POGLAVLJE 9

9. OSNOVE FINANSIJSKO-RAUNOVODSTVENIH INFORMACIJA

9.1. Opis i ciljevi poglavlja

U savremenim uvjetima poslovanja, u okviru djelovanja globalnih sila iz okruenja na trite,
finansijsko-raunovodstvene informacije preduzea postaju sve znaajniji elementi potrebni
menaderima prilikom donoenja stratekih i drugih odluka. U dananjem dinaminom
okruenju nije mogue zamisliti uspjeno poslovanje preduzea bez koritenja finansijskoraunovodstvenih pokazatelja od strane menadmenta preduzea.
U praksi se svakodnevno istie znaaj finansijskih i raunovodstvenih informacija kao
jezika koji artikulie dogaaje iz prolosti, posmatrano s aspekta raunovodstva, i dogaaje
budunosti, posmatrano s aspekta finansija, zbog ega moemo zakljuiti da su finansijskoraunovodstveni podaci ili informacije zapravo poslovni jezik. Zbog takvih injenica, svi oni
koji zauzimaju znaajnu ulogu u poslovnom procesu odluivanja u preduzeu moraju znati
razumjeti taj jezik.
Dakle, svrha ovog poglavlja ogleda se kroz upoznavanje finansijsko-raunovodstvenog jezika
za menadere malih i srednjih preduzea, do nivoa razumijevanja poslovnih dogaaja, kako bi
mogli s potpunim informacijama donositi relevantne odluke u preduzeu.
Ciljevi uenja u ovom poglavlju ogledaju se kroz izuavanje:
uloge i znaaja raunovodstva;
uloge i znaaja finansijskog menadmenta;
analize finansijskih izvjetaja;
finansijskih pokazatelja;
izvora i naina finansiranja.
9.2. Uloga i znaaj raunovodstva
Raunovodstvo kao poslovna funkcija evidentiranja poslovnih dogaaja u preduzeu see u
daleku prolost jo od poetka razmjene dobara izmeu trgovaca. Raunovodstvo je kroz
historiju doivjelo transformaciju primjenom posebnih dravnih regulativa, zbog ega postoje
mnogobrojne definicije pojma raunovodstvo. Tako Ameriki institut ovlatenih javnih
raunovoa (AICPA) raunovodstvo definie kao in biljeenja, razvrstavanja i sumiranja
transakcija i dogaaja u novanim jedinicama koje su barem djelomino finansijskog
karaktera, s tumaenjem dobivenih rezultata (Cashin, et al. 1996:19). U literaturi se takoer
navodi da raunovodstvo predstavlja skup teorija, koncepata i tehnika pomou kojih se
finansijski podaci obrauju u informacije u svrhu izvjetavanja, planiranja, nadzora i
donoenja odluka (Solomon et al.,1986:3).
Dakle, raunovodstvo kao poslovna funkcija prema navedenim definicijama obuhvata
sljedee (Crnkovi, Martinovi, 1999:6):
odabir naela, pravila i postupaka za priznavanje, mjerenje i knjienje poslovnih
promjena (raunovodstvene politike),
standardizirano voenje poslovnih knjiga (knjigovodstvene tehnike i procesiranje
podataka knjigovodstvo),
raunovodstveni nadzor,
finansijsko planiranje, analiziranje i interpretiranje finansijskih podataka te finansijsko
i poslovno izvjetavanje i interpretiranje raunovodstvenih politika.
Iako se u praksi veoma esto poistovjeuju funkcije raunovodstva i knjigovodstva, valja
istaknuti da postoji znaajna razlika izmeu ovih dviju funkcija u preduzeu.

Naime, raunovodstvo vri permanentno bilansiranje i okrenutost prema poslovnom

odluivanju za budunost, za razliku od knjigovodstva koje vri: evidentiranje historijskih
dogaaja, odnosno sistematsko evidentiranje u poslovne knjige poslovnih dogaaja
(promjena) koje su finansijskog izraza.
Sistem raunovodstva se zasniva na raunovodstvenim principima: tanosti, istinitosti,
pouzdanosti, sveobuhvatnosti, pravovremenosti i pojedinanom iskazivanju poslovnih
dogaaja zasnovanom na Meunarodnim raunovodstvenim standardima (MRS).
U Tabeli 9-1. predstavljene su neke od najznaajnijih uloga raunovodstva i njegova svrha
podrke poslovnim funkcijama.
Tabela 9-1. Uloga i znaaj raunovodstva u poslovnim funkcijama
ULOGA RAUNOVODSTVA
Funkcije u Podrka funkcijama u preduzeu
preduzeu
Upravljaka
- pomo kod izrade poslovnog plana;
funkcija
- izrauje snimke finansijskih tokova;
- obavlja analize ekonomskih pojava, procjenjuje njihove utjecaje na ostvarenje
postavljenih ciljeva i zadataka, te daje procjene njihova kretanja;
- izrauje finansijske izvjetaje koje uprava dostavlja vanjskim korisnicima: vlasnicima,
javnosti, dravi, komitentima, bankama, vjerovnicima i dr.
Razvojna
- procjena vrijednosti firme;
funkcija
- obraun amortizacije i stepen otpisa vrijednosti imovine preduzea;
- o revaloriziranim vrijednostima imovine;
- tekua i zavrena ulaganja u dugotrajnu nematerijalnu i materijalnu imovinu i dr.
Tehnika
- analitiki podaci o imovini;
funkcija
- podaci o stanju i kretanju zaliha sirovina i materijala;
- podaci i izvjetaj o planiranim i ostvarenim trokovima proizvodno-uslunog procesa;
- podaci o vrijednostima kala, kvara, loma i otpadaka;
- podaci o stanju i kretanju gotovih proizvoda i robe;
- planske i obraunske kalkulacije svih vrsta cijena;
- podaci i izvjetaji o ostvarenim finansijskim rezultatima i dr.
Komercijalna
- obraun nabavne cijene zaliha;
funkcija
- usklaivanje vrijednosti zaliha i njihova revalorizacija;
- potraivanja i obaveze u vezi s nabavkama i prodajama;
- obrauni ugovorenih, zateznih i kaznenih kamata;
- stanje pretporeza i obraunatog poreza na dodanu vrijednost i dr.
Finansijska
- provoenje finansijske politike;
funkcija
- osiguravanje finansijskih sredstava;
- osiguravanje finansijske stabilnosti;
- bezgotovinski platni promet;
- gotovinski platni promet i dr.
Pravna
- o stanju i promjenama imovine;
funkcija
- o obavezama i plaanju poreza na nekretnine;
- o otkupu zemljita i dr.
Kadrovska i
- obraun doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje;
administrativn
- obraun doprinosa za zapoljavanje i dr.
a funkcija

Dakle, svrhu voenja raunovodstva i objavljivanja finansijskih izvjetaja drave propisuju

kako bi se dravnim subjektima (nadlenim ministarstvima, dravnoj statistici, poreznoj
upravi), subjektima privrednog okruenja (trinim subjektima, bankama, komorama,
poslovnim udruenjima) i javnosti osigurali vjerodostojni podaci o poslovanju svakog
uesnika trinoga takmienja i subjekta od javnoga znaaja.
Raunovodstvo kao poslovna funkcija razvrstava se na
finansijsko raunovodstvo;
raunovodstvo trokova;

upravljako raunovodstvo.

