eksplodirao u njoj.
Leali su klonuli i iscrpljeni. Koija ih je ljuljukala amotamo. Nicole je postajala sve
svjesnija njegove potpune teine koja ju je pritiskala, njegove mokre koulje i hlaa koji su
joj grebui doticali gole noge i grudi. Spavaica joj je bila beznadno zadignuta i zapetljana
oko struka. Ali nije joj bilo hladno. Njegovo tijelo isparavalo je vrelinom, zagrijavajui
njezino.
Spoznaja onoga to su upravo uinili te njezina aktivnog i revnog sudjelovanja brzo joj
je u srcu zazvala oaj. Nicole je odvratila lice od njega i sklopila oi. Istoga trena kada je to
uinila, postala je svjesna njegova pogleda na sebi.
Nee ga sresti. Nee. Otvori li oi, zaplakat e. Ve je bio pobjednik i nije zasluio jo
jednu pobjedu.
Jo ga je uvijek voljela. Unato svemu to se dogodilo, voljela ga je. Nije zaboravila zato
je pobjegla ni kako ju je oteo iz Cobley Housea. A sada, sada ju je samo podsjetio na to kako
je beznadno bilo opirati mu se... na svaki nain i u svakom pogledu.
- Nicole - rekao je. Odbila je odgovoriti.
- Znam da ne spava.
vrsto je stisnula oi. Poeljela je da on ustane, da ju ne podsjeti na to kako mu je tijelo
bilo toplo i vrsto, ali samo se premjestila ustranu. Tjeskoba je ponovno bila prisutna. Guila
ju je. Prisilio ju je da mu se vrati, nije mogla pobjei od njega, ba kao to nije mogla pobjei
ni od svoje ljubavi prema njemu. A njegovo zanimanje za nju bilo je samo seksualne naravi...
ba kao i njegovo zanimanje za Holland Dubois i sam Bog zna koliko jo ostalih ena. Bilo je
beznadno, potpuno beznadno. Voljeti takvoga mukarca bilo je beznadno. Nee zaplakati,
jer zaplae li, nikad se nee zaustaviti.
Dotaknuo joj je lice. Nicole nije eljela reagirati. Ali prsti su mu bili lagani i blagi te joj se
unato boli njegov dodir uinio njenim.
Znala je da je to bila pretjerana iluzija s njezine strane. Palcem joj je milovao usne.
- Nemoj, molim te.
- Onda me pogledaj. Kada ga je pogledala, oi su joj bile pune suza. Nije znala to je
oekivala vidjeti u njegovu pogledu, ali ono to je u njem ugledala nije bila blagost. Bilo je to
njezino opovrgavanje i priguila je jecaj.
- Moda e se bolje osjeati ake se isplae.
- Neu.
- Ne vjerujem da e se osjeat loije. - Neznatno se osmjehnuo.
Nije mu mogla uzvratiti osmijehom. Odjednom mu je poeljela biti u naruju, premda je
to bilo posljednje mjesto na kojem bi ikada trebala pomisliti potraiti utjehu. Brzo je
sklopila oi i ponovno okrenula lice od njega, molei se u jednom dahu da se on odvoji od
nje i ve u sljedeem da posegne za njom i da ju zagrli.
- Je li uistinu tako loe? Glas mu je bio njean. Jo se uvijek nadvijao nad njom.
243

Anna

RafaelaR

Bio je preblizu. Nicole je znala da mora rei neto zapaljivo, mora.

Ali umjesto toga, otvorila je oi i ponovno se susrela s njegovim pogledom.
Blagost je jo uvijek bila tamo. Lice, mu je imalo brian izraz, ali znala je da on ne mari
za nju, ne istinski, nimalo vie no to je mario za svoju ljubavnicu. Ruke su joj pronale
njegova prsa i pokuala ga je odgurnuti, guei se u panici. - Molim te!
Uspravio se u sjedei poloaj i privukao ju u naruje.
- O, Boe, ne! - vrisnula je, slijepo mlatarajui rukama i promaujui u irokom luku.
Privio ju je uz prsa. - Isplai se!
- Ne ini to, molim te - rekla je, ali je ve plakala. Nije odgovorio, nego joj je svojom
krupnom rukom opetovano prelazio po leima. - Proklet bio - plakala je Nicole. - Proklet bio
- jecala je. Stisnula je ake i udarila ga u prsa. Udarci su bili nitavni, s obzirom na to da je
bila shrvana suzama. - Mrzim te - jecala je, zamahujui prema njemu. - Mrzim te.
Napeo se, ali nije ju pustio, ve ju je nastavio milovati. Nije prestajala plakati, dajui
oduka toliko silnoj oluji suza da je bio zaprepaten dubinom njezine boli. Nije mogao
razumjeti zato je plakala, ali mogao se poistovjetiti s tom vrstom potisnutih osjeaja i
duboke boli. Pojaao je stisak ruku oko nje. Zibao ju je kao da je dijete. Grlei ju, osjeao je
tugu.
Bio je tuan zbog nje... zbog onoga to joj je izazivalo toliku tjeskobu, pretpostavljao je
da je to bio on. Ali bio je tuan i zbog sebe, jer sada kada je shvatio da ju voli i koliko mu je
potrebna, nije vie mogao poricati svoje osjeaje, jer oni nee nestati. Oito e mu ljubav
ostati neuzvraena. inilo se da mu srce krvari. Dok je ona u njegovu naruju plakala kao
dijete, odjednom se ponovno osjeao poput malenog djeaka te je i sam imao osjeaj da bi
mogao zaplakati. Oi su mu bile pune suza.
Pokuao se podsjetiti na to da vie nije djearac, ve da je sada odrastao mukarac, ali
nije mu uspjelo.
Dugo je davala oduka svojoj tjeskobi i jecanje se naposljetku se pretvorilo u tucanje.
Sitni udarci kojima je ciljala njegova prsa naposljetku su se prorijedili i prestali. Nije ju
pustio, ve ju je nastavio zibati. Rastvorila je ake i prstima se kao kandama priljubila uz
njegovu koulju.
Iako vie nije plakala, drhtaji su joj potresali tijelo. Preao joj je rukom niz lea, tjeei
ju. Shvatio je da mu je u naruju tonula u san. - Sutra e ti biti bolje - obeao joj je Hadrian. Sutra se to vie nee initi tako loe.
Uzdahnula je. - Ne mrzim te - proaptala je u njegovu koulju. - Ne istinski.
Gotovo se osmjehnuo i jo jedna suza zaiskrila mu je na trepavicama. - Spavaj sada, za
nekoliko sati bit emo kod kue.
vre ga je stegnula za koulju. - Volim te, Hadriane, ne mrzim te. Volim te.
Bio je u oku.
Popustila je stisak i klonuvi mu pala u naruje. Jo uvijek osupnut, spustio je pogled na
nju i zapazio da je utonula u dubok i iscrpljuju san. Veoma oprezno i njeno spustio ju je na
sjedalo i zagledao se u njezino suzama izoblieno lice.
Ne mrzim te, Hadriane. Volim te.
244

Anna

RafaelaR

Samo je bila bunovna, zar ne?

