Marica Vrdoljak

kola primijenjene umjetnosti i dizajna, Zagreb

E-mail: marica4174@net.hr
Rasprava

Vrjednovanje i ocjenjivanje uenikog znanja

Slijedei bogato pedagoko naslijee moe se uoiti da se pojavljuju razliiti termini
za osobe koje se bave odgojem i obrazovanjem. Poznato je da su Sumerani uitelja
zvali umia, u znaenju brat, prijatelj, stariji ovjek koji pouava. Oni su ravnatelja
kole zvali otac kue tablica, a njemu su pomagali tzv. veliki brat te majstori za razliita znanja. Narodi staroga Istoka, posebice idovi, koristili su se izrazom rabin,
a on je znaio: uitelj, idovski sveenik, uenjak, znanstvenik. Atenjani su uitelje u
privatnim kolama zvali didaskali (vjerojatno od grke rijei didaskalia s osnovnim
znaenjem nauk). U starih se Grka uitelj nazivao gramatikos, ali se, kao i u Rimljana,
pojavio izraz pedagog (paidagogos) od grke rijei: pais, paidos dijete, djeak, i ago,
agein - voditi. Prvotno je taj izraz oznaavao roba koji vodi dijete u kolu. Kasnije se
naziv odnosio na sve one koji su se na bilo koji nain bavili odgojem i obrazovanjem.
Imenica uitelj postojala je i u staroslavenskom jeziku, a zabiljeena je u najstarijim
zapisima hrvatskoga jezika u 13. stoljeu. U nas se prema zakonskoj regulativi upotrebljavaju izrazi: uitelj, nastavnik, profesor. Distinkciju izraza mogue je uiniti na
osnovi sustava razredne i predmetne nastave.
Ocjenjujemo svakodnevno, ali to, i kako? elimo li ocjenom potaknuti ili
kazniti, ocjenjujemo li ueniko znanje ili ocjenom iskazujemo neznanje, prepoznajemo li u ocjenama profesorski udio, ravnamo li se po ocjenama kolega iz zbornice,
pristajemo li na dizanje ili sputanje ocjena izvan uionica, imamo li jasne i konkretne
argumente za svoje ocjene ili poputamo pred roditeljskim presretanjima na hodnicima, nastojimo li se brojem ocjena pribliiti realnoj prosjenoj ocjeni ili ocjenjujemo
samo kada moramo...? Tko nas je uope nauio ocjenjivati? to je sadraj ocjena?
Koja je njezina metrijska vrijednost? Moemo li govoriti o profesorskim stilovima,
nainima i metodama ocjenjivanja? Je li nae ocjenjivanje za ocjenu?
Ocjena svakako ne bi trebala biti izvor dodatnih tenzija i konflikata, a neizbjene
pogrjeke ocjenjivanja trebalo bi nastojati svesti na zanemarivu veliinu. Ocjena bi,
dakle, morala biti rezultat kontinuiranog procesa vrjednovanja uenikog znanja, a
ne jednokratnog sluaja nakon kojega, primjerice, prva ocjena ostaje jedina, pa se
stjecajem okolnosti znalo dogoditi da postane i zakljuna. Najvea je slabost tzv. tradicionalnog naina ocjenjivanja u presudnom utjecaju imbenika: osoba = metoda.
Dakle, profesori samostalno odreuju predmet ocjenjivanja ili definiraju elemente
ocjenjivanja, a nerijetko proiruju ocjenjivanje i na one uenike sposobnosti koje
145