FINANSIJSKO
RAUNOVODSTVO

RAUNOVODSTVO
TROKOVA
UPRAVLJAKO
RAUNOVODSTVO

Slika 9-1. Vrste raunovodstva kao poslovne funkcije

Na slici 9-1. predstavljena je podjela raonovodstvenih funkcija iz kojih vidimo da se sve tri
raunovodstvene poslovne funkcije meusobno preklapaju, odnosno predstavljaju
komplementaran skup funkcija koje se meusobno nadopunjuju.
Finansijsko raunovodstvo obuhvata evidentiranje, klasifikaciju i sumiranje podataka
na osnovu kojih se sastavljaju finansijski izvjetaji koji se prezentiraju vanjskim
korisnicima.
Raunovodstvo trokova obuhvata praenje trokova po prirodnim vrstama, mjestima
nastanka, nosiocima trokova, planiranje trokova proizvodnje, prodaje i uprave i
metode obrauna trokova.
Upravljako raunovodstvo se bavi pruanjem informacija koje su neophodne
menadmentu u vezi sa donoenjem odluka i vrednovanjem performansi preduzea.
Upravljako raunovodstvo je orijentisano prema budunosti, na osnovu ega
menadment planira, donosi odluke i prati njihovo provoenje.
.3. Uloga i znaaj upravljanja finansijama
Upravljanje finansijama mogue je posmatrati kroz povezanost svih poslovnih funkcija u
preduzeu, u koje se svrstavaju: prodaja, nabavka i proizvodnja. Uvaavajui navedene
poslovne funkcije kao determinantu poslovnih aktivnosti preduzea, upravljanje finansijama u
preduzeu provodi se uspostavljanjem (Brian, 1994):
1. finansijske politike,
2. finansijskog planiranja,
3. finansijske organizacije,
4. finansijske evidencije, analize i kontrole,
5. finansijskih informacija.
Dakle, upravljanje finansijama zasnovano je na komplementarnosti stratekih aktivnosti od
kojih su:
odravanje optimalne strukture imovine,
kontrola procesa ulaganja,
stalni trend poveanja ukupnih sredstava, odnosno finansijske snage, uz nastojanje
izmjene strukture, u pravcu poveanja udjela profitabilnijih oblika, uz minimalan rizik.

Kroz historiju je upravljanje finansijama imalo razliite uloge, od opisnog evidentiranja,

prouavanja i analize finansijskog poslovanja u ulozi obezbjeivanja finansijskih sredstava, za
razliku od dananje uloge upravljanja finansijama koja je proirena na upravljanje imovinom
preduzeima, upravljanje rizicima poslovanja, usklaivanje optimalne strukture kapitala i
poloaja preduzea na tritu. Na promjene uloge i znaaja finansijskog menadmenta
poseban utjecaj imali su sljedei faktori (Rovanin, 2010):
proces internacionalizacije i globalizacije,
deregulacija industrije finansijskih usluga,
konkurencija izmeu dobavljaa kapitala i davaoca finansijskih usluga,
naglaen rizik i neizvjesnost poslovanja,
promjena poreskih zakona.
Zbog nastalih dogaaja danas finansijski menadment predstavlja jednu od najznaajnijih
disciplina koje primjenjuju menaderi za uspjeno voenje preduzea.
9.4. Finansijski izvjetaji
Finansijski izvjetaji su dokumenti evidentiranih i sistematski sloenih poslovnih dogaaja
koji su se odvijali tokom odreenog vemenskog okvira poslovne godine. Dakle, finansijski
izvjetaji predstavljaju hronoloki sklop sreenih informacija o poslovnim promjenama tokom
jednog poslovnog perioda, npr. estomjeseni ili godinji period, koji je propisan
Meunarodnim raunovodstvenim standardima i drugim propisima na nivou drave.
Kako navode Petovi et al. (2011), kompletan set finansijskih izvjetaja obino ukljuuje
bilans stanja, bilans uspjeha, izvjetaj o promjenama u finansijskom poloaju (koji se moe
prikazati na razliite naine, npr. kao izvjetaj o novanim tokovima ili izvjetaj o tokovima
sredstava), kao i biljeke i druge izvjetaje i objanjenja koji su sastavni dio finansijskih
izvjetaja.
Finansijski izvjetaji, takoer, mogu ukljuivati dodatne preglede i informacije koje su
zasnovane na tim izvjetajima ili koje su iz tih izvjetaja izvedene. Takvi pregledi i dodatne
informacije mogu se odnositi npr. na finansijske informacije o industrijskim i geografskim
segmentima i na objavljivanja o efektima promjena cijena.
Prema Zakonu o raunovodstvu i reviziji FBiH (Sl. novine FBiH, br. 32/05) pravna lica
finansijske izvjetaje sastavljaju i prezentiraju za poslovnu godinu, i to za period od 1. januara
do 31. decembra tekue godine s komparacijom podataka za prethodnu godinu.
U Federaciji BiH godinje finansijske izvjetaje ine:
bilans stanja - izvjetaj o finansijskom poloaju na kraju perioda,
bilans uspjeha - izvjetaj o ukupnom rezultatu za period,
izvjetaj o gotovinskim tokovima - izvjetaj o tokovima gotovine,
izvjetaj o promjenama na kapitalu,
biljeke uz finansijske izvjetaje.
Finansijski izvjetaji imaju za cilj pruiti informacije stejkholderima o poslovnim dogaajima
koje karakteriu uspjenosti privrednog drutva, predstavljajui sve finansijske dogaaje koji
za posljedicu mogu imati pozitivan ili negativan finansijski rezultat.
Iako su finansijski izvjetaji iscrpni u evidentiranju poslovnih dogaaja, oni ne pruaju sve
informacije koje bi korisnicima mogle biti neophodne prilikom donoenja specifinih
poslovnih odluka, budui da uglavnom daju sliku o finansijskim efektima prolih dogaaja i
obino ne pruaju nefinansijske informacije.