245

Anna

RafaelaR

TRIDESET ETVRTO POGLAVLJE

Bilo je kasno te veeri kada su vojvoda i vojvotkinja stigli u Clayborough. Vojvoda je prvi
siao iz koije Serleovih. Njegovi vratari zablenuli su se u nj kada su ga prepoznali, no brzo
su se pribrali. Ali Hadrian je za njih u rukavu imao jo iznenaenja, osim neurednoga
izgleda i pojavljivanja u koiji koja je pripadala nekom drugom gospodinu. Posegnuo je za
svojom usnulom enom. Satima se nije pomaknula ni ispustila zvuka. Nikada nije vidio da
neko ljudsko bie spava tako dubokim snom. Ali sada ju nije elio probuditi te ju je veoma
njeno pridigao u naruje. Nicole se promekoljila.
Hadrian je ponio svoju enu uza stube i unio ju u predvorje. Woodward, gospoa Veig i
njegov osobni sluga Reynard pourili su u prostoriju kada je uao. Nitko nije ni trepnuo na
prizor vojvode koji je nosio svoju zabludjelu enu bosonogu i odjevenu samo u krznenu
bundu, usnulu u njegovu naruju. Ne zastajkujui, obratio se gospoi Veig: - Kada se Njezina
Milost probudi, nedvojbeno e poeljeti vruu kupku i neto toplo pojesti.
Dok se penjao uza stube, Nicole je uzdahnula, vrsto se drei za nj. Promatrao joj je lice
kada je krupnim korakom zakoraio u njezinu spavau sobu. Zatreptala je i otvorila oi.
Hadrian ju je njeno poloio u krevet. - Stigli smo kui, samo nastavi spavati, kasno je.
Nicole mu se osmjehnula. Bio je to bezazlen, pospan, lijep osmijeh i Hadrianu je srce
naglo poskoilo. U trenu je ponovno sklopila oi. Poelio je ugledati jo mnogo takvih
osmijeha koji e mu biti namjerno upueni.
Prije nekoliko sati skinuo je s nje mokru spavaicu i sada je ispod krznene bunde bila
gola. Brzo ju je skinuo navukavi preko nje mnogo tekih popluna i pokrivaa. Potom je
priao ognjitu i naloio vatru.
Posljednje rijei koje mu je uputila jo su mu uvijek zvonile u uima. Ni na to drugo
nije mogao misliti tijekom ostatka vonje do Clayborougha. Ne mrzim te, Hadriane. Volim te.
Znao je da to nije mislila. Je li?
Bojao se ponadati. Ako je mislila to to je rekla, bit e najsretniji ovjek na svijetu.
Kad se vatra poela rasplamsavati, Hadrian je iziao iz sobe, prethodno posljednji put
bacivi pogled na svoju enu. Krupnim korakom uao je u svoje prostorije, gdje ga je ekao
Richards, kojemu je predao svoj ogrta. - I meni bi dobro dola kupka i neto za pojesti.
- Ve sam vam donio kupku, Vaa Milosti. A Woodward vam donosi jelo.
Hadrian je odjednom osjetio nemir. Pogladio je psa koji je doskakutao pozdraviti ga, no
uinio je to odsutno, jo uvijek razmiljajui o Nicole. Woodward se pojavio na vratima s
kolicima za posluivanje. Uvezao ih je u prostoriju i, zamahnuvi rukom, jednom
uinkovitom kretnjom postavio vojvodi ubrus.
- Hoete li se najprije okupati, Vaa Milosti?
- Naravno - rekao je Hadrian. Smatrao je kako nikada nije bio prljaviji u ivotu.
- Prije no to to uinite, Vaa Milosti, mogu li vam rei da imate posjetitelja - upitao je
Woodward.
Hadrian je raskopavao koulju. - Kakvog posjetitelja?
246

Anna

RafaelaR

- Stigao je juer, neoekivano, neposredno nakon vaega odlaska. Nije imao posjetnicu i
bio bih ga poslao u Boarshead Inn, no s obzirom na to da je doputovao ak iz Amerike, malo
sam porazmislio pa sam ga stavio gore na etvrti kat u jednu od gostinjskih soba.
- Je li to moj glasnik koji se vratio iz Bostona? - zahtijevao je odgovor Hadrian, osjetivi
nadu u prsima.
- Nije, Vaa Milosti. Zove se Stone, ali nije rekao to eli. Gospodin Stone trenutano pije
konjak u knjinici na etvrtom katu. Mogu mu rei da vas tamo prieka nakon to objedujete
ili u mu rei da ete se sutra nai s njim.
Krv se naglo povukla iz Hadrianove glave i prvi put u ivotu imao je osjeaj da e se
onesvijestiti.
- Vaa Milosti? Je li vam dobro?
Pribrao se. Pribrao se dovoljno da se okrene i krupnim korakom zaputi prema stubama,
preskaui dvije stube odjednom, ostavljajui Woodwarda da gleda za njim. Njegov otac bio
je ovdje. Nije mogao vjerovati... nee vjerovati sve dok ga ne vidi vlastitim oima.

Hadrian Stone nemirno je prouavao zbirku tomova u knjinici... koja je bila tek jedna
od nekoliko knjinica u vojvodinoj rezidenciji. Odjednom ga je obuzeo straan osjeaj
nelagode. Nije trebao doi. Sada je to znao.
Tjeskoba koja se postupno pojaavala tijekom dugih dana koje je proveo prelazei
preko Atlantika dok se bliio susret s njegovim sinom nije bila nita u usporedbi s
nelagodom kakvu je sada osjeao. Znao je da je njegov sin vojvoda, no nita ga nije moglo
pripremiti na sinov posjed, nita ga nije moglo pripremiti za Clayborough.
Istina, oekivao je rasko. Oekivao je bogatstvo. Ali ono to nije oekivao bio je dom
kakav bi odgovarao kraljevskoj obitelji koja je ivjela prije jednoga stoljea, dom koji je
imao proporcije palae i naizgled posve nalikovao na palau. Sve su njegove dvojbe naglo
izbile na povrinu. Bio je obian ovjek. Njegov otac bio je postolar, a majka velja. Sebe je
smatrao pomorskim kapetanom, a ne brodarskim magnatom. Nosio je skupu, po mjeri
krojenu odjeu, u kojoj se osjeao poput prevaranta i radije bi na sebi vidio mornarski
vuneni pulover i kinu kabanicu. ak je i ta mala knjinica na nj imala poraavajue
djelovanje, jer zapravo uope nije bila mala.
Kakav je on bio ovjek?
Hadrian Stone silno se bojao da je njegov sin bahat te da e ga smatrati bezvrijednim.
Kretnja pokraj otvorenih vrata navela ga je da odvrati pogled od naslaganih hrpa koje
je prouavao. Visok snano graen mukarac stajao je na dovratku, napola u sjeni. Potom je
uao u prostoriju.
Hadrian Stone istoga je trena, kada je taj ovjek zakoraio na svjetlost, znao da je to
njegov sin. Imao je Isobelino lice. Gotovo ne mogavi disati ni pomaknuti se, zagledao se u
toga ovjeka... u toga odrasloga mukarca... koji je bio njegov sin.
Vojvoda od Clayborougha piljio je u nj.
Stone je zapazio da je njegov sin, premda je mnogo svoje zapanjujue ljepote naslijedio
od majke, imao snanu etvrtastu eljust poput njegove, to ga je spasilo da ne bude
pretjerano zgodan. A njegove oi, njegove oi bile su iste boje zlatnoga jantara kao njegove.
247