Povijest u nastavi

s njihovim znanjem nisu u uskoj vezi. Mjerila su pritom promjenljiva, a ovise o

profesoru i predmetu.
Razlike i pogrjeke u ocjenjivanju osobito su vidljive kod ocjenjivanja usmenih
ispita. Ono je ponekad nedosljedno pa i neobjektivno, to za posljedicu moe imati
smanjenu motivaciju uenika.
Neka provedena istraivanja daju prednost ocjenjivanju pisanih uradaka jer su
uenicima ponueni isti zadaci u istim uvjetima. Nije dobro da to dovede do pojave
rairene testomanije. Dobro je da se po predmetima testovi unaprijed planiraju te da
uenici budu na vrijeme obavijeteni. Mislim da je za svaku pohvalu inicijativa kola
koje objavljuju vremenik pisanih provjera na svojim web stranicama, tako da uenici
mogu u svako doba provjeriti zadane termine.
Napomenula bih i pojedine sluajeve gdje je potreban individualizirani pristup
uenicima ili pak rad po prilagoenim programima, to zbog programa nije sluaj u
svim kolama.
Zbog svega navedenog ne bi nas trebalo iznenaditi to se dokimologija kao novaznanstvena disciplina usmjerena na ocjenjivanje uenika i studenata okree i ocjenjivanju profesora. A zato sve to? Upravo zato jer svaka ovjekova aktivnost, svako
nastojanje, sadri u sebi i elju da se pomou nje neto postigne, da se doe do
nekog rezultata. Ako se tom aktivnou eli postii neki uinak, ako je ta aktivnost
neki rad, neka djelatnost, iz same logike toga nastojanja nedvojbeno proizlazi da se
eli ustanoviti i njegova uinkovitost, njegov rezultat. Ne samo konani rezultat,
nego se eli ustanoviti i put njegova ostvarivanja, njegovi meurezultati (meunarodnom terminologijom interimni rezultat) da bi put prema konanom rezultatu bio
to uspjeniji. Taj postupak ustanovljivanja uinkovitosti ima razne oblike, pa zato i
razne nazive. Neki od njih su: vrjednovanje, praenje, ispitivanje, ocjenjivanje, procjenjivanje, mjerenje. Rabe se i njihovi sinonimi pa se primjerice uz vrjednovanje, esto
rabi i istoznani meunarodni termin evaluacija. Nabrojeni hrvatski nazivi slinog su
znaenja, no ipak nisu istoznani. Razlike meu njima nije, meutim, mogue posve
odrediti. Vrlo su relativne, a i subjektivno su obojene.
Osim ve spomenute dokimologije time se bave i razliite znanosti, svaka iz svojeg
aspekta (psihologija, pedagogija, sociologija, pravo i druge), nastojei odgonetnuti
pojedine komplekse vie ili manje jo uvijek otvorenih pitanja.
Napomenula bih da se kod nas o navedenom poelo raspravljati veoma skromno
1937. god na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a zaetnik novog naina istraivanja
bio je dr. Ramiro Bujas sa suradnicima (Z. Bujas i J. Blakovi).
Izgleda da nekih konanih i revolucionarnih rjeenja jednostavno nema. Strunjak
kojemu je u sreditu zanimanja dobrobit svakog uenika prije no dokazivanje vlastite
virtuoznosti u nepogjreivom odvagivanju svake ocjene, moi e promiljenim, mudrim koritenjem ocjena pokrenuti proces pozitivnih promjena i kod uenika koji
imaju ozbiljinih problema u savladavanju kolskoga gradiva, povuenou do ozbiljne izoliranosti, poremeaja ponaanja kao to su neopravdani izostanci, agresivni

146

Marica Vrdoljak: Vrjednovanje i ocjenjivanje uenikog znanja

ispadi ili zloupotreba psiho aktivnih tvari. S time se naalost susreemo, pa je stoga
potreban drugaiji pristup segmentu profesorskog poziva kroz organizirani oblik
edukacije, a na emu se u posljednje vrijeme intezivno radi.
kola i za uenike i za profesore mora postati mjesto procesa kreiranja novih ljudi
za nova budua vremena. U kolskom uenju nije bitno samo uiti nastavne sadraje.
Jednako je vano, ako ne i vanije, nauiti uenike kako uiti i uenje motivirati.
Tko je tijekom kolovanja nauio uiti i motivirati se, sigurno e razviti osobni potencijal i postii eljeni cilj. Uenici e to moi postii i kroz spoznaju objektivnosti i
pravednosti u odnosu na sebe i ocjenu svoga rada, a nastavnik u odnosu na sebe kao
ispitivaa i ocjenjivaa.
Jedno nedavno istraivanje pokazalo je rang listu bitnih karakteristika koje uenici smatraju sastavnicama objektivnog i pravednog ocjenjivanja, a to podie njihovu
motivaciju za rad i uenje. Te karakteristike su:
I. rang: strunost i dobro poznavanje nastavnog predmeta
II. rang: dosljednost, strpljivost, smirenost i odgovornost
III. rang: dobrohotan prema uenicima, ima sposobnost empatije
IV. rang: voli uenike i posao koji obnaa.
Komentar nije potreban jer su bitne sastavnice vie nego prepoznate. Ocjenu treba
sagledati u vezi: UENIK GRADIVO PROFESOR.
-- O problemu provjeravanja, vrjednovanja i ocjenjivanja treba raspravljati i
vjebati samoprocjenu, a uenici i nastavnici procjenjuju jedni druge.
-- Roditeljima osvjetavati problem ocjenjivanja vie i ee.
-- Povratnu informaciju o radu uenika poeljno je da profesor daje roditelju u
nazonosti uenika tijekom kolske godine.
-- Ocjenu treba sagledavati kao prosudbu znanja (postignua), a ne kao cilj koji
se ostvaruje na kraju kolske godine.
-- Potivati uenikovu linost, poticati samopouzdanje i osjeaj napredovanja.
-- Osposobljavati za samouenje, samoprocjenu i procjenu drugih uenika.
-- Poticati aktivno sudjelovanje u nastavi i izvannastavnim aktivnostima (samostalni istraivaki radovi uenika, povijesna grupa, poster-projekti).
Uenici kole primijenjene umjetnosti i dizajna na terenskoj nastavi vrlo aktivno i
kreativno sudjeluju fotografiranjem, izradom maketa, crtanjem postera koji se izlau
u koli ili izvan kole (npr. putovanje u SP Jasenovac, Vukovar, Omi, Rovinj, Mali
Loinj, Krk, Zadar, Nin itd). Kroz nastavu povijesti mnoge teme se ue i rade u korelaciji s drugim humanistikim predmetima ali i strukovnim predmetima umjetnike
struke. O navedenom bi se jo moglo vie pisati i razmiljati pa za kraj ovog teksta
evo jo nekih razmiljanja:
1. Bit ocjenjivanja izgleda vrlo jednostavno: postavljeno pitanje je podraaj koji
izaziva odreenu reakciju u obliku odgovora.