9.4.1. Analiza finansijskih izvjetaja

Pojam analiza vue korijene grke rijei analysis, to u prijevodu znai rastavljanje neke
cjeline na njene sastavne dijelove. Finansijska analiza, takoer, predstavlja ralanjivanje
evidentiranih poslovnih dogaaja, sa ciljem kvantifikacije poslovnih dogaaja, kako bi
sintezom dobivenih pokazatelja te analitikim interpretacijama funkcionalnih relacija koje
postoje izmeu bilansa stanja i bilansa uspjeha omoguila validnu procjenu finansijske
uspjenosti poslovanja preduzea.
Na ovaj nain definisana finansijska analiza upuuje na analizu poslovnih sredstava i izvora
finansiranja ovih sredstava, te na analizu poslovnog rezultata koji se dobija
meusobnim poreenjem poslovnih prihoda i poslovnih rashoda u nekom vremenskom okviru
(Nerandi, et al., 2004:102).
Analiza finansijskih izvjetaja poslovanja preduzea moe se posmatrati s dva aspekta
(Vujevi, Balen, 2006:36):
analiza stanja imovine, kapitala i obaveza preduzea;
analiza prihoda i rashoda preduzea kao i poslovnog rezultata preduzea.
S aspekta ronosti, za analizu stanja imovine, kapitala i obaveza preduzea osnova je bilans
na odreeni dan analiziranja, za razliku od analize prihoda, rashoda i poslovnog rezultata,
gdje je osnova obraunski period na polugodinjem ili godinjem nivou analiziranja. Korisnici
informacija finansijske analize prema sferi interesa dijele se na:
Vlasnik kapitala. Vlasnik kapitala zainteresovan je za rezultate finansijske analize
preduzea, prije svega zbog utvrivanja nivoa produktivnosti, ekonominosti i
profitabilnosti preduzea.
Menadment preduzea. Menadment preduzea zainteresovan je za rezultate
finansijske analize preduzea, kako bi spoznao uspjenost voenja preduzea, koja se
ogleda, prije svega, kroz ispunjenje zacrtanih poslovnih ciljeva za posmatrani period
analize.
Kreditori. Kreditori su zainteresovani za rezultate finansijske analize preduzea, prije
svega da saznaju kakva je kreditna sposobnost preduzea kao potencijalnog korisnika
finansijskih sredstava.
Dravne institucije. Dravne institucije, prije svih institucije provoenja poreske
politike, zainteresovane su za rezultate finansijske analize poslovanja preduzea, prije
svega zbog provjere pravilnog obrauna direktnih i indirektnih poreza i doprinosa po
osnovu osiguranja zaposlenika.
Dakle, rezultati finansijske analize preduzea predstavljaju nezamjenjive informacije na
osnovu kojih stejkholderi analiziranog preduzea donose strateke, poslovne ili druge odluke.
S obzirom na znaaj rezultata finansijske analize preduzea, kao imperativ se namee obaveza
primjene i dosljednog provoenja Meunarodnih standarda finansijskog izvjetavanja (MSFI)
i Meunarodnih raunovodstvenih standarda (MRR).
9.4.2. Finansijski pokazatelji
Finansijska analiza poslovanja preduzea, kao rezultat iskazuje brojane pokazatelje koji u
konanici predstavljaju indikatore na osnovu kojih se kreira slika o uspjenosti preduzea.
Finansijski pokazatelj je racionalan ili odnosni broj, to podrazumijeva da je jedna ekonomska
veliina stavljena u odnos s drugom ekonomskom veliinom (Rovanin, 2010:313).

Finansijski pokazatelji poslovanja preduzea dijele se prema razliitim grupama od kojih

navodimo:
1. Pokazatelji likvidnosti
koeficijent tekue likvidnosti;
koeficijent ubrzane likvidnosti;
koeficijent trenutne likvidnosti;
koeficijent finansijske stabilnosti;
neto obrtni kapital.
2. Pokazatelji zaduenosti
koeficijent zaduenosti;
koeficijent vlastitog finansiranja;
nivo pokria I;
nivo pokria II.
3. Pokazatelji aktivnosti
koeficijent obrta ukupne imovine;
koeficijent obrta dugotrajne imovine;
koeficijent obrta kratkotrajne imovine;
analiza zaliha:
- koeficijent obrta zaliha,
- prosjeno vrijeme trajanja jednog obrta zaliha;
analiza potraivanja:
- koeficijent obrta potraivanja,
- vrijeme naplate potraivanja,
- odnos potraivanja i prodaje.
4. Pokazatelji ekonominosti
ekonominost ukupnog poslovanja;
ekonominost poslovnih aktivnosti;
ekonominost finansiranja.
5. Pokazatelji profitabilnosti
profitna mara;
stopa povrata imovine ROA (return on assets);
stopa povrata kapitala ROE (return on equity).
6. Metode ocjene efikasnosti investicija
neto sadanja vrijednost projekta (NPV);
interna stopa profitabilnosti (IRR);
period povrata;
anuitet;
indeks profitabilnosti.
U nastavku predstavljamo finansijske pokazatelje kroz primjer, na osnovu pretpostavljenog
finansijskog izvjetaja preduzea XYZ d.o.o.
U cilju poreenja rezultata i jednostavnijeg razumijevanja predstavljenih informacija,
pretpostavljeni izraun pokazatelja posmatra period za dvije poslovne godine.
9.4.2.1. Pokazatelji likvidnosti
Koeficijent tekue likvidnosti. Koeficijent tekue likvidnosti mjeri sposobnost preduzea da
podmiri svoje kratkorone obaveze. Ovaj koeficijent se izraunava stavljanjem u odnos
tekuih sredstava i kratkoronih obaveza. U praksi se smatra da je omjer tekuih sredstava i

kratkoronih obaveza veoma povoljan ako je u omjeru 2:1 ili koeficijent tekue likvidnosti 2.
Meutim, ako preduzee ima brz obrt zaliha i moe naplatiti svoju realizaciju u vrlo kratkom
roku, ovaj odnos moe biti i nii, ali nikako ne bi trebao biti nii od odnosa 1:1 ili koeficijenta
tekue likvidnosti 1.

Slika 9-2. Koeficijent tekue likvidnosti preduzea

Predstavljeni primjer izrauna koeficijenta tekue likvidnosti pokazuje nam da je preduzee
na dan 31.12.2013. godine, za plaenih svakih 100,00 KM kratkoronih obaveza, imalo na
raspolaganju 77,00 KM tekuih sredstava, odnosno koeficijent tekue likvidnosti iznosio je
0,77, to je veoma nepovoljan koeficijent za preduzee. Na dan 31.12.2012. godine, po ovom
osnovu, preduzee je imalo 58,48 KM tekuih sredstava za svakih 100,00 KM plaenih
kratkoronih obaveza, odnosno koeficijent tekue likvidnosti iznosio je 0,54, to predstavlja
izrazito nepovoljan koeficijent za preduzee.
Koeficijent ubrzane likvidnosti. Koeficijent ubrzane likvidnosti izraunava se stavljanjem u
odnos novca i potraivanja s ukupnim kratkoronim obavezama. Ovaj koeficijent pokazuje da
li preduzee ima dovoljno kratkoronih sredstava da podmiri sve dospjele obaveze, bez
prodaje zaliha. Poeljna veliina koeficijenta je 1, meutim, prihvatljiv je i koeficijent
ubrzane likvidnosti u vrijednosti minimalno 0,9.
Pokazatelj ubrzane likvidnosti koriste banke kod utvrivanja boniteta nekog preduzea, a
slui im kao indikator upozorenje na opasnost da dunik nee moi izmiriti svoje obaveze u
roku dospijea.

Slika 9-3. Koeficijent ubrzane likvidnosti preduzea

Predstavljeni primjer izrauna koeficijenta ubrzane likvidnosti pokazuje da je preduzee na
dan 31.12.2013. godine, za plaanje svakih 100,00 KM kratkoronih obaveza, imalo 66,24
KM novanih sredstava i potraivanja, odnosno koeficijent ubrzane likvidnosti iznosio je
0,66, to je nepovoljno za preduzee.
Na dan 31.12.2012. godine, za ovu namjenu, preduzee je imalo 43,36 KM novanih
sredstava i potraivanja za plaanje svakih 100,00 KM kratkoronih obaveza, odnosno
koeficijent ubrzane likvidnosti iznosio je 0,43, to je izrazito nepovoljno za preduzee.