Anna

RafaelaR

Ali slinost tu nije zavravala. Vojvoda od Clayborougha bio je jednako tako iznimno visok i
jednako snano graen kao njegov otac.
Potom je Stone zapazio njegovu odjeu. Ugledao je mokru svilenu koulju i zagasite
umrljane hlae. Vojvodine izme sjale su se od kie i bile okorjele od blata. Stone je
pogledom ponovno preao do sinova lica. Nije bilo niega kicokoga u njegovoj odjei, kao
ni na licu. Njegov sin bio je mukarac, u svakom smislu te rijei, mukarac koji je, to bi se
dalo zakljuiti iz pogleda na nj, iza sebe imao nevjerojatno dugaak i teak dan.
Njegov otac osjetio je veliko olakanje u srcu.
Vojvoda je i sam bio zauzet promatranjem. Razrogaenih oiju, Hadrian nije mogao
skinuti pogled s tog drugog ovjeka. Njegov otac bio je tu. Njegov otac. Prolo je dugo
vremena dok se Hadrian nije oslobodio prave oamuenosti kojoj se nije mogao oteti. Nisam oekivao tako brz odgovor na svoj upit.
Stone je oklijevao, Kulturno ophoenje koje je potjecalo od tog drugog ovjeka bilo je
iznenaenje, to ga je ponovno podsjetilo na to da ih nije razdvajala samo druga drava ve i
druga drutvena klasa i ponovno se javila stara tjeskoba. - Kako ne bih smjesta doao?
Hadrian je zatvorio vrata i uao u prostoriju. - Moram se ispriati to nisam bio kod
kue kad si stigao.
Stone je odmahnuo rukom. - Oito me nisi oekivao.
Dvojica mukaraca utonula su u neugodnu utnju koju je prekinuo Hadrian, preavi
preko prostorije. - Jesi li za jo jedan konjak?
- Moda bi mi dobro doao - promrmljao je Stone.
Hadrian je pozorno natoio ocu pie. - Jesi li vidio Isobel? - Pitanje je bilo postavljeno
leerno, bez ikakve namjere, dok je oajniki traio temu kojom bi razbio led izmeu njih.
- Nisam.
Prenuvi se, Hadrian je podigao pogled i zapazio kako se lice njegova oca naas
smrailo. Znao je kada se povui... znao je da ne treba nastaviti razgovor na temu svoje
majke, premda ga je oeva estina zbunila. Nakon toliko mnogo godina ovjek bi oekivao
ravnodunost, ali ne i bijes. Prvi je put pristupio tome ovjeku, pruajui mu konjak. Sada
kada ih nije razdvajala fizika udaljenost, ta dva mukarca nisu progovarala, ve su
nepomino stajala, oi u oi, nos uz nos, zagledani jedan u drugoga.
- Doavola - naposljetku je prodahtao Hadrian. - Ovo je vraki nezgodno. Kako
pozdraviti davno izgubljena oca?
Stone se odjednom nasmijao. - Doavola je pravi pozdrav! - uskliknuo je. - Hvala Bogu
da zna opsovati.
Hadrian se nenadano osmjehnuo, jednako tako pritisnut nervozom i napetou. - eli
da psujem?
- Nije da elim da psuje... rekao je Stone, iji je smijeak ieznuo.
- Samo sam se pitao hoemo li nastaviti razgovarati tako slubeno.
- Mi smo Englezi pristae formalnosti - rekao je Hadrian.
- Da, ali ti si napola Amerikanac.
Hadrian se prestao osmjehivati. Napokon su mu se usne smekale.
248

Anna

RafaelaR

- Jedva sam ekao upoznati te - priznao je. - Hvala ti to si doao.

- Koji bi se otac mogao ogluiti i ne doi u takvoj situaciji?
- upitao je iskreno Stone.
- Pretpostavljam mnogi.
Stone je dobio uvid u sinovu duu - Uvijek sam udio za sinom. Nemam djecu. Nijedno.
Zapravo - osmjehnuo se - sve dosad.
Taj je osmijeh Hadrianu rekao sve. Ve je od Isobel doznao da je taj ovjek bio
Francisova suta suprotnost. Ali bojao se, potajno se bojao da e oinstvo malo znaiti
neznancu koji mu je bio otac. Ali nije. Njegovu ocu bilo je drago doznati da ima sina. Vie
nego drago ako je bilo suditi po njegovu urnom dolasku u Englesku. - A ja sam oduvijek
elio oca kakvog su imali svi ostali djeaci - priznao je Hadrian.
Stone ga je pogledao. - Imao si oca.
Hadrianovo lice postalo je kameno. - Nisam imao oca. Francis kakvoga sam poznavao
bio je hulja. Ali budui da nisam znao istinu, nikada nisam ni shvatio zato me mrzi. Doznati
istinu bilo mi je najvee olakanje u ivotu.
Stone se namrtio. - Trebala ti je to rei davno prije ovoga... meni je trebala rei.
Hadrian je uo njegov ton... osudu... i zagledao se. - Imala je svoje razloge.
Stone je smjesta prepoznao odanost koju je sin osjeao prema majci pa se povukao.
Bude li optuivao Isobel za izdaju, otuit e vlastita sina s kojim se bolno elio sprijateljiti. to je bilo, bilo je, zahvalan sam to sam jo uvijek iv da doivim ovaj dan, da uivo vidim
tebe... vlastita sina.
Hadrian se osmjehnuo. - I sam sam jedva ekao ovaj dan. Isobel te samo jednom
spomenula, a i tada, kada je priala, samo je jasno dala do znanja da si bio suta Francisova
suprotnost.
- Je li bio tako lo? - upitao je potiho Stone, uasno zabrinut.
- Bio je pijanac i sodomit koji nije mrzio samo mene ve i svoju enu. Bio je kukavica i
nasilnik. Oboje nas je zlostavljao. Sve dok nisam navrio etrnaest, kada sam ga sa svoje
dvije ake sruio.
Stone je bio uasnut. Odjednom je imao jasnu sliku Isobel, onakve kakva je bila prije
trideset godina, ponosna i iznimne ljepote, ene koju tue nekakav bezlian ovjek koji je
bio njezin mu, dok joj se malen djeak vrsto dri za skute. Odbacio je suosjeanje koje nije
elio osjeati, ne prema njoj, i usredotoio se na svojega sina. - Moda e mi jednoga dana
ispriati svoju priu.
- Moda. - Hadrian je uzmaknuo.
Stone je znao da je pretjerao, elei sve prebrzo doznati. Nije bio teak ovjek, ali
njegov sin bio je uasno teak. No unato zasigurno groznom djetinjstvu, bio je, to je bilo
posve oito, snaan i astan ovjek. Nitko nije mogao dugo razgovarati s vojvodom od
Clayborougha i ne prepoznati njegovu vrlinu i snagu.
Hadrian se ponovno okrenuo: - eli da poaljem po nju?
- Ne!