147

Povijest u nastavi

2. Ocjene se biljee za potrebe uenika, roditelja, profesora i kole. Brojana je

ocjena snano sredstvo vlasti profesora nad uenikom, a nekada i sredstvo
prijetnje i zastraivanja.
3. kolska ocjena ima dijagnostiku, prognostiku i motivacijsku funkciju.
Najbolje je ako je ocjena rezultat zajednikog dogovora uenika i profesora.
4. kolske ocjene slue za rangiranje uenika, razreda i kole.
5. Nuno je eliminirati modele ocjenjivanja koji su izvori nesigurnosti i straha
od kole. Ne vrjednuje se samo znanje i sposobnosti uenika.
6. Ocjena predoava dijagnozu stanja u usporedbi s oekivanim rezultatima. Svi
uenici ne mogu ili ne ele dostii istu razinu pedagokoga standarda.
7. Verbalne sposobnosti uenika uvelike utjeu na ocjenu. Uenici ocijenjeni
istom ocjenom u dvama razredima ne posjeduju podjednaka znanja.
8. Ueniku postaje vanije tko ga ispituje i ocjenjuje, nego koliko je i kako
nauio predmetne sadraje.
9. Profesor mora otkrivati uenikove sposobnosti i znanje, a ne vrebati na njegov neuspjeh i neznanje.
10. Profesor treba obrazovati i odgajati uenike, a ne suditi im.
11. Znanje provjeravati u razredu, individualno ili skupno: razgovorom, ispitivanjem, izradom pisanih i drugih zadaa, vieminutnom provjerom, nastupom
i drugim postupcima
12. U tome e nam pomoi novi kurikulum povijesti iji su elementi ocjenjivanja
sloeni prema Bloomovoj taksonomiji:
INJENINO ZNANJE (poznavanje najvanijih injenica, datuma i
povijesnih osoba, razumijevanje temeljnih povijesnih pojmova).
KONCEPTUALNO ZNANJE (poznavanje kronologije, uzrono-posljedinih veza, kontinuiteta i primjena, uporaba povijesnih izvora, empatijsko razumijevanje)
PROCEDAURALNO ZNANJE (poznavanje metoda prikupljanja podataka, sreivanje i obrada podataka, interpretacija podataka, poznavanje
metoda pisanja rada... znati ostvariti maleno istraivanje)
METAKOGNITIVNO ZNANJE (znanje kako uiti).
Nastava povijesti mora biti temelj demokracije, ali se postavlja pitanje je li u nas
ta nastava toliko kvalitetna da bi uputila uenike prema demokraciji i pluralnom
drutvu.
Naalost, nastava povijesti optereena je raznim ideologemima koji su ukorijenjeni u 19. stoljeu kada se oblikovala hrvatska nacija. Struktura znanja koja se nudila
uenicima bila je uglavnim skica dogaaja u kojima je ugledno mjesto zauzimala
elita, a o hrvatskom narodu bilo je malo rijei. Takva struktura bila je utemeljena u
tradicionalnoj naraciji koja nije pratila razvoj didaktikih dostignua te nije mogla
unaprijediti komunikaciju niti racionalizirati nastavu.

148

Marica Vrdoljak: Vrjednovanje i ocjenjivanje uenikog znanja

Takva rjeenja nudi nova metodika, ali najbolje metodike nema jer nastavnikovo umijee metodiku uvijek obogauje i poboljava svojim humaniziranjem i
kreativnou.
Literatura:
Bujas, Ramiro. O ocjenjivanju. Napredak 78/9-10 (1937): 423-427.
Grgin, Tomislav. Metrijska vrijednost tradicionalnog ocjenjivanja znanja u kolama.
U Praenje i ocjenjivanje kolskog uspjeha-zbornik, ur. Hrvoje Grgo, 13-17. Zagreb:
Hrvatski pedagoko-knjievni zbor, 2002.
Jankovi, Josip. kolska dokimologija, zablude, opasnosti i mogunosti. U Praenje i ocjenjivanje kolskog uspjeha zbornik, ur. Hrvoje Grgo, 64-72. Zagreb: Hrvatski pedagoko-knjievni zbor, 2002.
Rendi-Mioevi, Ivo. Uenik istraitelj prolosti, Novi smjerovi u nastavi povijesti. Zagreb:
kolska knjiga, 2000.
Stoll, Louise, Dean Fink. Mijenjamo nae kole. Zagreb: Educa, 2000.
Trkan, Danijela. Provjera znanja i ocjenjivanje u nastavi povijesti. Zagreb: Srednja Europa,
2005.

149