Iako je koeficijent ubrzane likvidnosti povean u 2013. godini za 52,8% u odnosu na 2012.
godinu, on je veoma nepovoljan, jer bi koeficijent ubrzane likvidnosti trebao iznositi
minimalno 1 ili vie, odnosno kratkorone obaveze ne bi smjele biti vee od zbira novca i
potraivanja.
Koeficijent trenutne likvidnosti. Koeficijent trenutne likvidnosti izraunava se stavljanjem u
odnos novca i ukupnih kratkoronih obaveza. esto se u praksi pod novanim iznosom
ukljuuju: novana sredstva + vrijednosni papiri do 3 mjeseca + dravne obveznice.

Slika 9-4. Koeficijent trenutne likvidnosti preduzea

Predstavljeni primjer izrauna koeficijenta trenutne likvidnosti pokazuje nam da je preduzee
na dan 31.12.2013. godine, za plaanje svakih 100,00 KM kratkoronih obaveza, imalo 5,13
KM novanih sredstava, odnosno koeficijent trenutne likvidnosti iznosio je 0,05, to je
izrazito nepovoljno za preduzee.
Na dan 31.12.2012. godine, za ovu namjenu, preduzee je imalo 3,77 KM, odnosno
koeficijent trenutne likvidnosti iznosio je 0,03, to u ovakvim situacijama preduzee direktno
vodi u steaj, jer preduzee nije u mogunosti izvravati svoje obaveze.
Koeficijent finansijske stabilnosti
Koeficijent finansijske stabilnosti izraunava se stavljanjem u odnos stalnih sredstava i
kapitala uveanog za dugorone obaveze. Ovaj koeficijent bi trebao iznositi maksimalno 1, ili
manje od 1. Smanjenje ovog pokazatelja je pozitivna tendencija, jer znai da se dio tekue
imovine finansira iz dugoronih izvora, ime se stvaraju pretpostavke za finansijsku stabilnost
preduzea.

Slika 9-5. Koeficijent finansijske stabilnosti preduzea

Predstavljeni primjer izrauna koeficijenta finansijske stabilnosti preduzea pokazuje da je
preduzee na dan 31.12.2013. godine imalo koeficijent finansijske stabilnosti 1,99. Takoer,
koeficijent finansijske stabilnosti u 2012. godini je izrazito visok, to ukazuje da preduzee
finansira dugotrajnu imovinu iz kratkoronih obaveza, to ukazuje na nedostatak obrtnog
kapitala.

9.4.2.2. Pokazatelji zaduenosti

Pokazatelji zaduenosti izraavaju u kolikoj mjeri se preduzee koristi tuim finansijskim
sredstvima, odnosno u kolikoj se mjeri preduzee koristi vlastitim sredstvima za finansiranje
svojih poslovnih aktivnosti. Prekomjerno koritenje tuih sredstava za finansiranje poslovnih
aktivnosti preduzea direktno utjee na fleksibilnost preduzea u pogledu pronalaenja novih
izvora finansiranja.
Koeficijent zaduenosti
Koeficijent zaduenosti izraunava se stavljanjem u odnos ukupnih obaveza i ukupne imovine
preduzea. Ovaj koeficijent pokazuje u kojoj se mjeri preduzee koristi tuim sredstvima za
finansiranje imovine preduzea. Ukoliko je koeficijent zaduenosti vei od 0,5, preduzee je
izloeno riziku prekomjernog zaduenja.

Slka 9-6. Koeficijent zaduenosti

Predstavljeni primjer izrauna koeficijenta zaduenosti pokazuje nam da je preduzee na dan
31.12.2013. godine imalo koeficijent zaduenosti 0,72, odnosno koristilo se tuim
finansijskim sredstvima za finansiranje imovine preduzea u omjeru 72%.
Ovaj pokazatelj za 2012. godinu bio je 0,87, to ukazuje na prekomjerno zaduivanje
preduzea, koje se izlae znaajnom finansijskom riziku nemogunosti vraanja zaduenja,
ime bi preduzee bilo odvedeno u steaj.
Koeficijent vlastitog finansiranja
Suprotno koeficijentu zaduenja, koeficijent vlastitog finansiranja pokazuje u kojoj se mjeri
preduzee koristi vlastitim finansijskim sredstvima za finansiranje imovine preduzea.
Koeficijent vlastitog finansiranja izraunava se stavljanjem u odnos glavnice, odnosno
kapitala preduzea i ukupne imovine preduzea.

Slika 9-7. Koeficijent vlastitog finansiranja

Predstavljeni primjer izrauna koeficijenta vlastitog finansiranja pokazuje nam da je
preduzee u 2013. godini imalo koeficijent vlastitog finansiranja 0,2, odnosno da je preduzee
finansiralo imovinu vlastitim finansijskim sredstvima u omjeru 20%.

U 2012. godini ovaj koeficijent iznosio je 0,23, to predstavlja izrazito nizak koeficijent koji
bi po pravilu trebao biti vei od 0,5.
Nivo pokria I
Nivo pokria I izraunava se stavljanjem u odnos glavnice, odnosno kapitala preduzea i
stalne imovine preduzea. Ovaj koeficijent nam pokazuje nivo pokria stalnih sredstava
kapitalom preduzea.

Slika 9-8. Nivo pokria I

Predstavljeni primjer izrauna nivoa pokria I pokazuje nam da je preduzee u 2013. godini
koeficijent nivoa I imalo 0,44, odnosno pokrivenost stalnih sredstava kapitalom preduzea
iznosi 44%, to predstavlja izrazito nizak nivo pokria stalnih sredstava kapitalom preduzea.
Ovaj koeficijent u 2012. godini iznosio je 0,46, odnosno stalna sredstva preduzea pokrivena
su sa 46% vlastitim kapitalom preduzea.
Nivo pokria II
Nivo pokria izraunava se stavljanjem u odnos kapitala preduzea uveanog za dugorone
obaveze i stalnih sredstava preduzea. Nivo pokria II nalae ronu usklaenost dijelova
aktive i pasive, odnosno zahtijeva finansiranje stalne imovine iz dugoronih izvora.
Vrijednost ovog pokazatelja ne bi trebala biti manja od 1.

Slika 9-9. Nivo pokria II

Predstavljeni primjer izrauna nivoa pokria II pokazuje nam da je preduzee u 2013. godini
imalo koeficijent nivoa pokria II 0,5, to je veoma nepovoljan koeficijent za preduzee. Ovo
je posebno zbog injenice da se mora voditi rauna da e se jedan odreeni dio dugoronih
izvora preduzea koristiti prema potrebi za finansiranje kratkotrajne imovine preduzea.
Koeficijent nivoa pokria II za 2012. godinu iznosio je 0,50, to je takoer nizak nivo pokria
II.