249

Anna

RafaelaR

Hadriana je ponovno zaprepastila estina u oevu glasu. Jo uvijek neoblikovana

izmaglica spoznaje poela je dopirati do njega. - Rekao si da nema djecu. Jesi li se ikada
enio?
- Nisam. - Stone je imao bijesan izraz lica. - Kao to sam ve rekao, to je bilo, bilo je. Ublaio je ton. - Nemam elju to izvlaiti na povrinu, a uvjeren sam kako ni tvoja majka to
ne eli.
U tom trenutku Hadrian se s time nije sloio. Nije se sloio i osjetio je snagu emocije,
previe prisne i zamrene da bi ju uspio odrediti, no ipak ga je nekakav pronicljiv instinkt
naveo da odlui ne obazirati se na oeve elje. - Vjerojatno si u pravu - rekao je pomirljivo. Koliko e dugo ostati?
Stone se osmjehnuo. Shvatio je da vie nije bio tjeskoban, niti se bojao. Nimalo.
Naprotiv, srce mu je bilo zrelo i prijetilo raspuknuti se od ljubavi prema svojemu jedincu.
Osjeaji su ga bili toliko svladali da je ostao bez daha. Nikada nije ni sanjao da se ovjek
moe tako osjeati.
- Sve dokle god sam dobrodoao.
- Ovdje e uvijek biti dobrodoao.
Stoneovo srce vinulo se u visine. Pogledao je u svojega sina, zapazio blago rumenilo na
njegovu licu i nagonski shvatio kako mu je bilo teko biti tako brzo toliko iskren.
- Hvala ti.
- Nema mi na emu zahvaljivati. Otac si mi. Ovdje e uvijek biti dobrodoao - ponovio
je odluno Hadrian.
Nova misao koju Stone zapravo nije prethodno ni razmotrio uinila ga je jo mranijim.
- Ugroava li ti odnos sa mnom poloaj?
Izgledalo je kao da se Hadrian zabavlja kad je izvio obrvu. - Aha, shvaam. Misli na moj
poloaj vojvode? Ne, ne ugroava.
- Ali kako je to mogue?
- Kada se udala za Francisa. Isobel je proglaena zakonskom nasljednicom
Clayborougha. Njezin otac, grof od Northumberlanda, veoma je pronicljiv ovjek. Uistinu
ima mnogo bratia koji bi me eljeli vidjeti skinutog s trona, da se tako izrazim, onih koji bi
voljeli osporiti oporuku Jonathana Braxton-Lowella. Ali do toga nee doi. Ne zato to ja
eznem za moi ili poloajem... jer ne eznem. Ne zato to volim Clayborough i to ga se ne
bih volio odrei... jer, odrekao bih se, ve zbog toga to mi je, bez obzira na to koliko mi je
vano to da si mi otac, jo vanije da majin ugled ostane neoskvrnut. Istina o naem odnosu
nikada ne moe biti otkrivena. Otkrije li se, porekao bih ju, samo da nju zatitim. A ako bih
ju ja porekao, nitko se vie nikada ne bi usudio to dalje istraivati.
- Shvaam. - Stone nije bio razoaran, premda je jedan dio njega silno elio polagati
pravo na Hadriana Braxton-Lowella i smatrati ga svojim sinom. Ali bio je gotovo do suza
ganut i ponosan zbog sinove estoke i nepokolebljive odanosti i osjeaja asti. No uinilo mu
se da je uo nekakvo upozorenje u Hadrianovu glasu. - Divim ti se, Hadriane - rekao je tiho. I ponosim se time kakav si ovjek. Nisam doao ovamo javno te svojatati niti ti poremetiti
ivot. to se toga tie, ne mora brinuti.
250

Anna

RafaelaR

- Znam - rekao je jednako tako ozbiljno Hadrian. - Znam da mi to i ne kae. Nisi

osvetoljubiv, nisi lovac na bogatstvo i nisi uskogrudan. Ne trebam te bolje poznavati da bih
toliko znao. - Rijetko se kada alei, vojvoda od Claybourgha osmjehnuo se: - Moda jesi
Amerikanac, ali si astan ovjek.
Hadrian Stone nasmijao se.

251

Anna

RafaelaR

TRIDESET PETO POGLAVLJE

Isobel se zapitala to bi to moglo biti tako hitno. Bilo je nekoliko sati nakon veere kada je
sino od svojega sina dobila hitan poziv u kojem je zahtijevao da se sljedeega jutra nau u
Clayboroughu. Isobel je bila zabrinuta. Pretpostavila je kako taj poziv ima nekakve veze s
njegovom enom. Jer, to bi drugo moglo biti? to bi drugo moglo biti toliko vano?
Naravno, nikada ne bi odbila takav zahtjev. Ustala je s izlaskom sunca i sat vremena
nakon toga zaputila se prema Clayboroughu. Kada je stigla na vojvodin posjed, bilo je jo
uvijek rano jutro. Gotovo je utrala u kuu.
- Njegova Milost jo uvijek objeduje, Vaa Milosti - izvijestio ju je Woodward.
Isobel je zatreptala. Hadrian nikada nije dorukovao tako kasno... bilo je ve devet i
trideset... i nije imala pojma zato to sada ini. Postala je jo zabrinutija. - Je li vojvotkinja s
njim? - Gotovo se pribojavala upitati, no ipak se nadala da jest.
- Nije, Vaa Milosti, vojvotkinja je jo u krevetu.
Isobel se umalo onesvijestila, osjetivi olakanje. - Dakle, vratila se! - sretno je
uskliknula.
Na trenutak se i Woodward osmjehnuo. - Jest. Svima nam je drago, Vaa Milosti.
Premda se ne bi ba moglo rei da se vratila.
Isobel je predugo poznavala Woodwarda pa ju je injenica da joj je dragovoljno davao
podatak koji nije traila iznenadila; oito joj je time elio neto rei. - Kako to misli?
- Njegova Milost dovela ju je natrag.
Prema Woodwardovu neznatno sugestivnom tonu Isobel je pretpostavila najgore.
Hadrian je nedvojbeno otiao po svoju enu i vratio ju. Mogla je samo zamisliti kako su se
posvaali. Uzdahnula je i pourila niz hodnik prema blagovaonici.
- Nije tamo, Vaa Milosti - Woodward je pourio za njom. - Objeduje u glazbenoj
prostoriji... Njezinoj Milosti to se vie svia.
Isobel je izvila obrvu, istoga trena znajui da e sve biti u redu. Nicole Shelton BraxtonLowell milimetar je po milimetar krotila njezina sina. Bilo je krajnje vrijeme da ga netko
smeka. Dopustila je Woodwardu da otvori vrata glazbene prostorije i ula, vedro se
osmjehujui. Trenutak potom sledila se.
Tamo je bio Hadrian... njezin Hadrian... Hadrian Stone. Sjedio je za stolom s njezinim
sinom. Njih dvojica bili su zadubljeni u iskren razgovor i dorukovali, ba kao da su to cijeli
ivot inili svakodnevno... otac i sin zajedno. Oko nje se svijet suludo zavrtio. Bila je uvjerena
da e se onesvijestiti.
- Majko! - uskliknuo je Hadrian.
Isobel je imala elinu volju... oduvijek ju je imala. Snagom vlastite volje prisilila je srce
da kuca, snagom vlastite volje prisilila je samu sebe da ostane stajati nepomino, snana i
uspravna. Ali nije mogla snagom volje natjerati krv u lice, koje je bilo samrtniki blijedo, niti
je mogla odvratiti pogled od Hadriana Stonea.
252

Anna

RafaelaR

On je, takoer, piljio u nju.

Njihov je sin Hadrian stajao. Pogledom je prelazio od jednog do drugog, od svoje majke,
sleene i sablasno blijede, do oca koji je zaprepateno sjedio za stolom. Stone se prvi
pribrao. - Je li to neka ala? - upitao je hladno.
- Imam nenadano neto hitno obaviti - rekao je Hadrian, a potom se izgubio, zalupivi
za sobom vrata.
Stone je ustao. - Je li to neka neslana ala?
Isobel je zatreptala. Nije to bio san. ovjek kojega je neko svim srcem i duom voljela...
ovjek kojega je jo uvijek voljela, stajao je pred njom, od krvi i mesa. Bio je stariji, kosa mu
vie nije bila onako sjajna i kestenjasta, ve proarana sjedinama i bilo je mnogo novih bora
oko njegovih oiju i usana, no jo uvijek bio je visok, miiave grae i jo ju je uvijek u trenu,
poput magneta, privlaio svojom muevnou. Jo uvijek bio je najzgodniji mukarac kojega
je vidjela u ivotu i uvijek e to biti. Cijelo njezino tijelo drhtalo je reagirajui na nj, ba kao
to joj je srce mahnito kucalo, preskaui otkucaje.
Gurnuo je nogom svoj stolac unatrag. - Nisam te namjeravao nikada vie vidjet - rekao
je oporo. - Ali je na sin, oito, odluio drukije.
Isobel se trznula. Odjednom je bilo oito... to ju je pogodilo poput hladne eline
otrice noa... da ju je mrzio. Pogled mu je plamtio mrnjom. Stajao je tamo zagledan u nju,
kao da je bila najnia vrsta crva. Razdirua bol umalo ju je sruila s nogu. Boe dragi, kako
se onakva ljubav mogla pretvoriti u takvu mrnju?
I kako, o, kako, kako se mogla suoiti s njim kada se on tako osjeao?
Nala je u sebi vie snage nego to je znala da ju ima. Isprsila se i podignula bradu. Kada
je progovorila, glas joj je neznatno zadrhtao. - Oito.
Klizei je pola prema stolu. Nije ga pogledala, premda je na sebi mogla osjetiti njegov
gorui pogled. Nikada nije bila tata, ali sada je osjeala svojih pedeset godina i bilo joj je zlo
od spoznaje da je, dok se ona jednom ga pogledavi topila od strastvene burne elje, piljio u
nju ne osjeajui nita drugo doli mrnju, vidjevi u njoj samo staru enu. Posegnula je za
ajnikom i poela mu toiti aj prije nego sebi.
Dohvatio ju je za zapee protegnuvi se s druge strane stola. Vrisnula je kada ju je
povukao prema naprijed, tako da su im se lica gotovo dotaknula. - Boe dragi! - poviknuo je.
- Nakon svega to si uinila... nakon svega to si uinila... vidi me i toi mi aj?!
Oi su joj bile pune suza kada se ponovno zagledala u njegove, ljutite i pune bijesa. Pusti me.
Smjesta ju je pustio.
- Nije ti svojstveno ponaati se poput grubijana. - Bila je zaprepatena mirnoom
svojega glasa, dok se u sebi osjeala kao da umire.
- Ako se ponaam poput grubijana, to je samo zato to si me ti u takvoga pretvorila.
- I Francis je uvijek svaljivao krivnju na mene zbog svojih slabosti. Sledio se. Problijedio.
Potom je tako vrsto stegnuo vilicu da su mu se ispod obraza pojavila udubljenja i rekao: ao mi je.
Nije nimalo bio poput Francisa, nikada on nije mogao biti poput Francisa. Isobel je to
znala. - I meni - rekla je tiho.
253

Anna

RafaelaR

Naglo je podigao glavu. Oi su mu plamtjele. - Pomalo je prekasno sada za aljenje!

Isobel je ustuknula.
Naglo se nagnuo preko stola i pomislila je kako e ju ponovno vrsto zgrabiti. Ali nije,
samo je stajao pred njom, drhtei od bijesa. - A koga vraga ti je to ao, Isobel?
Tada su se pojavile suze, pune oi suza. - Zbog svega mi je ao.
- Zbog svega? - Bio je ironian. - Zbog laganja, zbog prijetvornosti, zbog toga to nisi bila
nita drugo doli sebina kuka koja misli samo na sebe?
Udaljila se od njega. - O, Boe!
Zgrabio ju je. Imao je silnu snagu u rukama, ali nije ju povrijedio. Samo ju je jednom
prodrmusao. - Volio sam enu koja nije postojala! Koja nikada nije postojala. Volio sam la!
Volio sam predivnu la.
Plakala je. - Zato to ini? Zato me tako vrijea? Zato me toliko mrzi?
- Zanijekala si mi sina i jo se usuuje pitati me zato te mrzim?
Pokuala se kroz bujicu suza usredotoiti na nj. - Uinila sam to zato to sam se bojala.
Silno sam se bojala!
- Bojala? - Ukipio se. - ega si se bojala? Francisa?
- Ne! Zapravo, naravno da sam se bojala Francisa. Mrzio me zbog toga to sam tako
uspjeno upravljala posjedima, a Hadriana je mrzio zato to nije bio njegov sin i zato to ga
je podsjeao na njegovu impotentnost. Bio je potreban tek najmanji povod da mi naudi.
Hadrian je jo kao veoma mali bio poput tebe. Bio je hrabar. Bezbroj me puta pokuao
zatititi! - Zajecala je.
- Ja bih te bio titio! - Sad ju je snano prodrmusao. - Doavola! Oboje bih vas titio.
Oboje bih vas bio odveo daleko odavde!
- Toga sam se i bojala - plakala je. - Znala sam da bi doao da sam ti rekla za Hadriana.
Znala sam da bi doao ostvariti pravo na svojega sina. Ba kao to sam znala da je pogreno
uskratiti ti istinu. Ali, Hadriane! Boe dragi, daj pokuaj shvatiti! Ostaviti tebe i vratiti se u
Clayborough bilo mi je neto najtee u ivotu. Pravo je udo da sam to uinila. Pravo udo.
Nekako sam uspjela preivjeti svaki dan bez tebe. Kada sam doznala da sam trudna i da
nosim tvoje dijete, to mi je ponovno dalo snagu da ivim i da se borim. Nisam ti rekla istinu
jer bi svojim dolaskom unitio egzistenciju koju sam jedva uspjela postii. Znala sam da bih,
vidim li te ponovno, dragovoljno napustila Clayborough i svojega mua, da bih dragovoljno
ukaljala svoju ast i vlastiti integritet i pobjegla odavde s tobom i sa svojim djetetom. Da
sam to uinila, mrzila bih se ostatak ivota.
Pustio ju je. Drhtavom rukom proao je kroz kosu, gledajui ju netremice, irom
razrogaenih oiju. - Isuse. Koliko prokletog aristokratskog dostojanstva. Samoportvovnog
aristokratskog dostojanstva!
- Da sam uzela Hadriana i otila k tebi, ne bih samo mrzila sebe. S vremenom bih
zamrzila i tebe - proaptala je.
Sledio se, a potom udaljio od nje. Gledala ga je, dok su joj niz lice sada nesputano tekle
suze i ramena joj podrhtavala. Ali ni glasa nije pustila.
Kada se okrenuo pogledati ju, oi su mu takoer bile mutne od neprolivenih suza. Ali
nije vie bilo onoga bijesa. - ivot nikada nije crn ni bijel, je li? - upitao je tuno. - Previe je
254