9.4.2.3. Pokazatelji aktivnosti

Kako i koliko se efikasno preduzee koristi svojim resursima tokom obavljanja poslovnih
aktivnosti, odnosno koliko se brzo imovina preduzea obrne u jednom poslovnom ciklusu
predstavlja pokazatelj aktivnosti preduzea. Ovaj koeficijent se tretira kao najiri kvalitativni
indikator uspjenosti poslovanja preduzea, jer govori koliko se uloena imovina u jednom
vremenskom periodu (obino jedna poslovna godina) obrne (pretvori) u poslovne prihode.
Koeficijent obrta ukupne imovine
Izraunavanje koeficijenta obrta ukupne imovine vri se stavljanjem u odnos prihoda prodaje i
ukupne imovine, odnosno aktive preduzea. Ovaj koeficijent pokazuje koliko je puta
preduzee obrnulo vrijednost imovine tokom jedne poslovne godine.

Slika -10. Koeficijent obrta ukupne imovine

Predstavljeni primjer izrauna koeficijenta obrta ukupne imovine pokazuje da je preduzee u
2013. godini imalo koeficijent obrta ukupne imovine 1,60, odnosno preduzee je obrnulo
vrijednost imovine tokom 2013. godine 160%. Takoer, vidimo da je ovaj koeficijent znatno
vii u 2012. godini i iznosi 1,77.
Koeficijent obrta dugotrajne imovine
Koeficijent obrta dugotrajne imovine izraunava se stavljanjem u odnos ukupnih prihoda i
fiksne imovine. Ovaj koeficijent pokazuje u kojoj mjeri preduzee koristi fiksnu imovinu za
stvaranje ukupnih prihoda. Vei koeficijent obrta dugotrajne imovine pokazuje da je
preduzee manje obrtnih sredstava vezalo za fiksnu imovinu, to je izrazito povoljno za
preduzee.

Slika 9-11. Koeficijent obrta dugotrajne imovine

Predstavljeni primjer izrauna koeficijenta obrta dugotrajne imovine pokazuje nam da je
koeficijent za 2013. godinu iznosio 3,42 a za 2012. godinu iznosio je 3,90, to nedvosmisleno
ukazuje da preduzee uspjeno koristi dugotrajnu imovinu za stvaranje ukupnih prihoda.

Koeficijent obrta kratkotrajne imovine

Koeficijent obrta kratkotrajne imovine izraunava se stavljanjem u odnos ukupnog prihoda i
kratkotrajne imovine, odnosno tekuih sredstava. Ovaj koeficijent pokazuje koliko i u kojoj
mjeri preduzee efikasno koristi kratkotrajnu imovinu za stvaranje prihoda.

Slika 9-12. Koeficijent obrta kratkotrajne imovine

Predstavljeni primjer izrauna koeficijenta obrta kratkotrajne imovine pokazuje nam da je
preduzee u 2012. godini znatno efikasnije koristilo tekua sredstva za stvaranje prihoda, jer
koeficijent obrta kratkotrajne imovine iznosio je 3,25 u 2013. godini.
Analiza zaliha
Iako zalihe predstavljaju jedan od znaajnih dijelova kratkotrajne imovine, posljednjih
decenija preduzea nastoje da zalihe zadravaju u to manjem obimu, odnosno da raspolau
robama ili repromaterijalima iskljuivo onda kada su potrebni za proces proizvodnje ili za
prodaju.
Bez obzira na to to je dranje zaliha na skladitu nepovoljno za preduzee, postoji optimalan
nivo zaliha koje je potrebno posjedovati. Zbog toga je vano da je koeficijent obrta zaliha na
visokom nivou, to pokazuje koliko se puta obrnu zalihe u toku poslovne godine. Koeficijent
obrta zaliha izraunava se stavljanjem u odnos prihoda od prodaje i zaliha preduzea.
-

Koeficijent obrta zaliha

9-13. Koeficijent obrta zaliha

Predstavljeni primjer izrauna koeficijenta obrta zaliha pokazuje da je preduzee u 2013.
godini imalo izrazito visok koeficijent obrta zaliha koji iznosi 61,81, to pokazuje da je
preduzee u poslovnoj godini obrnulo zalihe 6.181 puta.
U naem primjeru je malo nevjerovatan koeficijent jer se radi o preduzeu koje se bavi
graevinskom djelatnou, koje nema potrebu za formiranjem velikih zaliha. Ovaj
koeficijent je veoma bitan kod trgovakih preduzea.

- Prosjeno vrijeme trajanja jednog obrta zaliha

Izraun prosjenog vremena potrebnog da se jednom obrnu zalihe vri se stavljanjem u odnos
365 dana i koeficijenta obrta zaliha. Za preduzee je povoljnije ukoliko je prosjeno vrijeme
trajanja jednog obrta zaliha manje.

9-14. Prosjeno vrijeme trajanja jednog obrta zaliha

Predstavljeni izraun prosjenog vremena za jedan obrt zaliha pokazuje da je preduzeu u
2013. godini bilo potrebno prosjeno 5,82 dana da se jednom obrnu zalihe, dok je za jedan
obrt zaliha u 2012. godini bilo potrebno prosjeno 6,8 dana.
Analiza potraivanja
Potraivanje preduzea od kupaca predstavlja beskamatno kreditiranje kupaca, zbog ega
preduzea nastoje da vrijeme potrebno za naplatu potraivanja svedu na to je mogue krai
period. U povoljnijoj poziciji su ona preduzea koja mogu prodaju svojih roba vriti
avansnom prodajom, meutim, veliki broja preduzea to ne moe raditi jer je pregovaraka
mo na strani kupaca.
Politika upravljanja potraivanjima je veoma osjetljiv i zahtijevan posao, prije svega zbog
injenice da je potrebno uspostaviti ravnoteu do koje mjere dozvoliti prodaju proizvoda uz
odgoeno plaanje, vodei rauna da se kupci ne odbiju, odnosno vodei rauna da se
preduzee ne dovede u poziciju da beskamatno kreditira svoje kupce, to predstavlja troak
neefikasnog koritenja finansijskih sredstava preduzea.
- Koeficijent obrta potraivanja
Koeficijent obrta potraivanja izraunava se stavljanjem u odnos prihoda od prodaje i
potraivanja od kupaca. Interes preduzea je da je koeficijent obrta potraivanja manji jer se
pomou njega izraunava vrijeme potrebno za naplatu potraivanja.

Slika 9-15. Koeficijent obrta potraivanja

Predstavljeni primjer izrauna koeficijenta obrta potraivanja pokazuje da je koeficijent obrta
potraivanja znatno vei u 2012. godini u odnosu na 2013. godinu, to je veoma nepovoljan
pokazatelj za preduzee.

- Vrijeme naplate potraivanja

Vrijeme naplate potraivanja je od izuzetnog znaaja za preduzee, jer to je krai period
naplate potraivanja, prije e preduzee doi do ranije uloenih finansijskih sredstava u proces
proizvodnje. Izraunavanje vremena potraivanja vri se stavljanjem u odnos broja dana u
godini i koeficijenta obrta potraivanja.