Anna

RafaelaR

prokletih nijansi sive. Zato si morala biti takva ena kakva jesi, Isobel? Ali - potom se
gromko nasmijao - to je ena u koju sam se zaljubio.
- Odluila sam biti daleko od tebe i voljeti te, nego biti blizu tebe i mrziti te.
Upio je to, silno ozbiljan. - Ni ja ne bih mogao podnijeti tvoju mrnju.
- Shvaa li onda? - viknula je.
- Da, shvaam to samopotovanje - teko je priznao.
Klonula je na najblii stolac, osjetivi neizmjerno olakanje. - I - proaptala je, usudivi
ga se pogledati. - Moe li mi oprostiti?
- Ne znam. Bila je shrvana.
- Koliko je to bilo loe zbog Hadriana? - Morao je znati. - Jesi li i njega rtvovala svojemu
prokletomu aristokratskomu dostojanstvu?
- Nisam! - uskliknula je. - Francis ga nikada nije volio, ali ja sam mu to vie nego
nadoknaivala. Nekoliko ga je puta udario, no brzo sam ga u tom sprijeila, ucijenivi ga...
istom onom ucjenom zbog koje ga je Francis pristao prihvatiti kao svojega sina. Priprijetila
sam da u cijelome svijetu rei pravu istinu o Francisu... o njegovoj naravi, pijanstvu,
sklonosti prema mladiima i o tome kako ga je vlastita ena morala spaavati iz dugova. Tim
potonjim bila je zajamena njegova utnja o tom da Hadrian nije njegov sin... Francis ne bi
mogao podnijeti da svijet dozna za njegovu nesposobnost. Hadrian nije imao oevu ljubav,
ali trudila sam se to nadoknaditi. Upoznao si ga. Vidio si u kakvoga je pravoga mukarca
izrastao. Pogledaj kako je snaan. Moe biti ponosan na njega. Hadriane, trebao bi se
ponositi njime. U svakom je pogledu kao ti.
- Ali odrastao je patei.
Isobel je nakratko sklopila oi. - Patio je. Patio je i osjeao teku bol koja ga progoni sve
do dananjega dana. Boljelo ga je to to je nevoljen. Boljelo ga je to to ga jedan roditelj
prezire. Zatitila sam ga najbolje to sam mogla. Moda sam bila sebina. Moda si u pravu.
Sebina sam. Moda sam nainila pogrean izbor. Bezbroj sam se puta upitala jesam li
dobro odabrala. Ti si mu mogao pruiti ljubav. Ali naa veza ne bi preivjela da sam
okrenula lea svojemu braku i ivotu. Bi li Hadrian tada bio sretnije dijete?
Hadrian je shvatio da je nemogue nagaati o mnotvu moguosti. Gledao je kako
Isobel potiho plae u maramicu. Bilo je olakanje ne biti vie ljutit. Umjesto bijesa, osjeao
se znatieljno i otupjelo. Promatrao je obris njezinih siunih drhtavih ramena i njezine
njene ruke dok je licu prinosila platnenu maramicu. Nevjerojatno velik safir bljetao joj je s
prstenjaka. Uoio je kako vie nije nosila vjenano prstenje.
Podignula je glavu i pogled prema njegovu.
Zastao mu je dah. Nije vie bilo one obamrlosti. Isobel vie nije bila dvadesetogodinja
djevojka, ali divno je starjela. Lice joj je ostalo isto, samo su bore oko usana bile dublje i
dobila je nekoliko sitnih bora oko oiju. Kosa joj je sada bila mnogo svjetlija nego nekad,
gotovo platinasta, no crte lica bile su iznimno lijepe, kao uvijek. Zaprepastio se kada je
shvatio kako ju netremice promatra, pun sirove elje koju u trideset godina nije osjetio ni
prema kojoj drugoj eni, elje koju je osjetio samo kada je bio s njom.
Razrogaila je oi.
255

Anna

RafaelaR

Snano je stisnuo ake kada ga je naglo obuzela pouda. Pogledi su im se oprezno sreli.
Vidio je da ona zna, ali vidio je jo neto... jasnu i neobuzdanu nadu u njezinu pogledu.
- Jo si uvijek lijepa, Isobel - rekao je oprezno.
- Stara sam.
- Ne izgleda staro.
- Ne ini to.
Priao joj je. - to to?
- Ne ini to! - Pokuala je izmaknuti njegovim rukama, no one su se brzo sklopile oko
njezinih nadlaktica kada ju je privukao k sebi.
estoko je zadrhtao na dodir. Sva je bila vitka i podatna, enstvena i poznata. Piljila je u
nj, stijenjena u njegovu zagrljaju. Oi su joj bile ive i oaravajue, ba onakve kakvima ih
se sjeao.
- Ne ini to - ponovila je.
- Zato ne? To se nije promijenilo, je li? Jo uvijek elimo jedno drugo. Ja tebe elim.
Oi su joj bile pune suza. - Ali volim te - proaptala je.
Sledio se, a potom prestao razmiljati. Stisak mu je postao vri i spustio je usne na
njezine. Odjednom su sve one protekle godine ieznule; juer i danas stopili su se u jedno.
Nije vie imao ezdeset godina, ve trideset, i ena koju je grlio u naruju bila je djevojka.
Jednako tako mogli su stajati zagrljeni na palubi njegova jedrenjaka, Morskoga zmaja, ili na
obalama Virginije. Vrijeme je prestalo postojati. Za njega je postojala samo Isobel i njegova
neizmjerna ljubav prema njoj, koja nikada nije ni bila umrla.
Ruke su mu kliznule preko nje, prisjeajui se. Usne su mu se sporo pomicale po
njezinima. Zaustavio se kada je osjetio njezine slane suze. - Ne plai - promrmljao je, grlei
ju jo snanije. - Ne plai, Isobel.
Jo je jae zaplakala. - Volim te, Hadriane. Ne mogu to uiniti, ne sada kada me mrzi. Ali tako vrsto i priljubljeno drala se za revere njegova lijepog sakoa da su se konci
potrgali.
- Ne mrzim te - uskliknuo je. - Kako bih te uope mogao mrziti? Cijeli ivot proveo sam
volei te. - Prisjetivi se sinovih rijei, rekao je: - ak i jedan Amerikanac zna biti odan.
Nasmijala se, plaui. - Ozbiljno to misli? Ne mrzi me? Moe mi oprostiti?
- Ne postoji li ona izreka - rekao je tiho, drei njezino prelijepo lice izmeu svojih
krupnih ruku - da ljubav lijei sve rane?
Tada se uistinu nasmijala, prekrivi mu ruke svojima, dok joj je drao lice. - Mislim da
se kae da vrijeme lijei sve rane.
- Za nas je to ljubav - rekao je jednostavno. Pojaao je stisak kada mu je na pamet pala
jedna zastraujua misao... to ako bi se povijest mogla ponoviti? to ako je ona jo uvijek
imala nekakav nesretan osjeaj odanosti prema Clayboroughu ili preminulom vojvodi? Ovaj put udat e se za mene, Isobel?
- Hou - povikala je razdragano. - Hou, hou, hou!
- Nije to bilo pitanje - rekao je, i odjednom su ga zaslijepile suze.
- Znam! - Naglo ga je obgrlila.
256

Anna

RafaelaR

TRIDESET ESTO POGLAVLJE

Nicole je u trenu shvatila gdje se nalazi. Zatreptala je pridigavi se na jednu ruku i zagledala
u udaljen stup kreveta s baldahinom i tekim zastorima. Svega se odjednom prisjetila. Naglo
je ponovno legla na jastuke.
Juer ju je Hadrian silom odvukao iz Cobley Housea. Juer su vodili ljubav u njegovoj
koiji i nije mu se nimalo opirala. Juer se njezin bijes izgubio pred njezinom ljubavi, koja ne
umire. Juer se slomila u njegovu naruju, naposljetku dajui oduka svojoj tuzi.
Nicole se oprezno uspravila u sjedei poloaj. Bila je gola, ali nije se sjeala
razodijevanja ni lijeganja u krevet. Zapravo, posljednje ega se sjeala bilo je kako jeca u
Hadrianovu naruju u koiji Serleovih. Veoma ju je njeno grlio. Srce joj je ubrzano
zakucalo.
Prisjetila se kako mu je, ini se, rekla da ga voli. Svesrdno se nadala da mu to ipak nije
rekla te da je to bio samo san.
Gospode dragi, to li e sada uiniti?
U mislima joj se javila slika predivne Holland Dubois.
Nicole je ustala iz kreveta i navukla kunu haljinu. Umila se i oprala zube, nastojei se
usredotoiti na zadatak koji je imala pred sobom. Nije mogla. Nastavila su ju progoniti
sjeanja, vea od kue. Nicole je ukipljeno stajala u kupaonici, vrsto se drei za mramornu
plohu komode. Sada je ve bila posve razbuena i bilo je nemogue ne biti svjesna onoga to
je cijeli protekli tjedan izbjegavala. Tijekom boravka u Cobley Houseu bila je poput zombija,
nije mogla ni razmiljati ni osjeati. Sada je mogla oboje. Bojala se previe pomno analizirati
svoje emocije. Ali bile su tamo, neizbjene, pomalo sirove i pomalo njene. Jo ju je uvijek
boljela pomisao na Hadriana i Holland. Ali nije se osjeala odve loe. Srce joj je, pravim
udom, ostalo netaknuto.
to je namjeravala uiniti po pitanju Holland? to je mogla uiniti? Je li Hadrian doista
bio veoma ljubazan i brian juer ili je i to bio samo san?
Nicole se jo vre pridrala za komodu. Poeljela je vidjeti svojega mua. Osjeala je
neodoljiv poriv da ga vidi. Morala je doznati je li samo zamiljala onu njenost, suut i
brinost koju mu je vidjela u pogledu. Odjednom joj je samo to bilo vano i za sve ostalo nije
davala ni piljiva boba.
Poeljela je da to nije bio san. Toliko je silno to eljela da je moralo biti istina.
Nicole je brzo prela preko spavae sobe. Znala je da ne moe izii iz svojih prostorija
tako nemarno odjevena, ali gonila ju je nekakva njoj nepoznata sila. Ula je u dnevni
boravak. Upravo se spremala kroiti u hodnik kada je ugledala dar, zamotanu kutiju.
Zastala je. Velik etvrtast paket bio je naslonjen na zid. Doimalo se kao da je tamo bio
pomno odloen i zaboravljen. Nicole je znala da je za nju. Ba kao to je znala da je od
Hadriana. Kao magnetom privuena, otila je paketu. im joj se naao u rukama, poderala ga
je, kao avolom opsjednuta.
257

Anna

RafaelaR

Prvo to je ispod zelenog papira ugledala bila je jelenja koa. Zatreptala je, izvlaei
jahae hlae. Potom je izvukla jo jedne, pa jo jedne. Bilo ih je sveukupno est, svake u
drugoj boji... be i ukastosmee, sive i smee te lovako zelene. Posljednje koje je drala u
ruci bile su crne kao no. Nije morala nijedne probati da bi znala kako e joj savreno
pristajati.
Nicole je bila ganuta do suza. Prinjela je licu hlae boje ebanovine. to je to znailo? Ah,
to je to znailo?
Odjednom je odbacila hlae ustranu, mahnito prekapajui po odjei i papiru za
zamotavanje u potrazi za porukom. Nala je jednu. Na njoj je pisalo: mojoj dragoj eni.
Hadrian se ispod neitko potpisao.
Privila je porukicu uz prsa. Mojoj dragoj eni. Napisao je mojoj dragoj eni. Bila je
uvjerena da nije bio samo ljubazan. Ba kao to je bila uvjerena da je u njegovu pogledu
juer ugledala brinost i suut.
Bilo mu je stalo.
Nicole je skoila na noge. Nita ju nee sprijeiti u tome da ga odmah nae.
Potrala je niz hodnik, ne obazirui se na zaposlene sluavke pokraj kojih je protrala.
Zastale su usred posla, zatreptavi pri pogledu na njezinu odjee prije nego to su joj uglas
zacvrkutale dobro jutro. Nicole je strala niz stube, brzo ostajui bez daha. Srce joj je snano
kucalo. Bila je prepuna iekivanja. Smjesta mora nai Hadriana!
Kada se nala u prizemlju, nije se obazirala na vratare, koje zapravo nije ni vidjela, ve
je pourila prema njegovoj radnoj sobi. Glasovi koji su dopirali iz glazbene prostorije
privukli su joj pozornost. Sretni glasovi, muki i enski. Nicole se naglo zaustavila.
Razgovarali su urotniki, prisno. Mukarev glas zazvuao je gotovo poput Hadrianova i na
trenutak je Nicole pomislila na najgore, premda je znala da njezina sumnja ne moe biti
tona. Naglo je otvorila vrata.
Trenutak je stajala netremice zagledana u udovu vojvotkinju u prisnom zagrljaju nekog
mukarca. Isobel i njezin ljubavnik okrenuli su se i pogledali u nju. Nicolino se lice zaarilo. Ispriavam se - doviknula je uzmiui. - Oprostite!
Naglo je zalupila vratima, ispred kojih je stala, daui. to se to dogaalo? Je li bilo
vano? Mora nai svojega mua, mora!
Nije bio u svojoj radnoj sobi. Sada ve trei, Nicole se okrenula i potrala natrag uza
stube.
Kada je Hadrian za sobom zatvorio vrata glazbene prostorije u kojoj je ostavio svoje
roditelje, osjeao je nemalo grizoduje i poprilinu tjeskobu. Nije vie bio siguran je li
postupio ispravno. Bilo mu je jasno da su se oboje jo uvijek voljeli, ali dobro je znao da nije
romantik, premda se tako ponaao nastojei ih spojiti. U stvarnosti je mnogo vode proteklo
ispod mosta i bilo je dvojbeno hoe li uspjeti vratiti ono to su nekada imali.
Dok je koraao niz hodnik, bacio je pogled na svoj depni sat, to nije bilo prvi put.
Ubrzo e biti deset. Srce mu se stegnulo. Nicole je spavala gotovo dvadeset etiri sata i
postajao je veoma uznemiren. Sino je triput provjeravao kako je, postajui svakoga puta
258

Anna

RafaelaR

sve tjeskobniji. Spavala je kao klada. Toga jutra u est bila je jo uvijek u stanju kome. U
osam se mekoljila, ali jo uvijek nije bila budna.
Krenuvi stranjim stubama kojima se bre stizalo, odluio ju je probuditi. Kada se
pribliio njezinoj sobi, zadrhtao je. Imao je osjeaj da e njihov sljedei susret u cijelosti
odrediti tijek njihova braka. Osjeao je to u samoj sri svoga bia.
Znao je da je bilo smijeno takvo to osjeati, ali nije se mogao otarasiti te izvjesnosti.
to ako ga je uistinu voljela? Dosad se pitao nije li to njegova bujna mata izvodila trik s
njim, je li tu izjavu uo samo zato to ju je elio uti.
Njezine prostorije bile su prazne. Obuzelo ga je golemo razoaranje. Potom je zauo
nekakvu kretnju na dovratku iza sebe i, kada se okrenuo, zatekao ju kako tamo stoji.
- Hadriane - proaptala je zadihano.
Odmjerio ju je, kliznuvi pogledom preko nje. Zbog naina na koji mu je izgovorila ime i
na koji joj se pogled razvedrio kad ga je ugledala, osjetio je opasnu udnju u srcu. Trudio se
ostati pribran, iako je smjesta poelio doznati je li uistinu uo ono to je pomislio da je uo
juer u koiji. - Dobro jutro, madam, ve sam se poeo ozbiljno brinuti. Prespavala si cijeli
dan.
- Jesam li? - upitala je, jo uvijek zadihana. - A ti si brinuo?
- Jesam.
Odjednom se osmjehnula i ispruila aku. Zapazio je da dri komadi papira. Potom je
rastvorila ruku i uoio je kako to nije bio komad papira smotan u kuglicu, ve porukica...
poruka koju je umetnuo u dar koji joj je prije tjedan dana namjeravao dati.
Netremice su se gledali.
- Hadriane - uskliknula je. - to to znai? to znai tvoj dar? Oklijevao je. - Znai da sam
se ponio kao upak i da mi je ao.
Nada se rasplamsala. Radost nabujala. - ao ti je zbog Holland? - proaptala je.
Zatreptao je. - Holland? - Nije mu sinulo da bi ona mogla znati ime njegove nekadanje
ljubavnice. - Koje Holland?
Nicole se ukipila. Ona radost poela se rasipati. - Holland Dubois.
Obuzela ga je slutnja. Uzeo ju je za ruku: - Nicole, kakve veze ima Holland s tim? I kako
si, zaboga, uope doznala za nju?
Nicole se nije ni pokuala oslobodti njegova stiska. - Pomislila sam da ti je ao zbog toga
to si otiao k njoj, ali vidim da nisam u pravu. Ponovno sam u krivu i ponovno glupa.
- ekaj! - Nije ju putao. - O emu ti to, dovraga, trabunja?
- Ne mogu te dijeliti, Hadriane - rekla je jednostavno. Neu. - Odjednom se isprsila kada je osjetila vrstu odlunost. - O, kako sam bila glupa!
Zato mi prije nije palo na pamet boriti se za ono to je moje?
Hadrianu nije preostalo nita drugo doli piljiti u nju. Potom mu se, u trenutku kada je
poeo shvaati, u kutu usana pojavio smijeak. - A to je to za to bi se ti borila? I s kim e
sada voditi bitku?
- Borit u se za tebe - izjavila je, dok su joj oi plamtjele. - I borit u se protiv Holland.
Prekasno ti je sada promijeniti miljenje, jer sam odluku ve donijela. Vie ne elim razvod.
259