Slika 9-16. Vrijeme naplate potraivanja

Predstavljeni primjer izrauna vremena potrebnog za naplatu potraivanja pokazuje nam da je
preduzeu u 2013. godini trebalo 87 dana da naplati potraivanja od kupaca u odnosu na
2012. godinu kada mu je trebalo 54 dana.
9.4.2.4. Pokazatelji ekonominosti
Ekonomino poslovanje je imperativ svakom preduzeu koje ima za cilj da proizvede to veu
koliinu outputa uz minimalno ulaganje inputa. Izraunavanje koeficijenta ekonominosti vri
se stavljanjem u odnos ukupnog prihoda generisanog ostvarenim uincima i ukupnih trokova
proisteklih iz predmeta rada, sredstava rada i drugih inputa potrebnih za proces proizvodnje.
Ekonominost poslovanja preduzea tumai se veliinom koeficijenta ekonominosti prema
sljedeim vliinama:
Koeficijent
>1
<1
=1

Tumaenje koeficijenta ekonominosti

Poslovanje preduzea je ekonomino
Poslovanje preduzea nije ekonomino
Poslovanje preduzea je na granici ekonominosti (pozitivna nula)

Ekonominost ukupnog poslovanja

Ekonominost ukupnog poslovanja posmatra poslovanje preduzea u okviru dvije ili vie
godina s ciljem utvrivanja trenda ekonominosti poslovanja preduzea. Ovaj pokazatelj
izraunava se za ukupno poslovanje preduzea u odreenom vremenskom periodu stavljanjem
u odnos ukupnog prihoda i ukupnog rashoda preduzea. Koeficijent ekonominosti ukupnog
poslovanja je povoljniji za preduzee to je vei od broja 1.

Slika 9-17. Ekonominost ukupnog poslovanja

Predstavljeni primjer izrauna koeficijenta ekonominosti ukupnog poslovanja pokazuje da je

preduzee blizu granice ekonominosti poslovanja, jer je koeficijent ekonominosti za 2013.
godinu i 2012. godinu iznosio 1,01.
Ovaj koeficijent takoer pokazuje da je preduzee u 2013. godini na svakih 100,00 KM
utroenih u rashod ostvarilo 101,86 KM prihoda, odnosno ostvarilo je bruto-razliku u iznosu
1,86 KM na svakih 100,00 KM rashoda, to je veoma mali iznos.
Ekonominost poslovnih aktivnosti
Ekonominost poslovanja preduzea moe se izraunavati za svaku pojedinanu djelatnost ili
proizvod. Izraunavanje koeficijenta ekonominosti za proizvod vri se stavljanjem u odnos
prihoda od proizvoda i rashoda za predmetni proizvod. Koeficijent ekonominosti
predmetnog proizvoda je povoljniji za preduzee to je vei od broja 1.

Slika 9-18. Ekonominost poslovnih aktivnosti

Predstavljeni primjer izrauna koeficijenta ekonominosti za odreenu poslovnu aktivnost
pokazuje da je preduzee u 2013. godini za utroenih 100,00 KM u rashod poslovne
aktivnosti ostvarilo prihod u iznosu 106,65 KM, odnosno ostvarilo je 6,65 KM bruto-razlike
na svakih 100,00 KM utroenih u rashod.
Koeficijent ekonominosti poslovne aktivnosti za 2012. godinu je blizu praga ekonominosti,
to je nepovoljno za preduzee, odnosno daljnji opstanak predmetne poslovne aktivnosti.
9.4.2.5. Pokazatelji profitabilnosti ili rentabilnosti
Pokazatelji profitabilnosti poslovanja preduzea predstavljaju kljune indikatore na osnovu
kojih se donose strateke odluke o daljnjem razvoju preduzea. Ovi indikatori pokazuju
sposobnost preduzea da vrati sredstva investirana u poslovne aktivnosti, a u najeim
sluajevima iskazuju se kroz izraunavanje bruto profitne mare, neto profitne mare stope
povrata imovine i stope povrata kapitala.
Neto profitna mara
Profitna mara je finansijski pokazatelj koji pokazuje koliko novostvorene vrijednosti
generie preduzee od svojih poslovnih aktivnosti. Koliko uspjeno preduzee koristi svoje
resurse u procesu oplemenjivanja svojih resursa, vidljivo je izraunavanjem neto profitne
mare koja se vri stavljanjem u odnos ostvarene neto-dobiti uveane za kamate i ukupnog
prihoda ostvarenog od poslovnih aktivnosti preduzea.

Slika 9-19. Koeficijent neto profitne mare

Predstavljeni primjer izrauna neto profitne mare pokazuje da je preduzee u 2013. godini
imalo koeficijent neto profitne mare 0,0156, odnosno preduzee je generisalo profit u 2013.
godini 1,56 % ili 833.008,00 KM.
Stopa povrata imovine ROA (return on assets)
Izraunavanje stope povrata imovine slui da bi se utvrdilo kolikim intenzitetom se koristi
imovina u generisanju neto-profita preduzea. Specifinost stope povrata imovine ogleda se
kroz razliitost industrija, od kojih pojedine industrije za svoje poslovne aktivnosti moraju
posjedovati veliku vrijednost imovine u odnosu na djelatnosti koje za svoje poslovne
aktivnosti koriste malu vrijednost imovine. Ovo se posebno odnosi na metalurku industriju,
automobilsku industriju, industriju rudarstva, energetiku i sl. koje u procesu obavljanja svojih
poslovnih aktivnosti imaju izrazito visoku vrijednost imovine.
Izraunavanje stope povrata imovine vri se stavljanjem u odnos neto-dobiti uveane za
kamate i ukupne vrijednosti imovine preduzea.

Slika 9-20. Stopa povrata na imovinu

Predstavljeni primjer izrauna stope povrata na imovinu pokazuje da je stopa povrata na
imovinu u 2013. godini iznosila 2,55%, a u 2012. godini iznosila je 2,48%. Ova stopa povrata
na imovinu je relativno mala ukoliko se radi o preduzeu koje se bavi djelatnou za koju nije
potrebno imati veliku vrijednost imovine. Dakle, visina stope povrata na imovinu pokazuje,
izmeu ostalog, i koliko je atraktivna industrija u kojoj se preduzee nalazi.
Stopa povrata kapitala ROE (return on equity)
Stopa povrata kapitala pokazuje po kojoj stopi preduzee stvara neto profitnu maru u
odnosu na vrijednost svog kapitala. Ovaj finansijski pokazatelj takoer slui za procjenu
visine oportunitetnog troka kapitala preduzea s ciljem kreiranja buduih stratekih odluka o
smjeru razvoja preduzea.