Anna

RafaelaR

- Shvaam - rekao je, pitajui se je li izgledao tako apsurdno zadovoljno kako se osjeao.
- A to je s onim to ja elim?
Motrila ga je. - Uzvratit u ti tvojim rijeima. - Ne tie me se to ti eli.
- Doista? - Nasmijao se. - Zato nislim da lae?
Trepui ga je pogledala. - Ne shvaam tvoj stav, Hadriane, ali moda bih ja tebi svoj
trebala pojasniti.
- Molim te, uini to - rekao je, neizmjerno sretan. Nikada u ivotu nije bio sretniji.
- Ne elim razvod, ali neu te dijeliti. Znam da te ne mogu fiziki sprijeiti da via tu
enu, ali mogu sprijeiti nju da tebe zabavlja.
Smijuljio se. - Draga, zasigurno me moe fiziki sprijeiti, ve jesi, ali daj, molim te, reci
mi to si to naumila za sirotu Holland?
- Zaboravi na bilo kakve osjeaje koja moda gaji prema njoj, Hadriane - rekla je
Nicole, mrko ga pogledavi. - Nee se vie viati s tobom, ne nakon jo jednoga mojega
posjeta.
Zajeao je. - Poinjem shvaati! Dopusti da pogodim! Vidjela si ju dok sam bio u
Londonu!
- Nisam bila jedina - rekla je otro Nicole.
- Ljubomorna si! Priznaj!
- Jesi li znao da mojim ilama tee kap ameriko-indijanske krvi?
Vojvoda se osmjehnuo i privukao ju u naruje. - Ne mogu rei da sam veoma iznenaen.
- to to ini? - viknula je Nicole kada ju je pomilovao po leima.
- Grlim svoju enu. Svoju veoma dragu enu.
To ju je dotuklo. Sledila se, drhtei. - Ozbiljno si ono mislio? Ono to si napisao u poruci?
- Jesam, mislio sam. Nicole, molim te, nemoj sirotu Holland udariti jahaim biem onako
kako si udarila mene. Mrsko mi je rei ti to, draga moja, ali, naalost, bila si obmanuta.
vrsto ga je drala za prednjicu koulje. - Jesam li?
- Jesi. - Holland Dubois nije mi ljubavnica.
- Nije.
- Vie nije. Na odnos okonan je tijekom mojega zadnjeg boravka u Londonu.
- Je li?
- Jest.
Nicole je preplavilo olakanje, bila je oamuena od radosti i privijala se uz svojega
mua. - Hoe rei kako niste imali... hm... ak ni slatki rastanak?
- Sve slatko to trebam imam ovdje, draga.
Imala je osjeaj da e se onesvijestiti, no on ju je vrsto drao. - O, Boe - proaptala je. Kada samo pomislim da sam joj kuhinjskim noem htjela iznakaziti ono lijepo lice.
Hadrian je prostenjao.
- Ah, kako sam se mogla ponijeti tako bezglavo i pobjei?! - zajeala je Nicole.
260

Anna

RafaelaR

- Pojma nemam - rekao je vojvoda, zibajui joj lice. - Ali neto mi govori da to nee biti
posljednja bezglava stvar koju ini. - Uutkao je Nicolino protivljenje dugim, sporim,
prisnim poljupcem. - Ali ja u biti tu da te spasim, ljubavi, stoga nemaj straha.
- Ljubavi? - proaptala je omamljeno. - Neprestano me zove draga. Zato si mi sada
rekao ljubavi?
- Zato to mi godi tvoja ljubomora - rekao je veoma njeno vojvoda.
Pogled mu je bio blai nego prethodnoga dana u koiji i Nicole se rastopila. - O,
Hadriane - uzdahnula je. - Kada me tako pogleda ...
- Da? - poticao ju je da nastavi.
- Gotovo da ne mogu ni razmiljati - promrmljala je. - Zapravo, jedva uspijevam stajati
na nogama.
- Moe li razmiljati dovoljne dugo da mi ponovi ono to si mi juer rekla?
- to sam ti to juer rekla? - Nervozno je ciknula.
- Ne elim vie igrati igre, Nicole - rekao je nadasve ozbiljno. Potom je dodao: - Ljubavi.
Zajeala je. - Nije to bio san? Ono juer kada si me grlio, kao da ti je bilo stalo.
- Stalo mi je.
vrsto se drala za nj jer bi se u protivnom bila smjesta sruila na pod. - I ja tebe volim,
Hadriane. Ali to si ve znao, zar ne? Juer sam ti to rekla.
- Prije samo nekoliko trenutaka posumnjao sam u to - rekao je, kao u bunilu, sretan. Onda kada si poela prijetiti sirotoj Holland.
- Nije ona ba tako sirota! Najdivnija je ena koju sam vidjela u ivotu!
- Ali nije najdivnija ena koju sam ja vidio u ivotu - rekao je vojvoda.
Nicole se umalo zavrtjela od radosti. - Moe li mi oprostiti to sam pobjegla? to sam te
ponovno osramotila? Ah, nikada si neu oprostiti to sam te jo jednom ponizila! Obeavam
ti da vie nikada neu uiniti nita tako nepromiljeno!
- Molim te, ne obeavaj. Sada znam da od tebe mogu oekivati neoekivano, ali sve dok
me voli, Nicole, sve je ostalo posve nevano.
- O, Hadriane - rekla je Nicole, vrsto ga uhvativi za ramena. - To je predobro da bi bilo
istinito. Bojim se da u, utipnem li se, shvatiti da sanjam!
Ponovno se nasmijao i umjesto nje utipnuo ju za obraz. - Eto. Vidi? Budna si i ne
sanja. Moja si vojvotkinja. - Utiao je glas. - I volim te.
Nicole mu je eljno pala u naruje. Cijelu vjenost ekala je uti te rijei. Bio je u pravu,
njezin mu, vojvoda, bio je u pravu. Vie nita nije bilo vano sada kada su se voljeli, sada
kada su, naposljetku, otklonili, sve stare nesporazume.
- Katkada se - shvatila je sretno - snovi uistinu obistine.

261

Anna