9-21. Stopa povrata na kapital

Predstavljeni primjer izrauna stope povrata na kapital pokazuje da je preduzee u 2013.
godini ostvarilo neto-profit u iznosu 12,57% u odnosu na vrijednost vlastitog kapitala.
Atraktivnost stope povrata na kapital najlake je procijeniti komparirajui alternativno
koritenje kapitala, npr. da se vrijednost kapitala oroi na odreeni period kod banke ili da se
uloe i vrijednosni papiri, koliko bi preduzee ostvarilo kamate ili dividende. Ako je stopa
povrata na kapital vea u odnosu na kamatnu stopu ili dividendu koju bi preduzee primilo,
smatra se opravdanim nastaviti djelatnost preduzea.
9.4.2.6. Metode ocjene efikasnosti investicije
Ocjena efikasnosti investicionih projekata je znaajna finansijska aktivnost, koja je
neophodna kako za preduzee tako za kreditore i investitore. U teoriji su razvijene razliite
metode i modeli izrauna opravdanosti investicionih projekata, meutim, u ovoj knjizi
opredijelili smo se kroz primjere prikazati izraunavanje prema konvencionalnim metodama
ocjenu efikasnosti investicije (prema Rovanin, 2010:387-395).
Primjer:
Preduzee razmatra ulaganje u projekat uvoenja nove proizvodne linije. Procjena inicijalnih
ulaganja iznosi 50.000,00 KM. Oekivani novani prilivi nakon oporezivanja iznosili bi u
prvoj godini 15.000,00 KM, u drugoj 20.000,00 KM, u treoj 28.000,00 KM.
Treba izraunati:
a) NPV projekta ako je diskontna stopa 10%;
b) IRR projekta;
c) Period povrata;
d) Anuitet;
e) Indeks profitabilnosti.
a) Neto sadanja vrijednost (Net Present Value-NPV)
Neto sadanja vrijednost oznaava neto-prinos od investicije. Primjenom neto sadanje
vrijednosti prvo se izraunava sadanja vrijednost oekivanog toka novca koju e investicija
proizvesti, nakon ega se izraunava sadanja vrijednost trokova potrebnih za izvoenje
projekta. Na kraju se utvruje razlika neto sadanje vrijednosti investicije.
Izraun neto sadanje vrijednosti vri se koritenjem obrasca:

Ako preduzee ima u opciji vie investicionih projekata, onda iz portfolija tih projekata bira
se onaj projekat koji ima najvei NPV, odnosno najveu neto sadanju vrijednost.

Dakle, prihvataju se samo oni projekti koji imaju pozitivan NPV, a ukoliko je NPV jednak
nuli, preduzee treba da iznae nove kriterije ocjene tog projekta u cilju provjere opravdanosti
investicije.

9-22. Primjer izrauna neto sadanje vrijednosti (NPV)

b) Interna stopa povrata (Internal Rate of Return-IRR)
Interna stopa povrata je diskontna stopa za koju je NPV (neto sadanja vrijednost) investicije
jednaka nuli. Odnosno, interna stopa povrata je stopa koja izjednaava sadanju vrijednost
neto novanih tokova po godinama, s inicijalnim ulaganjem. Izraunavanje interne stope
povrata vri se primjenom obrasca:

Poveanje diskontne stope neto sadanja vrijednost projekta postaje manja. Taka u kojoj je
NPV projekat jednak nuli predstavlja internu stopu rentabilnosti projekta.
Biramo projekat koji ima najveu internu stopu rentabilnosti.

Slika 9-23. Primjer izrauna interne stope povrata

c) Izraun perioda povrata (Payback period)
Rok povrata predstavlja najjednostavniju statiku metodu ocjene efikasnosti investicionog
projekta. Rok povrata je zapravo vrijeme u kojem e novac uloen u odreeni projekat biti
vraen. Izraunavanje perioda povrata investicije vri se prema obrascu:

S aspekta roka povrata, ako razmatramo izmeu vie investicionih projekata, treba birati onaj
projekat koji ima najkrai rok povrata, jer emo na taj nain u to kraem roku vratiti uloena
sredstva. Ukoliko je u pitanju jedan investicioni projekat, rok povrata mora biti manji od
unaprijed definisanog.

Slika 9-24. Primjer izrauna perioda povrata investicije

d) Metoda anuiteta
Za razliku od prethodnih metoda ocjene efikasnosti investicionih projekata, metoda anuiteta
primitke i izdatke investicije ne posmatra u njihovoj ukupnoj sadanjoj vrijednosti, ve u
prosjenim godinjim iznosima. Ovdje se izraunavaju jednaki godinji iznosi anuiteta koji
proizilaze iz prinosa i trokova investicije. Izraunavanje anuiteta vri se prema obrascu:

Iz ovog obrasca vidi se da je metoda anuiteta izvedena iz metode neto sadanje vrijednosti.
Osnovni uvjet prihvatljivosti investicionog projekta primjenom ove metode je vii iznos
sadanje vrijednosti primitaka od iznosa sadanje vrijednosti izdataka. Ako je u pitanju
portfolio projekata, onda se uzima projekat sa najviim iznosom anuiteta neto-primitaka.

Slika 9-25. Primjer izrauna anuiteta investicije

e) Indeks profitabilnosti (Profitability index Pi)
Indeks profitabilnosti je omjer sadanje vrijednosti neto-primitaka i inicijalnog ulaganja.
Izraunavanje indeksa profitabilnosti vri se prema obrascu:

Kriterij prihvatanja - Sve dok je index profitabilnosti jednak ili vei od jedan, investicijski
projekat je prihvatljiv. Index profitabilnosti izraava samo relativnu profitabilnost te se u
praksi vie koristi metoda neto sadanje vrijednosti.

Na osnovu navedenog izrauna moe se zakljuiti da je NPV osnovna metoda iz koje su

izvedene sve ostale metode koje nam samo slue kao potvrda odluke efikasnosti pojedine
investicije.

Prema DCF (Discounted Cash Flow), odnosno konvencionalnim metodama ovaj projekat je
prihvatljiv, odnosno rezultat izrauna govori tome u prilog, pa bi preduzee trebalo investirati
u isti.

9.5. Izvori finansiranja

Znaajni razvoj preduzea u estim suajevima nije mogue provoditi iskljuivo vlastitim
sredstvima, zbog ega su za tu namjenu na raspolaganju razliiti izvori finansiranja.
Finansiranje velikih investicija je veoma sloen i zahtjevan projekat, koji zahtijeva paljivo
provedenu analizu optimalnog koritenja finansijskih sredstava, odnosno koritenje sredstava
onda kada zaista trebaju i u onom omjeru koliko trebaju. Ovo je vano, posebno zbog
injenice da angaovana sredstva finansiranja imaju svoj troak u vidu cijene kapitala i
oportunitetni troak koji treba biti sveden koliko je mogue na minimum.
U literaturi postoje razliite definicije finansiranja koje uglavnom imaju iste ili sline
sadraoce. Tako Kralj definie finansiranje kao: ostvarivanje osiguranja finansijskih sredstava
pri najboljoj kombinaciji vlastitih i tuih izvora, zatim plasiranje, vraanje finansijskih
sredstava i usaglaavanje finansijskih odnosa prema izvorima finansiranja (1971).
Sva sredstva kojima raspolae i upravlja preduzee potjeu iz nekog izvora, a iste ine sva
pravna i fizika lica od kojih preduzee pribavlja sredstva. Kod svakog pojedinanog izvora
finansiranja preduzee ima razliita prava koritenja i raspolaganja sredstvima, ali i razliite
obaveze u pogledu njihovog vraanja.
Za mala i srednja preduzea postoje sljedee grupe izvora finansiranja:
1. Vlastiti izvori finansiranja
akumulirana dobit
amortizacija
ostali oblici vlastitog finansiranja (donacije, pokloni i slino)
2. Tui izvori finansiranja
krediti (bankarski i pozajmice)
domai i ino ulagai
vrijednosni papiri
autonomni (spontani) izvori finansiranja (tekue neplaene obaveze: obaveze
prema dobavljaima, razne ugovorne obaveze, zakonske obaveze)
3. Ostali specifini izvori finansiranja
Amortizacija kao izvor finansiranja predstavlja specifian oblik finansiranja, koji se ogleda u
injenici to se ne poveava obim sredstava preduzea, ve se vri transformacija sredstava iz
materijalnih u novana stanja. Transformacija amortizacije u novani oblik najbolje se moe
prikazati na sljedei nain (Rovanin, 2010:205):
Ukupna poslovna sredstva PS, sastoje se od stalnih sredstava - Os i tekuih sredstava Obs,
to se moe izraziti obrascem: PS= Os+Obs.
Nakon upotrebe sredstava preduzea prve godine mijenja se struktura prvobitnih poslovnih
sredstava za iznos amortizacije A, zbog ega nastaje sljedea situcija predstavljena
obrascem: (Os-A)+(Obs+A)= PS.
Ova transformacija se odvija sve do isteka propisanog roka trajanja sredstava preduzea koja
se moe iskazati obrascem: PS= (Os-A1-A2-A3-...An)+ (Obs+A1+A2+A3+...+An).
Na kraju, stalno sredstvo prenese svu svoju vrijednost na realizovane proizvode.
Krediti kao izvor finansiranja su jedan od najznaajnijih tuih izvora finansiranja preduzea.

Podjela kredita vri se prema razliitim kriterijima, meu kojima su najznaajniji:

duina trajanja kredita (kratoroni, srednjoroni i dugoroni),
prema namjeni (za tekua sredstva, za investicije),
subjekti koji odobravaju kredit (komercijalni i bankarski).
Preduzee za potrebe finansiranja svojih poslovnih aktivnosti moe emitovati vrijednosne
papire, kojima e prikupiti potrebna novana sredstva uz odreenu kamatnu stopu.
Spontani izvori finansiranja su raspoloivi u preduzeima od momenta nastanka evidencije
obaveza do momenta dospijea roka za plaanja obaveza, odnosno do momenta izmirenja
obaveza.
U autonomne izvore finansiranja spadaju:
obaveze prema dobavljaima,
obaveze po osnovu primljenih avansa od kupaca,
obaveze za obraunatu a neisplaenu dividendu,
obaveze za neisplaene neto-plae zaposlenicima,
obaveze po osnovu poreza i doprinosa zaposlenicima,
obaveze po osnovu poreza,
obaveze za carine, takse i druge dabine.
Ovi izvori finansiranja su, u pravilu, besplatni. Dui rokovi izmirenja obaveza znae manje
koritenje kredita, a samim tim i trokovi finansiranja e biti nii. Ipak, pretjerano koritenje
ovih izvora finansiranja moe dovesti u pitanje odnose s poslovnim parnerima, a to u
konanici moe imati negativne posljedice na poslovanje preduzea u cjelini.
SAETAK POGLAVLJA
Raunovodstvo kao poslovna funkcija prema navedenim definicijama obuhvata sljedee:
odabir naela, pravila i postupaka za priznavanje, mjerenje i knjienje poslovnih promjena,
standardizirano voenje poslovnih knjiga, raunovodstveni nadzor, finansijsko planiranje,
analiziranje i interpretiranje finansijskih podataka te finansijsko i poslovno izvjetavanje i
interpretiranje raunovodstvenih politika.
Sistem raunovodstva se zasniva na raunovodstvenim principima: tanosti, istinitosti,
pouzdanosti, sveobuhvatnosti, pravovremenosti i pojedinanom iskazivanju poslovnih
dogaaja zasnovano na Meunarodnim raunovodstvenim standardima (MRS).
Raunovodstvo kao poslovna funkcija razvrstava se na: finansijsko raunovodstvo,
raunovodstvo trokova i upravljako raunovodstvo.
Kroz historiju, upravljanje finansijama imalo je razliite uloge, od opisnog evidentiranja,
prouavanja i analize finansijskog poslovanja u ulozi obezbjeivanja finansijskih sredstava, za
razliku od dananje uloge upravljanja finansijama, koja je proirena na upravljanje imovinom
preduzea, upravljanje rizicima poslovanja, usklaivanje optimalne strukture kapitala i
poloaja preduzea na tritu.
Na promjene uloge i znaaja finansijskog menadmenta poseban utjecaj imali su sljedei
faktori: proces internacionalizacije i globalizacije, deregulacija industrije finansijskih usluga,
konkurencija izmeu dobavljaa kapitala i davaoca finansijskih usluga, naglaen rizik i
neizvjesnost poslovanja, promjena poreskih zakona.
Finansijski izvjetaji imaju za cilj pruiti informacije stejkholderima o poslovnim dogaajima
koje karakteriu uspjenosti privrednog drutva, predstavljajui sve finansijske dogaaje koji
za posljedicu mogu imati pozitivan ili negativan finansijski rezultat.

Finansijska analiza predstavlja ralanjivanje evidentiranih poslovnih dogaaja, sa ciljem

kvantificiranja poslovnih dogaaja, kako bi sintezom dobivenih pokazatelja te analitikim
interpretacijama funkcionalnih relacija koje postoje izmeu bilansa stanja i bilansa uspjeha,
omoguila validnu procjenu finansijske uspjenosti poslovanja preduzea. Finansijska analiza
poslovanja preduzea kao rezultat iskazuje brojane pokazatelje koji u konanici predstavljaju
indikatore na osnovu kojih se kreira slika o uspjenosti preduzea, od kojih se najee
koriste: pokazatelji likvidnosti, pokazatelji zaduenosti, pokazatelji aktivnosti, pokazatelji
ekonominosti, pokazatelji profitabilnosti.
PITANJA ZA RASPRAVU
1. ta obuhvata raunovodstvo kao poslovna funkcija?
2. Koje funkcije obavlja raunovodstvo u preduzeu?
3. Navedite i objasnite kako se raunovodstvo kao poslovna funkcija razvrstava?
4. Koje su strateke aktivnosti na koje se oslanja upravljanje finansijama?
5. ta su finansijski izvjetaji?
6. ta sadre finansijski izvjetaji?
7. Ko su korisnici finansijskih izvjetaja?
8. Navedite i objasnite pokazatelje likvidnosti.
9. Navedite i objasnite pokazatelje zaduenosti.
10. Navedite i objasnite pokazatelje aktivnosti.
11. Navedite i objasnite pokazatelje ekonominosti.
12. Navedite i objasnite pokazatelje profitabilnosti.
13. Objasnite emu slui i kako se izraunava neto sadanja vrijednost?
14. Navedite i objasnite izvore finansiranja malih i srednjih preduzea.